Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32004R0805

Uredba (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine

OJ L 143, 30.4.2004, p. 15–39 (ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT, FI, SV)
Special edition in Czech: Chapter 19 Volume 007 P. 38 - 62
Special edition in Estonian: Chapter 19 Volume 007 P. 38 - 62
Special edition in Latvian: Chapter 19 Volume 007 P. 38 - 62
Special edition in Lithuanian: Chapter 19 Volume 007 P. 38 - 62
Special edition in Hungarian Chapter 19 Volume 007 P. 38 - 62
Special edition in Maltese: Chapter 19 Volume 007 P. 38 - 62
Special edition in Polish: Chapter 19 Volume 007 P. 38 - 62
Special edition in Slovak: Chapter 19 Volume 007 P. 38 - 62
Special edition in Slovene: Chapter 19 Volume 007 P. 38 - 62
Special edition in Bulgarian: Chapter 19 Volume 007 P. 3 - 27
Special edition in Romanian: Chapter 19 Volume 007 P. 3 - 27
Special edition in Croatian: Chapter 19 Volume 003 P. 172 - 196

In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2004/805/oj

19/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

172


32004R0805


L 143/15

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

21.04.2004.


UREDBA (EZ) br. 805/2004 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 21. travnja 2004.

o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 61. točku (c) i drugu alineju članka 67. stavka 5.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom predviđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)

Zajednica je postavila za svoj cilj održavanje i razvoj Europske unije kao područja slobode, sigurnosti i pravde u kojemu je zajamčeno slobodno kretanje osoba. U tu svrhu Zajednica donosi, između ostaloga, mjere u području pravosudne suradnje u građanskim stvarima koje su nužne za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(2)

Vijeće je 3. prosinca 1998. donijelo Plan djelovanja Vijeća i Komisije o najboljem načinu za primjenu odredaba Ugovora iz Amsterdama koje se odnose na područja sloboda, sigurnosti i pravde (4) (Bečki plan djelovanja).

(3)

Na sastanku Europskoga vijeća u Tampereu 15. i 16. listopada 1999. pružena je potpora načelu uzajamnog priznavanja sudskih odluka kao kamena temeljca za uspostavu pravog pravosudnog područja.

(4)

Vijeće je 30. studenoga usvojilo program mjera za provedbu načela uzajamnog priznavanja sudskih odluka donesenih u građanskim i trgovačkim stvarima (5). Ovaj program u svojoj prvoj fazi uključuje ukidanje delibacijskog postupka, tj. uvođenje europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine.

(5)

Pojam „nesporna tražbina” trebao bi obuhvatiti sve situacije u kojima je vjerovnik, ako je dokazano da dužnik nije osporavao vrstu ili visinu novčane tražbine, dobio sudsku odluku protiv dužnika ili izvršivu ispravu u kojoj se tražio izričit dužnikov pristanak, bez obzira radilo se o sudskoj nagodbi ili o autentičnoj ispravi.

(6)

Izostanak prigovora dužnika, u skladu s odredbama članka 3. stavka 1. točke (b), može biti u obliku izostanka s ročišta ili izostanka odgovora na poziv suda da se pisanim putem očituje namjerava li se očitovati pred sudom.

(7)

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na sudske odluke, sudske nagodbe i autentične isprave o nespornim tražbinama te na odluke donesene nakon ispitivanja sudskih odluka, sudskih nagodbi i autentičnih isprava koje su potvrđene kao europski nalog za izvršenje.

(8)

U svojim zaključcima iz Tamperea, Europsko vijeće razmotrilo je pristup izvršenju u državi članici koja nije ona država u kojoj je donesena sudska odluka, koji bi trebalo ubrzati i pojednostaviti ukidanjem posrednih mjera koje se moraju poduzeti prije izvršenja u državi članici u kojoj se traži izvršenje. Sa sudskom odlukom, koju je sud koji je donosi potvrdio kao europski nalog za izvršenje trebalo bi se, u svrhu izvršenja, postupati kao da je donesena u državi u kojoj se tražilo izvršenje. Tako će se npr. u Velikoj Britaniji za upis potvrđenih stranih sudskih odluka u registar slijediti ista pravila kao i u slučaju upisa sudske odluke iz nekog drugog dijela Velike Britanije, pa neće biti potrebno razmatrati sadržaj strane sudske odluke stranog suda. Način izvršenja sudskih odluka i dalje bi trebali biti uređeni nacionalnim pravom.

(9)

Takav bi postupak trebao omogućiti značajne prednosti u usporedbi s delibacijskim postupkom iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršavanju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima (6), na način da nije potrebno potvrđivanje pravosudnog tijela iz druge države članice, uz odgodu i troškove koje ono podrazumijeva.

(10)

Ako je sud u nekoj državi članici donio sudsku odluku o nespornoj tražbini u odsutnosti dužnika tijekom postupka, ukidanje svih provjera u državi članici izvršenja neizostavno je povezano s postojanjem dovoljnih jamstava da su poštovana prava na očitovanje.

(11)

Ova Uredba nastoji promicati temeljna prava i uzima u obzir načela priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima. Posebno se nastoji osigurati puno poštovanje prava na pošteno suđenje, kao što je utvrđeno u članku 47. Povelje.

(12)

Trebalo bi postaviti minimalne norme za postupke koji završavaju s donošenjem sudske odluke, kako bi se osiguralo da dužnik bude obaviješten o postupanju suda protiv njega, o uvjetima za njegovo aktivno sudjelovanje u postupku kako bi osporio tražbinu i o posljedicama njegova nesudjelovanja, pravodobno i na način koji mu omogućuje da pripremi svoje očitovanje.

(13)

Zbog razlika između država članica s obzirom na pravila građanskog postupka, a posebno ona koja uređuju dostavu pismena, potrebno je propisati određene i detaljne definicije tih minimalnih normi. Nijedan način dostave koji se temelji na pravnoj fikciji o ispunjavanju tih minimalnih normi ne može se smatrati dostatnim za potvrđivanje sudske odluke kao europskog naloga za izvršenje.

(14)

Sve načine dostave popisane u člancima 13. i 14. obilježava bilo potpuna sigurnost (članak 13.), bilo vrlo visok stupanj vjerojatnosti (članak 14.) da je pismeno koje se dostavlja stiglo do primatelja. U ovome drugome slučaju, sudska odluka bi trebala biti potvrđena kao europski nalog za izvršenje samo ako država članica podrijetla ima uspostavljen odgovarajući mehanizam koji dužniku omogućuje predlaganje ispitivanja sudske odluke, u skladu s uvjetima iz članka 19. u onim posebnim slučajevima u kojima, unatoč sukladnosti s odredbama članka 14., pismeno nije stiglo do primatelja.

(15)

Osobna dostava određenim osobama koje nisu sâm dužnik, u skladu s člankom 14. stavkom 1. točkama (a) i (b), trebala bi se smatrati zadovoljavanjem zahtjeva tih odredaba samo ako su te osobe zaista prihvatile/primile pismeno o kojemu je riječ.

(16)

Članak 15. trebao bi se primjenjivati na situacije u kojima dužnik sam sebe ne može zastupati pred sudom, kao što je to u slučaju pravne osobe i u slučaju u kojemu je osoba koja ga treba zastupati određena zakonom, kao i u slučajevima u kojima je dužnik ovlastio drugu osobu, posebno odvjetnika, da ga zastupa u određenom sudskom postupku.

(17)

Sudovi nadležni za razmatranje potpune sukladnosti s minimalnim postupovnim normama trebali bi, ako se ista potvrdi, izdavati standardiziranu potvrdu europskog naloga za izvršenje što bi omogućilo da razmatranje i njegovi rezultat budu transparentni.

(18)

Uzajamno povjerenje u pravosuđe država članica opravdava ocjenu suda jedne države članice da su svi uvjeti za potvrđivanje europskog naloga za izvršenje ispunjeni, što omogućuje izvršenje sudske odluke u svim ostalim državama članicama bez sudske provjere ispravne primjene minimalnih postupovnih normi u državi članici u kojoj se sudska odluka izvršava.

(19)

Ova Uredba ne podrazumijeva obvezu država članica da prilagode svoje nacionalno zakonodavstvo minimalnim postupovnim normama koje ona sadrži. Ona je poticaj u tom smjeru, omogućujući učinkovitiju i bržu izvršivost sudskih odluka u drugim državama članicama samo ako su ispunjene te minimalne norme.

(20)

Vjerovnik bira između prijedloga za potvrđivanje sudske odluke kao europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine i sustava priznavanja i izvršenje u skladu s Uredbom (EZ) br. 44/2001 ili nekih drugih instrumenata Zajednice.

(21)

Ako neko pismeno mora biti poslano iz jedne države članice u drugu u svrhe dostave, ova Uredba, a posebno pravila o dostavi koja ona sadrži, trebala bi se primjenjivati zajedno s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1348/2000 od 29. svibnja 2000. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvan sudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (7), a posebno njezin članak 14., zajedno s izjavama država članica koje su dane na temelju članka 23. te Uredbe.

(22)

Budući da države članice ne mogu dostatno postići ciljeve predloženog djelovanja nego, zbog opsega ili učinaka djelovanja, oni mogu biti bolje postignuti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u istome članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za postizanje tih ciljeva.

(23)

Mjere potrebne za primjenu ove Uredbe trebale bi biti donesene u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (8).

(24)

Ujedinjena Kraljevina i Irska, u skladu s člankom 3. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske, u Prilogu uz Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o osnivanju Europske zajednice, priopćile su želju za sudjelovanjem pri donošenju i primjeni ove Uredbe.

(25)

Danska, u skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske, u Prilogu uz Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o osnivanju Europske zajednice, ne sudjeluje pri donošenju ove Uredbe, te stoga nije njome vezana niti ju je obvezna primjenjivati.

(26)

U skladu s drugom alinejom članka 67. stavka 5. Ugovora, za mjere utvrđene u ovoj Uredbi postupak suodlučivanja primjenjuje se od 1. veljače 2003,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

SADRŽAJ, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Sadržaj

Svrha ove Uredbe jest uvođenje europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine, kako bi se omogućio, propisivanjem minimalnih normi, slobodni protok sudskih odluka, sudskih nagodbi i autentičnih isprava u svim državama članicama, bez ikakvih posrednih postupaka koje bi trebalo pokrenuti u državi članici izvršenja prije priznavanja i izvršenja.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se Uredba primjenjuje u građanskim i trgovačkim stvarima, bez obzira na vrstu suda. Ne odnosi se na porezne, carinske ili administrativne stvari niti na odgovornost države za postupanje ili nepostupanje pri izvršavanju državne vlasti (acta iure imperii).

2.   Ova se Uredba ne primjenjuje na:

(a)

status ili pravnu sposobnost fizičkih osoba, prava vlasništva koja proistječu iz bračnih odnosa, oporuka i nasljeđivanja;

(b)

bankrot, postupke koji se odnose na likvidaciju platežno nesposobnih trgovačkih društava ili drugih pravnih osoba, i slične postupke;

(c)

socijalnu sigurnost;

(d)

arbitražu.

3.   U ovoj Uredbi izraz „država članica” znači države članice, osim Danske.

Članak 3.

Izvršive isprave koje mogu biti potvrđene kao europski nalog za izvršenje

1.   Ova se Uredba primjenjuje na sudske odluke, sudske nagodbe i autentične isprave koje se odnose na nesporne tražbine.

Tražbina se smatra nespornom ako:

(a)

se dužnik izrijekom usuglasio s tražbinom priznajući ju ili putem nagodbe koju je potvrdio sud ili je sklopljena pred sudom tijekom postupka; ili

(b)

dužnik nikada nije osporio tražbinu, u skladu s odgovarajućim postupovnim pravilima, prema pravu države članice podrijetla, u tijeku sudskog postupka; ili

(c)

dužnik je izostao s ročišta ili nije bio zastupan na ročištu o predmetnoj tražbini, nakon što je prvotno osporio tražbinu tijekom sudskog postupka, pod uvjetom da takvo postupanje podrazumijeva prešutno priznavanje tražbine ili činjenica koje navodi vjerovnik u skladu s pravom države članice podrijetla; ili

(d)

dužnik izričito prihvaća tražbinu u autentičnoj ispravi.

2.   Ova Uredba primjenjuje se i na odluke donesene nakon ispitivanja sudske odluke, sudske nagodbe ili autentične isprave koje su potvrđene kao europski nalog za izvršenje

Članak 4.

Definicije

U smislu ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„sudska odluka” znači svaku sudsku odluku koju donosi sud države članice, bez obzira na njen naziv, uključujući dekret, nalog, odluku ili rješenje o izvršenju, te izračun troškova ili izdataka koje utvrđuje službenik suda;

2.

„tražbina” znači zahtjev za isplatu određenog novčanog iznosa koji je dospio ili za koji se datum dospijeća navodi u sudskoj odluci, sudskoj nagodbi ili u autentičnoj ispravi;

3.

„autentična isprava” znači:

(a)

ispravu koja je službeno sastavljena ili registrirana kao autentična isprava i čija se vjerodostojnost:

i.

odnosi na potpis i sadržaj isprave; i

ii.

utvrđuje od strane državnog tijela ili drugog tijela koje je u tu svrhu ovlastila država članica iz koje isprava potječe;

ili

(b)

sporazum u vezi s obvezama uzdržavanja, sklopljen pred administrativnim tijelima ili koji su ona potvrdila;

4.

„država članica podrijetla” znači državu članicu u kojoj je donesena sudska odluka, u kojoj je odobrena ili zaključena sudska nagodba ili u kojoj je sastavljena ili registrirana autentična isprava koja mora biti potvrđena kao europski nalog za izvršenje;

5.

„država članica izvršenja” znači državu članicu u kojoj se traži izvršenje sudske odluke, sudske nagodbe ili autentične isprave potvrđene kao europski nalog za izvršenje;

6.

„sud podrijetla” znači sud pred kojim se vodio postupak u trenutku ispunjavanja uvjeta iz članka 3. stavka 1. točaka (a), (b) ili (c);

7.

u Švedskoj, u skraćenom postupku u vezi s platnim nalozima (betalningsföreläggande) izraz „sud” uključuje švedsku službu za izvršenje (kronofogdemyndighet).

POGLAVLJE II.

EUROPSKI NALOG ZA IZVRŠENJE

Članak 5.

Ukidanje delibacijskog postupka

Sudska odluka koja je potvrđena kao europski nalog za izvršenje u državama članicama podrijetla, priznaje se i izvršiva je u drugim državama članicama bez potrebe potvrđivanja izvršivosti i bez mogućnosti osporavanja njezina priznavanja.

Članak 6.

Uvjeti za potvrđivanje europskog naloga za izvršenje

1.   Sudska odluka o nespornoj tražbini, donesena u državi članici, potvrđuje se kao europski nalog za izvršenje na prijedlog za potvrđivanje, upućen u bilo koje doba sudu podrijetla, ako:

(a)

je sudska odluka izvršiva u državi članici podrijetla; i

(b)

sudska odluka nije u sukobu s pravilima o nadležnosti iz odjeljaka 3. i 6. poglavlja II. Uredbe (EZ) br. 44/2001; i

(c)

sudski postupak u državi članici podrijetla zadovoljava uvjete iz poglavlja III., kada je tražbina nesporna u smislu odredaba članka 3. stavka 1. točaka (b) ili (c); i

(d)

je sudska odluka donesena u državi članici stalnog boravišta dužnika u smislu odredaba članka 59. Uredbe (EZ) br. 44/2001, u slučajevima u kojima:

je tražbina nesporna u smislu odredaba članka 3. stavka 1. točaka (b) ili (c), i

se odnosi na ugovor koji je sklopila osoba, potrošač, za potrebe koje se mogu smatrati izvan opsega njegova poslovanja ili zanimanja, i

je dužnik potrošač.

2.   Ako je sudska odluka, potvrđena kao europski nalog za izvršenje, prestala biti izvršiva ili je njezina izvršivost suspendirana ili ograničena, na prijedlog upućen u bilo koje doba sudu podrijetla, izdaje se potvrda u kojoj se naznačuje suspenzija ili ograničenje izvršivosti u obliku standardnog obrasca iz Priloga IV.

3.   Ne dovodeći u pitanje članak 12. stavak 2., tamo gdje je donesena odluka nakon ispitivanja sudske odluke potvrđene kao europski nalog za izvršenje u skladu sa stavkom 1. ovog članka, po podnošenju prijedloga u bilo koje doba, izdaje se zamjenska potvrda uporabom standardnog obrasca iz Priloga V., pod uvjetom da je odluka nakon ispitivanja izvršiva u državi članici podrijetla.

Članak 7.

Troškovi povezani sa sudskim postupkom

Ako sudska odluka uključuje izvršivu odluku o iznosu troškova povezanih sa sudskim postupkom, uključujući i kamate, potvrđuje se kao europski nalog za izvršenje i s obzirom na troškove, osim ako je dužnik posebno osporio svoju obvezu podmirivanja takvih troškova tijekom sudskog postupka, u skladu s pravom države članice podrijetla.

Članak 8.

Djelomična potvrda europskog naloga za izvršenje

Ako samo neki dijelovi sudske odluke zadovoljavaju uvjete postavljene ovom Uredbom, za te se dijelove izdaje djelomična potvrda europskog naloga za izvršenje.

Članak 9.

Izdavanje potvrde europskog naloga za izvršenje

1.   Potvrda europskog naloga za izvršenje izdaje se u obliku standardnog obrasca iz Priloga I.

2.   Potvrda europskog naloga za izvršenje izdaje se na jeziku na kojemu je sastavljena sudska odluka.

Članak 10.

Ispravak ili povlačenje potvrde europskog naloga za izvršenje

1.   Potvrda europskog naloga za izvršenje se, na prijedlog upućen sudu podrijetla

(a)

ispravlja ako, zbog materijalne pogreške, postoji razlika između sudske odluke i potvrde;

(b)

povlači ako je očito da je izdana pogreškom, s obzirom na uvjete propisane ovom Uredbom.

2.   Pravo države članice podrijetla primjenjuje se na ispravljanje ili povlačenje potvrde europskog naloga za izvršenje.

3.   Prijedlog za ispravak ili povlačenje potvrde europskog naloga za izvršenje podnosi se na standardnom obrascu iz Priloga VI.

4.   Nije dopušteno ulaganje žalbe protiv izdavanja potvrde europskog rješenja o ovrsi.

Članak 11.

Učinak potvrde europskog naloga za izvršenje

Potvrda europskog naloga za izvršenje proizvodi učinak samo u granicama izvršivosti sudske odluke.

POGLAVLJE III.

MINIMALNE POSTUPOVNE NORME ZA NESPORNE TRAŽBINE

Članak 12.

Područje primjene minimalnih normi

1.   Sudska odluka o nespornoj tražbini, u smislu članka 3. stavka 1. točaka (b) i (c), može biti potvrđena kao europski nalog za izvršenje samo ako sudski postupak u državi članici podrijetla ispunjava uvjete propisane u ovom Poglavlju.

2.   Isti uvjeti primjenjuju se na izdavanje potvrde europskog naloga za izvršenje ili zamjenske potvrde u smislu članka 6. stavka 3. u slučaju odluke koja je donesena nakon ispitivanja sudske odluke ako su, u trenutku donošenja te odluke, ispunjeni uvjeti iz članka 3. stavka 1. točaka (b) ili (c).

Članak 13.

Dostava dužniku s dokazom o primitku

1.   Podnesak kojim se pokreće sudski postupak ili ekvivalentno pismeno može biti dostavljeno dužniku na jedan od sljedećih načina:

(a)

osobna dostava s potvrdom o primitku koja sadrži i datum primitka, a koju potpisuje dužnik;

(b)

osobna dostava potvrđena dokumentom koji potpisuje ovlaštena osoba koja je obavila dostavu, u kojoj se navodi da je dužnik pismeno primio ili odbio primiti bez pravnog opravdanja, uz datum dostave;

(c)

dostava poštom s potvrdom o primitku, koja sadrži i datum primitka, koju potpisuje i vraća dužnik;

(d)

dostava elektroničkim sredstvima kao što su telefaks ili elektronička pošta, s potvrdom o primitku uključujući datum primitka, koju potpisuje i vraća dužnik.

2.   Svi pozivi na ročište mogu se dužniku dostaviti u skladu sa stavkom 1. ili usmenim putem, tijekom prethodnog ročišta o istoj tražbini, što se upisuje u zapisnik s tog ročišta.

Članak 14.

Dostava dužniku bez dokaza o primitku

1.   Dostava podneska kojim se pokreće sudski postupak ili ekvivalentnog pismena i bilo kakvog poziva na ročište dužniku može se obaviti i na jedan od sljedećih načina:

(a)

osobna dostava na osobnoj adresi dužnika osobama koje žive u istome kućanstvu kao i dužnik ili su tamo zaposlene;

(b)

u slučaju samozaposlenog dužnika ili pravne osobe, osobna dostava u poslovnim prostorijama dužnika, osobama koje dužnik zapošljava;

(c)

ostavljanjem pismena u dužnikovom poštanskom sandučiću;

(d)

ostavljanjem pismena u poštanskom uredu ili kod nadležnih javnih tijela uz ostavljanje pisane obavijesti o pismenu u dužnikovom poštanskom sandučiću, pod uvjetom da se u pisanoj obavijesti jasno navodi vrsta pismena kao sudskog pismena, ili pravni učinci te obavijesti kao obavljene dostave pismena zbog koje počinju teći rokovi;

(e)

dostava poštom, bez dokaza u smislu odredaba stavka 3., ako dužnik ima adresu u državi članici podrijetla;

(f)

elektroničkim putem, uz automatsku potvrdu uručivanja, pod uvjetom da je dužnik unaprijed izričito pristao na ovakav način dostave.

2.   U smislu ove Uredbe, dostava u skladu sa stavkom 1. nije dopuštena ako sa sigurnošću nije utvrđena adresa dužnika.

3.   Dostava u skladu sa stavkom 1. točkama (a) do (d) potvrđuje se:

(a)

dokumentom koji potpisuje ovlaštena osoba koja je obavila dostavu uz navođenje:

i.

načina dostave koji je korišten; i

ii.

datuma dostave; i

iii.

ako je pismeno dostavljeno osobi koja nije dužnik, imena te osobe i njezina veza s dužnikom;

ili

(b)

potvrdom o primitku od strane osobe kojoj je pismeno uručeno, u smislu stavka 1. točaka (a) i (b).

Članak 15.

Dostava dužnikovim zastupnicima

Dostava u skladu s odredbama članaka 13. ili 14. može biti obavljena i dužnikovom zastupniku.

Članak 16.

Dostava pravodobne obavijesti dužniku o tražbini

Kako bi se osiguralo da dužnik dobije pravodobnu obavijest o tražbini, podnesak na temelju kojeg se pokreće postupak ili ekvivalentno pismeno mora sadržavati sljedeće:

(a)

imena i adrese stranaka;

(b)

iznos tražbine;

(c)

ako se potražuju kamate, kamatnu stopu i razdoblje za koje se traži kamata, osim ako se, sukladno propisima države članice podrijetla, zakonske kamate automatski ne obračunavaju na glavnicu;

(d)

obrazloženje tražbine.

Članak 17.

Dostava pravodobne obavijesti dužniku o postupovnim koracima potrebnim za osporavanje tražbine

U podnesku ili uz podnesak kojom se pokreće sudski postupak, u ekvivalentnom pismenu ili u bilo kakvome pozivu na ročište, mora se jasno navesti sljedeće:

(a)

postupovni uvjeti za osporavanje tražbine, uključujući i rok za osporavanje tražbine pisanim putem ili rok za očitovanje pred sudom, ako je primjenjivo, naziv i adresa ustanove kojoj se treba odgovoriti ili ustanova pred kojom se mora pojaviti, ako je primjenjivo, te obveza za zastupanja od strane odvjetnika;

(b)

posljedice neulaganja prigovora ili izostanak s ročišta, a posebno, ako je primjenjivo, mogućnost donošenja ili izvršenja sudske odluke protiv dužnika te stavljanja na teret troškova povezanih sa sudskim postupkom.

Članak 18.

Načini saniranja neusklađenosti s minimalnim normama

1.   Ako postupak u državi članici podrijetla ne ispunjava postupovne uvjete iz članaka 13. do 17., takva se nesukladnost sanira, a sudska odluka može biti potvrđena kao europski nalog za izvršenje ako:

(a)

je sudska odluka dostavljena dužniku u skladu sa zahtjevima iz članka 13. ili članka 14.; i

(b)

je dužnik imao mogućnost ispitivanja sudske odluke podnoseći zahtjev za njeno puno preispitivanje i ako je dužnik u sudskoj odluci ili uz sudsku odluku bio pravodobno obaviješten o postupovnim zahtjevima za takvo ispitivanje, uključujući naziv i adresu ustanove kod koje se ispitivanje pokreće i, ako je primjenjivo, o roku unutar kojega se to mora učiniti; i

(c)

dužnik nije pokrenuo ispitivanje sudske odluke u skladu s odgovarajućim postupovnim zahtjevima.

2.   Ako postupak u državi članici podrijetla nije u skladu s postupovnim zahtjevima iz članka 13. ili članka 14., takva se neusklađenost može sanirati ako se u sudskome postupku pokazalo iz ponašanja dužnika da je on osobno primio dostavljeni podnesak pravodobno za pripremu svojeg očitovanja.

Članak 19.

Minimalne norme za preispitivanje u posebnim slučajevima

1.   Nastavo na članke 13. do 18., sudska odluka može biti potvrđena kao europski nalog za izvršenje samo ako dužnik ima pravo, u skladu s pravom države članice podrijetla, zatražiti preispitivanje sudske odluke ako:

(a)

i.

je podnesak kojom se pokreće sudski postupak ili ekvivalentno pismeno ili, ako je primjenjivo, poziv na ročište, dostavljen na jedan od načina predviđenih u članku 14.; i

ii.

dostava nije obavljena pravodobno na način da mu omogući pripremu očitovanja, bez njegove krivnje;

ili

(b)

je dužnik bio spriječen osporiti tražbinu zbog više sile, ili zbog izvanrednih okolnosti, bez njegove krivnje,

pod uvjetom da je, u bilo kojem od ovih slučajeva, djelovao odmah.

2.   Ovaj članak ničime ne dovodi u pitanje mogućnost država članica da omoguće preispitivanje sudske odluke pod blažim uvjetima od onih koji su spomenuti u stavku 1.

POGLAVLJE IV.

IZVRŠENJE

Članak 20.

Izvršni postupak

1.   Ne dovodeći u pitanje odredbe ovog Poglavlja, izvršni postupci uređeni su pravom države članice provoditeljice izvršenja.

Sudska odluka potvrđena kao europski nalog za izvršenje izvršit će se pod istim uvjetima kao i sudska odluka donesena u državi članici izvršenja.

2.   Od vjerovnika se zahtijeva da nadležnim izvršnim tijelima u državi članici izvršenja dostavi:

(a)

primjerak sudske odluke koja ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njezine vjerodostojnosti; i

(b)

primjerak potvrde europskog naloga za izvršenje koja ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njezine vjerodostojnosti; i

(c)

ako je potrebno, prijepis potvrde europskog naloga za izvršenje ili njezin prijevod na službeni jezik države članice izvršenja ili, ako u njoj postoji više službenih jezika, na službeni jezik ili na jedan od službenih jezika na kojemu se vode sudski postupci u mjestu u kojemu se traži izvršenje, u skladu s pravom te države članice, ili na drugi jezik za koji je država članica izvršenja navela da ga prihvaća. Svaka država članica može navesti službeni jezik ili jezike ustanova Europske zajednice, osim vlastitoga, koje može prihvatiti za sastavljanje potvrde. Prijevod ovjerava osoba ovlaštena za to u jednoj od država članica.

3.   Od stranke koja u jednoj državi članici zahtijeva izvršenje sudske odluke potvrđene kao europski nalog za izvršenje u drugoj državi članici, ne zahtijeva se nikakvo osiguranje, jamstvo ili polog, bez obzira na to kako se oni nazivali, zbog činjenice da je strani državljanin ili da nema domicil ili boravište u državi članici izvršenja.

Članak 21.

Odbijanje izvršenja

1.   Na prijedlog dužnika, nadležni sud države članice izvršenja odbit će izvršenje ako je sudska odluka, potvrđena kao europski nalog za izvršenje, u suprotnosti s ranijom sudskom odlukom donesenom u bilo kojoj državi članici ili trećoj zemlji, pod uvjetom da:

(a)

je ranija sudska odluka donesena o istom predmetu spora između istih stranaka; i

(b)

je ranija sudska odluka donesena u državi članici izvršenja ili ako ispunjava uvjete potrebne za njezino priznavanje u državi članici izvršenja; i

(c)

suprotnost nije bila i nije mogla biti uvažena kao prigovor u sudskome postupku u državi članici podrijetla.

2.   Ni pod kojim uvjetima sudska odluka ili njezina potvrda kao europskog naloga za izvršenje ne može biti predmet preispitivanja merituma u državi članici izvršenja.

Članak 22.

Sporazumi s trećim zemljama

Ova Uredba ne utječe na sporazume kojima su se države članice obvezale, prije stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 44/2001, u skladu s člankom 59. Konvencije iz Bruxellesa o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka donesenih u građanskim i trgovačkim stvarima, da neće priznavati sudske odluke donesene posebice u drugim državama ugovornicama te Konvencije protiv tuženika s domicilom ili uobičajenim boravištem u trećoj zemlji ako se, u slučajevima utvrđenima u članku 4. Konvencije, sudska odluka mogla temeljiti samo na nadležnosti navedenoj u članku 3. stavku 2. te Konvencije.

Članak 23.

Zastoj ili ograničavanje izvršenja

Ako je dužnik

podnio prijedlog za ispitivanje sudske odluke potvrđene kao europski nalog za izvršenje, uključujući i prijedlog za preispitivanje u smislu članka 19., ili

zatražio ispravak ili povlačenje potvrde europskog naloga za izvršenje u skladu s odredbama članka 10.,

nadležni sud ili tijelo države članice izvršenja na prijedlog dužnika može:

(a)

ograničiti postupak izvršenja na zaštitne mjere; ili

(b)

uvjetovati izvršenje osiguranjem koje ono utvrđuje; ili

(c)

u posebnim okolnostima, zastati s postupkom izvršenja.

POGLAVLJE V.

SUDSKE NAGODBE I AUTENTIČNE ISPRAVE

Članak 24.

Sudske nagodbe

1.   Nagodba koja se odnosi na tražbinu u smislu članka 4. stavka 2., koju je odobrio sud ili je sklopljena pred sudom tijekom postupka, a izvršiva je u državi članici u kojoj je potvrđena ili zaključena, potvrđuje se, na prijedlog upućen sudu koji ju je odobrio ili pred kojim je sklopljena, kao europski nalog za izvršenje, korištenjem standardnog obrasca iz Priloga II.

2.   Nagodba koja je potvrđena kao europski nalog za izvršenje u državi članici podrijetla, izvršava se u drugim državama članicama bez potrebe izjavljivanja izvršivosti i bez ikakve mogućnosti osporavanja njezine izvršivosti.

3.   Odredbe Poglavlja II., osim članka 5., članka 6. stavka 1. i članka 9. stavka 1., te Poglavlja IV., osim članka 21. stavka 1. i članka 22., primjenjuju se prema potrebi.

Članak 25.

Autentične isprave

1.   Autentična isprava koja se odnosi na tražbinu u smislu članka 4. stavka 2., koja je izvršiva u jednoj državi članici, na prijedlog upućen tijelu koje je ovlastila država članica podrijetla, potvrđuje se kao europski nalog za izvršenje, korištenjem standardnog obrasca iz Priloga III.

2.   Autentična isprava koja je potvrđena kao europski nalog za izvršenje u državi članici podrijetla izvršava se u državama članicama bez potrebe izjavljivanja izvršivosti i bez ikakve mogućnosti osporavanja njezine izvršivosti.

3.   Odredbe Poglavlja II., osim odredbi članka 5., članka 6. stavka 1., članka 9. stavka 1. i Poglavlja IV., osim članka 21. stavka 1. i članka 22., primjenjuju se prema potrebi.

POGLAVLJE VI.

PRIJELAZNA ODREDBA

Članak 26.

Prijelazna odredba

Ova se Uredba primjenjuje samo na donesene sudske odluke, potvrđene ili sklopljene sudske nagodbe i na dokumente koji su službeno sastavljeni ili registrirani kao autentične isprave, nakon stupanja na snagu ove Uredbe.

POGLAVLJE VII.

ODNOS PREMA DRUGIM INSTRUMENTIMA ZAJEDNICE

Članak 27.

Odnos prema Uredbi (EZ) br. 44/2001

Ova Uredba ne utječe na mogućnost traženja priznavanja i izvršenja, u skladu s Uredbom (EZ) br. 44/2001., sudske odluke, sudske nagodbe ili autentične isprave o nespornim tražbinama.

Članak 28.

Odnos prema Uredbi (EZ) br. 1348/2000

Ova Uredba ne utječe na primjenu Uredbe (EZ) br. 1348/2000.

POGLAVLJE VIII.

OPĆE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 29.

Obavijesti o postupcima izvršenja i tijelima

Države članice surađuju kako bi pružile javnosti i stručnim krugovima obavijesti o:

(a)

načinima i postupcima izvršenja u državama članicama; i

(b)

nadležnim tijelima izvršenja u državama članicama,

posebno putem europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima, uspostavljene u skladu s Odlukom 2001/470/EZ (9).

Članak 30.

Obavijesti o korištenju pravnih lijekova, jezicima i tijelima

1.   Države članice Komisiju obavještavaju o:

(a)

postupcima za ispravak i povlačenje iz članka 10. stavka 2. i o preispitivanju iz članka 19. stavka 1.;

(b)

jezicima koji su prihvatljivi u skladu s člankom 20. stavkom 2. točkom (c);

(c)

popisima tijela iz članka 25.;

i o svim njihovim kasnijim izmjenama.

2.   Komisija obavijesti dostavljene u skladu sa stavkom 1. objavljuje u Službenom listu Europske unije te putem svih drugih prikladnih sredstava.

Članak 31.

Izmjene priloga

Svaka izmjena standardnih obrazaca iz priloga donosi se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 32. stavka 2.

Članak 32.

Odbor

1.   Komisiji pomaže Odbor iz članka 75. Uredbe (EZ) br. 44/2001.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak, primjenjuju se članci 3. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Odluke.

3.   Odbor donosi svoj Poslovnik.

Članak 33.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu 21. siječnja 2005.

Primjenjuje se od 21. listopada 2005. osim članaka 30., 31. i 32., koji se primjenjuju od 21. siječnja 2005.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Strasbourgu 21. travnja 2004.

Za Europski parlament

Predsjednik

P. COX

Za Vijeće

Predsjednik

D. ROCHE


(1)  SL C 203 E, 27.8.2002., str. 86.

(2)  SL C 85, 8.4.2003., str. 1.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 8. travnja 2003. (SL C 64 E, 12.3.2004., str. 79.), Zajedničko stajalište Vijeća od 6. veljače 2004. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Stajalište Europskog parlamenta od 30. ožujka 2004. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(4)  SL C 19, 23.1.1999., str. 1.

(5)  SL C 12, 15.1.2001., str. 1.

(6)  SL L 12, 16.1.2001., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1496/2002 (SL L 225, 22.8.2002., str. 13.).

(7)  SL L 160, 30.6.2000., str. 37.

(8)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(9)  SL L 174, 27.6.2001., str. 25.


PRILOG I.

POTVRDA EUROPSKOG NALOGA ZA IZVRŠENJE - SUDSKA ODLUKA

Image

Image

Image


PRILOG II.

POTVRDA EUROPSKOG NALOGA ZA IZVRŠENJE – SUDSKA NAGODBA

Image

Image


PRILOG III.

POTVRDA EUROPSKOG NALOGA ZA IZVRŠENJE – AUTENTIČNA ISPRAVA

Image

Image


PRILOG IV.

POTVRDA O NEIZVRŠIVOSTI ILI O OGRANIČENJU IZVRŠIVOSTI

(Članak 6. stavak 2.)

Image

Image


PRILOG V.

ZAMJENSKA POTVRDA EUROPSKOG NALOGA ZA IZVRŠENJE NAKON ISPITIVANJA SUDSKE ODLUKE

(Članak 6. stavak 3.)

Image

Image

Image

Image


PRILOG VI.

PRIJEDLOG ZA ISPRAVAK ILI POVLAČENJE POTVRDE EUROPSKOG NALOGA ZA IZVRŠENJE

(Članak 10. stavak 3.)

Image

Image


Top