Europski gospodarski i socijalni odbor

TEN/656

Jačanje europskih energetskih mreža

MIŠLJENJE

Europski gospodarski i socijalni odbor

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Jačanje europskih energetskih mreža 
[COM(2017) 718 final]

Izvjestitelj: Andrés BARCELÓ DELGADO

1.Zaključci i preporuke

Europski gospodarski i socijalni odbor:

1.1slaže se da je međusobno dobro povezana europska energetska mreža presudna za postizanje ciljeva energetske unije: osiguravanje održive, sigurne i povoljne energije koja bi na konkurentan način omogućila proces energetske tranzicije ka niskougljičnom gospodarstvu;

1.2potvrđuje da su svi ciljevi energetske sigurnosti i klimatske politike EU-a međusobno usko povezani; stoga nijedan od njih ne bi trebalo smatrati sporednim u odnosu na druge, iako neki od njih nisu obvezujući za države članice;

1.3smatra da se ulaganja u mrežnu infrastrukturu moraju razvijati jednakim intenzitetom kao i ostatak energetskih ulaganja, a pogotovo u koordinaciji sa širenjem obnovljivih izvora energije te stoga poziva Komisiju i država članica da osiguraju odgovarajući razvoj kako transnacionalnih tako i nacionalnih energetskih mreža kako bi se omogućio zajednički razvoj pomoću kojeg bi se ostvarili ciljevi Unije;

1.4poziva Komisiju i države članice da svake dvije godine izrade izvješća o praćenju ostvarivanja ciljeva politike razvoja obnovljivih izvora energije te nacionalnih i transnacionalnih mreža, kako bi se zajamčilo koordinirano uvođenje obnovljivih izvora energije i mreža, fokusirajući se pritom na utvrđivanje uskih grla koja otežavaju prijenos energije iz obnovljivih izvora;

1.5potvrđuje da u nekim državama članicama neće biti moguće ostvariti cilj od 10 % interkonekcije do 2020.; poteškoće svojstvene razvoju tih projekata (složene administrativne procedure, političke implikacije, financiranje te otpor javnosti) dovode u rizik ostvarenje ciljeva predviđenih za 2030., otežavajući time i provedbu klimatske politike EU-a;

1.6napominje da aktivno sudjelovanje organiziranog civilnog društva u fazama osmišljavanja projekata za interkonekciju može doprinijeti smanjenju otpora javnosti prema nekim projektima;

1.7poziva na izvršenje Uredbe o upravljanju energetskom unijom, koja omogućuje primjenu mjera koje bi olakšale razvoj interkonekcija u područjima koja trenutno u većoj mjeri odstupaju od ciljanih 10 %;

1.8preporučuje da se pokazatelju postotka interkonekcije po državi doda i praćenje postotka međusobne povezanosti po geografskim područjima (primjerice Pirenejski poluotok) te da se, u cilju davanja prednosti primjeni projekata od zajedničkog interesa u područjima s većim razlikama, uvrste i pokazatelji praćenja razlika u cijenama na veleprodajnim tržištima;

1.9prepoznaje da je sve veći broj projekata koji približavaju EU izgradnji unutarnjeg energetskog tržišta omogućen financijskom potporom Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) – koji raspolaže s 5350 milijuna eura namijenjenih razvoju energetske infrastrukture do 2020. – kao i drugim linijama potpore te radom regionalnih skupina;

1.10insistira na reviziji proračuna namijenjenog projektima za interkonekciju jer bi postojeća sredstva mogla biti nedovoljna za postizanje zacrtanih ciljeva;

1.11poziva države članice i Komisiju da ojačaju mehanizme solidarnosti i zajedničke sigurnosti kako bi se omogućilo ostvarivanje energetske tranzicije i ciljeva sigurnosti opskrbe, uz dobar omjer troškova i koristi koji bi imao povoljan učinak na konkurentnost industrije i građana EU-a, i

1.12preporučuje Komisiji i državama članicama da promiču upravljačke alate (software) koji bi povećali operativnu učinkovitost interkonekcija.

2.Politika transeuropske energetske mreže

2.1Kako bi se ostvarili zacrtani ciljevi povezani s klimatskim promjenama, konkurentnosti i energetskom sigurnosti, EU ima zadaću razviti mreže za prijenos energije kojima bi se omogućio proces energetske tranzicije ka niskougljičnom gospodarstvu.

Primjerice, države članice stavljene su pred izazov da do 2020. ostvare 10 % interkonekcije sa susjednim zemljama. Osim toga, kako bi se postizanje ciljeva proizvodnje iz obnovljivih izvora uskladilo s interkonekcijom, Europsko vijeće složilo se da se cilj elektroenergetske interkonekcije za 2030. podigne na 15 %.

2.2Da bi osigurala ostvarenje cilja od 10 % interkonekcije, Europska je unija 2013. usvojila Uredbu o transeuropskoj energetskoj mreži (TEN-E) i pokrenula Instrument za povezivanje Europe (CEF), čime je postavila temelje za utvrđivanje, potporu i davanje prednosti provedbi projekata od zajedničkog interesa, potrebnih za postizanje čvrste transeuropske energetske mreže.

2.3Procjenjuje se da će ulaganja u transeuropsku energetsku mrežu do 2030. doseći 180 000 milijuna eura te se očekuje da će se, nakon što ona bude izgrađena, zahvaljujući izbjegnutim troškovima proizvodnje i konkurentnijim veleprodajnim cijenama plina, čime se umanjuju troškovi energetske tranzicije, godišnje uštedjeti između 40 000 i 70 000 milijuna eura.

Treći popis projekata od zajedničkog interesa, koji Europski parlament još nije odobrio, sadrži 173 projekta za doprinos ispunjenju ciljeva interkonekcije za razdoblje 2020. – 2030.

Unatoč ambicioznoj listi projekata i postojećim mjerama potpore, zbog tehničkih poteškoća koje su svojstvene projektima, kao i zbog političkih i administrativnih posljedica te neprihvaćanja u društvu do 2020. bit će dovršeno manje od 30 % od 173 projekta koji su 2017. bili uključeni u treću reviziju projekata od zajedničkog interesa.

Jedan od razloga zaostatka jest i činjenica da pravila Uredbe TEN-E nisu u potpunosti primijenjena na nacionalnim razinama.

2.4Radi postizanja napretka u ostvarenju ciljeva, Komisija je osnovala četiri skupine na visokoj razini, čija je zadaća ubrzati razvoj infrastrukture unutar četiri određene regije.

2.4.1Plan o međusobnom povezivanju na baltičkom energetskom tržištu

Politički su prioriteti sinkronizacija elektroenergetske mreže baltičkih država s kontinentalnom europskom mrežom te okončanje izolacije plinskih mreža i ovisnosti baltičkih država i Finske o jednom izvoru plina.

EGSO u potpunosti podržava postizanje političkog dogovora kao poticaj dovršetak glavnih plinskih projekata od zajedničkog interesa do 2021., ponajprije spojnih plinovoda Poljska – Litva (GIPL) i Estonija – Finska.

2.4.2Pirenejski poluotok (Madridska deklaracija)

Nažalost, i unatoč odobrenju za polaganje vodova kroz Biskajski zaljev, EU je još daleko od postizanja ciljeva međusobne povezanosti Pirenejskog poluotoka i ostatka Europe utvrđenih za 2020., a još dalje od onih zacrtanih za 2030.

Usprkos postojećoj razini interkonekcije Španjolske i Portugala, osnovni problem, odnosno nedostatak povezanosti između Francuske i Pirenejskog poluotoka, nije riješen, jer je jedini način kojim bi se poluotok povezao s Europom i uključio u unutarnje tržište preko Francuske, čija međupovezanost s poluotokom doseže 2,8 %.

Zbog tako malog postotka interkonekcije, cijene električne energije na Pirenejskom poluotoku među najvišima su u Europi, što je ujedno i razlog izrazito velikih troškova integracije energije iz obnovljivih izvora u sustav. Tome doprinosi i potreba za velikim kapacitetom rezervne energije te za primjenom postupaka kojima bi se moglo upravljati kombiniranom proizvodnjom energije, koja je izrazito nestabilna. Nedavne izjave predsjednika Macrona sadržavaju ključnu političku podršku za obje interkonekcije Pirenejskog poluotoka, koje još nisu odmakle od početne faze.

2.4.3Energetska povezivost u srednjoj i jugoistočnoj Europi

Ova regija osjetljiva je na prekide opskrbe i bez obzira na geografsku blizinu opskrbljivača, plaća veću cijenu plina u odnosu na ostatak Europe.

Prema tome, glavni ciljevi su izgradnja bugarsko-srpskog spojnog voda, početak ulaganja u terminal za ukapljeni prirodni plin (UPP) na Krku (u prvoj polovici 2018.) te početak izgradnje rumunjskog dijela koridora Bugarska-Austrija.

2.4.4Energetska suradnja zemalja na Sjevernom moru

Glavni je cilj stavljanje naglaska na kombinaciju proizvodnje i prijenosa energije iz obnovljivih izvora, ali također i na stvaranje pravnog i regulatornog okvira povoljnog za takve vrste projekata na području čiji bi potencijal proizvodnje energije iz energije vjetra do 2030. mogao varirati između 4 i 12 % ukupne potrošnje EU-a.

3.Preusmjeravanje infrastrukturne politike na duže staze

3.1Iako su Komisija i države članice uložile znatan napor u promicanje projekata od zajedničkog interesa, zbog tehničkih poteškoća te birokratskih i financijskih ograničenja zapravo će samo mali broj projekata s liste biti u potpunosti proveden do 2020. Prema tome, hitno je potrebna revizija predviđenog rasporeda provedbe spomenutih projekata, pri čemu se prednost daje područjima koja su najudaljenija od postizanja ciljeva interkonekcije.

3.2EGSO smatra da bi u projekte od zajedničkog interesa trebalo uključiti i kriterij kibersigurnosti kako bi se ograničio rizik za građane EU-a.

Zbog digitalizacije će se, u okviru novih ulagačkih projekata, sve više pozornosti posvećivati sustavima.

3.3Što se tiče plinskih spojnih vodova, prioritet bi trebalo dati onim projektima od zajedničkog interesa koji bi znatno doprinijeli jamčenju sigurne opskrbe država članica, bilo s obzirom na rizike nastale djelovanjem trećih država ili s obzirom na tehnička ograničenja.

3.4Manjkavost ciljeva politike elektroenergetske interkonekcije leži u tome da se u njima razmatra svaka država članica zasebno. Kako bi se izbjegla uska grla u međusobno povezanim mrežama, EGSO vjeruje da je potrebno ponoviti postupak temeljen na geografskim zonama, uzimajući u obzir potrebne klastere država članica. To je osobito nužno u slučajevima gdje se država članica s ostatkom Europe može povezati jedino preko druge države, kao u primjeru Pirenejskog poluotoka, Cipra, Malte i Irske.

3.5Interkonekcije država članica s većim manjkom veza – među ostalima, zemlje Pirenejskog poluotoka i jugoistočne Europe, Poljska i Irska – trebale bi imati prioritet. EGSO stoga poziva Komisiju i države članice da bez nepotrebnih odlaganja poduzmu potrebne mjere za njihovo izvršenje.

3.6Cilj od 10 % elektroenergetske interkonekcije u Cipru, Španjolskoj, Italiji, Poljskoj i Ujedinjenoj Kraljevini neće se ostvariti do 2020., a uključivanje Irske i Portugala u popis zemalja koje su „dosegle“ taj cilj vrlo je upitno.

Prema podacima Komisije, cilj da se do 2030. elektroenergetska interkonekcija povisi na 15 % čini se teško dostižan, pogotovo ako se provede točna analiza prema „geografskim uskim grlima“, a ne prema državama članicama.

3.7Novi pragovi koji su utvrđeni za mjerenje potreba interkonekcije i integracije u jedinstveno tržište u pogledu ispunjavanja ciljeva do 2030. su:

·diferencijalni prag od 2 €/MWh među veleprodajnim tržištima svake države članice, regije ili zone trgovanja, s ciljem ostvarivanja napretka u usklađivanju tržišta;

·opskrba električnom energijom mora se osigurati kombinacijom kapaciteta svake države članice i uvoza energije. Ukoliko je nazivni prijenosni kapacitet interkonekcijskih vodova niži od 30 % njihova vršnog opterećenja moraju se uspostaviti novi interkonekcijski vodovi;

·treći prag odnosi se na optimalnu upotrebu obnovljivih izvora energije: ukoliko je kapacitet interkonekcijskih vodova (izvoz) niži od 30 % njihova instaliranog kapaciteta proizvodnje iz obnovljivih izvora, moraju se uspostaviti novi interkonekcijski vodovi.

Ova tri praga na direktan način povezuju ciljeve politike razvoja obnovljivih izvora energije i integracije u unutarnje tržište s ciljevima interkonekcije, čime se ujedno ostvaruje pozitivan zajednički napredak ka njihovom ispunjenju.

3.8Uzimajući u obzir nove utvrđene pragove i ograničenost analize po državama članicama, možemo izdvojiti 6 zemalja koje ne zadovoljavaju ni jedan od tri praga: Cipar, Španjolska, Grčka, Irska, Italija i Ujedinjena Kraljevina. Navedenoj skupini trebalo bi dodati Portugal i Maltu, koji ispunjavaju dva praga, ali isključivo preko poveznice sa Španjolskom odnosno Italijom.

Baltičke države te Njemačka, Bugarska, Poljska i Rumunjska ispunjavaju dva od tri praga, dok se za ostatak država članica koje ispunjavaju uvjete triju pragova može potvrditi da su u potpunosti integrirane.

3.9Analize razine međusobne povezanosti svake države članice kao i analize novih pragova jasno upućuju na činjenicu da će se u pojedinim državama članicama jako teško postići ciljevi zacrtani za 2030. Jedan od glavnih problema koji, zajedno s ostalim ograničenjima svojstvenima ovoj vrsti projekata (politički konsenzus, financijske potrebe, gospodarska dobit te društveno neprihvaćanje), otežavaju realizaciju projekta također je činjenica da cilj međusobne povezanosti nije obvezujući za države članice. Svi ciljevi energetske sigurnosti i klimatske politike EU-a međusobno su usko povezani, stoga nijedan ne bi trebalo smatrati sporednim u odnosu na druge.

3.10Usvajanjem ambicioznog pristupa u okviru kojeg su ciljevi interkonekcije jednako vrijedni kao ciljevi obnovljive energije, EU mora nastaviti poticati postupak i usvajanje Uredbe o upravljanju, kako bi se osiguralo da države članice i Komisija hitno poduzmu sve moguće mjere koje bi omogućile što skorašnje ostvarenje cilja od 10 % interkonekcije, kojim bi se omogućio pristup unutarnjem energetskom tržištu EU-a.

Osim toga, projekti koji će na područjima koja nisu još ostvarila cilj od 10 % znatno povećati sadašnji kapacitet interkonekcije trebaju imati na raspolaganju sve moguće financijske instrumente, kao što su na primjer: Instrument za povezivanje Europe (CEF), strukturni i investicijski fondovi te Europski fond za strateška ulaganja. Ti bi projekti trebali podlijegati posebnim regulatornim postupcima te snažnijim mjerama europskog upravljanja kako bi se ubrzala njihova provedba.

3.11Regionalne skupine, zajedno s Komisijom, trebale bi kontinuirano provoditi evaluacije, na pojedinačnoj osnovi, dajući prioritet provedbi spomenutih projekata od zajedničkog interesa, uključujući usvajanje potrebnih mjera kako bi se olakšala njihova provedba poput, među ostalim, pojednostavnjenja administrativnih procedura, i potaknulo postizanje dogovora između država članica na sastancima najviše razine.

Potrebno je usklađeno djelovanje svih zainteresiranih strana, uključujući države članice, operatore prijenosnih sustava, promotore te regulatorna tijela. Inicijative kao što je Forum za energetsku infrastrukturu koji se svake godine održava u Kopenhagenu, gdje aktivno sudjeluju sva spomenuta tijela, imaju pozitivan utjecaj na pronalaženje rješenja za probleme u razvoju projekata za interkonekciju.

4.Sigurnost opskrbe

4.1Budući da sve države članice uvelike ovise o vanjskim izvorima energije, veća sigurnost opskrbe jedan je od glavnih ciljeva EU-a. U tom je pogledu posljednjih godina postignut značajan napredak, pogotovo u okviru mreža prirodnog plina odnosno njihove međusobne povezanosti. Međutim, prednost i dalje mora imati razvoj onih projekata od zajedničkog interesa koji bi omogućili da plinski sustav svake države ispuni kriterij N-1, definiran Uredbom br.º 994/2010, a potom u što kraćem roku na raspolaganje dobije tri različita izvora opskrbe plinom.

4.2Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti doprinosima potrebnim za otklanjanje nedostataka koji su još uvijek prisutni u nekim područjima EU-a poput otoka i rubnih područja. Važno je ponovno istaknuti zaključke Europskog vijeća od 4. veljače 2011., kada je dogovoreno da nijedna država članica ne bi smjela ostati izolirana od plinskih i elektroenergetskih mreža EU-a nakon 2015. ni da bi njihova energetska sigurnost smjela biti uvjetovana manjkom odgovarajuće međusobne povezanosti. U tu svrhu i usprkos kašnjenju, napredak postignut zahvaljujući pokrivenosti Instrumentom za povezivanje Europe 2017., uz poticanje projekata koji će okončati izolaciju otoka kao što su Cipar i Malta, kao i projekti od zajedničkog interesa koji su u razmatranju – primjerice plinovod EastMed – omogućavaju optimizam u srednjoročnom razdoblju.

4.3Potrebno je uspostaviti mehanizme solidarnosti među državama članicama koji bi omogućili zajedničko djelovanje pri otklanjanju mogućih rizika opskrbe određene države članice u hitnim situacijama.

5.Uvjeti za energetsku tranziciju

5.1Prijelaz na niskougljično gospodarstvo te ciljevi za 2030. (27 % obnovljivih izvora energije) i 2050. (smanjenje emisija CO2 za 80 %) potaknut će elektrifikaciju prometa i kućanstava, što će ujedno povećati potrebu za energijom iz obnovljivih izvora i uvesti nove vrste upotrebe takve energije putem projekata „Power to Gas“.

5.2Kako bi se postigli ciljevi za 2050., godišnja se ulaganja u prijevozne i distribucijske mreže moraju povećati sa sadašnjih 35 000 milijuna na 40 000 do 62 000 milijuna eura. 1  

5.3Zbog poteškoća koje se javljaju u razvoju spomenutih projekata postoji vidan rizik da se ciljevi interkonekcije za 2030. i 2050. neće ostvariti, što bi ugrozilo ostvarivanje europskih ciljeva u području borbe protiv klimatskih promjena i povećalo troškove potpore ulaganjima u obnovljive izvore energije.

5.4Razvoj obnovljivih izvora energije mora ići ruku pod ruku s odgovarajućim razvojem kako transnacionalnih, tako i nacionalnih energetskih mreža.

6.Napredak ka istinskom unutarnjem energetskom tržištu

6.1EGSO uvijek ističe da je energetska unija ključan čimbenik u izgradnji Europske unije, pri čemu je interkonekcija neizostavan element za ostvarivanje istinskog unutarnjeg energetskog tržišta jer bi u suprotnom došlo do anomalija i velike neučinkovitosti.

Bez međusobne povezanosti, politika promicanja obnovljivih izvora energije donijet će veliku nestabilnost cijena, potrebu za većim ulaganjima u „pomoćne tehnologije“ te rasipanje energije iz obnovljivih izvora pri većoj proizvodnji, a smanjenoj potrošnji.

6.2Agencija za suradnju energetskih regulatora (ACER) procjenjuje da se na tržište plasira samo 31 % kapaciteta postojeće interkonekcije u državama kontinentalne Europe. Stoga, kako bi napredovali u izgradnji unutarnjeg tržišta, preporučuje se usvajanje mjera kojima bi se maksimalno povećao kapacitet dostupan na tržištu, čime će se omogućiti veća konkurentnost, bolja učinkovitost i bolja upotreba dostupnih resursa.

6.3Kako bi se smanjili operativni troškovi, potrebno je ostvariti napredak u pogledu povezivanja unutardnevnih tržišta i prekograničnih tržišta uravnoteženja, uz promicanje mjera Uredbe br. 2195/2017 o uravnoteženju električne energije, kojom se od država članica traži regionalna suradnja za razvoj zona uravnoteženja u interkonekcijama koje će pridonijeti otklanjanju zagušenja, optimizaciji pričuvne energije između država članica i većoj konkurentnosti tržišta. 2

7.Gospodarska optimizacija

7.1EGSO smatra da se trebaju poticati mjere kojima bi se omogućilo da raspoloživi europski fondovi budu namijenjeni prvenstveno onim projektima koji su u pogledu sigurnosti opskrbe najpotrebniji, ali također i projektima kojima se jamči veća gospodarska dobit ili omogućuje daljnji napredak u ostvarenju ciljeva klimatske politike EU-a.

7.2Prvi utvrđeni prag (razlika u cijenama) mora, s gospodarskog aspekta, biti odlučujući pri dodjeljivanju projekata.

7.3Projekti skladištenja (pumpna akumulacija, između ostalog) koji doprinose smanjenju potreba proizvodnog parka moraju imati prednost u odnosu na ostale projekte koji, do današnjeg dana, nisu dovoljno tehnološki napredovali te se financiraju putem istraživačkih i inovacijskih programa, kao primjerice pojedini projekti povezani s prijevozom CO2. Međutim, regulacija ne bi smjela biti brža od tehnologije.

Bruxelles, 19. travnja 2018.

Luca JAHIER

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

_____________

(1)      Studija Europskog parlamenta (odbor ITRE) – European Energy Industry Investments 2017 („Europska ulaganja u energetsku industriju 2017.“) IP/A/ITRE/2013-46 – PE595.356.

(2)       SL L 312 od 28.11. 2017., str. 6.