Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62016TN0875

    Predmet T-875/16: Tužba podnesena 12. prosinca 2016. – Falcon Technologies International protiv Komisije

    SL C 46, 13.2.2017, p. 23–24 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    13.2.2017   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 46/23


    Tužba podnesena 12. prosinca 2016. – Falcon Technologies International protiv Komisije

    (Predmet T-875/16)

    (2017/C 046/26)

    Jezik postupka: talijanski

    Stranke

    Tužitelj: Falcon Technologies International LLC (Ras Al Khaimah, Ujedinjeni Arapski Emirati) (zastupnici: R. Sciaudone i G. Arpea, odvjetnici)

    Tuženik: Europska komisija

    Tužbeni zahtjev

    Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

    naloži Komisiji izradu konačnog mišljenja;

    poništi pobijanu odluku; i

    naloži Komisiji snošenje troškova ovog postupka.

    Tužbeni razlozi i glavni argumenti

    Ova tužba podnesena je protiv odluke Komisije od 14. listopada 2016. kojom je Komisija odbacila ponovni zahtjev tužitelja za pristup dokumentu „Final report of an assessment of ICIM (NB 0425), carried out in the framework of the joint assessment process for notified bodies (DG (SANTE) 2015-7552)”.

    U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga:

    1.

    Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 4. stavka 2. prve alineje Uredbe br. 1049/2001 (1)

    prvo, tužitelj navodi da je pogrešno primijenjen pojam komercijalni interes u smislu članka 4. stavka 2. prve alineje Uredbe br. 1049/2001. Procjena koja proizlazi iz konačnog izvješća donesenog nakon dobro provedenog administrativnog postupka u odnosu na poštovanje Provedbene uredbe (EU) br. 920/2013 (2) od strane društva ICIM, koja se primjenjuje na prijavljena tijela, ne sadrži nikakav podatak koji se uobičajeno smatra komercijalnim. U svakom slučaju, šteta navodno nanesena ugledu koja proizlazi iz objavljivanja konačnog izvješća ne može sama po sebi biti dostatna za primjenu izuzeća iz članka 4. stavka 2. prve alineje Uredbe br. 1049/2001. Drugo, iz pobijane odluke ne proizlaze na jasan, analitički i precizan način elementi zbog kojih je Komisija smatrala pristup društva FTI konačnom izvješću štetnim za društvo ICIM niti prikazuje rezultat odvagivanja vjerojatnih komercijalnih interesa društva ICIM i interesa njegovih komercijalnih partnera – pa tako i tužitelja – glede poznavanja stupnja pouzdanosti i vjerodostojnosti prijavljenog tijela.

    2.

    Drugi tužbeni razlog temelji se na pogrešnom izuzimanju prevladavajućeg javnog interesa i pogrešnom tumačenju i primjeni članka 4. stavka 2. in fine Uredbe br. 1049/2001.

    pobijana odluka treba biti poništena jer je Komisija, s jedne strane, izuzela postojanje prevladavajućeg javnog interesa za otkrivanje i, s druge strane, postojanje drugih javnih interesa koji imaju prednost pred onima koji se štite člankom 4. stavkom 2. prvom alinejom Uredbe br. 1049/2001. Tužitelj smatra da je, protivno sudskoj praksi iz predmeta Komisija/EnBW (3), ključni karakter konačnog izvješća, za pružanje pravne zaštite pred nacionalnim sudovima, bio izostavljen i nije bio smatran prevladavajućim javnim interesom. Pobijana odluka je, u svakom slučaju, zahvaćena pogreškom i zato jer se njome kao prevladavajući javni interesi nisu smatrali interesi koji se tiču zaštite tržišnog natjecanja i javnog zdravlja.

    3.

    Treći tužbeni razlog temelji se na pogrešnom tumačenju i primjeni članka 4. stavka 6. Uredbe br. 1049/2001

    konačno, Komisija nije pravilno ocijenila mogućnost davanja ograničenog pristupa konačnom izvješću čime je povrijedila načelo proporcionalnosti. Procjena Komisije koja ima administrativni karakter mogla je biti tajna do mjere do koje su bili navedeni osjetljivi i objektivno tajni podaci. Ništa nije sprječavalo pripremu javne verzije konačnog izvješća koje bi sadržavalo dostatno razumijevanje ocjene društva ICIM bez da se time otkriju moguće (iako malo vjerojatne) poslovne tajne.


    (1)  Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)

    (2)  Provedbena Uredba Komisije (EU) br. 920/2013 оd 24. rujna 2013. o imenovanju i nadziranju prijavljenih tijela na temelju Direktive Vijeća 90/385/EEZ o aktivnim medicinskim proizvodima za ugradnju i Direktive Vijeća 93/42/EEZ o medicinskim proizvodima.

    (3)  Vidjeti Sud Europske unije, presuda od 27. veljače 2014. u predmetu C-365/12 P, Komisija/EnBW, t. 107.


    Top