EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 17.2.2023.

COM(2023) 87 final

2023/0038(NLE)

Prijedlog

ODLUKE VIJEĆA

o sklapanju Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Novog Zelanda

OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

•Razlozi i ciljevi prijedloga

Novi Zeland pedeseti je po veličini partner EU-a u trgovini robom, dok je EU treći po veličini trgovinski partner Novog Zelanda i čini 11,5 % njegove ukupne trgovine (nakon Kine i Australije). Vrijednost bilateralne trgovine robom između tih dvaju partnera 2021. iznosila je 7,8 milijardi EUR, dok je vrijednost trgovine uslugama 2020. iznosila 3,7 milijardi EUR. U izvozu iz Novog Zelanda u EU u velikoj mjeri dominiraju poljoprivredni proizvodi, dok je izvoz iz EU-a u Novi Zeland usmjeren na gotove proizvode. Izravna strana ulaganja EU-a u Novi Zeland 2020. iznosila su 8,5 milijardi EUR, a ulaganja Novog Zelanda u EU 4,8 milijardi EUR.

Odluka o početku priprema za moguće pregovore donesena je 29. listopada 2015. na sastanku predsjednikâ Europskog vijeća i Europske komisije te premijera Novog Zelanda. Pritom je posebno važna bila činjenica da je Novi Zeland jedno od najbrže rastućih razvijenih gospodarstava na svijetu i da je sklopio brojne sporazume o povlaštenoj trgovini s drugim partnerima. Zbog toga su poduzeća iz EU-a imala manje povoljne uvjete za pristup tržištu Novog Zelanda. Stoga se smatralo da bi trgovinski sporazum s partnerom istomišljenikom kao što je Novi Zeland poduzećima iz EU-a osigurao ravnopravne uvjete te pridonio otvaranju radnih mjesta, rastu i ulaganjima, što bi koristilo i poduzećima i građanima EU-a.

U proljeće 2017. završena je opsežna ocjena situacije koja je pokazala da bi pregovori mogli rezultirati trgovinskim sporazumom u interesu obiju strana. U rujnu 2017. državama članicama predstavljeni su nacrt pregovaračkih smjernica i popratna procjena učinka 1 .

Vijeće Europske unije ovlastilo je 22. svibnja 2018. Europsku komisiju za otvaranje trgovinskih pregovora s Novim Zelandom i donijelo pregovaračke smjernice. Za potrebe pregovora provedena je procjena učinka na održivost trgovine. Prvi krug pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini između Europske unije i Novog Zelanda („Sporazum o slobodnoj trgovini”) održan je u srpnju 2018. Nakon četverogodišnjeg pregovaračkog procesa i 12 krugova pregovora EU i Novi Zeland zaključili su 30. lipnja 2022. pregovore o ambicioznom sporazumu o slobodnoj trgovini.

Iako je Novi Zeland statistički relativno mali trgovinski partner, Sporazum o slobodnoj trgovini dobrodošla je potvrda našeg dubljeg odnosa s Novim Zelandom i naglašava ambiciju EU-a da produbi odnose s indo-pacifičkom regijom u skladu sa svojom Indo-pacifičkom strategijom iz 2021.

Gledano iz šireg geopolitičkog i geoekonomskog konteksta, pravovremeno zaključenje pregovora s partnerom istomišljenikom kao što je Novi Zeland šalje i jasnu poruku o zajedničkoj predanosti trgovinskom sustavu utemeljenom na pravilima.

Sporazumom će se ukinuti sve novozelandske carine na robu iz EU-a, poduprijeti poljoprivrednici u EU-u te zaštititi radnici i okoliš dalekosežnim i provedivim odredbama o održivom razvoju. Sporazum o slobodnoj trgovini prvi je sporazum koji je sklopio EU, a koji sadrži odredbe „nove generacije” o održivom razvoju, u skladu s ishodom nedavne komunikacije EU-a o reviziji održive trgovinske politike („Snaga trgovinskih partnerstava: zajedno za zeleni i pravedan gospodarski rast” od 22. lipnja 2022. 2 ).

Pravno revidirani tekstovi Sporazuma o slobodnoj trgovini objavljeni su i mogu se pronaći na sljedećoj poveznici:

https://policy.trade.ec.europa.eu/eu-trade-relationships-country-and-region/countries-and-regions/new-zealand/eu-new-zealand-agreement/text-agreement_en

Komisija iznosi sljedeće prijedloge za odluke Vijeća:

–Prijedlog odluke Vijeća o potpisivanju, u ime Europske unije, Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Novog Zelanda;

–Prijedlog odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Novog Zelanda.

Priloženi Prijedlog odluke Vijeća čini pravni instrument za sklapanje Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Novog Zelanda.

•Dosljednost s postojećim odredbama politike u tom području

Prije zaključenja pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini EU i Novi Zeland sklopili su sveobuhvatan Sporazum o partnerstvu o odnosima i suradnji, koji je stupio na snagu 21. srpnja 2022. Taj sporazum pruža pravnu osnovu za dugotrajno i snažno partnerstvo između EU-a i Novog Zelanda te produbljuje njihovu suradnju u brojnim područjima kao što su međunarodni mir i sigurnost, istraživanje i inovacije, razvoj, ribarstvo i pomorstvo te suradnja u trgovinskim i gospodarskim pitanjima.

Kad na snagu stupi Sporazum o slobodnoj trgovini, on će se primjenjivati paralelno sa Sporazumom o partnerstvu o odnosima i suradnji kao poseban sporazum i sastavni dio ukupnih bilateralnih odnosa između EU-a i Novog Zelanda. Ta dva sporazuma ne sadržavaju odredbe koje se preklapaju ili su proturječne.

•Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

Sporazum o slobodnoj trgovini u potpunosti je u skladu s politikama Unije te neće biti potrebna izmjena pravila, propisa ili normi EU-a ni u jednom reguliranom području. Nadalje, kao i u svim drugim trgovinskim sporazumima o kojima je Komisija pregovarala, Sporazumom o slobodnoj trgovini u potpunosti se štite javne usluge te se osigurava potpuno očuvanje prava vlada na donošenje propisa u javnom interesu, koje čini jedno od temeljnih načela Sporazuma.

Nadalje, odredbe Sporazuma o slobodnoj trgovini u potpunosti su u skladu s ishodom nedavne komunikacije EU-a o preispitivanju održive trgovinske politike („Snaga trgovinskih partnerstava: zajedno za zeleni i pravedan gospodarski rast” od 22. lipnja 2022.).

2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

•Pravna osnova

•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)

•Proporcionalnost

•Odabir instrumenta

Prijedlog je u skladu s člankom 218. stavkom 6. UFEU-a, kojim je predviđeno da Vijeće donosi odluke o sklapanju međunarodnih sporazuma. Ne postoji drugi pravni instrument koji bi se mogao upotrijebiti u svrhu postizanja cilja iz ovog Prijedloga.

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENA UČINKA

•Ex post evaluacije/provjere primjerenosti postojećeg zakonodavstva

Prema procjeni učinka, očekuje se da će se kao rezultat Sporazuma o slobodnoj trgovini bilateralna trgovina povećati za do 30 % te da će u skladu s uvjetima Sporazuma o slobodnoj trgovini poduzeća iz EU-a koja izvoze u Novi Zeland od prve godine primjene moći uštedjeti do 140 milijuna EUR godišnje na carinama. Ulaganja EU-a u Novi Zeland mogla bi se povećati za 80 %.

Međutim, može se smatrati da se kvantitativnim elementima podcjenjuje stvarni gospodarski učinak tog sporazuma s obzirom na to da standardna konfiguracija modeliranja nije pogodna za malu zemlju kao što je Novi Zeland. Brojevima se ne mogu iskazati predvidive koristi povezane s jačanjem zaštite i provedbe prava intelektualnog vlasništva, važne odredbe o digitalnoj trgovini ili uslugama ili politička važnost ovog Sporazuma. Sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Novog Zelanda najsuvremeniji je trgovinski sporazum EU-a. Posebno je važan u širem kontekstu jer postavlja standarde za buduće sporazume i istodobno podupire kontinuirana nastojanja EU-a da dodatno ojača svoj gospodarski odnos s indo-pacifičkom regijom. Te elemente nije moguće modelirati, ali može se očekivati da će biti od velike važnosti i potaknuti dublji gospodarski angažman.

•Savjetovanja s dionicima

Prije početka pregovora Komisija je provela procjenu učinka sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Novog Zelanda 3 , koja je potkrijepljena javnim savjetovanjem na internetu i neovisnom studijom koju je proveo vanjski izvođač. Studija je potvrdila da bi sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Novog Zelanda mogao donijeti znatne koristi koje nisu ograničene samo na poboljšan pristup tržištu te je naglasila važnost sveobuhvatnih gospodarskih odnosa u široj regiji.

Usporedno s pregovorima vanjski je izvođač proveo procjenu učinka sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Novog Zelanda na održivost trgovine 4 kako bi se proučili mogući gospodarski i društveni učinci te učinci na ljudska prava i okoliš koji proizlaze iz odredbi Sporazuma o slobodnoj trgovini ili su posljedica uklanjanja ili smanjenja prepreka bilateralnoj trgovini i ulaganjima između EU-a i Novog Zelanda.

U okviru obiju procjena učinka vanjski izvođači savjetovali su se s unutarnjim i vanjskim stručnjacima te su s dionicima iz EU-a i Novog Zelanda proveli savjetovanja putem internetskih anketa, zahtjeva za dokumente o stajalištu, razgovora i sastanaka.

Prije i tijekom pregovora države članice EU-a redovito su obavješćivane te se s njima usmeno i pismeno savjetovalo o različitim aspektima pregovora u okviru Odbora Vijeća za trgovinsku politiku. Redovito je obavješćivan i Europski parlament te se s njim savjetovalo putem njegova Odbora za međunarodnu trgovinu (INTA) i posebno njegove Skupine za praćenje nadležne za Australiju i Novi Zeland. Tijekom cijelog procesa objema institucijama dostavljani su tekstovi proizašli iz pregovora.

Komisija je i organizacijama civilnog društva pružila mogućnost da se njihov glas čuje i da postavljaju pitanja, među ostalim putem posebnih dijaloga s civilnim društvom tijekom procjene učinka i procjene učinka na održivost trgovine te tijekom samih pregovora.

Nadalje, tijekom pregovora Komisija je na svojim internetskim stranicama objavljivala i redovito ažurirala izvješća o krugovima pregovora, prijedloge tekstova, priopćenja za medije, informativne članke i popratne informativne materijale.

•Prikupljanje i primjena stručnog znanja

•Procjena učinka

U procjeni učinka na održivost trgovine, koja je provedena kao potpora pregovorima o sporazumu o slobodnoj trgovini, potvrđeno je da bi sporazum općenito imao pozitivne makroekonomske učinke i na EU i na Novi Zeland.

•Primjerenost i pojednostavnjenje propisa

Na Sporazum o slobodnoj trgovini ne primjenjuju se postupci Programa za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT). Međutim, on sadržava niz odredbi kojima će se pojednostavniti trgovina i s njom povezani postupci, smanjiti troškovi povezani s izvozom i tako većem broju MSP-ova pružiti mogućnost da posluju na obama tržištima. Posebno poglavlje o MSP-ovima bavi se osobito poboljšanom razmjenom informacija i suradnjom s Novim Zelandom na pitanjima povezanima s MSP-ovima. Ukidanjem carina, pojednostavnjenim i digitaliziranim carinskim postupcima te kompatibilnijim tehničkim zahtjevima smanjit će se troškovi povezani s izvozom te će se MSP-ovima s manjim obujmom trgovine omogućiti da se natječu s većim poduzećima. Time se jača i sposobnost MSP-ova da sudjeluju u lancima opskrbe, digitalnoj trgovini i javnoj nabavi te da pružaju usluge na tržištu Novog Zelanda. Sporazumom o slobodnoj trgovini usto se promiču transparentnost i primjena međunarodnih standarda kako bi se olakšao pristup tržištu i smanjili troškovi usklađivanja.

•Temeljna prava

Prijedlog ne utječe na zaštitu temeljnih prava u Uniji.

4.UTJECAJ NA PRORAČUN

5.DRUGI ELEMENTI

•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

Sporazum o slobodnoj trgovini sadržava institucionalne odredbe kojima se utvrđuje struktura provedbenih tijela za kontinuirano praćenje provedbe, funkcioniranja i učinka Sporazuma.

Na temelju poglavlja Sporazuma o slobodnoj trgovini koje sadržava institucionalne odredbe osniva se Odbor za trgovinu čija je glavna zadaća nadzirati i olakšavati provedbu i primjenu Sporazuma. Odbor za trgovinu bit će zadužen za nadzor nad radom svih posebnih odbora i radnih skupina osnovanih na temelju Sporazuma.

Sporazumom o slobodnoj trgovini osnivaju se domaće savjetodavne skupine u kojima su uravnoteženo zastupljene neovisne organizacije civilnog društva, uključujući nevladine organizacije, poslovne organizacije i organizacije poslodavaca te sindikate, koje djeluju u području gospodarstva, održivog razvoja, socijalnih pitanja, ljudskih prava, okoliša i drugih pitanja te, u slučaju Novog Zelanda, predstavnici Maora. Domaće savjetodavne skupine mogu dostavljati stajališta i preporuke u vezi s funkcioniranjem i provedbom Sporazuma, a sastaju se jedanput godišnje.

Kako je naglašeno u komunikaciji „Trgovina za sve”, Komisija posvećuje sve više sredstava djelotvornoj provedbi i izvršavanju sporazumâ o trgovini i ulaganjima. Komisija je u listopadu 2022. objavila treće godišnje izvješće o provedbi i izvršenju. Glavna je svrha tog izvješća dati objektivan prikaz provedbe sporazumâ EU-a o slobodnoj trgovini, s naglaskom na ostvareni napredak i na nedostatke koje treba ukloniti. To bi izvješće trebalo služiti kao temelj za otvorenu raspravu i suradnju s državama članicama, Europskim parlamentom i civilnim društvom u cjelini u pogledu funkcioniranja sporazumâ o slobodnoj trgovini i njihove provedbe. Godišnjom objavom izvješća omogućit će se redovito praćenje razvoja događaja, a bilježit će se i kako su riješena utvrđena prioritetna pitanja. Izvješće će obuhvatiti Sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Novog Zelanda od njegova stupanja na snagu.

•Dokumenti s objašnjenjima (za direktive)

•Detaljno obrazloženje posebnih odredaba prijedloga

Procjenjuje se da će se kao rezultat Sporazuma o slobodnoj trgovini bilateralna trgovina povećati za do 30 % te da će u skladu s uvjetima Sporazuma o slobodnoj trgovini poduzeća iz EU-a koja izvoze u Novi Zeland od prve godine primjene moći uštedjeti do 140 milijuna EUR godišnje na carinama. Na primjer, Novi Zeland ukinut će visoke carine na industrijske proizvode, kao što su automobili i dijelovi motornih vozila (trenutačne carine do 10 %), strojevi (trenutačne carine do 5 %), kemikalije (trenutačne carine do 5 %), odjeća (trenutačna carina 10 %), farmaceutski proizvodi (trenutačne carine do 5 %), obuća (trenutačne carine do 10 %) i tekstil (trenutačne carine do 10 %).

Europski poljoprivrednici i poduzeća koja se bave prehrambenim proizvodima imat će na raspolaganju nove poslovne prilike u Novom Zelandu jer se stupanjem na snagu Sporazuma o slobodnoj trgovini ukidaju sve carine na izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda iz EU-a, uključujući ključne izvozne proizvode EU-a, kao što je svinjsko meso (trenutačna carina 5 %), vino i pjenušavo vino (trenutačna carina 5 %), čokolada, šećerni proizvodi i keksi (trenutačna carina 5 %), hrana za kućne ljubimce (trenutačna carina 5 %). Nadalje, Sporazumom o slobodnoj trgovini zaštitit će se oznake zemljopisnog podrijetla s cijelog popisa gotovo 2 000 vina i jakih alkoholnih pića iz EU-a te 163 druga prehrambena proizvoda, kao što su Feta, Parmigiano Reggiano, Lubecker Marzipan i masline Elia Kalamatas.

Istodobno, Sporazumom o slobodnoj trgovini u potpunosti se uzima u obzir osjetljivost poljoprivrednog sektora u EU-u. EU neće u potpunosti liberalizirati svoja tržišta vrlo osjetljivih proizvoda, kao što su govedina, maslac ili mlijeko u prahu. Ti proizvodi uvezeni iz Novog Zelanda imat će samo ograničen i kontroliran pristup tržištu EU-a s pomoću pažljivo prilagođenih carinskih kvota kojima se uzimaju u obzir bojazni europskih poljoprivrednika i sklonosti potrošača. Tim će se kvotama ublažiti mogući tržišni pritisak.

Sporazumom o slobodnoj trgovini određuju se visoki standardi održivosti i kvalitete za uvezene prehrambene proizvode. Poljoprivrednici na obje strane imat će ravnopravne uvjete u pogledu kriterija proizvodnje i održivosti. Sporazum o slobodnoj trgovini sadržava poseban odjeljak o održivim prehrambenim sustavima (prvi put u nekom trgovinskom sporazumu EU-a) i dobrobiti životinja, čime se otvara put daljnjoj bilateralnoj i multilateralnoj suradnji u područjima kao što su dobrobit životinja, hrana, pesticidi i gnojiva. Odredbama Sporazuma o slobodnoj trgovini poljoprivrednici iz EU-a zaštitit će se od nepoštenog tržišnog natjecanja.

Sporazumom o slobodnoj trgovini poboljšat će se pristup poduzeća iz EU-a novozelandskim ugovorima o javnoj nabavi.

Kad je riječ o trgovini i održivom razvoju, ovo je prvi trgovinski sporazum EU-a usklađen s ishodom nedavne komunikacije EU-a o reviziji održive trgovinske politike, s obvezama iz Pariškog klimatskog sporazuma koje se mogu sankcionirati, kao i s temeljnim radnim standardima ILO-a. Nadalje, Sporazum o slobodnoj trgovini prvi je trgovinski sporazum koji sadržava posebne odredbe o trgovini i rodnoj ravnopravnosti u okviru poglavlja o trgovini i održivom razvoju te posebne odredbe o reformi sustava subvencija za trgovinu i fosilna goriva, kao i prvi sporazum o slobodnoj trgovini kojim se pri stupanju na snagu liberaliziraju zelena roba i usluge. Sporazumom o slobodnoj trgovini predviđene su nove obveze u pogledu kružnog gospodarstva, krčenja šuma, određivanja cijena ugljika i zaštite morskog okoliša.

2023/0038 (NLE)

Prijedlog

ODLUKE VIJEĆA

o sklapanju Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Novog Zelanda

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91. stavak 1., članak 100. stavak 2. i članak 207. stavak 4. prvi podstavak, u vezi s člankom 218. stavkom 6. točkom (a), podtočkom v. i člankom 218. stavkom 7.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta 5 ,

budući da:

(1)U skladu s Odlukom Vijeća br. [XX] 6 , Sporazum o slobodnoj trgovini između Europske unije i Novog Zelanda („Sporazum”) potpisan je [XX. XXX 2023.], podložno njegovu kasnijem sklapanju.

(2)U skladu s člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije primjereno je ovlastiti Komisiju da u ime Unije odobri stajalište koje treba zauzeti o određenim izmjenama Sporazuma koje treba donijeti pojednostavnjenim postupkom u skladu s člankom 14.4., člankom 18.33. i člankom 24.3. točkama (h) i (i) Sporazuma.

(3)Sporazum bi trebalo odobriti u ime Unije.

(4)Sporazumom se, u skladu s njegovim člankom 27.6., unutar Unije osobama ne dodjeljuju prava ili obveze, osim onih koji nastaju između stranaka na temelju međunarodnog javnog prava,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Sporazum o slobodnoj trgovini između Europske unije i Novog Zelanda („Sporazum”) odobrava se u ime Unije.

Tekst Sporazuma priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

Za potrebe članka 14.4. i članka 24.3. točke (h) Sporazuma, izmjene ili ispravke u vezi s Prilogom 14. Sporazumu odobrava Komisija u ime Unije.

Članak 3.

Za potrebe članka 18.33. i članka 24.3. točke (i) Sporazuma, izmjenu Priloga 18.-A i Priloga 18.-B Sporazumu odobrava Komisija u ime Unije.

Članak 4.

Predsjednik Vijeća imenuje osobu koja će biti ovlaštena za obavješćivanje u ime Unije, kako je predviđeno člankom 27.2. Sporazuma, kako bi se izrazila suglasnost Unije da bude obvezana Sporazumom.

Članak 5.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja 7 .

Sastavljeno u Bruxellesu,

(1)    SWD/2017/0289 final

(2)    https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?qid=1656586727707&uri=CELEX%3A52022DC0409

(3)    https://policy.trade.ec.europa.eu/analysis-and-assessment/impact-assessments_en

(4)    https://policy.trade.ec.europa.eu/analysis-and-assessment/sustainability-impact-assessments_en

(5)    SL C , , str. .

(6)    [Umetnuti upućivanje]

(7)    Glavno tajništvo Vijeća objavit će datum stupanja Sporazuma na snagu u Službenom listu Europske unije.

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 17.2.2023.

COM(2023) 87 final

PRILOG

Prijedlogu odluke Vijeća

o sklapanju Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Novog Zelanda

SPORAZUM O SLOBODNOJ TRGOVINI
IZMEĐU EUROPSKE UNIJE
I NOVOG ZELANDA

PREAMBULA

Europska unija, dalje u tekstu „Unija”,

i

Novi Zeland,

koji se dalje u tekstu pojedinačno nazivaju „stranka”, a zajednički „stranke”,

UVAŽAVAJUĆI svoje dugotrajno i čvrsto partnerstvo utemeljeno na zajedničkim načelima i vrijednostima koje se odražavaju u Sporazumu o partnerstvu o odnosima i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Novog Zelanda, s druge strane, sastavljenom u Bruxellesu 5. listopada 2016., te važnost svojega gospodarskog, trgovinskog i ulagačkog odnosa;

ODLUČNI ojačati svoje gospodarske odnose i proširiti bilateralnu trgovinu i ulaganja;

UVAŽAVAJUĆI važnost globalne suradnje u rješavanju pitanja od zajedničkog interesa;

UVAŽAVAJUĆI važnost transparentnosti u međunarodnoj trgovini i ulaganjima na korist svih dionika;

NASTOJEĆI uspostaviti stabilno i predvidljivo okruženje s jasnim i uzajamno korisnim pravilima kojima se uređuju trgovina i ulaganja između stranaka te smanjiti ili ukloniti prepreke trgovini i ulaganjima;

POTVRĐUJUĆI da je Ugovor iz Waitangija/te Tiriti o Waitangi temeljni dokument od ustavne važnosti za Novi Zeland;

ŽELEĆI poboljšati životni standard, promicati uključivi gospodarski rast i stabilnost, stvarati nove mogućnosti zapošljavanja i unaprijediti opće blagostanje te, u tu svrhu, potvrđujući svoju odlučnost u pogledu promicanja liberalizacije trgovine i ulaganja;

UVJERENI da će se ovim Sporazumom stvoriti prošireno i sigurno tržište za robu i usluge, što će pridonijeti jačanju konkurentnosti njihovih poduzeća na svjetskim tržištima;

ODLUČNI jačati uzajamne gospodarske, trgovinske i ulagačke odnose u skladu s ciljem održivog razvoja u njegovoj gospodarskoj, socijalnoj i ekološkoj dimenziji te promicati trgovinu i ulaganja u skladu s ciljevima visoke razine zaštite okoliša i rada te mjerodavnim međunarodno priznatim normama i sporazumima čije su stranke;

ODLUČNI poboljšati dobrobit potrošača politikama kojima se osigurava visoka razina zaštite potrošača, izbor potrošača i gospodarsko blagostanje;

POTVRĐUJUĆI pravo stranaka da na svojem području donose propise radi ostvarivanja legitimnih ciljeva politike kao što su zaštita života ili zdravlja ljudi, životinja ili biljaka, socijalne usluge, javno obrazovanje, sigurnost, okoliš, uključujući klimatske promjene, javni moral, socijalna zaštita i zaštita potrošača, dobrobit životinja, privatnost i zaštita podataka, promicanje i zaštita kulturne raznolikosti te, kad je riječ o Novom Zelandu, promicanje ili zaštita prava, interesa, dužnosti i odgovornosti Maora;

OBVEZUJUĆI se na komunikaciju sa svim relevantnim dionicima iz civilnog društva, uključujući privatni sektor, sindikate i druge nevladine organizacije;

UVAŽAVAJUĆI važnost promicanja uključivog sudjelovanja u međunarodnoj trgovini te uklanjanja prepreka i drugih poteškoća koje domaćim dionicima otežavaju pristup međunarodnoj trgovini i iskorištavanje gospodarskih prilika, među ostalim u području digitalne trgovine;

ODLUČNI da u doprinosu razvoju trgovine i izravnih stranih ulaganja u obzir uzmu posebne izazove s kojima se suočavaju mala i srednja poduzeća;

UVAŽAVAJUĆI važnost međunarodne trgovine u omogućivanju i poboljšanju dobrobiti Maora te poteškoće na koje nailaze Maori, uključujući wāhine Māori, kad žele iskoristiti prilike za trgovinu i ulaganja koje proizlaze iz međunarodne trgovine, uključujući mogućnosti i koristi koje nastaju na temelju ovog Sporazuma;

NASTOJEĆI poboljšati rodnu ravnopravnost i ekonomsko osnaživanje žena promicanjem važnosti rodno uključivih politika i praksi u gospodarskim aktivnostima, uključujući međunarodnu trgovinu, kako bi se uklonili svi oblici rodno uvjetovane diskriminacije;

PONOVNO POTVRĐUJUĆI svoju podršku Povelji Ujedinjenih naroda, koja je potpisana u San Franciscu 26. lipnja 1945., i uzimajući u obzir načela utvrđena u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, koju je donijela Opća skupština Ujedinjenih naroda 10. prosinca 1948.;

NADOGRAĐUJUĆI svoja prava i obveze iz Sporazuma o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije, sastavljenog 15. travnja 1994. u Marakešu, i drugih multilateralnih i bilateralnih instrumenata suradnje čije su stranke,

SPORAZUMJELI SU SE KAKO SLIJEDI:

POGLAVLJE 1.

POČETNE ODREDBE

ČLANAK 1.1.

Ciljevi ovog Sporazuma

Ciljevi su ovog Sporazuma liberalizacija i olakšavanje trgovine i ulaganja te promicanje bližih gospodarskih odnosa između stranaka.

ČLANAK 1.2.

Opće definicije

Za potrebe ovog Sporazuma primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)    „poljoprivredni proizvod” znači proizvod naveden u Prilogu 1. Sporazumu o poljoprivredi;

(b)    „CCMAA” znači Sporazum između Unije i Novog Zelanda o suradnji i uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima, sastavljen u Bruxellesu 3. srpnja 2017.;

(c)    „carinsko tijelo” znači:

i.    kad je riječ o Novom Zelandu, carinska služba Novog Zelanda; i

ii.    kad je riječ o Uniji, službe Europske komisije nadležne za carinska pitanja ili, prema potrebi, carinske uprave i druga tijela u državama članicama ovlaštena za primjenu i izvršavanje carinskog zakonodavstva;

(d)    „carina” znači sve carine ili davanja bilo koje vrste koji se naplaćuju na uvoz ili u vezi s uvozom robe, ali ne uključuje:

i.    naknadu istovjetnu nacionalnom porezu uvedenu u skladu s člankom III. stavkom 2. GATT-a iz 1994.;

ii.    antidampinšku ili kompenzacijsku pristojbu koja se primjenjuje u skladu s GATT-om iz 1994., Sporazumom o antidampingu i Sporazumom o subvencijama i kompenzacijskim mjerama; i

iii.    pristojbe i druga davanja uvedena na uvoz ili u vezi s uvozom koje su iznosom ograničene na približni trošak pruženih usluga;

(e)    „CPC” znači privremena Središnja klasifikacija proizvoda (Statistički dokumenti, serija M, br. 77, Odjel za međunarodna gospodarska i socijalna pitanja, Statistički ured Ujedinjenih naroda, New York, 1991.);

(f)    „dan” znači kalendarski dan;

(g)    „poduzeće” znači pravna osoba, podružnica ili predstavništvo pravne osobe;

(h)    „EU” ili „Unija” znači Europska unija;

(i)    „postojeći”, osim ako je u ovom Sporazumu utvrđeno drukčije, znači na snazi na datum stupanja na snagu ovog Sporazuma;

(j)    „roba stranke” znači domaća roba u smislu GATT-a iz 1994. i uključuje robu podrijetlom iz te stranke;

(k)    „Harmonizirani sustav” ili „HS” znači Harmonizirani sustav nazivlja i brojčanog označivanja robe, uključujući sve njegove pravne napomene i izmjene koje je izradila Svjetska carinska organizacija;

(l)    „tarifni broj” znači prve četiri znamenke tarifnog broja Harmoniziranog sustava;

(m)    „ILO” znači Međunarodna organizacija rada;

(n)    „pravna osoba” znači svi pravni subjekti koji su valjano osnovani ili na neki drugi način organizirani u skladu s pravom stranke, radi stjecanja dobiti ili ne, te neovisno o tome jesu li u privatnom ili državnom vlasništvu, uključujući sva trgovačka društva, zaklade, partnerstva, zajedničke pothvate, poduzeća s jednim vlasnikom ili udruženja;

(o)    „mjera” znači svaka mjera stranke u obliku zakona, drugog propisa, pravila, postupka, odluke, administrativne mjere, zahtjeva ili prakse ili u bilo kojem drugom obliku 1 ;

(p)    „mjere stranke” znači mjere koje donose ili provode 2 :

i.    središnje, regionalne ili lokalne vlasti ili tijela; i

ii.    nevladina tijela pri izvršavanju ovlasti koje su im povjerile središnje, regionalne ili lokalne vlasti ili tijela;

(q)    „država članica” znači država članica Unije;

(r)    „fizička osoba stranke” znači:

i.    kad je riječ o Uniji, državljanin jedne od država članica prema njezinu pravu 3 ; i

ii.    kad je riječ o Novom Zelandu, državljanin Novog Zelanda u skladu s njegovim pravom 4 ;

(s)    „OECD” znači Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj;

(t)    „s podrijetlom” znači da ispunjava uvjete za proizvode s podrijetlom u skladu s pravilima o podrijetlu utvrđenima u poglavlju 3. (Pravila o podrijetlu i postupci u vezi s podrijetlom);

(u)    „roba s podrijetlom” ili „roba podrijetlom iz stranke” znači roba koja ispunjava uvjete na temelju pravila o podrijetlu utvrđenih u poglavlju 3. (Pravila o podrijetlu i postupci u vezi s podrijetlom);

(v)    „osoba” znači fizička ili pravna osoba;

(w)    „povlašteno tarifno postupanje” znači stopa carine koja se primjenjuje na robu s podrijetlom u skladu s rasporedima ukidanja carina iz Priloga 2.-A (Rasporedi ukidanja carina);

(x)    „Sanitarni sporazum” znači Sporazum između Europske zajednice i Novog Zelanda o sanitarnim mjerama koje se primjenjuju u trgovini živim životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla, sastavljen u Bruxellesu 17. prosinca 1996. 5 ;

(y)    „sanitarna ili fitosanitarna mjera” znači svaka mjera iz stavka 1. Priloga A Sporazumu o SPS-u;

(z)    „SDR” znači posebno pravo vučenja;

(aa)    „pružatelj usluge” znači svaka osoba koja pruža ili nastoji pružati uslugu;

(bb)    „MSP-ovi” znači mala i srednja poduzeća;

(cc)    „područje” ili „državno područje” znači, u odnosu na svaku stranku, područje na kojem se primjenjuje ovaj Sporazum u skladu s člankom 1.4. (Teritorijalno područje primjene);

(dd)    „UFEU” znači Ugovor o funkcioniranju Europske unije;

(ee)    „Pariški sporazum” znači Pariški sporazum u okviru Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, sastavljen u Parizu 12. prosinca 2015.;

(ff)    „Sporazum o partnerstvu” znači Sporazum o partnerstvu o odnosima i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Novog Zelanda, s druge strane, sastavljen u Bruxellesu 5. listopada 2016.;

(gg)    „treća zemlja” znači zemlja ili područje izvan teritorijalnog područja primjene ovog Sporazuma; i

(hh)    „WTO” znači Svjetska trgovinska organizacija.

ČLANAK 1.3.

Sporazumi WTO-a

Za potrebe ovog Sporazuma primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)    „Sporazum o poljoprivredi” znači Sporazum o poljoprivredi iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(b)    „Sporazum o zaštitnim mjerama” znači Sporazum o zaštitnim mjerama iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(c)    „Sporazum o antidampingu” znači Sporazum o primjeni članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini 1994. iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(d)    „Sporazum o određivanju carinske vrijednosti” znači Sporazum o provedbi članka VII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini 1994. iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(e)    „DSU” znači Dogovor o pravilima i postupcima za rješavanje sporova iz Priloga 2. Sporazumu o WTO-u;

(f)    „GATS” znači Opći sporazum o trgovini uslugama iz Priloga 1.B Sporazumu o WTO-u;

(g)    „GATT iz 1994.” znači Opći sporazum o carinama i trgovini 1994. iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(h)    „GPA” znači Sporazum o javnoj nabavi, kako je izmijenjen Protokolom o izmjeni Sporazuma o javnoj nabavi, koji je sastavljen u Ženevi 30. ožujka 2012.;

(i)    „Sporazum o izdavanju uvoznih dozvola” znači Sporazum o postupcima izdavanja uvoznih dozvola iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(j)    „Sporazum o SCM-u” znači Sporazum o subvencijama i kompenzacijskim mjerama iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(k)    „Sporazum o SPS-u” znači Sporazum o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(l)    „Sporazum o TBT-u” znači Sporazum o tehničkim preprekama u trgovini iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(m)    „Sporazum o TRIPS-u” znači Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva iz Priloga 1.C Sporazumu o WTO-u; i

(n)    „Sporazum o WTO-u” znači Sporazum o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije, sastavljen u Marakešu 15. travnja 1994.

ČLANAK 1.4.

Teritorijalno područje primjene

1.    Ovaj se Sporazum primjenjuje:

(a)    na područja na kojima se primjenjuju Ugovor o Europskoj uniji i UFEU pod uvjetima utvrđenima u tim Ugovorima; i

(b)    na državno područje Novog Zelanda i isključivi gospodarski pojas, morsko dno i podzemlje nad kojima Novi Zeland ostvaruje suverena prava na prirodne resurse u skladu s međunarodnim pravom, ali ne uključuje Tokelau.

2.    Odredbe ovog Sporazuma o tarifnom postupanju s robom, uključujući pravila o podrijetlu i postupke u vezi s podrijetlom, primjenjuju se i na dijelove carinskog područja Unije iz članka 4. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća 6 koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. točkom (a) ovog članka.

3.    Upućivanja na „područje” ili „državno područje” u ovom Sporazumu tumače se u skladu sa stavcima 1. i 2., osim ako je izričito predviđeno drukčije.

ČLANAK 1.5.

Odnos prema drugim međunarodnim sporazumima

1.    Osim ako je u ovom Sporazumu predviđeno drukčije, ovim se Sporazumom ne zamjenjuju i ne stavljaju izvan snage postojeći sporazumi između država članica Unije, Europske zajednice ili Unije s jedne strane i Novog Zelanda s druge strane.

2.    Ovaj je Sporazum sastavni dio ukupnih bilateralnih odnosa kako su uređeni Sporazumom o partnerstvu te čini dio zajedničkog institucionalnog okvira.

3.    Stranke potvrđuju svoja uzajamna prava i obveze iz Sporazuma o WTO-u. Podrazumijeva se da se ničim u ovom Sporazumu od stranaka ne zahtijeva da postupaju na način koji nije u skladu s njihovim obvezama u okviru Sporazuma o WTO-u.

4.    U slučaju nedosljednosti između ovog Sporazuma i bilo kojeg drugog međunarodnog sporazuma koji nije Sporazum o WTO-u, čije su potpisnice obje stranke ovog Sporazuma, stranke se odmah međusobno savjetuju radi pronalaženja uzajamno zadovoljavajućeg rješenja.

5.    Osim ako je navedeno drukčije, ako su u ovaj Sporazum u cijelosti ili djelomično ugrađeni međunarodni sporazumi ili se na njih upućuje, podrazumijeva se da to uključuje i izmjene tih sporazuma ili sporazume koji ih nasljeđuju, a koji za obje stranke stupaju na snagu na datum stupanja na snagu ovog Sporazuma ili nakon tog datuma.

6.    Ako se kao posljedica izmjena ovog Sporazuma ili sporazuma koji ga nasljeđuju, kako je navedeno u stavku 5., pojave pitanja u vezi s provedbom ili primjenom odredaba iz ovog Sporazuma, stranke se na zahtjev jedne od stranaka mogu međusobno savjetovati kako bi prema potrebi pronašle obostrano zadovoljavajuće rješenje tog pitanja.

ČLANAK 1.6.

Uspostava područja slobodne trgovine

Stranke uspostavljaju područje slobodne trgovine u skladu s člankom XXIV. GATT-a iz 1994. i člankom V. GATS-a.

POGLAVLJE 2.

NACIONALNI TRETMAN I PRISTUP TRŽIŠTU ZA ROBU

ČLANAK 2.1.

Cilj

Stranke postupno i uzajamno liberaliziraju trgovinu robom u skladu s ovim Sporazumom.

ČLANAK 2.2.

Područje primjene

Osim ako je ovim Sporazumom predviđeno drukčije, ovo se poglavlje primjenjuje na trgovinu robom stranke.

ČLANAK 2.3.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)    „karnet ATA” znači dokument koji se izrađuje u skladu s Prilogom Carinskoj konvenciji o karnetu ATA za privremeni uvoz robe, sastavljenoj u Bruxellesu 6. prosinca 1961.;

(b)    „konzularna transakcija” znači postupak dobivanja konzularnog računa ili konzularne vize za trgovački račun, potvrde o podrijetlu, manifesta, izvozne deklaracije pošiljatelja ili druge carinske dokumentacije povezane s uvozom robe od konzula stranke uvoznice na području stranke izvoznice ili na državnom području treće zemlje;

(c)    „postupak izdavanja izvoznih dozvola” znači upravni postupak u okviru kojeg se zahtijeva da se relevantnom upravnom tijelu ili relevantnim upravnim tijelima kao preduvjet za izvoz s područja stranke izvoznice podnese zahtjev ili druga dokumentacija (osim one koja se inače traži za potrebe carinjenja);

(d)    „postupak izdavanja uvoznih dozvola” znači upravni postupak u okviru kojeg se zahtijeva da se relevantnom upravnom tijelu ili relevantnim upravnim tijelima kao preduvjet za uvoz na područje stranke uvoznice podnese zahtjev ili druga dokumentacija (osim one koja se inače traži za potrebe carinjenja);

(e)    „obnovljena roba” znači roba razvrstana u poglavlja HS-a od 84. do 90. ili tarifni broj 94.02. koja:

i.    u cijelosti se ili djelomično sastoji od dijelova dobivenih iz rabljene robe;

ii.    ima slična radna svojstva i radne uvjete kao istovjetna nova roba; i

iii.    dobiva isto jamstvo kao istovjetna nova roba;

(f)    „popravak” ili „izmjena” znači svaki postupak obrade robe, bez obzira na to povećava li se njime njezina vrijednost, radi otklanjanja kvarova u radu ili materijalne štete, koji podrazumijeva ponovno uspostavljanje izvorne funkcije robe ili osiguravanje usklađenosti s tehničkim zahtjevima za njezinu upotrebu, bez čega se roba više ne bi mogla upotrebljavati na uobičajeni način u svrhe za koje je namijenjena; popravak ili izmjena robe uključuju obnovu i održavanje, ali ne uključuju obradu ili postupak kojim se:

i.    uništavaju osnovne značajke robe ili stvara nova ili tržišno različita roba;

ii.    nedovršena roba pretvara u gotovu robu; ili

iii.    bitno mijenja funkcija robe; i

(g)    „kategorija postupnog snižavanja” znači rok za ukidanje carina u rasponu od nula do sedam godina, nakon čega je roba oslobođena carine, osim ako je drukčije navedeno u Prilogu 2.-A (Rasporedi ukidanja carina).

ČLANAK 2.4.

Nacionalni tretman unutarnjeg oporezivanja i propisa

Svaka stranka odobrava nacionalni tretman robi druge stranke u skladu s člankom III. GATT-a iz 1994., uključujući njegove napomene za tumačenje i dodatne odredbe. U tu se svrhu članak III. GATT-a iz 1994. te njegove napomene za tumačenje i dodatne odredbe mutatis mutandis ugrađuju u ovaj Sporazum i postaju njegov dio.

ČLANAK 2.5.

Ukidanje carina

1.    Osim ako je ovim Sporazumom predviđeno drukčije, svaka stranka smanjuje ili ukida carine na robu podrijetlom iz druge stranke u skladu s Prilogom 2.-A.

2.    Za potrebe stavka 1. osnovna carinska stopa osnovna je stopa utvrđena za svaku robu u Prilogu 2.-A (Rasporedi ukidanja carina).

3.    Ako stranka smanji svoju carinsku stopu koja se primjenjuje prema načelu najpovlaštenije nacije, ta se carinska stopa primjenjuje na robu podrijetlom iz druge stranke sve dok je ta stopa niža od carinske stope utvrđene u skladu s Prilogom 2.-A (Rasporedi ukidanja carina).

4.    Dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma stranke se na zahtjev stranke savjetuju kako bi razmotrile ubrzavanje smanjenja ili ukidanja carina utvrđenih u Prilogu 2.-A (Rasporedi ukidanja carina). Odbor za trgovinu može donijeti odluku o izmjeni Priloga 2.-A (Rasporedi ukidanja carina) kako bi se ubrzalo smanjenje ili ukidanje carina.

5.    Stranka u svakom trenutku može samostalno ubrzati ukidanje carina utvrđenih u Prilogu 2.-A (Rasporedi ukidanja carina) na robu podrijetlom iz druge stranke. Ta stranka obavješćuje drugu stranku što je prije moguće prije nego što nova carina stupi na snagu.

6.    Ako samostalno ubrza ukidanje carina u skladu sa stavkom 5., stranka može povećati carinu do razine utvrđene u Prilogu 2.-A (Rasporedi ukidanja carina) za odgovarajuću godinu nakon svakog samostalnog smanjenja.

ČLANAK 2.6.

Mirovanje

Osim ako ovim Sporazumom nije drukčije predviđeno, nijedna stranka ne može povećati carine koje su u Prilogu 2.-A (Rasporedi ukidanja carina) određene kao osnovna stopa ni donijeti nove carine na robu podrijetlom iz druge stranke.

ČLANAK 2.7.

Izvozne carine, porezi ili druga davanja

1.    Stranka ne donosi niti zadržava:

(a)    carine, poreze ili druga davanja bilo koje vrste na izvoz ili u vezi s izvozom robe u drugu stranku; ili

(b)    nacionalni porez ili druga davanja na robu koja se izvozi u drugu stranku koji su viši od poreza ili davanja koji se primjenjuju na sličnu robu kad je namijenjena domaćoj potrošnji.

2.    Ništa iz ovog članka ne sprečava stranku da na izvoz robe drugoj stranci uvede pristojbu ili davanje koje je dopušteno na temelju članka 2.8. (Pristojbe i formalnosti).

ČLANAK 2.8.

Naknade i formalnosti

1.    Svaka stranka osigurava, u skladu s člankom VIII. stavkom 1. GATT-a iz 1994., uključujući njegove napomene za tumačenje i dodatne odredbe, da su iznosi svih pristojbi i davanja bilo koje vrste koje uvodi na uvoz ili izvoz ili u vezi s uvozom ili izvozom robe ograničeni na približni trošak pruženih usluga te da te pristojbe i davanja ne predstavljaju posrednu zaštitu domaće robe ni oporezivanje uvoza ili izvoza za fiskalne svrhe.

2.    Stranka ne naplaćuje pristojbe i davanja bilo koje vrste iz stavka 1. na ad valorem osnovi.

3.    Svaka stranka odmah objavljuje sve pristojbe i davanja bilo koje vrste koje naplaćuje u vezi s uvozom ili izvozom robe u obliku koji državnim tijelima, trgovcima i drugim zainteresiranim stranama omogućuje da se o njima informiraju.

4.    Nijedna stranka ne zahtijeva konzularne transakcije, uključujući one povezane s pristojbama i davanjima bilo koje vrste, u vezi s uvozom bilo koje robe druge stranke.

5.    Za potrebe ovog članka pristojbe ili davanja bilo koje vrste ne uključuju izvozne poreze, carine, davanja istovjetna nacionalnom porezu ili druga unutarnja davanja koja se primjenjuju u skladu s člankom III. stavkom 2. GATT-a iz 1994. ni antidampinške ili kompenzacijske pristojbe.

ČLANAK 2.9.

Popravljena ili izmijenjena roba

1.    Stranka ne primjenjuje carinu na robu, neovisno o njezinu podrijetlu, koja je ponovno ušla na njezino područje nakon što je s njega privremeno izvezena na područje druge stranke radi popravka ili izmjene, neovisno o tome je li se taj popravak ili izmjena mogao obaviti na području stranke iz koje je roba izvezena radi popravka ili izmjene.

2.    Stavak 1. ne primjenjuje se na robu uvezenu na carinsko skladište, u zone slobodne trgovine ili robu sličnog statusa, koja se potom izvozi radi popravka ili izmjene i ne uvozi se ponovno na carinsko skladište, u zone slobodne trgovine ili robu sličnog statusa.

3.    Stranka ne primjenjuje carinu na robu, neovisno o njezinu podrijetlu, koja se privremeno uvozi s područja druge stranke radi popravka ili izmjene.

ČLANAK 2.10.

Obnovljena roba

1.    Tretman koji stranka odobrava za obnovljenu robu druge stranke nije manje povoljan od tretmana koji odobrava za istovjetnu novu robu.

2.    Podrazumijeva se da se članak 2.11. (Uvozna i izvozna ograničenja) primjenjuje na uvozne i izvozne zabrane ili ograničenja za obnovljenu robu. Ako stranka donese ili zadrži uvozne i izvozne zabrane ili ograničenja za rabljenu robu, te mjere ne primjenjuje na obnovljenu robu.

3.    Stranka može zahtijevati da obnovljena roba bude označena kao takva za distribuciju ili prodaju na njezinu području te da ispunjava sve primjenjive tehničke zahtjeve koji se primjenjuju na istovjetnu novu robu.

ČLANAK 2.11.

Uvozna i izvozna ograničenja

1.    Stranka ne donosi niti zadržava zabrane ili ograničenja na uvoz robe druge stranke ili na izvoz ili prodaju za izvoz robe na carinsko područje druge stranke, osim u skladu s člankom XI. GATT-a iz 1994., uključujući njegove napomene za tumačenje i dodatne odredbe. U tu se svrhu članak XI. GATT-a iz 1994. te njegove napomene za tumačenje i dodatne odredbe mutatis mutandis ugrađuju u ovaj Sporazum i postaju njegov dio.

2.    Stranka ne donosi niti zadržava:

(a)    zahtjeve u pogledu uvoznih i izvoznih cijena 7 , osim kako je dopušteno pri izvršenju naloga za plaćanje kompenzacijske i antidampinške pristojbe te preuzetih obveza; ili

(b)    izdavanje uvoznih dozvola koje je uvjetovano ispunjenjem zahtjeva u pogledu rezultata.

ČLANAK 2.12.

Označivanje podrijetla

1.    Ako pri uvozu robe iz Unije zahtijeva oznaku podrijetla, Novi Zeland prihvaća oznaku podrijetla „Made in the EU” pod uvjetima koji nisu manje povoljni od onih koji se primjenjuju na oznake podrijetla države članice.

2.    Za potrebe oznake podrijetla „Made in the EU” Novi Zeland tretira Uniju kao jedinstveno područje.

ČLANAK 2.13.

Postupci izdavanja uvoznih dozvola

1.    Stranke svaki postupak izdavanja uvoznih dozvola donose i vode u skladu s člancima od 1. do 3. Sporazuma o izdavanju uvoznih dozvola. U tu svrhu članci od 1. do 3. Sporazuma o izdavanju uvoznih dozvola ugrađuju se mutatis mutandis u ovaj Sporazum i postaju njegov dio.

2.    Stranka koja donese novi ili izmijeni postojeći postupak izdavanja uvoznih dozvola drugu stranku o donošenju ili izmjeni obavješćuje bez odgode, a u svakom slučaju najkasnije 60 dana od datuma objave predmetnog postupka. Ta obavijest sadržava informacije propisane člankom 5. stavkom 2. Sporazuma o izdavanju uvoznih dozvola. Smatra se da stranka poštuje tu obvezu ako o novom postupku izdavanja uvoznih dozvola ili izmjeni postojećeg postupka izdavanja uvoznih dozvola obavijesti Odbor WTO-a za izdavanje uvoznih dozvola u skladu s člankom 4. Sporazuma o izdavanju uvoznih dozvola, uključujući informacije navedene u članku 5. stavku 2. tog sporazuma.

3.    Na zahtjev stranke druga stranka odmah dostavlja sve relevantne informacije, uključujući informacije navedene u članku 5. stavku 2. Sporazuma o izdavanju uvoznih dozvola, o svim postupcima izdavanja uvoznih dozvola koje namjerava donijeti ili koje primjenjuje, kao i o svim izmjenama postojećeg postupka izdavanja uvoznih dozvola.

4.    Ako odbije zahtjev za izdavanje uvozne dozvole za robu druge stranke, stranka na zahtjev i u razumnom roku nakon primitka zahtjeva podnositelju zahtjeva dostavlja pisano obrazloženje odbijanja.

ČLANAK 2.14.

Postupci izdavanja izvoznih dozvola

1.    Svaka stranka sve nove postupke izdavanja izvoznih dozvola ili izmjene postojećeg postupka izdavanja izvoznih dozvola objavljuje u obliku koji državnim tijelima, trgovcima i drugim zainteresiranim stranama omogućuje da se o njima informiraju. Takve se informacije, kad je to izvedivo, objavljuju 45 dana prije stupanja na snagu novog postupka izdavanja izvoznih dozvola ili izmjene postojećeg postupka izdavanja izvoznih dozvola, a u svakom slučaju najkasnije na datum na koji takav postupak ili izmjena stupi na snagu.

2.    Svaka stranka osigurava da objava postupaka izdavanja izvoznih dozvola sadržava sljedeće informacije:

(a)    tekstove postupaka izdavanja izvoznih dozvola ili eventualnih izmjena tih postupaka;

(b)    popis robe na koju se primjenjuje svaki postupak izdavanja izvoznih dozvola;

(c)    za svaki postupak izdavanja izvoznih dozvola, opis postupka podnošenja zahtjeva za dozvolu i sve kriterije koje podnositelj zahtjeva mora ispuniti kako bi imao pravo podnijeti zahtjev za dozvolu, primjerice posjedovanje dozvole za obavljanje djelatnosti, početak ili nastavak ulaganja ili poslovanje putem određenog oblika poslovne jedinice na području stranke;

(d)    kontaktnu točku ili kontaktne točke od kojih zainteresirane osobe mogu dobiti dodatne informacije o uvjetima za dobivanje izvozne dozvole;

(e)    upravno tijelo ili upravna tijela kojima treba podnijeti zahtjev za dozvolu ili drugu relevantnu dokumentaciju;

(f)    opis svake mjere koja se provodi postupkom izdavanja izvoznih dozvola;

(g)    razdoblje za vrijeme kojeg će svaki postupak izdavanja izvoznih dozvola biti na snazi, osim ako postupak ostaje na snazi do povlačenja ili revizije u novoj publikaciji;

(h)    ako stranka postupak izdavanja izvoznih dozvola namjerava primjenjivati za upravljanje izvoznom kvotom, ukupnu količinu i prema potrebi vrijednost kvote te datum otvaranja i zatvaranja kvote; i

(i)    sva izuzeća ili iznimke koje zamjenjuju obvezu dobivanja izvozne dozvole, na koji način zatražiti ili iskoristiti ta izuzeća ili iznimke i kriterije za njihovo odobravanje.

3.    U roku od 30 dana od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma svaka stranka obavješćuje drugu stranku o svojim postojećim postupcima izdavanja izvoznih dozvola. Stranka koja donese nove postupke izdavanja izvoznih dozvola ili izmjene postojećih postupaka obavješćuje drugu stranku o tom donošenju ili izmjeni u roku od 60 dana od objave svakog novog postupka izdavanja izvoznih dozvola ili izmjene postojećeg postupka. Obavijest sadržava upućivanje na izvore u kojima su objavljene informacije propisane stavkom 2. i, prema potrebi, adresu internetskih stranica relevantnih državnih tijela.

4.    Podrazumijeva se da se ničim u ovom članku od stranke ne zahtijeva da odobri izvoznu dozvolu niti se stranku sprečava da ispunjava svoje obveze na temelju rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda ili multilateralnih režima neširenja oružja i mehanizama za kontrolu izvoza, uključujući:

(a)    Wassenaarski aranžman o kontroli izvoza konvencionalnog oružja i robe i tehnologije dvojne namjene sastavljen u Haagu 19. prosinca 1995.;

(b)    Konvenciju o zabrani razvijanja, proizvodnje, gomilanja i korištenja kemijskog oružja i o njegovu uništenju sastavljenu u Parizu 13. siječnja 1993.;

(c)    Konvenciju o zabrani usavršavanja, proizvodnje i stvaranja zaliha bakteriološkog (biološkog) i toksičnog oružja te o njegovu uništavanju sastavljenu u Londonu, Moskvi i Washingtonu 10. travnja 1972.;

(d)    Ugovor o neširenju nuklearnog oružja sastavljen u Londonu, Moskvi i Washingtonu 1. srpnja 1968.; i

(e)    Australsku skupinu, Skupinu nuklearnih dobavljača i Režim kontrole raketne tehnologije.

ČLANAK 2.15.

Korištenje povlastica

1.    Za potrebe praćenja funkcioniranja ovog Sporazuma i izračuna stopa iskorištenosti povlastica stranke svake godine razmjenjuju sveobuhvatne statističke podatke o uvozu za razdoblje koje počinje godinu dana nakon datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma i završava 10 godina nakon završetka ukidanja carina za svu robu u skladu s Prilogom 2.-A (Rasporedi ukidanja carina). Osim ako Odbor za trgovinu odluči drukčije, to se razdoblje automatski produljuje za pet godina te ga nakon toga Odbor za trgovinu može odlučiti dodatno produljiti.

2.    Razmjena statističkih podataka o uvozu obuhvaća podatke koji se odnose na posljednju dostupnu godinu, uključujući vrijednost i, ako je to primjenjivo, obujam na razini tarifne stavke za uvoz robe druge stranke na koju se primjenjuje povlašteno tarifno postupanje na temelju ovog Sporazuma i za uvoz one robe na koju se primjenjuje nepovlašteno postupanje, među ostalim u okviru različitih režima koje stranke primjenjuju pri uvozu. Ti statistički podaci i stope iskorištenosti povlastica mogu se dostaviti Odboru za trgovinu radi razmjene mišljenja.

ČLANAK 2.16.

Privremeni uvoz

1.    Za potrebe ovog članka pojam „privremeni uvoz” znači carinski postupak u okviru kojeg se određena roba, uključujući prijevozna sredstva, može unijeti na područje stranke uz uvjetno oslobođenje od plaćanja uvoznih carina i poreza te bez primjene uvoznih zabrana ili ograničenja gospodarske naravi, pod uvjetom da je roba uvezena u posebne svrhe, namijenjena za ponovni izvoz u određenom roku i to bez promjena osim uobičajenog smanjenja vrijednosti nastalog upotrebom.

2.    Svaka stranka u skladu sa svojim zakonima, propisima i postupcima odobrava privremeni uvoz za sljedeće vrste robe, bez obzira na njihovo podrijetlo:

(a)    profesionalna oprema, uključujući opremu za tisak ili televizijsko emitiranje, softver te opremu za emitiranje ili kinematografsku opremu koja je potrebna za obavljanje poslovne djelatnosti, trgovine ili profesije osobe koja posjećuje područje druge stranke radi obavljanja određene zadaće;

(b)    roba, uključujući njezine sastavne dijelove, pomoćne uređaje i pribor, namijenjena izlaganju ili upotrebi na izložbama, sajmovima, sastancima ili sličnim događanjima;

(c)    komercijalni uzorci i promidžbeni filmovi i snimke (snimljeni vizualni mediji ili audiomaterijali koji se u osnovi sastoje od slika ili zvuka koji prikazuju vrstu ili funkcioniranje robe ili usluga koje osoba koja ima poslovnu jedinicu ili boravište na području stranke nudi za prodaju ili najam, pod uvjetom da su takvi materijali prikladni za izlaganje potencijalnim kupcima, ali ne i za javno emitiranje); i

(d)    roba uvezena u sportske svrhe, uključujući natjecanja, demonstracije, obuku, utrke ili slična događanja.

3.    Svaka stranka za privremeni uvoz robe iz stavka 2., bez obzira na njezino podrijetlo, prihvaća karnete ATA izdane i ovjerene u drugoj stranci, za koje jamči udruženje koje je dio međunarodnog jamstvenog lanca, koje su ovjerila nadležna tijela i koji su valjani na području stranke uvoznice.

4.    Svaka stranka određuje razdoblje za vrijeme kojeg roba može ostati u postupku privremenog uvoza. Stranka može samostalno produljiti početno razdoblje.

5.    Svaka stranka za robu za koju vrijede pogodnosti privremenog uvoza u skladu sa stavkom 1. može zahtijevati sljedeće:

(a)    da je koristi isključivo državljanin druge stranke ili osoba s boravištem u drugoj stranci za obavljanje poslovne djelatnosti, trgovine, profesije ili sporta ili da se za te svrhe koristi pod osobnim nadzorom takve osobe;

(b)    zabranu prodavanja, iznajmljivanja, zbrinjavanja ili prenošenja dok se nalazi na njezinu području;

(c)    da joj mora biti priloženo jamstvo koje je u skladu s obvezama stranke uvoznice na temelju odgovarajućih međunarodnih carinskih konvencija kojima je pristupila;

(d)    da se pri uvozu i izvozu identificira;

(e)    da se mora izvesti prilikom ili prije odlaska državljanina ili osobe s boravištem iz točke (a) ili u razdoblju povezanom sa svrhom privremenog uvoza koje stranka može odrediti ili u roku od godinu dana, osim ako se taj rok produlji;

(f)    da se ne smije uvesti u količini većoj od one koja je opravdana za predviđenu upotrebu; ili

(g)    da je na neki drugi način dopuštena na području stranke u skladu s njezinim pravom.

6.    Ako bilo koji uvjet koji stranka može propisati u skladu sa stavkom 5. nije ispunjen, stranka može primijeniti carinu i svako drugo davanje koje bi se inače plaćalo za robu, kao i sva druga davanja ili kazne predviđene njezinim pravom.

7.    Svaka stranka dopušta ponovni izvoz robe koja je privremeno uvezena na temelju ovog članka kroz ovlaštenu polaznu carinsku ispostavu koja nije ona kroz koju je roba uvezena.

8.    Stranka oslobađa uvoznika ili drugu osobu odgovornu za robu odobrenu na temelju ovog članka od odgovornosti ako privremeno uvezena roba nije ponovno izvezena uz predočenje zadovoljavajućeg dokaza stranci uvoznici da je roba uništena ili nepovratno izgubljena, u skladu s carinskim zakonodavstvom te stranke.

ČLANAK 2.17.

Bescarinski unos komercijalnih uzoraka zanemarive vrijednosti
i tiskanih promidžbenih materijala

1.    Svaka stranka u skladu sa svojim zakonima, propisima ili postupcima odobrava bescarinski uvoz komercijalnih uzoraka zanemarive vrijednosti i tiskanih promidžbenih materijala uvezenih iz druge stranke, bez obzira na njihovo podrijetlo.

2.    Stranka može definirati komercijalne uzorke zanemarive vrijednosti kao predmete:

(a)    čija vrijednost, pojedinačno ili zajedno kako su poslani, nije veća od iznosa navedenog u propisima stranke; ili

(b)    koji su označeni, poderani, perforirani ili tretirani na neki drugi način i stoga nisu prikladni za prodaju ili upotrebu, osim kao komercijalni uzorci.

3.    Tiskani promidžbeni materijali definiraju se kao roba razvrstana u poglavlje 49. HS-a, uključujući brošure, letke, trgovačke kataloge, godišnjake koje objavljuju trgovinska udruženja, turističke promidžbene materijale te plakate koji se koriste za promicanje, oglašavanje ili reklamiranje robe ili usluge, u osnovi su namijenjeni oglašavanju robe ili usluge i isporučuju se besplatno.

ČLANAK 2.18.

Posebne mjere za upravljanje povlaštenim postupanjem

1.    Stranke surađuju u sprečavanju, otkrivanju i suzbijanju kršenja carinskog zakonodavstva povezanog s povlaštenim postupanjem odobrenim na temelju ovog poglavlja u skladu s poglavljem 3. (Pravila o podrijetlu i postupci u vezi s podrijetlom) i glavama I., III., IV. i V. CCMAA-a.

2.    Stranka može privremeno suspendirati odgovarajuće povlašteno postupanje s robom u skladu s postupkom utvrđenim u stavcima od 3. do 5. ako:

(a)    na temelju objektivnih, uvjerljivih i provjerljivih informacija utvrdi da je došlo do sustavnog i sektorskog kršenja carinskog zakonodavstva u vezi s povlaštenim postupanjem odobrenim na temelju ovog poglavlja, što dovodi do znatnog gubitka prihoda za tu stranku; i

(b)    druga stranka opetovano i neopravdano odbija surađivati ili na drugi način ne surađuje u pogledu kršenja carinskog zakonodavstva iz točke (a).

3.    Stranka koja utvrdi činjenice iz stavka 2. točke (a) bez nepotrebne odgode obavješćuje Odbor za trgovinu i započinje savjetovanje s drugom strankom u okviru tog odbora radi postizanja obostrano prihvatljivog rješenja.

4.    Ako se stranke u roku od tri mjeseca od obavijesti iz stavka 3. ne uspiju dogovoriti o prihvatljivom rješenju, stranka koja je utvrdila činjenice može odlučiti privremeno suspendirati odgovarajuće povlašteno postupanje za predmetnu robu. Privremena suspenzija primjenjuje se samo na trgovce za koje su obje stranke za vrijeme savjetovanja iz stavka 3. utvrdile i složile se da su sudjelovali u kršenju carinskog zakonodavstva. O toj se privremenoj suspenziji bez nepotrebne odgode obavješćuje Odbor za trgovinu.

5.    Ako utvrdi činjenice kako je navedeno u stavku 2. točki (a) i u roku od tri mjeseca od obavijesti iz stavka 4. utvrdi da privremenom suspenzijom iz stavka 4. nije učinkovito spriječeno kršenje carinskog zakonodavstva u vezi s povlaštenim postupanjem odobrenim na temelju ovog poglavlja, stranka može odlučiti privremeno suspendirati odgovarajuće povlašteno postupanje za predmetnu robu. Stranka može odlučiti privremeno suspendirati relevantno povlašteno postupanje za predmetnu robu ako za vrijeme savjetovanja iz stavka 3. stranke nisu uspjele identificirati trgovce koji su sudjelovali u kršenju carinskog zakonodavstva te se složiti o njima. O toj se privremenoj suspenziji bez nepotrebne odgode obavješćuje Odbor za trgovinu.

6.    Privremene suspenzije iz ovog članka primjenjuju se samo u razdoblju potrebnom za zaštitu financijskih interesa predmetne stranke, a u svakom slučaju ne dulje od šest mjeseci. Ako se uvjeti koji su doveli do početne privremene suspenzije nastave i nakon isteka šestomjesečnog razdoblja, predmetna stranka može odlučiti produljiti privremenu suspenziju nakon što o tome obavijesti drugu stranku. Svaka takva suspenzija podliježe periodičnim savjetovanjima u okviru Odbora za trgovinu.

7.    Svaka stranka u skladu sa svojim unutarnjim postupcima objavljuje obavijesti uvoznicima o svim odlukama o privremenoj suspenziji iz ovog članka.

8.    Neovisno o stavku 5., ako uvoznik carinskom tijelu stranke uvoznice može dokazati da je predmetna roba potpuno u skladu s carinskim zakonodavstvom stranke uvoznice, zahtjevima iz ovog Sporazuma i svim drugim uvjetima povezanima s privremenom suspenzijom koje je utvrdila stranka uvoznica u skladu sa svojim pravom, stranka uvoznica uvozniku dopušta da zatraži povlašteno postupanje i dobije povrat viška carine plaćene povrh povlaštenih carinskih stopa pri uvozu predmetne robe.

ČLANAK 2.19.

Odbor za trgovinu robom

1.    Ovim se člankom dopunjuje i dodatno razrađuje članak 24.4. (Posebni odbori).

2.    Funkcije Odbora za trgovinu robom u vezi s ovim poglavljem uključuju:

(a)    promicanje trgovine robom između stranaka, među ostalim savjetovanjem o ubrzavanju ukidanja carina na temelju ovog Sporazuma;

(b)    brzo uklanjanje prepreka trgovini robom između stranaka;

(c)    ne dovodeći u pitanje poglavlje 26. (Rješavanje sporova), savjetovanje i nastojanja da se riješe sva pitanja povezana s ovim poglavljem, uključujući moguća neslaganja između stranaka o pitanjima koja se odnose na razvrstavanje robe prema Harmoniziranom sustavu i Prilogu 2.-A (Rasporedi ukidanja carina) ili izmjenu strukture oznaka Harmoniziranog sustava ili odgovarajućih nomenklatura svake stranke, kako se obveze svake stranke u skladu s Prilogom 2.-A (Rasporedi ukidanja carina) ne bi promijenile;

(d)    praćenje stopa iskorištenosti povlastica i pripadajućih statističkih podataka, koje Odbor za trgovinu robom može dostaviti Odboru za trgovinu radi razmjene mišljenja; i

(e)    suradnju s bilo kojim posebnim odborom ili drugim pomoćnim tijelom koje je osnovano ili ovlašteno za djelovanje na temelju ovog Sporazuma o pitanjima koja mogu biti relevantna za taj posebni odbor ili tijelo, prema potrebi.

ČLANAK 2.20.

Kontaktne točke

U roku od 90 dana od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma svaka stranka određuje kontaktnu točku nadležnu za olakšavanje komunikacije između stranaka o pitanjima obuhvaćenima ovim poglavljem i obavješćuje drugu stranku o njezinim podacima za kontakt. Svaka stranka odmah obavješćuje drugu stranku ako se ti podaci za kontakt promijene.

POGLAVLJE 3.

PRAVILA O PODRIJETLU I POSTUPCI U VEZI S PODRIJETLOM

ODJELJAK A

PRAVILA O PODRIJETLU

ČLANAK 3.1.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)    „pošiljka” znači proizvod koji određeni pošiljatelj istodobno otprema određenom primatelju ili koji je obuhvaćen jedinstvenom prijevoznom ispravom koja se odnosi na njegovu otpremu od pošiljatelja do primatelja ili je, ako takva isprava ne postoji, obuhvaćen jednim računom;

(b)    „izvoznik” znači osoba sa sjedištem u stranci koja u skladu sa zahtjevima utvrđenima u zakonodavstvu te stranke izvozi ili proizvodi proizvod s podrijetlom te izdaje tvrdnju o podrijetlu;

(c)    „uvoznik” znači osoba koja uvozi proizvod s podrijetlom i za njega traži povlašteno tarifno postupanje;

(d)    „materijal” znači svaka tvar koja se upotrebljava u proizvodnji proizvoda, uključujući sve sastojke, sirovine ili dijelove;

(e)    „materijal bez podrijetla” znači materijal koji ne ispunjava uvjete za materijal s podrijetlom u skladu s ovim poglavljem, uključujući materijal za koji nije moguće utvrditi status materijala s podrijetlom;

(f)    „proizvod” znači rezultat proizvodnje, čak i ako je namijenjen upotrebi kao materijal u proizvodnji drugog proizvoda; i

(g)    „proizvodnja” znači sve vrste obrade ili prerade, uključujući sastavljanje.

ČLANAK 3.2.

Opći zahtjevi za proizvode s podrijetlom

1.    Za potrebe primjene povlaštenog tarifnog postupanja stranke na robu s podrijetlom iz druge stranke u skladu s ovim Sporazumom, pod uvjetom da proizvod ispunjava sve druge primjenjive zahtjeve iz ovog poglavlja, proizvod se smatra proizvodom s podrijetlom iz druge stranke ako je:

(a)    u cijelosti dobiven u toj stranci u smislu članka 3.4. (Proizvodi dobiveni u cijelosti);

(b)    proizveden u toj stranci isključivo iz materijala s podrijetlom; ili

(c)    proizveden u toj stranci i sadržava materijale bez podrijetla, pod uvjetom da ispunjava zahtjeve utvrđene u Prilogu 3.-B (Pravila o podrijetlu za određene proizvode).

2.    Ako je proizvod stekao status proizvoda s podrijetlom, materijali bez podrijetla upotrijebljeni u njegovoj proizvodnji ne smatraju se materijalima bez podrijetla ako se proizvod ugrađuje kao materijal u drugi proizvod.

3.    Uvjeti za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom moraju biti neprekidno ispunjeni u Novom Zelandu ili Uniji.

ČLANAK 3.3.

Kumulacija podrijetla

1.    Proizvod s podrijetlom iz stranke smatra se proizvodom s podrijetlom iz druge stranke ako se upotrebljava kao materijal u proizvodnji drugog proizvoda u toj drugoj stranci.

2.    Proizvodnja provedena na materijalu bez podrijetla u jednoj stranci može se uzeti u obzir za potrebe utvrđivanja je li riječ o proizvodu s podrijetlom iz druge stranke.

3.    Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se ako proizvodnja provedena u drugoj stranci ne prelazi jedan ili više postupaka iz članka 3.6. (Nedostatna obrada ili prerada).

4.    Kako bi ispunio tvrdnju o podrijetlu iz članka 3.16. (Zahtjev za povlašteno tarifno postupanje) stavka 2. točke (a) za materijal bez podrijetla iz stavka 2., izvoznik od svojeg dobavljača pribavlja izjavu dobavljača utvrđenu u Prilogu 3.-D (Izjava dobavljača iz članka 3.3. (Kumulacija podrijetla) stavka 4.) ili istovrijednu ispravu koja sadržava iste podatke kojima se predmetni materijali bez podrijetla opisuju dovoljno detaljno da bi se mogli identificirati.

ČLANAK 3.4.

Proizvodi dobiveni u cijelosti

1.    Sljedeće se smatra u cijelosti dobivenim u stranci:

(a)    mineralni proizvod ili prirodno prisutna tvar koja je izvađena ili uzeta iz tla ili morskog dna stranke;

(b)    biljka ili povrće uzgojeno ili ubrano u stranci;

(c)    živa životinja koja je okoćena i uzgojena u stranci;

(d)    proizvod dobiven od žive životinje koja je uzgojena u stranci;

(e)    proizvod dobiven od zaklane životinje koja je okoćena i uzgojena u stranci;

(f)    proizvod dobiven lovom ili ribolovom u stranci, ali ne izvan vanjskih granica teritorijalnog mora stranke;

(g)    proizvod dobiven akvakulturom u stranci ako su vodeni organizmi, uključujući ribe, mekušce, rakove i ostale vodene beskralježnjake i vodene biljke, dobiveni ili uzgojeni iz reproduktivnog materijala kao što su jajašca, ikra, mlađ, nedorasle jedinke ili ličinke intervencijom u proces uzgoja ili rasta radi povećanja proizvodnje, kao što je redovito poribljavanje, hranjenje ili zaštita od grabežljivaca;

(h)    proizvod morskog ribolova i drugi proizvodi koje su plovila stranke izvadila iz mora izvan teritorijalnog mora u skladu s međunarodnim pravom;

(i)    proizvod izrađen na brodu tvornici stranke isključivo od proizvoda iz točke (h);

(j)    proizvod koji je stranka ili osoba stranke uzela ili izvadila s morskog dna ili iz podzemlja izvan teritorijalnog mora, pod uvjetom da stranka ili osoba te stranke ima pravo iskorištavati to morsko dno ili podzemlje u skladu s međunarodnim pravom;

(k)    otpad i ostaci koji potječu od proizvodnih postupaka obavljenih u stranci;

(l)    rabljeni proizvod prikupljen u stranci koji je prikladan samo za oporabu sirovina, uključujući takve sirovine; i

(m)    proizvod proizveden u stranci isključivo od proizvoda navedenih u točkama od (a) do (l).

2.    Izrazi „plovilo stranke” i „brod tvornica stranke” u stavku 1. točkama (h) i (i) odnose se samo na plovilo ili brod tvornicu:

(a)    koji su registrirani u državi članici ili Novom Zelandu;

(b)    koji plove pod zastavom države članice ili Novog Zelanda; i

(c)    koji ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta:

i.    barem su u 50-postotnom vlasništvu državljana države članice ili Novog Zelanda; ili

ii.    u vlasništvu su jedne ili više pravnih osoba:

(A)    koje imaju sjedište i glavno mjesto poslovanja u državi članici ili Novom Zelandu; i

(B)    koje su barem u 50-postotnom vlasništvu javnih subjekata ili pravnih osoba države članice ili Novog Zelanda.

ČLANAK 3.5.

Dopuštena odstupanja

1.    Ako materijal bez podrijetla koji se upotrebljava u proizvodnji proizvoda ne ispunjava zahtjeve iz Priloga 3.-B (Pravila o podrijetlu za određene proizvode), proizvod se smatra proizvodom s podrijetlom iz stranke pod uvjetom da:

(a)    za sve proizvode, osim onih razvrstanih u poglavlja od 50. do 63. HS-a, vrijednost tih materijala bez podrijetla upotrijebljenih u proizvodnji tih proizvoda ne premašuje 10 % cijene proizvoda franko tvornica;

(b)    za proizvode razvrstane u poglavlja od 50. do 63. HS-a primjenjuju se dopuštena odstupanja utvrđena u napomenama 7. i 8. Priloga 3.-A (Uvodne napomene uz pravila o podrijetlu za određene proizvode).

2.    Stavak 1. ne primjenjuje se ako vrijednost ili masa materijala bez podrijetla upotrijebljenih u proizvodnji proizvoda premašuje bilo koji postotak maksimalne vrijednosti ili mase materijala bez podrijetla naveden u zahtjevima iz Priloga 3.-B (Pravila o podrijetlu za određene proizvode).

3.    Stavak 1. ne primjenjuje se na proizvode koji su u cijelosti dobiveni u stranci u smislu članka 3.4. (Proizvodi dobiveni u cijelosti). Ako se u Prilogu 3.-B (Pravila o podrijetlu za određene proizvode) zahtijeva da materijali upotrijebljeni u proizvodnji proizvoda budu dobiveni u cijelosti, primjenjuju se stavci 1. i 2. ovog članka.

ČLANAK 3.6.

Nedostatna obrada ili prerada

1.    Neovisno o članku 3.2. (Opći zahtjevi za proizvode s podrijetlom) stavku 1. točki (c) proizvod se ne smatra proizvodom s podrijetlom iz stranke ako se njegova proizvodnja u stranci sastoji samo od jednog ili više sljedećih postupaka obavljenih na materijalima bez podrijetla:

(a)    postupci konzerviranja kao što su sušenje, zamrzavanje, čuvanje u salamuri i drugi slični postupci, čija je jedina svrha da proizvod ostane u dobrom stanju tijekom prijevoza i skladištenja 8 ;

(b)    rastavljanje ili sastavljanje pošiljki;

(c)    pranje, čišćenje, uklanjanje prašine, hrđe, ulja, boje ili ostalih tvari za prekrivanje;

(d)    glačanje ili prešanje tekstila i predmeta od tekstila;

(e)    jednostavni postupci bojenja i laštenja;

(f)    ljuštenje i djelomično ili potpuno mljevenje riže; poliranje i glaziranje žitarica i riže;

(g)    postupci dodavanja bojila ili aroma šećeru ili izrade kocki šećera; djelomično ili potpuno mljevenje kristalnog šećera;

(h)    guljenje, uklanjanje koštica i ljuštenje voća, orašastih plodova i povrća;

(i)    oštrenje, jednostavno mljevenje ili jednostavno rezanje;

(j)    sijanje kroz sito i rešetku, sortiranje, razvrstavanje, stupnjevanje, uparivanje (uključujući sastavljanje setova proizvoda);

(k)    jednostavno pakiranje u boce, limenke, bočice, vreće, sanduke, kutije, pričvršćivanje na kartone ili daske i svi drugi jednostavni postupci pakiranja;

(l)    stavljanje ili tiskanje oznaka, etiketa, logotipa i drugih sličnih razlikovnih obilježja na proizvode ili njihova pakiranja;

(m)    jednostavno miješanje proizvoda, bez obzira na to jesu li različitih vrsta; miješanje šećera s bilo kojim drugim materijalom;

(n)    jednostavno dodavanje vode ili razrjeđivanje vodom ili drugom tvari koja bitno ne mijenja svojstva proizvoda ili dehidracija ili denaturacija proizvoda;

(o)    jednostavno sklapanje dijelova proizvoda kako bi se izradio cjelovit proizvod ili rastavljanje proizvoda na sastavne dijelove; ili

(p)    klanje životinja.

2.    Za potrebe stavka 1. postupci se smatraju jednostavnima ako za njihovo izvođenje nisu potrebne posebne vještine ili strojevi, aparati ili oprema posebno proizvedeni ili ugrađeni za te postupke.

ČLANAK 3.7.

Kvalifikacijska jedinica

1.    Za potrebe ovog poglavlja kvalifikacijska jedinica jest konkretan proizvod koji se smatra osnovnom jedinicom pri razvrstavanju proizvoda prema Harmoniziranom sustavu.

2.    Ako se pošiljka sastoji od više istovjetnih proizvoda razvrstanih u isti tarifni broj HS-a, pri primjeni ovog poglavlja uzima se u obzir svaki pojedinačni proizvod.

ČLANAK 3.8.

Materijali za pakiranje i spremnici za otpremu

Materijali za pakiranje i spremnici za otpremu koji se upotrebljavaju za zaštitu proizvoda za vrijeme prijevoza ne uzimaju se u obzir pri utvrđivanju radi li se o proizvodu s podrijetlom.

ČLANAK 3.9.

Materijali za pakiranje i spremnici za maloprodaju

1.    Materijali za pakiranje i spremnici u koje je proizvod zapakiran za maloprodaju, ako su razvrstani zajedno s proizvodom, ne uzimaju se u obzir pri utvrđivanju je li za materijale bez podrijetla koji su upotrijebljeni u proizvodnji proizvoda provedena odgovarajuća promjena u razvrstavanju u carinsku tarifu ili posebni postupak proizvodnje ili obrade kako je utvrđeno u Prilogu 3.-B ili pri utvrđivanju je li proizvod dobiven u cijelosti.

2.    Ako proizvod podliježe zahtjevu u pogledu vrijednosti utvrđenom u Prilogu 3.-B (Pravila o podrijetlu za određene proizvode), vrijednost materijala za pakiranje i spremnika za maloprodaju u koje je proizvod zapakiran za maloprodaju, ako su razvrstani zajedno s proizvodom, uzima se u obzir kao materijal s podrijetlom odnosno bez podrijetla pri izračunu za potrebe primjene na proizvod zahtjeva u pogledu vrijednosti.

ČLANAK 3.10.

Pribor, zamjenski dijelovi i alat

1.    Za potrebe ovog članka pribor, zamjenski dijelovi, alat i materijali s uputama ili drugi informativni materijali obuhvaćeni su:

(a)    ako su razvrstani, isporučeni i fakturirani s proizvodom; i

(b)    ako su vrste, količine i vrijednosti koje su uobičajene za predmetni proizvod.

2.    Pri utvrđivanju:

(a)    je li proizvod dobiven u cijelosti ili jesu li ispunjeni zahtjevi u pogledu proizvodnog postupka ili promjene u razvrstavanju u carinsku tarifu utvrđeni u Prilogu 3.-B (Pravila o podrijetlu za određene proizvode) ne uzimaju se u obzir pribor, zamjenski dijelovi, alat i materijali s uputama ili drugi informativni materijali; i

(b)    ispunjava li proizvod zahtjev u pogledu vrijednosti utvrđen u Prilogu 3.-B (Pravila o podrijetlu za određene proizvode) vrijednost pribora, zamjenskih dijelova, alata i materijala s uputama ili drugih informativnih materijala uzima se u obzir kao materijal s podrijetlom odnosno materijal bez podrijetla pri izračunu za potrebe primjene na proizvod zahtjeva u pogledu vrijednosti.

ČLANAK 3.11.

Setovi

Setovi, kako je utvrđeno Općim pravilom 3. točkama (b) i (c) za tumačenje HS-a, smatraju se proizvodom podrijetlom iz stranke ako svi njihovi sastavni dijelovi imaju status proizvoda s podrijetlom. Ako se sastoji od sastavnih dijelova s podrijetlom i sastavnih dijelova bez podrijetla, set se u cjelini smatra proizvodom s podrijetlom iz stranke ako vrijednost sastavnih dijelova bez podrijetla ne prelazi 15 % cijene seta franko tvornica.

ČLANAK 3.12.

Neutralni elementi

Kako bi se utvrdilo je li proizvod podrijetlom iz stranke, nije potrebno odrediti status proizvoda s podrijetlom za sljedeće neutralne elemente:

(a)    energija i gorivo;

(b)    postrojenje i oprema, uključujući proizvode koji se koriste za njihovo održavanje;

(c)    strojevi, alat, matrice i kalupi;

(d)    zamjenski dijelovi i materijali koji se upotrebljavaju za održavanje opreme i zgrada;

(e)    maziva, masti, punila i drugi materijali koji se upotrebljavaju u proizvodnji ili za upravljanje opremom i zgradama;

(f)    rukavice, naočale, obuća, odjeća, sigurnosna oprema i pribor;

(g)    oprema, uređaji i pribor koji se koriste za ispitivanje ili inspekciju proizvoda;

(h)    katalizatori i otapala; i

(i)    drugi materijali koji nisu uključeni u proizvod ni namijenjeni uključivanju u konačni sastav proizvoda.

ČLANAK 3.13.

Računovodstveno razdvajanje zamjenjivih materijala i proizvoda

1.    Za potrebe ovog članka „zamjenjivi materijali” ili „zamjenjivi proizvodi” znači materijali ili proizvodi koji su iste vrste i tržišne kvalitete, koji imaju ista tehnička i fizička svojstva i koje nije moguće razlikovati za potrebe podrijetla.

2.    Zamjenjivi materijali odnosno zamjenjivi proizvodi s podrijetlom i bez podrijetla fizički se razdvajaju tijekom skladištenja kako bi zadržali status materijala odnosno proizvoda s podrijetlom i bez podrijetla.

3.    Neovisno o stavku 2., zamjenjivi materijali s podrijetlom i bez podrijetla mogu se upotrebljavati u proizvodnji proizvoda bez fizičkog razdvajanja tijekom skladištenja ako se primjenjuje metoda računovodstvenog razdvajanja.

4.    Neovisno o stavku 2. zamjenjivi proizvodi s podrijetlom i bez podrijetla razvrstani u poglavlja 10., 15., 27., 28., 29., tarifne brojeve od 32.01 do 32.07 ili tarifne brojeve od 39.01 do 39.14 HS-a mogu se skladištiti u stranci prije izvoza u drugu stranku bez fizičkog odvajanja ako se primjenjuje metoda računovodstvenog razdvajanja.

5.    Metoda računovodstvenog razdvajanja iz stavaka 3. i 4. primjenjuje se u skladu s metodom upravljanja zalihama na temelju općeprihvaćenih računovodstvenih načela u stranci u kojoj se metoda primjenjuje.

6.    Metoda računovodstvenog razdvajanja svaka je metoda kojom se osigurava da status proizvoda s podrijetlom ni u kojem trenutku ne dobije više proizvoda nego što bi to bio slučaj da su materijali ili proizvodi fizički razdvojeni.

ČLANAK 3.14.

Vraćeni proizvodi

Proizvod s podrijetlom iz stranke koji je iz te stranke izvezen u treću zemlju te je vraćen u tu stranku smatra se proizvodom bez podrijetla, osim ako vraćeni proizvod ispunjava sljedeće uvjete:

(a)    isti je kao izvezeni proizvod; i

(b)    nije bio podvrgnut nikakvim postupcima osim onima koji su bili potrebni za očuvanje proizvoda u dobrom stanju dok se nalazi u trećoj zemlji u koju je izvezen ili za vrijeme izvoza.

ČLANAK 3.15.

Neizmijenjenost

1.    Proizvod s podrijetlom deklariran za domaću upotrebu u stranci uvoznici nakon izvoza i prije deklariranja za domaću upotrebu ne smije biti izmijenjen ili na bilo koji način preoblikovan ili podvrgnut postupcima osim onima potrebnima za očuvanje proizvoda u dobrom stanju ili postupcima dodavanja ili stavljanja oznaka, etiketa, plombi ili bilo koje druge dokumentacije radi osiguravanja usklađenosti s posebnim zahtjevima stranke uvoznice.

2.    Proizvod s podrijetlom može se skladištiti ili izložiti u trećoj zemlji ako nije carinjen za domaću upotrebu u toj trećoj zemlji.

3.    Ne dovodeći u pitanje odjeljak B (Postupci u vezi s podrijetlom), pošiljke se mogu razdvojiti u trećoj zemlji ako nisu carinjene za domaću upotrebu u toj trećoj zemlji.

4.    Ako postoji sumnja u pogledu ispunjenja zahtjeva iz stavaka od 1. do 3., carinsko tijelo stranke uvoznice može od uvoznika zahtijevati da dostavi dokaz o ispunjenju tih zahtjeva, u bilo kojem obliku, uključujući ugovorne prijevozne isprave kao što su teretnice, činjenične ili konkretne dokaze na temelju označivanja ili numeriranja paketa ili bilo koji dokaz povezan sa samim proizvodom.

ODJELJAK B

POSTUPCI U VEZI S PODRIJETLOM

ČLANAK 3.16.

Zahtjev za povlašteno tarifno postupanje

1.    Stranka uvoznica odobrava povlašteno tarifno postupanje za proizvod podrijetlom iz druge stranke u smislu ovog poglavlja na temelju uvoznikova zahtjeva za povlašteno tarifno postupanje. Uvoznik je odgovoran za točnost zahtjeva za povlašteno tarifno postupanje i usklađenost sa zahtjevima iz ovog poglavlja.

2.    Zahtjev za povlašteno tarifno postupanje temelji se na:

(a)    tvrdnji o podrijetlu prema kojoj je riječ o proizvodu s podrijetlom, a koju izdaje izvoznik; ili

(b)    uvoznikovu znanju da je riječ o proizvodu s podrijetlom.

3.    Zahtjev za povlašteno tarifno postupanje i njegov temelj iz stavka 2. točaka (a) i (b) uključuju se u uvoznu carinsku deklaraciju u skladu s pravom stranke uvoznice.

4.    Uvoznik koji podnosi zahtjev za povlašteno tarifno postupanje na temelju tvrdnje o podrijetlu iz stavka 2. točke (a) zadržava tvrdnju o podrijetlu, a njezin primjerak na zahtjev dostavlja carinskom tijelu stranke uvoznice.

ČLANAK 3.17.

Zahtjevi za povlašteno tarifno postupanje nakon uvoza

1.    Ako uvoznik u trenutku uvoza nije podnio zahtjev za povlašteno tarifno postupanje, a proizvod u trenutku uvoza ispunjava uvjete za povlašteno tarifno postupanje, stranka uvoznica odobrava povlašteno tarifno postupanje te vraća ili otpušta višak plaćene carine.

2.    Stranka uvoznica kao uvjet za odobravanje povlaštenog tarifnog postupanja na temelju stavka 1. može zahtijevati da uvoznik podnese zahtjev za povlašteno tarifno postupanje i navede temelj za zahtjev iz članka 3.16. (Zahtjev za povlašteno tarifno postupanje) stavka 2. Takav zahtjev podnosi se najkasnije tri godine od datuma uvoza ili u duljem roku ako je tako utvrđeno u zakonodavstvu stranke uvoznice.

ČLANAK 3.18.

Tvrdnja o podrijetlu

1.    Izvoznik proizvoda može izdati tvrdnju o podrijetlu na temelju informacija kojima se dokazuje da je riječ o proizvodu s podrijetlom, uključujući, prema potrebi, informacije o statusu proizvoda s podrijetlom za materijale koji se upotrebljavaju u proizvodnji tog proizvoda. Izvoznik je odgovoran za točnost tvrdnje o podrijetlu i navedenih informacija.

2.    Tvrdnja o podrijetlu sastavlja se na jednoj od jezičnih verzija iz Priloga 3.-C (Tekst tvrdnje o podrijetlu) na računu ili drugoj ispravi u kojoj je proizvod s podrijetlom opisan dovoljno detaljno da ga se može identificirati 9 . Stranka uvoznica od uvoznika ne smije tražiti da dostavi prijevod tvrdnje o podrijetlu.

3.    Tvrdnja o podrijetlu vrijedi godinu dana od datuma izdavanja.

4.    Tvrdnja o podrijetlu može se primjenjivati na:

(a)    jednu pošiljku jednog ili više proizvoda uvezenih u stranku; ili

(b)    višestruke pošiljke istovjetnih proizvoda uvezenih u stranku u razdoblju navedenom u izjavi o podrijetlu u trajanju od najviše 12 mjeseci.

5.    Stranka uvoznica na zahtjev uvoznika i podložno zahtjevima koje sama može propisati dopušta jedinstvenu izjavu o podrijetlu za nesastavljene ili rastavljene proizvode u smislu općeg pravila 2. točke (a) HS-a koji su obuhvaćeni odjeljcima od XV. do XXI. HS-a kad se uvoze u više pošiljaka.

ČLANAK 3.19.

Manje pogreške ili manja odstupanja

Carinsko tijelo stranke uvoznice ne odbija zahtjev za povlašteno tarifno postupanje zbog manjih pogrešaka ili manjih odstupanja u tvrdnji o podrijetlu.

ČLANAK 3.20.

Uvoznikovo znanje

Uvoznikovo znanje da je proizvod podrijetlom iz stranke izvoznice temelji se na informacijama kojima se dokazuje da proizvod ima status proizvoda s podrijetlom i da ispunjava zahtjeve iz ovog poglavlja.

ČLANAK 3.21.

Zahtjevi za čuvanje evidencije

1.    Najmanje tri godine nakon datuma podnošenja zahtjeva za povlašteno tarifno postupanje iz članka 3.16. (Zahtjev za povlašteno tarifno postupanje) stavka 1. ili članka 3.17. (Zahtjev za povlašteno tarifno postupanje nakon uvoza) ili za duljeg razdoblja koje može biti utvrđeno u zakonodavstvu stranke uvoznice uvoznik koji podnosi zahtjev za povlašteno tarifno postupanje za proizvod uvezen u stranku uvoznicu čuva:

(a)    tvrdnju o podrijetlu koju je izdao izvoznik ako se zahtjev temeljio na tvrdnji o podrijetlu; ili

(b)    svu evidenciju kojom se dokazuje da proizvod ispunjava zahtjeve za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom ako se zahtjev temeljio na uvoznikovu znanju.

2.    Izvoznik koji je izdao tvrdnju o podrijetlu najmanje četiri godine od njezina izdavanja ili za duljeg razdoblja propisanog zakonodavstvom stranke izvoznice čuva primjerak te tvrdnje i svu drugu evidenciju kojom se dokazuje da proizvod ispunjava zahtjeve za dobivanje statusa proizvoda s podrijetlom.

3.    Ako izvoznik nije proizvođač proizvoda i ako se oslonio na informacije dobavljača o statusu proizvoda s podrijetlom, dužan je čuvati informacije koje je dostavio taj dobavljač.

4.    Evidencija koju je potrebno čuvati u skladu s ovim člankom može se čuvati u elektroničkom obliku.

ČLANAK 3.22.

Odricanje od postupovnih zahtjeva

1.    Odstupajući od članaka od 3.16. do 3.21. stranka uvoznica odobrava povlašteno tarifno postupanje za:

(a)    proizvode koje fizičke osobe šalju u malim paketima fizičkim osobama; ili

(b)    proizvode koji su dio osobne prtljage putnika.

2.    Stavak 1. primjenjuje se samo na proizvode za koje se podnosi carinska deklaracija o sukladnosti sa zahtjevima iz ovog poglavlja u čiju istinitost ne sumnja carinsko tijelo stranke uvoznice.

3.    Sljedeći se proizvodi isključuju iz primjene stavka 1.:

(a)    proizvodi čiji je uvoz trgovinske naravi, osim uvoza koji je povremen i sastoji se isključivo od proizvoda za osobnu upotrebu primatelja ili putnika ili njihovih obitelji ako je iz vrste i količine proizvoda očito da uvoz nema komercijalnu svrhu;

(b)    proizvodi čiji je uvoz dio niza uvoznih poslova za koje se razumno može smatrati da su izvršeni odvojeno radi izbjegavanja zahtjeva iz članka 3.16. (Zahtjev za povlašteno tarifno postupanje);

(c)    proizvodi čija je ukupna vrijednost veća od:

i.    kad je riječ o Uniji, 500 EUR za proizvode koji se šalju u malim paketima ili 1 200 EUR za proizvode koji su dio osobne prtljage putnika. Iznosi koje treba koristiti u nacionalnoj valuti predstavljaju protuvrijednost u toj valuti iznosa iskazanih u eurima prvog radnog dana u listopadu. Važeći su iznosi prema deviznom tečaju koji za taj dan objavi Europska središnja banka, osim ako se Europskoj komisiji do 15. listopada priopći drukčiji iznos, a primjenjuju se od 1. siječnja sljedeće godine. Europska komisija obavješćuje Novi Zeland o odgovarajućim iznosima;

ii.    kad je riječ o Novom Zelandu, 1 000 NZD i za proizvode koji se šalju u malim paketima i za proizvode koji su dio osobne prtljage putnika.

4.    Uvoznik je odgovoran za točnost deklaracije iz stavka 2. Zahtjevi koji se odnose na vođenje evidencije utvrđeni u članku 3.21. (Zahtjevi za vođenje evidencije) ne primjenjuju se na uvoznika ako se primjenjuje ovaj članak.

ČLANAK 3.23.

Provjera

1.    Carinsko tijelo stranke uvoznice može provjeriti je li riječ o proizvodu s podrijetlom ili jesu li ispunjeni drugi zahtjevi iz ovog poglavlja metodama procjene rizika, koje mogu uključivati nasumični odabir. Takva se provjera može obaviti s pomoću zahtjeva za informacije od uvoznika koji je izdao tvrdnju iz članka 3.16. (Zahtjev za povlašteno tarifno postupanje), u trenutku podnošenja uvozne deklaracije, prije ili nakon puštanja proizvoda.

2.    Informacije koje se traže u skladu sa stavkom 1. ne obuhvaćaju više od sljedećeg:

(a)    ako se zahtjev temeljio na tvrdnji o podrijetlu iz članka 3.16. (Zahtjev za povlašteno tarifno postupanje) stavka 2. točke (a), tu tvrdnju o podrijetlu;

(b)    ako se kriterij podrijetla temelji na:

i.    tome da je proizvod „dobiven u cijelosti”, primjenjiva kategorija (npr. berba, rudarstvo, ribolov) i mjesto proizvodnje;

ii.    promjeni razvrstavanja u carinsku tarifu, popis svih materijala bez podrijetla, uključujući njihov tarifni broj (u formatu od dvije, četiri ili šest znamenki, ovisno o kriteriju podrijetla);

iii.    metodi vrijednosti, vrijednost gotovog proizvoda i vrijednost svih materijala bez podrijetla upotrijebljenih u proizvodnji konačnog proizvoda;

iv.    masi, masa gotovog proizvoda i masa odgovarajućih materijala bez podrijetla upotrijebljenih u konačnom proizvodu;

v.    određenom proizvodnom postupku, konkretan opis tog postupka.

3.    Pri dostavi traženih informacija uvoznik može dodati i druge informacije koje smatra relevantnima za provjeru.

4.    Ako se zahtjev za povlašteno tarifno postupanje temelji na tvrdnji o podrijetlu, uvoznik obavješćuje carinsko tijelo stranke uvoznice ako nema tražene informacije iz članka 3.16. (Zahtjev za povlašteno tarifno postupanje) stavka 2. točke (a). U tom slučaju uvoznik može obavijestiti carinsko tijelo da će zatražene informacije izravno dostaviti izvoznik.

5.    Ako se zahtjev za povlašteno tarifno postupanje temelji na uvoznikovu znanju iz članka 3.16. (Zahtjev za povlašteno tarifno postupanje) stavka 2. točke (b), carinsko tijelo stranke uvoznice koje obavlja provjeru, nakon što je najprije zatražilo informacije u skladu sa stavkom 1., od uvoznika može zatražiti dodatne informacije ako smatra da su potrebne da se provjeri status proizvoda s podrijetlom ili ispunjenost drugih zahtjeva iz ovog poglavlja. Carinsko tijelo stranke uvoznice od uvoznika prema potrebi može zatražiti konkretnu dokumentaciju i informacije.

6.    Za vrijeme provjere stranka uvoznica dopušta puštanje predmetnih proizvoda u promet. Stranka uvoznica takvo puštanje može uvjetovati zahtjevom da uvoznik ponudi jamstvo ili provede druge odgovarajuće mjere opreza koje zahtijevaju carinska tijela. Svaka suspenzija povlaštenog tarifnog postupanja prestaje što je moguće prije nakon što carinsko tijelo stranke uvoznice utvrdi da predmetni proizvodi imaju status proizvoda s podrijetlom ili da su ispunjeni ostali zahtjevi iz ovog poglavlja.

ČLANAK 3.24.

Administrativna suradnja

1.    Kako bi se osigurala pravilna primjena ovog poglavlja, pri provjeri je li riječ o proizvodu s podrijetlom i ispunjava li taj proizvod druge zahtjeve iz ovog poglavlja stranke surađuju putem carinskog tijela svake stranke.

2.    Ako se zahtjev za povlašteno tarifno postupanje temelji na tvrdnji o podrijetlu i nakon što je najprije zatražilo informacije u skladu s člankom 3.23. (Provjera) stavkom 1., carinsko tijelo stranke uvoznice koje obavlja provjeru može zatražiti informacije i od carinskog tijela stranke izvoznice u roku od dvije godine nakon datuma podnošenja zahtjeva za povlašteno tarifno postupanje u skladu s člankom 3.16. (Zahtjev za povlašteno tarifno postupanje) stavkom 2. točkom (a) ili člankom 3.17. (Zahtjev za povlašteno tarifno postupanje nakon uvoza) stavkom 2. ako smatra da su potrebne dodatne informacije da se provjeri status proizvoda s podrijetlom ili ispunjenost drugih zahtjeva iz ovog poglavlja. Carinsko tijelo stranke uvoznice prema potrebi može zatražiti konkretnu dokumentaciju i informacije od carinskog tijela stranke izvoznice.

3.    Zahtjev za informacije iz stavka 2. uključuje sljedeće elemente:

(a)    tvrdnju o podrijetlu;

(b)    informacije o identitetu carinskog tijela koje je izdalo zahtjev;

(c)    naziv izvoznika;

(d)    predmet i opseg provjere; i

(e)    svu relevantnu dokumentaciju, ako je primjenjivo.

4.    Carinsko tijelo stranke izvoznice može u skladu sa svojim zakonodavstvom zahtijevati dokumentaciju ili provjeru na način da zatraži bilo kakav dokaz ili posjeti prostore izvoznika radi pregleda evidencija i provjere postrojenja koje se upotrebljava u proizvodnji proizvoda.

5.    Ne dovodeći u pitanje stavak 6., carinsko tijelo stranke izvoznice koje je primilo zahtjev iz stavka 2. carinskom tijelu stranke uvoznice dostavlja sljedeće informacije:

(a)    zatraženu dokumentaciju, ako je dostupna;

(b)    mišljenje o statusu proizvoda s podrijetlom za predmetni proizvod;

(c)    opis proizvoda podvrgnutog provjeri i razvrstavanje u carinsku tarifu relevantno za primjenu ovog poglavlja;

(d)    opis i objašnjenje proizvodnog postupka za dokazivanje statusa proizvoda s podrijetlom;

(e)    informacije o načinu na koji je provedena provjera; i

(f)    prema potrebi, popratne dokumente.

6.    Carinsko tijelo stranke izvoznice ne dostavlja carinskom tijelu stranke uvoznice informacije iz stavka 5. bez pristanka izvoznika.

7.    Svaka stranka obavješćuje drugu stranku o podacima za kontakt carinskih tijela, a o svakoj izmjeni tih podataka obavješćuje je u roku od trideset dana od izmjene. Kad je riječ o Uniji, za obavijesti iz ovog stavka odgovorna je Europska komisija.

ČLANAK 3.25.

Odbijanje povlaštenog tarifnog postupanja

1.    Ne dovodeći u pitanje zahtjeve iz stavka 3., carinsko tijelo stranke uvoznice može odbiti povlašteno tarifno postupanje ako:

(a)    u roku od tri mjeseca od datuma zahtjeva za informacije iz članka 3.23. (Provjera) stavka 1.:

i.    uvoznik nije dostavio odgovor;

ii.    nije dostavljena tvrdnja o podrijetlu, ako se zahtjev za povlašteno tarifno postupanje temelji na tvrdnji o podrijetlu; ili

iii.    informacije koje je uvoznik dostavio nisu dostatne za potvrdu da proizvod ima status proizvoda s podrijetlom, ako se zahtjev za povlašteno tarifno postupanje temelji na uvoznikovu znanju;

(b)    u roku od tri mjeseca od zahtjeva za dodatne informacije u skladu s člankom 3.23. (Provjera) stavkom 5.:

i.    uvoznik nije dostavio odgovor; ili

ii.    informacije koje je uvoznik dostavio nisu dostatne za potvrdu da proizvod ima status proizvoda s podrijetlom;

(c)    u roku od deset mjeseci od datuma zahtjeva za informacije na temelju članka 3.24. (Administrativna suradnja) stavka 2.:

i.    carinsko tijelo stranke izvoznice nije dostavilo odgovor; ili

ii.    informacije koje je carinsko tijelo stranke izvoznice dostavilo nisu dostatne za potvrdu da proizvod ima status proizvoda s podrijetlom.

2.    Carinsko tijelo stranke uvoznice može odbiti povlašteno tarifno postupanje za proizvod za koji uvoznik traži povlašteno tarifno postupanje ako uvoznik ne ispuni druge zahtjeve iz ovog poglavlja koji se ne odnose na status proizvoda s podrijetlom.

3.    Ako carinsko tijelo stranke uvoznice ima dovoljno razloga za odbijanje povlaštenog tarifnog postupanja na temelju stavka 1. ovog članka, a carinsko tijelo stranke izvoznice dostavi mišljenje u skladu s člankom 3.24. (Administrativna suradnja) stavkom 5. točkom (b) kojim se potvrđuje status proizvoda s podrijetlom, carinsko tijelo stranke uvoznice u roku od dva mjeseca od primitka tog mišljenja obavješćuje carinsko tijelo stranke izvoznice o namjeri da odbije povlašteno tarifno postupanje i navodi razloge za to odbijanje.

4.    Ako je dostavljena obavijest iz stavka 3., savjetovanje se održava na zahtjev jedne od stranaka u roku od tri mjeseca od datuma zaprimanja te obavijesti. Rok za savjetovanje može se produljiti za svaki slučaj posebno na temelju međusobnog dogovora carinskih tijela stranaka. Savjetovanje se održava u skladu s postupkom koji je utvrdio Zajednički odbor za carinsku suradnju, osim ako se carinska tijela stranaka dogovore drukčije.

5.    Ako nakon isteka roka za savjetovanje ne može potvrditi da je riječ o proizvodu s podrijetlom, carinsko tijelo stranke uvoznice može odbiti povlašteno tarifno postupanje ako za to ima dovoljno razloga te nakon što je uvozniku odobreno pravo na očitovanje. Ako carinsko tijelo stranke izvoznice potvrdi status proizvoda s podrijetlom i opravda takav zaključak, carinsko tijelo stranke uvoznice ne smije odbiti povlašteno tarifno postupanje za proizvod samo na temelju toga što je primijenjen članak 3.24. (Administrativna suradnja) stavak 6.

6.    U roku od dva mjeseca od datuma konačne odluke o statusu proizvoda s podrijetlom carinsko tijelo stranke uvoznice obavješćuje carinsko tijelo stranke izvoznice koje je dostavilo mišljenje u skladu s člankom 3.24. (Administrativna suradnja) stavkom 5. točkom (b) o toj konačnoj odluci.

ČLANAK 3.26.

Povjerljivost

1.    Svaka stranka u skladu sa svojim zakonodavstvom čuva povjerljivost svih podataka koje joj dostavi druga stranka ili osoba te stranke u skladu s ovim poglavljem i štiti ih od objavljivanja.

2.    Informacije koje su pribavila tijela stranke uvoznice smiju se upotrebljavati samo za potrebe ovog poglavlja. Stranka se može koristiti informacijama prikupljenima u skladu s ovim poglavljem u svim upravnim, sudskim ili kvazisudskim postupcima pokrenutima zbog nepoštovanja zahtjeva utvrđenih u ovom poglavlju. Stranka unaprijed obavješćuje osobu ili stranku koja je dostavila informacije o takvoj upotrebi.

3.    Svaka stranka osigurava da se povjerljive informacije prikupljene na temelju ovog poglavlja ne upotrebljavaju u druge svrhe osim za primjenu i izvršavanje odluka i utvrđenja u vezi s pitanjima podrijetla i carinskim pitanjima, osim uz dopuštenje osobe ili stranke koja je dostavila te povjerljive informacije. Ako se povjerljive informacije traže za sudske postupke koji se ne odnose na pitanja podrijetla i carinska pitanja radi pridržavanja propisa stranke i pod uvjetom da ta stranka unaprijed obavijesti osobu ili stranku koja je dostavila informacije i navede zakonsku obvezu za takvu upotrebu, nije potrebno dopuštenje osobe ili stranke koja je dostavila povjerljive informacije.

ČLANAK 3.27.

Administrativne mjere i sankcije

Stranke osiguravaju djelotvorno izvršenje ovog poglavlja. Svaka stranka osigurava da nadležna tijela mogu izreći administrativne mjere i, prema potrebi, sankcije za kršenje obveza iz ovog poglavlja u skladu s njezinim zakonodavstvom.

ODJELJAK C

ZAVRŠNE ODREDBE

ČLANAK 3.28.

Ceuta i Melilla

1.    Za potrebe ovog poglavlja pojam „stranka” ne uključuje Ceutu i Melillu.

2.    Pri uvozu proizvoda podrijetlom iz Novog Zelanda u Ceutu i Melillu carinsko postupanje, uključujući povlašteno tarifno postupanje, u svakom je pogledu isto kao s proizvodima podrijetlom iz carinskog područja Unije u skladu s Protokolom 2. uz Akt o pristupanju iz 1985. 10 . Novi Zeland na uvoz proizvoda obuhvaćenih ovim Sporazumom koji su podrijetlom iz Ceute i Melille primjenjuje isti carinski režim, uključujući povlašteno tarifno postupanje, kao i na proizvode koji se uvoze i podrijetlom su iz Europske unije.

3.    Pravila o podrijetlu i postupci u vezi s podrijetlom koji se na temelju ovog poglavlja primjenjuju na Novi Zeland primjenjuju se pri utvrđivanju podrijetla proizvoda izvezenih iz Novog Zelanda u Ceutu i Melillu. Pravila o podrijetlu i postupci u vezi s podrijetlom koji se na temelju ovog poglavlja primjenjuju na Uniju primjenjuju se pri utvrđivanju podrijetla proizvoda izvezenih iz Ceute i Melille u Novi Zeland.

4.    Ceuta i Melilla smatraju se jedinstvenim područjem.

5.    Za primjenu ovog poglavlja u Ceuti i Melilli nadležna su španjolska carinska tijela.

ČLANAK 3.29.

Prijelazne odredbe za proizvode u provozu ili u skladištu

Ovaj Sporazum može se primjenjivati na proizvode koji su u skladu s ovim poglavljem i koji su na dan stupanja na snagu ovog Sporazuma u provozu iz stranke izvoznice u stranku uvoznicu ili su pod carinskom kontrolom u stranci uvoznici bez plaćanja uvoznih carina i poreza, pod uvjetom da se carinskom tijelu stranke uvoznice u roku od 12 mjeseci od tog datuma podnese zahtjev za povlašteno tarifno postupanje iz članka 3.16. (Zahtjev za povlašteno tarifno postupanje).

ČLANAK 3.30.

Zajednički odbor za carinsku suradnju

1.    Ovim se člankom dopunjuje i dodatno razrađuje članak 24.4. (Posebni odbori).

2.    Zajednički odbor za carinsku suradnju, osnovan na temelju Sporazuma između Europske unije i Novog Zelanda o suradnji i uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima, sastavljenog u Bruxellesu 3. srpnja 2017., za potrebe ovog poglavlja ima sljedeće funkcije:

(a)    razmatranje mogućih izmjena ovog poglavlja, uključujući izmjene koje proizlaze iz revizije Harmoniziranog sustava;

(b)    donošenje objašnjenja u obliku odluka radi lakše provedbe ovog poglavlja; i

(c)    donošenje odluke o uspostavi postupka savjetovanja iz članka 3.25. (Odbijanje povlaštenog tarifnog postupanja) stavka 4.

POGLAVLJE 4.

CARINA I OLAKŠAVANJE TRGOVINE

ČLANAK 4.1.

Ciljevi

Ciljevi su ovog poglavlja:

(a)    promicati olakšavanje trgovine za robu kojom se trguje između stranaka uz istodobno osiguravanje djelotvornih carinskih provjera, uzimajući u obzir razvoj trgovinskih praksi;

(b)    osigurati transparentnost zakona i propisa svake stranke koji se odnose na zahtjeve za uvoz, izvoz i provoz robe te njihovu usklađenost s primjenjivim međunarodnim normama;

(c)    osigurati da svaka stranka svoje carinske zakone i propise koji se odnose na zahtjeve za uvoz, izvoz i provoz robe primjenjuje na predvidljiv, dosljedan i nediskriminirajući način;

(d)    promicati pojednostavnjenje i modernizaciju carinskih postupaka i prakse svake stranke;

(e)    razraditi tehnike upravljanja rizicima radi olakšavanja zakonite trgovine uz osiguravanje međunarodnog trgovinskog opskrbnog lanca; i

(f)    jačati suradnju između stranaka u području carinskih pitanja i olakšavanja trgovine.

ČLANAK 4.2.

Carinska suradnja i uzajamna administrativna pomoć

1.    Nadležna tijela stranaka surađuju u carinskim pitanjima kako bi se ostvarili ciljevi utvrđeni u članku 4.1. (Ciljevi).

2.    Osim u okviru CCMAA-a stranke surađuju i u sljedećim područjima:

(a)    razmjena informacija o carinskim zakonima i propisima, njihovoj provedbi i carinskim postupcima, posebno kad je riječ o:

i.    provedbi prava intelektualnog vlasništva na granicama koju izvršavaju carinska tijela;

ii.    olakšavanju kretanja u provozu i pretovara; i

iii.    odnosima s poslovnom zajednicom;

(b)    jačanje suradnje u području carine u međunarodnim organizacijama kao što su WTO i Svjetska carinska organizacija (dalje u tekstu „WCO”);

(c)    rad na usklađivanju zahtjeva u pogledu podataka za uvoz, izvoz i druge carinske postupke primjenom zajedničkih standarda i podatkovnih elemenata u skladu s podatkovnim modelom WCO-a;

(d)    razmjena, ako je to relevantno i primjereno, određenih kategorija informacija povezanih s carinom u okviru strukturirane i redovite komunikacije carinskih tijela stranaka radi poboljšanja upravljanja rizikom i učinkovitosti carinskih provjera, pri čemu je posebna pozornost usmjerena na visokorizičnu robu i olakšavanje zakonite trgovine. Razmjenom u okviru ove točke ne dovode se u pitanje moguće razmjene informacija između stranaka na temelju odredaba o uzajamnoj administrativnoj pomoći iz CCMAA-a;

(e)    jačanje suradnje na poboljšanju tehnika upravljanja rizicima, uključujući razmjenu najbolje prakse i, prema potrebi, informacija o rizicima i rezultata nadzora. i

(f)    uspostava, ako je to relevantno i primjereno, uzajamnog priznavanja programâ ovlaštenih gospodarskih subjekata i carinskih kontrola, uključujući istovrijedne mjere za olakšavanje trgovine;

3.    Ne dovodeći u pitanje druge oblike suradnje predviđene ovim Sporazumom, carinska tijela stranaka surađuju, među ostalim razmjenom informacija, te jedna drugima pružaju administrativnu pomoć u pitanjima obuhvaćenima ovim poglavljem u skladu s odredbama CCMAA-a. Svaka razmjena informacija između stranaka na temelju ovog poglavlja mutatis mutandis podliježe obvezama povjerljivosti i zaštite informacija utvrđenima u članku 17. o uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima CCMAA-a, kao i svim zahtjevima za povjerljivost i privatnost koje stranke dogovore.

ČLANAK 4.3.

Carinske odredbe i postupci

1.    Svaka stranka osigurava da se njezine carinske odredbe i postupci temelje na:

(a)    međunarodnim instrumentima i normama koji se primjenjuju u području carina i trgovine koje su prihvatile obje stranke, uključujući materijalne elemente revidirane Konvencije iz Kyota o pojednostavnjivanju i usklađivanju carinskih postupaka, Međunarodnu konvenciju o Harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označavanja robe te Okvir normi za osiguravanje i olakšavanje globalne trgovine i Model carinskih podataka WCO-a;

(b)    zaštiti i olakšavanju zakonite trgovine putem učinkovite provedbe i usklađenosti s primjenjivim zahtjevima propisanima njezinim zakonodavstvom;

(c)    razmjernim i nediskriminirajućim carinskim zakonima i propisima kojima se izbjegavaju nepotrebna opterećenja za gospodarske subjekte, omogućuje dodatno olakšavanje postupaka za gospodarske subjekte s visokom razinom usklađenosti, uključujući povoljan tretman u pogledu carinskih provjera prije puštanja robe, te osiguravaju zaštitne mjere protiv prijevara i nezakonitih ili štetnih aktivnosti; i

(d)    pravilima kojima se osigurava da su sve kazne za povrede carinskih propisa ili postupovnih zahtjeva razmjerne i nediskriminirajuće te da njihova primjena neopravdano ne odgađa puštanje robe.

2.    Svaka stranka trebala bi periodično preispitivati svoje carinske zakone, propise i postupke. Carinski postupci primjenjuju se na predvidljiv, dosljedan i transparentan način.

3.    Radi poboljšanja načina rada, kao i osiguranja nediskriminacije, transparentnosti, učinkovitosti, integriteta i odgovornosti za rad, stranke:

(a)    kad god je to moguće, pojednostavnjuju i preispituju zahtjeve i formalnosti za brzo puštanje i carinjenje robe; i

(b)    nastoje dodatno pojednostavniti i standardizirati podatke i dokumentaciju koje zahtijevaju carinska tijela i druge službe.

ČLANAK 4.4.

Puštanje robe

1.    Svaka stranka donosi ili zadržava carinske postupke kojima se:

(a)    omogućuje brzo puštanje robe u roku koji nije dulji od vremena potrebnog da se osigura usklađenost s njezinim zakonima i propisima, a u mjeri u kojoj je to moguće odmah po dolasku robe;

(b)    omogućuje prethodna elektronička dostava i obrada dokumentacije i svih drugih potrebnih informacija prije dolaska robe radi puštanja robe odmah po dolasku;

(c)    omogućuje puštanje robe prije konačnog utvrđivanja carina, poreza, pristojbi i davanja, ako se takvo utvrđivanje ne provede prije ili prilikom dolaska ili što je prije moguće nakon dolaska, pod uvjetom da su ispunjeni svi ostali regulatorni zahtjevi. Kao uvjet za takvo puštanje svaka stranka može zahtijevati jamstvo za bilo koji iznos koji još nije utvrđen u obliku preuzete obveze jamca, pologa ili drugog odgovarajućeg instrumenta predviđenog njezinim zakonima i propisima. Takvo jamstvo ne smije biti veće od iznosa koji stranka traži za osiguranje plaćanja iznosa dugovanja carina, poreza, pristojbi i naknada za robu pokrivenu jamstvom. Jamstvo se oslobađa kad više nije potrebno; i

(d)    dopušta puštanje robe na mjestu dolaska, bez privremenog prijevoza u skladišta ili druge objekte, pod uvjetom da roba inače ispunjava uvjete za puštanje.

2.    Svaka stranka u mjeri u kojoj je to moguće smanjuje opseg dokumentacije potrebne za puštanje robe.

3.    Svaka stranka nastoji omogućiti brzo puštanje robe kojoj je potrebno hitno carinjenje, među ostalim izvan uobičajenog radnog vremena carinskih i drugih relevantnih tijela.

4.    Svaka stranka u mjeri u kojoj je to moguće donosi ili zadržava carinske postupke kojima se omogućuje ubrzano puštanje određenih pošiljaka uz održavanje odgovarajuće razine carinske provjere, uključujući dopuštanje predavanja jedinstvene isprave koja obuhvaća svu robu u pošiljci, ako je to moguće, elektroničkim putem.

ČLANAK 4.5.

Kvarljiva roba

1.    Za potrebe ovog članka „kvarljiva roba” jest roba koja se brzo kvari zbog svojih prirodnih značajki, posebno u slučaju izostanka odgovarajućih uvjeta skladištenja.

2.    Kako bi se spriječili gubitak ili propadanje kvarljive robe koje je moguće izbjeći, svaka stranka daje odgovarajući prioritet kvarljivoj robi pri planiranju posla i obavljanju svih potrebnih pregleda.

3.    Uz navedeno u članku 4.4. (Puštanje robe) stavku 1. točki (a) i na zahtjev gospodarskog subjekta, svaka stranka, ako je to izvedivo i u skladu sa svojim zakonima i drugim propisima:

(a)    provodi carinjenje pošiljke kvarljive robe izvan radnog vremena carinskih i drugih relevantnih tijela; i

(b)    dopušta premještanje pošiljaka kvarljive robe u prostorije gospodarskog subjekta i njihovo carinjenje u tim prostorijama.

ČLANAK 4.6.

Pojednostavnjeni carinski postupak

Svaka stranka donosi ili zadržava mjere kojima se trgovcima ili gospodarskim subjektima koji ispunjavaju kriterije utvrđene u njezinim zakonima i propisima omogućuju pogodnosti daljnjeg pojednostavnjenja carinskih postupaka. Te mjere mogu uključivati:

(a)    carinske deklaracije s manje podataka ili popratnih dokumenata; ili

(b)    periodične carinske deklaracije radi utvrđivanja i naplate carina i poreza za više postupaka uvoza u određenom razdoblju, nakon puštanja te uvezene robe.

ČLANAK 4.7.

Provoz i pretovar

1.    Svaka stranka olakšava i učinkovito nadzire postupke pretovara i provoza kroz svoje područje.

2.    Stranke osiguravaju suradnju i koordinaciju svih nadležnih tijela i agencija na svojem području kako bi olakšale promet u provozu.

3.    Ako su ispunjeni svi regulatorni zahtjevi, svaka stranka dopušta da se roba namijenjena uvozu kreće unutar njezina područja pod carinskim nadzorom od ulaznog carinskog ureda do drugog carinskog ureda na njezinu području iz kojeg bi trebala biti puštena ili carinjena.

ČLANAK 4.8.

Upravljanje rizikom

1.    Svaka stranka donosi ili zadržava sustav upravljanja rizikom za carinske provjere.

2.    Svaka stranka osmišljava i primjenjuje upravljanje rizikom na način kojim se izbjegava proizvoljna ili neopravdana diskriminacija ili prikriveno ograničavanje međunarodne trgovine.

3.    Svaka stranka usmjerava carinske provjere i druge relevantne granične kontrole na visokorizične pošiljke i ubrzava puštanje niskorizičnih pošiljaka. Svaka stranka može i nasumično birati pošiljke za takve kontrole kao dio svojeg upravljanja rizikom.

4.    Svaka stranka upravljanje rizikom temelji na procjeni rizika na temelju odgovarajućih kriterija odabira.

ČLANAK 4.9.

Revizija nakon carinjenja

1.    Kako bi se ubrzalo puštanje robe u promet svaka stranka donosi ili zadržava odredbu o reviziji nakon carinjenja radi osiguravanja usklađenosti s carinskim i drugim povezanim zakonima i propisima.

2.    Svaka stranka osobu ili pošiljku za reviziju nakon carinjenja bira na temelju rizika, što može uključivati odgovarajuće kriterije odabira. Svaka stranka reviziju nakon carinjenja provodi na transparentan način. Ako u postupku revizije sudjeluje osoba te su dobiveni uvjerljivi rezultati, stranka osobu čija je evidencija predmet revizije bez odgode obavješćuje o rezultatima, njezinim pravima i obvezama te obrazloženju rezultata.

3.    Informacije dobivene revizijom nakon carinjenja mogu se upotrebljavati u daljnjim upravnim ili sudskim postupcima.

4.    Kad god je to izvedivo, stranke pri primjeni upravljanja rizikom koriste rezultat revizije nakon carinjenja.

ČLANAK 4.10.

Ovlašteni gospodarski subjekti

1.    Svaka stranka uspostavlja ili zadržava program partnerstva za subjekte koji ispunjavaju određene kriterije (dalje u tekstu „ovlašteni gospodarski subjekti”).

2.    Utvrđeni kriteriji za dobivanje statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta objavljuju se, a odnose se na usklađenost sa zahtjevima navedenima u zakonima i drugim propisima ili postupcima stranaka. Ti kriteriji mogu obuhvaćati:

(a)    odgovarajuću dokumentiranu usklađenost poslovanja s carinskim i ostalim povezanim zakonima i propisima;

(b)    sustav za upravljanje evidencijom kako bi se omogućio sav potreban unutarnji nadzor;

(c)    financijsku solventnost, uključujući, prema potrebi, pružanje dostatne sigurnosti ili jamstva; i

(d)    sigurnost opskrbnog lanca.

3.    Utvrđeni kriteriji za dobivanje statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta ne smiju se oblikovati ni primjenjivati na način kojim se omogućuje ili stvara proizvoljna ili neopravdana diskriminacija među subjektima kad prevladavaju isti uvjeti, a u okviru tih kriterija mora se omogućiti sudjelovanje MSP-ova.

4.    Program za ovlaštene gospodarske subjekte uključuje konkretne pogodnosti za takve subjekte, kao što su:

(a)    niska stopa fizičkih inspekcija i pregleda, ako je primjenjivo;

(b)    prednost ako su odabrani za provjeru,

(c)    brzo puštanje u slobodan promet, ako je primjenjivo;

(d)    odgođeno plaćanje carina, poreza, pristojbi i naknada;

(e)    primjena sveobuhvatnih jamstava ili smanjenih jamstava;

(f)    jedinstvena carinska deklaracija za sav uvoz ili izvoz u određenom razdoblju; i

(g)    carinjenje robe u prostorijama ovlaštenoga gospodarskog subjekta ili na drugom mjestu koje su odobrila carinska tijela.

5.    Neovisno o stavcima od 1. do 4. stranka može ponuditi pogodnosti iz stavka 4. putem carinskih postupaka koji su općenito dostupni svim subjektima, a u tom slučaju nije dužna uspostaviti poseban program za ovlaštene gospodarske subjekte.

6.    Stranke mogu poticati suradnju između carinskih tijela i drugih državnih tijela ili agencija unutar stranke u vezi s programima za ovlaštene gospodarske subjekte. Ta se suradnja može postići, među ostalim, usklađivanjem zahtjeva, olakšavanjem pristupa pogodnostima i smanjenjem nepotrebnog udvostručavanja posla.

ČLANAK 4.11.

Objava i dostupnost informacija

1.    Svaka stranka odmah, na nediskriminirajući i lako dostupan način te, koliko je to moguće, putem interneta objavljuje zakone, propise i carinske postupke koji se odnose na zahtjeve za uvoz, izvoz i provoz robe. To uključuje:

(a)    postupke uvoza, izvoza i provoza (uključujući postupke u lukama, zračnim lukama i drugim ulaznim točkama) te potrebne obrasce i dokumente;

(b)    primijenjene carinske i porezne stope bilo koje vrste koje se primjenjuju na uvoz ili izvoz ili u vezi s njima;

(c)    pristojbe i naknade koje određuju državne agencije ili koje se za njih određuju na uvoz, izvoz ili provoz ili u vezi s njima;

(d)    pravila za razvrstavanje ili vrednovanje proizvoda u carinske svrhe;

(e)    zakone, propise i administrativne odluke opće primjene koji se odnose na pravila o podrijetlu;

(f)    ograničenja ili zabrane uvoza, izvoza ili provoza;

(g)    odredbe o sankcijama zbog kršenja formalnosti za uvoz, izvoz ili provoz;

(h)    žalbene postupke;

(i)    sporazume s određenom zemljom ili zemljama koji se odnose na uvoz, izvoz ili provoz, ili dijelove tih sporazuma;

(j)    postupke upravljanja tarifnim kvotama;

(k)    radno vrijeme carinskih ureda; i

(l)    relevantne obavijesti administrativne prirode.

2.    Svaka stranka nove zakone, propise i carinske postupke koji se odnose na zahtjeve za uvoz, izvoz i provoz robe, kao i njihove izmjene i tumačenja, nastoji objaviti prije početka njihove primjene.

3.    Svaka stranka u mjeri u kojoj je to moguće ostavlja razuman rok između objave novih ili izmijenjenih zakona, propisa ili carinskih postupaka, pristojbi i davanja te njihova stupanja na snagu.

4.    Svaka stranka putem interneta stavlja na raspolaganje i prema potrebi ažurira sljedeće:

(a)    opis svojih postupaka uvoza, izvoza i provoza, uključujući žalbene postupke, s informacijama o praktičnim koracima potrebnima za uvoz, izvoz i provoz;

(b)    obrasce i dokumente koji su potrebni za uvoz na područje te stranke, izvoz s tog područja ili provoz kroz njega; i

(c)    podatke za kontakt informacijskih točaka.

5.    Svaka stranka u skladu s raspoloživim resursima uspostavlja ili održava informacijske točke kako bi u razumnom roku odgovorila na upite državnih tijela, trgovaca i drugih zainteresiranih strana o pitanjima obuhvaćenima stavkom 1. Stranka ne propisuje pristojbu za odgovaranje na upite druge stranke.

ČLANAK 4.12.

Prethodna mišljenja

1.    Carinsko tijelo svake stranke podnositelju zahtjeva izdaje prethodna mišljenja u kojima se utvrđuje tretman koji treba odobriti za predmetnu robu, u skladu s njezinim zakonima i propisima. Takva se mišljenja izdaju u pisanom ili elektroničkom obliku za određeni rok i sadržavaju sve potrebne informacije. Svaka stranka osigurava da se podnositelju zahtjeva druge stranke može izdati prethodno mišljenje te da ga on može koristi u toj stranci.

2.    Prethodna mišljenja izdaju se u vezi s:

(a)    razvrstavanjem robe u carinsku tarifu;

(b)    podrijetlom robe; i

(c)    odgovarajućom metodom ili kriterijima i njihovom primjenom za određivanje carinske vrijednosti na temelju određenog skupa činjenica, ako je to dopušteno zakonima i drugim propisima stranke.

3.    Prethodna mišljenja valjana su najmanje tri godine od datuma izdavanja ili drugog datuma ako je to navedeno u mišljenju. Stranka izdavateljica može izmijeniti ili opozvati, proglasiti ništavim ili poništiti prethodno mišljenje ako se temeljilo na netočnim, nepotpunim, lažnim ili obmanjujućim informacijama ili na administrativnoj pogrešci odnosno ako je došlo do promjene zakona, materijalnih činjenica ili okolnosti na kojima se mišljenje temeljilo.

4.    Stranka može odbiti izdati prethodno mišljenje ako je pitanje postavljeno u zahtjevu predmet upravnog ili sudskog preispitivanja ili ako se zahtjev ne odnosi ni na koju predviđenu primjenu prethodnog mišljenja ili carinskog postupka. Ako odbije izdati prethodno mišljenje, stranka odmah pisanim putem obavješćuje podnositelja i navodi relevantne činjenice te osnovu za tu odluku.

5.    Svaka stranka objavljuje barem:

(a)    zahtjeve za primjenu prethodnog mišljenja, uključujući informacije koje treba dostavljati i u kojem obliku;

(b)    rok u kojem će izdati prethodno mišljenje; i

(c)    rok valjanosti prethodnog mišljenja.

6.    Ako ukine, izmijeni ili poništi prethodno mišljenje, stranka podnositelju dostavlja pisanu obavijest u kojoj navodi relevantne činjenice i osnovu za tu odluku. Stranka može ukinuti, izmijeniti ili poništiti prethodno mišljenje s retroaktivnim učinkom samo ako je doneseno na temelju nepotpunih, netočnih, lažnih ili obmanjujućih informacija.

7.    Prethodno mišljenje koje je izdala stranka obvezujuće je za tu stranku u odnosu na podnositelja koji je zatražio izdavanje mišljenja. Stranka može odrediti da je prethodno mišljenje obvezujuće za podnositelja.

8.    Svaka stranka na pisani zahtjev primatelja mišljenja omogućuje preispitivanje prethodnog mišljenja ili odluke o njegovoj izmjeni, ukidanju ili poništenju.

9.    Svaka stranka nastoji objaviti informacije o prethodnim mišljenjima, uzimajući u obzir potrebu za zaštitom osobnih i povjerljivih poslovnih informacija.

10.    Svaka stranka donosi prethodno mišljenje bez odgode, a obično u roku od 150 dana od datuma primitka svih potrebnih informacija. Taj se rok može produljiti u skladu sa zakonima i drugim propisima stranke ako je potrebno dodatno vrijeme kako bi se prethodna mišljenja izdala na ispravan i ujednačen način. U tom slučaju stranka obavješćuje podnositelja zahtjeva o razlogu i trajanju produljenja.

ČLANAK 4.13.

Carinski posrednici

Carinskim odredbama i postupcima stranke ne smije se zahtijevati obvezno korištenje carinskih posrednika. Svaka stranka priopćuje i objavljuje svoje mjere o korištenju carinskih posrednika. Pri izdavanju dozvola carinskim posrednicima svaka stranka primjenjuje transparentna, nediskriminirajuća i proporcionalna pravila.

ČLANAK 4.14.

Određivanje carinske vrijednosti

1.    Sve stranke carinsku vrijednost robe utvrđuju u skladu s dijelom I. Sporazuma o određivanju carinske vrijednosti. U tu svrhu dio I. Sporazuma o određivanju carinske vrijednosti ugrađuje se mutatis mutandis u ovaj Sporazum i postaje njegov dio.

2.    Stranke surađuju radi postizanja zajedničkog pristupa pitanjima povezanima s određivanjem carinske vrijednosti.

ČLANAK 4.15.

Pregledi robe prije isporuke

Stranka ne zahtijeva obvezne preglede prije isporuke kako su definirani u Sporazumu WTO-a o pregledu robe prije isporuke.

ČLANAK 4.16.

Preispitivanje i žalba

1.    Svaka stranka uspostavlja učinkovite, djelotvorne, nediskriminacijske i lako dostupne postupke kojima se jamči pravo na žalbu protiv upravnih mjera, presuda ili odluka carinskih ili drugih nadležnih tijela koje utječu na uvoz ili izvor robe ili na robu u provozu.

2.    Svaka stranka osigurava da svaka osoba kojoj izrekne takvu presudu ili odluku ili u odnosu na koju poduzima upravne mjere može pokrenuti:

(a)    upravnu žalbu ili preispitivanje pred upravnim tijelom koje je više od službenika ili ureda koji je izrekao presudu ili odluku ili poduzeo upravnu mjeru ili neovisno o njima; ili

(b)    sudsku žalbu ili preispitivanje presude ili odluke ili upravne mjere.

3.    Svaka stranka osigurava da, ako se odluka o žalbi ili preispitivanju iz stavka 2. točke (a) ne donese u roku utvrđenom u njezinim zakonima i propisima ili se ne donese bez nepotrebne odgode, podnositelj žalbe ima pravo na daljnju upravnu žalbu ili preispitivanje odnosno žalbu ili preispitivanje pred pravosudnim tijelom ili na bilo koje drugo pravno sredstvo u skladu sa zakonima i drugim propisima te stranke.

4.    Svaka stranka osigurava da se podnositelju zahtjeva pisanim putem, među ostalim elektroničkim putem, dostavi obrazloženje upravne odluke kako bi prema potrebi mogao iskoristiti žalbeni postupak ili postupak preispitivanja.

ČLANAK 4.17.

Suradnja s poslovnom zajednicom

1.    S obzirom na potrebu za pravodobnim i redovitim savjetovanjima s trgovinskim predstavnicima o zakonodavnim prijedlozima i općim postupcima povezanima s carinskim pitanjima i pitanjima olakšavanja trgovine, carinska uprava svake stranke održava savjetovanja s poslovnom zajednicom te stranke.

2.    Svaka stranka osigurava, ako je to moguće, da njezini carinski i povezani zahtjevi i postupci i dalje odgovaraju potrebama poslovne zajednice, slijede najbolju međunarodno prihvaćenu praksu te što je moguće manje ograničavaju trgovinu.

ČLANAK 4.18.

Zajednički odbor za carinsku suradnju

1.    Ovim se člankom dopunjuje i dodatno razrađuje članak 24.4. (Posebni odbori).

2.    Zajednički odbor za carinsku suradnju, s obzirom na poglavlja i odredbe koje su u njegovoj nadležnosti u skladu s člankom 24.4. (Posebni odbori) stavkom 1., osim poglavlja 3. (Pravila o podrijetlu i postupci u vezi s podrijetlom), ima sljedeće funkcije:

(a)    utvrđivanje područja u kojima su potrebna poboljšanja u provedbi i radu; i

(b)    traženje odgovarajućih načina i metoda za postizanje međusobnog dogovora o rješenjima za sva potencijalna pitanja.

3.    Zajednički odbor za carinsku suradnju može donositi odluke u vezi s područjima iz članka 4.2. (Carinska suradnja i uzajamna administrativna pomoć) stavka 2., uključujući, ako to smatra potrebnim, za potrebe provedbe stavka 2. točaka (d) i (f) tog članka.

POGLAVLJE 5.

MJERE ZA ZAŠTITU TRGOVINE

ODJELJAK A

OPĆE ODREDBE

ČLANAK 5.1.

Neprimjena povlaštenih pravila o podrijetlu

Za potrebe odjeljaka B (Antidampinške i kompenzacijske pristojbe) i C (Globalne zaštitne mjere) ne primjenjuju se povlaštena pravila o podrijetlu iz poglavlja 3. (Pravila o podrijetlu i postupci u vezi s podrijetlom).

ČLANAK 5.2.

Neprimjena rješavanja sporova

Poglavlje 26. (Rješavanje sporova) ne primjenjuje se na odjeljke B (Antidampinške i kompenzacijske pristojbe) i C (Globalne zaštitne mjere) ovog poglavlja.

ODJELJAK B

ANTIDAMPINŠKE I KOMPENZACIJSKE PRISTOJBE

ČLANAK 5.3.

Transparentnost

1.    Provedba mjera za zaštitu trgovine trebala bi biti u potpunosti usklađena s relevantnim zahtjevima WTO-a te se temeljiti na pravednom i transparentnom sustavu.

2.    Ne dovodeći u pitanje članak 6.5. Sporazuma o antidampingu i članak 12.4. Sporazuma o SCM-u, sve stranke osiguravaju, što prije nakon uvođenja možebitnih privremenih mjera i prije donošenja konačne odluke, cjelovitu i smislenu objavu svih bitnih činjenica i razmatranja na kojima se temelji odluka o primjeni konačnih mjera. Objave se sastavljaju u pisanom obliku, a zainteresiranim strankama ostavlja se dovoljno vremena za iznošenje primjedbi.

3.    Pod uvjetom da to ne dovodi do nepotrebne odgode provedbe ispitnog postupka, svim zainteresiranim stranama daje se mogućnost da budu saslušane kako bi iznijele svoja stajališta za vrijeme ispitnih postupaka u pogledu mjera za zaštitu trgovine.

ČLANAK 5.4.

Uzimanje u obzir javnog interesa

1.    Stranka se može suzdržati od primjene antidampinških ili kompenzacijskih mjera na robu druge stranke ako se na temelju informacija stavljenih na raspolaganje za vrijeme ispitnog postupka u skladu sa zahtjevima utvrđenima u zakonima i drugim propisima te stranke može zaključiti da primjena takvih mjera nije u javnom interesu.

2.    Pri donošenju konačne odluke o uvođenju pristojbi svaka stranka u skladu sa svojim zakonima i drugim propisima uzima u obzir informacije koje su dostavile relevantne zainteresirane strane, koje mogu uključivati domaću industriju, uvoznike i njihova predstavnička udruženja te organizacije koje zastupaju potrošače.

ČLANAK 5.5.

Pravilo niže pristojbe

Ako stranka uvede antidampinšku pristojbu na robu druge stranke, iznos te pristojbe ne smije biti veći od dampinške marže. Ako je pristojba niža od dampinške marže dovoljna da se ukloni šteta nanesena domaćoj industriji, stranka određuje takvu nižu pristojbu u skladu sa svojim zakonima i propisima.

ODJELJAK C

GLOBALNE ZAŠTITNE MJERE

ČLANAK 5.6.

Transparentnost

1.    Na zahtjev druge stranke stranka koja pokreće ispitni postupak o globalnim zaštitnim mjerama ili namjerava primijeniti globalne zaštitne mjere odmah dostavlja pisanu obavijest o svim relevantnim informacijama koje su dovele do pokretanja ispitnog postupka o globalnim zaštitnim mjerama ili uvođenja globalnih zaštitnih mjera, među ostalim o privremenim nalazima, ako je to relevantno. Time se ne dovodi u pitanje članak 3.2. Sporazuma o zaštitnim mjerama.

2.    Svaka stranka nastoji uvesti globalne zaštitne mjere na način koji najmanje utječe na trgovinu između stranaka.

3.    Za potrebe stavka 2., ako stranka smatra da su ispunjeni pravni zahtjevi za uvođenje konačnih zaštitnih mjera, stranka koja namjerava primijeniti takve mjere obavješćuje drugu stranku i nastoji pružiti odgovarajuću priliku za prethodno savjetovanje s tom strankom radi preispitivanja informacija dostavljenih u skladu sa stavkom 1. i razmjene mišljenja o predloženim mjerama prije donošenja konačne odluke.

ODJELJAK D

BILATERALNE ZAŠTITNE MJERE

ČLANAK 5.7.

Definicije

Za potrebe ovog odjeljka primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)    „bilateralna zaštitna mjera” znači mjera opisana u članku 5.8. (Primjena bilateralne zaštitne mjere);

(b)    „domaća industrija” u odnosu na uvezenu robu znači proizvođači u cjelini koji proizvode sličnu ili izravno konkurentnu robu, koji posluju na području stranke, ili oni čija ukupna proizvodnja slične ili izravno konkurentne robe čini pretežan dio ukupne domaće proizvodnje te robe;

(c)    „ozbiljno pogoršanje” znači velike poteškoće u sektoru gospodarstva koji proizvodi slične ili izravno konkurentne proizvode;

(d)    „ozbiljna šteta” znači bitno opće narušavanje položaja domaće industrije;

(e)    „prijetnja ozbiljnog pogoršanja” znači ozbiljno pogoršanje koje je očito neminovno na temelju činjenica, a ne samo na temelju navoda, pretpostavki ili male vjerojatnosti;

(f)    „prijetnja ozbiljne štete” znači ozbiljna šteta koja je očito neminovna na temelju činjenica, a ne samo na temelju navoda, pretpostavki ili male vjerojatnosti; i

(g)    „prijelazno razdoblje” znači razdoblje od sedam godina od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma.

ČLANAK 5.8.

Primjena bilateralne zaštitne mjere

1.    Ne dovodeći u pitanje prava i obveze stranaka iz odjeljka C (Globalne zaštitne mjere), ako se zbog smanjenja ili ukidanja carine na temelju ovog Sporazuma roba podrijetlom iz jedne stranke uvozi na područje druge stranke u toliko povećanim količinama, u apsolutnom smislu ili u odnosu na domaću proizvodnju, te pod takvim uvjetima da uzrokuje ozbiljnu štetu ili prijetnju ozbiljne štete domaćoj industriji druge stranke, ta druga stranka za vrijeme prijelaznog razdoblja i samo u skladu s uvjetima i postupcima utvrđenima u ovom odjeljku može primijeniti bilateralnu zaštitnu mjeru.

2.    Bilateralne zaštitne mjere koje se primjenjuju u skladu sa stavkom 1. mogu biti samo:

(a)    suspenzija svakog daljnjeg sniženja stope carine na predmetnu robu u skladu s poglavljem 2. (Nacionalni tretman i pristup tržištu za robu); ili

(b)    povećanje carine na predmetnu robu do razine koja ne premašuje niže od sljedećeg:

i.    carine koja se primjenjuje prema načelu najpovlaštenije nacije, a na snazi je na dan početka primjene bilateralne zaštitne mjere; ili

ii.    carine koja se primjenjuje prema načelu najpovlaštenije nacije, a na snazi je na dan koji neposredno prethodi datumu stupanja na snagu ovog Sporazuma.

ČLANAK 5.9.

Standardi za bilateralne zaštitne mjere

1.    Bilateralna zaštitna mjera ne primjenjuje se:

(a)    osim u mjeri i onoliko dugo koliko je potrebno da bi se spriječila ili otklonila ozbiljna šteta ili prijetnja takve štete za domaćoj industriji ili ozbiljno pogoršanje ili prijetnja ozbiljnog pogoršanja gospodarskog stanja najudaljenijih regija;

(b)    dulje od dvije godine; i

(c)    nakon isteka prijelaznog razdoblja.

2.    Razdoblje iz stavka 1. točke (b) može se produljiti za godinu dana ako:

(a)    nadležna tijela stranke uvoznice koja provode ispitni postupak utvrde, u skladu s postupcima navedenima u pododjeljku 1. (Postupovna pravila koja se primjenjuju na bilateralne zaštitne mjere), da je mjera i dalje potrebna za sprečavanje ili otklanjanje ozbiljne štete ili prijetnje takve štete domaćoj industriji ili ozbiljnog pogoršanja ili prijetnje ozbiljnog pogoršanja gospodarskog stanja najudaljenijih regija; i

(b)    postoje dokazi da se domaća industrija prilagođava, a ukupno razdoblje primjene zaštitne mjere, uključujući razdoblje prve primjene i sva produljenja, nije dulje od tri godine.

3.    Ako stranka prestane primjenjivati bilateralnu zaštitnu mjeru, stopa carine je stopa koja bi bila na snazi za predmetnu robu, u skladu s Prilogom 2.-A (Rasporedi ukidanja carina).

4.    Bilateralna zaštitna mjera na uvoz određene robe stranke koja je već bila predmet takve bilateralne zaštitne mjere ne smije se primijeniti u vremenskom razdoblju koje je jednako polovici trajanja prethodne bilateralne zaštitne mjere.

5.    Stranke ne smiju na istu robu istovremeno primjenjivati:

(a)    bilateralne zaštitne mjere, privremene bilateralne zaštitne mjere ili zaštitne mjere za najudaljenije regije u skladu s ovim Sporazumom; i

(b)    zaštitnu mjeru u skladu s člankom XIX. GATT-a iz 1994. i Sporazumom o zaštitnim mjerama.

ČLANAK 5.10.

Privremene bilateralne zaštitne mjere

1.    U kritičnim okolnostima u kojima bi odgoda prouzročila štetu koju bi bilo teško popraviti stranka može primijeniti privremenu bilateralnu zaštitnu mjeru ako preliminarno utvrdi da postoje jasni dokazi da se uvoz robe podrijetlom iz druge stranke povećao zbog smanjenja ili ukidanja carine na temelju ovog Sporazuma te da takav uvoz uzrokuje ozbiljnu štetu ili prijetnju takve štete domaćoj industriji ili uzrokuje ozbiljno pogoršanje ili prijetnju ozbiljnog pogoršanja gospodarskog stanja najudaljenijih regija.

2.    Privremena bilateralna zaštitna mjera ne smije trajati dulje od 200 dana. U tom razdoblju stranka postupa u skladu s relevantnim postupovnim pravilima utvrđenima u pododjeljku 1. (Postupovna pravila koja se primjenjuju na bilateralne zaštitne mjere).

3.    Carina uvedena kao rezultat privremene bilateralne zaštitne mjere odmah se vraća ako se naknadnim ispitnim postupkom iz pododjeljka 1. (Postupovna pravila koja se primjenjuju na bilateralne zaštitne mjere) ne utvrdi da povećani uvoz robe na koju se primjenjuje privremena bilateralna zaštitna mjera uzrokuje ozbiljnu štetu ili prijetnju takve štete domaćoj industriji ili pak ozbiljno pogoršanje ili prijetnju ozbiljnog pogoršanja gospodarskog stanja najudaljenijih regija.

4.    Trajanje privremene bilateralne zaštitne mjere ubraja se u razdoblje utvrđeno u članku 5.9. (Standardi za bilateralne zaštitne mjere) stavku 1. točki (b).

5.    Stranka koja primjenjuje privremenu bilateralnu zaštitnu mjeru obavješćuje drugu stranku odmah po početku primjene takvih privremenih bilateralnih zaštitnih mjera.

6.    Na zahtjev druge stranke savjetovanja se održavaju odmah nakon početka primjene privremene bilateralne zaštitne mjere.

ČLANAK 5.11.

Najudaljenije regije

1.    Kad se proizvod s podrijetlom iz Novog Zelanda uvozi na područje jedne ili više najudaljenijih regija 11 Unije u toliko povećanim količinama i pod uvjetima koji uzrokuju ozbiljno pogoršanje ili prijetnju pogoršanja gospodarskog stanja predmetne najudaljenije regije ili regija, Unija, nakon što ispita druga rješenja, iznimno može poduzeti bilateralne zaštitne mjere ograničene na područje predmetne regije ili regija.

2.    Za potrebe stavka 1. utvrđivanje ozbiljnog pogoršanja temelji se na objektivnim čimbenicima, uključujući sljedeće elemente:

(a)    povećanje obujma uvoza u apsolutnom ili relativnom smislu u odnosu na domaću proizvodnju i uvoz iz ostalih izvora; i

(b)    učinak uvoza na situaciju u relevantnoj industriji ili predmetnom gospodarskom sektoru, što uključuje razinu prodaje, proizvodnje, financijsku situaciju i zapošljavanje.

3.    Ne dovodeći u pitanje stavak 1., ovaj odjeljak primjenjuje se mutatis mutandis na sve zaštitne mjere donesene na temelju ovog članka.

ČLANAK 5.12.

Kompenzacija i suspenzija koncesija

1.    Najkasnije 30 dana od datuma primjene bilateralne zaštitne mjere stranka koja primjenjuje tu mjeru pruža mogućnost savjetovanja s drugom strankom radi dogovora o odgovarajućoj kompenzaciji za liberalizaciju trgovine u obliku koncesija s u osnovi istovjetnim trgovinskim učinkom.

2.    Ako savjetovanje iz stavka 1. ne dovede do dogovora o kompenzaciji za liberalizaciju trgovine u roku od 30 dana od prvog dana savjetovanja, stranka na čije se proizvode primjenjuje zaštitna mjera može suspendirati primjenu u osnovi istovjetnih koncesija na trgovinu stranke koja primjenjuje bilateralnu zaštitnu mjeru.

3.    Obveza kompenzacije iz stavka 1. i pravo na suspenziju koncesija iz stavka 2. primjenjuju se samo dok traje bilateralna zaštitna mjera.

4.    Neovisno o stavku 3., pravo na suspenziju iz tog stavka ne smije se koristiti u prva 24 mjeseca tijekom kojih je bilateralna zaštitna mjera na snazi ako je ta bilateralna zaštitna mjera poduzeta zbog apsolutnog povećanja uvoza i ako je u skladu s odredbama ovog Sporazuma.

PODODJELJAK 1.

POSTUPOVNA PRAVILA KOJA SE PRIMJENJUJU NA BILATERALNE ZAŠTITNE MJERE

ČLANAK 5.13.

Mjerodavno pravo

Ovaj se pododjeljak primjenjuje na bilateralne zaštitne mjere obuhvaćene odjeljkom D (Bilateralne zaštitne mjere) koje primjenjuje nadležno tijelo stranke koje provodi ispitni postupak. U slučajevima koji nisu obuhvaćeni ovim pododjeljkom nadležno tijelo koje provodi ispitni postupak primjenjuje pravila utvrđena u svojem domaćem zakonodavstvu pod uvjetom da su u skladu s odredbama ovog odjeljka.

ČLANAK 5.14.

Ispitni postupci

1.    Stranka primjenjuje bilateralnu zaštitnu mjeru tek nakon što njezino nadležno tijelo provede ispitni postupak u skladu s člankom 3. i člankom 4.2. točkama (a) i (c) Sporazuma o zaštitnim mjerama. U tu se svrhu članak 3. i članak 4.2. točke (a) i (c) Sporazuma o zaštitnim mjerama ugrađuju mutatis mutandis u ovaj Sporazum i postaju njegov sastavni dio.

2.    Kako bi se primijenila bilateralna zaštitna mjera, nadležno tijelo koje provodi ispitni postupak na temelju objektivnih dokaza dokazuje postojanje uzročno-posljedične veze između povećanog uvoza predmetnog proizvoda i ozbiljne štete ili prijetnje od nje. Nadležno tijelo koje provodi ispitni postupak ispituje i druge poznate čimbenike osim povećanog uvoza kako se šteta uzrokovana tim čimbenicima ne bi pripisala povećanom uvozu.

3.    Ispitni postupak svakako završava u roku od godinu dana od pokretanja.

ČLANAK 5.15.

Obavješćivanje i savjetovanje

1.    Stranka odmah obavješćuje drugu stranku u pisanom obliku ako:

(a)    pokrene bilateralni zaštitni ispitni postupak u skladu s ovim poglavljem;

(b)    utvrdi da povećani uvoz uzrokuje ozbiljnu štetu ili prijetnju takve štete ili pak ozbiljno pogoršanje ili prijetnju ozbiljnog pogoršanja gospodarskog stanja najudaljenijih regija;

(c)    odluči primijeniti privremenu bilateralnu zaštitnu mjeru ili primijeniti ili produljiti bilateralnu zaštitnu mjeru; ili

(d)    odluči izmijeniti prethodno donesenu bilateralnu zaštitnu mjeru.

2.    Stranka drugoj stranci dostavlja primjerak javne verzije pritužbe i izvješće svojih nadležnih tijela koja provode ispitni postupak koje se zahtijeva na temelju članka 3. Sporazuma o zaštitnim mjerama.

3.    Kad u skladu sa stavkom 1. točkom (c) obavijesti drugu stranku da primjenjuje ili proširuje bilateralnu zaštitnu mjeru, stranka u svoju obavijest uključuje sve relevantne informacije, kao što su:

(a)    dokaz da zbog sniženja ili ukidanja carine u skladu s ovim Sporazumom povećani uvoz robe druge stranke uzrokuje ozbiljnu štetu ili prijetnju od takve štete domaćoj industriji ili ozbiljno pogoršanje ili prijetnju od ozbiljnog pogoršanja gospodarskog stanja najudaljenijih regija;

(b)    točan opis robe na koju se primjenjuje bilateralna zaštitna mjera, uključujući njezin tarifni broj ili podbroj prema HS-u, na kojem se temelji Prilog 2.-A (Rasporedi ukidanja carina);

(c)    točan opis bilateralne zaštitne mjere;

(d)    datum početka primjene bilateralne zaštitne mjere, njezino očekivano trajanje i, ako je primjenjivo, rok za postupnu liberalizaciju mjere; i

(e)    ako se radi o produljenju bilateralne zaštitne mjere, dokaz da se predmetna domaća industrija prilagođava.

4.    Na zahtjev stranke čija roba podliježe bilateralnom zaštitnom postupku u skladu s ovim poglavljem stranka koja provodi taj postupak pruža odgovarajuću priliku za savjetovanje sa strankom koja je podnijela zahtjev prije donošenja konačne odluke o primjeni zaštitnih mjera radi preispitivanja obavijesti dostavljene u skladu sa stavkom 1. ili javne obavijesti ili izvješća koje je nadležno istražno tijelo izdalo u vezi s postupkom te razmjene mišljenja o predloženoj mjeri i postizanja dogovora o kompenzacijama predviđenima u članku 5.12. (Kompenzacija i suspenzija koncesija).

POGLAVLJE 6.

SANITARNE I FITOSANITARNE MJERE

ČLANAK 6.1.

Ciljevi i opće odredbe

1.    Ciljevi su ovog poglavlja:

(a)    zaštititi zdravlje ljudi, životinja i biljaka na područjima stranaka uz istodobno olakšavanje trgovine između stranaka;

(b)    osigurati da se sanitarnim i fitosanitarnim mjerama stranaka ne stvaraju neopravdane prepreke trgovini;

(c)    olakšati provedbu Sporazuma o SPS-u, međunarodnih normi i povezanih tekstova, a posebno regionalizacije i istovrijednosti;

(d)    surađivati u okviru međunarodnih tijela za normizaciju;

(e)    promicati transparentnost i razumijevanje primjene sanitarnih i fitosanitarnih mjera svake stranke;

(f)    jačati suradnju između stranaka i prepoznati zajedničke ciljeve stranaka u borbi protiv antimikrobne otpornosti (dalje u tekstu „AMR”); i

(g)    poboljšati komunikaciju, suradnju i rješavanje sanitarnih i fitosanitarnih pitanja koja mogu utjecati na trgovinu između stranaka.

2.    Stranke u pogledu Sporazuma o SPS-u posebno podsjećaju na sljedeće:

(a)    načelo da se njihove sanitarne i fitosanitarne mjere temelje na procjeni rizika u skladu s člankom 5. i drugim relevantnim odredbama Sporazuma o SPS-u; i

(b)    koncept privremenih sanitarnih i fitosanitarnih mjera.

ČLANAK 6.2.

Područje primjene

1.    Stranke potvrđuju svoja prava i obveze u okviru Sanitarnog sporazuma.

2.    Podložno stavku 3. ovo se poglavlje primjenjuje na:

(a)    sanitarne i fitosanitarne mjere stranke koje mogu utjecati na trgovinu između stranaka; i

(b)    suradnju u području antimikrobne otpornosti.

3.    Ovo se poglavlje ne primjenjuje na mjere stranke ni na pitanja obuhvaćena Sanitarnim sporazumom.

ČLANAK 6.3.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)    definicije iz Priloga A Sporazumu o SPS-u;

(b)    definicije donesene pod okriljem Komisije za Codex Alimentarius;

(c)    definicije donesene pod okriljem Svjetske organizacije za zdravlje životinja (dalje u tekstu „WOAH”);

(d)    definicije donesene pod okriljem Međunarodne konvencije o zaštiti bilja (dalje u tekstu „IPPC”);

(e)    „nadležno tijelo” znači državno tijelo navedeno u Prilogu 6.-A (Nadležna tijela) i uključuje relevantne nacionalne organizacije za zaštitu bilja; i

(f)    „uvozna provjera” znači procjena koja može uključivati inspekciju, pregled, uzorkovanje, pregled dokumentacije, ispitivanja ili postupke, uključujući laboratorijske, organoleptičke ili identifikacijske postupke, koje na granici stranke uvoznice provodi njezino nadležno tijelo kako bi se utvrdilo ispunjava li pošiljka sanitarne i fitosanitarne zahtjeve stranke uvoznice.

ČLANAK 6.4.

Posebni uvjeti povezani sa zdravljem bilja

1.    U skladu s primjenjivim normama dogovorenima u okviru IPPC-a stranke razmjenjuju informacije o statusu štetnih organizama na svojem području. Na zahtjev stranke druga stranka dostavlja obrazloženje kategorizacije štetnih organizama i povezanih fitosanitarnih mjera.

2.    Kad je riječ o kategorizaciji štetnih organizama, svaka stranka sastavlja i ažurira popis reguliranih štetnih organizama za bilje i biljne proizvode za koje postoji fitosanitarni rizik. Taj popis sadržava:

(a)    karantenske štetne organizme koji nisu prisutni ni u jednom dijelu njezina područja;

(b)    karantenske štetne organizme koji su prisutni, ali nisu široko rasprostranjeni niti su pod službenim nadzorom;

(c)    karantenske štetne organizme zaštićenih područja; i

(d)    ako je primjenjivo, regulirane nekarantenske štetne organizme.

3.    Svaka stranka svoje uvozne zahtjeve za bilje ili biljne proizvode ograničava na one koji su potrebni za ublažavanje rizika od unošenja reguliranih štetnih organizama. Uvozni zahtjevi za ublažavanje rizika od karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja ne primjenjuju se osim ako je poznato da je odredište bilja ili biljnih proizvoda unutar zaštićenog područja.

4.    Stranka uvoznica ne bi trebala zahtijevati da njezina nacionalna organizacija za zaštitu bilja provede inspekciju prije izvoza ako je inspekcija bilja ili biljnih proizvoda u nadležnosti nacionalne organizacije za zaštitu bilja stranke izvoznice.

ČLANAK 6.5.

Priznavanje nezaraženosti štetnim organizmima

Ako se regionalizacija definira u smislu nezaraženog područja, mjesta proizvodnje, proizvodne jedinice ili zaštićenog područja u sektoru bilja i biljnih proizvoda:

(a)    stranke priznaju koncepte nezaraženih područja, mjesta proizvodnje i proizvodne jedinice kako je navedeno u relevantnim međunarodnim normama IPPC-a za fitosanitarne mjere;

(b)    stranke uzajamno prihvaćaju:

i.    nezaražena područja, mjesta proizvodnje i proizvodne jedinice druge stranke; i

ii.    službene kontrole u uspostavi i održavanju nezaraženih područja, mjesta proizvodnje i proizvodnih jedinica druge stranke;

(c)    Novi Zeland priznaje koncept zaštićenih područja na području Unije kao istovrijedan nezaraženom području kako je utvrđeno u normi ISPM 4 („Zahtjevi za uspostavljanje područja bez štetnih organizama”) IPPC-a;

(d)    stranka izvoznica na zahtjev stranke uvoznice utvrđuje nezaražena područja, mjesta proizvodnje, proizvodne jedinice i zaštićena područja te, ako to zatraži stranka uvoznica, dostavlja potpuno objašnjenje i popratne podatke kako je predviđeno u relevantnim ISPM-ovima ili kako se na drugi način smatra primjerenim; i

(e)    Odbor za trgovinu može donijeti odluku o izmjeni Priloga 6.-B (Regionalni uvjeti za bilje i biljne proizvode) kako bi se utvrdila sva druga pitanja koja se mogu odnositi na regionalizaciju ili kako bi se odredili odgovarajući posebni uvjeti koji se temelje na riziku.

ČLANAK 6.6.

Istovrijednost

1.    Stranke potvrđuju da je priznavanje istovrijednosti važno sredstvo olakšavanja trgovine.

2.    Pri utvrđivanju istovrijednosti određene sanitarne i fitosanitarne mjere, skupine mjera ili na razini sustava svaka stranka uzima u obzir odgovarajuće smjernice Odbora WTO-a za sanitarne i fitosanitarne mjere te međunarodne norme, smjernice i preporuke. Odbor za trgovinu može donijeti odluku o utvrđivanju daljnjih smjernica i postupaka za utvrđivanje, priznavanje i održavanje istovrijednosti u Prilogu 6.-C (Priznavanje istovrijednosti sanitarnih i fitosanitarnih mjera).

3.    Na zahtjev stranke izvoznice stranka uvoznica u razumnom roku navodi cilj i obrazloženje svoje sanitarne ili fitosanitarne mjere te jasno utvrđuje rizik koji njome namjerava otkloniti.

4.    Stranka uvoznica priznaje istovrijednost sanitarne i fitosanitarne mjere ako stranka izvoznica objektivno dokaže da se njezinom mjerom postiže odgovarajuća razina zaštite zdravlja ljudi, životinja ili biljaka u stranci uvoznici.

5.    Ako na temelju procjene istovrijednosti utvrdi da istovrijednost ne postoji, stranka uvoznica stranci izvoznici dostavlja obrazloženje svoje odluke.

6.    Ne dovodeći u pitanje članak 6.8. (Certifikacija) stavak 6., Odbor za trgovinu može donijeti odluku o izmjeni Priloga 6.-C (Priznavanje istovrijednosti sanitarnih i fitosanitarnih mjera) kako bi se:

(a)    utvrdile vrste robe stranke izvoznice za koje stranka uvoznica priznaje da su obuhvaćene sanitarnim i fitosanitarnim mjerama koje su istovrijedne njezinima ili utvrdile službene kontrole stranke izvoznice koje stranka uvoznica priznaje kao istovrijedne svojima; i

(b)    naveli svi odgovarajući posebni uvjeti koji se temelje na procjeni rizika ili svi dogovoreni statusi štetnog organizma ili bolesti.

7.    Ako stranka sanitarne i fitosanitarne mjere izmijeni na način za koji smatra da ne utječe na odluku o istovrijednosti iz ovog poglavlja, odluka se primjenjuje na najnoviju verziju relevantnog zakona ili propisa o izmjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera.

8.    Ako stranka smatra da to utječe na prethodnu odluku o istovrijednosti, o tome obavješćuje drugu stranku.

9.    Ako izmijeni sanitarne i fitosanitarne mjere i smatra da bi to moglo utjecati na odluku o istovrijednosti iz ovog poglavlja, stranka uvoznica:

(a)    objektivno razmatra je li prethodna odluka prestala biti dostatna za postizanje odgovarajuće razine zaštite; i

(b)    savjetuje se sa strankom izvoznicom i zatim odlučuje može li se odluka i dalje primjenjivati s posebnim uvjetima ili bez njih.

ČLANAK 6.7.

Trgovinski uvjeti i postupci odobravanja

1.    Stranka uvoznica javno objavljuje svoje fitosanitarne uvozne zdravstvene zahtjeve i postupke koji se upotrebljavaju za utvrđivanje tih zahtjeva.

2.    Ako stranke zajednički odrede određeno bilje ili biljni proizvod kao prioritet, stranka uvoznica bez nepotrebne odgode utvrđuje posebne uvozne zahtjeve za taj proizvod, osim u opravdanim okolnostima.

3.    Ako je uvozni zahtjev zaprimljen u vezi s određenim biljem ili biljnim proizvodom koji je prethodno odobren za uvoz iz stranke izvoznice, stranka uvoznica procjenjuje profil rizičnosti i, ako utvrdi da je taj profil isti, bez nepotrebne odgode provodi postupak odobravanja, osim u opravdanim okolnostima.

4.    Svaka stranka osigurava da se postupci koji se koriste za odobravanje uvoza iz druge stranke pokrenu i provedu bez nepotrebne odgode, uključujući, ako je potrebno, revizije i potrebne zakonodavne ili administrativne mjere za provedbu postupka odobravanja. Svaka stranka posebno izbjegava nepotrebne ili nepotrebno opterećujuće zahtjeve za dostavu informacija, ograničava te zahtjeve na ono što je potrebno i uzima u obzir informacije koje su već dostupne stranci uvoznici, kao što su informacije o primjenjivim zakonima i propisima te izvješća o reviziji stranke izvoznice.

5.    Osim kako je predviđeno člankom 6.5. (Priznavanje nezaraženosti štetnim organizmima), svaka stranka svoje fitosanitarne uvjete uvoza primjenjuje u odnosu na cjelokupno područje druge stranke ako na njemu prevladava isti status štetnog organizma.

6.    Ne dovodeći u pitanje članak 6.10. (Hitne mjere), svaka stranka službene kontrole koje druga stranka primjenjuje na trgovinu priznaje kao istovrijedne pod uvjetom da od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma nema znatnih promjena u sustavima službenih kontrola stranke izvoznice kojima bi se smanjila razina jamstva za stranku uvoznicu.

7.    Ne dovodeći u pitanje članak 6.10. (Hitne mjere), stranka uvoznica ne smije odbiti ili zaustaviti uvoz robe stranke izvoznice samo zato što provodi preispitivanje svojih sanitarnih i fitosanitarnih mjera ako je u trenutku pokretanja preispitivanja uvoz te robe iz druge stranke bio dopušten.

8.    Stranke bez naknadnih postupaka odobravanja prihvaćaju međusobne popise objekata koji podliježu sanitarnim i fitosanitarnim mjerama za trgovinu.

9.    Svaka stranka na zahtjev stavlja na raspolaganje drugoj stranci popise objekata iz stavka 8.

ČLANAK 6.8.

Certifikacija

1.    Za zdravstveno certificiranje bilja i biljnih proizvoda nadležna tijela primjenjuju načela utvrđena u normama ISPM 7 („Sustav certifikacije pri izvozu”) i ISPM 12 („Smjernice za izdavanje fitosanitarnih certifikata”) IPPC-a.

2.    Svaka stranka promiče primjenu elektroničke certifikacije i ostale tehnologije za olakšavanje trgovine.

3.    Ne dovodeći u pitanje članke 6.2. (Područje primjene) i 6.10. (Hitne mjere), za prerađenu hranu obuhvaćenu ovim poglavljem ne zahtijeva se certificiranje sigurnosti hrane, osim ako je taj zahtjev potkrijepljen analizom rizika.

4.    Odbor za trgovinu može donijeti odluku o izmjeni Priloga 6.-E (Certifikacija) kako bi se utvrdile dodatne smjernice, postupci i zahtjevi u vezi s certificiranjem.

5.    Ako je stranka uvoznica za određenu robu prihvatila sanitarne i fitosanitarne mjere stranke izvoznice kao istovrijedne svojima, stranka izvoznica može u službeni zdravstveni certifikat uključiti obrazac potvrde o zdravlju utvrđen u odjeljku 1. Priloga 6.-E (Certifikacija).

6.    Ako je stranka uvoznica u skladu s člankom 6.6. (Istovrijednost) stavcima 7. ili 8. utvrdila da je zadržana istovrijednost, u uvoznom zdravstvenom certifikatu predviđenom u Prilogu 6.-E (Certifikacija) navode se, ako je izvedivo i primjenjivo, izvorni zakoni ili drugi propisi stranke uvoznice.

7.    Ako stranka uvoznica utvrdi da posebni uvjet iz Priloga 6.-C (Priznavanje istovrijednosti sanitarnih i fitosanitarnih mjera) više nije potreban, jamstva za taj posebni uvjet više nisu potrebna, a Odbor za trgovinu u razumnom roku donosi odluku o izmjeni Priloga 6.-C (Priznavanje istovrijednosti sanitarnih i fitosanitarnih mjera).

ČLANAK 6.9.

Transparentnost, razmjena informacija i tehničko savjetovanje

1.    Stranke se odmah međusobno obavješćuju o svim značajnim:

(a)    nalazima od epidemiološke važnosti koji se mogu odnositi na proizvod kojim stranke međusobno trguju;

(b)    pitanjima sigurnosti hrane povezanima s proizvodom kojim stranke međusobno trguju; ili

(c)    drugim informacijama relevantnima za odgovarajuću provedbu ovog poglavlja.

2.    Ako su informacije iz stavka 1. stavljene na raspolaganje putem obavijesti WTO-u ili relevantnom međunarodnom tijelu za normizaciju u skladu s pravilima tog tijela ili na javno dostupnim internetskim stranicama stranke, zahtjev iz stavka 1. smatra se ispunjenim.

3.    Ako je stranka ozbiljno zabrinuta zbog sanitarnog ili fitosanitarnog rizika, tehnička savjetovanja o toj situaciji održavaju se na njezin zahtjev što prije, a u svakom slučaju u roku od 14 dana od datuma dostave zahtjeva.

4.    Ako se pojavi ozbiljna zabrinutost zbog sanitarne ili fitosanitarne mjere koju je predložila ili provela druga stranka, stranka može zatražiti tehničko savjetovanje s drugom strankom. Stranka kojoj je upućen zahtjev odgovara najkasnije 30 dana od datuma primitka zahtjeva.

5.    S obzirom na stavke 3. i 4. svaka stranka nastoji dostaviti sve informacije potrebne za izbjegavanje poremećaja u trgovini i omogućiti strankama postizanje obostrano prihvatljivog rješenja kojim se učinkovito upravlja sanitarnim ili fitosanitarnim rizikom.

6.    Stranke sve probleme koji proizlaze iz provedbe ovog poglavlja nastoje riješiti tehničkim savjetovanjima 12 u skladu s ovim člankom prije pokretanja rješavanja sporova u skladu s poglavljem 26. (Rješavanje sporova).

ČLANAK 6.10.

Hitne mjere

1.    Ako stranka donese hitnu mjeru koja je potrebna za zaštitu života ili zdravlja ljudi, životinja ili biljaka, njezino nadležno tijelo o tome obavješćuje nadležno tijelo druge stranke u roku od 24 sata. Ako stranka zatraži tehničko savjetovanje o hitnoj sanitarnoj ili fitosanitarnoj mjeri, ono se mora održati u roku od 14 dana od dana isporuke obavijesti o hitnoj sanitarnoj ili fitosanitarnoj mjeri. Stranke razmatraju sve informacije dostavljene u okviru tehničkog savjetovanja.

2.    Kad donosi odluku o pošiljci koja se u trenutku donošenja hitne sanitarne ili fitosanitarne mjere prevozi između stranaka, stranka koja primjenjuje hitnu mjeru uzima u obzir sve informacije koje je stranka izvoznica pravodobno dostavila.

3.    Ako hitna mjera ozbiljno ometa ili obustavlja trgovinu, stranka uvoznica u najkraćem mogućem roku opoziva tu mjeru ili dostavlja odgovarajuće znanstveno i tehničko obrazloženje za njezin nastavak.

ČLANAK 6.11.

Revizije

1.    Kako bi se zadržalo povjerenje u provedbu ovog poglavlja, svaka stranka ima pravo provesti reviziju cijelog ili dijela kontrolnog sustava nadležnog tijela druge stranke kako bi se utvrdilo da on funkcionira kako je predviđeno.

2.    Stranka pri reviziji uzima u obzir relevantne smjernice Odbora WTO-a za sanitarne i fitosanitarne mjere te međunarodne norme, smjernice i preporuke.

3.    Stranka koja provodi reviziju u svakoj odluci ili mjeri koju donese kao rezultat revizije, a koja može negativno utjecati na trgovinu, uzima u obzir sljedeće:

(a)    procijenjeni rizik, potkrijepljen objektivnim dokazima i podacima koji se mogu provjeriti; i

(b)    svoje znanje o stranci koja je predmet revizije, relevantno iskustvo s tom strankom i povjerenje u nju.

4.    Stranka koja provodi reviziju na zahtjev dostavlja objektivne dokaze i podatke stranci koja je predmet revizije.

5.    Stranka koja provodi reviziju snosi vlastite troškove povezane s revizijama.

6.    Svaka stranka uspostavlja postupke za sprečavanje otkrivanja povjerljivih informacija dobivenih tijekom revizije nadležnih tijela druge stranke, uključujući postupke za uklanjanje svih povjerljivih informacija iz završnog izvješća o reviziji koje je javno dostupno.

7.    Stranka koja provodi reviziju razmatra sve primjedbe na izvješće stranke koja je predmet revizije i odlučuje hoće li se izvješće ili njegov dio javno objaviti ili staviti na raspolaganje na ograničeniji način.

8.    Odbor za trgovinu može donijeti odluku o izmjeni Priloga 6.-D (Smjernice i postupci za reviziju ili provjeru) kako bi se utvrdile ili odredile smjernice za reviziju i postupci revizije.

ČLANAK 6.12.

Uvozne provjere i naknade

1.    Stranka uvoznica ima pravo provoditi uvozne provjere na temelju sanitarnih i fitosanitarnih rizika povezanih s uvozom. Te se provjere provode bez nepotrebne odgode i uz minimalno narušavanje trgovine.

2.    Ako se uvoznim provjerama utvrdi neusklađenost s relevantnim uvoznim zahtjevima, mjere koje stranka uvoznica poduzima temelje se na međunarodnim normama i procjeni rizika te ne ograničavaju trgovinu više nego što je potrebno da se postigne odgovarajuća razina zaštite stranke uvoznice.

3.    Nadležno tijelo stranke uvoznice obavješćuje nadležno tijelo stranke izvoznice ako neusklađenost predstavlja ozbiljan rizik za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka.

4.    Nadležno tijelo stranke uvoznice obavješćuje uvoznika ili njegova predstavnika o neusklađenoj pošiljci, uključujući razlog neusklađenosti, i daje mu priliku za preispitivanje odluke. Nadležno tijelo stranke uvoznice razmatra sve relevantne informacije dostavljene kao pomoć u preispitivanju.

5.    Naknade koje se naplaćuju za postupke za uvezene proizvode ne smiju biti više od naknada koje se naplaćuju za usporedive provjere sličnih domaćih proizvoda i ne smiju biti više od stvarnih troškova usluge.

6.    Odbor za trgovinu može donijeti odluku o izmjeni Priloga 6.-F (Uvozne provjere i naknade) kako bi se utvrdile stope učestalosti i naknade za uvozne provjere za određene proizvode obuhvaćene područjem primjene ovog poglavlja.

ČLANAK 6.13.

Znanstvena pouzdanost i transparentnost u određenim postupcima izdavanja odobrenja 13

1.    Stranke priznaju da se postupci izdavanja odobrenja temelje na pouzdanim znanstvenim dokazima i provode na transparentan način kako bi se izgradilo i održalo povjerenje javnosti. Stranke surađuju na povećanju pouzdanosti i transparentnosti tih postupaka.

2.    Stranke potvrđuju da su njihovi postupci izdavanja odobrenja namijenjeni postizanju usporedivih ishoda i da je suradnja u tom području poželjna.

3.    Ako osoba koja je odgovorna osigurati da poduzeće pod njezinom kontrolom ispunjava zahtjeve za dobivanje odobrenja za stavljanje u promet naruči znanstvene studije u znanstvenoj ustanovi 14 koja se nalazi u stranci kako bi potkrijepila zahtjev za odobrenje u kontekstu određenih postupaka izdavanja odobrenja u drugoj stranci, a stranka u kojoj se nalazi znanstvena ustanova o tome je obaviještena, obje stranke nastoje međusobno razmjenjivati takve informacije.

4.    Stranke mogu razmjenjivati informacije i o svojim postupcima izdavanja odobrenja.

5.    Stranka na temelju ovog članka može zatražiti posjet radi utvrđivanja činjenica znanstvenoj ustanovi smještenoj u drugoj stranci kako bi prikupila informacije o tome kako znanstvena ustanova primjenjuje relevantne norme kad provodi znanstvenu studiju za potrebe određenih postupaka izdavanja odobrenja u stranci koja traži posjet radi utvrđivanja činjenica.

6.    Ako stranka želi organizirati posjet radi utvrđivanja činjenica, o tome obavješćuje drugu stranku najkasnije 60 dana prije takvog posjeta.

7.    Ako stranka želi organizirati posjet radi utvrđivanja činjenica i znanstvena ustanova pristane na takav posjet, službenici druge stranke mogu za vrijeme posjeta pratiti službenike stranke posjetiteljice.

8.    Završno izvješće o posjetu radi utvrđivanja činjenica stavlja se na raspolaganje nadležnim tijelima obiju stranaka. Relevantni dijelovi završnog izvješća stavljaju se na raspolaganje i posjećenoj znanstvenoj ustanovi.

9.    Troškove posjeta radi utvrđivanja činjenica snosi stranka koja zatraži posjet radi utvrđivanja činjenica.

10.    Odbor za trgovinu može donijeti odluku o utvrđivanju detaljnih provedbenih pravila i svih potrebnih smjernica u vezi sa stavcima od 3. do 9.

ČLANAK 6.14.

Antimikrobna otpornost

1.    Stranke prepoznaju da je antimikrobna otpornost ozbiljna prijetnja zdravlju ljudi i životinja.

2.    Stranke u skladu s pristupom „Jedno zdravlje” surađuju i olakšavaju razmjenu informacija, među ostalim propisa, smjernica, nacionalnih planova, standarda, stručnog znanja i iskustava u području antimikrobne otpornosti, te utvrđuju zajednička stajališta, interese, prioritete i politike u tom području.

3.    Stranke potvrđuju:

(a)    da njihovi antimikrobni regulatorni standardi, smjernice i sustavi nadzora omogućuju usporedive kontrole i zdravstvene ishode;

(b)    da su njihove strategije za borbu protiv antimikrobne otpornosti prvenstveno usmjerene na antimikrobna sredstva koja su ključna za liječenje i zdravlje ljudi i životinja; i

(c)    da poduzimaju inicijative u okviru svojih strategija i politika za promicanje postupnog ukidanja upotrebe antibiotskih sredstava kao pospješivača rasta, posebno onih od medicinske važnosti, te za smanjenje upotrebe antimikrobnih sredstava u uzgoju životinja.

4.    Osim toga, stranke:

(a)    surađuju u okviru relevantnih međunarodnih foruma na izradi budućih kodeksa, smjernica, standarda, preporuka i inicijativa;

(b)    surađuju na izradi međunarodnih akcijskih planova, posebno u pogledu odgovorne i razborite upotrebe antimikrobnih sredstava radi učinkovitije borbe protiv antimikrobne otpornosti; i

(c)    u kontekstu svojih strategija i politika podupiru provedbu dogovorenih međunarodnih akcijskih planova i strategija za borbu protiv antimikrobne otpornosti.

5.    Propisi, smjernice, strateški planovi, standardi i druge inicijative za borbu protiv antimikrobne otpornosti ne koriste se za izradu ili provedbu mjera koje utječu na trgovinu, osim ako su te mjere u skladu sa Sporazumom o SPS-u i relevantnim odredbama ovog poglavlja.

6.    Odbor za SPS može osnovati tehničku radnu skupinu za antimikrobnu otpornost.

ČLANAK 6.15.

Prijevare u trgovini robom

1.    Stranke prepoznaju da prijevarne aktivnosti komercijalnih subjekata uključenih u međunarodnu trgovinu mogu:

(a)    utjecati na zdravlje ljudi, životinja, biljaka, a posljedično i na okoliš; i

(b)    narušiti poštenu poslovnu praksu i povjerenje potrošača.

2.    Stranke razmjenjuju relevantne informacije i surađuju kako bi odvratile od praksi koje nisu, ili naizgled nisu, u skladu s njihovim sanitarnim i fitosanitarnim mjerama ili koje dovode potrošače i druge relevantne dionike u zabludu.

ČLANAK 6.16.

Provedba i resursi

Svaka stranka osigurava da njezina nadležna tijela imaju resurse potrebne za djelotvornu provedbu ovog poglavlja.

ČLANAK 6.17.

Odbor za sanitarne i fitosanitarne mjere

1.    Ovim se člankom dopunjuje i dodatno razrađuje članak 24.4. (Posebni odbori).

2.    Odbor za sanitarne i fitosanitarne mjere u vezi s ovim poglavljem ima sljedeće funkcije:

(a)    služi kao forum za razmjenu informacija o regulatornom sustavu svake stranke, uključujući znanstvenu osnovu i osnovu za procjenu rizika za njezine sanitarne i fitosanitarne mjere;

(b)    utvrđuje mogućnosti za suradnju, uključujući inicijative za olakšavanje trgovine i daljnji rad na uklanjanju nepotrebnih prepreka trgovini između stranaka;

(c)    promiče suradnju u multilateralnim forumima, među ostalim u okviru Odbora WTO-a za sanitarne i fitosanitarne mjere i međunarodnim tijelima za normizaciju, prema potrebi;

(d)    osniva ad hoc radne skupine;

(e)    služi kao forum u okviru kojeg stranke u ranoj fazi jedna drugu mogu obavijestiti o regulatornim pitanjima povezanima sa sanitarnim i fitosanitarnim mjerama;

(f)    ne dovodeći u pitanje poglavlje 26. (Rješavanje sporova), služi kao forum za rješavanje određenih trgovinskih pitanja ako stranke ne uspiju postići uzajamno prihvatljivo rješenje u okviru tehničkih savjetovanja u skladu s člankom 6.9. (Transparentnost, razmjena informacija i tehničko savjetovanje);

(g)    u izvršavanju svojih funkcija poduzima sve druge radnje o kojima se stranke usuglase; i

(h)    razmatra sva pitanja povezana s ovim poglavljem.

3.    Osim ako stranke odluče drukčije, Odbor se sastaje i utvrđuje svoj program rada najkasnije godinu dana od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma.

POGLAVLJE 7.

ODRŽIVI PREHRAMBENI SUSTAVI

ČLANAK 7.1.

Ciljevi

1.    Prepoznajući važnost jačanja politika i definiranja programa kojima se pridonosi razvoju održivih, uključivih, zdravih i otpornih prehrambenih sustava, stranke su suglasne uspostaviti blisku suradnju kako bi se zajednički uključile u tranziciju prema održivim prehrambenim sustavima.

2.    Ovo se poglavlje primjenjuje uz i ne dovodeći u pitanje druga poglavlja ovog Sporazuma koja se odnose na prehrambene sustave ili održivost, posebno poglavlje 6. (Sanitarne i fitosanitarne mjere), poglavlje 9. (Tehničke prepreke trgovini) i poglavlje 19. (Trgovina i održivi razvoj).

ČLANAK 7.2.

Područje primjene

1.    Ovo se poglavlje primjenjuje na suradnju između stranaka usmjerenu na poboljšanje održivosti njihovih prehrambenih sustava.

2.    U ovom se poglavlju utvrđuju odredbe za suradnju u područjima kojima se mogu postići održiviji prehrambeni sustavi. Okvirna područja suradnje navedena su u članku 7.4. (Suradnja radi poboljšanja održivosti prehrambenih sustava).

3.    Stranke prepoznaju da se prioriteti suradnje s vremenom mogu mijenjati u skladu s promjenama njihovih međusobnih dogovora te međunarodnog razumijevanja i tretmana prehrambenih sustava.

ČLANAK 7.3.

Definicija

1.    Stranke potvrđuju da su prehrambeni sustavi raznoliki i prilagođeni kontekstu te da obuhvaćaju različite dionike i njihove međusobno povezane aktivnosti u svim područjima prehrambenog sustava, uključujući proizvodnju, berbu, preradu, proizvodnju, prijevoz, skladištenje, distribuciju, prodaju, potrošnju i zbrinjavanje prehrambenih proizvoda.

2.    Za potrebe ovog poglavlja i uviđajući da se definicije održivih prehrambenih sustava s vremenom mogu mijenjati, stranke održivim prehrambenim sustavima smatraju one prehrambene sustave kojima se omogućuje pristup sigurnoj, hranjivoj i dostatnoj hrani tijekom cijele godine bez ugrožavanja gospodarskih, društvenih, kulturnih i okolišnih osnova za stvaranje sigurnosti opskrbe hranom i prehrane za buduće generacije.

ČLANAK 7.4.

Suradnja radi poboljšanja održivosti prehrambenih sustava

1.    Stranke prepoznaju važnost suradnje kao mehanizma za provedbu ovog poglavlja dok jačaju svoje trgovinske i ulagačke odnose.

2.    Uzimajući u obzir svoje prioritete i okolnosti, stranke surađuju na rješavanju pitanja od zajedničkog interesa povezanih s provedbom ovog poglavlja. Takva suradnja može se odvijati bilateralno i u okviru međunarodnih foruma.

3.    Suradnja može uključivati razmjenu informacija, stručnog znanja i iskustava, kao i suradnju u području istraživanja i inovacija.

4.    Stranke surađuju na temama koje mogu uključivati:

(a)    metode i prakse proizvodnje hrane čiji je cilj poboljšati održivost, uključujući ekološku i regenerativnu poljoprivredu;

(b)    učinkovito korištenje prirodnih resursa i poljoprivrednih sirovina, uključujući, prema potrebi, smanjenje upotrebe kemijskih pesticida i gnojiva i rizika od njih;

(c)    učinak proizvodnje hrane na okoliš i klimu, među ostalim na emisije stakleničkih plinova iz poljoprivrede, ponore ugljika i gubitak bioraznolikosti;

(d)    krizne planove za osiguravanje sigurnosti i otpornosti lanaca opskrbe hranom i trgovine u vrijeme međunarodne krize;

(e)    održivu preradu, prijevoz, veleprodaju i maloprodaju hrane te prehrambene usluge;

(f)    zdravu, održivu i hranjivu prehranu;

(g)    ugljični otisak potrošnje;

(h)    gubitak i rasipanje hrane, u skladu s ciljem održivog razvoja br. 12.3.;

(i)    smanjenje štetnih učinaka politika i mjera povezanih s prehrambenim sustavom na okoliš; i

(j)    znanje, sudjelovanje i vodstvo autohtonih naroda u prehrambenim sustavima, u skladu s okolnostima stranaka.

ČLANAK 7.5.

Dodatne odredbe

1.    Suradnja na temelju ovog poglavlja ne utječe na neovisnost agencija svake stranke, uključujući regionalne agencije stranke.

2.    Uz potpuno poštovanje prava svake stranke na donošenje propisa, ništa u ovom poglavlju ne tumači se kao obveza stranke da:

(a)    izmijeni svoje uvozne zahtjeve;

(b)    odstupi od svojih postupaka za izradu ili donošenje regulatornih mjera;

(c)    poduzme radnje koje bi ugrozile ili ometale pravodobno donošenje regulatornih mjera za ostvarenje njezinih ciljeva javne politike; ili

(d)    donese neku posebnu regulatornu mjeru.

ČLANAK 7.6.

Odbor za održive prehrambene sustave

1.    Ovim se člankom dopunjuje i dodatno razrađuje članak 24.4. (Posebni odbori).

2.    Odbor za održive prehrambene sustave u vezi s ovim poglavljem ima sljedeće funkcije:

(a)    utvrđivanje prioriteta za suradnju i planova rada za provedbu tih prioriteta;

(b)    promicanje suradnje u multilateralnim forumima; i

(c)    obavljanje svih drugih funkcija povezanih s provedbom ili funkcioniranjem ovog poglavlja.

3.    Radi ostvarivanja ciljeva ovog poglavlja i praćenja rezultata dobivenih njegovom provedbom Odbor za održive prehrambene sustave svake godine utvrđuje godišnji plan rada, koji uključuje mjere s pripadajućim ciljevima i ključnim etapama.

4.    Odbor za održive prehrambene sustave prema potrebi može osnovati radne skupine koje se sastoje od stručnih predstavnika svake stranke.

5.    Odbor za održive prehrambene sustave sastaje se u roku od godinu dana od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma, a nakon toga kako se stranke dogovore.

6.    Odbor za održive prehrambene sustave može utvrditi pravila kojima se ublažavaju mogući sukobi interesa u odnosu na stručnjake koji mogu sudjelovati na njegovim sastancima i stručnjake iz svih radnih skupina koje mu podnose izvješća.

ČLANAK 7.7.

Kontaktne točke

U roku od 90 dana od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma svaka stranka određuje kontaktnu točku radi olakšavanja komunikacije između stranaka i obavješćuje drugu stranku o njezinim podacima za kontakt. Svaka stranka odmah obavješćuje drugu stranku ako se ti podaci za kontakt promijene.

POGLAVLJE 8.

DOBROBIT ŽIVOTINJA

ČLANAK 8.1.

Cilj

Cilj je ovog poglavlja poboljšati suradnju između stranaka u području dobrobiti životinja iz uzgoja kako bi se olakšala trgovina između stranaka.

ČLANAK 8.2.

Opće odredbe i suradnja

1.    Stranke priznaju da su životinje čuvstvena bića 15 .

2.    Stranke razumiju da su njihove poljoprivredne prakse bitno različite, ali prepoznaju da njihovi standardi dobrobiti životinja i povezani sustavi daju usporedive rezultate u području dobrobiti životinja.

3.    Stranke nastoje surađivati u okviru međunarodnih foruma radi promicanja razvoja i provedbe znanstveno utemeljenih standarda dobrobiti životinja. Stranke osobito surađuju kako bi učvrstile i proširile područje primjene standarda Svjetske organizacije za zdravlje životinja u području dobrobiti životinja te njihovu provedbu, osobito u pogledu životinja iz uzgoja.

4.    Stranke razmjenjuju informacije, stručno znanje i iskustva u području dobrobiti životinja u vezi s postupanjem sa životinjama na poljoprivrednom gospodarstvu, za vrijeme prijevoza te prilikom klanja ili usmrćivanja.

5.    Stranke nastavljaju surađivati na istraživanju u području dobrobiti životinja kako bi olakšale razvoj znanstveno utemeljenih standarda dobrobiti životinja povezanih s postupanjem sa životinjama na gospodarstvu, za vrijeme prijevoza te prilikom klanja ili usmrćivanja.

ČLANAK 8.3.

Tehnička radna skupina za dobrobit životinja

Stranke osnivaju tehničku radnu skupinu za dobrobit životinja. Radna skupina izvješćuje Odbor za sanitarne i fitosanitarne mjere i poduzima aktivnosti koje odredi taj odbor.

POGLAVLJE 9.

TEHNIČKE PREPREKE TRGOVINI

ČLANAK 9.1.

Ciljevi

Ciljevi su ovog poglavlja olakšati trgovinu robom između stranaka sprečavanjem, utvrđivanjem i uklanjanjem nepotrebnih tehničkih prepreka trgovini te poboljšati suradnju između stranaka u pitanjima obuhvaćenima ovim poglavljem.

ČLANAK 9.2.

Područje primjene

1.    Ovo poglavlje primjenjuje se na pripremu, donošenje i primjenu svih tehničkih propisa, normi i postupaka ocjenjivanja sukladnosti kako su definirani u Prilogu 1. Sporazumu o TBT-u i koji mogu utjecati na trgovinu robom između stranaka.

2.    Ovo se poglavlje ne primjenjuje na:

(a)    nabavne specifikacije koje državna tijela pripremaju za potrebe proizvodnje ili potrošnje tijela na koja se primjenjuje poglavlje 14. (Javna nabava); ili

(b)    sanitarne i fitosanitarne mjere kako su definirane u Prilogu A Sporazumu o SPS-u na koji se primjenjuje poglavlje 6. (Sanitarne i fitosanitarne mjere).

ČLANAK 9.3.

Odnos prema Sporazumu o TBT-u

1.    Članci od 2. do 9. Sporazuma o TBT-u i prilozi od 1. do 3. tom sporazumu ugrađuju se mutatis mutandis u ovaj Sporazum i postaju njegov sastavni dio.

2.    Pojmovi iz ovog poglavlja i priloga ovom poglavlju imaju isto značenje kao u Sporazumu o TBT-u.

ČLANAK 9.4.

Tehnički propisi

1.    U skladu s člankom 22.8. (Procjena učinka) svaka stranka nastoji provesti procjenu učinka planiranih tehničkih propisa obuhvaćenih područjem primjene regulatornih mjera kako su definirane u članku 22.2. (Definicije) koje mogu znatno utjecati na trgovinu, u skladu sa svojim pravilima i postupcima. Podrazumijeva se da se ovaj stavak primjenjuje i na postupke ocjenjivanja sukladnosti koji su dio takvih tehničkih propisa.

2.    Ako se procjena učinka provodi u skladu sa stavkom 1., u skladu s člankom 22.8. (Procjena učinka) stavkom 2. točkom (b) svaka stranka procjenjuje izvedive i odgovarajuće regulatorne i neregulatorne mogućnosti za predloženi tehnički propis kojima se mogu ispuniti legitimni ciljevi stranke u skladu s člankom 2.2. Sporazuma o TBT-u. Podrazumijeva se da se ta obveza primjenjuje i na postupke ocjenjivanja sukladnosti koji su dio takvih tehničkih propisa.

3.    U skladu s člancima 2.3. i 2.4. Sporazuma o TBT-u svaka stranka povremeno preispituje svoje tehničke propise. Pri tom preispitivanju svaka stranka, među ostalim, u dobroj namjeri razmatra povećanje konvergencije s relevantnim međunarodnim normama, uzimajući u obzir sve promjene u području relevantnih međunarodnih normi te postoje li i dalje prethodne okolnosti koje su dovele do odstupanja od bilo koje relevantne međunarodne norme.

4.    Ne dovodeći u pitanje poglavlje 22. (Dobra regulatorna praksa i regulatorna suradnja), pri izradi važnih tehničkih propisa koji bi mogli imati znatan utjecaj na trgovinu svaka stranka u skladu sa svojim pravilima i postupcima omogućuje osobama stranaka da daju svoj doprinos u okviru postupka javnog savjetovanja, osim ako se pojave hitni problemi u području sigurnosti, zdravlja, zaštite okoliša ili nacionalne sigurnosti ili postoji opasnost da bi se takvi problemi mogli pojaviti. Svaka stranka omogućuje osobama druge stranke sudjelovanje u takvom savjetovanju pod uvjetima koji nisu manje povoljni od onih koje primjenjuje na vlastite osobe te objavljuje rezultate tog postupka savjetovanja.

ČLANAK 9.5.

Međunarodne norme

1.    Međunarodne norme koje su izradile Međunarodna organizacija za normizaciju (ISO), Međunarodna elektrotehnička komisija (IEC), Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU) i Komisija za Codex Alimentarius (Codex) su relevantne međunarodne norme u smislu članka 2., članka 5. i Priloga 3. Sporazumu o TBT-u pod uvjetom da ispunjavaju uvjete iz stavka 2.

2.    Norma koju je izradila druga međunarodna organizacija koja nije navedena u stavku 1. također se može smatrati relevantnom međunarodnom normom u smislu članka 2., članka 5. i Priloga 3. Sporazumu o TBT-u, pod sljedećim uvjetima:

(a)    izradilo ju je tijelo za normizaciju koje nastoji postići konsenzus:

i.    među nacionalnim izaslanstvima uključenih članica WTO-a koja predstavljaju sva nacionalna normizacijska tijela na svojem području koja su donijela ili za koja se očekuje da će donijeti norme u području na koje se odnosi međunarodna normizacijska aktivnost; ili

ii.    među državnim tijelima uključenih članica WTO-a; i

(b)    izrađena je u skladu s Odlukom Odbora o tehničkim preprekama trgovini uspostavljenog člankom 13. Sporazuma o TBT-u o načelima razvoja međunarodnih normi, smjernica i preporuka u vezi s člancima 2. i 5. te Prilogom 3. Sporazumu o TBT-u.

3.    Ako nije koristila međunarodne norme kao osnovu za svoje tehničke propise i povezane postupke ocjenjivanja sukladnosti, stranka na zahtjev druge stranke navodi svako znatno odstupanje od relevantne međunarodne norme i objašnjava zašto tu normu smatra neprimjerenom ili neučinkovitom za cilj koji se želi postići te, ako su dostupni, dostavlja dokaze na kojima se temelji ta ocjena.

ČLANAK 9.6.

Norme

1.    Radi usklađivanja normi na što široj osnovi i uz članak 4.1. Sporazuma o TBT-u svaka stranka potiče normizacijska tijela na svojem području, kao i regionalna normizacijska tijela čiji su članovi stranka ili normizacijska tijela na njezinu području, na:

(a)    među ostalim, redovito preispitivanje nacionalnih i regionalnih normi čija osnova nisu relevantne međunarodne norme radi njihove veće usklađenosti s odgovarajućim međunarodnim normama;

(b)    suradnju s relevantnim normizacijskim tijelima druge stranke na međunarodnim normizacijskim aktivnostima, među ostalim i suradnjom u međunarodnim normizacijskim tijelima ili na regionalnoj razini; i

(c)    bilateralnu suradnju s normizacijskim tijelima druge stranke.

2.    Stranke bi trebale razmjenjivati informacije o:

(a)    svojoj primjeni normi kao potpore tehničkim propisima; i

(b)    svojim normizacijskim postupcima i opsegu u kojem koriste međunarodne, regionalne ili podregionalne norme kao osnovu za svoje nacionalne norme.

3.    Ako su norme postale obvezne uključivanjem u nacrt tehničkog propisa ili u postupak ocjenjivanja sukladnosti ili upućivanjem na njih u takvom propisu ili postupku, primjenjuju se obveze u pogledu transparentnosti utvrđene u članku 9.8. (Transparentnost) ovog poglavlja te u članku 2. ili članku 5. Sporazuma o TBT-u, u mjeri u kojoj je to dopušteno primjenjivim autorskim pravom.

ČLANAK 9.7.

Ocjenjivanje sukladnosti

1.    Ako zahtijeva ocjenjivanje sukladnosti kao odgovarajuće jamstvo da je proizvod u skladu s tehničkim propisom, stranka:

(a)    odabire postupke ocjenjivanja sukladnosti razmjerne uključenim rizicima;

(b)    prihvaća korištenje izjave dobavljača o sukladnosti (dalje u tekstu „SDoC”), prema potrebi; i

(c)    ako druga stranka to zatraži, objašnjava razloge za odabir određenih postupaka ocjenjivanja sukladnosti za određene proizvode.

2.    Stranke potvrđuju da postoji širok raspon mehanizama koji olakšavaju prihvaćanje rezultata postupaka ocjenjivanja sukladnosti. Ti mehanizmi mogu uključivati:

(a)    izjavu dobavljača o sukladnosti;

(b)    strankino priznavanje rezultata postupaka ocjene sukladnosti provedenih na području druge stranke;

(c)    suradnju i dobrovoljne aranžmane između tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja se nalaze na području stranaka;

(d)    sporazume o uzajamnom prihvaćanju rezultata postupaka ocjenjivanja sukladnosti posebnih tehničkih propisa koje su provela tijela sa sjedištem na području druge stranke;

(e)    upotrebu akreditacije za odobravanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti; i

(f)    državno imenovanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti.

3.    Ako zahtijeva ocjenu sukladnosti od treće strane kao odgovarajuće jamstvo da je proizvod u skladu s tehničkim propisom, a za tu zadaću nije predvidjela državno tijelo kako je navedeno u stavku 4., stranka:

(a)    daje prednost upotrebi akreditacije za odobravanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti;

(b)    koristi međunarodne norme za akreditaciju i ocjenjivanje sukladnosti;

(c)    ako je izvedivo, koristi međunarodne sporazume koji uključuju akreditacijska tijela stranaka, na primjer putem mehanizama Međunarodne organizacije za akreditaciju laboratorija („ILAC”) i Međunarodnog akreditacijskog foruma („IAF”);

(d)    potiče primjenu funkcionalnih međunarodnih sporazuma ili dogovora za usklađivanje ili olakšavanje prihvaćanja rezultata ocjenjivanja sukladnosti;

(e)    osigurava da njezina pravila i postupci gospodarskim subjektima nepotrebno ne ograničavaju izbor među tijelima za ocjenjivanje sukladnosti koja su njezina nadležna tijela imenovala za određeni proizvod ili skup proizvoda;

(f)    osigurava da su aktivnosti njezinih akreditacijskih tijela u skladu s međunarodnim normama za akreditaciju i, u tom pogledu, da ne postoje sukobi interesa između akreditacijskih tijela i tijela za ocjenjivanje sukladnosti u vezi s njihovim aktivnostima usklađivanja, uključujući osoblje;

(g)    osigurava da tijela za ocjenjivanje sukladnosti obavljaju svoje aktivnosti na način kojim se sprečavaju sukobi interesa koji utječu na ishod ocjenjivanja;

(h)    tijelima za ocjenjivanje sukladnosti omogućuje da za ispitivanja ili inspekcije povezane s ocjenjivanjem sukladnosti koriste podizvođače, uključujući podizvođače sa sjedištem na području druge stranke. Ništa u ovoj točki ne tumači se na način da se stranci zabranjuje da od podizvođača zahtijeva da ispune iste zahtjeve koje tijelo za ocjenjivanje sukladnosti s kojim je sklopljen ugovor mora ispuniti kako bi samo provelo ugovorena ispitivanja ili inspekciju; i

(i)    osigurava da se na internetu objave podaci o tijelima koja su imenovana za provedbu ocjenjivanja sukladnosti, uključujući opseg nadležnosti.

4.    Ništa u ovom članku ne sprečava stranku da zahtijeva da ocjenjivanje sukladnosti za određene proizvode obavljaju određena državna tijela stranke. Ako zahtijeva da ocjenjivanje sukladnosti provode određena državna tijela, stranka:

(a)    ograničava naknade za ocjenjivanje sukladnosti na približan trošak pruženih usluga i na zahtjev podnositelja zahtjeva za ocjenjivanje sukladnosti objašnjava na koji su način naknade koje naplaćuje za to ocjenjivanje sukladnosti ograničene na približan trošak pruženih usluga; i

(b)    osigurava da naknade za ocjenjivanje sukladnosti budu dostupne na zahtjev, ako nisu objavljene.

5.    Neovisno o stavcima 1., 3. i 4., u područjima navedenima u Prilogu 9.-A (Prihvaćanje ocjenjivanja sukladnosti (dokumenti)) za koja Unija prihvaća izjavu dobavljača o sukladnosti, Novi Zeland, ako smatra da je ocjenjivanje sukladnosti strane koja nije prva strana potrebno kao jamstvo da je proizvod u skladu sa zahtjevima tehničkih propisa Novog Zelanda, prihvaća:

(a)    certifikate i izvješća o ispitivanju koje izdaju tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja se nalaze na području Unije i koje je akreditiralo akreditacijsko tijelo član međunarodnih sporazuma o uzajamnom priznavanju ILAC-a ili IAF-a ili njihovih sljednika ili koji su na drugi način priznati u skladu s tehničkim propisima Novog Zelanda; ili

(b)    u vezi s aspektima električne sigurnosti i elektromagnetske kompatibilnosti, certifikate i izvješća o ispitivanju koje su izdala tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja se nalaze na području Unije i u okviru programa IECEE CB 16 .

6.    Izjava dobavljača o sukladnosti (SDoC) je potvrda o sukladnosti prve strane koju izdaje proizvođač ili druga ovlaštena prva strana 17 na vlastitu odgovornost na temelju rezultata odgovarajuće vrste aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti i koja isključuje obvezno ocjenjivanje treće strane.

7.    Stranke surađuju u području uzajamnog priznavanja u skladu sa Sporazumom o uzajamnom priznavanju između Europske zajednice i Novog Zelanda, sastavljenim u Wellingtonu 25. lipnja 1998. U skladu s odgovarajućim odredbama tog sporazuma stranke također mogu odlučiti proširiti područje primjene u pogledu proizvoda, primjenjivih regulatornih zahtjeva ili priznatih tijela za ocjenjivanje sukladnosti.

ČLANAK 9.8.

Transparentnost

1.    Osim u slučaju pojave ili opasnosti od pojave izvanrednih problema u području sigurnosti, zdravlja, zaštite okoliša ili nacionalne sigurnosti, svaka stranka omogućuje drugoj stranci da dostavi pisane primjedbe na priopćene predložene tehničke propise i postupke ocjenjivanja sukladnosti u roku od najmanje 60 dana od datuma slanja obavijesti o takvim propisima ili postupcima Središnjem registru obavijesti WTO-a. Stranka u dobroj namjeri razmatra razumne zahtjeve za produljenje roka za očitovanje.

2.    Ako tekst obavijesti nije na jednom od službenih jezika WTO-a, svaka stranka dostavlja i detaljan i sveobuhvatan opis sadržaja predloženog tehničkog propisa ili postupka ocjenjivanja sukladnosti u formatu obavijesti WTO-a.

3.    Ako od druge stranke primi pisane primjedbe o svojem predloženom tehničkom propisu ili postupku ocjenjivanja sukladnosti, stranka:

(a)    na zahtjev druge stranke raspravlja, ako je moguće, o pisanim primjedbama u vrijeme kad ih je moguće uzeti u obzir, uz sudjelovanje svojeg nadležnog regulatornog tijela; i

(b)    na značajna ili bitna pitanja iznesena u primjedbama odgovara u pisanom obliku najkasnije na dan objave tog tehničkog propisa ili postupka ocjenjivanja sukladnosti.

4.    Svaka stranka javno objavljuje, po mogućnosti na internetskoj stranici, svoje odgovore na značajna ili bitna pitanja iznesena u primjedbama primljenima od drugih članica WTO-a o svojoj obavijesti o TBT-u o prijedlogu tehničkog propisa ili postupka ocjenjivanja sukladnosti.

5.    Ako to zahtijeva druga stranka, stranka dostavlja informacije o ciljevima i obrazloženje tehničkog propisa ili postupka ocjenjivanja sukladnosti koji je donijela ili čije donošenje predlaže.

6.    Svaka stranka tehničke propise i postupke ocjenjivanja sukladnosti koje je donijela objavljuje na internetskim stranicama i omogućuje im besplatan pristup.

7.    Svaka stranka u obliku dopune izvorne obavijesti WTO-u dostavlja informacije o donošenju i stupanju na snagu tehničkog propisa ili postupka ocjenjivanja sukladnosti i doneseni konačni tekst.

8.    U skladu s člankom 2.12. Sporazuma o TBT-u izraz „razuman rok” obično znači razdoblje od najmanje šest mjeseci, osim ako se u tom razdoblju ne bi mogli djelotvorno ispuniti postavljeni legitimni ciljevi.

9.    Stranka razmatra razuman zahtjev druge stranke, primljen prije isteka razdoblja za davanje primjedbi iz stavka 1. nakon slanja u središnji registar obavijesti WTO-a, za produljenje razdoblja između donošenja tehničkog propisa i njegova stupanja na snagu, osim ako bi odgoda bila nedjelotvorna za ispunjenje postavljenih legitimnih ciljeva.

ČLANAK 9.9.

Označivanje i etiketiranje

1.    Tehničkim propisima stranke moguće je obuhvatiti ili isključivo urediti zahtjeve za označivanje i etiketiranje. U takvim se slučajevima na te tehničke propise primjenjuju odgovarajuća načela iz članka 2.2. Sporazuma o TBT-u.

2.    Ako zahtijeva obvezno označavanje ili etiketiranje proizvoda, stranka:

(a)    u mjeri u kojoj je to moguće zahtijeva samo informacije koje su relevantne za potrošače ili korisnike proizvoda ili koje potvrđuju da je proizvod sukladan s obveznim tehničkim zahtjevima;

(b)    ne zahtijeva prethodno odobrenje, registraciju ili certifikaciju oznaka ili etiketa proizvoda ni naknadu kao preduvjet za stavljanje na svoje tržište proizvoda koji su inače usklađeni s njezinim obveznim tehničkim zahtjevima, osim ako je to potrebno s obzirom na rizike povezane s proizvodima ili one povezane s tvrdnjama na oznakama ili etiketama koji se odnose na zdravlje ili život ljudi, životinja ili biljaka, okoliš ili nacionalnu sigurnost;

(c)    ako zahtijeva da gospodarski subjekti koriste jedinstveni identifikacijski broj, izdaje takav broj gospodarskim subjektima druge stranke bez nepotrebne odgode i bez diskriminacije;

(d)    pod uvjetom da oznaka ili etiketa ispunjava regulatorne zahtjeve stranke uvoznice te da nije obmanjujuća, proturječna ili zbunjujuća u odnosu na te zahtjeve dopušta 18 sljedeće:

i.    informacije na drugim jezicima uz onaj koji se zahtijeva u stranci uvoznici;

ii.    međunarodno prihvaćene nomenklature, piktograme, simbole ili grafičke prikaze; i

iii.    dodatne informacije uz one koje se zahtijevaju u stranci uvoznici;

(e)    prihvaća da se etiketiranje, uključujući dodatno etiketiranje ili ispravljanje etiketa, obavlja na području stranke uvoznice, u skladu s njezinim relevantnim propisima i postupcima kao alternativa etiketiranju u stranci izvoznici, osim ako je etiketiranje u stranci izvoznici potrebno zbog legitimnih ciljeva iz članka 2.2. Sporazuma o TBT-u; i

(f)    ako smatra da se time ne ugrožavaju legitimni ciljevi u skladu sa Sporazumom o TBT-u, nastoji prihvatiti privremene ili odstranjive etikete odnosno označivanje ili etiketiranje u pratećoj dokumentaciji umjesto fizičkog pričvršćivanja oznake ili etikete na proizvod.

3.    Stavak 2. ovog članka ne primjenjuje se na označivanje ili etiketiranje lijekova i medicinskih proizvoda, kako su definirani zakonima i propisima stranke.

ČLANAK 9.10.

Suradnja u području nadzora tržišta te sigurnosti i usklađenosti neprehrambenih proizvoda

1.    Za potrebe ovog članka „nadzor tržišta” znači aktivnosti koje provode i mjere koje poduzimaju javna tijela, uključujući one koje se poduzimaju u suradnji s gospodarskim subjektima, na temelju postupaka stranke kako bi se toj stranci omogućilo da prati ili rješava pitanja sigurnosti proizvoda ili njihove usklađenosti sa zahtjevima utvrđenima u njezinim zakonima i drugim propisima.

2.    Stranke prepoznaju važnost suradnje u području nadzora tržišta, sigurnosti i usklađenosti neprehrambenih proizvoda za olakšavanje trgovine i zaštitu potrošača i drugih korisnika te važnost izgradnje uzajamnog povjerenja na temelju razmjene informacija.

3.    Svaka stranka osigurava:

(a)    nepristrano obavljanje funkcija nadzora tržišta koje je neovisno od zadaća ocjenjivanja sukladnosti radi izbjegavanja sukoba interesa 19 ; i

(b)    nepostojanje interesa koji bi utjecao na nepristranost tijela za nadzor tržišta pri kontroli ili nadzoru gospodarskih subjekata.

4.    Stranke surađuju i razmjenjuju informacije u području sigurnosti i sukladnosti neprehrambenih proizvoda, što osobito može obuhvaćati sljedeće:

(a)    aktivnosti i mjere u području nadzora tržišta i izvršenja;

(b)    metode procjene rizika i ispitivanja proizvoda;

(c)    koordinirane opozive proizvoda ili druge slične mjere;

(d)    znanstvena, tehnička i regulatorna pitanja usmjerena na poboljšanje usklađenosti i sigurnosti neprehrambenih proizvoda;

(e)    novonastala pitanja važna za zdravlje i sigurnost;

(f)    aktivnosti povezane s normizacijom; i

(g)    razmjene službenika.

5.    Unija Novom Zelandu može dostavljati odabrane informacije iz svojeg sustava brzog uzbunjivanja o potrošačkim proizvodima iz Direktive 2001/95/EZ 20 ili njegova sljednika, a Novi Zeland Uniji može dostavljati odabrane informacije o sigurnosti neprehrambenih potrošačkih proizvoda te o poduzetim preventivnim, restriktivnim i korektivnim mjerama u pogledu potrošačkih proizvoda kako je navedeno u relevantnom zakonodavstvu Novog Zelanda. Ta se razmjena informacija može odvijati u obliku:

(a)    ad hoc razmjene u opravdanim slučajevima; ili

(b)    sustavne razmjene na temelju aranžmana uspostavljenog odlukom Odbora za trgovinu u skladu s Prilogom 9.-C (Aranžman iz članka 9.10. stavka 5. točke (b) za redovitu razmjenu informacija u vezi sa sigurnošću neprehrambenih proizvoda i povezanim preventivnim, restriktivnim i korektivnim mjerama).

6.    Odbor za trgovinu može donijeti odluku kojom se u skladu s Prilogom 9.-D (Aranžman iz članka 9.10. stavka 6. za redovitu razmjenu informacija o mjerama poduzetima u vezi s neusklađenim neprehrambenim proizvodima, osim onih obuhvaćenih člankom 9.10. stavkom 5. točkom (b)) uspostavlja aranžman za redovitu razmjenu informacija, među ostalim elektroničkim putem, o mjerama poduzetima u vezi s neusklađenim neprehrambenim proizvodima koji nisu obuhvaćeni stavkom 5.

7.    Svaka stranka informacije dobivene na temelju stavaka 4., 5. i 6. koristi isključivo u svrhu zaštite potrošača, zdravlja, sigurnosti ili okoliša.

8.    Svaka stranka s informacijama dobivenima na temelju stavaka 4., 5. i 6. postupa kao s povjerljivim informacijama.

9.    U aranžmanima iz stavka 5. točke (b) i stavka 6. navodi se vrsta informacija koje će se razmjenjivati, načini razmjene i primjena pravila o povjerljivosti i zaštiti osobnih podataka.

10.    Odbor za trgovinu ovlašten je donositi odluke kako bi utvrdio ili izmijenio aranžmane utvrđene u prilozima 9.-C (Aranžman iz članka 9.10. stavka 5. točke (b) za redovitu razmjenu informacija u vezi sa sigurnošću neprehrambenih proizvoda i povezanim preventivnim, restriktivnim i korektivnim mjerama) i 9.-D (Aranžman iz članka 9.10. stavka 6. za redovitu razmjenu informacija o mjerama poduzetima u vezi s neusklađenim neprehrambenim proizvodima koji nisu obuhvaćeni člankom 9.10. stavkom 5. točkom (b)).

ČLANAK 9.11.

Tehničke rasprave i savjetovanja

1.    Ako stranka smatra da bi nacrt ili prijedlog tehničkog propisa ili postupka ocjenjivanja sukladnosti druge stranke mogao znatno utjecati na trgovinu između stranaka, može zahtijevati raspravu o tehničkim pitanjima. Taj se zahtjev podnosi u pisanom obliku, a u njemu se navodi:

(a)    mjera o kojoj je riječ;

(b)    odredbe ovog poglavlja na koje se odnose sporna pitanja; i

(c)    razlozi za zahtjev, uključujući opis spornih pitanja za stranku koja podnosi zahtjev u vezi s mjerom.

2.    Stranka zahtjev dostavlja putem koordinatora za poglavlje o TBT-u druge stranke određenog na temelju članka 9.14. (Koordinator za poglavlje o TBT-u).

3.    Stranke se na zahtjev jedne od stranaka sastaju, osobno ili putem drugih sredstava komunikacije, uključujući telefon, videokonferenciju ili druga elektronička sredstva komunikacije, radi rasprave o spornim pitanjima iz zahtjeva, u roku od 60 dana od dana zahtjeva i nastoje što brže postići rješenje. Ako stranka koja podnosi zahtjev smatra da je riječ o hitnom pitanju, može zatražiti da se sastanak održi u kraćem roku. U takvim slučajevima stranka koja prima zahtjev razmatra ga u dobroj namjeri.

4.    Stranka može zahtijevati savjetovanje s drugom strankom o svim pitanjima koja se pojave u okviru ovog poglavlja dostavljanjem pisanog zahtjeva koordinatoru za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini druge stranke. Stranke poduzimaju sve što je u njihovoj moći kako bi postigle obostrano zadovoljavajuće rješenje takvog pitanja.

5.    Podrazumijeva se da ovim člankom ne dovodi u pitanje poglavlje 26. (Rješavanje sporova).

ČLANAK 9.12.

Suradnja

1.    Stranke mogu surađivati u određenim područjima od zajedničkog interesa radi uklanjanja, smanjenja ili izbjegavanja stvaranja tehničkih prepreka trgovini i olakšavanja trgovine između stranaka, među ostalim putem digitalnih rješenja.

2.    Stranke mogu surađivati i razmjenjivati informacije o svim pitanjima koja su relevantna za Prilog 9.-A (Prihvaćanje ocjenjivanja sukladnosti (dokumenti)), uključujući njegovu provedbu.

ČLANAK 9.13.

Zabrana ispitivanja na životinjama

1.    Svaka stranka nastavlja aktivno podupirati i promicati istraživanje, razvoj, potvrđivanje i regulatornu prihvatljivost metoda koje su alternativa ispitivanjima na životinjama.

2.    Svaka stranka za potrebe procjene sigurnosti proizvoda koji su obuhvaćeni definicijom pojma „kozmetički proizvod” u svojoj nadležnosti prihvaća rezultate ispitivanja dobivene potvrđenim alternativama ispitivanjima na životinjama.

3.    Stranka ne zahtijeva da se proizvod koji je u njezinu zakonodavstvu obuhvaćen definicijom pojma kozmetički proizvod ispituje na životinjama kako bi se utvrdila njegova sigurnost.

ČLANAK 9.14.

Koordinator za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini

1.    Svaka stranka imenuje koordinatora za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini i obavješćuje drugu stranku o njegovim podacima za kontakt. Svaka stranka odmah obavješćuje drugu stranku ako se ti podaci za kontakt promijene.

2.    Koordinatori za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini surađuju na olakšavanju provedbe ovog poglavlja i suradnje između stranaka u svim pitanjima u području tehničkih prepreka u trgovini. U tu svrhu i podložno unutarnjim postupcima svake stranke koordinatori za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini prije svega imaju sljedeće odgovornosti:

(a)    praćenje provedbe i upravljanja ovim poglavljem, hitno rješavanje svakog pitanja koje bilo koja stranka iznese u vezi s razvojem, donošenjem, primjenom ili izvršenjem tehničkih propisa, normi i postupaka ocjenjivanja sukladnosti te, na zahtjev bilo koje stranke, savjetovanje o bilo kojem pitanju koje proizlazi iz ovog poglavlja;

(b)    jačanje suradnje na razvoju i poboljšanju tehničkih propisa, normi i postupaka ocjenjivanja sukladnosti;

(c)    organiziranje tehničkih rasprava ili savjetovanja iz članka 9.11. (Tehničke rasprave i savjetovanja);

(d)    organiziranje osnivanja radnih skupina 21 , prema potrebi; i

(e)    razmjena informacija o kretanjima u nevladinim, regionalnim i multilateralnim forumima u vezi s tehničkim propisima, normama i postupcima ocjenjivanja sukladnosti.

3.    Koordinatori za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini međusobno komuniciraju na bilo koji dogovoreni način koji je prikladan za obavljanje njihovih funkcija.

POGLAVLJE 10.

LIBERALIZACIJA ULAGANJA I TRGOVINA USLUGAMA

ODJELJAK A

OPĆE ODREDBE

ČLANAK 10.1.

Ciljevi

1.    Potvrđujući predanost stvaranju boljih uvjeta za razvoj trgovine i ulaganja između stranaka, stranke utvrđuju aranžmane nužne za postupnu uzajamnu liberalizaciju trgovine uslugama i ulaganja.

2.    Stranke ponovno potvrđuju da svaka stranka ima pravo na donošenje propisa na svojem području radi ostvarivanja legitimnih ciljeva politike, kao što su zaštita života ili zdravlja ljudi, životinja ili biljaka, socijalne usluge, javno obrazovanje, sigurnost, okoliš, uključujući klimatske promjene, javni moral, socijalna zaštita ili zaštita potrošača, dobrobit životinja, zaštita privatnosti i podataka, promicanje i zaštita kulturne raznolikosti te, kad je riječ o Novom Zelandu, promicanje ili zaštita prava, interesa, dužnosti i odgovornosti Maora.

ČLANAK 10.2.

Područje primjene

1.    Ovo se poglavlje ne primjenjuje na mjere koje se odnose na fizičke osobe iz stranke koje traže pristup tržištu rada druge stranke ni na mjere koje se odnose na nacionalnu pripadnost ili državljanstvo, rezidentnost ili trajno zapošljavanje.

2.    Ovim se poglavljem stranku ne sprečava da primjenjuje mjere kojima se uređuje ulazak fizičkih osoba na njezino područje ili njihov privremeni boravak na njezinu području, uključujući mjere potrebne za zaštitu integriteta njezinih granica i uredno kretanje fizičkih osoba preko tih granica, pod uvjetom da se te mjere ne primjenjuju na način kojim bi se poništile ili umanjile pogodnosti 22 na koje druga stranka ima pravo u skladu s uvjetima ovog poglavlja.

3.    Ovo se poglavlje ne primjenjuje na:

(a)    usluge zračnog prijevoza ili povezane usluge kojima se podupiru usluge zračnog prijevoza 23 , osim:

i.    usluga popravka i održavanja zrakoplova;

ii.    usluga računalnog sustava rezervacija (CRS);

iii.    zemaljskih usluga;

iv.    usluga prodaje i marketinga usluga zračnog prijevoza, i

v.    sljedećih usluga koje se pružaju zrakoplovom s posadom čija primarna svrha nije prijevoz robe ili putnika: gašenje požara iz zraka, letačko osposobljavanje, zaprašivanje, izmjera, kartiranje, fotografiranje, zrakoplovne avanturističke usluge 24 i druge poljoprivredne, industrijske i inspekcijske usluge iz zraka;

(b)    audiovizualne usluge; i

(c)    nacionalnu pomorsku kabotažu 25 .

ČLANAK 10.3.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)    „djelatnost koja se obavlja u okviru izvršavanja javnih ovlasti” znači djelatnost, uključujući sve pružene usluge, koja se ne obavlja na komercijalnoj osnovi ni u tržišnom natjecanju s jednim gospodarskim subjektom ili više njih;

(b)    „usluge popravka i održavanja zrakoplova” znači aktivnosti na zrakoplovu ili njegovu dijelu za vrijeme kojih je zrakoplov povučen iz prometa i ne uključuje linijsko održavanje;

(c)    „usluge računalnog sustava rezervacija („CRS”)” znači usluge koje pružaju računalni sustavi koji sadržavaju informacije o redovima letenja zračnih prijevoznika, slobodnim mjestima, cijenama karata i pravilima za izdavanje karata i koji omogućuju rezervaciju ili izdavanje karata;

(d)    „obuhvaćeno poduzeće” znači poduzeće na području stranke koje je u skladu s točkom (g) izravno ili neizravno osnovao ulagatelj iz druge stranke u skladu s primjenjivim pravom, koje postoji na datum stupanja na snagu ovog Sporazuma ili je osnovano nakon tog datuma;

(e)    „prekogranična trgovina uslugama” znači pružanje usluge:

i.    iz područja jedne stranke na područje druge stranke; ili

ii.    na području jedne stranke korisniku usluge druge stranke;

(f)    „gospodarska djelatnost” znači aktivnosti industrijske, komercijalne i profesionalne naravi ili obrtničke djelatnosti, uključujući pružanje usluga, osim aktivnosti koje se obavljaju u okviru izvršavanja javnih ovlasti;

(g)    „osnivanje poslovne jedinice” znači utemeljenje ili stjecanje pravne osobe, među ostalim i stjecanjem udjela u kapitalu, ili otvaranje podružnice ili predstavništva u stranci radi stvaranja i održavanja trajnih gospodarskih veza;

(h)    „zemaljske usluge” znači pružanje, uz naknadu ili na temelju ugovora, sljedećih usluga u zračnoj luci: zastupanje zračnih prijevoznika, upravljanje i nadzor, prihvat i otprema putnika, prihvat i otprema prtljage, usluge na stajanci, ugostiteljske usluge, prihvat i otprema tereta i pošte, opskrba zrakoplova gorivom, čišćenje i opsluživanje zrakoplova, zemaljski prijevoz i letačke operacije, upravljanje letačkim osobljem i planiranje leta. Zemaljske usluge ne uključuju: samostalno obavljanje usluga, poslove zaštite, popravak i održavanje zrakoplova ili upravljanje bitnom centraliziranom infrastrukturom zračne luke ili njezin rad, kao što su oprema za odleđivanje, sustavi za distribuciju goriva, sustavi rukovanja prtljagom i fiksni sustavi za prijevoz unutar zračne luke;

(i)    „ulagatelj stranke” znači fizička ili pravna osoba stranke, uključujući samu stranku, koja želi utemeljiti, utemeljuje ili je utemeljila poduzeće u skladu s točkom (g) na području druge stranke;

(j)    „pravna osoba stranke” znači 26 :

i.    za Uniju:

(A)    pravna osoba osnovana ili ustrojena u skladu s pravom Unije ili barem jedne od njezinih država članica i koja u Unije obavlja bitne poslovne aktivnosti 27 ; i

(B)    brodarska društva osnovana izvan Unije koja su pod kontrolom fizičkih osoba iz države članice i čija su plovila registrirana u državi članici i plove pod zastavom države članice;

ii.    za Novi Zeland:

(A)    pravna osoba koja je osnovana ili ustrojena u skladu s pravom Novog Zelanda i koja obavlja bitne poslovne aktivnosti u Novom Zelandu; i

(B)    brodarska društva osnovana izvan Novog Zelanda koja su pod kontrolom fizičkih osoba iz Novog Zelanda i čija su plovila registrirana u Novom Zelandu i plove pod njegovom zastavom;

(k)    „poslovanje” znači vođenje, upravljanje, održavanje, korištenje, uživanje, prodaja ili drugi način raspolaganja poduzećem;

(l)    „prodaja i marketing usluga zračnog prijevoza” znači mogućnost da predmetni zračni prijevoznik slobodno prodaje i stavlja na tržište svoje usluge zračnog prijevoza, uključujući sve aspekte marketinga kao što su istraživanje tržišta, oglašavanje i distribucija, ali ne uključuje određivanje cijena usluga zračnog prijevoza ni primjenjive uvjete;

(m)    „usluga” znači svaka usluga u bilo kojem sektoru, osim usluga koje se pružaju u okviru izvršavanja javnih ovlasti; i

(n)    „pružatelj usluge” znači fizička ili pravna osoba koja želi pružati ili pruža uslugu.

ODJELJAK B

LIBERALIZACIJA ULAGANJA

ČLANAK 10.4.

Područje primjene

1.    Ovaj se odjeljak primjenjuje na mjere stranke koje utječu na osnivanje poslovne jedinice ili poslovanje radi obavljanja gospodarskih djelatnosti:

(a)    ulagatelja druge stranke;

(b)    obuhvaćenih poduzeća; i

(c)    za potrebe članka 10.9. (Zahtjevi u pogledu rezultata), svakog poduzeća na području stranke koja donese ili zadrži mjeru.

2.    Ovaj se odjeljak ne primjenjuje na mjere stranke u vezi s javnom nabavom robe ili usluga za državne potrebe, a ne radi preprodaje na tržištu ili radi nabavljanja robe ili usluge za komercijalnu prodaju, bez obzira na to je li ta nabava „obuhvaćena nabava” u smislu članka 14.1. (Uključivanje određenih odredaba GPA-a).

3.    Članci 10.5. (Pristup tržištu), 10.6. (Nacionalni tretman), 10.7. (Tretman najpovlaštenije nacije) i 10.8. (Viša uprava i upravni odbori) ne primjenjuju se na subvencije ili bespovratna sredstva koja dodjeljuju stranke, uključujući kredite, jamstva i osiguranje s državnim jamstvom.

ČLANAK 10.5.

Pristup tržištu

U odnosu na pristup tržištu putem osnivanja poslovne jedinice ili poslovanja ulagatelja druge stranke ili obuhvaćenog poduzeća stranka ne smije, na razini cijelog područja ni na razini teritorijalnih jedinica, donijeti ili zadržati mjere kojima se:

(a)    određuju ograničenja u pogledu 28 :

i.    broja poduzeća koja mogu obavljati određenu gospodarsku djelatnost, bilo u obliku brojčanih kvota, monopola, isključivih dobavljača ili zahtjeva za ispitivanje gospodarskih potreba;

ii.    ukupne vrijednosti transakcija ili imovine u obliku brojčanih kvota ili zahtjeva za ispitivanje gospodarskih potreba;

iii.    ukupnog broja operacija ili ukupne količine proizvodnje, izraženih u određenim brojčanim jedinicama u obliku kvota ili zahtjeva za ispitivanje gospodarskih potreba;

iv.    sudjelovanja stranoga kapitala, u obliku najvećeg dopuštenog postotka stranog udjela ili ukupne vrijednosti pojedinačnog ili skupnog stranog ulaganja; ili

v.    ukupnog broja fizičkih osoba koje se mogu zaposliti u određenom sektoru ili koje poduzeće može zaposliti, a koje su potrebne za obavljanje gospodarske djelatnosti i s njome su izravno povezane, u obliku brojčanih kvota ili zahtjeva za ispitivanje gospodarskih potreba; ili

(b)    ograničavaju ili propisuju određene vrste pravnog subjekta ili zajedničkog pothvata putem kojih ulagatelj druge stranke može obavljati gospodarsku djelatnost.

ČLANAK 10.6.

Nacionalni tretman

U pogledu osnivanja poslovne jedinice i poslovanja na svojem području, svaka stranka ulagateljima druge stranke i obuhvaćenim poduzećima odobrava tretman koji nije manje povoljan od tretmana koji u sličnim situacijama odobrava vlastitim ulagateljima i njihovim poduzećima.

ČLANAK 10.7.

Tretman najpovlaštenije nacije

1.    U pogledu osnivanja poslovne jedinice i poslovanja na svojem području, svaka stranka ulagateljima druge stranke i obuhvaćenim poduzećima odobrava tretman koji nije manje povoljan od tretmana koji u sličnim situacijama odobrava ulagateljima iz treće zemlje i njihovim poduzećima.

2.    Stavak 1. ne tumači se kao da obvezuje stranku da na ulagatelje druge stranke ili na obuhvaćena poduzeća proširi tretman koji proizlazi iz postojećih ili budućih mjera kojima se predviđa priznavanje kvalifikacija, dozvola ili bonitetnih mjera iz članka VII. GATS-a ili stavka 3. Priloga GATS-u o financijskim uslugama.

3.    Podrazumijeva se da „tretman” iz stavka 1. ne obuhvaća postupke rješavanja sporova predviđene u drugim međunarodnim sporazumima.

4.    Podrazumijeva se da bitne odredbe u drugim međunarodnim sporazumima koje stranka zaključi s trećom zemljom same po sebi ne čine „tretman” iz stavka 1. Mjere stranke u skladu s tim odredbama 29 mogu činiti takav tretman i stoga dovesti do kršenja ovog članka.

ČLANAK 10.8.

Viša uprava i upravni odbori

Stranka od obuhvaćenog poduzeća ne zahtijeva da na položaje višeg rukovodstva ili za članove upravnog odbora imenuje fizičke osobe određenog državljanstva.

ČLANAK 10.9.

Zahtjevi u pogledu rezultata

1.    Stranka ne uvodi niti izvršava zahtjeve, obveze ili preuzetu odgovornost u pogledu osnivanja poslovne jedinice ili poslovanja poduzeća na svojem području za sljedeće 30 :

(a)    izvoz određene količine ili postotka robe ili usluga;

(b)    postizanje određene razine ili postotka domaćeg sadržaja;

(c)    kupnju, upotrebu ili dodjelu povlastica robi proizvedenoj ili uslugama pruženima na njezinu području ili za kupnju robe ili usluga od fizičkih ili pravnih osoba ili drugih subjekata na njezinu području;

(d)    povezivanje obujma ili vrijednosti uvoza s obujmom ili vrijednošću izvoza ili iznosom deviznih priljeva poduzeća;

(e)    ograničenje na svojem području prodaje robe ili usluga koje to poduzeće proizvodi ili pruža na način da se ta prodaja na bilo koji način povezuje s obujmom ili vrijednošću njegova izvoza ili deviznih priljeva;

(f)    prijenos tehnologije, proizvodnog procesa ili drugog zaštićenog znanja fizičkoj ili pravnoj osobi ili drugom subjektu na njezinu području;

(g)    isporuku robe ili usluge koju poduzeće proizvodi ili pruža za određeno regionalno ili svjetsko tržište isključivo s područja stranke;

(h)    smještanje sjedišta za određenu regiju ili svjetsko tržište na njezino područje;

(i)    zapošljavanje određenog broja ili postotka fizičkih osoba te stranke;

(j)    postizanje određene razine ili vrijednosti istraživanja i razvoja na njezinu području;

(k)    ograničenje izvoza ili prodaje za izvoz; ili

(l)    u pogledu ugovora o licenciji 31 koji su na snazi u trenutku uvođenja ili izvršenja zahtjeva, obveze ili preuzete odgovornosti, ili budućih ugovora o licenciji koji su dobrovoljno sklopljeni između poduzeća i fizičke ili pravne osobe ili drugog subjekta na njezinu području, ako je zahtjev određen ili izvršen, ili su obveza ili preuzeta odgovornost izvršene tako da se na taj ugovor o licenciji izravno utječe izvršenjem izvansudske javne ovlasti stranke 32 za donošenje:

i.    određene stope ili iznosa tantijema na temelju ugovora o licenciji; ili

ii.    zadanog trajanja ugovora o licenciji.

2.    Stranka ne uvjetuje primjenu prednosti ili nastavak primjene prednosti u vezi s osnivanjem poslovne jedinice ili poslovanjem poduzeća na svojem području ispunjavanjem bilo kojeg od sljedećih zahtjeva:

(a)    postizanja određene razine ili postotka domaćeg sadržaja;

(b)    kupnje, upotrebe ili dodjele povlastica robi proizvedenoj ili uslugama pruženima na njezinu području ili kupnje robe ili usluga od fizičkih ili pravnih osoba ili drugog subjekta na njezinu području;

(c)    povezivanja obujma ili vrijednosti uvoza s obujmom ili vrijednošću izvoza ili iznosom deviznih priljeva poduzeća;

(d)    ograničenja na njezinu području prodaje robe ili usluga koje to poduzeće proizvodi ili pruža na način da se ta prodaja na bilo koji način povezuje s obujmom ili vrijednošću njegova izvoza ili deviznih priljeva; ili

(e)    ograničenja izvoza ili prodaje za izvoz.

3.    Stavak 2. ne tumači se kao da stranku sprečava da davanje prednosti ili nastavak davanja prednosti u vezi s osnivanjem poslovne jedinice ili poslovanjem poduzeća na svojem području uvjetuje ispunjavanjem zahtjeva u pogledu smještanja proizvodnje, pružanja usluge, osposobljavanja ili zapošljavanja radnika, izgradnje ili proširenja određenih objekata ili istraživanja i razvoja na svojem području.

4.    Stavak 1. točke (f) i (l) ne primjenjuju se ako:

(a)    zahtjev uvodi ili izvršava ili preuzetu obvezu ili odgovornost izvršava sud, upravno tijelo ili tijelo nadležno za tržišno natjecanje na temelju prava tržišnog natjecanja stranke radi sprečavanja ili ispravljanja narušavanja tržišnog natjecanja; ili

(b)    stranka odobri upotrebu prava intelektualnog vlasništva u skladu s člankom 31. ili 31.a Sporazuma o TRIPS-u ili donese ili zadrži mjere kojima se zahtijeva otkrivanje podataka ili drugih zaštićenih informacija koje su obuhvaćene područjem primjene članka 39. Sporazuma o TRIPS-u ili su u skladu s tim člankom.

5.    Stavak 1. točke (a), (b) i (c) i stavak 2. točke (a) i (b) ne primjenjuju se na kvalifikacijske zahtjeve za robu ili usluge koji se odnose na sudjelovanje u programima promicanja izvoza i strane pomoći.

6.    Stavak 2. točke (a) i (b) ne primjenjuju se na zahtjeve koje stranka uvoznica uvede u pogledu sadržaja robe koji je potreban da bi roba mogla ispuniti uvjete za primjenu povlaštenih carina ili kvota.

7.    Stavak 1. točka (l) ne primjenjuje se ako sud uvodi ili izvršava zahtjev ili izvršava obvezu ili preuzetu odgovornost kao primjerenu naknadu u skladu sa zakonodavstvom stranke o autorskom pravu.

8.    Ovim se člankom ne dovode u pitanje obveze stranke na temelju Sporazuma o WTO-u.

9.    Podrazumijeva se da se stavci 1. i 2. ne primjenjuju na obveze, preuzete odgovornosti ili zahtjeve osim onih navedenih u tim stavcima 33 .

10.    Ovaj se članak ne primjenjuje na osnivanje poslovne jedinice ili poslovanje pružatelja financijskih usluga.

11.    Kad je riječ zahtjevima u pogledu rezultata koji se odnose na pružatelje financijskih usluga, stranke pregovaraju o pravilima o zahtjevima u pogledu rezultata u odnosu na osnivanje poslovne jedinice ili poslovanje pružatelja financijskih usluga.

12.    U roku od 180 dana od datuma završetka uspješnih pregovora stranaka o pravilima o zahtjevima u pogledu rezultata u skladu sa stavkom 11. Odbor za trgovinu mijenja stavak 1. odlukom o uključivanju tih pravila u ovaj članak i, prema potrebi, može izmijeniti nesukladne mjere svake stranke u Prilogu 10.-A (Postojeće mjere) i Prilogu 10.-B (Buduće mjere). Ovaj se članak zatim primjenjuje na osnivanje poslovne jedinice i poslovanje pružatelja financijskih usluga.

ČLANAK 10.10.

Nesukladne mjere

1.    Članci 10.5. (Pristup tržištu), 10.6. (Nacionalni tretman), 10.7. (Tretman najpovlaštenije nacije), 10.8. (Viša uprava i upravni odbori) i 10.9. (Zahtjevi u pogledu rezultata) ne primjenjuju se na:

(a)    postojeće nesukladne mjere stranke na razini:

i.    za Uniju:

(A)    Unije, kako je utvrđeno u Rasporedu Unije u Prilogu 10.-A (Postojeće mjere);

(B)    središnje vlasti države članice, kako je utvrđeno u Rasporedu Unije u Prilogu 10.-A (Postojeće mjere);

(C)    regionalne vlasti države članice, kako je utvrđeno u Rasporedu Unije u Prilogu 10.-A (Postojeće mjere); ili

(D)    lokalne vlasti, osim one iz točke (C); i

ii.    za Novi Zeland:

(A)    središnje vlasti, kako je navedeno u Rasporedu Novog Zelanda u Prilogu 10.-A (Postojeće mjere); ili

(B)    lokalne vlasti;

(b)    nastavak primjene ili žurnu obnovu nesukladnih mjera iz točke (a); ili

(c)    promjenu ili izmjenu bilo koje nesukladne mjere iz točaka (a) i (b) u mjeri u kojoj se njome ne smanjuje sukladnost mjere, kakva je postojala neposredno prije promjene ili izmjene, s člancima 10.5. (Pristup tržištu), 10.6. (Nacionalni tretman), 10.7. (Tretman najpovlaštenije nacije), 10.8. (Viša uprava i upravni odbori) ili 10.9. (Zahtjevi u pogledu rezultata).

2.    Članci 10.5. (Pristup tržištu), 10.6. (Nacionalni tretman), 10.7. (Tretman najpovlaštenije nacije), 10.8. (Viša uprava i upravni odbori) i 10.9. (Zahtjevi u pogledu rezultata) ne primjenjuju se na mjeru stranke u pogledu sektora, podsektora ili djelatnosti navedenih u njezinu rasporedu u Prilogu 10.-B (Buduće mjere).

3.    Stranka ne smije na temelju mjera donesenih nakon datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma i obuhvaćenih njezinim rasporedom iz Priloga 10.-B (Buduće mjere) od ulagatelja druge stranke zbog njegova državljanstva zahtijevati da proda ili na drugi način ustupi ulaganje koje postoji u trenutku kad ta mjera stupi na snagu.

4.    Članci 10.6. (Nacionalni tretman) i 10.7. (Tretman najpovlaštenije nacije) ne primjenjuju se ni na jednu mjeru koja čini iznimku ili odstupanje od članaka 3. ili 4. Sporazuma o TRIPS-u, kako je izričito predviđeno u člancima od 3. do 5. tog Sporazuma.

ČLANAK 10.11.

Zahtjevi za dostavu informacija

Neovisno o člancima 10.6. (Nacionalni tretman) i 10.7. (Tretman najpovlaštenije nacije) stranka od ulagatelja druge stranke ili njezina obuhvaćenog poduzeća može zahtijevati da informacije o tom obuhvaćenom poduzeću dostavi isključivo u informativne ili statističke svrhe. Stranka takve povjerljive informacije štiti od otkrivanja kojim bi se ugrozio konkurentni položaj ulagatelja ili obuhvaćenog poduzeća. Ništa u ovom članku ne tumači se kao sprečavanje stranke da na drugi način dobije ili otkrije informacije u vezi s pravičnom primjenom njezina prava u dobroj vjeri.

ČLANAK 10.12.

Uskraćivanje pogodnosti

Stranka može uskratiti pogodnosti iz ovog odjeljka ulagatelju druge stranke ili obuhvaćenom poduzeću ako stranka koja uskraćuje pogodnosti donese ili zadrži mjere povezane s održavanjem međunarodnog mira i sigurnosti, uključujući zaštitu ljudskih prava:

(a)    kojima se zabranjuju transakcije s tim ulagateljem ili obuhvaćenim poduzećem; ili

(b)    koje bi se prekršilo ili zaobišlo ako bi se tom ulagatelju ili obuhvaćenom poduzeću dodijelile pogodnosti iz ovog odjeljka, uključujući slučajeve u kojima mjere zabranjuju transakcije s fizičkom ili pravnom osobom koja je vlasnik ili kontrolira ulagatelja ili obuhvaćeno poduzeće.

ODJELJAK C

PREKOGRANIČNA TRGOVINA USLUGAMA

ČLANAK 10.13.

Područje primjene

1.    Ovaj se odjeljak primjenjuje na mjere stranke koje utječu na prekograničnu trgovinu uslugama pružatelja usluga druge stranke.

2.    Ovaj se odjeljak ne primjenjuje na:

(a)    mjere stranke u vezi s javnom nabavom robe ili usluga za državne potrebe, a ne radi preprodaje na tržištu ili radi nabavljanja robe ili usluge za komercijalnu prodaju, bez obzira na to je li ta nabava „obuhvaćena nabava” u smislu članka 14.1. (Uključivanje određenih odredaba GPA-a); ili

(b)    subvencije ili bespovratna sredstva koja dodjeljuju stranke, uključujući kredite, jamstva i osiguranje s državnim jamstvom.

ČLANAK 10.14.

Pristup tržištu

Stranka ni na razini cijelog područja ni na razini teritorijalnih jedinica ne smije donijeti ni zadržati mjere kojima se:

(a)    određuju ograničenja u odnosu na:

i.    broj pružatelja usluga, bilo u obliku brojčanih kvota, monopola, isključivih pružatelja usluga ili zahtjeva za ispitivanje gospodarskih potreba;

ii.    ukupnu vrijednost uslužnih transakcija ili imovine u obliku brojčanih kvota ili zahtjeva za ispitivanje gospodarskih potreba; ili

iii.    ukupni broj uslužnih poslova ili ukupnu količinu uslužnih proizvoda izražene u određenim brojčanim jedinicama u obliku kvota ili zahtjeva za ispitivanje gospodarskih potreba; ili

(b)    ograničavaju ili propisuju određene vrste pravnih subjekata ili zajedničkog pothvata putem kojih pružatelj usluga može pružati usluge.

ČLANAK 10.15.

Lokalna prisutnost

Stranka od pružatelja usluge druge stranke ne smije zahtijevati da kao uvjet za prekogranično pružanje usluge osnuje ili zadrži predstavništvo ili bilo koju vrstu poduzeća ili da ima boravište na njezinu području.

ČLANAK 10.16.

Nacionalni tretman

1.    Svaka stranka uslugama i pružateljima usluga iz druge stranke odobrava tretman koji nije manje povoljan od tretmana koji u sličnim situacijama odobrava vlastitim uslugama i pružateljima usluga 34 .

2.    Stranka zahtjev iz stavka 1. može ispuniti tako da uslugama i pružateljima usluga druge stranke odobri formalno jednak tretman ili formalno različit tretman od onoga koji odobrava vlastitim uslugama i pružateljima usluga.

3.    Formalno jednak tretman i formalno različit tretman smatraju se manje povoljnima ako mijenjaju uvjete tržišnog natjecanja u korist usluga ili pružatelja usluga stranke u usporedbi s uslugama ili pružateljima usluga druge stranke.

ČLANAK 10.17.

Tretman najpovlaštenije nacije

1.    Svaka stranka uslugama i pružateljima usluga druge stranke odobrava tretman koji nije manje povoljan od tretmana koji u sličnim situacijama odobrava uslugama i pružateljima usluga iz treće zemlje.

2.    Stavak 1. ne tumači se kao da obvezuje stranku da na usluge i pružatelje usluga druge stranke proširi tretman koji proizlazi iz postojećih ili budućih mjera kojima se predviđa priznavanje kvalifikacija, dozvola ili bonitetnih mjera iz članka VII. GATS-a ili stavka 3. njegova priloga o financijskim uslugama.

3.    Podrazumijeva se da bitne odredbe u drugim međunarodnim sporazumima koje stranka sklopi s trećom zemljom same po sebi ne čine „tretman” iz stavka 1. Mjere stranke u skladu s tim odredbama mogu činiti takav tretman i stoga dovesti do kršenja ovog članka.

ČLANAK 10.18.

Nesukladne mjere

1.    Članci 10.14. (Pristup tržištu), 10.15. (Lokalna prisutnost), 10.16. (Nacionalni tretman) i 10.17. (Tretman najpovlaštenije nacije) ne primjenjuju se na:

(a)    postojeće nesukladne mjere stranke na razini:

i.    za Uniju: