Ova obavijest nastoji pružiti smjernice tvrtkama i drugim zainteresiranim stranama o načinu na koji Europska komisija definira tržište – ključni prvi korak u procjeni Komisije u mnogim protumonopolskim slučajevima i slučajevima koncentracija.

KLJUČNE TOČKE

U slučaju sumnje na kršenje pravila tržišnog natjecanja Europske unije (EU), prvi element koji treba uzeti u obzir je mjerodavno tržište. Definiranje mjerodavnog tržišta znači utvrđivanje opsega pravila tržišnog natjecanja u pogledu restriktivne prakse i zlouporabe vladajućeg položaja (Uredba (EZ) br. 1/2003 – vidi sažetak), kao i opsega zakonodavstva u području koncentracija (Uredba (EZ) ) br. 139/2004 – vidi sažetak).

U duhu transparentnosti, obavijest objašnjava metode koje Komisija koristi za definiranje mjerodavnog tržišta za svaki pojedinačni slučaj. Ova analiza, koja uključuje i proizvodne i zemljopisne dimenzije mjerodavnog tržišta, može se koristiti za utvrđivanje postojanja stvarnih konkurenata koji su sposobni ograničiti ponašanje predmetnih tvrtki i za procjenu stupnja stvarne konkurencije na tržištu.

Definiranje mjerodavnog tržišta

Mjerodavno tržište kombinira proizvodno tržište i zemljopisno tržište, definirano kako slijedi.

Mjerodavno proizvodno tržište obuhvaća sve one proizvode i/ili usluge koje potrošač smatra međusobno zamjenjivim ili zamjenjivim zbog karakteristika proizvoda, cijena i namjeravane upotrebe.
Mjerodavno zemljopisno tržište obuhvaća područje u kojem su dotične tvrtke uključene u opskrbu proizvoda ili usluga i u kojem su uvjeti tržišnog natjecanja dovoljno slični.

Analiza za definiranje mjerodavnog tržišta

Komisija je identificirala niz kriterija koji joj mogu pomoći u analiziranju ponašanja tvrtki na tržištu i specifičnih uvjeta mjerodavnog tržišta. Međutim, ova metodologija može dovesti do različitih rezultata ovisno o prirodi predmetnog natječaja. Stoga je potrebna strukturirana analiza koja je također dovoljno fleksibilna da uzme u obzir pojedinačne okolnosti.

U preliminarnoj analizi, Komisija pokušava definirati proizvodno tržište istražujući pripadaju li dva proizvoda istom tržištu. Također pokušava utvrditi zemljopisno tržište stvarajući pregled raščlambe tržišnih udjela koje imaju dotične strane i njihovi konkurenti, naplaćeni iznosi i bilo kakve razlike u cijenama.

Nakon što se definiraju proizvodno tržište i zemljopisno tržište, Komisija provodi detaljniju analizu koja se temelji na konceptu zamjenjivosti. Poduzeća podvrgnuta konkurentskom sustavu moraju poštovati dva glavna ograničenja: zamjenjivost potražnje i zamjenjivost opskrbe. Tržište je konkurentno ako kupci mogu birati između niza proizvoda sa sličnim karakteristikama i ako se dobavljač ne suočava s preprekama vezanima za opskrbu proizvoda ili usluga na tom tržištu.

Kriterij zamjenjivosti omogućuje usmjeravanje istraživanja na sve zamjenske proizvode, što omogućuje definiranje mjerodavnog proizvodnog tržišta i zemljopisnog tržišta s većim stupnjem sigurnosti. Tek u završnoj fazi analizira se mjerodavno tržište da bi se utvrdio stupanj integracije na tržišta EU-a.

Komisija stoga vrši procjenu zamjenjivosti na strani potražnje (tj. kupaca) i zamjenjivosti na strani opskrbe (tj. dobavljača). U prvom slučaju postavlja se pitanje mogu li kupci dotičnog proizvoda smjesta prijeći na sličan proizvod kao odgovor na malo, ali trajno povećanje cijene (od 5% do 10%). U drugom slučaju postavlja se pitanje mogu li drugi dobavljači smjesta prebaciti proizvodnju na odgovarajuće proizvode i prodavati ih na mjerodavnom tržištu.

Međutim, ovaj kriterij zamjenjivosti ne uzima u obzir uvjete u kojima predmetna poduzeća djeluju. Stoga je potrebno, primjerice, ispitati uvjete pristupa definiranom tržištu. S tim u vezi, Komisija procjenjuje proizvodnu i zemljopisnu dimenziju mjerodavnog tržišta, uzimajući u obzir sljedeće elemente.

Nedavna prošlost. U određenim slučajevima moguće je analizirati dokaze koji se odnose na nedavne promjene cijena, na primjer, u smislu zamjene proizvoda za drugi ili u smislu odgovora kupca.
Rezultati posebnih studija. Moguće je procijeniti elastičnost potražnje* za proizvod pomoću ekonometrijskih i statističkih testova. Također je korisno procijeniti zemljopisno tržište na temelju čimbenika koji utječu na lokalne preferencije (kao što su kultura, jezik, itd.).
Stavovi kupaca i konkurenata. Komisija može kontaktirati glavne kupce i konkurente predmetne tvrtke da bi prikupila činjenične dokaze i ocijenila njihovu reakciju u slučaju promjena cijena unutar zemljopisnog područja.
Sklonosti potrošača. Komisija može od predmetnih tvrtki zatražiti tržišne studije koje su provele prije stavljanja proizvoda na tržište ili utvrđivanja njegove cijene. Također može usporediti kupovne navike kupaca na mjerodavnom tržištu s navikama drugih kupaca na zasebnom zemljopisnom tržištu gdje prevladavaju slični uvjeti.
Prepreke (regulatorne ili druge) i troškovi povezani s prebacivanjem potražnje na druge proizvode ili područja.
Različite kategorije diskriminacije kupaca i cijena. Kada bi posebna skupina kupaca za određeni proizvod mogla biti podvrgnuta cjenovnoj diskriminaciji, onda ona sama po sebi može predstavljati uže, zasebno tržište.

Kao posljednji korak, Komisija uzima u obzir proces integracije tržišta i način na koji mjere za uklanjanje prepreka trgovini i stvaranje integriranog europskog tržišta mogu utjecati na konkurenciju na određenom zemljopisnom tržištu.

Prije donošenja zaključaka, Komisija se može konzultirati s glavnim tvrtkama u sektoru o granicama proizvodnog i zemljopisnog tržišta. Po potrebi, može također izvršiti inspekciju na licu mjesta.

Izračun tržišnog udjela

Utvrđivanje mjerodavnog tržišta u proizvodnoj i zemljopisnoj dimenziji omogućuje identificiranje tržišnih operatera (dobavljača, kupaca, potrošača). Prema tome, ukupna veličina tržišta i tržišni udjeli svakog dobavljača mogu se izračunati na temelju njihove prodaje određenih proizvoda u određenom području.

Procjene tvrtki, studije koje su naručili industrijski savjetnici ili trgovačka udruženja i podaci o prometu tvrtki pomažu u izračunavanju ukupne veličine tržišta i tržišnog udjela svakog dobavljača. Iako je prodaja obično osnova za izračun tržišnih udjela, postoje i drugi pokazatelji koji mogu pružiti korisne informacije, ovisno o konkretnom proizvodu ili industriji o kojoj je riječ, kao što su kapacitet i broj sudionika na aukcijskim tržištima itd.

POZADINA

U skladu s načelima Bolje regulative, Komisija je provela procjenu funkcioniranja svoje Obavijesti o utvrđivanju tržišta iz 1997. i u srpnju 2021. izdala izvješće o svojim zaključcima.

Za više informacija vidjeti:

Tržišno natjecanje: Komisija objavljuje zaključke procjene Obavijesti o utvrđivanju tržišta – priopćenje za tisak (Europska komisija).

KLJUČNI POJMOVI

Elastičnost potražnje. Do koje mjere potražnja reagira na promjenu čimbenika kao što su cijena, razina dohotka ili dostupnost zamjena.

GLAVNI DOKUMENT

Obavijest Komisije o utvrđivanju mjerodavnog tržišta za potrebe prava tržišnog natjecanja Zajednice (SL C 372, 9.12.1997., str. 5–13).

VEZANI DOKUMENTI

Radni dokument osoblja Komisije: ocjena Obavijesti Komisije o utvrđivanju mjerodavnog tržišta za potrebe prava tržišnog natjecanja Zajednice od 9. prosinca 1997. (RDK(2021) 199 završna verzija, 12.7.2021.).

Radni dokument službi Komisije: Sažetak procjene Obavijesti Komisije o utvrđivanju mjerodavnog tržišta za potrebe prava tržišnog natjecanja Zajednice od 9. prosinca 1997. (RDK(2021) 200 završna verzija, 12.7.2021.).

Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzeća (Uredba EZ-a o koncentracijama) (SL L 24, 29.1.2004., str. 1–22).

Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora (SL L 1, 4.1.2003., str. 1–25).

Naknadne izmjene Uredbe (EZ) br. 1/2003 ugrađene su u izvorni tekst. Ovaj pročišćeni tekst namijenjen je isključivo dokumentiranju.

Posljednje ažuriranje 26.10.2021

Top