19/Sv. 14

HR

Službeni list Europske unije

73

---

41996A1023(01)

---

C 313/2

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

PROTOKOL

sastavljen na temelju članka K.3 Ugovora o Europskoj uniji uz Konvenciju o zaštiti financijskih interesa Europske zajednice

VISOKE UGOVORNE STRANKE ovog Protokola, države članice Europske unije,

POZIVAJUĆI SE na Akt Vijeća Europske unije od 27. rujna 1996.;

ŽELEĆI osigurati da njihovo kazneno zakonodavstvo učinkovito pridonosi zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica;

PREPOZNAJUĆI važnost Konvencije o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica od 26. srpnja 1995. u sprečavanju prijevara koje utječu na prihode i rashode Zajednice;

SVJESNE da financijskim interesima Europskih Zajednica mogu štetiti ili prijetiti druga kaznena djela, a posebno koruptivna kaznena djela od strane ili prema državnim službenicima ili službenicima Zajednice koji su odgovorni za prikupljanje, upravljanje ili isplatu sredstava Zajednice koja su pod njihovim nadzorom;

SMATRAJUĆI da ljudi različitih državljanstava zaposleni u različitim javnim agencijama ili tijelima mogu biti uključeni u takvu korupciju i da je, u interesu učinkovitog djelovanja protiv takve korupcije na međunarodnoj razini, važno za njihovu nedopustivu prirodu da budu shvaćeni na sličan način u skladu s kaznenim zakonodavstvom država članica;

UTVRĐUJUĆI da kazneno pravo za kriminal nekolicine država članica vezan uz izvršenje javnih dužnosti općenito, a posebno koji se odnosi na korupciju pokriva samo djela koja su počinjena od strane ili protiv njihovih nacionalnih službenika i ne pokriva ili pokriva samo u iznimnim slučajevima ponašanje koje uključuje službenike Zajednice ili službenike drugih država članica;

UVJERENE u potrebu za prilagodbom nacionalnog prava u slučaju kada isti ne kažnjava djela korupcije koja štete ili mogu naštetiti financijskim interesima Europskih zajednica uključujući službenike Zajednice ili službenike drugih država članica;

UVJERENE također da takva prilagodba nacionalnog prava ne smije biti ograničena u pogledu službenika Zajednice, na djela davanja i primanja mita, nego se mora proširiti na druga kaznena djela koja utječu ili mogu utjecati na prihode i rashode Europskih zajednica, uključujući kaznena djela počinjena od strane ili protiv osoba kojima su povjerene najveće odgovornosti;

SMATRAJUĆI da je potrebno utvrditi odgovarajuće propise u pogledu nadležnosti i uzajamne suradnje, ne dovodeći u pitanje pravne uvjete prema kojima se trebaju primijeniti u posebnim slučajevima, uključujući ukidanje imuniteta gdje je to primjereno;

SMATRAJUĆI naposljetku da se relevantne odredbe Konvencije o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica od 26. srpnja 1995. moraju primijeniti na kaznena djela obuhvaćena ovim Protokolom,

SPORAZUMJELE SU SE O SLJEDEĆIM ODREDBAMA:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ovog Protokola:

1.

(a) „službenik” znači bilo koji službenik „Zajednice” ili „nacionalni” službenik, uključujući bilo kojeg nacionalnog službenika druge države članice; (b) izraz „službenik Zajednice” znači: — svaka osoba koja je službenik ili drugi ugovorni zaposlenik u smislu Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica ili Uvjetima zapošljavanja drugih službenika Europskih zajednica, — svaka osoba koja je upućena u Europske zajednice od strane države članice ili bilo kojeg javnog ili privatnog tijela koja obnaša funkcije jednake onima koje provode službenici Europske zajednice ili ostali službenici. Članovi tijela koja su osnovana u skladu s ugovorima o osnivanju Europskih zajednica i osoblje takvih tijela smatraju se službenicima Zajednice, u mjeri u kojoj se Pravilnik o osoblju Europskih zajednica ili Uvjeti zapošljavanja drugih službenika Europskih zajednica na njih ne primjenjuju; (c) izraz „nacionalni službenik” tumači se s obzirom na definiciju „službenika” ili „javnog službenika” u nacionalnom pravu države članice u kojoj dotična osoba obnaša tu funkciju za potrebe primjene kaznenog prava te države članice. Unatoč tome, u slučaju postupaka koji uključuju službenika države članice koje je pokrenula druga država članica, potonja nije obvezna primijeniti definiciju „nacionalnog službenika” osim u onoj mjeri u kojoj je ta definicija u skladu s nacionalnim pravom;

2.	„Konvencija” znači Konvencija sastavljenu na temelju članka K.3 Ugovora o Europskoj uniji o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica od 26. srpnja 1995. (1);

Članak 2.

Primanje mita

1.   Za potrebe ovog Protokola, namjerno djelovanje službenika, koji izravno ili putem posrednika zatraži ili dobije povlastice bilo koje vrste za sebe ili za treću stranu ili prihvati obećanje takve povlastice kako bi djelovao ili se suzdržao od djelovanja sukladno svojim obvezama ili izvršavao svoje funkcije na način koji predstavlja povredu njegovih službenih dužnosti na način koji šteti ili bi mogao naštetiti financijskim interesima Europskih zajednica predstavlja primanje mita.

2.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da se postupanje iz stavka 1. proglasi kaznenim djelom.

Članak 3.

Davanje mita

1.   Za potrebe ovog Protokola, namjerno djelovanje bilo koje osobe koja obeća ili daje, izravno ili putem posrednika, povlastice bilo koje vrste službeniku za njega ili za treću stranu kako bi djelovao ili se suzdržao od djelovanja sukladno svojim obvezama ili izvršavao svoje funkcije na način koji predstavlja povredu njegovih službenih dužnosti na način koji šteti ili bi mogao naštetiti financijskim interesima Europskih zajednica predstavlja davanje mita.

2.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da se postupanje iz stavka 1. proglasi kaznenim djelom.

Članak 4.

Prilagodba

1.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da se u njenom kaznenom pravu opisi kaznenih djela koja predstavljaju oblike postupanja iz članka 1. Konvencije, a koja počine njezini nacionalni službenici u obnašanju svojih funkcija, primjenjuju slično u slučajevima u kojima su takva kaznena djela počinili službenici Zajednice tijekom obnašanja svojih dužnosti.

2.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da se u njezinom kaznenom pravu opisi kaznenih djela iz stavka 1. ovog članka i članaka 2. i 3. počinjenih od strane ili protiv ministara vlade, izabranih članova njezinih parlamentarnih domova, članova njezinih najviših sudova ili članova njezinog revizorskog suda u obnašanju njihovih funkcija primjenjuju slično kao u slučajevima u kojima su takva kaznena djela počinjena od strane ili protiv članova Komisije Europskih zajednica, Europskog Parlamenta, Suda Europskih zajednica odnosno Revizorskog suda Europskih zajednica tijekom obnašanja njihovih dužnosti.

3.   U slučaju kada je država članica donijela poseban zakon koji se odnosi na radnje ili propuste za koje su odgovorni ministri vlade zbog njihovog posebnog političkog položaja u toj državi članici, stavak 2. ovog članka se ne može primijeniti na takav zakon, uz uvjet da ta država članica osigura da su članovi Komisije Europske zajednice obuhvaćeni kaznenim pravom kojim se provode članci 2. i 3. i stavak 1. ovog članka.

4.   Stavci 1., 2. i 3. ne dovode u pitanje odredbe koje se primjenjuju u svakoj državi članici na kaznene postupke i utvrđivanje nadležnog suda.

5.   Ovaj se Protokol primjenjuje u cijelosti u skladu s relevantnim odredbama ugovorâ o osnivanju Europske Zajednice, Protokola o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica, Statuta Suda Europskih zajednica i tekstovima usvojenim s ciljem njihove primjene, a u vezi s ukidanjem imuniteta.

Članak 5.

Kazne

1.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da je postupanje iz članaka 2. i 3. te sudjelovanje i poticanje na dotično postupanje kažnjivo učinkovitim, razmjernim i odvraćajućim kaznama, uključujući, barem u ozbiljnim slučajevima, kazne koje uključuju lišavanje slobode koje može dovesti do izručenja.

2.   Stavak 1. ne dovodi u pitanje izvršenje disciplinskih ovlasti nadležnih tijela nad nacionalnim službenicima ili službenicima Zajednice. Kod utvrđivanja kazni koje se nameću, nacionalni kazneni sudovi, u skladu s načelima njihovog nacionalnog prava, uzimaju u obzir bilo koju disciplinsku kaznu već nametnutu istoj osobi za isto postupanje.

Članak 6.

Nadležnost

1.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi uspostavila svoju nadležnost nad kaznenim djelima koje je utvrdila u skladu s člancima 2., 3. i 4. u slučaju kada je:

(a)	kazneno djelo počinjeno u cijelosti ili djelomice na njezinom državnom području;

(b)	počinitelj kaznenog djela jedan od njezinih državljana ili jedan od njezinih službenika;

(c)	kazneno djelo počinjeno protiv jedne od osoba navedenih u članku 1. ili člana jedne od institucija navedenih u članku 4. stavku 2. koji je jedan od njezinih državljana;

(d)	počinitelj kaznenog djela službenik Zajednice koji radi za instituciju Europske zajednice ili tijelo osnovano u skladu s ugovorima o osnivanju Europskih zajednica koje ima svoje sjedište u dotičnoj državi članici.

2.   Svaka država članica može izjaviti kada daje obavijest predviđenu u članku 9. stavku 2. da neće primjenjivati ili će primijeniti samo u posebnim slučajevima ili uvjetima jedan ili više pravila o nadležnosti utvrđenih u stavku 1. točkama (b), (c) i (d).

Članak 7.

Odnos prema Konvenciji

1.   Članak 3., članak 5. stavci 1., 2. i 4. i članak 6. Konvencije primjenjuju se kao da postoji uputa na postupanje navedeno u člancima 2., 3. i 4. ovog Protokola.

2.   Sljedeće odredbe Konvencije također se primjenjuju na ovaj Protokol:

—	članak 7., podrazumijevajući da se, osim ako je drukčije navedeno u trenutku obavijesti predviđene u članku 9. stavku 2. ovog Protokola, svaka izjava u smislu članka 7. stavka 2. Konvencije također primjenjuje na ovaj Protokol,

—	članak 9.,

—	članak 10.

Članak 8.

Sud Europskih zajednica

1.   Svaki spor između država članica u pogledu tumačenja ili primjene ovog Protokola Vijeće mora ispitati u početnoj fazi u skladu s postupkom određenim u glavi VI. Ugovora o Europskoj uniji s ciljem postizanja rješenja.

Ako se ne pronađe nikakvo rješenje u roku od šest mjeseci, stranka u sporu može predmet uputiti Sudu Europskih zajednica.

2.   Svaki spor između jedne ili više država članica i Komisije Europskih zajednica koji se odnosi na članak 1., osim stavka 1. točke (c), ili članke 2., 3. i 4. ili treću alineju članka 7. stavka 2. ovog Protokola koji nije bilo moguće riješiti pregovorima može biti podnesen Sudu Europskih zajednica.

Članak 9.

Stupanje na snagu

1.   Ovaj Protokol podliježe usvajanju od strane država članica u skladu s njihovim odgovarajućim ustavnim odredbama.

2.   Države članice obavješćuju glavnog tajnika Vijeća Europske unije o završetku postupaka koji su potrebni u skladu s njihovim odgovarajućim ustavnih odredbama za usvajanje ovog Protokola.

3.   Ovaj Protokol stupa na snagu 90 dana nakon slanja obavijesti predviđene u stavku 2. države koja posljednja ispuni ovu formalnost, a koja je bila članica Europske unije na dan kada Vijeće usvoji Akt o sastavljanju ovog Protokola. Međutim, ako Konvencija nije stupila na snagu taj dan, ovaj Protokol stupa na snagu na dan kada Konvencija stupi na snagu.

Članak 10.

Pristupanje novih država članica

1.   Ovaj je Protokol otvoren pristupanju svakoj državi koja postane članicom Europske unije.

2.   Tekst ovog Protokola na jeziku države pristupnice koji sastavlja Vijeće Europske unije je vjerodostojan.

3.   Isprave o pristupanju polažu se kod depozitara.

4.   Ovaj Protokol stupa na snagu u odnosu na svaku državu koja mu pristupa 90 dana nakon polaganja isprava o pristupanju ili na dan stupanja na snagu ovog Protokola ako nije već stupio na snagu u trenutku isteka navedenog razdoblja od 90 dana.

Članak 11.

Rezerve

1.   Nisu dopuštene nikakve rezerve, osim onih predviđenih u članku 6. stavku 2.

2.   Svaka država članica koja je podnijela rezervu može je povući u bilo kojem trenutku u cijelosti ili djelomično putem obavijesti depozitaru. Povlačenje proizvodi pravne učinke na dan kada depozitar primi obavijest.

Članak 12.

Depozitar

1.   Glavni tajnik Vijeća Europske unije djeluje kao depozitar ovog Protokola.

2.   Depozitar objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica informacije o tijeku usvajanja i pristupanja, izjavama i rezervama i o svakoj drugoj obavijesti koja se odnosi na ovaj Protokol.

---

(1)  SL C 316, 27.11.1995., str. 49.

---

PRILOG

Izjave država članica o usvajanju Akta o sastavljanju Protokola

1.   Izjava njemačkog izaslanstva:

2.   Zajednička izjava belgijskog, luksemburškog i nizozemskog izaslanstva:

3.   Izjava austrijskog izaslanstva:

---