—

za Betriebsrat der Ruhrlandklinik gGmbH, G. Herget, Rechtsanwalt,

—

za Ruhrlandklinik gGmbH, C.-M. Althaus i S. Schröder, Rechtsanwälte,

—

za češku vladu, M. Smolek i J. Vláčil, u svojstvu agenata,

—

za Europsku komisiju, M. van Beek, G. Braun i E. Schmidt, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje Direktive 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje (SL 2008., L 327, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 280.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Betriebsrata der Ruhrlandklinik gGmbH (radničko vijeće Ruhrlandklinika, u daljnjem tekstu: radničko vijeće) i Ruhrlandklinika gGmbH u vezi s ustupanjem osobe K., članice DRK-Schwesternschaft Essen eV (udruga medicinskih sestara Njemačkog Crvenog križa u Essenu, Njemačka, u daljnjem tekstu: udruga), Ruhrlandkliniku.

3

Uvodne izjave 10. i 12. Direktive 2008/104 glase:

[…]

4

Članak 1. stavci 1. i 2. te direktive propisuje:

„1.   Ova se Direktiva primjenjuje na radnike s ugovorom o zapošljavanju ili radnom odnosu s poduzećem za privremeno zapošljavanje koji su ustupljeni poduzećima korisnicima za rad na određeno vrijeme pod njihovim nadzorom i rukovodstvom.

2.   Ova se Direktiva primjenjuje na javna i privatna poduzeća koja su poduzeća za privremeno zapošljavanje ili poduzeća korisnici koji obavljaju gospodarske djelatnosti, bez obzira na to posluju li s ciljem ostvarenja dobiti ili ne.“

5

U članku 2. navedene direktive propisano je:

„Svrha ove Direktive je osigurati zaštitu radnika zaposlenih kod poduzeća za privremeno zapošljavanje i poboljšati kvalitetu zapošljavanja preko poduzeća za privremeno zapošljavanje osiguravanjem primjene načela jednakog postupanja, kako je utvrđeno u članku 5., na radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje i prepoznavanjem poduzeća za privremeno zapošljavanje kao poslodavaca, uz istodobno uvažavanje potrebe uspostavljanja odgovarajućeg okvira za primjenu zapošljavanja preko poduzeća za privremeno zapošljavanje s ciljem učinkovitog pridonošenja stvaranju radnih mjesta i razvoju fleksibilnih oblika rada.“

6

U skladu s člankom 3. te direktive:

„1.   Za potrebe ove Direktive:

[…]

[…]

2.   Ovom se Direktivom ne dovodi u pitanje nacionalno pravo u pogledu određivanja plaće, ugovora o zapošljavanju, radnog odnosa ili radnika.

[…]“

7

Članak 5. Direktive 2008/104, naslovljen „Načelo jednakog postupanja“, u stavku 1. prvom podstavku predviđa:

„Osnovni uvjeti rada i zapošljavanja za radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje su za vrijeme trajanja njihova ustupanja poduzeću korisniku najmanje jednaki uvjetima koji bi na te radnike bili primjenljivi da ih je na isto radno mjesto izravno zaposlilo poduzeće korisnik.“

8

Članak 99. Betriebsverfassungsgesetza (Zakon o organizaciji poduzeća), zadnje izmijenjen Zakonom od 20. travnja 2013. (BGBl. 2013. I., str. 868.), u verziji koja je bila na snazi u vrijeme nastanka činjenica u glavnom postupku, određuje:

„1.   U poduzećima koja u pravilu imaju više od dvadeset radnika s biračkim pravom poslodavac mora obavijestiti radničko vijeće prije svakog zapošljavanja […], dostaviti mu potrebne prijave i informacije o prijavljenim kandidatima; uz predočenje potrebnih isprava on mora obavijestiti radničko vijeće o učincima planirane mjere i ishoditi suglasnost radničkog vijeća za planiranu mjeru. […]

2.   Radničko vijeće može uskratiti suglasnost ako:

[…]“

9

Članak 1. stavak 1. Arbeitnehmerüberlassungsgesetza (Zakon o ustupanju radnika), kako je izmijenjen Zakonom od 28. travnja 2011. (BGBl. 2011. I., str. 642.), koji je stupio na snagu 1. prosinca 2011., predviđa:

„Poslodavci koji kao poduzeća za privremeno zapošljavanje žele u okviru svoje gospodarske djelatnosti trećim osobama (poduzećima korisnicima) ustupati radnike (radnici zaposleni kod poduzeća za privremeno zapošljavanje) radi obavljanja rada moraju imati dozvolu. Ustupanje radnika poduzećima korisnicima odvija se na određeno vrijeme […].“

10

Ruhrlandklinik upravlja bolnicom u Essenu (Njemačka). Godine 2010. sklopio je s udrugom ugovor o ustupanju radnika na temelju kojeg se ta udruga obvezuje toj klinici uputiti njegovateljsko osoblje uz financijsku naknadu koja obuhvaća bruto troškove osoblja uvećanu za paušal od 3% na ime upravnih troškova. To se njegovateljsko osoblje sastoji od članova udruge ovlaštenih za obavljanje profesionalne djelatnosti na području zdravstvene zaštite.

11

Udruga medicinskih sestara registrirana je neprofitna udruga te je član Verbanda der Schwesternschaften vom Deutschen Roten Kreuz eV (savez udruga medicinskih sestara Njemačkog Crvenog križa). Njezini članovi obavljaju svoju djelatnost kao osnovnu profesionalnu djelatnost, bilo u svojoj udruzi bilo u ustanovama zdravstvene zaštite u okviru ugovora o upućivanju. U potonjem slučaju navedeni članovi podliježu stručnim i organizacijskim uputama odnosne ustanove.

12

Prema statutu udruge, potonja svojim članovima plaća mjesečnu naknadu koja se izračunava prema kriterijima uobičajenima za odnosnu djelatnost, a koja među ostalim uključuje naknadu određenih troškova putovanja i preseljenja, pravo na dodatnu starosnu mirovinu i pravo na plaćeni odmor, u skladu s odredbama na snazi u tom području djelatnosti. Navedeni članovi imaju i pravo na naknadu u slučaju nesposobnosti za rad uslijed bolesti ili nezgode.

13

Odnos između udruge i njezinih članova nije, međutim, uređen ugovorom o radu. Stoga pravni temelj obveze članova da obavljaju posao jest u njihovu pristupanju udruzi i iz toga proizlazeće obveze davanja doprinosa toj udruzi obavljanjem posla u okviru odnosa osobne podređenosti.

14

Osoba K. je medicinska sestra i članica udruge. Ona je na temelju ugovora o upućivanju osoblja između te udruge i Ruhrlandklinika trebala biti upućena u njegovu njegovateljsku službu od 1. siječnja 2012.

15

Dopisom od 2. prosinca 2011. radničko vijeće Ruhrlandklinika odbilo se suglasiti s tim upućivanjem jer je ona bila upućena na neodređeno vrijeme, čime je prekršen članak 1. stavak 1. Zakona o ustupanju radnika koji zabranjuje ustupanje radnika poduzeću korisniku na neodređeno vrijeme.

16

Ocijenivši to odbijanje neosnovanim, jer navedeni članak 1. nije u tom slučaju primjenjiv, Ruhrlandklinik je privremeno zaposlio osobu K. te zatražio od suda da se sudskom odlukom nadomjesti suglasnost za njezino trajno upućivanje. Budući da su nižestupanjski sudovi prihvatili taj zahtjev, radničko je vijeće podnijelo žalbu sudu koji je uputio zahtjev, Bundesarbeitsgerichtu (Savezni radni sud, Njemačka).

17

Prema mišljenju tog suda, zabrana ustupanja radnika na neodređeno vrijeme predviđena u članku 1. stavku 1. Zakona o ustupanju radnika primjenjuje se samo na radnike poduzeća za privremeno zapošljavanje.

18

Članovi udruge, uključujući osobu K., nemaju svojstvo radnika prema njemačkom pravu jer nisu vezani za tu udrugu ugovorom o radu, iako obavljaju, uz naknadu, posao u korist druge osobe i prema njezinim uputama. Naime, prema sudskoj praksi Bundesarbeitsgerichta (Savezni radni sud), radnik u smislu njemačkog prava jest onaj tko je na temelju privatnopravnog ugovora obvezan za drugu osobu obavljati posao u skladu s uputama druge osobe i u odnosu osobne podređenosti.

19

Međutim, sud koji je uputio zahtjev pita se bi li bilo moguće osobu K., iako nema svojstvo radnika prema njemačkom pravu, smatrati radnikom na temelju prava Unije i konkretno u smislu članka 1. stavka 1. Direktive 2008/104.

20

U tom smislu, sud koji je uputio zahtjev pita se također predstavlja li upućivanje osobe K. od strane udruge Ruhrlandkliniku gospodarsku djelatnost u smislu članka 1. stavka 2. te direktive, koji u tom smislu ograničava njezino područje primjene.

21

U tim je okolnostima Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Primjenjuje li se članak 1. stavci 1. i 2. Direktive 2008/104 na ustupanje člana udruge drugom poduzeću radi obavljanja posla prema stručnim i organizacijskim napucima tog poduzeća ako se član udruge prilikom svojeg pristupanja udruzi obvezao da će svoj puni radni kapacitet staviti na raspolaganje i trećim osobama, za što od udruge dobiva mjesečnu naknadu koja se izračunava prema kriterijima uobičajenima za odnosnu aktivnost, a udruga za to ustupanje dobiva naknadu troškova osoblja u odnosu na člana udruge te paušalnu naknadu upravnih troškova?“

22

Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita u biti treba li članak 1. stavke 1. i 2. Direktive 2008/104 tumačiti na način da u područje primjene te direktive ulazi slučaj kada neprofitna udruga uz financijsku naknadu ustupi jednog od svojih članova poduzeću korisniku za obavljanje, kao osnovne profesionalne djelatnosti i pod rukovodstvom potonjeg, posla uz naknadu iako taj član nema svojstvo radnika prema nacionalnom pravu jer nije sklopio ugovor o radu s navedenom udrugom.

23

U skladu s navedenim člankom 1., primjena Direktive 2008/104 pretpostavlja posebice da je odnosna osoba „radnik“ u smislu stavka 1. tog članka i da poduzeće za privremeno zapošljavanje koje tu osobu ustupa poduzeću korisniku obavlja „gospodarsku djelatnost“ u smislu stavka 2. navedenog članka.

24

Stoga, kako bi se odgovorilo na postavljeno pitanje, treba utvrditi jesu li ta dva uvjeta ispunjena u okolnostima poput onih iz točke 22. ove presude.

25

U svrhu tumačenja pojma „radnik“, u smislu Direktive 2008/104., valja istaknuti da, u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) te direktive, taj obuhvaća „svak[u] osob[u] koja je u dotičnoj državi članici zaštićena kao radnik na temelju nacionalnog prava o zapošljavanju“.

26

Iz teksta te odredbe stoga proizlazi da je pojmom „radnik“, u smislu navedene direktive, obuhvaćena svaka osoba koja obavlja posao i koja je s tog naslova zaštićena u odnosnoj državi članici.

27

U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, temeljna značajka radnog odnosa je okolnost da neka osoba tijekom određenog razdoblja u korist druge osobe i prema njezinim uputama obavlja poslove za koje u zamjenu dobiva naknadu, pri čemu pravna kvalifikacija u nacionalnom pravu i oblik tog odnosa te narav pravnog odnosa između tih dviju osoba nisu odlučujući u tom pogledu (vidjeti u tom smislu presudu od 11. studenoga 2010., Danosa,C-232/09, EU:C:2010:674, t. 39. i 40. i navedenu sudsku praksu).

28

Osim toga, iz članka 1. stavka 1. Direktive 2008/104 i njezina članka 3. stavka 1. točke (c), koji definira pojam „radnik zaposlen kod poduzeća za privremeno zapošljavanje“, proizlazi da se ta direktiva ne primjenjuje samo na radnike koji su sklopili ugovor o radu s poduzećem za privremeno zapošljavanje, nego i na one koji su u „radnom odnosu“ s takvim poduzećem.

29

Iz toga slijedi da ni pravna kvalifikacija, u nacionalnom pravu, odnosa između dotične osobe i poduzeća za privremeno zapošljavanje ni narav njihovih pravnih odnosa ni oblik tog odnosa nisu odlučujući za određivanje te osobe kao „radnika“ u smislu Direktive 2008/104. Stoga se, osobito, suprotno tvrdnjama Ruhrlandklinika u njegovim očitovanjima, osoba poput osobe K. ne može isključiti iz pojma „radnik“ u smislu te direktive, a tako ni iz područja njezine primjene, samo zato što s poduzećem za privremeno zapošljavanje nije vezana ugovorom o radu pa prema tome nema svojstvo radnika na temelju njemačkog prava.

30

To se utvrđenje ne može dovesti u pitanje okolnošću da, na temelju članka 3. stavka 2. Direktive 2008/104, ono ne utječe negativno na nacionalno pravo glede definicije radnika.

31

Naime, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 29. svojeg mišljenja, ta odredba znači samo to da je zakonodavac Unije želio sačuvati ovlast država članica da utvrde osobe koje su obuhvaćene pojmom „radnik“ u smislu njihova nacionalnog prava i koje se moraju zaštititi u okviru njihovih nacionalnih propisa – aspekt čije usklađivanje nije cilj te direktive.

32

Naprotiv, navedena odredba ne može se tumačiti kao odricanje zakonodavca Unije od toga da sam odredi doseg tog pojma u smislu Direktive 2008/104, a time i područja njezine primjene ratione personae. Naime, kao što proizlazi iz točaka 25. i 26. ove presude, zakonodavac nije državama članicama prepustio da jednostrano odrede navedeni pojam, nego je sam odredio okvire u članku 3. stavku 1. točki (a) te direktive, kao što je, osim toga, također učinio glede definicije „radnika zaposlenog kod poduzeća za privremeno zapošljavanje“ u članku 3. stavku 1. točki (c) navedene direktive.

33

Stoga se, u svrhu njegova tumačenja, taj pojam odnosi na svaku osobu koja ima radni odnos u smislu navedenom u točki 27. ove presude, a koja je u odnosnoj državi članici zaštićena na temelju rada koji obavlja.

34

Takvo tumačenje potvrđuju ciljevi koji se žele postići Direktivom 2008/104.

35

Naime, iz uvodnih izjava 10. i 12. te direktive proizlazi da je, s obzirom na to da unutar Europske unije postoje znatne razlike u pogledu pravnog položaja, statusa i radnih uvjeta radnika zaposlenih preko poduzeća za privremeno zapošljavanje, cilj navedene direktive uspostaviti nediskriminirajući, transparentan i razmjeran zaštitni okvir za te radnike kojim se istodobno poštuje raznolikost tržištâ rada i industrijskih odnosa. Stoga je, u skladu s njezinim člankom 2., svrha te direktive osigurati zaštitu radnika zaposlenih kod poduzeća za privremeno zapošljavanje i poboljšati kvalitetu zapošljavanja preko poduzeća za privremeno zapošljavanje osiguravanjem primjene načela jednakog postupanja na te radnike i prepoznavanjem poduzeća za privremeno zapošljavanje kao poslodavaca, uz istodobno uvažavanje potrebe uspostavljanja odgovarajućeg okvira za primjenu zapošljavanja preko poduzeća za privremeno zapošljavanje s ciljem učinkovitog pridonošenja stvaranju radnih mjesta i razvoju fleksibilnih oblika rada.

36

Međutim, ograničavanje pojma „radnik“ u smislu Direktive 2008/104 na osobe obuhvaćene tim pojmom prema nacionalnom pravu, posebice na one vezane ugovorom o radu s poduzećem za privremeno zapošljavanje, može ugroziti ostvarivanje tih ciljeva, a time i dovesti u pitanje koristan učinak te direktive prekomjernim i neopravdanim ograničavanjem područja njezine primjene.

37

Naime, takvo ograničavanje omogućilo bi državama članicama ili poduzećima za privremeno zapošljavanje da po vlastitoj volji određenim kategorijama osoba oduzmu zaštitu koja se nastoji postići direktivom, posebice primjenu načela jednakog postupanja između radnika zaposlenih kod poduzeća za privremeno zapošljavanje i osoblja koje je izravno zaposlilo poduzeće korisnik, predviđenog u članku 5. te direktive, iako radni odnos koji povezuje te osobe s poduzećem za privremeno zapošljavanje nije bitno različit od onoga koji veže zaposlenike koji imaju status radnika na temelju nacionalnog prava s njihovim poslodavcem.

38

U ovom slučaju, sud koji je uputio zahtjev ističe da udruga želi osobu K. ustupiti Ruhrlandkliniku za obavljanje, kao osnovne profesionalne djelatnosti i pod rukovodstvom potonjeg, poslova medicinske sestre uz mjesečnu naknadu izračunatu prema kriterijima koji se koriste na području zdravstvene zaštite. Stoga, s obzirom na razmatranja izložena u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje, odnos koji veže osobu K. s udrugom ne čini se bitno različitim od onog koji veže zaposlenike poduzeća za privremeno zapošljavanje s njim.

39

Nadalje, iz spisa podnesenog Sudu proizlazi da članovi udruge, uključujući osobu K., imaju određena prava koja su djelomično jednaka ili jednakovrijedna onima koje imaju osobe sa statusom radnika na temelju njemačkog prava.

40

Stoga je sud koji je uputio zahtjev sam istaknuo da su ti članovi zaštićeni kogentnim zaštitnim pravilima radnog prava. Usto, kao što su pojasnili Ruhrlandklinik i njemačka vlada u odgovoru na pitanje koje je Sud postavio u skladu s člankom 61. stavkom 1. Poslovnika Suda, navedeni članovi podliježu Sozialgesetzbuchu (Zakonik o socijalnoj sigurnosti) na isti način kao i osobe koje imaju status radnika na temelju njemačkog prava.

41

Osim toga, prema mišljenju Ruhrlandklinika, ti članovi zaštićeni su zakonodavnim pravilima koja se primjenjuju na radnike glede plaćenih godišnjih odmora, bolovanja, rodiljnih i roditeljskih dopusta te zadržavanja naknade u slučaju nesposobnosti za rad uslijed bolesti ili nezgode. K tome, uživaju istu zaštitu kao i vlastiti zaposlenici Ruhrlandklinika u području sudjelovanja u odlučivanju u tom poduzeću, dobivaju istu naknadu i podliježu istim uvjetima rada kao i potonji. Naposljetku, može ih se isključiti iz udruge samo zbog ozbiljnog razloga.

42

S obzirom na te elemente, čini se dakle da su članovi udruge u Njemačkoj zaštićeni s osnove rada koji obavljaju, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

43

S obzirom na sva prethodna razmatranja, pojam „radnik“ u smislu Direktive 2008/104 valja tumačiti na način da obuhvaća svaku osobu koja obavlja rad, odnosno tijekom određenog razdoblja obavlja posao u korist druge osobe i prema njezinim uputama, za koji u zamjenu dobiva naknadu, i koja je po toj osnovi zaštićena u odnosnoj državi članici neovisno o pravnoj kvalifikaciji njezina radnog odnosa u nacionalnom pravu, naravi pravnog odnosa između tih dviju osoba i obliku te veze. Na sudu koji je uputio zahtjev jest da provjeri jesu li u ovom slučaju ti uvjeti ispunjeni i treba li stoga osobu K. smatrati kao „radnika“ u smislu te direktive.

44

Glede tumačenja pojma „gospodarska djelatnost“, u smislu članka 1. stavka 2. Direktive 2008/104, valja istaknuti da je, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, gospodarska svaka djelatnost koja se sastoji u ponudi robe ili usluga na nekom tržištu (vidjeti, među ostalim, presude od 18. lipnja 1998., Komisija/Italija,C-35/96, EU:C:1998:303, t. 36., od 6. rujna 2011., Scattolon,C-108/10, EU:C:2011:542, t. 43., i od 23. veljače 2016., Komisija/Mađarska,C-179/14, EU:C:2016:108, t. 149.).

45

U ovom slučaju, udruga nudi usluge na tržištu upućivanja njegovateljskog osoblja ustanovama zdravstvene zaštite u Njemačkoj, uz naknadu koja obuhvaća troškove osoblja i upravne troškove.

46

Suprotno tvrdnjama Ruhrlandklinika, okolnost da je riječ o neprofitnoj udruzi nije, u skladu sa samim tekstom članka 1. stavka 2. Direktive 2008/104 i s ustaljenom sudskom praksom Suda (vidjeti, među ostalim, presudu od 3. prosinca 2015., Pfotenhilfe-Ungarn,C-301/14, EU:C:2015:793, t. 30. i navedenu sudsku praksu), s tim u svezi relevantna. Isto tako, nije relevantan ni pravni oblik te udruge jer ne prejudicira da je obavljena djelatnost gospodarske naravi.

47

Slijedom toga, valja smatrati da udruga, poput udruge medicinskih sestara, koja upućuje njegovateljsko osoblje ustanovama zdravstvene zaštite uz naknadu koja obuhvaća troškove osoblja i upravne troškove, obavlja gospodarsku djelatnost u smislu članka 1. stavka 2. navedene direktive.

48

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljano pitanje valja odgovoriti da članak 1. stavke 1. i 2. Direktive 2008/104 treba tumačiti na način da u područje primjene te direktive ulazi slučaj kada neprofitna udruga uz financijsku naknadu ustupi jednog od svojih članova poduzeću korisniku za obavljanje, kao osnovne profesionalne djelatnosti i pod rukovodstvom potonjeg, poslova uz naknadu ako je taj član s tog naslova zaštićen u odnosnoj državi članici, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri, iako taj član nema svojstvo radnika prema nacionalnom pravu jer nije sklopio ugovor o radu s navedenom udrugom.

49

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (peto vijeće) odlučuje:

Članak 1. stavke 1. i 2. Direktive 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje treba tumačiti na način da u područje primjene te direktive ulazi slučaj kada neprofitna udruga uz financijsku naknadu ustupi jednog od svojih članova poduzeću korisniku za obavljanje, kao osnovne profesionalne djelatnosti i pod rukovodstvom potonjeg, poslova uz naknadu ako je taj član s tog naslova zaštićen u odnosnoj državi članici, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri, iako taj član nema svojstvo radnika prema nacionalnom pravu jer nije sklopio ugovor o radu s navedenom udrugom.