Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32010R0994

Uredba (EU) br. 994/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2004/67/EZ Tekst značajan za EGP

OJ L 295, 12.11.2010, p. 1–22 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
Special edition in Croatian: Chapter 12 Volume 005 P. 102 - 123

No longer in force, Date of end of validity: 31/10/2017; stavljeno izvan snage 32017R1938

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2010/994/oj

12/Sv. 5

HR

Službeni list Europske unije

102


32010R0994


L 295/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


UREDBA (EU) br. 994/2010 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 20. listopada 2010.

o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2004/67/EZ

(Tekst značajan za EGP)

(994/2010/EU)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 194. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Prirodni plin (plin) bitna je sastavnica opskrbe energijom Europske unije: on čini jednu četvrtinu opskrbe primarnom energijom i uglavnom se koristi za proizvodnju električne energije, grijanje te kao industrijska sirovina i gorivo u prometu.

(2)

Potrošnja plina u Europi u posljednjih se 10 godina ubrzano povećava. Smanjenje domaće proizvodnje dodatno je ubrzalo uvoz plina, a s povećanom ovisnošću o uvozu javlja se potreba da se riješi pitanje sigurnosti opskrbe plinom. Osim toga, neke su se države članice našle na plinskom otoku zbog nedostatka infrastrukturne povezanosti s ostatkom Unije.

(3)

S obzirom na važnost plina u „energetskom miksu” Unije, cilj je ove Uredbe pokazati kupcima plina da se poduzimaju sve potrebne mjere kako bi im se osigurala neprekinuta opskrba plinom, posebno u slučaju teških klimatskih uvjeta i poremećaja u opskrbi. Potvrđuje se da bi te ciljeve trebalo ostvariti troškovno najučinkovitijim mjerama kako se ne bi narušila relativna konkurentnost ovoga goriva u odnosu na ostala goriva.

(4)

Direktivom Vijeća 2004/67/EZ (3) prvi je put uspostavljen pravni okvir na razini Zajednice u svrhu zaštite sigurnosti opskrbe plinom, koji doprinosi pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta plina u slučaju poremećaja u opskrbi. Tom je direktivom uspostavljena Koordinacijska skupina za plin koja je pomogla u razmjeni informacija i kod definiranja zajedničkih mjera između država članica, Komisije, plinske industrije i potrošača. Uspostavom mreže dopisnika za energetsku sigurnost, koju je Europsko vijeće odobrilo u prosincu 2006., povećani su kapaciteti prikupljanja informacija i omogućeno rano upozoravanje na potencijalne prijetnje sigurnosti opskrbe energijom. Novo zakonodavstvo o unutarnjem energetskom tržištu koje su Europski parlament i Vijeće donijeli u srpnju 2009. predstavlja važan korak ka dovršenju unutarnjeg energetskog tržišta i ima izričiti cilj povećati sigurnost opskrbe energijom u Uniji.

(5)

Međutim, u okviru postojećih mjera sigurnosti opskrbe plinom koje su već provedene na razini Unije države članice još uvijek uživaju visok stupanj diskrecije što se tiče odabira mjera. Ako je ugrožena sigurnost opskrbe pojedine države članice, prisutan je rizik da bi mjere koje jednostrano utvrdi ta država članica mogle ugroziti pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta plina i isporuku plina kupcima. Novija su iskustva pokazala da je taj rizik realan. Kako bi unutarnje tržište plina funkcioniralo čak i u slučaju nestašice u opskrbi, nužno je osigurati solidarnost i koordinaciju kao odgovor na krizu u opskrbi, kako u području preventivnog djelovanja tako i u reakciji na konkretne poremećaje opskrbe.

(6)

U pojedine regije Unije isporučuje se niskokalorični plin. S obzirom na njegova svojstva, niskokalorični se plin ne može koristiti u uređajima koji su predviđeni za visokokalorični plin. Međutim, visokokalorični plin moguće je koristiti u uređajima za niskokalorični plin pod uvjetom da se prethodno prevede u niskokalorični plin, primjerice dodavanjem dušika. Specifičnosti niskokaloričnog plina trebalo bi razmotriti na nacionalnoj i regionalnoj razini i uzeti ih u obzir kod procjene rizika i utvrđivanja planova prevencije i interventnih planova na nacionalnoj i regionalnoj razini.

(7)

Diversifikacija putova i izvora opskrbe plinom za Uniju ključna je za poboljšanje sigurnosti opskrbe kako Unije u cjelini tako i njezinih država članica pojedinačno. Sigurnost opskrbe u budućnosti će ovisiti o kretanju mješavine goriva, kretanju proizvodnje u Uniji i trećim zemljama koje opskrbljuju Uniju, ulaganjima u skladišta i diversifikaciju putova i izvora opskrbe plinom unutar Unije i izvan nje, uključujući postrojenja za ukapljeni prirodni plin (UPP). U tom bi kontekstu osobitu pozornost trebalo posvetiti prioritetnim infrastrukturnim mjerama, kako je utvrđeno u komunikaciji Komisije od 13. studenoga 2008. pod naslovom „Drugi strateški pregled energetske politike – Akcijski plan za energetsku sigurnost i solidarnost EU-a”, npr. južni plinski koridor (Nabucco i spojni plinovod Turska – Grčka – Italija), diversificirana i primjerena dobava UPP-a za Europu, učinkovito povezivanje baltičke regije, sredozemni energetski prsten i primjereno plinsko povezivanje sjever-jug u srednjoj i jugoistočnoj Europi.

(8)

Da bi se umanjio utjecaj mogućih kriza koje bi izazvao poremećaj u opskrbi plinom, države članice trebale bi olakšati diversifikaciju izvora energije te putova i izvora opskrbe plinom.

(9)

Značajniji poremećaj u opskrbi Unije plinom može pogoditi sve države članice, Uniju u cjelini te ugovorne stranke Ugovora o osnivanju energetske zajednice (4) potpisanog u Ateni 25. listopada 2005. On također može nanijeti veliku gospodarsku štetu čitavom gospodarstvu Unije. Isto tako, poremećaj u opskrbi plinom može imati ozbiljne socijalne posljedice, posebno za osjetljive skupine kupaca.

(10)

Određeni kupci, uključujući, inter alia, kućanstva i kupce koji pružaju temeljne socijalne usluge, kao što su zdravstvena zaštita i skrb o djeci, obrazovne djelatnosti i druge socijalne usluge i usluge socijalne skrbi koje su prijeko potrebne za funkcioniranje države članice, posebno su osjetljivi i možda će im biti potrebna zaštita. Široka definicija tih zaštićenih kupaca ne bi smjela biti u suprotnosti s europskim mehanizmima solidarnosti.

(11)

U izvješću o provedbi europske sigurnosne strategije koje je Europsko vijeće odobrilo u prosincu 2008. porast ovisnosti o uvezenoj energiji ističe se kao značajan dodatni rizik za sigurnost opskrbe energijom u Uniji i energetska se sigurnost naglašava kao jedan od novih izazova sigurnosne politike. Unutarnje tržište plina jedan je od ključnih elemenata za povećanje sigurnosti opskrbe energijom u Uniji koji može ublažiti štetne posljedice mogućih poremećaja u opskrbi u pojedinim državama članicama.

(12)

Za dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta plina bitno je da mjere koje se poduzimaju radi zaštite sigurnosti opskrbe plinom ne dovedu do neprimjerenog narušavanja tržišnog natjecanja i učinkovitog funkcioniranja unutarnjeg tržišta plina.

(13)

Ispad najvećeg pojedinačnog plinskog infrastrukturnog objekta, takozvano načelo N – 1, realan je scenarij. Ako se ispad takve infrastrukture uzme kao mjerilo koje pokazuje kakav bi poremećaj države članice morale moći kompenzirati, dobiva se valjano polazište za analizu sigurnosti opskrbe plinom svake države članice.

(14)

Dostatna i diversificirana plinska infrastruktura u svakoj državi članici i u čitavoj Uniji – uključujući, posebno, novu plinsku infrastrukturu koja povezuje postojeće izolirane sustave koji čine plinske otoke sa susjednim državama članicama – ključna je za rješavanje problema prekida u opskrbi. Zajednički minimalni kriteriji sigurnosti opskrbe plinom trebali bi osigurati ravnopravne uvjete u odnosu na sigurnost opskrbe plinom, uzimajući u obzir nacionalne i regionalne specifičnosti, i trebali bi dati značajne poticaje za izgradnju potrebne infrastrukture i poboljšanje razine pripravnosti u slučaju krize. Mjere na strani potražnje, kao što je prelazak na drugo gorivo, mogu imati vrijednu ulogu u osiguravanju energetske sigurnosti ako se mogu brzo primijeniti i značajno smanjiti potražnju u slučaju poremećaja u opskrbi. Trebalo bi nastaviti promicati učinkovito korištenje energije, posebno kad su potrebne mjere na strani potražnje. Trebalo bi na odgovarajući način uzeti u obzir utjecaj predloženih mjera na okoliš i, vodeći računa o aspektima sigurnosti opskrbe, dati prednost, ako je to moguće, mjerama koje imaju najmanji utjecaj na okoliš.

(15)

Trebalo bi snažno promicati ulaganja u novu plinsku infrastrukturu, a ulaganja provoditi tek nakon odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš, u skladu s odgovarajućim pravnim aktima Unije. Ta bi nova infrastruktura trebala povećati sigurnost opskrbe plinom i istodobno osigurati pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta plina. U načelu, ulaganja bi trebala provoditi poduzeća i ona bi se trebala temeljiti na gospodarskim poticajima. Trebalo bi na odgovarajući način voditi računa o potrebi da se olakša integracija plina iz obnovljivih izvora energije u plinsku mrežnu infrastrukturu. Ako se radi o infrastrukturnom ulaganju prekograničnog karaktera, trebalo bi usko surađivati s Agencijom za suradnju energetskih regulatora (Agencija), uspostavljenom Uredbom (EZ) br. 713/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (5), i Europskom mrežom operatora transportnih sustava za plin (ENTSO za plin), uspostavljenom Uredbom (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mrežama za transport prirodnog plina (6), u okviru njihovih nadležnosti, kako bi se što bolje uzele u obzir prekogranične implikacije. Podsjeća se da Agencija u skladu s Uredbom (EZ) br. 713/2009 može dati mišljenja i preporuke o prekograničnim pitanjima u okviru svoje nadležnosti i djelokruga. Agencija i ENTSO za plin, zajedno s drugim sudionicima na tržištu, imaju važnu ulogu u uspostavljanju i provedbi desetogodišnjeg razvojnog plana mreže na razini Unije koji će uključivati, inter alia, prognozu primjerenosti europske ponude i koji bi, što se tiče međudržavnih spojnih plinovoda, trebao biti utemeljen, inter alia, na razumnim potrebama različitih mrežnih korisnika.

(16)

Nadležna tijela odnosno države članice trebali bi osigurati ispitivanje tržišta plina kao jedan od nužnih koraka u procesu usklađivanja s infrastrukturnim standardom.

(17)

Nadležna tijela bi kod obavljanja zadaća utvrđenih u ovoj Uredbi trebala prema potrebi usko surađivati s ostalim relevantnim nacionalnim tijelima, posebno regulatornim tijelima, ne dovodeći u pitanje njihove nadležnosti na temelju Direktive 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina (7).

(18)

U slučaju potrebe za novim međudržavnim spojnim plinovodima ili proširenjem postojećih, uska suradnja između države članice u pitanju, nadležnih tijela i nacionalnih regulatornih tijela, ako su ona različita od nadležnih tijela, trebala bi se ostvariti u ranoj fazi.

(19)

Državama članicama na raspolaganju su različiti izvori financiranja Unije kao potpora u financiranju potrebnih ulaganja u proizvodne i infrastrukturne mjere te mjere energetske učinkovitosti na regionalnoj i lokalnoj razini, poglavito zajmovi i jamstva Europske investicijske banke odnosno sredstva iz regionalnih, strukturnih i kohezijskih fondova. Europska investicijska banka i vanjski instrumenti Unije, kao što je Europski instrument za susjedstvo i partnerstvo, Instrument za pretpristupnu pomoć i Financijski instrument za razvojnu suradnju mogu financirati i mjere u trećim zemljama koje se provode u svrhu poboljšanja sigurnosti opskrbe energijom.

(20)

Ova bi Uredba trebala omogućiti poduzećima za prirodni plin i kupcima da se u slučaju poremećaja u opskrbi što je moguće duže oslanjaju na tržišne mehanizme. Ona bi također trebala osigurati izvanredne mehanizme koji bi se koristili kada tržište sâmo više nije u mogućnosti na odgovarajući se način nositi s problemom poremećaja u isporuci plina. Čak i u slučaju izvanrednog stanja, trebalo bi dati prednost tržišnim instrumentima kako bi se ublažile posljedice poremećaja u opskrbi.

(21)

Stupanjem na snagu novog zakonodavstva o unutarnjem energetskom tržištu donesenog u srpnju 2009. na plinski će se sektor primjenjivati nove odredbe koje će uspostaviti jasne uloge i odgovornosti država članica, nacionalnih regulatornih tijela, operatora transportnih sustava i Agencije te poboljšati transparentnost tržišta kako bi se poboljšalo njegovo funkcioniranje, sigurnost opskrbe i zaštita kupaca.

(22)

Dovršenje unutarnjeg tržišta plina i učinkovito tržišno natjecanje unutar tog tržišta Uniji pruža najviši stupanj sigurnosti opskrbe za sve njezine države članice pod uvjetom da je tržište sposobno u potpunosti funkcionirati u slučaju poremećaja u opskrbi dijela Unije, bez obzira na razlog poremećaja. Da bi se to postiglo, potreban je sveobuhvatan i učinkovit zajednički pristup sigurnosti opskrbe, a posebno transparentnost, solidarnost i nediskriminirajuće politike koje su u skladu s funkcioniranjem unutarnjeg tržišta i koje ne narušavaju tržište i ne potkopavaju učinak tržišnih odgovora na poremećaje.

(23)

Sigurnost opskrbe plinom zajednička je odgovornost poduzeća za prirodni plin, država članica, posebno njihovih nadležnih tijela, i Komisije, u okviru djelokruga i nadležnosti svakog od njih. Ako su nacionalna regulatorna tijela različita od nadležnih tijela, trebala bi također prema potrebi doprinositi sigurnosti opskrbe plinom u okviru vlastitog djelokruga i nadležnosti u skladu s Direktivom 2009/73/EZ. Osim toga, kupci koji koriste plin za proizvodnju električne energije ili u industrijske svrhe mogu također imati važnu ulogu u sigurnosti opskrbe plinom zahvaljujući sposobnosti da odgovore na krizu mjerama na strani potražnje, primjerice ugovorima s mogućnosti prekida i prelaskom na druga goriva, budući da to izravno utječe na ravnotežu ponude i potražnje.

(24)

Precizna definicija uloga i odgovornosti svih poduzeća za prirodni plin i nadležnih tijela stoga je ključna za održavanje dobrog funkcioniranja unutarnjeg tržišta plina, posebno u slučaju poremećaja u opskrbi i kriznih stanja. Te uloge i odgovornosti trebalo bi utvrditi tako da se osigura poštovanje pristupa u tri razine, u okviru kojeg se prvo uključuju relevantna poduzeća za prirodni plin i industrija, zatim države članice na nacionalnoj ili regionalnoj razini i zatim Unija. U slučaju krize u opskrbi, sudionicima na tržištu trebalo bi dati dovoljno mogućnosti da odgovore na stanje tržišnim mjerama. Ako odgovor sudionika na tržištu nije dovoljan, države članice i njihova nadležna tijela trebala bi poduzeti mjere za uklanjanje ili ublažavanje posljedica krize u opskrbi. Samo ako te mjere nisu dostatne, trebalo bi poduzeti mjere za uklanjanje odnosno ublažavanje posljedica krize u opskrbi na regionalnoj razini ili na razini Unije. U što je moguće većoj mjeri trebalo bi nastojati pronaći regionalna rješenja.

(25)

Za potrebe provedbe ove Uredbe uspostavit će se, u duhu solidarnosti, široka regionalna suradnja između javnih tijela i poduzeća za prirodni plin, kako bi se optimizirale koristi u vezi s koordinacijom mjera za ublažavanje utvrđenih rizika i provele mjere koje su troškovno najučinkovitije za stranke u pitanju.

(26)

Trebalo bi utvrditi dovoljno usklađene standarde sigurnosti opskrbe kojima bi se barem obuhvatio slučaj iz siječnja 2009., uzimajući u obzir razlike između država članica te obveze javne usluge i mjere zaštite kupaca iz članka 3. Direktive 2009/73/EZ. Ti standardi sigurnosti opskrbe trebali bi biti čvrsti, kako bi osigurali potrebnu pravnu sigurnost, i jasno definirani te ne bi smjeli predstavljati neprimjereno i nerazmjerno opterećenje za poduzeća za prirodni plin, uključujući nove sudionike i mala poduzeća, niti za krajnje korisnike. Osim toga, ti bi standardi poduzećima za prirodni plin Unije trebali zajamčiti jednak pristup nacionalnim kupcima. Mjere koje su nužne da bi se osiguralo ispunjenje standarda opskrbe mogu uključivati dodatne skladišne kapacitete i količine, operativnu akumulaciju, ugovore o opskrbi, ugovore s mogućnosti prekida i druge mjere sa sličnim učinkom kao i nužne tehničke mjere za osiguravanje sigurnosti opskrbe plinom.

(27)

U interesu dobrog funkcioniranja tržišta plina bitno je da poduzeća za prirodni plin na vrijeme obave potrebna ulaganja u vlastitu proizvodnju i infrastrukturu, npr. spojne plinovode, posebno one koji osiguravaju pristup plinskoj mreži Unije, opremu koja omogućuje dvosmjerni fizički protok plina u plinovodima te skladišta i postrojenja za ponovno uplinjavanje UPP-a, vodeći računa o mogućim poremećajima u opskrbi, poput onih koji su se dogodili u siječnju 2009. Komisija bi, kod izrade prognoza financijskih potreba za plinsku infrastrukturu u odnosu na financijske instrumente Unije, trebala prema potrebi dati prednost infrastrukturnim projektima koji podupiru integraciju unutarnjeg tržišta plina i sigurnost opskrbe plinom.

(28)

Operatore transportnih sustava ne bi se smjelo priječiti da razmotre slučaj gdje bi ulaganja u fizički kapacitet za transport plina u oba smjera (dvosmjerni kapacitet) na međudržavnim spojnim plinovodima s trećim zemljama mogla doprinijeti poboljšanju sigurnosti opskrbe, posebno u slučaju trećih zemalja koje osiguravaju tranzitni protok između dviju država članica.

(29)

Posebno je važno održati kontinuitet opskrbe plinom kućanstava i ograničenog broja dodatnih kupaca – posebno kupaca koji pružaju temeljne socijalne usluge, koje mogu definirati države članice u pitanju – u slučajevima kada ih tržište više nije u mogućnosti opskrbljivati. Bitno je da se mjere koje će se poduzimati za vrijeme krize definiraju unaprijed te da se poštuju sigurnosni zahtjevi, također i u slučaju kad su zaštićeni kupci spojeni na istu distribucijsku mrežu kao i ostali kupci. Te mjere mogu uključivati proporcionalna smanjenja u odnosu na prvotno rezervirani kapacitet u slučajevima kad je kapacitet za pristup infrastrukturi smanjen iz tehničkih razloga.

(30)

Nadležna tijela bi se u pravilu trebala pridržavati svojeg interventnog plana. Ona mogu u posebno opravdanim iznimnim okolnostima poduzeti mjere koje odstupaju od tih planova.

(31)

Raspoloživ je velik izbor instrumenata za ispunjavanje obveza povezanih sa sigurnošću opskrbe. Te bi instrumente trebalo, ovisno o slučaju, koristiti u nacionalnom ili regionalnom kontekstu odnosno u kontekstu Unije kako bi se postigao dosljedan i troškovno učinkovit rezultat.

(32)

Aspektima sigurnosti opskrbe u vezi s dugoročnim planiranjem ulaganja u dostatne prekogranične kapacitete i drugu infrastrukturu, koja osigurava dugoročnu sposobnost sustava da zajamči sigurnost opskrbe i zadovolji razumnu potražnju, bavi se Direktiva 2009/73/EZ. Da bi se zadovoljili standardi sigurnosti opskrbe, možda će biti potrebno određeno prijelazno razdoblje za provedbu potrebnih ulaganja. Desetogodišnji razvojni plan mreže na razini Unije, koji je izradio ENTSO za plin i koji nadzire Agencija, temeljni je alat za utvrđivanje potrebnih ulaganja na razini Unije, inter alia, i za potrebe provedbe infrastrukturnih zahtjeva utvrđenih ovom Uredbom.

(33)

ENTSO za plin i Agencija bi, kao članovi Koordinacijske skupine za plin, trebali biti u cijelosti uključeni u proces suradnje i savjetovanja na razini Unije, u okviru svojih nadležnosti.

(34)

Koordinacijska skupina za plin glavno je tijelo s kojim Komisija obavlja savjetovanje u kontekstu utvrđivanja planova prevencije i interventnih planova. Podsjeća se da su ENTSO za plin i Agencija članovi Koordinacijske skupine za plin i da će se s njima obaviti savjetovanje u tom kontekstu.

(35)

Kako bi se osigurao najviši stupanj pripravnosti u slučaju poremećaja u opskrbi, interventne bi planove trebala utvrditi nadležna tijela nakon savjetovanja s poduzećima za prirodni plin. Ti planovi ne bi smjeli biti u suprotnosti s drugim planovima na nacionalnoj i regionalnoj razini odnosno na razini Unije. Ti bi se planovi u sadržajnom smislu trebali oslanjati na najbolje prakse postojećih planova i jasno definirati uloge i odgovornosti za sva poduzeća za prirodni plin i nadležna tijela u pitanju. Gdje god je to moguće i potrebno trebalo bi utvrditi zajedničke interventne planove.

(36)

U svrhu jačanja solidarnosti između država članica u slučaju izvanrednog stanja na razini Unije, države članice trebale bi predvidjeti mjere solidarnosti kako bi se, posebno, osigurala potpora državama članicama koje su izložene nepovoljnijim geografskim ili geološkim uvjetima. Poduzeća za prirodni plin trebala bi predvidjeti mjere, kao što su npr. poslovni sporazumi, što može uključivati povećani izvoz plina ili povećano povlačenje iz skladišta. Važno je poticati sklapanje sporazuma među poduzećima za prirodni plin. Mjere u okviru interventnog plana trebale bi, prema potrebi, obuhvaćati mehanizme koji osiguravaju pravednu i primjerenu naknadu poduzećima za prirodni plin. Mjere solidarnosti posebno mogu biti primjerene među državama članicama za koje Komisija predlaže uspostavljanje zajedničkih planova prevencije ili interventnih planova na regionalnoj razini.

(37)

Komisiji u kontekstu ove Uredbe pripada važna uloga u slučaju izvanrednog stanja, bilo na razini Unije ili na regionalnoj razini.

(38)

Europska solidarnost bi se prema potrebi trebala očitovati i u obliku pomoći Unije i njezinih država članica u području civilne zaštite. Tu bi pomoć trebalo olakšati i koordinirati mehanizmom Zajednice za civilnu zaštitu uspostavljenim Odlukom Vijeća 2007/779/EZ, Euratom (8).

(39)

Ova Uredba ne utječe na suverena prava država članica nad vlastitim energetskim resursima.

(40)

Direktivom Vijeća 2008/114/EZ od 8. prosinca 2008. o utvrđivanju i označivanju europske kritične infrastrukture i procjeni potrebe poboljšanja njezine zaštite (9) predviđen je postupak za povećanje sigurnosti označene europske kritične infrastrukture u Uniji, uključujući određenu plinsku infrastrukturu. Direktiva 2008/114/EZ doprinosi zajedno s ovom Uredbom stvaranju sveobuhvatnog pristupa energetskoj sigurnosti u Uniji.

(41)

Interventne planove trebalo bi redovito ažurirati i objavljivati. Oni bi trebali podlijegati stručnim i drugim provjerama.

(42)

Koordinacijska skupina za plin trebala bi djelovati kao savjetnik Komisije kako bi se olakšala koordinacija mjera sigurnosti opskrbe u slučaju izvanrednog stanja na razini Unije. Ona bi također trebala pratiti prikladnost i primjerenost mjera koje se poduzimaju na temelju ove Uredbe.

(43)

Cilj je ove Uredbe omogućiti poduzećima za prirodni plin i nadležnim tijelima država članica da što je moguće duže osiguraju učinkovito funkcioniranje unutarnjeg tržišta plina u slučaju poremećaja u opskrbi, prije nego što nadležna tijela poduzmu mjere kada tržište više nije u mogućnosti osigurati potrebne količine plina. Te bi iznimne mjere trebale biti u cijelosti u skladu sa zakonodavstvom Unije i trebalo bi ih priopćiti Komisiji.

(44)

S obzirom na to da su isporuke plina iz trećih zemalja jedan od ključnih elemenata sigurnosti opskrbe plinom u Uniji, Komisija bi trebala koordinirati mjere koje se tiču trećih zemalja, surađujući s trećim zemljama koje isporučuju plin i obavljaju tranzit plina na pronalaženju rješenja za krizna stanja i osiguravanju stabilnog dotoka plina u Uniju. Komisija bi trebala imati pravo koristiti radnu skupinu koja bi u slučaju krize, uz savjetovanje s trećim zemljama u pitanju, pratila dotok plina u Uniju, a u slučaju da je kriza izazvana problemima u trećoj zemlji, preuzela ulogu posrednika i pomagača.

(45)

Važno je da uvjeti isporuke iz trećih zemalja ne narušavaju tržišno natjecanje i budu u skladu s pravilima unutarnjeg tržišta.

(46)

Ako postoje pouzdane informacije o postojanju stanja izvan Unije koje ugrožava sigurnost opskrbe jedne ili više država članica i može dovesti do aktiviranja mehanizma ranog upozoravanja između Unije i treće zemlje, Komisija bi trebala o tomu bez odlaganja obavijestiti Koordinacijsku skupinu za plin, a Unija bi trebala poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se to stanje ublažilo.

(47)

Vijeće je u veljači 2009. zaključilo da bi trebalo povećati transparentnost i pouzdanost učinkovitom razmjenom informacija između Komisije i država članica o odnosima s trećim zemljama u području energetike, uključujući dugoročna uređenja opskrbe, vodeći računa o tajnosti poslovno osjetljivih informacija.

(48)

Iako se propisi iz Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju Europske unije, a posebno propisi o tržišnom natjecanju, primjenjuju na usluge od općega gospodarskog interesa u mjeri u kojoj primjena tih pravila ne ometa obavljanje tih usluga, države članice uživaju široku diskreciju u pogledu utvrđivanja, dodjele i organiziranja obveza javne usluge.

(49)

Budući da cilj ove Uredbe, to jest zaštitu sigurnosti opskrbe plinom u Uniji, države članice same ne mogu dostatno ostvariti, nego se, zbog opsežnosti odnosno učinaka djelovanja, taj cilj može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(50)

Direktivu 2004/67/EZ trebalo bi staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju odredbe čiji je cilj zaštititi sigurnost opskrbe plinom osiguravanjem pravilnog i neprekinutog funkcioniranja unutarnjeg tržišta prirodnog plina (plin) i omogućavanjem provedbe izvanrednih mjera kada tržište više nije u mogućnosti osigurati potrebne količine plina te utvrđivanjem jasne definicije i podjele odgovornosti između poduzeća za prirodni plin, država članica i Unije kako u pogledu preventivnog djelovanja tako i u odnosu na reakciju na konkretne poremećaje u opskrbi. Ovom su Uredbom, u duhu solidarnosti, predviđeni i transparentni mehanizmi za koordinaciju planiranja izvanrednih stanja na razini država članica, regionalnoj razini i razini Unije te odgovora na ta izvanredna stanja.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije iz Direktive 2009/73/EZ, Uredbe (EZ) br. 713/2009 i Uredbe (EZ) br. 715/2009.

Osim toga, primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„zaštićeni kupci” znači sva kućanstva priključena na plinsku distribucijsku mrežu te, dodatno, ako država članica u pitanju tako odluči:

(a)

mala i srednja poduzeća, ako su priključena na plinsku distribucijsku mrežu, i temeljne socijalne službe, ako su priključene na plinsku distribucijsku ili transportnu mrežu, te pod uvjetom da ti dodatni kupci zajedno ne čine više od 20 % krajnje potrošnje plina; i/ili

(b)

postrojenja centraliziranoga grijanja, u mjeri u kojoj isporučuju toplinu kućanstvima i kupcima iz točke (a), pod uvjetom da ta postrojenja nemaju mogućnost prelaska na druga goriva i priključena su na plinsku distribucijsku ili transportnu mrežu.

Države članice čim to bude moguće, a najkasnije 3. prosinca 2011., obavješćuju Komisiju namjeravaju li uključiti točku (a) i/ili (b) u svoju definiciju zaštićenih kupaca;

2.

„nadležno tijelo” znači nacionalno vladino tijelo ili nacionalno regulatorno tijelo koje je država članica imenovala za osiguravanje provedbe mjera utvrđenih u ovoj Uredbi. Ovo ne dovodi u pitanje mogućnost države članice da nadležnom tijelu omogući da određene zadaće iz ove Uredbe prenese na druga tijela. Tako prenesene zadaće obavljaju se pod nadzorom nadležnog tijela i utvrđuju u planovima iz članka 4.

Članak 3.

Odgovornost za sigurnost opskrbe plinom

1.   Sigurnost opskrbe plinom zajednička je odgovornost poduzeća za prirodni plin, država članica, poglavito njihovih nadležnih tijela, i Komisije u okviru djelokruga i nadležnosti svakog od njih. Ta zajednička odgovornost zahtijeva visok stupanj suradnje između njih.

2.   Svaka država članica čim to bude moguće, a najkasnije 3. prosinca 2011. imenuje nadležno tijelo koje osigurava provedbu mjera predviđenih ovom Uredbom. Dok se službeno ne imenuje nadležno tijelo, nacionalni subjekti koji su trenutačno zaduženi za sigurnost opskrbe plinom prema potrebi poduzimaju mjere koje provodi nadležno tijelo u skladu s ovom Uredbom. Te mjere uključuju obavljanje procjene rizika iz članka 9. te, na temelju te procjene, utvrđivanje plana prevencije i interventnog plana te redovito praćenje sigurnosti opskrbe plinom na nacionalnoj razini. Nadležna tijela međusobno surađuju s ciljem sprečavanja poremećaja u opskrbi i ograničenja štete u slučaju poremećaja. Države članice ništa ne priječi da prema potrebi donesu provedbeno zakonodavstvo kako bi ispunile zahtjeve ove Uredbe.

3.   Čim država članica imenuje nadležno tijelo, ona Komisiji bez odlaganja priopćuje naziv tog tijela te, prema potrebi, nazive nacionalnih subjekata zaduženih za sigurnost opskrbe plinom koji djeluju kao privremeno nadležno tijelo u skladu sa stavkom 2. Svaka država članica objavljuje ta imenovanja.

4.   Nadležno tijelo kod provedbe mjera predviđenih ovom Uredbom utvrđuje uloge i odgovornosti različitih uključenih subjekata na način koji osigurava poštovanje pristupa u tri razine, u okviru kojega se prvo uključuju relevantna poduzeća za prirodni plin i industrija, zatim države članice na nacionalnoj i regionalnoj razini i na kraju Unija.

5.   Komisija prema potrebi koordinira postupke nadležnih tijela na regionalnoj razini i na razini Unije, kako je utvrđeno u ovoj Uredbi, inter alia, putem Koordinacijske skupine za plin iz članka 12. ili skupine za upravljanje kriznim stanjima iz članka 11. stavka 4., posebno u slučaju izvanrednog stanja na razini Unije ili na regionalnoj razini, kako je definirano u članku 11. stavku 1.

6.   Mjere za osiguravanje sigurnosti opskrbe sadržane u planovima prevencije i interventnim planovima moraju biti jasno definirane, transparentne, razmjerne, nediskriminirajuće i provjerljive i ne smiju neprimjereno narušavati tržišno natjecanje i učinkovito funkcioniranje unutarnjeg tržišta plina niti ugrožavati sigurnost opskrbe plinom drugih država članica i Unije u cjelini.

Članak 4.

Utvrđivanje plana prevencije i interventnog plana

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3., nadležna tijela svih država članica, nakon savjetovanja s poduzećima za prirodni plin, relevantnim organizacijama koje zastupaju interese kućanstava i industrijskih kupaca te nacionalnim regulatornim tijelom, ako je ono različito od nadležnog tijela, utvrđuje na nacionalnoj razini:

(a)

plan prevencije koji sadrži mjere potrebne za uklanjanje i ublažavanje utvrđenih rizika, u skladu s procjenom rizika provedenom na temelju članka 9; i

(b)

interventni plan koji sadrži mjere koje se poduzimaju radi uklanjanja odnosno ublažavanja utjecaja poremećaja u opskrbi plinom u skladu s člankom 10.

2.   Nadležna tijela prije donošenja plana prevencije i interventnog plana na nacionalnoj razini, a najkasnije 3. lipnja 2012., razmjenjuju svoje nacrte planova prevencije i interventnih planova i savjetuju se međusobno, na odgovarajućoj regionalnoj razini, i s Komisijom kako nacrti njihovih planova i mjere ne bi bili u suprotnosti s planovima prevencije i interventnim planovima drugih država članica i kako bi bili u skladu s ovom Uredbom i ostalim odredbama zakonodavstva Unije. To se savjetovanje posebno provodi između susjednih država članica, poglavito između izoliranih sustava koji tvore plinske otoke i njihovih susjednih država članica, i njime mogu biti obuhvaćene primjerice države članice navedene u indikativnom popisu u Prilogu IV.

3.   Nadležna tijela u pitanju mogu, na temelju savjetovanja iz stavka 2. i mogućih preporuka Komisije, donijeti odluku da se dodatno uz planove na nacionalnoj razini utvrde i zajednički planovi prevencije na regionalnoj razini (zajednički planovi prevencije) i zajednički interventni planovi na regionalnoj razini (zajednički interventni planovi). Nadležna tijela u pitanju u slučaju uspostave zajedničkih planova nastoje sklopiti sporazume u svrhu provedbe regionalne suradnje tamo gdje je to primjereno. Države članice prema potrebi službeno potvrđuju te sporazume.

4.   Nadležno tijelo kod utvrđivanja i provedbe plana prevencije i interventnog plana na nacionalnoj i/ili regionalnoj razini uzima u obzir činjenicu da plinski sustav mora u svakom trenutku sigurno raditi i ukazuje na tehnička ograničenja koja utječu na rad mreže te navodi ta ograničenja, zajedno s tehničkim i sigurnosnim razlozima koji mogu dovesti do smanjenja protoka u slučaju izvanrednog stanja.

5.   Planovi prevencije i interventni planovi uključujući, tamo gdje je to primjereno, zajedničke planovi donose se i objavljuju najkasnije 3. prosinca 2012. Ti se planovi dostavljaju Komisiji bez odlaganja. Komisija obavješćuje Koordinacijsku skupinu za plin. Nadležna tijela osiguravaju redovito praćenje provedbe tih planova.

6.   U roku od 3 mjeseca nakon što nadležna tijela dostave planove iz stavka 5.:

(a)

Komisija te planove ocjenjuje u skladu s točkom (b). Komisija se za potrebe ocjenjivanja o planovima savjetuje s Koordinacijskom skupinom za plin i na primjeren način uzima u obzir njezino mišljenje. Komisija izvješćuje Koordinacijsku skupinu za plin o svojoj ocjeni; i

(b)

ako Komisija na temelju tog savjetovanja:

i.

ocijeni da plan prevencije ili interventni plan nije prikladan za ublažavanje rizika utvrđenih u procjeni rizika, ona može nadležnom tijelu ili nadležnim tijelima u pitanju dati preporuku da izmijeni plan;

ii.

smatra da plan prevencije ili interventni plan nije usklađen sa scenarijima rizika ili planovima drugog nadležnog tijela ili da nije usklađen s odredbama ove Uredbe ili drugim odredbama prava Unije, ona traži da se taj plan izmijeni;

iii.

smatra da plan prevencije ugrožava sigurnost opskrbe plinom drugih država članica ili Unije u cjelini, ona donosi odluku kojom se od nadležnog tijela zahtijeva da preispita taj plan prevencije i može navesti konkretne preporuke izmjena. Komisija detaljno obrazlaže svoju odluku.

7.   Nadležno tijelo u pitanju u roku od 4 mjeseca od dostave zahtjeva Komisije iz stavka 6. točke (b) podtočke ii. mijenja svoj plan prevencije odnosno interventni plan te Komisiji dostavlja izmijenjeni plan ili Komisiju obavješćuje o razlozima zbog kojih se ne slaže sa zahtjevom. U slučaju neslaganja Komisija može u roku od 2 mjeseca od odgovora nadležnog tijela povući svoj zahtjev ili sazvati sastanak s nadležnim tijelima u pitanju, uključujući Koordinacijsku skupinu za plin ako to smatra potrebnim, kako bi ispitali problem. Komisija daje detaljno obrazloženje svojeg zahtjeva za izmjene plana. Nadležno tijelo u cijelosti uzima u obzir stajalište Komisije. Ako konačna odluka nadležnog tijela odstupa od stajališta Komisije, nadležno tijelo u roku od 2 mjeseca od primitka stajališta Komisije dostavlja obrazloženje svoje odluke i objavljuje ga zajedno sa svojom odlukom i stajalištem Komisije. Tamo gdje je to primjereno, nadležno tijelo bez odlaganja objavljuje izmijenjeni plan.

8.   Nadležno tijelo u pitanju u roku od 3 mjeseca od dostave odluke Komisije iz stavka 6. točke (b) podtočke iii. mijenja svoj plan prevencije i Komisiji dostavlja izmijenjeni plan ili Komisiju obavješćuje o razlozima zbog kojih se ne slaže s odlukom. U slučaju neslaganja Komisija može u roku od 2 mjeseca od odgovora nadležnog tijela odlučiti izmijeniti ili povući svoj zahtjev. Ako Komisija ostane pri svojem zahtjevu, nadležno tijelo u pitanju mijenja plan u roku od 2 mjeseca od dostave odluke Komisije, uzimajući u najvećoj mogućoj mjeri u obzir preporuke Komisije iz stavka 6. točke (b) podtočke iii., i dostavlja ga Komisiji.

Komisija obavješćuje Koordinacijsku skupinu za plin i kod sastavljanja mišljenja o izmijenjenom planu, koje je dužna podnijeti u roku od 2 mjeseca od dostave od strane nadležnog tijela, na odgovarajući način uzima u obzir njezine preporuke. Nadležno tijelo u pitanju u najvećoj mogućoj mjeri uzima u obzir mišljenje Komisije i u roku od 2 mjeseca od primitka mišljenja Komisije donosi i objavljuje odgovarajuće izmijenjeni plan.

9.   Osigurava se zaštita tajnosti poslovno osjetljivih informacija.

Članak 5.

Sadržaj nacionalnih i zajedničkih planova prevencije

1.   Nacionalni i zajednički planovi prevencije sadrže:

(a)

rezultate procjena rizika, kako je utvrđeno u članku 9.;

(b)

mjere, količine, kapacitete i vrijeme potrebno da se ispune infrastrukturni standardi i standardi opskrbe, kako je utvrđeno u članku 6. i 8., uključujući, tamo gdje je to primjereno, podatak koliko su mjere na strani potražnje prikladne dostatno i na vrijeme kompenzirati poremećaj u opskrbi iz članka 6. stavka 2., najveći pojedinačni plinski infrastrukturni objekt od zajedničkog interesa u slučaju primjene članka 6. stavka 3. i sve povećane standarde opskrbe iz članka 8. stavka 2.;

(c)

obveze nametnute poduzećima za prirodni plin i drugim relevantnim tijelima, uključujući obvezu u pogledu sigurnosti rada plinskog sustava;

(d)

druge mjere u svrhu prevencije utvrđenih rizika, kao što su mjere koje se odnose na potrebu poboljšanja spojnih plinovoda između susjednih država članica i mogućnost diversifikacije putova i izvora opskrbe plinom, tamo gdje je to primjereno, kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri održao kontinuitet opskrbe plinom svih kupaca;

(e)

prema potrebi, mehanizme suradnje s drugim državama članicama u vezi s izradom i provedbom zajedničkih planova prevencije i zajedničkih interventnih planova, kako je navedeno u članku 4. stavku 3.;

(f)

informacije o postojećim i budućim spojnim plinovodima, uključujući one koji osiguravaju pristup plinskoj mreži Unije, prekograničnim protocima i prekograničnom pristupu skladištima te fizičkom kapacitetu za transport plina u oba smjera (dvosmjerni kapacitet), posebno u slučaju izvanrednog stanja;

(g)

informacije o svim obvezama javne usluge koje se odnose na sigurnost opskrbe plinom.

2.   Nacionalni i zajednički planovi prevencije, a posebno mjere radi ispunjenja infrastrukturnog standarda kako je utvrđeno u članku 6., uzimaju u obzir desetogodišnji razvojni plan mreže na razini Unije koji izrađuje ENTSO za plin na temelju članka 8. stavka 10. Uredbe (EZ) br. 715/2009.

3.   Nacionalni i zajednički planovi prevencije temelje se ponajprije na tržišnim mjerama i uzimaju u obzir utjecaj na gospodarstvo i učinkovitost mjera, posljedice za funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta i utjecaj na okoliš i potrošače; oni ne smiju predstavljati neprimjereno opterećenje za poduzeća za prirodni plin i ne smiju imati negativan učinak na funkcioniranje unutarnjeg tržišta plina.

4.   Nacionalni i zajednički planovi prevencije ažuriraju se svake 2 godine, osim ako okolnosti nalažu češće ažuriranje, i odražavaju ažuriranu procjenu rizika. Savjetovanje između nadležnih tijela predviđeno u članku 4. stavku 2. obavlja se prije donošenja ažuriranog plana.

Članak 6.

Infrastrukturni standard

1.   Države članice odnosno, ako država članica tako odredi, nadležno tijelo osigurava da se potrebne mjere poduzmu tako da najkasnije 3. prosinca 2014. u slučaju poremećaja najvećeg pojedinačnog plinskog infrastrukturnog objekta kapacitet preostale infrastrukture, određen sukladno s formulom N – 1 iz Priloga I. točke 2., može, ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka, zadovoljiti ukupnu potražnju za plinom izračunanog područja tijekom dana iznimno visoke potražnje za plinom, kakva se prema statističkoj vjerojatnosti javlja jedanput u 20 godina. To ne dovodi u pitanje odgovornost operatora sustava da provedu odgovarajuća ulaganja i na obveze operatora transportnih sustava utvrđene u Direktivi 2009/73/EZ i Uredbi (EZ) br. 715/2009, u slučajevima gdje je to primjereno i potrebno.

2.   Obveza u pogledu osiguravanja kapaciteta preostale infrastrukture koji može zadovoljiti ukupnu potražnju za plinom, kako je navedeno u stavku 1., također se smatra ispunjenom ako nadležno tijelo u planu prevencije dokaže da se poremećaj u opskrbi može dostatno i na vrijeme kompenzirati odgovarajućim tržišnim mjerama na strani potražnje. U tu se svrhu koristi formula iz Priloga I. točke 4.

3.   Ako je primjereno, u skladu s procjenom rizika iz članka 9., nadležna tijela u pitanju mogu odlučiti da se obveza iz stavka 1. ovog članka ispuni na regionalnoj umjesto na nacionalnoj razini. U tom se slučaju utvrđuju zajednički planovi prevencije na temelju članka 4. stavka 3. Primjenjuje se Prilog I. točka 5.

4.   Nadležna tijela, nakon savjetovanja s relevantnim poduzećima za prirodni plin, Komisiji bez odlaganja prijavljuju svako kršenje obveze iz stavka 1. i obavješćuju Komisiju o razlozima tog kršenja.

5.   Operatori transportnih sustava što prije, a najkasnije 3. prosinca 2013., omogućuju uspostavu trajnog dvosmjernog kapaciteta na svim međudržavnim spojnim plinovodima između država članica, osim:

(a)

u slučaju spojeva s proizvodnim postrojenjima, postrojenjima za UPP i distribucijskim mrežama; odnosno

(b)

ako je odobreno izuzeće u skladu s člankom 7.

Operatori transportnih sustava do 3. prosinca 2013. prilagođuju funkcioniranje transportnih sustava djelomično ili u cijelosti kako bi se na međudržavnim spojnim plinovodima omogućio fizički protok plina u oba smjera.

6.   Ako za određeni međudržavni spojni plinovod već postoji dvosmjerni kapacitet ili je u izgradnji, obveza iz stavka 5. prvog podstavka smatra se ispunjenom u odnosu na taj spojni plinovod, osim ako su jedna ili više država članica zatražile povećanje kapaciteta zbog sigurnosti opskrbe. Ako je podnesen takav zahtjev za povećanje, primjenjuje se postupak iz članka 7.

7.   Države članice odnosno, ako država članica tako odredi, nadležno tijelo osiguravaju da se, kao prvo, tržište uvijek ispituje na transparentan, detaljan i nediskriminirajući način kako bi se utvrdilo zahtijeva li tržište ulaganje u infrastrukturu koja je potrebna da bi se ispunile obveze iz stavaka 1. i 5.

8.   Nacionalna regulatorna tijela uzimaju u obzir stvarne troškove ispunjavanja obveze iz stavka 1. kao i troškove uspostavljanja trajnog dvosmjernog kapaciteta, kako bi prilikom transparentnog i detaljnog utvrđivanja odnosno odobravanja tarifa i metodologija u skladu s člankom 41. stavkom 8. Direktive 2009/73/EZ i člankom 13. Uredbe (EZ) br. 715/2009. mogla odobriti primjerene poticaje. Ako tržište ne zahtijeva ulaganje za uspostavljanje dvosmjernog kapaciteta i ako to ulaganje izaziva troškove u više država članica, ili u jednoj državi članici u korist jedne ili više od jedne države članice, nacionalna regulatorna tijela svih dotičnih država članica donose zajedničku odluku o raspodjeli troškova prije nego što se donese bilo kakva odluka o ulaganju. Kod raspodjele troškova uzima se posebno u obzir doprinos koristi od infrastrukturnih ulaganja sigurnosti opskrbe dotičnih država članica. Primjenjuje se članak 8. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 713/2009.

9.   Razvijanjem dobro povezane mreže, nadležno tijelo osigurava da svaki novi objekt transportne infrastrukture doprinosi sigurnosti opskrbe, prema potrebi i putem dostatnog broja prekograničnih ulaznih i izlaznih mjesta sukladno s tržišnom potražnjom i utvrđenim rizicima. Nadležno tijelo u procjeni rizika prema potrebi ocjenjuje gdje se nalaze unutarnja uska grla i imaju li nacionalni ulazni kapacitet i infrastruktura, a posebno transportne mreže, sposobnost prilagoditi nacionalne protoke plina scenariju poremećaja najvećeg pojedinačnog infrastrukturnog objekta utvrđenog u procjeni rizika.

10.   Iznimno, Luksemburg, Slovenija i Švedska nisu vezane obvezom iz stavka 1. ovog članka, ali one tu obvezu nastoje ispuniti, vodeći računa o osiguravanju isporuke plina zaštićenim kupcima u skladu s člankom 8. Ovo se izuzeće primjenjuje:

(a)

u slučaju Luksemburga: sve dok ima najmanje dva spojna plinovoda s drugim državama članicama, najmanje dva različita izvora opskrbe i nijedno skladište plina ili postrojenje za UPP na svojem državnom području;

(b)

u slučaju Slovenije: sve dok ima najmanje dva spojna plinovoda s drugim državama članicama, najmanje dva različita izvora opskrbe i nijedno skladište plina ili postrojenje za UPP na svojem državnom području;

(c)

u slučaju Švedske: sve dok na svojem državnom području nema tranzita plina prema drugim državama članicama, njezina unutarnja bruto potrošnja plina iznosi manje od 2 Mtoe godišnje i manje od 5 % ukupne potrošnje primarne energije otpada na plin.

Te tri države članice na transparentan, detaljan i nediskriminirajući način osiguravaju da se tržište redovito ispituje u odnosu na infrastrukturna ulaganja i objavljuju rezultate tih ispitivanja.

Države članice iz prvog podstavka obavješćuju Komisiju o svim promjenama u odnosu na uvjete iz tog podstavka. Izuzeće iz podstavka 1. prestaje se primjenjivati ako više nije ispunjen barem jedan od tih uvjeta.

Države članice iz prvog podstavka do 3. prosinca 2018. Komisiji dostavljaju izvješće u kojemu opisuju stanje u vezi s odgovarajućim uvjetima iz tog podstavka i izgledima za ispunjenje obveze iz stavka 1., uzimajući u obzir gospodarski utjecaj ispunjenja infrastrukturnog standarda, rezultate ispitivanja tržišta i kretanja na tržištu plina te plinske infrastrukturne projekte u regiji. Komisija može na temelju tog izvješća odlučiti, ako su još uvijek zadovoljeni odgovarajući uvjeti iz prvog podstavka ovog stavka, da se izuzeće predviđeno u prvom podstavku može nastaviti primjenjivati još 4 godine. U slučaju pozitivne odluke, postupak utvrđen u ovom podstavku ponavlja se nakon 4 godine.

Članak 7.

Postupak u vezi s uspostavljanjem dvosmjernog kapaciteta ili zahtjevom za izuzeće

1.   Operatori transportnih sustava za svaki međudržavni spojni plinovod između država članica, osim onih koji su izuzeti na temelju članka 6. stavka 5. točke (a) i u slučajevima gdje dvosmjerni kapacitet već postoji ili je u izgradnji i nijedna država članica nije zatražila povećanje kapaciteta zbog sigurnosti opskrbe, najkasnije do 3. ožujka 2012. dostavljaju svojoj državi članici odnosno, ako je država članica tako odredila, nadležnom tijelu ili regulatornom tijelu države članice (koja se u ovom članku zajedno nazivaju „dotična tijela”), nakon savjetovanja sa svim ostalim predmetnim operatorima prijenosnog sustava:

(a)

prijedlog dvosmjernog kapaciteta za povratni smjer (povratni kapacitet); ili

(b)

zahtjev za izuzeće od obveze uspostave dvosmjernog kapaciteta.

2.   Prijedlog povratnog kapaciteta odnosno zahtjev za izuzeće iz stavka 1. temelji se na procjeni tržišne potražnje, projekcijama ponude i potražnje, tehničkoj izvedivosti, troškovima povratnog kapaciteta, uključujući pripadajuće ojačanje transportnog sustava, i koristima za sigurnost opskrbe, istodobno uzimajući u obzir, tamo gdje je to primjereno, mogući doprinos povratnog kapaciteta i eventualnih drugih mjera zadovoljenju infrastrukturnog standarda iz članka 6. u slučaju država članica koje imaju koristi od povratnog kapaciteta.

3.   Dotično tijelo koje primi prijedlog ili zahtjev za izuzeće o tome bez odlaganja obavješćuje dotična tijela drugih država članica koje bi, sukladno s procjenom rizika, mogle imati koristi od povratnog kapaciteta i Komisiju. Navedeno dotično tijelo tim drugim dotičnim tijelima i Komisiji ostavlja mogućnost da daju mišljenje u roku od 4 mjeseca od primitka te obavijesti.

4.   Dotično tijelo u roku od 2 mjeseca od isteka roka iz stavka 3., na temelju kriterija iz stavka 2. i procjene rizika obavljene u skladu s člankom 9. te vodeći u najvećoj mogućoj mjeri računa o mišljenjima primljenima u skladu sa stavkom 3. ovog članka i uzimajući u obzir aspekte koji nisu strogo gospodarske prirode, kao što su sigurnost opskrbe plinom i doprinos unutarnjem tržištu plina:

(a)

odobrava izuzeće, ako povratni kapacitet ne bi značajno povećao sigurnost opskrbe nijedne države članice ni regije ili ako bi troškovi ulaganja znatno nadmašili očekivane koristi za sigurnost opskrbe; ili

(b)

prihvaća prijedlog povratnog kapaciteta; ili

(c)

zahtijeva da operator transportnog sustava izmijeni svoj prijedlog.

Dotično tijelo svoju odluku bez odlaganja dostavlja Komisiji, zajedno sa svim relevantnim informacijama iz kojih su vidljivi razlozi odluke, uključujući mišljenja primljena u skladu sa stavkom 3. ovog članka. Dotična tijela nastoje osigurati da odluke koje su međusobno ovisne i koje se tiču istog spojnog plinovoda ili povezanih cjevovoda ne budu u suprotnosti jedne s drugima.

5.   Komisija može u roku od 2 mjeseca od primitka odluke zahtijevati da dotično tijelo izmijeni svoju odluku ako postoje neslaganja između njegove odluke i mišljenja drugih dotičnih tijela. Taj se rok može produljiti za mjesec dana ako Komisija zatraži dodatne informacije. Svaki prijedlog Komisije koji zahtijeva izmjenu odluke dotičnih tijela utemeljen je na elementima i kriterijima iz stavka 2. i stavka 4. točke (a), uzimajući u obzir razloge odluke dotičnih tijela. Dotično tijelo postupa u skladu sa zahtjevom i mijenja svoju odluku u roku od 4 tjedna. Ako Komisija ne poduzme nikakvu radnju unutar tog roka od 2 mjeseca, smatra se da nije stavila primjedbe na odluku dotičnog tijela.

6.   Ako je, sukladno s rezultatima procjene rizika obavljene u skladu s člankom 9. potreban dodatni povratni kapacitet, postupak iz stavaka 1. do. 5. ovog članka ponavlja se na zahtjev operatora transportnog sustava, dotičnog tijela ili Komisije.

7.   Komisija i dotično tijelo vode računa da tajnost poslovno osjetljivih informacija bude u svakom trenutku zaštićena.

Članak 8.

Standard opskrbe

1.   Nadležno tijelo zahtijeva da poduzeća za prirodni plin koja ono odredi poduzmu mjere u svrhu osiguravanja opskrbe zaštićenih kupaca države članice plinom u sljedećim slučajevima:

(a)

ekstremnih temperatura tijekom sedmodnevnog vršnog razdoblja, kakvo se prema statističkoj vjerojatnosti javlja jedanput u 20 godina;

(b)

razdoblju iznimno visoke potražnje plina u trajanju od najmanje 30 dana, kakvo se prema statističkoj vjerojatnosti javlja jedanput u 20 godina; i

(c)

razdoblju od najmanje 30 dana kod poremećaja najvećeg pojedinačnog plinskog infrastrukturnog objekta u prosječnim zimskim uvjetima.

Nadležno tijelo određuje poduzeća za prirodni plin iz prvog podstavka najkasnije 3. lipnja 2012.

2.   Svaki povećani standard opskrbe koji prelazi razdoblje od 30 dana iz stavka 1. točaka (b) i (c) kao i svaka dodatna obveza uvedena zbog sigurnosti opskrbe plinom moraju biti utemeljeni na procjeni rizika iz članka 9., obuhvaćeni planom prevencije i:

(a)

moraju biti u skladu s člankom 3. stavkom 6.;

(b)

ne smiju neprimjereno narušavati tržišno natjecanje niti ometati funkcioniranje unutarnjeg tržišta plina;

(c)

ne smiju imati negativan utjecaj na sposobnost bilo koje druge države članice da osigura opskrbu plinom za zaštićene kupce u skladu s ovim člankom u slučaju izvanrednog stanja na nacionalnoj razini, razini Unije ili regionalnoj razini; i

(d)

moraju biti u skladu s kriterijima iz članka 11. stavka 5. u slučaju izvanrednog stanja na razini Unije ili regionalnoj razini.

Nadležno tijelo, u duhu solidarnosti, u planu prevencije i interventnom planu utvrđuje kako se pojedini povećani standard opskrbe ili dodatna obveza uvedena poduzećima za prirodni plin može privremeno smanjiti u slučaju izvanrednog stanja na razini Unije ili regionalnoj razini.

3.   Nakon isteka rokova koje definira nadležno tijelo u skladu sa stavcima 1. i 2., ili u uvjetima koji su teži od uvjeta definiranih u stavku 1., nadležno tijelo i poduzeća za prirodni plin nastoje održati kontinuitet opskrbe plinom u najvećoj mogućoj mjeri, posebno za zaštićene kupce.

4.   Obveze uvedene poduzećima za prirodni plin u vezi s ispunjenjem standarda opskrbe iz ovog članka moraju biti nediskriminirajuće i ne smiju predstavljati neprimjereno opterećenje za ta poduzeća.

5.   Poduzećima za prirodni plin omogućuje se da ispune te obveze na regionalnoj razini ili na razini Unije, ovisno o slučaju. Nadležno tijelo ne smije zahtijevati da se standardi utvrđeni u ovom članku zadovolje isključivo putem infrastrukture koja se nalazi na njegovom državnom području.

6.   Nadležno tijelo osigurava da se uvjeti opskrbe zaštićenih kupaca utvrde ne dovodeći u pitanje pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta plina i po cijeni koja odgovara tržišnoj vrijednosti opskrbe.

Članak 9.

Procjena rizika

1.   Svako nadležno tijelo do 3. prosinca 2011. provodi cjelovitu procjenu rizika koji utječu na sigurnost opskrbe plinom u njegovoj državi članici na temelju sljedećih zajedničkih elemenata:

(a)

koristeći standarde utvrđene u člancima 6. i 8., prikazom izračuna formule N – 1, polaznih pretpostavki, uključujući pretpostavke za izračun formule N – 1 na regionalnoj razini, i podataka potrebnih za taj izračun;

(b)

uzimajući u obzir sve relevantne nacionalne i regionalne okolnosti, posebno veličinu tržišta, konfiguraciju mreže, stvarne protoke, uključujući izlazne protoke iz države članice u pitanju, mogućnost fizičkog protoka plina u oba smjera, uključujući moguću potrebu za ojačanjem transportnog sustava u vezi s tim, postojanje proizvodnje i skladištenja te ulogu plina u „energetskom miksu”, posebno u odnosu na centralizirano grijanje i proizvodnju električne energije i upravljanje industrijskim postrojenjima, te pitanja sigurnosti i kvalitete plina;

(c)

uzimajući u obzir različite scenarije iznimno visoke potražnje za plinom i poremećaja u opskrbi, kao što je ispad glavne transportne infrastrukture, skladišta i terminala za UPP i poremećaj u opskrbi iz trećih zemalja, uzimajući u obzir povijest, vjerojatnost, sezonu, učestalost i trajanje te, prema potrebi, geopolitičke rizike i procjenjujući vjerojatne posljedice tih scenarija;

(d)

utvrđujući interakciju i korelaciju rizika s drugim državama članicama, uključujući, inter alia, u odnosu na spojne plinovode, prekograničnu opskrbu, prekogranični pristup skladištima i dvosmjerni kapacitet;

(e)

uzimajući u obzir maksimalni kapacitet spojnog plinovoda na svakom graničnom ulaznom i izlaznom mjestu.

2.   U slučaju primjene članka 4. stavka 3., nadležna tijela u pitanju također obavljaju zajedničku procjenu rizika na regionalnoj razini.

3.   Poduzeća za prirodni plin, industrijski kupci plina, relevantne organizacije koje zastupaju interese kućanstava i industrijskih kupaca plina te države članice i nacionalno regulatorno tijelo, ako je ono različito od nadležnog tijela, surađuju s nadležnim tijelom i dostavljaju mu na zahtjev sve potrebne informacije za procjenu rizika.

4.   Procjena rizika prvi se put ažurira najkasnije 18 mjeseci nakon donošenja planova prevencije i interventnih planova iz članka 4. te, nakon toga, svake 2 godine do 30. rujna odgovarajuće godine, osim ako okolnosti nalažu češće ažuriranje. U procjeni rizika uzima se u obzir ostvareni napredak u ulaganjima u svrhu zadovoljavanja infrastrukturnog standarda utvrđenog u članku 6. i specifične probleme s kojima se suočava država članica u pitanju u provedbi novih alternativnih rješenja.

5.   Procjena rizika i njezine ažurirane verzije dostavljaju se Komisiji bez odlaganja.

Članak 10.

Interventni planovi i krizne razine

1.   Nacionalni i zajednički interventni planovi:

(a)

temelje se na kriznim razinama utvrđenima u stavku 3.;

(b)

definiraju ulogu i odgovornosti poduzeća za prirodni plin i industrijskih kupaca plina, uključujući relevantne proizvođače električne energije, vodeći računa u kojoj je mjeri svaki od njih pogođen u slučaju poremećaja u opskrbi plinom, te njihovu interakciju s nadležnim tijelima i, prema potrebi, nacionalnim regulatornim tijelima na svakoj kriznoj razini definiranoj u stavku 3.;

(c)

definiraju ulogu i odgovornosti nadležnih tijela i drugih tijela kojima su prenesene zadaće iz članka 2. stavka 2. na svakoj kriznoj razini definiranoj u stavku 3. ovog članka;

(d)

osiguravaju da poduzeća za prirodni plin i industrijski kupci plina imaju dovoljno prilike za reakciju na svakoj kriznoj razini;

(e)

prema potrebi utvrđuju mjere i radnje koje se trebaju poduzeti u svrhu ublažavanja mogućeg utjecaja poremećaja u opskrbi plinom na daljinsko grijanje i isporuku električne energije iz plina;

(f)

utvrđuju detaljne postupke i mjere za svaku kriznu razinu, uključujući odgovarajuće sheme protoka informacija;

(g)

imenuju kriznog upravitelja ili krizni tim i definiraju njegovu ulogu;

(h)

utvrđuju doprinos tržišnih mjera, poglavito onih navedenih u Prilogu II., prevladavanju situacije na razini uzbunjivanja i ublažavanju posljedica na razini izvanrednog stanja;

(i)

utvrđuju doprinos netržišnih mjera koje su planirane odnosno koje će se provesti na razini izvanrednog stanja, poglavito onih navedenih u Prilogu III., i ocjenjuju u kojoj su mjeri netržišne mjere nužne za prevladavanje krize, procjenjuju njihove učinke i definiraju postupke za njihovu provedbu, uzimajući u obzir činjenicu da se netržišne mjere koriste samo kada tržišni mehanizmi više ne mogu sami osigurati opskrbu, posebno zaštićenih kupaca;

(j)

opisuju mehanizme suradnje s drugim državama članicama za svaku kriznu razinu;

(k)

detaljno utvrđuju obveze izvješćivanja koje se uvode poduzećima za prirodni plin na razini uzbunjivanja i razini izvanrednog stanja;

(l)

utvrđuju popis unaprijed definiranih postupaka za osiguravanje raspoloživosti plina u slučaju izvanrednog stanja, uključujući poslovne sporazume između stranaka koje sudjeluju u tim postupcima i mehanizme nadoknade za poduzeća za prirodni plin, prema potrebi, vodeći računa o zaštiti tajnosti osjetljivih podataka. Ti postupci mogu uključivati prekogranične sporazume između država članica i/ili poduzeća za prirodni plin.

2.   Nacionalni i zajednički interventni planovi ažuriraju se svake 2 godine, osim ako okolnosti nalažu češće ažuriranje, i odražavaju ažuriranu procjenu rizika. Savjetovanje između nadležnih tijela predviđeno u članku 4. stavku 2. obavlja se prije donošenja ažuriranih planova.

3.   Tri glavne krizne razine su sljedeće:

(a)

razina ranog upozoravanja (rano upozoravanje): kada postoje konkretne, ozbiljne i pouzdane informacije da bi mogao nastupiti događaj koji može rezultirati značajnim pogoršanjem stanja opskrbe i koji može izazvati aktiviranje razine uzbunjivanja ili razine izvanrednog stanja; razina ranog upozoravanja može se aktivirati mehanizmom ranog upozoravanja;

(b)

razina uzbunjivanja (uzbunjivanje): kada se pojavi poremećaj u opskrbi ili iznimno visoka potražnja za plinom koja rezultira značajnim pogoršanjem stanja opskrbe, ali se tržište još uvijek može nositi s tim poremećajem odnosno potražnjom bez oslanjanja na netržišne mjere;

(c)

razina izvanrednog stanja (izvanredno stanje): u slučaju iznimno visoke potražnje za plinom, značajnog poremećaja u opskrbi ili drugog značajnog pogoršanja stanja opskrbe te u slučaju da su provedene sve relevantne tržišne mjere, ali opskrba plinom nije dostatna za zadovoljenje preostale potražnje za plinom, tako da se dodatno moraju uvesti i netržišne mjere, posebno s ciljem osiguravanja opskrbe plinom zaštićenih kupaca u skladu s člankom 8.

4.   Nacionalni i zajednički interventni planovi u slučaju izvanrednog stanja osiguravaju održavanje prekograničnog pristupa infrastrukturi u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2009 u mjeri u kojoj je to moguće s tehničkog i sigurnosnog aspekta. Ti planovi moraju biti u skladu s člankom 3. stavkom 6. ove Uredbe i ne smiju uvoditi mjere kojima se neprimjereno smanjuje prekogranični protok plina.

5.   Kada nadležno tijelo proglasi bilo koju kriznu razinu iz stavka 3., ono o tome odmah obavješćuje Komisiju i pruža joj sve potrebne informacije, posebno informacije o postupku koji namjerava provesti. U slučaju izvanrednog stanja koje može rezultirati pozivom za pomoć Unije i njezinih država članica, nadležno tijelo države članice u pitanju o tome bez odlaganja obavješćuje Komisijin Centar za praćenje i informiranje.

6.   Kada nadležno tijelo proglasi izvanredno stanje, ono postupa u skladu s unaprijed definiranim postupkom utvrđenim u interventnom planu i o tome odmah obavješćuje Komisiju, a posebno o tome koje radnje namjerava provesti u skladu sa stavkom 1. Nadležno tijelo može u iznimnim, posebno opravdanim slučajevima, poduzeti radnje koje odstupaju od interventnog plana. Nadležno tijelo o takvim radnjama odmah obavješćuje Komisiju i pruža odgovarajuće obrazloženje.

7.   Države članice, a posebno nadležna tijela osiguravaju da se:

(a)

ni u jednom trenutku ne uvode mjere koje neprimjereno ograničuju protok plina unutar unutarnjeg tržišta;

(b)

ne uvode mjere koje bi mogle ozbiljno ugroziti stanje opskrbe plinom u drugoj državi članici; i

(c)

održi prekogranični pristup infrastrukturi u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2009 u mjeri u kojoj je to moguće s tehničkog i sigurnosnog aspekta, u skladu s interventnim planom.

8.   Komisija što prije, a u svakom slučaju u roku od 5 dana od primitka obavijesti nadležnog tijela iz stavka 5., provjerava je li proglašenje izvanrednog stanja opravdano u skladu sa stavkom 3. točkom (c), odgovaraju li poduzete mjere u dovoljnoj mjeri radnjama navedenima u interventnom planu i ne predstavljaju neprimjereno opterećenje za poduzeća za prirodni plin te su u skladu sa stavkom 7. Komisija može na zahtjev nadležnog tijela, poduzeća za prirodni plin ili na vlastitu inicijativu zatražiti da nadležno tijelo izmijeni mjere ako su one u suprotnosti s uvjetima utvrđenima u stavku 7. i u prvoj rečenici ovog stavka. Komisija također može zahtijevati da nadležno tijelo opozove proglašenje izvanrednog stanja ako smatra da ono nije opravdano ili je prestalo biti opravdano u skladu sa stavkom 3. točkom (c).

Nadležno tijelo u roku od 3 dana od obavijesti o zahtjevu Komisije mijenja mjere i o tomu obavješćuje Komisiju ili obavješćuje Komisiju o razlozima zbog kojih se ne slaže sa zahtjevom. Komisija u tom slučaju može u roku od 3 dana izmijeniti ili povući zahtjev ili sazvati sastanak s nadležnim tijelom odnosno tijelima u pitanju, uključujući Koordinacijsku skupinu za plin ako to smatra potrebnim, kako bi razmotrili problem. Komisija navodi detaljno obrazloženje svojeg zahtjeva za izmjene mjera. Nadležno tijelo u cijelosti uzima u obzir stajalište Komisije. Ako konačna odluka nadležnog tijela odstupa od stajališta Komisije, nadležno tijelo daje obrazloženje svoje odluke.

Članak 11.

Odgovori na izvanredno stanje na razini Unije i na regionalnoj razini

1.   Komisija može na zahtjev nadležnog tijela koje je proglasilo izvanredno stanje, nakon provjere u skladu s člankom 10. stavkom 8., proglasiti izvanredno stanje na razini Unije ili na regionalnoj razini za konkretno pogođenu geografsku regiju. Komisija proglašava izvanredno stanje na razini Unije odnosno na regionalnoj razini na zahtjev najmanje dva nadležna tijela koja su proglasila izvanredno stanje, nakon provjere u skladu s člankom 10. stavkom 8., ako su razlozi tih izvanrednih stanja povezani. Komisija u svakom slučaju, koristeći najprikladnija sredstva komunikacije u danim okolnostima, prikuplja mišljenja drugih nadležnih vlasti i uzima u obzir sve relevantne informacije koje dostave ta tijela. Kada Komisija procijeni da više ne postoji osnova za proglašenje izvanrednog stanja na razini Unije odnosno na regionalnoj razini, ona proglašava prestanak izvanrednog stanja. Komisija u svakom slučaju daje obrazloženje svoje odluke i o njoj obavješćuje Vijeće.

2.   Komisija odmah po proglašenju izvanrednog stanja na razini Unije ili na regionalnoj razini saziva sastanak Koordinacijske skupine za plin. Komisija može tijekom izvanrednog stanja na razini Unije odnosno na regionalnoj razini, na zahtjev najmanje triju država članica, ograničiti sudjelovanje u radu Koordinacijske skupine za plin na predstavnike država članica i nadležnih tijela, i to za vrijeme trajanja čitavog sastanka ili dijela sastanka.

3.   Komisija u slučaju izvanrednog stanja na razini Unije ili regionalnoj razini iz stavka 1. koordinira postupke nadležnih tijela, u cijelosti uzimajući u obzir relevantne informacije Koordinacijske skupine za plin i rezultate savjetovanja s njom. Komisija posebno:

(a)

osigurava razmjenu informacija;

(b)

osigurava dosljednost i učinkovitost postupaka na razini države članice i na regionalnoj razini u odnosu na mjere na razini Unije;

(c)

koordinira mjere u odnosu na treće zemlje.

4.   Komisija može sazvati sastanak skupine za upravljanje u kriznim situacijama sastavljene od kriznih upravitelja iz članka 10. stavka 1. točke (g) država članica pogođenih izvanrednim stanjem. Komisija može u dogovoru s kriznim upraviteljima pozvati na sudjelovanje i druge relevantne aktere. Komisija osigurava da se Koordinacijsku skupinu za plin redovito obavješćuje o radu skupine za upravljanje u kriznim situacijama.

5.   Države članice, a posebno nadležna tijela, osiguravaju da:

(a)

se ne uvode mjere koje bi u bilo kom trenutku neprimjereno ograničile protok plina na unutarnjem tržištu, a poglavito dotok plina na pogođena tržišta;

(b)

se ne uvode mjere koje bi mogle ozbiljno ugroziti stanje opskrbe plinom u drugoj državi članici; i

(c)

se održi prekogranični pristup infrastrukturi u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2009 u mjeri u kojoj je to moguće s tehničkog i sigurnosnog aspekta, u skladu s interventnim planom.

6.   Ako Komisija na zahtjev nadležnog tijela ili poduzeća za prirodni plin ili na vlastitu inicijativu zaključi da je za vrijeme izvanrednog stanja postupak koji provodi određena država članica odnosno nadležno tijelo ili ponašanje poduzeća za prirodni plin u suprotnosti sa stavkom 5., ona od te države članice ili nadležnog tijela traži da promijeni postupak ili poduzme radnje u svrhu usklađivanja sa stavkom 5. te ga obavješćuje o razlozima svog zahtjeva. Pritom treba na primjereni način voditi računa da u svakom trenutku bude zajamčen siguran rad plinskog sustava.

Država članica odnosno nadležno tijelo u roku od 3 dana od dostave zahtjeva Komisije mijenja postupak i o tomu obavješćuje Komisiju ili Komisiji navodi razloge zbog kojih se ne slaže sa zahtjevom. Komisija u tom slučaju može u roku od 3 dana izmijeniti ili povući zahtjev ili sazvati sastanak s državom članicom odnosno nadležnim tijelom, uključujući Koordinacijsku skupinu za plin ako to smatra potrebnim, kako bi ispitali problem. Komisija navodi detaljno obrazloženje svojeg zahtjeva za izmjene postupka. Država članica odnosno nadležno tijelo u cijelosti uzima u obzir stajalište Komisije. Ako konačna odluka nadležnog tijela ili države članice odstupa od stajališta Komisije, nadležno tijelo odnosno država članica daje obrazloženje svoje odluke.

7.   Komisija nakon savjetovanja s Koordinacijskom skupinom za plin utvrđuje stalnu rezervnu listu za potrebe rada radne skupine za praćenje, koja se sastoji od industrijskih stručnjaka i predstavnika Komisije. Radna skupina za praćenje može prema potrebi raditi izvan Unije; ona prati i izvješćuje o dotoku plina u Uniju u suradnji s trećim zemljama opskrbljivačima i tranzitnim trećim zemljama.

8.   Nadležno tijelo Komisijinom Centru za praćenje i informiranje dostavlja informacije o eventualnim potrebama za pomoći. Centar za praćenje i informiranje procjenjuje stanje u cjelini i daje savjete u pogledu pomoći koju bi trebalo pružiti najteže pogođenim državama članicama i, prema potrebi, trećim zemljama.

Članak 12.

Koordinacijska skupina za plin

1.   Koordinacijska skupina za plin uspostavlja se kako bi se olakšala koordinacija mjera u vezi sa sigurnošću opskrbe plinom. Skupina je sastavljena od predstavnika država članica, posebno njihovih nadležnih tijela, te Agencije, ENTSO-a za plin i predstavničkih tijela industrije u pitanju i predstavničkih tijela relevantnih kupaca. Komisija odlučuje o sastavu Skupine u savjetovanju s državama članicama, osiguravajući da ona bude u cijelosti reprezentativna. Komisija predsjeda Skupinom. Skupina donosi svoj poslovnik.

2.   U skladu s ovom Uredbom, Komisija se savjetuje s Koordinacijskom skupinom za plin i ona pomaže Komisiji posebno kod sljedećih pitanja:

(a)

sigurnost opskrbe plinom općenito, a posebno u slučaju izvanrednog stanja;

(b)

sve informacije koje su relevantne za sigurnost opskrbe plinom na nacionalnoj i regionalnoj razini te na razini Unije;

(c)

najbolje prakse i moguće smjernice za sve stranke u pitanju;

(d)

razina sigurnosti opskrbe, referentne vrijednosti i metodologije procjene;

(e)

nacionalni i regionalni scenariji te scenariji na razini Unije i ispitivanje razina pripravnosti;

(f)

ocjenjivanje planova prevencije i interventnih planova te provedba mjera koje su u njima predviđene;

(g)

koordinacija mjera za rješavanje izvanrednog stanja unutar Unije, s trećim zemljama koje su stranke Ugovora o osnivanju energetske zajednice i ostalim trećim zemljama;

(h)

pomoć koja je potrebna najteže pogođenim državama članicama.

3.   Komisija redovito saziva sastanke Koordinacijske skupine za plin i prosljeđuje informacije primljene od nadležnih vlasti, vodeći računa o tajnosti poslovno osjetljivih informacija.

Članak 13.

Razmjena informacija

1.   Države članice koje imaju postojeće obveze javne usluge u pogledu sigurnosti opskrbe plinom objavljuju ih do 3. siječnja 2011. Sve naknadne izmjene odnosno dodatne obveze javne usluge u pogledu sigurnosti opskrbe plinom države članice također objavljuju odmah po njihovom donošenju.

2.   Dotična poduzeća za prirodni plin tijekom izvanrednog stanja svakodnevno stavljaju na raspolaganje nadležnom tijelu posebno sljedeće informacije:

(a)

prognoze dnevne potražnje i ponude plina za sljedeća 3 dana;

(b)

dnevni protok plina na svim prekograničnim ulaznim i izlaznim mjestima te svim mjestima priključenja proizvodnog postrojenja, skladišta ili terminala za UPP na mrežu, u mil. m3/dan;

(c)

razdoblje, izraženo u danima, tijekom kojeg se očekuje da će biti moguće osigurati opskrbu zaštićenih kupaca.

3.   U slučaju izvanrednog stanja na razini Unije ili regionalnoj razini, Komisija ima pravo zatražiti da joj nadležno tijelo bez odlaganja dostavi barem:

(a)

informacije iz stavka 2.;

(b)

informacije o mjerama koje nadležno tijelo planira poduzeti i koje je već provelo u svrhu ublažavanja izvanrednog stanja te informacije o njihovoj učinkovitosti;

(c)

zahtjeve upućene drugim nadležnim tijelima za poduzimanje dodatnih mjera;

(d)

mjere provedene na zahtjev drugih nadležnih tijela.

4.   Nadležna tijela i Komisija štite tajnost poslovno osjetljivih informacija.

5.   Nadležno tijelo što je prije moguće nakon izvanrednog stanja, a najkasnije 6 tjedana nakon njegovog ukidanja, Komisiji dostavlja detaljnu ocjenu izvanrednog stanja i učinkovitosti provedenih mjera, uključujući ocjenu utjecaja izvanrednog stanja na gospodarstvo, utjecaja na elektroprivredu i pomoći pružene i/ili primljene od Unije i njezinih država članica. Ta se ocjena stavlja na raspolaganje Koordinacijskoj skupini za plin i uzima se u obzir kod izrade ažuriranih planova prevencije i interventnih planova.

Komisija analizira ocjene nadležnih vlasti i obavješćuje države članice, Europski parlament i Koordinacijsku skupinu za plin o rezultatima svoje analize u zbirnom obliku.

6.   Da bi Komisija mogla ocijeniti stanje sigurnosti opskrbe plinom na razini Unije:

(a)

države članice najkasnije do 3. prosinca 2011. Komisiji dostavljaju postojeće međuvladine sporazume sklopljene s trećim zemljama koji utječu na razvoj plinske infrastrukture i opskrbe plinom. Države članice obavješćuju Komisiju o sklapanju novih međuvladinih sporazuma s trećim zemljama koji imaju takav utjecaj;

(b)

poduzeća za prirodni plin, u slučaju postojećih ugovora najkasnije 3. prosinca 2011. te kod novih ugovora ili izmjena postojećih ugovora, obavješćuju nadležna tijela u pitanju o sljedećim pojedinostima ugovora sklopljenih s dobavljačima iz trećih zemalja s trajanjem duljim od godine dana:

i.

trajanje ugovora;

ii.

ugovorne količine: ukupna količina, godišnja količina i prosječna mjesečna količina;

iii.

u slučaju stanja pripravnosti ili izvanrednog stanja, maksimalne ugovorne dnevne količine;

iv.

ugovorna mjesta isporuke.

Nadležno tijelo te podatke dostavlja Komisiji u zbirnom obliku. U slučaju sklapanja novih ugovora ili izmjena postojećih ugovora, čitav set podataka redovito se ponovno dostavlja u zbirnom obliku. Nadležno tijelo i Komisija osiguravaju zaštitu tajnosti informacija.

Članak 14.

Praćenje od strane Komisije

Komisija obavlja stalno praćenje mjera sigurnosti opskrbe plinom i o tome podnosi izvješće, poglavito putem godišnje ocjene izvješća iz članka 5. Direktive 2009/73/EZ i informacija u vezi s provedbom članka 11. i članka 52. stavka 1. te direktive te, kad one budu raspoložive, informacija sadržanih u procjeni rizika te planovima prevencije i interventnim planovima utvrđenima u skladu s ovom Uredbom.

Komisija najkasnije 3. prosinca 2014., na temelju izvješća iz članka 4. stavka 6. te nakon savjetovanja s Koordinacijskom skupinom za plin:

(a)

donosi zaključke o mogućim sredstvima za povećanje sigurnosti opskrbe na razini Unije, ocjenjuje izvedivost provedbe procjena rizika i utvrđivanja planova prevencije i interventnih planova na razini Unije te podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi ove Uredbe, uključujući, inter alia, postignuti napredak u vezi s međusobnom povezanosti tržišta; i

(b)

podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o ukupnoj dosljednosti planova prevencije i interventnih planova država članica i njihovom doprinosu solidarnosti i pripravnosti s gledišta Unije.

Izvješće prema potrebi sadrži preporuke za poboljšanje ove Uredbe.

Članak 15.

Stavljanje izvan snage

Ne dovodeći u pitanje obveze država članica u vezi s rokovima za prenošenje i primjenu Direktive 2004/67/EZ, ta se Direktiva stavlja izvan snage s učinkom od 2. prosinca 2010., uz izuzetak članka 4. stavaka 1. i 2. te Direktive, koji se primjenjuju dok država članica u pitanju ne definira zaštićene kupce u skladu s člankom 2. stavkom 1. ove Uredbe i utvrdi poduzeća za prirodni plin u skladu s člankom 8. stavkom 1. ove Uredbe.

Neovisno o stavku 1. ovog članka, članak 4. stavci 1. i 2. Direktive 2004/67/EZ više se ne primjenjuju nakon 3. lipnja 2012.

Članak 16.

Odstupanje

Ova se Uredba ne primjenjuje na Maltu i Cipar sve dok na njihovom državnom području nema opskrbe plinom. Rokovi koji proizlaze iz članka 2. drugog stavka točke 1., članka 3. stavka 2., članka 4. stavaka 2. i 5., članka 6. stavaka 1. i 5., članka 8. stavka 1. i članka 9. stavka 1. te članka 13. stavka 6. točaka (a) i (b) iznose za Maltu i Cipar kako slijedi:

(a)

članak 2. drugi stavak točka 1., članak 3. stavak 2., članak 9. stavak 1. i članak 13. stavak 6. točke (a) i (b): 12 mjeseci;

(b)

članak 4. stavak 2. i članak 8. stavak 1.: 18 mjeseci;

(c)

članak 4. stavak 5.: 24 mjeseca;

(d)

članak 6. stavak 5.: 36 mjeseci;

(e)

članak 6. stavak 1.: 48 mjeseci;

od dana prve isporuke plina na njihovom državnom području.

Članak 17.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 6. stavak 8., članak 10. stavak 4. prva rečenica, članak 10. stavak 7. točka (c) i članak 11. stavak 5. točka (c) primjenjuju se od 3. ožujka 2011.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 20. listopada 2010.

Za Europski parlament

Predsjednik

J. BUZEK

Za Vijeće

Predsjednik

O. CHASTEL


(1)  Mišljenje od 20. siječnja 2010. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 21. rujna 2010. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 11. listopada 2010.

(3)  SL L 127, 29.4.2004., str. 92.

(4)  SL L 198, 20.7.2006., str. 18.

(5)  SL L 211, 14.8.2009., str. 1.

(6)  SL L 211, 14.8.2009., str. 36.

(7)  SL L 211, 14.8.2009., str. 94.

(8)  SL L 314, 1.12.2007., str. 9.

(9)  SL L 345, 23.12.2008., str. 75.


PRILOG I.

IZRAČUN FORMULE N – 1

1.   Definicija formule N – 1

Formula N – 1 pokazuje sposobnost tehničkog kapaciteta plinske infrastrukture da zadovolji ukupnu potražnju za plinom u izračunanom području u slučaju poremećaja najvećeg pojedinačnog plinskog infrastrukturnog objekta u danu iznimno visoke potražnje za plinom kakva se prema statističkoj vjerojatnosti javlja jedanput u 20 godina.

Plinska infrastruktura obuhvaća mrežu za transport plina, uključujući spojne plinovode i proizvodna postrojenja, postrojenja za UPP i skladišta koja su povezana s izračunanim područjem.

Tehnički kapacitet (1) sve preostale raspoložive plinske infrastrukture u slučaju poremećaja najvećeg pojedinačnog plinskog infrastrukturnog objekta trebao bi odgovarati barem ukupnoj dnevnoj potražnji za plinom izračunanog područja u danu iznimno visoke potražnje za plinom kakva se prema statističkoj vjerojatnosti javlja jedanput u 20 godina.

Rezultati dobiveni formulom N – 1, kako je prikazano dolje, trebali bi iznositi najmanje 100 %.

2.   Metoda izračuna formule N – 1

Formula, N – 1 ≥ 100 %

3.   Definicije parametara formule N – 1:

„Izračunano područje” znači geografsko područje za koje se izračunava formula N – 1, kako ga je odredilo nadležno tijelo.

Definicija na strani potražnje

„Dmax” znači ukupna dnevna potražnja za plinom (u mil. m3/dan) izračunanog područja u danu iznimno visoke potražnje za plinom kakva se prema statističkoj vjerojatnosti javlja jedanput u 20 godina.

Definicije na strani ponude

„EPm”: tehnički kapacitet ulaznih mjesta (u mil. m3/dan), osim proizvodnih postrojenja, postrojenja za UPP i skladišta pod Pm, Sm i UPPm, znači ukupan zbroj tehničkog kapaciteta svih graničnih ulaznih mjesta koja mogu isporučiti plin u izračunano područje.

„Pm”: najveći tehnički proizvodni kapacitet (u mil. m3/dan) znači ukupan zbroj najvećeg tehničkog dnevnog proizvodnog kapaciteta svih postrojenja za proizvodnju plina koji se može dopremiti do ulaznih mjesta u izračunano područje.

„Sm”: najveći tehnički kapacitet dobave iz skladišta (u mil. m3/dan) znači ukupan zbroj najvećeg tehničkog dnevnog kapaciteta povlačenja svih skladišta koji se može dopremiti do ulaznih mjesta u izračunano područje, uzimajući u obzir njihova fizička svojstva.

„UPPm”: najveći tehnički kapacitet postrojenja za UPP (u mil. m3/dan) znači ukupan zbroj najvećeg tehničkog dnevnog kapaciteta otpreme svih postrojenja za UPP u izračunanom području, uzimajući u obzir kritične elemente, kao što je pražnjenje, pomoćne službe, privremeno skladištenje i ponovno uplinjavanje UPP-a te tehnički kapacitet otpreme u sustav.

„Im”: znači tehnički kapacitet najvećeg pojedinačnog plinskog infrastrukturnog objekta (u mil. m3/dan) s najvećim kapacitetom opskrbe izračunanog područja. Više plinskih infrastrukturnih objekata koji su povezani sa zajedničkom dobavnom („upstream”) ili opskrbnom („downstream”) infrastrukturom i koji se ne mogu odvojeno koristiti smatraju se jednim plinskim infrastrukturnim objektom.

4.   Izračun formule N – 1 primjenom mjera na strani ponude

Formula, N – 1 ≥ 100 %

Definicija na strani potražnje

„Deff” znači dio (u mil. m3/dan) Dmax koji se u slučaju poremećaja u opskrbi može dostatno i na vrijeme pokriti tržišnim mjerama na strani potražnje u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (b) i člankom 6. stavkom 2.

5.   Izračun formule N – 1 na regionalnoj razini

Izračunano područje iz točke 3. može prema potrebi se proširuje na odgovarajuću regionalnu razinu, kako je odrede nadležna tijela država članica u pitanju. Za izračunavanje formule N – 1 na regionalnoj razini koristi se najveći pojedinačni plinski infrastrukturni objekt od zajedničkog interesa. Najveći pojedinačni plinski infrastrukturni objekt od zajedničkog interesa za regiju je najveći pojedinačni plinski infrastrukturni objekt u regiji koji izravno ili neizravno doprinosi opskrbi plinom država članica te regije i definira se u zajedničkom planu prevencije.

Regionalni izračun N – 1 može zamijeniti nacionalni izračun N – 1 samo ako je najveći pojedinačni plinski infrastrukturni objekt od zajedničkog interesa u skladu sa zajedničkom procjenom rizika od velikog značaja za opskrbu plinom svih država članica u pitanju.


(1)  U skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom 18. Uredbe (EZ) br. 715/2009, „tehnički kapacitet” znači maksimalni stalni kapacitet koji operator transportnog sustava može ponuditi korisnicima mreže, vodeći računa o cjelovitosti sustava i operativnim zahtjevima transportne mreže.


PRILOG II.

POPIS TRŽIŠNIH MJERA SIGURNOSTI OPSKRBE PLINOM

Nadležno tijelo kod izrade plana prevencije i interventnog plana uzima u obzir indikativni i netksativni popis mjera navedenih u ovom Prilogu. Nadležno tijelo kod izrade plana prevencije i interventnog plana na odgovarajući način uzima u obzir utjecaj predloženih mjera na okoliš i, vodeći računa o aspektima sigurnosti opskrbe, što je više moguće daje prednost mjerama koje imaju najmanji utjecaj na okoliš.

Mjere na strani ponude:

povećanje fleksibilnosti proizvodnje,

povećanje fleksibilnosti uvoza,

olakšavanje integriranja plina iz obnovljivih izvora energije u plinsku mrežnu infrastrukturu,

komercijalno skladištenje plina – kapacitet povlačenja i količina plina na skladištu,

kapacitet terminala za UPP i najveći kapacitet otpreme,

diversifikacija isporuka plina i putova opskrbe,

povratni protoci,

koordinirana otprema operatora transportnih sustava,

korištenje dugoročnih i kratkoročnih ugovora,

ulaganja u infrastrukturu, uključujući dvosmjerni kapacitet,

ugovorni sporazumi s ciljem osiguravanja sigurnosti opskrbe plinom.

Mjere na strani potražnje:

korištenje ugovora s mogućnosti prekida,

mogućnost prelaska na drugo gorivo, uključujući korištenje alternativnih zamjenskih goriva u industrijskim i energetskim postrojenjima,

dobrovoljno isključivanje,

povećana učinkovitost,

povećano korištenje obnovljivih izvora energije.


PRILOG III.

POPIS NETRŽIŠNIH MJERA SIGURNOSTI OPSKRBE PLINOM

Nadležno tijelo kod izrade plana prevencije i interventnog plana uzima u obzir doprinos sljedećeg indikativnog i netaksativnog popisa mjera samo u slučaju izvanrednog stanja:

Mjere na strani ponude:

korištenje strateških zaliha plina,

obvezno korištenje zaliha alternativnih goriva (npr. u skladu s Direktivom Vijeća 2009/119/EZ od 14. rujna 2009. o obvezi država članica da održavaju minimalne zalihe sirove nafte i/ili naftnih derivata (1)),

obvezno korištenje električne energije iz izvora različitih od plina,

obvezno povećanje razina proizvodnje plina,

obvezno povlačenje iz skladišta.

Mjere na strani potražnje:

različite faze obveznog smanjenja potražnje uključujući:

obvezan prelazak na drugo gorivo,

obvezno korištenje ugovora s mogućnosti prekida ako nisu u potpunosti iskorišteni u sklopu tržišnih mjera,

prisilno isključivanje.


(1)  SL L 265, 9.10.2009., str. 9.


PRILOG IV.

REGIONALNA SURADNJA

U skladu s člankom 194. Ugovora o funkcioniranju Europske unije te kako je naglašeno u članku 6. Direktive 2009/73/EZ i članku 12. Uredbe (EZ) br. 715/2009, regionalna suradnja odražava duh solidarnosti i jedan je od temelja ove Uredbe. Regionalna je suradnja osobito potrebna kod utvrđivanja procjene rizika (članak 9.), planova prevencije i interventnih planova (članci 4., 5. i 10.), infrastrukturnih standarda i standarda opskrbe (članci 6. i 8.) i odredaba u vezi postupanjem u slučaju izvanrednog stanja na razini Unije i regionalnoj razini (članak 11.).

Regionalna suradnja iz ove Uredbe nadovezuje se na postojeću regionalnu suradnju između poduzeća za prirodni plin, država članica i nacionalnih regulatornih tijela, između ostalog s ciljem povećanja sigurnosti opskrbe plinom i integracije unutarnjeg energetskog tržišta, uključujući, između ostalog, tri regionalna tržišta plina u sklopu Regionalne plinske inicijative, Plinsku platformu, skupinu na visokoj razini za Plan međusobnog povezivanja baltičkog energetskog tržišta („Baltic Energy Market Interconnection Plan”) i Koordinacijsku skupinu za sigurnost opskrbe Energetske zajednice. Međutim, određeni zahtjevi sigurnosti opskrbe plinom mogli bi potaknuti stvaranje novih okvira za suradnju, a postojeća će se područja suradnje morati prilagoditi kako bi se zajamčila najveća moguća učinkovitost.

Primjerice, suradnja između sljedećih država članica može, između ostalog, uz suradnju između dijelova susjednih država članica, s obzirom na sve veće međusobno povezivanje i međusobnu ovisnost tržišta te dovršenje unutarnjeg tržišta plina, povećati njihovu pojedinačnu i zajedničku sigurnost opskrbe plinom:

Poljska i tri baltičke države (Estonija, Letonija i Litva),

Pirenejski poluotok (Španjolska i Portugal) i Francuska,

Irska i Ujedinjena Kraljevina,

Bugarska, Grčka i Rumunjska,

Danska i Švedska,

Slovenija, Italija, Austrija, Mađarska i Rumunjska,

Poljska i Njemačka,

Francuska, Njemačka, Belgija, Nizozemska i Luksemburg,

Njemačka, Češka i Slovačka,

druge.

Regionalna suradnja između država članica može se, tamo gdje je to potrebno i primjereno, proširiti radi jačanja suradnje sa susjednim državama članicama, posebno u slučaju plinskih otoka, i to u prvom redu s ciljem poboljšanja spojnih sustava. Države članice mogu se uključiti i u različite skupine za suradnju.


Top