This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62015CA0028
Case C-28/15: Judgment of the Court (Second Chamber) of 15 September 2016 (request for a preliminary ruling from the College van Beroep voor het bedrijfsleven — Netherlands) — Koninklijke KPN NV and Others v Autoriteit Consument en Markt (ACM) (Reference for a preliminary ruling — Common regulatory framework for electronic communications networks and services — Directive 2002/21/EC — Articles 4 and 19 — National Regulatory Authority — Harmonisation measures — Recommendation 2009/396/EC — Legal scope — Directive 2002/19/EC — Articles 8 and 13 — Operator designated as having significant market power on a market — Obligations imposed by national regulatory authorities — Price control and cost accounting obligations — Fixed and mobile call termination rates — Scope of the review that national courts can exercise over the decisions of national regulatory authorities)
Predmet C-28/15: Presuda Suda (drugo vijeće) od 15. rujna 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio College van Beroep voor het Bedrijfsleven – Nizozemska) – Koninklijke KPN NV i dr. protiv Autoriteit Consument en Markt (ACM) (Zahtjev za prethodnu odluku — Zajednički regulatorni okvir za elektroničke komunikacijske mreže i usluge — Direktiva 2002/21/EZ — Članci 4. i 19. — Državno regulatorno tijelo — Mjere usklađivanja — Preporuka 2009/396/EZ — Pravni doseg — Direktiva 2002/19/EZ — Članci 8. i 13. — Operator koji je određen kao operator sa značajnom tržišnom snagom — Obveze koje nameće državno regulatorno tijelo — Nadzor nad cijenama i obveze koje se tiču sustava troškovnog računovodstva — Cijene završavanja poziva u fiksnoj i mobilnoj mreži — Doseg nadzora koji nacionalni sudovi mogu provoditi nad odlukama državnih regulatornih tijela)
Predmet C-28/15: Presuda Suda (drugo vijeće) od 15. rujna 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio College van Beroep voor het Bedrijfsleven – Nizozemska) – Koninklijke KPN NV i dr. protiv Autoriteit Consument en Markt (ACM) (Zahtjev za prethodnu odluku — Zajednički regulatorni okvir za elektroničke komunikacijske mreže i usluge — Direktiva 2002/21/EZ — Članci 4. i 19. — Državno regulatorno tijelo — Mjere usklađivanja — Preporuka 2009/396/EZ — Pravni doseg — Direktiva 2002/19/EZ — Članci 8. i 13. — Operator koji je određen kao operator sa značajnom tržišnom snagom — Obveze koje nameće državno regulatorno tijelo — Nadzor nad cijenama i obveze koje se tiču sustava troškovnog računovodstva — Cijene završavanja poziva u fiksnoj i mobilnoj mreži — Doseg nadzora koji nacionalni sudovi mogu provoditi nad odlukama državnih regulatornih tijela)
SL C 419, 14.11.2016, p. 13–14
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
14.11.2016 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 419/13 |
Presuda Suda (drugo vijeće) od 15. rujna 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio College van Beroep voor het Bedrijfsleven – Nizozemska) – Koninklijke KPN NV i dr. protiv Autoriteit Consument en Markt (ACM)
(Predmet C-28/15) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Zajednički regulatorni okvir za elektroničke komunikacijske mreže i usluge - Direktiva 2002/21/EZ - Članci 4. i 19. - Državno regulatorno tijelo - Mjere usklađivanja - Preporuka 2009/396/EZ - Pravni doseg - Direktiva 2002/19/EZ - Članci 8. i 13. - Operator koji je određen kao operator sa značajnom tržišnom snagom - Obveze koje nameće državno regulatorno tijelo - Nadzor nad cijenama i obveze koje se tiču sustava troškovnog računovodstva - Cijene završavanja poziva u fiksnoj i mobilnoj mreži - Doseg nadzora koji nacionalni sudovi mogu provoditi nad odlukama državnih regulatornih tijela))
(2016/C 419/15)
Jezik postupka:nizozemski
Sud koji je uputio zahtjev
College van Beroep voor het Bedrijfsleven
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: Koninklijke KPN NV, KPN BV, T-Mobile Netherlands BV, Tele2 Nederland BV, Ziggo BV, Vodafone Libertel BV, Ziggo Services BV prije UPC Nederland BV, Ziggo Zakelijk Services BV prije UPC Business BV
Tuženik: Autoriteit Consument en Markt (ACM)
Izreka
1. |
Članak 4. stavak 1. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2002/21/EZ od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva), kako je izmijenjena Direktivom 2009/140/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009., u vezi s člancima 8. i 13. Direktive 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu i međusobnom povezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme (Direktiva o pristupu), kako je izmijenjena Direktivom 2009/140, treba tumačiti na način da nacionalni sud pred kojim se vodi spor koji se odnosi na zakonitost tarifne obveze koju je državno regulatorno tijelo nametnulo za pružanje usluga završavanja poziva u fiksnoj i mobilnoj mreži može odstupiti od Preporuke Komisije 2009/396 od 7. svibnja 2009. o uređenju naknada za završavanje poziva u fiksnoj i mobilnoj mreži u EU-u, koja preporučuje model za izračun troškova „Bulric strict” (Bottom-Up Long-Run Incremental Costs) kao prikladnu mjeru reguliranja cijena na tržištu završavanja poziva, samo ako smatra da to zahtijevaju razlozi vezani uz okolnosti slučaja, a osobito uz specifična obilježja tržišta odnosne države članice. |
2. |
Pravo Europske unije treba tumačiti na način da nacionalni sud pred kojim se vodi spor o zakonitosti tarifne obveze koju je državno regulatorno tijelo nametnulo za pružanje usluga završavanja poziva u fiksnoj i mobilnoj mreži može ocjenjivati proporcionalnost te obveze s obzirom na ciljeve iz članka 8. Direktive 2002/21, kako je izmijenjena Direktivom 2009/140, kao i članka 13. Direktive 2002/19, te uzeti u obzir činjenicu da navedena obveza služi promicanju interesa krajnjih korisnika na maloprodajnom tržištu koje nije moguće regulirati. Nacionalni sud ne može prilikom sudskog nadzora odluke državnog regulatornog tijela zahtijevati od tog tijela da dokazuje da se navedenom obvezom stvarno ostvaruju ciljevi iz članka 8. Direktive 2002/21, kako je izmijenjena Direktivom 2009/140. |