—

za češku vladu, M. Smolek i S. Šindelková, u svojstvu agenata,

—

za Europsku komisiju, S. Grünheid i P. Němečková, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 2. stavka 2. točke 6. i članka 28. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani (SL L 404, str. 9. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 7., str. 172.) i ispravak SL 2007, L 12, str. 3.), kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EU) br. 116/2010 od 9. veljače 2010. (SL L 37, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 299.), (u daljnjem tekstu: Uredba br. 1924/2006).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Green – Swan Pharmaceuticals CR, a.s. (u daljnjem tekstu: Green – Swan Pharmaceuticals) i Státní zemědělská a potravinářská inspekce, ústřední inspektorát (središnji inspektorat nacionalnog tijela za poljoprivredno‑prehrambeni nadzor) u vezi s kvalifikacijom komunikacije na pakiranju dodatka hrani.

3

Članak 1. stavci 1. do 3. Uredbe br. 1924/2006 određuju:

„1.   Ovom se Uredbom usklađuju odredbe utvrđene zakonom ili drugim propisima u državama članicama koje se odnose na prehrambene i zdravstvene tvrdnje u svrhu osiguravanja učinkovitog funkcioniranja unutarnjega tržišta uz istodobno pružanje visoke razine zaštite potrošača.

2.   Ova se Uredba primjenjuje na prehrambene i zdravstvene tvrdnje u komercijalnoj komunikaciji, bilo označavanju, bilo u prezentiranju, bilo u oglašavanju hrane koja se u tome stanju treba isporučiti krajnjem potrošaču.

[...]

3.   Žig, zaštićeno ime ili izmišljeno ime koje se javlja u označavanju, prezentiranju ili oglašavanju hrane koji se mogu protumačiti kao prehrambena ili zdravstvena tvrdnja, mogu se koristiti bez potrebe za podlijeganjem postupku odobrenja predviđenog u ovoj Uredbi, pod uvjetom da se zajedno s njima javlja i povezana prehrambena ili zdravstvena tvrdnja u tom označavanju, prezentiranju ili oglašavanju, a koja je u skladu s odredbama ove Uredbe.”

4

Članak 2. te uredbe sadrži sljedeće definicije:

„1.   Za potrebe ove Uredbe:

[...]

2.   Također se primjenjuju i sljedeće definicije:

[...]

[...]”

5

Članak 3. navedene uredbe, naslovljen „Opća načela za sve tvrdnje”, određuje:

„Prehrambene i zdravstvene tvrdnje mogu se koristiti u označivanju, prezentiranju i oglašavanju hrane stavljene na tržište u Zajednici samo ako zadovoljavaju odredbe ove Uredbe.

[...]”

6

U skladu s člankom 10. stavkom 1. iste uredbe:

„Zdravstvene tvrdnje se zabranjuju, osim ako su u skladu s općim zahtjevima u Poglavlju II. [uključujući članke 3. do 7.] i posebnim zahtjevima u ovome Poglavlju te ako su odobrene u skladu s ovom Uredbom i uključene na popise odobrenih tvrdnji predviđene u člancima 13. i 14.”

7

Članak 14. Uredbe br. 1924/2006, naslovljen „Tvrdnje o smanjenju rizika od neke bolesti i tvrdnje koje se odnose na razvoj i zdravlje djece”, u stavku 1. predviđa:

„Neovisno o članku 2. stavku 1. točki (b) Direktive 2000/13/EZ, sljedeće se tvrdnje mogu navoditi onda kada je u skladu s postupkom utvrđenim u člancima 15., 16., 17. i 19. ove Uredbe, odobreno njihovo uvrštenje na popis Zajednice takvih dopuštenih tvrdnji, zajedno sa svim potrebnim uvjetima za uporabu tih tvrdnji:

[...]”

8

Članak 20. te uredbe, koji se odnosi na registar Zajednice, određuje:

„1.   Komisija utvrđuje i održava registar Zajednice s prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani, dalje u tekstu ‚Registar’.

2.   Registar obuhvaća sljedeće:

3.   Registar se čini dostupnim javnosti.”

9

Članak 28. navedene uredbe, naslovljen „Prijelazne mjere”, u stavku 2. predviđa:

„Proizvodi koji nose žigove ili zaštićena imena koji su postojali i prije 1. siječnja 2005., a koji nisu usklađeni s ovom Uredbom, mogu se nastaviti stavljati na tržište sve do 19. siječnja 2022., nakon čega počinje primjena odredbi ove Uredbe. ”

10

Članak 17. stavak 2. Zakona br. 110/1997 Sb. o hrani i duhanskim proizvodima i o izmjeni i dopuni određenih povezanih zakona (zákon č. 110/1997 Sb., o potravinách a tabákových výrobcích a o změně a doplnění některých souvisejících zákonů), u verziji primjenjivoj na glavni postupak, određuje da je subjekt u poslovanju s hranom počinio upravni prekršaj ako:

11

Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da je društvo Green – Swan Pharmaceuticals, prije 1. siječnja 2005., stavilo na češko tržište dodatak hrani pod nazivom „GS Merilin”. Prodavao se s obaviješću na pakiranju prema kojoj „ovaj proizvod sadrži dodatak kalcija i vitamina D3, koji pridonosi smanjenju faktora rizika razvoja osteoporoze i lomova kostiju” Nadalje, nacionalni žig GS Merilin registriran je u Češkoj Republici 29. listopada 2003.

12

Odlukom od 10. studenoga 2010. tijelo Inspektorát Státní zemědělské a potravinářské inspekce (nacionalno tijelo za poljoprivredno‑prehrambeni nadzor) smatralo je da je društvo Green – Swan Pharmaceuticals na pakiranju dodatka hrani GS Merilin navelo zdravstvene tvrdnje kojima se povrjeđuje članak 10. stavak 1. Uredbe br. 1924/2006. Navedeno tijelo iz toga je zaključilo je da je to društvo počinilo upravni prekršaj iz članka 17. stavka 2. točke (b) Zakona br. 110/1997 Sb., u verziji primjenjivoj na glavni postupak, te mu je naložilo plaćanje novčane kazne u iznosu od 200000 CZK.

13

Društvo Green – Swan Pharmaceuticals izjavilo je prigovor protiv te odluke tijela Inspektorát Státní zemědělské a potravinářské inspekce, posebno tvrdeći da se komunikacija na pakiranju dodatka hrani GS Merilin ne može smatrati „tvrdnjom” u smislu Uredbe br. 1924/2006. Odlukom od 14. veljače 2011., inspektorat Státní zemědělská a potravinářská inspekce, ústřední inspektorát odbio je taj prigovor.

14

Društvo Green – Swan Pharmaceuticals podnijelo je tužbu protiv te posljednje odluke pred Krajský soud v Brně (regionalni sud u Brnu). Osobito je tvrdilo da se članak 28. stavak 2. Uredbe br. 1924/2006 primjenjuje na dodatak hrani GS Merilin jer se ta odredba odnosi na proizvode kao takve, a ne na žigove ili zaštićena imena koji označavaju te proizvode. Također se pozvalo na članak 2. stavak 2. točku 6. iste uredbe ističući da se, u ovom slučaju, obaviješću na pakiranju dodatka prehrani GS Merilin ne izjavljuje niti sugerira „značajno” smanjenje faktora rizika u razvijanju neke bolesti ljudi.

15

Presudom od 21. rujna 2011., Krajský soud v Brně odbio je tužbu društva Green – Swan Pharmaceuticals. Taj je sud smatrao da je komunikacija na pakiranju dodatka hrani GS Merilin zdravstvena tvrdnja u smislu Uredbe br. 1924/2006 te da se, što se tiče tvrdnji o smanjenju rizika od pojave bolesti, samo tvrdnje koje je odobrila Komisija, pod uvjetima predviđenima u članku 14. iste uredbe, mogu koristiti u označivanju i prezentiranju hrane.

16

Društvo Green – Swan Pharmaceuticals podnijelo je žalbu protiv navedene presude Krajský soud v Brně pred Nejvyšší správní soud, pri čemu je ponovno tvrdilo da se člankom 28. stavkom 2. Uredbe br. 1924/2006 omogućuje komercijalizacija predmetnog dodatka hrani jer se tom odredbom upućuje na proizvode kao takve. U tom je pogledu to društvo istaknulo razliku u tekstu između navedene odredbe i članka 1. stavka 3. iste uredbe kojim se upućuje na žig ili zaštićeno ime koje se može smatrati prehrambenom ili zdravstvenom tvrdnjom. Stoga se navedena uredba ne primjenjuje na dodatak hrani GS Merilin do 19. siječnja 2022. Navedeno društvo također je tvrdilo da je Krajský soud v Brně trebao ispitati je li tvrdnja na pakiranju dodatka hrani GS Merilin naznačivala „značajno” smanjenje rizika od neke bolesti s obzirom na tekst članka 2. stavka 2. točke 6. Uredbe br. 1924/2006.

17

Sud koji je uputio zahtjev smatra da zdravstvena tvrdnja ne mora nužno sadržavati riječ „značajno” ni drugi sličan izraz da bi se mogla smatrati kao „tvrdnja o smanjenom riziku od neke bolesti”. U protivnome, odabirom malo drukčijeg teksta mogla bi se izbjeći primjena članka 14. Uredbe br. 1924/2006.

18

Osim toga, sa stajališta prosječnog potrošača hrana sa zdravstvenom tvrdnjom kojom se izjavljuju ili sugeriraju značajni učinci na smanjenje rizika od neke bolesti ne bi imala veću vrijednost od hrane bez tog navoda. U tom pogledu registar s prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani, koji je predviđen člankom 20. Uredbe br. 1924/2006, pokazuje da zdravstvene tvrdnje o smanjenju rizika od neke bolesti, koje je Europska agencija za sigurnost hrane već ispitala i Komisija odobrila, ne sadrže pojam „značajno” ni bilo koji drugi pojam s istim značenjem.

19

Usto, sud koji je uputio zahtjev smatra da se članak 28. stavak 2. Uredbe br. 1924/2006 ne primjenjuje na glavni postupak jer predmetna tvrdnja nije ni žig ni zaštićeno ime u smislu te odredbe. Sud koji je uputio zahtjev dodaje da, čak i ako je ta odredba primjenjiva, tumačenje prema kojem se njome iz područja primjene te uredbe isključuju svi proizvodi koji su postojali prije 1. siječnja 2005. nema smisla jer se navedenom uredbom uređuje označivanje hrane.

20

U tim je okolnostima Nejvyšší správní soud odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

21

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 2. stavak 2. točku 6. Uredbe br. 1924/2006 tumačiti na način da se zdravstvenom tvrdnjom, kako bi se mogla kvalificirati kao „tvrdnja o smanjenom riziku od neke bolesti” u smislu te odredbe, nužno mora izričito navoditi da konzumacija određene kategorije hrane, određene hrane ili jedne od njezinih sastavnica „značajno” smanjuje faktor rizika u razvijanju neke bolesti ljudi.

22

Uvodno valja istaknuti da je „zdravstvena tvrdnja”, u smislu članka 2. stavka 2. točke 5. Uredbe br. 1924/2006, definirana na temelju odnosa koji treba postojati između hrane ili jedne od njezinih sastavnica i zdravlja, pri čemu ta definicija ne sadrži nikakvo pojašnjenje o izravnosti ili neizravnosti tog odnosa ni o njegovu intenzitetu ili trajanju, što znači da pojam „odnos” treba shvaćati u širokom smislu (vidjeti presudu od 6. rujna 2012., Deutsches Weintor, C‑544/10, t. 34.).

23

Unutar kategorije zdravstvenih tvrdnji, u članku 2. stavku 2. točki 6. Uredbe br. 1924/2006 definira se „tvrdnja o smanjenom riziku od neke bolesti”, i to kao „svaka zdravstvena tvrdnja kojom se izjavljuje, sugerira ili naznačuje da konzumacija određene kategorije hrane, određene hrane ili jedne od njezinih sastavnica značajno smanjuje faktor rizika u razvijanju neke bolesti ljudi”.

24

Iz upotrebe glagola „sugerira ili naznačuje” proizlazi da, za potrebe kvalifikacije kao „tvrdnja o smanjenom riziku od neke bolesti”, u smislu navedene odredbe, nije potrebno da se takvom tvrdnjom izričito navodi da konzumacija hrane značajno smanjuje faktor rizika u razvijanju neke bolesti ljudi. Dovoljno je da ta tvrdnja može na prosječnog potrošača koji je u razumnoj mjeri obaviješten, pažljiv i oprezan ostaviti dojam da je smanjenje faktora rizika značajno.

25

U tom pogledu valja istaknuti da upotreba kategoričke formulacije prema kojoj konzumacija predmetne hrane smanjuje ili pridonosi smanjenju takvog faktora rizika na potrošača može ostaviti dojam da je smanjenje navedenog rizika značajno. U tim okolnostima, kao što je naveo sud koji je uputio zahtjev, da bi se mogla smatrati kao „tvrdnja o smanjenom riziku od neke bolesti”, zdravstvena tvrdnja, poput one iz glavnog postupka, ne mora nužno sadržavati riječ „značajno” ni drugi pojam istog značenja.

26

Stoga na prvo pitanje valja odgovoriti da članak 2. stavak 2. točku 6. Uredbe br. 1924/2006 treba tumačiti na način da se zdravstvenom tvrdnjom, kako bi se mogla kvalificirati kao „tvrdnja o smanjenom riziku od neke bolesti” u smislu te odredbe, ne mora nužno izričito navoditi da konzumacija određene kategorije hrane, određene hrane ili jedne od njezinih sastavnica „značajno” smanjuje faktor rizika razvoja neke bolesti u ljudi.

27

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 28. stavak 2. Uredbe br. 1924/2006 tumačiti na način da komercijalna komunikacija na pakiranju hrane može predstavljati žig ili zaštićeno ime u smislu te odredbe.

28

U skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe br. 1924/2006 proizvodi koji nose žigove ili zaštićena imena koji su postojali i prije 1. siječnja 2005., a koji nisu usklađeni s navedenom uredbom, mogu se nastaviti stavljati na tržište sve do 19. siječnja 2022.

29

Usto, u skladu s njezinim člankom 1. stavkom 2., Uredba br. 1924/2006 primjenjuje se na prehrambene i zdravstvene tvrdnje u komercijalnoj komunikaciji, bilo u označavanju, bilo u prezentiranju, bilo u oglašavanju hrane koja se u tome stanju treba isporučiti krajnjem potrošaču.

30

Osim toga, kao što je navedeno u članku 1. stavku 3. Uredbe br. 1924/2006, žig ili zaštićeno ime, kao i izmišljeno ime, koji se javljaju u označavanju ili prezentiranju hrane, mogu predstavljati zdravstvenu tvrdnju.

31

Međutim, kao što tvrdi Komisija, iako se komercijalne komunikacije općenito ne mogu smatrati žigovima ili zaštićenim imenima, ne može se isključiti da takva komunikacija na pakiranju hrane istodobno predstavlja žig ili zaštićeno ime. S obzirom na navedeno, takva komunikacija može predstavljati taj žig ili to ime samo ako je kao takva zaštićena mjerodavnim propisima. Na nacionalnom sudu je da provjeri, s obzirom na sve činjenične i pravne elemente predmeta u postupku koji je pred njim pokrenut, je li takva komunikacija stvarno žig ili zaštićeno ime koji su na taj način zaštićeni.

32

Stoga na drugo pitanje valja odgovoriti da članak 28. stavak 2. Uredbe br. 1924/2006 treba tumačiti na način da komercijalna komunikacija na pakiranju hrane može predstavljati žig ili zaštićeno ime, u smislu te odredbe, pod uvjetom da je mjerodavnim propisom zaštićena kao takav žig ili takvo ime. Na nacionalnom sudu je da provjeri, s obzirom na sve činjenične i pravne elemente predmeta u postupku koji je pred njim pokrenut, je li takva komunikacija stvarno žig ili zaštićeno ime koji su na taj način zaštićeni.

33

Svojim trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li se članak 28. stavak 2.Uredbe br. 1924/2006 tumačiti na način da se odnosi na svu hranu koja je postojala prije 1. siječnja 2005. ili na hranu sa žigom ili zaštićenim imenom koja je u tom obliku već postojala prije tog datuma.

34

Uvodno, valja podsjetiti da predmet Uredbe br. 1924/2006 nije sama hrana, nego prehrambene i zdravstvene tvrdnje koje se na nju odnose.

35

Tako se u skladu s člankom 1. stavkom 3. Uredbe br. 1924/2006 žig ili zaštićeno ime koje se javlja u označavanju, prezentiranju ili oglašavanju hrane koji se mogu protumačiti kao prehrambena ili zdravstvena tvrdnja, mogu koristiti bez potrebe za podlijeganjem postupku odobrenja predviđenom u navedenoj uredbi, pod uvjetom da se zajedno s njima javlja i povezana prehrambena ili zdravstvena tvrdnja u tom označavanju, prezentiranju ili oglašavanju, a koja je u skladu s odredbama te uredbe.

36

U tom okviru, kao što tvrde češka vlada i Komisija, članak 28. stavak 2. Uredbe br. 1924/2006, kojim se utvrđuje mjera kojom se odstupa i koja je prijelazna, odnosi se samo na žig ili zaštićeno ime koji su već postojali prije 1. siječnja 2005. i koje se može smatrati prehrambenom ili zdravstvenom tvrdnjom u smislu te uredbe. Hrana s takvim žigom ili takvim zaštićenim imenom može se nastaviti stavljati na tržište sve do 19. siječnja 2022.

37

S obzirom na prethodno navedeno, na treće pitanje valja odgovoriti da članak 28. stavak 2. Uredbe br. 1924/2006 treba tumačiti na način da se odnosi samo na hranu sa žigom ili zaštićenim imenom koji se trebaju smatrati prehrambenom ili zdravstvenom tvrdnjom u smislu te uredbe i koja je u tom obliku postojala prije 1. siječnja 2005.

38

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (deveto vijeće) odlučuje: