EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32004L0012

Direktiva 2004/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu

SL L 47, 18.2.2004, p. 26–32 (ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT, FI, SV)

Ovaj dokument objavljen je u određenim posebnim izdanjima (CS, ET, LV, LT, HU, MT, PL, SK, SL, BG, RO, HR)

Legal status of the document In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2004/12/oj

13/Sv. 065

HR

Službeni list Europske unije

39


32004L0012


L 047/26

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

11.02.2004.


DIREKTIVA 2004/12/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. veljače 2004.

o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 95. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

djelujući u skladu s postupkom predviđenim u članku 251. Ugovora, s obzirom na zajednički tekst koji je odobrio Odbor za mirenje 17. prosinca 2003. (3),

budući da:

(1)

Sukladno Direktivi 94/62/EZ (4) od Vijeća se traži da najkasnije šest mjeseci prije kraja petogodišnjega razdoblja, koje započinje danom do kojeg se Direktiva treba prenijeti u nacionalno zakonodavstvo, odredi ciljeve za iduće petogodišnje razdoblje.

(2)

Definiciju „ambalaže” koja je određena Direktivom 94/62/EZ trebalo bi dodatno pojasniti uvođenjem određenih kriterija i prilogom koji sadržava ilustrativne primjere. Da bi se postigli zahtjevni ciljevi recikliranja, nužno je poticati razvijanje inovativnih, za okoliš zdravih i održivih postupaka recikliranja. Trebalo bi procijeniti različite metode recikliranja kako bi ih se definiralo.

(3)

Pri određivanju ciljeva recikliranja za svaki određeni otpadni materijal trebalo bi voditi računa o procjenama životnih ciklusa te o analizi troškova i koristi, koji jasno pokazuju razlike u troškovima i koristima od recikliranja različitih ambalažnih materijala, te bi trebalo poboljšati usklađenost unutarnjega tržišta za recikliranje tih materijala.

(4)

Oporaba i recikliranje ambalažnoga otpada trebalo bi i dalje povećavati radi smanjenja njegova utjecaja na okoliš.

(5)

Određenim državama članicama, kojima je bilo dopušteno da na temelju svojih posebnih okolnosti odgode datum određen za izvršenje ciljeva oporabe i recikliranja određenih Direktivom 94/62/EZ, odobrava se daljnja, ali ograničena, odgoda.

(6)

U vezi s ciljevima ove Direktive Europski parlament, Vijeće i Komisija dogovorili su se o potrebnim privremenim iznimkama za države pristupnice. O tome će se odlučivati na temelju zahtjeva država pristupnica za odstupanja, a koja načelno ne bi trajala dulje od 2012. za Cipar, Češku, Estoniju, Mađarsku, Litvu, Slovačku i Sloveniju; 2013. za Maltu; 2014. za Poljsku i 2015. za Latviju.

(7)

Taj će sporazum biti pripremljen u skladu s odgovarajućim pravnim postupkom prije isteka posljednjega roka za prijenos ove Direktive.

(8)

Za upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom države članice moraju ustrojiti sustave povrata, prikupljanja i oporabe. Takvi sustavi moraju biti otvoreni za sudjelovanje svih zainteresiranih strana i tako oblikovani da se izbjegne diskriminacija uvoznih proizvoda i prepreka trgovini ili narušavanje tržišnoga natjecanja te moraju u skladu s Ugovorom u najvećoj mogućoj mjeri jamčiti povrat ambalaže i ambalažnoga otpada. Trebalo bi izbjegavati diskriminaciju materijala na osnovi njihove težine. Subjekti u ambalažnom lancu kao cjelini trebali bi preuzeti zajedničku odgovornost kako bi osigurali smanjenje utjecaja ambalaže i ambalažnog otpada tijekom njegovog životnog ciklusa na okoliš.

(9)

Kako bi se mogla nadzirati provedba ciljeva ove Direktive, potrebni su godišnji podaci iz cijele Zajednice o ambalaži i ambalažnom otpadu, uključujući podatke o otpadu izvezenom na recikliranje i oporabu izvan Zajednice. Za to je nužna usklađena tehnika izvješćivanja i jasne smjernice davateljima podataka.

(10)

Komisija bi trebala provjeravati i izvješćivati o provedbi ove Direktive, kao i o njezinom učinku na okoliš i na unutarnje tržište. Izvješće bi trebalo također obuhvatiti osnovne zahtjeve, mjere za sprečavanje nastajanja otpada, moguće indikatore ambalaže, planove za sprečavanje nastajanja otpada, ponovnu uporabu, odgovornost proizvođača i problem teškoga metala te bi trebalo, prema potrebi, sadržavati i prijedloge za reviziju.

(11)

Države članice trebale bi promicati odgovarajuće kampanje za informiranje potrošača i podizanje njihove svijesti te poticati ostale preventivne instrumente.

(12)

Osim na ciljeve ove Direktive, koji se odnose na okoliš i unutarnje tržište, recikliranje može utjecati i na stvaranje radnih mjesta, čiji se broj drugdje u društvu smanjio i time doprinijeti sprečavanju isključenosti.

(13)

Države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve predložene mjere, naime, uskladiti nacionalne ciljeve za recikliranje ambalažnoga otpada uzimajući u obzir pojedinačne okolnosti svake države članice te pružiti daljnja pojašnjenja definicija, te da se ti ciljevi zbog opsega mjere, mogu bolje ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim člankom 5. Ugovora. U skladu s načelom razmjernosti utvrđenim tim člankom ova Direktiva ne nadilazi ono što je nužno za postizanje ovih ciljeva.

(14)

Mjere potrebne za provedbu ove Direktive trebalo bi donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (5).

(15)

Direktivu 94/62/EZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 94/62/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

sljedeći se podstavci dodaju točki 1. članka 3.:

„Definicija pojma ‚ambalaža’ temelji se, nadalje, na niže u tekstu navedenim kriterijima.

Predmeti navedeni u Prilogu I. primjeri su koji pojašnjavaju primjenu tih kriterija.

i.

Predmeti se smatraju ambalažom, ako ispunjavaju u prethodnome tekstu navedenu definiciju ne dovodeći u pitanje ostale funkcije koje ambalaža također može imati, osim ako je predmet sastavni dio proizvoda i stoga je nužno da on sadržava, podržava ili čuva taj proizvod tijekom njegova životnoga vijeka i ako je namjena da se svi elementi zajedno koriste, troše ili odlažu.

ii.

Predmeti zamišljeni i namijenjeni za punjenje na mjestu prodaje i predmeti za „jednokratnu uporabu” koji se prodaju, pune, ili koji su oblikovani i namijenjeni za punjenje na mjestu prodaje, smatraju se ambalažom pod uvjetom da imaju ambalažnu funkciju.

iii.

Ambalažni sastavni dijelovi i pomoćni dijelovi uključeni u ambalažu smatraju se dijelom ambalaže u koju su uključeni. Pomoćni dijelovi, koji su izravno obješeni ili pričvršćeni na proizvod i koji su u funkciji ambalaže, smatraju se ambalažom, ako nisu sastavni dio toga proizvoda i ako su svi dijelovi namijenjeni da se zajedno troše ili odlažu.

U skladu s postupkom iz članka 21. Komisija, prema potrebi, ispituje i, kad je potrebno, nadzire primjere koji objašnjavaju definiciju ambalaže navedene u Prilogu I. U prvome redu treba iznaći rješenja za sljedeće predmete: omote za kompaktne diskove (CD-e) i videokazete, lonce za cvijeće, tube i cilindre oko kojih se omata savitljiv materijal, papir koji se skida sa samoljepivih etiketa i papir za zamatanje.”

2.

Članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

Sprečavanje

1.   Države članice osiguravaju da se uz mjere za sprečavanje stvaranja ambalažnoga otpada, poduzete u skladu s člankom 9. provedu i druge preventivne mjere.

Te druge mjere mogu biti nacionalni programi, projekti za uvođenje odgovornosti proizvođača s ciljem smanjenja utjecaja ambalaže na okoliš ili slične mjere, koje se, ako je to potrebno, donose nakon savjetovanja s gospodarskim subjektima i namijenjene su da objedinjuju mnoge inicijative koje poduzimaju države članice u svrhu sprečavanja i služe tim inicijativama. Te su mjere u skladu s ciljevima ove Direktive kako je definirano u članku 1. stavku 1.

2.   Komisija pomaže promicati sprečavanje podupirući stvaranje odgovarajućih europskih norma, u skladu s člankom 10. Norme imaju za cilj smanjenje utjecaja ambalaže na okoliš u skladu s člancima 9. i 10.

3.   Komisija prema potrebi predlaže mjere kojima se jača i dopunjuje provedba osnovnih zahtjeva i osigurava da se nova ambalaža stavlja na tržište samo ako je proizvođač poduzeo sve nužne mjere kako bi smanjio njezin utjecaj na okoliš, a da pritom nije ugrozio osnovnu funkciju ambalaže.”

3.

Članak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 6.

Oporaba i recikliranje

1.   Kako bi ispunile ciljeve ove Direktive, države članice poduzimaju mjere nužne za postizanje sljedećih ciljeva na svojemu cijelom području:

(a)

najkasnije do 30. lipnja 2001. će se prikupiti ili spaliti u spalionicama otpada s iskorištavanjem energije najmanje 50 masenih %, a najviše 65 masenih % ambalažnoga otpada;

(b)

najkasnije do 31. prosinca 2008. će se prikupiti ili spaliti u spalionicama s iskorištavanjem energije najmanje 60 masenih % ambalažnog otpada;

(c)

najkasnije do 30. lipnja 2001. najmanje 25 masenih %,a najviše 45 masenih % ukupnih ambalažnih materijala, koje sadrži ambalažni otpad, pri čemu će maseni udio svakoga ambalažnog materijala biti najmanje 15 %;

(d)

najkasnije do 31. prosinca 2008. reciklirat će se najmanje 55 masenih %, a najviše 80 masenih % ambalažnoga otpada;

(e)

najkasnije do 31. prosinca 2008. treba postići sljedeće minimalne ciljne udjele recikliranja za materijale sadržane u ambalažnomu otpadu:

i.

60 masenih % za staklo;

ii.

60 masenih % t za papir i karton;

iii.

50 masenih % za kovine;

iv.

22,5 masenih % za plastiku, računajući isključivo materijal koji je recikliran natrag u plastiku;

v.

15 masenih % za drvo.

2.   Smatra se da ambalažni otpad koji je izvezen iz Zajednice u skladu s uredbama Vijeća (EEZ) br. 259/93 (6), (EZ) br. 1420/1999 (7) i Uredbom Komisije (EZ) br. 1547/1999 (8), ispunjava obveze i ciljne udjele iz stavka 1., samo ako postoji čvrsti dokaz da je prikupljanje i/ili recikliranje obavljeno pod uvjetima koji su otprilike jednakovrijedni kao i uvjeti koje s tim u vezi propisuje zakonodavstvo Zajednice.

3.   Države članice, prema potrebi, potiču energetsku oporabu, kad je to zbog ekoloških razloga i zbog omjera troškova i koristi bolje od recikliranja materijala. To se može obaviti uzimanjem u obzir dovoljnih razlika između državnih (nacionalnih) ciljnih udjela recikliranja i oporabe.

4.   Države članice, prema potrebi, potiču upotrebu materijala koji se dobivaju od recikliranoga ambalažnog otpada za proizvodnju ambalaže i drugih proizvoda:

(a)

poboljšanjem tržišnih uvjeta za takve materijale;

(b)

preispitivanjem postojećih odredaba koje sprečavaju uporabu tih materijala.

5.   Najkasnije do 31. prosinca 2007. Europski parlament i Vijeće će kvalificiranom većinom i na prijedlog Komisije utvrditi ciljne udjele za treće petogodišnje razdoblje od 2009. do 2014. na temelju praktičnoga iskustva stečenoga u državama članicama pri ostvarivanju ciljnih udjela navedenih u stavku 1. te na temelju rezultata znanstvenih istraživanja i tehnika vrednovanja kao što su ocjena životnoga ciklusa i analiza troškova i koristi.

Postupak se ponavlja svakih pet godina.

6.   Države članice objavljuju mjere i ciljne udjele navedene u stavku 1. i s njima upoznaju širu javnost i gospodarske subjekte.

7.   Grčka, Irska i Portugal mogu, zbog svojega specifičnog položaja, naime, zbog velikoga broja malih otoka te zbog ruralnih i planinskih predjela i trenutačno niske razine potrošnje ambalaže, odlučiti da:

(a)

najkasnije 30. lipnja 2001. ostvare ciljne udjele niže od onih utvrđenih u stavku 1. točkama (a) i (c), ali najmanje 25 % za oporabu ili spaljivanje u spalionicama otpada s iskorištavanjem energije;

(b)

istodobno odgode postizanje ciljnih udjela iz stavka 1. točaka (a) i (c) na kasniji rok, no najkasnije do 31. prosinca 2005.;

(c)

odgode postizanje ciljnih udjela navedenih u stavku 1. točkama (b), (d) i (e) do datuma po njihovu izboru, ali najkasnije do 31. prosinca 2011.

8.   Komisija što je moguće prije, ali najkasnije do 30. lipnja 2005., podnosi izvještaj Europskomu parlamentu i Vijeću o napretku provedbe ove Direktive i njezinom utjecaju na okoliš, kao i o funkcioniranju unutarnjega tržišta. Izvještaj uzima u obzir pojedinačne okolnosti u svakoj državi članici. Obuhvaća sljedeće:

(a)

ocjenu učinkovitosti, primjenu i provedbu osnovnih zahtjeva;

(b)

dodatne preventivne mjere radi, koliko god je to moguće, smanjivanja utjecaja ambalaže na okoliš, bez ugrožavanja njezine osnovne funkcije;

(c)

mogući razvoj ekološkoga ambalažnog indikatora, kako bi se sprečavanje nastajanja ambalažnoga otpada učinilo jednostavnijim i učinkovitijim;

(d)

planove za sprečavanje stvaranja ambalažnoga otpada;

(e)

poticaje za ponovnu uporabu, a pogotovo usporedbu troškova i koristi od ponovne uporabe i recikliranja;

(f)

odgovornost proizvođača uključujući i financijske aspekte;

(g)

napore da se i nadalje smanjuju i, ako je to potrebno, na kraju postupno do 2010. iz ambalaže uklone teški metali i ostale opasne tvari u ambalaži.

Uz taj se izvještaj, prema potrebi, podnose prijedlozi za reviziju odgovarajućih odredaba ove Direktive, ako takvi prijedlozi već nisu podneseni.

9.   Izvještaj se bavi pitanjima iz stavka 8. kao i ostalim relevantnim pitanjima u okviru različitih elemenata Šestoga akcijskog programa za okoliš, a posebno tematskom strategijom recikliranja i tematskom strategijom održivoga korištenja resursa.

Komisija i države članice, prema potrebi, potiču studije i probne projekte povezane s točkama 8. (b), (c), (d), (e) i (f) i drugim preventivnim instrumentima.

10.   Državama članicama koje su već utvrdile, ili će utvrditi, programe koji su iznad najvećih ciljnih udjela iz stavka 1. i koje u tu svrhu osiguravaju odgovarajuće kapacitete za recikliranje i oporabu, dopušta se da slijede te ciljne udjele i ostvaruju u interesu visoke razine zaštite okoliša, pod uvjetom da te mjere ne narušavaju unutarnje tržište ni ometaju druge države u poštovanju ove Direktive. Države članice obavješćuju Komisiju o takvim mjerama. Komisija potvrđuje te mjere nakon što provjeri, u suradnji s državama članicama, da su one u skladu s gore navedenim razmatranjima i da nisu sredstva proizvoljne diskriminacije ili prikrivenoga ograničavanja trgovine među državama članicama.

4.

Članak 8. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Da bi se omogućilo skupljanje, ponovna uporaba i oporaba, uključujući i recikliranje, na temelju Odluke Komisije 97/129/EZ, na ambalaži mora biti naznačena vrsta uporabljenoga ambalažnog materijala radi njezine identifikacije i klasifikacije industrije na koju se odnosi. (9)

5.

Sljedeći se stavak dodaje članku 13.:

„Države članice također promiču kampanje za informiranje potrošača i podizanje njihove svijesti.”

6.

Članak 19. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 19.

Prilagodba znanstvenomu i tehnološkomu napretku

Izmjene nužne za prilagodbu sustava identifikacije znanstvenomu i tehnološkomu napretku (kako je navedeno u članku 8. stavku 2. i članku 10. podstavku 2. posljednjoj alineji), oblici (tablica) povezani sa sustavom baze podataka (kako je navedeno u članku 12. stavku 3. i Prilogu III.) kao i ilustrativni primjeri koji se odnose na definiciju ambalaže (kako je navedeno u Prilogu I.), donose se u skladu s postupkom koji je naveden i u članku 21. stavku 2.”

7.

Članak 20. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Komisija u skladu s postupkom koji je naveden u članku 21. utvrđuje tehničke mjere nužne za rješavanje poteškoća na koje se nailazi pri provođenju odredaba ove Direktive, a posebno u vezi s inertnim otpadnim materijalima koji se u Europskoj uniji stavljaju na tržište u vrlo malim količinama (tj. oko 0,1 masenog %), u prvome redu ambalažom za medicinske uređaje i farmaceutske proizvode, malom ambalažom i luksuznom ambalažom.”

8.

Članak 21. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 21.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže odbor.

2.   Pri pozivanju na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ (10) uzimajući u obzir odredbe iz članka 8. Odluke.

Razdoblje navedeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ je tri mjeseca.

3.   Odbor donosi svoj poslovnik.

9.

Sljedeći se stavak umeće u članak 22.:

„3.a   Pod uvjetom da su postignuti ciljevi navedeni u članku 6, države članice mogu sporazumima između nadležnih vlasti i gospodarskih grana na koje se odnose promijeniti odredbe članka 7.

Takvi sporazumi moraju ispunjavati sljedeće zahtjeve:

(a)

izvršni su;

(b)

utvrđuju ciljeve s odgovarajućim rokovima;

(c)

objavljuju se u nacionalnim službenim listovima ili u kojemu službenom dokumentu jednako tako dostupnom javnosti te dostavljaju Komisiji;

(d)

postignuti rezultati redovito se prate, dojavljuju nadležnim tijelima vlastima i Komisiji te stavljaju na raspolaganje javnosti pod uvjetima utvrđenim sporazumom;

(e)

nadležna tijela vlasti osiguravaju da se napredak postignut u okviru sporazuma provjerava;

(f)

u slučaju neusklađenosti sa sporazumom, države članice provode odgovarajuće odredbe ove Direktive zakonskim, regulatornim ili upravnim mjerama.”

10.

Prilog I. zamjenjuje se ovdje objavljenim Prilogom.

Članak 2.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s odredbama ove Direktive do 18. kolovoza 2005. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kad države članice donose te mjere, one prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Način tog upućivanja utvrđuju države članice.

Članak 3.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. veljače 2004.

Za Europski parlament

Predsjednik

P. COX

Za Vijeće

Predsjednik

McDOWELL


(1)  SL C 103 E, 30.4.2002., str. 17.

(2)  SL C 221, 17.9.2002., str. 31.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 3. rujna 2002. (SL C 272 E, 13.11.2003., str. 287.), Zajedničko stajalište Vijeća od 6. ožujka 2003. (SL C 107 E, 6.5.2003., str. 17., Stajalište Europskog parlamenta od 2. srpnja 2003. (još nije objavljeno u Službenom listu). Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 29. siječnja 2004. i Odluka Vijeća od 26. siječnja 2004.

(4)  SL L 365, 31.12.1994., str. 10. Direktiva kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 (SL L 284, 31.10.2003., str. 1.).

(5)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(6)  SL L 30, 6.2.1993., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 2557/2001 (SL L 349, 31.12.2001., str. 1.).

(7)  SL L 166, 1.7.1999., str. 6. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 2118/2003 (SL L 318, 3.12.2003., str. 5.).

(8)  SL L 185, 17.7.1999., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 2118/2003)”

(9)  SL L 50, 20.2.1997., str. 28.

(10)  SL L 184., 17. srpnja 1999., str. 23.”


PRILOG

„PRILOG I.

ILUSTRATIVNI PRIMJERI ZA KRITERIJE IZ ČLANKA 3. STAVKA 1.

Ilustrativni primjeri za kriterij i.

Ambalaža

Kutije za slatkiše

Ovitak kutije za kompaktni disk od folije

Predmeti koji nisu ambalaža

Lonci za cvijeće u kojima cvijeće ostaje tijekom čitavoga životnog vijeka

Kutije za alat

Čajne filtar-vrećice

Voštani ovoj za sir

Ovici kobasica

Ilustrativni primjeri za kriterij ii.

Ambalaža, ako je oblikovana i namijenjena punjenju na prodajnome mjestu

Papirnate ili plastične vreće

Tanjuri i šalice za jednokratnu uporabu

Folija za hranu

Vrećice za sendviče

Aluminijska folija

Predmeti koji nisu ambalaža

Miješalica

Pribor za jelo za jednokratnu uporabu

Ilustrativni primjeri za kriterij iii.

Ambalaža

Etikete obješene izravno na proizvod ili na njega pričvršćene

Dio ambalaže

Četkica maskare koja je dio poklopca posudice

Ljepljive etikete pričvršćene na drugu ambalažu

Spojnice

Plastične omotnice

Posudica za mjerenje koja je dio poklopca posude za deterdžente.”


Top