Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 31991L0676

91/676/EEZ: Direktiva Vijeća od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora

OJ L 375, 31.12.1991, p. 1–8 (ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT)
Special edition in Finnish: Chapter 15 Volume 010 P. 192 - 198
Special edition in Swedish: Chapter 15 Volume 010 P. 192 - 198
Special edition in Czech: Chapter 15 Volume 002 P. 68 - 77
Special edition in Estonian: Chapter 15 Volume 002 P. 68 - 77
Special edition in Latvian: Chapter 15 Volume 002 P. 68 - 77
Special edition in Lithuanian: Chapter 15 Volume 002 P. 68 - 77
Special edition in Hungarian Chapter 15 Volume 002 P. 68 - 77
Special edition in Maltese: Chapter 15 Volume 002 P. 68 - 77
Special edition in Polish: Chapter 15 Volume 002 P. 68 - 77
Special edition in Slovak: Chapter 15 Volume 002 P. 68 - 77
Special edition in Slovene: Chapter 15 Volume 002 P. 68 - 77
Special edition in Bulgarian: Chapter 15 Volume 002 P. 81 - 90
Special edition in Romanian: Chapter 15 Volume 002 P. 81 - 90
Special edition in Croatian: Chapter 15 Volume 006 P. 6 - 13

In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/1991/676/oj

15/Sv. 006

HR

Službeni list Europske unije

6


31991L0676


L 375/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

12.12.1991.


DIREKTIVA VIJEĆA

od 12. prosinca 1991.

o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora

(91/676/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 130.s,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da je na pojedinim područjima u državama članicama udio nitrata u vodi u stalnom porastu te je već sada visok u usporedbi sa standardima utvrđenima u Direktivi Vijeća 75/440/EEZ od 16. lipnja 1975. o propisanoj kvaliteti površinske vode namijenjene zahvaćanju pitke vode u državama članicama (4), kako je izmijenjena Direktivom 79/869/EEZ (5), te Direktivi Vijeća 80/778/EEZ od 15. srpnja 1980. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (6), kako je izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1985.;

budući da se Četvrtim programom djelovanja Europskih zajednica u području okoliša (7) ukazuje da Komisija namjerava izraditi prijedlog Direktive o kontroli i smanjenju onečišćenja voda uzrokovanog širenjem ili ispuštanjem stajskog otpada i prekomjernom upotrebom gnojiva;

budući da je reforma zajedničke poljoprivredne politike iznijeta u Zelenoj knjizi Vijeća „Perspektive zajedničke poljoprivredne politike” pokazala da iako je upotreba dušičnih gnojiva nužna za poljoprivredu Zajednice, prekomjerna upotreba gnojiva predstavlja opasnost za okoliš, da postoji potreba zajedničkog djelovanja radi kontrole problema intenzivne stočne proizvodnje i da poljoprivredna politika mora voditi više računa o politici okoliša;

budući da se Rezolucijom Vijeća od 28. lipnja 1988. o zaštiti Sjevernog mora i ostalih voda u Zajednici (8) Komisija poziva da podnese prijedlog mjera na razini Zajednice;

budući da su nitrati iz poljoprivrednih izvora glavni uzrok onečišćenja voda Zajednice iz raspršenih izvora;

budući da je stoga, radi zaštite zdravlja ljudi, živih resursa i ekosustava voda te radi osiguranja ostalih zakonitih upotreba voda, potrebno smanjiti onečišćenje voda uzrokovano ili izazvano nitratima iz poljoprivrednih izvora i spriječiti daljnje onečišćenje; budući da je, u tu svrhu, potrebno poduzeti mjere u vezi sa skladištenjem i primjenom u tlu svih dušikovih spojeva, i u vezi s određenim postupcima gospodarenja tlom;

budući da onečišćenje voda nitratima u jednoj državi članici može utjecati na vode u drugoj državi članici, djelovanje na razini Zajednice u skladu s člankom 130.r, je nužno;

budući da države članice, poticanjem dobre poljoprivredne prakse, mogu osigurati opću razinu zaštite svih voda od budućih onečišćenja;

budući da određena područja s odvodnjavanjem u vode podložne onečišćenju dušikovim spojevima zahtijevaju posebnu zaštitu;

budući da države članice trebaju odrediti ranjiva područja te izraditi i provesti programe djelovanja kako bi se u ranjivim zonama smanjilo onečišćenje voda dušikovim spojevima;

budući da bi spomenuti programi djelovanja trebali uključivati mjere ograničenja primjene u tlu svih gnojiva koja sadrže dušik i ograničiti posebno primjenu stajskoga gnojiva;

budući da je potrebno nadzirati vode i primjenjivati referentne mjerne metode za dušikove spojeve kako bi se osigurala učinkovitost mjerenja;

budući da je poznato da je u određenim državama članicama stanje u hidrogeologiji takvo da zaštitne mjere mogu donijeti poboljšanje kakvoće voda tek za mnogo godina;

budući da bi trebalo osnovati odbor koji će pomagati Komisiji u pitanjima provedbe ove Direktive i njezinog prilagođavanja znanstvenom i tehničkom napretku;

budući da bi države članice trebale sastavljati i dostavljati Komisiji izvješća o provedbi ove Direktive;

budući da bi Komisija trebala redovito izvješćivati o provedbi ove Direktive od strane država članica,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Ova Direktiva ima za cilj:

smanjiti onečišćenje voda uzrokovano ili izazvano nitratima iz poljoprivrednih izvora, i

spriječiti daljnje takvo onečišćenje.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive:

(a)

„podzemne vode” znači sve vode ispod površine tla u zoni zasićenosti i u izravnom doticaju s tlom ili podzemljem;

(b)

„slatka voda” znači prirodno tekuća voda s niskom koncentracijom soli koja se često smatra prikladnom za crpljenje i preradu u proizvodnji vode za piće;

(c)

„dušikov spoj” znači tvar koja sadrži dušik, osim plinovitih molekula dušika;

(d)

„stoka” znači sve životinje koje se uzgajaju radi koristi ili dobiti;

(e)

„gnojivo” znači tvar koja sadrži jedan od ili više dušikovih spojeva, a koji se koristi za poticanje rasta vegetacije; uključuje stajsko gnojivo, ostatke iz uzgajališta riba i mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda;

(f)

„umjetno gnojivo” znači svako gnojivo koje je proizvedeno industrijskim postupkom;

(g)

„stajsko gnojivo” znači stočne fekalije ili mješavinu slame i fekalija, čak i u prerađenom obliku;

(h)

„primjena u tlu” znači dodavanje materijala u tlo rasprostiranjem po površini, ubrizgavanjem, stavljanjem ispod površine ili miješanjem s površinskim slojevima tala;

(i)

„eutrofikacija” znači obogaćivanje vode dušikovim spojevima, čime se uzrokuje ubrzani rast algi i viših biljnih vrsta te se izaziva neželjeno narušavanje prirodne ravnoteže organizama prisutnih u vodi i pogoršanje kakvoće vode;

(j)

„onečišćenje” znači izravno ili neizravno ispuštanje dušikovih spojeva iz poljoprivrednih izvora u vodni okoliš, čije posljedice mogu prouzročiti opasnost za zdravlje ljudi, ugroziti žive resurse i ekosustave voda, naštetiti pogodnostima ili narušiti ostale dozvoljene upotrebe vode;

(k)

„ranjiva zona” znači zemljišni prostor određen u skladu s člankom 3. stavkom 2.

Članak 3.

1.   Onečišćene vode i vode kojima prijeti onečišćenje ako se ne poduzme djelovanje sukladno članku 5. države članice utvrđuju prema kriterijima utvrđenima u Prilogu I.

2.   U roku od dvije godine od priopćenja ove Direktive, države članice proglašavaju ranjivim zonama sva poznata područja na svojim državnim područjima s kojih se odvija odvodnjavanje u vode određene stavkom 1. i koja doprinose onečišćenju. U roku od šest mjeseci obavješćuju Komisiju o prvotnoj odredbi.

3.   U slučaju da su vode koje je država članica utvrdila sukladno stavku 1. izravno ili neizravno onečišćene odvodnim vodama druge države članice, oštećena država članica dostavlja relevantne činjenice ostalim državama članicama i Komisiji.

Kako bi osigurale usklađenost s ovom Direktivom, dotične države članice organiziraju, prema potrebi zajedno s Komisijom, djelovanje kako bi se utvrdili dotični izvori i odgovarajuće mjere koje treba poduzeti za zaštitu voda pod utjecajem tih izvora.

4.   Najmanje svake četiri godine države članice preispituju i, prema potrebi, revidiraju ili dopunjuju odredbe o proglašenju ranjivih zona, kako bi se uzele u obzir promjene i nepredvidivi čimbenici u trenutku donošenja prethodne odredbe. One u roku od šest mjeseci obavješćuju Komisiju o eventualnim revizijama i dopunama.

5.   Države članice izuzimaju se od obveze proglašavanja pojedinačnih ranjivih zona ako programe djelovanja iz članka 5. izrade i primjenjuju u skladu s ovom Direktivom na cijelom svojem nacionalnom teritoriju.

Članak 4.

1.   S ciljem osiguranja opće razine zaštite svih voda od onečišćenja, države članice su dužne u roku od dvije godine nakon priopćenja ove Direktive:

(a)

odrediti jedan kodeks ili više kodeksa dobre poljoprivredne prakse, koje će poljoprivrednici dobrovoljno primjenjivati, a koji će sadržavati barem odredbe o stavkama spomenutim u Prilogu II.A;

(b)

utvrditi, prema potrebi, program koji će uključivati odredbe o osposobljavanju i obavješćivanju poljoprivrednika i koji će poticati primjenu kodeksa dobre poljoprivredne prakse.

2.   Države članice dostavljaju Komisiji detaljne obavijesti o kodeksima dobre poljoprivredne prakse, a dobivene informacije Komisija uključuje u izvješće iz članka 11. S obzirom na dobivene informacije Komisija, ako to smatra potrebnim, Vijeću iznosi odgovarajuće prijedloge.

Članak 5.

1.   U roku od dvije godine od prvotne odredbe iz članka 3. stavka 2. ili u roku od jedne godine od svake dodatne odredbe iz članka 3. stavka 4. države članice donose programe djelovanja u vezi s proglašenim ranjivim zonama radi ostvarivanja ciljeva iz članka 1.

2.   Program djelovanja odnosi se na sve ranjive zone na državnom području države članice ili se, ako to država članica smatra prikladnim, donose različiti programi za različite ranjive zone ili dijelove zona.

3.   U programima djelovanja uzimaju se u obzir:

(a)

dostupni znanstveni i tehnički podaci, uglavnom s uputom na pripadajući udio dušika podrijetlom iz poljoprivrednih i drugih izvora;

(b)

uvjeti okoliša u relevantnim područjima dotične države članice.

4.   Programi djelovanja primjenjuju se u roku od četiri godine od uspostave i sadrže sljedeće obvezujuće mjere:

(a)

mjere iz Priloga III.;

(b)

mjere koje su države članice propisale u kodeksima dobre poljoprivredne prakse utvrđenima sukladno članku 4., osim mjera koje se zamjenjuju mjerama iz Priloga III.

5.   U okviru programâ djelovanja države članice poduzimaju i dodatne mjere ili pojačana djelovanja koje smatraju potrebnima ako od samog početka ili s obzirom na iskustvo stečeno u provedbi programâ djelovanja postane jasno da mjere iz stavka 4. nisu dostatne za ostvarivanje ciljeva navedenih u članku 1. Pri odabiru spomenutih mjera ili djelovanja, države članice vode računa o njihovoj učinkovitosti i troškovima u odnosu na druge moguće preventivne mjere.

6.   Države članice izrađuju i provode odgovarajuće programe praćenja kako bi ocijenile učinkovitost programâ djelovanja utvrđenih u skladu s ovim člankom.

Države članice koje članak 5. primjenjuju na cijelom svojem državnom području prate udio nitrata u vodama (površinskim i podzemnim) na odabranim mjernim točkama na kojima se može utvrditi razina onečišćenja voda nitratima iz poljoprivrednih izvora.

7.   Najmanje svake četiri godine države članice preispituju i, prema potrebi, revidiraju svoje programe djelovanja, uključujući sve dodatne mjere poduzete sukladno članku 5. O svim promjenama u programima djelovanja obavješćuju Komisiju.

Članak 6.

1.   Radi određivanja i revizije određivanja ranjivih zona, države članice su obvezne:

(a)

u roku od dvije godine nakon priopćenja Direktive, pratiti koncentraciju nitrata u slatkim vodama u razdoblju od jedne godine:

i.

najmanje jednom mjesečno na kontrolnim stanicama površinskih voda, kako je utvrđeno člankom 5. stavkom 4. Direktive 75/440/EEZ i/ili na drugim kontrolnim stanicama koje su reprezentativne za površinske vode u državi članici, a češće tijekom razdoblja u kojima prijeti opasnost od poplava;

ii.

u redovitim razmacima na kontrolnim stanicama koje su reprezentativne za podzemne vode u državi članici, vodeći računa o odredbama Direktive 80/778/EEZ;

(b)

najmanje svake četiri godine ponoviti program praćenja naveden u stavku (a), osim onih kontrolnih stanica na kojima je koncentracija nitrata kod svih prethodnih uzoraka bila manja od 25 mg/l i gdje nisu zabilježeni novi čimbenici koji bi mogli utjecati na povećanje udjela nitrata. U tom slučaju, program praćenja se ponavlja svakih osam godina;

(c)

svake četiri godine preispitati eutrofno stanje slatkih površinskih, estuarijskih i obalnih voda.

2.   Koriste se referentne mjerne metode utvrđene u Prilogu IV.

Članak 7.

Smjernice za praćenje iz članaka 5. i 6. izrađuju se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 9.

Članak 8.

Prilozi ovoj Direktivi prilagođavaju se znanstvenom i tehničkom napretku u skladu s postupkom utvrđenim u članku 9.

Članak 9.

1.   Komisiji pomaže Odbor sastavljen od predstavnika država članica, kojim predsjedava predstavnik Komisije.

2.   Predstavnik Komisije podnosi Komisiji nacrt mjera koje treba poduzeti. Odbor dostavlja svoje mišljenje o nacrtu u roku koji odredi predsjednik sukladno žurnosti pitanja. Mišljenje donosi većina utvrđena člankom 148. stavkom 2. Ugovora o EEZ-u, u slučaju odluka koje je Vijeće dužno donijeti na prijedlog Komisije. Glasovi predstavnika država članica u Odboru ponderiraju se na način određen u tom članku. Predsjednik ne glasuje.

3.

(a)

Komisija usvaja predviđene mjere ako su u skladu s mišljenjem Odbora.

(b)

Ako predviđene mjere nisu u skladu s mišljenjem Odbora ili ako mišljenje nije dano, Komisija bez odlaganja dostavlja Vijeću prijedlog u vezi s mjerama koje treba poduzeti. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom.

(c)

Ako po isteku razdoblja od tri mjeseca od datuma upućivanja Vijeću, Vijeće nije donijelo odluku, Komisija usvaja predložene mjere, osim ako je Vijeće običnom većinom donijelo odluku protiv spomenutih mjera.

Članak 10.

1.   S obzirom na četverogodišnje razdoblje nakon priopćenja ove Direktive i s obzirom na svako sljedeće četverogodišnje razdoblje, države članice Komisiji podnose izvješće s informacijama navedenima u Prilogu V.

2.   Izvješće se, sukladno ovom članku, podnosi Komisiji u roku od šest mjeseci nakon isteka razdoblja na koje se odnosi.

Članak 11.

Na temelju informacija dobivenih sukladno članku 10. i u roku od šest mjeseci nakon primitka izvješća od država članica, Komisija objavljuje sažetke izvješća i dostavlja ih Europskom parlamentu i Vijeću. S obzirom na provedbu ove Direktive, a posebno odredaba iz Priloga III., Komisija do 1. siječnja 1988. Vijeću podnosi izvješće, prema potrebi s priloženim prijedlozima za reviziju ove Direktive.

Članak 12.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom u roku od dvije godine od njezina priopćenja (9). One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

3.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 13.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 12. prosinca 1991.

Za Vijeće

Predsjednik

J.G.M. ALDERS


(1)  SL C 54, 3.3.1989., str. 4. i SL C 51, 2.3.1990., str. 12.

(2)  SL C 158, 26.6.1989., str. 487.

(3)  SL C 159, 26.6.1989., str. 1.

(4)  SL L 194, 25.7.1975., str. 26.

(5)  SL L 271, 29.10.1979., str. 44.

(6)  SL L 229, 30.8.1980., str. 11.

(7)  SL C 328, 7.12.1987., str. 1.

(8)  SL C 209, 9.8.1988., str. 3.

(9)  Ova Direktiva priopćena je državama članica 19. prosinca 1991.


PRILOG I.

KRITERIJI ZA ODREĐIVANJE VODA IZ ČLANKA 3. STAVKA 1.

A.

Vode iz članka 3. stavka 1. određuju se primjenjujući, između ostalog, sljedeće kriterije:

1.

sadrže li površinske vode, a posebno one koje se koriste ili su namijenjene crpljenju vode za piće, ili bi, ako se djelovanje sukladno članku 5. ne poduzme, mogle sadržavati koncentraciju nitrata veću od one utvrđene u skladu s Direktivom 75/440/EEZ,

2.

sadrže li podzemne vode više od 50 mg/l nitrata ili bi mogle sadržavati više od 50 mg/l nitrata ako se djelovanje sukladno članku 5. ne poduzme;

3.

je li za prirodna slatkovodna jezera, ostale slatke vode, estuariji, obalne i morske vode utvrđeno da su eutrofične ili da bi u skoroj budućnosti mogle postati eutrofične ako se djelovanje sukladno članku 5. ne poduzme.

B.

U primjeni ovih kriterija države članice uzimaju u obzir:

1.

fizikalna i ekološka obilježja voda i tla;

2.

trenutačna saznanja o ponašanju dušikovih spojeva u okolišu (voda i tlo);

3.

trenutačna saznanja o učinku djelovanja poduzetog sukladno članku 5.


PRILOG II.

KODEKS(I) DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE

A.

Kodeks ili kodeksi dobre poljoprivredne prakse koji imaju za cilj smanjenje onečišćenja nitratima i koji vode računa o uvjetima u različitim područjima Zajednice trebaju sadržavati odredbe koje se odnose na sljedeća pitanja, u mjeri u kojoj su ona relevantna:

1.

razdoblja u kojima nije prikladno primjenjivati gnojivo na tlu;

2.

primjena gnojiva na tlu na strmom terenu;

3.

primjena gnojiva na tlu na vodom zasićenom, poplavljenom, zaleđenom ili snijegom prekrivenom terenu;

4.

uvjeti primjene gnojiva na tlu u blizini vodenih tokova;

5.

kapacitet i izrada spremnika za stajsko gnojivo, uključujući mjere zaštite od onečišćenja voda uzrokovanog istjecanjem tekućina koje sadrže stajsko gnojivo te otpadnih voda iz pohranjenih biljnih materijala, kao na primjer silaže, i njihovim prodiranjem u podzemne i površinske vode;

6.

postupci primjene umjetnih i stajskih gnojiva na tlu, uključujući postotak i ravnomjernost nanošenja, kojima se gubitak hranjivih tvari u vodi održava na prihvatljivoj razini.

B.

U kodeks(e) dobre poljoprivredne prakse države članice mogu uključiti i sljedeća pitanja:

7.

upravljanje zemljištem, uključujući upotrebu rotacijskog sustava usjeva i omjer zemljišta namijenjen trajnim usjevima vezanima uz godišnje obrađene kulture;

8.

održavanje minimalne količine biljnog pokrova tijekom (kišnih) razdoblja, jer se time iz tla upija dušik koji bi inače mogao prouzročiti onečišćenje voda nitratima;

9.

izrada planova za upotrebu gnojiva prema individualnim potrebama uzgajivača i vođenje evidencije o upotrebi gnojiva;

10.

zaštita od onečišćenja voda uzrokovanog istjecanjem i otjecanjem vode izvan dosega korijena u sustavima navodnjavanja.


PRILOG III.

MJERE KOJE SE UKLJUČUJU U PROGRAME DJELOVANJA PREMA ČLANKU 5. STAVKU 4. TOČKI (a)

1.

Mjere uključuju propise vezane uz:

1.

razdoblja u kojima je zabranjena upotreba određenih vrsta gnojiva

2.

kapacitet spremnika stajskoga gnojiva; mora premašivati kapacitet potreban za skladištenje gnojiva tijekom najduljeg razdoblja u kojem je na snazi zabrana njegove upotrebe u ranjivim zonama, osim u slučaju kada se nadležnom tijelu dokaže da će se sva količina gnojiva koja premašuje trenutni kapacitet spremnika, odložiti na način koji nije štetan za okoliš

3.

ograničenje upotrebe gnojiva, u skladu s dobrom poljoprivrednom praksom i uzimajući u obzir obilježja dotične ranjive zone, a posebno:

(a)

uvjete, vrstu i nagib tla;

(b)

klimatske uvjete, padaline i navodnjavanje;

(c)

upotrebu tla i poljoprivrednu praksu, uključujući rotacijski sustav usjeva;

a temelji se na ravnoteži između:

i.

predviđene potrebe usjeva za dušikom,

i

ii.

opskrbe usjeva dušikom iz tla te gnojidbom, a odnosi se na:

količinu dušika koji je prisutan u tlu, u trenutku kada ga usjev počinje koristiti u značajnijoj mjeri (iznimne količine na kraju zime),

opskrbu dušikom putem neto mineralizacije rezervi organskog dušika u tlu,

dodavanje dušikovih spojeva iz stajskoga gnojiva,

dodavanje dušikovih spojeva iz umjetnih i drugih gnojiva.

2.

Ove mjere, za svako pojedinačno poljoprivredno gospodarstvo ili stočnu jedinicu, osiguravaju da količina stajskoga gnojiva, upotrijebljena u godini dana, uključujući gnojivo rasprostranjeno od samih životinja, ne premaši određenu količinu po hektaru.

Spomenuta količina po hektaru odgovara količini gnojiva koje sadrži 170 kg dušika. Međutim:

(a)

u prvom četverogodišnjem programu djelovanja, države članice mogu dozvoliti količinu gnojiva koja sadržava do 210 kg dušika;

(b)

tijekom i nakon prvog četverogodišnjeg programa djelovanja, države članice određuju drukčiju količinu od gore navedene. Te količine ne smiju dovesti u pitanje ostvarivanje ciljeva iz članka 1. i moraju se opravdati na temelju nepristranih kriterija, kao npr.:

dugotrajno razdoblje rasta,

usjevi s visokim stupnjem upijanja dušika,

velika količina neto padalina u ranjivim zonama,

tlo s iznimno visokim kapacitetom denitrifikacije.

Ako, prema stavku (b), država članica dozvoli drugu količinu, o tome obavješćuje Komisiju koja ispituje opravdanost u skladu s postupkom utvrđenim u članku 9.

3.

Države članice izračunavaju količine iz stavka 2. na temelju broja životinja.

4.

Države članice obavješćuju Komisiju o načinu primjene odredaba iz stavka 2. S obzirom na dobivene informacije, Komisija, ako to smatra potrebnim, iznosi Vijeću odgovarajuće prijedloge u skladu s člankom 11.


PRILOG IV.

REFERENTNE MJERNE METODE

Umjetno gnojivo

Mjerna metoda za dušikove spojeve opisana je u Direktivi Komisije 77/535/EEZ od 22. lipnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica o metodama uzorkovanja i analize gnojiva (1), kako je izmijenjena Direktivom 89/519/EEZ (2).

Slatke, obalne i morske vode

Koncentracija nitrata mjeri se u skladu s člankom 4.a stavkom 3. Odluke Vijeća 77/795/EEZ od 12. prosinca 1977. o uvođenju zajedničkog postupka razmjene informacija o kakvoći površinskih slatkih voda u Zajednici (3), kako je izmijenjena Odlukom 86/574/EEZ (4).


(1)  SL L 213, 22.8.1977., str. 1.

(2)  SL L 265, 12.9.1989., str. 30.

(3)  SL L 334, 24.12.1977., str. 29.

(4)  SL L 335, 28.11.1986., str. 44.


PRILOG V.

PODACI KOJE TREBA NAVESTI U IZVJEŠĆIMA IZ ČLANKA 10.

1.

Izjava o poduzetim preventivnim djelovanjima sukladno članku 4.

2.

Karta koja pokazuje sljedeće:

(a)

vode određene u skladu s člankom 3. stavkom 1. i Prilogom I., navodeći za svaku vodu koji je kriterij iz Priloga I. upotrijebljen u svrhu određivanja;

(b)

lokaciju proglašene ranjive zone, razlikujući postojeće zone od zona proglašenih nakon posljednjeg izvješća.

3.

Sažetak rezultata praćenja provedenog sukladno članku 6., uključujući razmatranja na temelju kojih je proglašena pojedina ranjiva zona i na temelju kojih je došlo do revizije ili dopuna proglašenih ranjivih zona.

4.

Sažetak programa djelovanja izrađenih sukladno članku 5., a posebno:

(a)

mjere propisane člankom 5. stavkom 4. točkama (a) i(b);

(b)

informacije propisane Prilogom III. stavkom 4.;

(c)

sve dodatne mjere ili jača djelovanja poduzeti sukladno članku 5. stavku 5.;

(d)

sažetak rezultata programa praćenja provedenih sukladno članku 5. stavku 6.;

(e)

pretpostavke država članica o vjerojatnom roku unutar kojeg se očekuje utjecaj mjera iz programa djelovanja na vode određene u skladu s člankom 3. stavkom 1., uz navođenje stupnja neizvjesnosti tih pretpostavki.


Top