2.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 34/157

Izvjestitelj:

Raymond HENCKS

1.1.

EGSO priznaje da je, s obzirom na razvoj audiovizualnog tržišta koji je rezultat nastanka novih oblika usluga, pojave novih dionika i novih oblika potrošnje „na zahtjev”, došlo do potrebe za prilagodbom europskog regulatornog okvira za usluge audiovizualnih medija. Podupire Europsku komisiju u njezinim postupcima ažuriranja Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama (AVMS) iz 2010., podložno opaskama u nastavku.

1.2.

S audiovizualnim medijskim uslugama (AVMS) ne smije se postupati kao da imaju isključivo komercijalnu vrijednost. EGSO smatra da mjere zaštite maloljetnika i adolescenata, kao i mjere kojima se nastoji zajamčiti sudjelovanje osoba s invaliditetom te starijih, siromašnih i socijalno isključenih osoba u društvenom i kulturnom životu, ne smiju biti podređene gospodarskim razmatranjima.

1.3.

EGSO prima na znanje predviđeno brisanje sadašnjeg članka 7. Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama, koji se odnosi na osobe s invaliditetom i koji bi trebao biti zamijenjen Prijedlogom direktive o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredaba država članica u pogledu zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga [COM(2015) 615 final]. U slučaju da se taj prijedlog Komisije ne usvoji trebalo bi postojećem članku 7. pridati veću važnost, obvezujući države članice na promicanje, među ostalim, znakovnog jezika, titlovanja, zvučnog opisa i lako razumljivih navigacijskih izbornika.

1.4.

EGSO podržava činjenicu da, u duhu kulturne raznolikosti, Unija potiče širenje europskih djela i da veliki pružatelji usluga audiovizualnih medija moraju ponuditi njihovu određenu kvotu u svojim programima ili katalozima. Međutim, preporuča da se minimalna kvota od 20 % europskih djela, koje se moraju pridržavati pružatelji usluga videa na zahtjev, podigne na 50 %, po uzoru na minimalnu utvrđenu kvotu za televizijsko emitiranje. Također predlaže propisivanje minimalne kvote od 20 % za pružatelje usluga s malim prometom ili malom publikom, pri čemu treba pojasniti što se razumijeva pod „malim prometom” i „malom publikom”.

1.5.

EGSO se protivi fakultativnoj opciji odobrenoj državama članicama da za usluge na zahtjev u njihovoj nadležnosti te za one koje pružaju subjekti s poslovnim nastanom izvan njihovih granica, ali koje su usmjerene na njihovu nacionalnu publiku, propisuju financijske doprinose u obliku izravnih ulaganja u djela ili uplate u nacionalne filmske zaklade, što bi moglo narušiti tržišno natjecanje ovisno o tome uvodi li država članica takve doprinose ili ne i što bi moglo dovesti do sankcioniranja audiovizualnih usluga države članice namijenjenih njezinim građanima u drugoj državi članici.

1.6.

U pogledu zaštite maloljetnika, EGSO pozdravlja činjenicu da je prijedlogom direktive predviđeno usklađivanje standarda zaštite primjenjivih na pružatelje usluga platformi za razmjenu video sadržaja sa standardima zaštite za usluge televizijskog emitiranja. Ipak, poziva na to da se iskoristi prilika kako bi se pojasnila odredba članka 27. Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama (2010/13/EU) u skladu s kojom države članice trebaju poduzimati mjere kako bi osigurale da program koji se emitira u vremenu kada mu maloljetnici lako mogu biti izloženi ne obuhvaća sadržaje koji bi mogli ozbiljno naštetiti njihovom fizičkom, psihičkom ili moralnom razvoju. EGSO predlaže da se to vremensko razdoblje točno odredi te da se tijekom njega primijeni zabrana oglašavanja alkoholnih pića.

1.7.

EGSO pozdravlja izmjenu predloženu novim člankom 6., kojim je propisano da audiovizualne medijske usluge ne smiju sadržavati nikakvo poticanje nasilja ili mržnje protiv skupine osoba ili člana takve skupine na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, religije ili uvjerenja, invaliditeta, dobi i seksualne orijentacije. Međutim, skreće pozornost na činjenicu da je u novom članku 28.a, koji govori o video platformama, upućivanje na spol, spolnu orijentaciju i na invaliditet zaboravljeno i da se korišteno nazivlje ponekad razlikuje. Predlaže se da se u članak 28.a stavak 1. točku (b) unesu isti izrazi kao u članku 6.

1.8.

U okviru zaštite svih građana od sadržaja koji potiču na nasilje ili mržnju te zaštite maloljetnika od sadržaja koji bi mogli štetiti njihovom razvoju, EGSO podržava promicanje suregulacije i samoregulacije s pomoću etičkih kodeksa, pod uvjetom da se zaista uspostavi Skupina europskih regulatora za audiovizualne medijske usluge (ERGA) te da se toj skupini dodijele sredstva kako bi mogla istinski ostvarivati svoje zadaće, a posebice zadaću utvrđenu člankom 30.a stavkom 3. točkom (c).

1.9.

EGSO se protivi prijedlogu Europske komisije da se više prostora i fleksibilnosti pruži oglašavanju za audiovizualne medijske usluge na štetu potrošača, koji bi bili suočeni s češćim prekidima programa zbog uvođenja reklama duljeg trajanja u udarnim terminima, kada je gledanost velika. Ova nova pravila o reklamnim prekidima također bi mogla naštetiti cjelovitosti djelā i moralnom pravu autorā.

1.10.

EGSO smatra da su pravila nadzora nacionalnih regulatornih tijela nedostatna kad je riječ o fiktivnim poduzećima pojedinih država članica koja koriste satelitske kapacitete treće zemlje kako bi dosegla veliku publiku u drugoj državi članici te da ih treba preispitati i dopuniti odredbom u skladu s kojom bi se na operatore koji raspolažu dozvolom za pružanje audiovizualnih usluga u jednoj državi članici, a koji te usluge pružaju u drugoj državi članici, primjenjivali propisi obiju država članica.

2.1.

Od 1989. europskim su propisima uređeni audiovizualni mediji i jamči se kulturna raznolikost i slobodno kretanje sadržaja u EU-u. „Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama” (AVMS), koja je ažurirana više puta kako bi se uzeo u obzir tehnološki i komercijalni razvoj, na europskoj se razini usklađuju sva nacionalna zakonodavstva koja se odnose na audiovizualne medije. Trenutno su njome obuhvaćene televizijske emisije i usluge video sadržaja na zahtjev.

2.2.

Okruženje audiovizualnih medija brzo se mijenja zbog sve većeg približavanja televizije i usluga koje se pružaju internetom. Pojavljuju se novi gospodarski modeli i novi tehnološki alati namijenjeni komunikaciji, a novi dionici, osobito pružatelji usluga videa na zahtjev i platformi za razmjenu video sadržaja, nude audiovizualne sadržaje na internetu.

2.3.

Televizijsko emitiranje i video na zahtjev podliježu različitim propisima i različitim razinama zaštite potrošača. Upravo zato Komisija nastoji postići veću ravnotežu propisa koji će se primjenjivati na tradicionalna tijela televizijskog emitiranja, na pružatelje usluga videa na zahtjev i na platforme za razmjenu video sadržaja.

3.1.

U sklopu svoje strategije za jedinstveno digitalno tržište Komisija predlaže ažuriranje Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama kako bi se stvorilo nepristranije okruženje za sve tržišne sudionike, promicala europska kulturna raznolikost i europski filmovi, osigurala bolja zaštita maloljetnika, suzbijao govor mržnje i poticanja nasilja te se zajamčila nezavisnost regulatornih tijela u području audiovizualnih medijskih usluga i pružila veća fleksibilnost oglašivačkim tijelima u pogledu oglašavanja. Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama također će se primjenjivati na internetske platforme i na stranice za razmjenu videa i sadržaja.

3.2.

Komisija predlaže sljedeće mjere:

4.1.

EGSO podupire raznolikost audiovizualnih medijskih usluga koja promiče slobodno kretanje informacija, razvoj kulture te slobodno stvaranje mišljenja u uvjetima koji omogućuju očuvanje pluralizma informacija te kulturnu i jezičnu raznolikost.

4.2.

Također podupire činjenicu da se Komisija u prijedlogu direktive zalaže za poštivanje temeljnih prava i pridržavanje načela utvrđenih Poveljom Europske unije o temeljnim pravima – posebice prava na slobodu izražavanja, prava na slobodu poduzetništva i prava na pravni lijek – te za promicanje primjene pravâ djeteta.

4.3.

Podupire Komisiju u njezinu djelovanju kojim želi vrednovati europsku baštinu, razviti audiovizualno stvaralaštvo u Europi i povećati proizvodnju i kretanje europskih programa visoke kvalitete, istodobno poštujući načela ljudskog dostojanstva i osiguravajući visoku razinu zaštite maloljetnika, potrošača i osobnih podataka te pravedno i pošteno tržišno natjecanje.

4.4.

EGSO priznaje da je prilagođavanje europskog regulatornog okvira uslugama audiovizualnih medija postalo neophodno zbog razvoja audiovizualnog tržišta koje je rezultat nastanka novih oblika usluga, pojave novih tehnoloških alata namijenjenih komunikaciji i novih dionika te razvoja novih oblika potrošnje „na zahtjev”.

4.5.

Uzimajući u obzir složenost zakonskih odredbi o pružanju audiovizualnih medijskih usluga, EGSO smatra da bi zbog jasnoće i racionalnosti bilo prikladno u konsolidiranom tekstu objediniti izmjene i dodatke koji se ovom direktivom žele unijeti u Direktivu 2010/13/EU o audiovizualnim medijskim uslugama od 10. ožujka 2010.

4.6.

Audiovizualne medijske usluge temeljne su javne usluge gospodarske, društvene i kulturne naravi. One promiču vrijednosti i značenja i velikim se dijelom temelje na ljudskim pravima te im se stoga ne treba pristupati isključivo sa stajališta njihove komercijalne vrijednosti. To se osobito odnosi na maloljetnike i adolescente, čiji odgoj i obrazovanje sve više ovise o medijima, s obzirom na utjecaj koji audiovizualne medijske usluge imaju na način na koji korisnici tih usluga stvaraju neko mišljenje, ali to jednako vrijedi i za osobe s invaliditetom te starije, siromašne ili socijalno isključene osobe koje se poziva na sudjelovanje i uključivanje u društveni i kulturni život, što je usko povezano s pružanjem dostupnih i povoljnih medijskih usluga.

4.7.

EGSO prima na znanje da se postojeći članak 7. Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama, koji je izuzetno nejasan i nedorečen, briše i da bi ga trebalo zamijeniti Direktivom o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredaba država članica u pogledu zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga (COM(2015) 615 final), koja je trenutno tek u fazi prijedloga direktive.

4.8.

Ako inicijativa Komisije namijenjena tome da se europskim zakonodavnim aktom stvori opći okvir na području dostupnosti proizvoda i usluga – u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom – ne urodi plodom, trebalo bi novim člankom 7. Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama uvesti strože zakonske odredbe kojima će se države članice obvezati na promicanje, među ostalim, znakovnog jezika, titlovanja, zvučnog opisa i lako razumljivih navigacijskih izbornika, u skladu s uvodnom izjavom (46) Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama iz 2010. godine. EGSO u vezi s tim ističe da je u zemljama gdje se audiovizualne emisije uglavnom titluju broj osoba koje govore dva ili više jezika posebno velik.

4.9.

EGSO podupire činjenicu da, u duhu kulturne raznolikosti, Unija pogoduje širenju europskih djela i da veliki pružatelji usluga audiovizualnih medija budu obvezni ponuditi njihovu određenu kvotu u svojim programima ili katalozima.

4.10.

U pogledu kvote od najmanje 20 % europskih djela koja je propisana velikim pružateljima usluga video sadržaja na zahtjev, tom se obvezom od njih neće tražiti dodatni napori s obzirom na to da je već sada ispunjavaju (vidjeti statističke podatke Europskog audiovizualnog opservatorija). Osim toga, ova je kvota poprilično mala u usporedbi s kvotom koja se primjenjuje na linearne televizijske kuće, koje uvijek moraju poštovati najmanji udio od 50 % europskih djela. Najmanja kvota za usluge video sadržaja na zahtjev morala bi stoga biti jednaka kvoti određenoj za televizijsko emitiranje.

4.11.

EGSO izražava suzdržanost prema mogućnosti da se malim i srednjim poduzećima s malim prometom ili malom publikom odobre odstupanja koja se odnose na europska djela, jer bi to moglo predstavljati novi oblik nepoštenog tržišnog natjecanja. Smatra da bi trebalo utvrditi minimalnu kvotu od 20 % te traži da se pojasni što se podrazumijeva pod „malim prometom” i „malom publikom”.

4.12.

Državama članicama bit će dopušteno da za usluge na zahtjev u njihovoj nadležnosti te za one s poslovnim nastanom izvan njihovih granica, ali usmjerenima na njihovu nacionalnu publiku, nametnu plaćanje financijskih doprinosa u obliku izravnih ulaganja u djela ili uplaćivanja u nacionalne filmske zaklade.

4.13.

EGSO se protivi neobveznom karakteru te mjere koji bi mogao naštetiti pravilima tržišnog natjecanja, ovisno o tome uvede li država članica takve doprinose ili ne, a također i audiovizualnim uslugama jedne države članice namijenjenim njezinim građanima u drugoj državi članici.

4.14.

U pogledu zaštite maloljetnika, EGSO pozdravlja činjenicu da je Prijedlogom direktive predviđeno usklađivanje propisa o zaštiti primjenjivih na pružatelje usluge platformi za razmjenu video sadržaja s propisima koji se odnose na televizijsko emitiranje. Ipak, poziva na to da se iskoristi prilika kako bi se pojasnila odredba članka 27. Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama (2010/13/EU) u skladu s kojom države članice trebaju poduzimati mjere kako bi osigurale da program koji se emitira u vremenu kada mu maloljetnici lako mogu biti izloženi ne obuhvaća sadržaje koji bi mogli ozbiljno naštetiti njihovom fizičkom, psihičkom ili moralnom razvoju. EGSO predlaže da se to vremensko razdoblje točno odredi te da se tijekom njega primijeni zabrana oglašavanja alkoholnih pića, kao i lijekova u slobodnoj prodaji i prehrambenih proizvoda koji se smatraju štetnima jer utječu na povećanje pretilosti među djecom.

4.15.

U okviru zaštite svih građana od sadržaja koji potiču na nasilje ili mržnju te zaštite maloljetnika od sadržaja koji bi mogli štetiti njihovom razvoju, EGSO podupire promicanje suregulacije i samoregulacije s pomoću kodeksa ponašanja, koje treba osmisliti tako da ih glavni akteri u velikoj mjeri prihvate. EGSO podsjeća (1) da, kako bi se osiguralo da su ti regulatorni instrumenti važeći i priznati u svakom pravnom poretku, njihova struktura i područje primjene moraju biti određeni jasnim i nedvosmislenim obvezujućim pravilima koja su pravno primjenjiva kako na nacionalnoj tako i na razini Zajednice. Istodobno se mora poštovati priroda tih instrumenata, posebice dobrovoljni dogovor sudionika. U tom je kontekstu posebno važno uspostaviti ERGA-u te toj skupini dodijeliti sredstva koja su joj potrebna kako bi mogla istinski ostvarivati svoje zadaće, a posebice zadaću utvrđenu člankom 30.a stavkom 3. točkom (c).

4.16.

Europska komisija želi dati više mjesta i fleksibilnosti oglašavanju u okviru svih audiovizualnih medijskih usluga. Tako će se televizijski filmovi, kinematografska djela ili informativni programi moći prekinuti televizijskim oglašavanjem ili teletrgovinom jedanput tijekom svakog planiranog razdoblja od najmanje dvadeset minuta, dok je za sada to vremensko razdoblje određeno na 30 minuta, što znači da će ubuduće biti dopušten jedan dodatni prekid po satu. Uz to, najveće dopušteno trajanje oglašavanja po razdoblju od jednog sata, koje trenutno iznosi 20 %, odnosno dvanaest minuta po satu, zamjenjuje se dnevnim udjelom kratkih reklama ili oglašavanja od 20 % u razdoblju od 7.00 do 23.00 sata, to jest ukupno 192 minute. Osim toga, bit će dopušteni pojedinačni reklamni spotovi, a odredbe o pokroviteljstvu i plasiranju proizvoda postat će fleksibilnije.

4.17.

Iz toga proizlazi da bi se predmetne emisije mogle prekidati češće i u duljem trajanju u razdobljima koja odaberu televizijske kuće, uz poštovanje ograničenja od najviše 192 minute oglašavanja od 7:00 do 23:00 sata.

4.18.

Jasno je da će se ubuduće programi češće prekidati zbog umetanja reklama u udarnim terminima i terminima kada je gledanost velika, dok će rano ujutro i kasno navečer oglašavanje biti rijetko kako bi se stvorio potreban manevarski prostor za poštovanje kvote od 20 % oglašavanja u danu. Ova nova pravila o reklamnim prekidima također bi mogla naštetiti cjelovitosti djelā i moralnom pravu autorā.

4.19.

ESGO se protivi tim novim propisima i zahtijeva da se zadrže odredbe po tom pitanju koje su trenutno na snazi odnosno da se te odredbe pojačaju, u skladu s prethodnim preporukama Odbora.

4.20.

Moglo bi se odustati od razlike između „linearnih usluga” i „nelinearnih usluga”, koja je nadvladana digitalnim razvojem.

4.21.

EGSO odobrava mjere poduzete kako bi se zajamčila neovisnost nacionalnih tijela za regulaciju audiovizualnog područja, s obzirom na to da u određenim državama članicama njihova pravna i funkcionalna razdvojenost od drugih javnih ili privatnih tijela nije bila zajamčena, uslijed čega je dolazilo do zlouporabe.

4.22.

EGSO smatra da su pravila nadzora nacionalnih regulatornih tijela nedostatna kad je riječ o fiktivnim poduzećima pojedinih država članica koja koriste satelitske kapacitete treće zemlje kako bi dosegle veliku publiku u drugoj državi članici. Kako bi se spriječila takva zlouporaba, EGSO preporučuje da se predmetna direktiva dopuni odredbom u skladu s kojom bi se na operatore koji raspolažu dozvolom za pružanje audiovizualnih usluga u jednoj državi članici, a koji te usluge pružaju u drugoj državi članici, primjenjivali propisi obiju država članica.