EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 20.5.2020.

COM(2020) 380 final

KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030.










Vraćanje prirode u naše živote

1.Bioraznolikost – potreba za hitnim djelovanjem

Od tropskih prašuma do parkova i vrtova, od plavetnog kita do mikroskopskih gljivica, bioraznolikost obuhvaća svu raznovrsnost života na Zemlji. I mi ljudi dio smo te mreže života i potpuno o njoj ovisimo: ona nam je izvor hrane, pročišćava vodu koju pijemo i stvara zrak koji udišemo. Osim što nam je važna za naše duševno i tjelesno zdravlje, priroda omogućuje našem društvu da se nosi s globalnim promjenama, prijetnjama zdravlju i katastrofama. Bez prirode ne možemo.

Samo društvo koje prirodi ostavlja prostor koji joj je potreban može biti zdravo i otporno. Zbog nedavnog izbijanja pandemije bolesti COVID-19 potreba za zaštitom i obnovom prirode postala je još hitnija i još smo bolje shvatili koliko je naše zdravlje povezano sa zdravljem ekosustava. Zbog nje je došla do izražaja i potreba za održivim lancima opskrbe i obrascima potrošnje koji ne opterećuju naš planet više nego što on može podnijeti. Vidjeli smo da uništavanje prirode povećava i rizik od pojave i širenja zaraznih bolesti 1 . Zaštita i obnova bioraznolikosti i ekosustava koji dobro funkcioniraju stoga su ključni za jačanje naše otpornosti i sprečavanje izbijanja i širenja budućih bolesti.

Ulaganje u zaštitu i obnovu prirode bit će važno i za gospodarski oporavak Europe od krize uzrokovane pandemijom. Pri ponovnom pokretanju gospodarstva najvažnije je izbjeći povratak na staro i osloboditi se loših navika. Europski zeleni plan – strategija rasta EU-a – bit će putokaz za oporavak i izgradnju gospodarstva koje služi ljudima i društvu, a prirodi vraća više nego što od nje uzima. Zaštita bioraznolikosti itekako je važna i s poslovnog aspekta. Industrija i poduzeća oslanjaju se na gene, vrste i usluge ekosustava za proizvodnju, prije svega lijekova. Više od polovine svjetskog BDP-a ovisi o prirodi i njezinim uslugama, a o njoj uvelike ovise i tri najveća gospodarska sektora – građevinski, poljoprivredni i prehrambeni 2 .

Očuvanje bioraznolikosti ima potencijalne izravne gospodarske koristi za mnoge gospodarske sektore. Primjerice, očuvanje morskih stokova moglo bi povećati godišnju dobit industrije morskih plodova za više od 49 milijardi EUR, a zaštita obalnih močvarnih područja osiguranjima bi mogla uštedjeti oko 50 milijardi EUR godišnje jer bi se smanjila šteta od poplava 3 . Procjenjuje se da je ukupan omjer koristi i troškova djelotvornog globalnog programa očuvanja preostale divlje prirode diljem svijeta najmanje 100 prema 1 4 . Ulaganje u prirodni kapital, što uključuje i obnovu staništa bogatih ugljikom i poljoprivredu povoljnu za klimu, jedna je od pet najvažnijih politika za fiskalni oporavak koje imaju multiplikacijski učinak u gospodarstvu i povoljan učinak na klimu 5 . Bit će vrlo važno da EU iskoristi taj potencijal kako bi zajamčio prosperitet, održivost i otpornost na putu oporavka.

Bioraznolikost je ključna i za sigurnost opskrbe hranom u EU-u i svijetu. Gubitak bioraznolikosti prijetnja je našim prehrambenim sustavima 6 i ugrožava sigurnost opskrbe hranom i našu prehranu. Osim toga, bioraznolikost je osnova zdrave prehrane bogate hranjivim tvarima, poboljšava životne uvjete na selu i povećava produktivnost u poljoprivredi 7 . Primjerice, više od 75 % prehrambenih kultura na svijetu oprašuju životinje 8 .

Unatoč tome što je riječ o moralnom, gospodarskom i okolišnom imperativu, priroda je u krizi. Pet glavnih izravnih uzroka gubitka bioraznolikosti 9 – promjene u korištenju zemljišta i mora, prekomjerno iskorištavanje resursa, klimatske promjene, onečišćenje i invazivne strane vrste – dovode do brzog nestajanja prirode. Tu promjenu vidimo svuda oko nas: na zelenim površinama uzdižu se betonski blokovi, divljina nestaje pred našim očima, a pred izumiranjem je više vrsta nego ikada prije u povijesti čovječanstva. Samo u zadnjih 40 godina svjetska populacija divljih vrsta zbog ljudskih se aktivnosti smanjila za čak 60 % 10 , a gotovo tri četvrtine Zemljine površine promijenjeno je 11 pa za prirodu ima sve manje i manje mjesta na planetu. 

Kriza bioraznolikosti nerazdvojivo je povezana s klimatskom krizom. Klimatske promjene ubrzavaju uništavanje prirodnog svijeta uslijed suša, poplava i šumskih požara, a gubitak i neodrživo iskorištavanje prirode glavni su pokretači klimatskih promjena. No baš kao što su povezane krize, povezana su i rješenja za izlazak iz tih kriza. Priroda nam je najjači saveznik u borbi protiv klimatskih promjena 12 . Ona regulira klimu, a prirodna rješenja 13 , kao što su zaštita i obnova močvara, cretova i obalnih ekosustava ili održivo gospodarenje morskim područjima, šumama, travnjacima i poljoprivrednim površinama, bit će ključna za smanjenje štetnih emisija i prilagodbu klimatskim promjenama, dok će nam sadnja stabala i korištenje zelene infrastrukture pomoći da rashladimo gradska područja i ublažimo posljedice prirodnih katastrofa.

Gubitak bioraznolikosti i kolaps ekosustava među najvećim su opasnostima za čovječanstvo u sljedećih deset godina 14 . Prijetnja su i temeljima našega gospodarstva, a cijena nedjelovanja visoka je i s vremenom bi mogla biti još viša 15 . Prema procjenama svijet je od 1997. do 2011. izgubio 3,5–18,5 bilijuna EUR godišnje u uslugama ekosustava zbog promjena izazvanih prekrivanjem tla i 5,5–10,5 bilijuna EUR godišnje zbog degradacije zemljišta. Konkretno, gubitak bioraznolikosti dovodi do smanjenja prinosa usjeva i ulova ribe, veće gospodarske štete od poplava i drugih katastrofa te gubitka potencijalnih novih izvora lijekova 16 .

EU je spreman ambiciozno pristupiti obnovi bioraznolikosti, voditi svijet svojim primjerom i djelovanjem te pomoći da se na 15. Konferenciji stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti dogovori i donese revolucionarni globalni okvir za razdoblje nakon 2020. To bi se trebalo temeljiti na glavnoj ambiciji da do 2050. svi svjetski ekosustavi budu obnovljeni, otporni i primjereno zaštićeni. Svijet bi se trebao obvezati na načelo neto dobiti i vraćati prirodi više nego što uzima. Ne bi smio dopuštati da vrste izumiru zbog ljudskog djelovanja, barem kad je to moguće izbjeći.

U ovoj se strategiji opisuje kako Europa može pomoći da se to ostvari. Velik korak u okviru ove strategije bit će postići da do 2030. bioraznolikost Europe bude na putu oporavka, od čega će korist imati ljudi, naš planet, klima i naše gospodarstvo, u skladu s Programom Ujedinjenih Naroda za održivi razvoj do 2030. i ciljevima iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama.
U strategiji se govori o pet glavnih uzroka gubitka bioraznolikosti, iznosi poboljšani okvir upravljanja da se ispune preostale praznine, jamči potpuna provedba propisa EU-a i povezuju sva trenutačna nastojanja. Ova je strategija poduzetna te potiče pozitivan duh i djelovanje. U njoj se vodi računa o tome da za zaštitu i obnovu prirode neće biti dovoljno samo donošenje propisa. Bit će potreban angažman građana, poduzeća, socijalnih partnera te istraživačke i znanstvene zajednice, kao i snažna partnerstva na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini. Ova je strategija u skladu s ambicijama i obvezama iz političkih smjernica predsjednice Komisije Ursule von der Leyen i europskog zelenog plana. 

Donesena u jeku pandemije bolesti COVID-19, ona će biti okosnica plana oporavka EU-a. Imat će ključnu ulogu u sprečavanju budućih pojava zoonoza i jačanju otpornosti na njih te pružanju poslovnih i investicijskih prilika radi obnove gospodarstva EU-a.

Komisija će nove zakonodavne inicijative i prijedloge poduprijeti instrumentima za bolju regulativu. Procjene učinka, koje se temelje na javnim savjetovanjima i utvrđivanju učinaka na okoliš te društvenih i gospodarskih učinaka, doprinosit će tome da sve inicijative svoje ciljeve postignu na najdjelotvorniji i najjednostavniji način, u skladu sa zelenom prisegom „ne nanositi štetu”.

2.Zaštita i obnova prirode u Europskoj uniji

EU već ima pravne okvire, strategije i akcijske planove za zaštitu prirode i obnovu staništa i vrsta. No zaštita je dosad bila nepotpuna, obnova slaba, a provedba i primjena propisa nedostatne 17 .

Kako bi se bioraznolikost do 2030. počela oporavljati, moramo pojačati zaštitu i obnovu prirode. U tu svrhu trebalo bi poboljšati i proširiti našu mrežu zaštićenih područja i pripremiti ambiciozan plan EU-a za obnovu prirode.

2.1.Koherentna mreža zaštićenih područja

Stanje bioraznolikosti bolje je u zaštićenim područjima. Međutim, postojeća mreža zakonski zaštićenih područja, uključujući ona pod strogom zaštitom, nije dovoljno široka da je očuva. Znanstveno je dokazano da ciljevi iz Konvencije o biološkoj raznolikosti nisu dovoljni za primjerenu zaštitu i obnovu prirode 18 . Potrebno je djelovati na globalnoj razini, a i sam EU mora učiniti više za prirodu i izgradnju zaista koherentne transeuropske mreže prirodnih područja.

Proširenje zaštićenih područja i gospodarski je imperativ. U studijama morskih sustava procjenjuje se da bi svaki euro uložen u zaštićena morska područja generirao najmanje 3 eura 19 . Isto tako, provjera primjerenosti direktiva o prirodi 20 pokazala je da se korist od mreže Natura 2000 procjenjuje na 200 do 300 milijardi EUR godišnje. Očekuje se da će potreba za ulaganjem u tu mrežu pridonijeti otvaranju čak 500 000 novih radnih mjesta 21 .

Za dobrobit našeg okoliša i gospodarstva te za brži oporavak EU-a od krize izazvane bolešću COVID-19 potrebno je zaštititi više prirode. Stoga bi u EU-u trebalo zaštititi barem 30 % kopnenih i 30 % morskih područja. To je barem 4 % više kopna i 19 % više mora nego danas 22 . Taj je cilj u potpunosti u skladu s prijedlozima 23 za budući globalni okvir za bioraznolikost nakon 2020. (vidjeti odjeljak 4.).

Unutar tog okvira posebnu pozornost treba posvetiti područjima s vrlo velikom vrijednošću bioraznolikosti ili potencijalom za bioraznolikost. Ta su područja, naime, najosjetljivija na klimatske promjene i trebalo bi ih posebno strogo zaštititi 24 . Danas je samo 3 % kopnenih i manje od 1 % morskih područja u EU-u strogo zaštićeno. Moramo uložiti više truda u njihovu zaštitu: najmanje trećinu zaštićenih područja, odnosno 10 % kopnenih i 10 % morskih područja EU-a, trebalo bi strogo zaštititi. To je u skladu i s predloženim globalnim ambicijama. 

U okviru takve stroge zaštite bit će najvažnije definirati, mapirati, pratiti i strogo zaštititi sve preostale prašume i stare šume EU-a 25 . Bit će važno zalagati se za to i na globalnoj razini i pobrinuti se da mjere EU-a ne dovode do krčenja šuma u drugim dijelovima svijeta. Prašume i stare šume najbogatiji su šumski ekosustavi koji uklanjaju ugljik iz atmosfere i u kojima se nalaze znatne zalihe ugljika. Trebalo bi strogo zaštititi i velike površine drugih ekosustava bogatih ugljikom, poput cretova, livada, močvara, mangrova i morskih livada, uzimajući pritom u obzir predviđene promjene u vegetacijskim zonama.

Za proglašavanje dodatnih zaštićenih i strogo zaštićenih područja bit će odgovorne države članice 26 . Ta bi se područja trebala ili uključiti u mrežu Natura 2000 ili obuhvatiti nacionalnim programima zaštite. Za sva zaštićena područja morat će se jasno definirati ciljevi i mjere očuvanja. Komisija će, u suradnji s državama članicama i Europskom agencijom za okoliš, 2020. odrediti kriterije i smjernice za utvrđivanje i proglašavanje zaštićenima dodatnih područja, kao i za definiranje stroge zaštite i odgovarajuće planiranje upravljanja. Pritom će navesti kako druge djelotvorne mjere za očuvanje pojedinih područja i ekologizacija gradskih područja mogu doprinijeti postizanju tih ciljeva.

Ciljevi se odnose na cijelu Uniju, a mogu se raščlaniti prema biogeografskim regijama i morskim bazenima EU-a ili na lokalnijoj razini. Svaka država članica morat će dati svoj doprinos na temelju objektivnih ekoloških kriterija, pri čemu treba uzeti u obzir da je bioraznolikost u svakoj od njih različite kvantitete i kvalitete. Posebna će se pozornost posvetiti zaštiti tropskih i suptropskih morskih i kopnenih ekosustava u najudaljenijim europskim regijama zbog iznimno velike vrijednosti bioraznolikosti.

Osim toga, za uspostavu zaista koherentne i otporne transeuropske mreže prirodnih područja morat će se uspostaviti ekološki koridori radi sprečavanja genetske izolacije, omogućivanja migracije vrsta te održavanja i poboljšavanja zdravlja ekosustava. U tom kontekstu trebalo bi promicati i podupirati ulaganja u zelenu i plavu infrastrukturu 27 i prekograničnu suradnju među državama članicama, među ostalim putem Europske teritorijalne suradnje.

Komisija će nastojati s državama članicama dogovoriti kriterije i smjernice za proglašenje dodatnih zaštićenih područja do kraja 2021. Države članice zatim će trebati do kraja 2023. pokazati znatan napredak u zakonskom određivanju novih zaštićenih područja i integraciji ekoloških koridora. Na temelju toga će Komisija do 2024. ocijeniti je li EU na dobrom putu da ostvari svoje ciljeve za 2030. ili su potrebne strože mjere, među ostalim i zakonodavstvo EU-a.

Naposljetku, u prekomorskim zemljama i područjima EU-a ima važnih žarišta bioraznolikosti koja nisu obuhvaćena pravilima EU-a o zaštiti okoliša. Komisija potiče relevantne države članice da razmotre promicanje jednakih ili jednakovrijednih pravila u tim zemljama i područjima.

2.2.Plan EU-a za obnovu prirode: obnavljanje ekosustava na kopnu i moru

Da bi se priroda vratila u naše živote, nije je dovoljno samo zaštititi. Kako bi se gubitak bioraznolikosti preokrenuo u porast, svijet se mora više angažirati u obnovi prirode. S novim planom EU-a za obnovu prirode Europa će u tome imati vodeću ulogu.

Primjenom tog plana postojeća i nova zaštićena područja postat će zdravija, a prirodni krajobrazi i ekosustavi ponovno će biti raznoliki i otporni. Tako će se smanjiti pritisak na staništa i vrste, a svako iskorištavanje ekosustava biti održivo. Važno je i podržavati oporavak prirode, ograničiti prekrivanje tla i nekontrolirano širenje urbanih područja te smanjivati onečišćenje i suzbijati invazivne strane vrste. Plan će dovesti do otvaranja radnih mjesta, povezati gospodarski rast i napredovanje prirode te pridonijeti dugoročnoj produktivnosti i vrijednosti našeg prirodnog kapitala.

2.2.1.Jačanje pravnog okvira EU-a za obnovu prirode

U postojećem zakonodavstvu EU-a već je djelomično propisano da su države članice dužne raditi na obnovi prirode 28 . Međutim, znatni nedostaci u provedbi i regulativi otežavaju napredak. Na primjer, države članice nisu obvezne imati planove za obnovu bioraznolikosti. Ciljevi i rokovi nisu u svim slučajevima jasno utvrđeni ili nisu obvezujući, a nije ni definirana obnova ili održivo korištenje ekosustava, kao ni kriteriji koji se na njih primjenjuju. Nema ni obveze detaljnog mapiranja, praćenja i ocjenjivanja usluga ekosustava, njihova zdravlja ni rada na njihovoj obnovi. Situaciju pogoršavaju nedostaci u provedbi zbog kojih nije moguće postići ciljeve postojećeg zakonodavstva 29 . Potrebna je veća potpora u provedbi propisa i njihova stroža primjena. Kako bi se pojačala obnova prirode na kopnu i u moru, kao prirodno rješenje za povećanje otpornosti EU-a, ublažavanje klimatskih promjena i lakšu prilagodbu tim promjenama, u ovoj se strategiji predlažu dva smjera djelovanja:

·Komisija će 2021. nakon procjene učinka najprije iznijeti prijedlog pravno obvezujućih ciljeva EU-a za obnovu prirode kako bi se obnovili narušeni ekosustavi, posebno oni koji imaju najviše potencijala za hvatanje i skladištenje ugljika te za sprečavanje i ublažavanje posljedica prirodnih katastrofa. Pritom će se odrediti i uvjeti u kojima se ti ciljevi moraju ispuniti te najdjelotvornije mjere za njihovo postizanje. U procjeni učinka istražit će se i mogućnost primjene metodologije na razini EU-a za mapiranje, ocjenjivanje i postizanje dobrog stanja ekosustava kako bi mogli pridonositi regulaciji klime, regulaciji vode, zdravlju tla, oprašivanju te sprečavanju i zaštiti od katastrofa.

·Komisija će od država članica zatražiti da, uz njezinu potporu, poboljšaju provedbu postojećeg zakonodavstva unutar jasno zadanih rokova. Konkretno, od država članica će zatražiti da se pobrinu da do 2030. ne dođe do pogoršanja trendova ni stanja očuvanosti zaštićenih staništa i vrsta 30 . Osim toga, države članice morat će se pobrinuti da najmanje 30 % vrsta i staništa koji trenutačno nisu u povoljnom stanju dođu u to stanje ili da se ono barem bitno poboljša. Komisija i Europska agencija za okoliš će 2020. državama članicama dati smjernice za odabir vrsta i staništa kojima pritom treba dati prednost.

2.2.2.Vraćanje prirode na poljoprivredna zemljišta

Kao čuvari naših zemljišta poljoprivrednici imaju ključnu ulogu u očuvanju bioraznolikosti. Oni među prvima osjete posljedice gubitka bioraznolikosti, ali i među prvima mogu iskoristiti prednosti njezine obnove. Bioraznolikost im omogućuje da nam pružaju sigurne, održive, hranjive i pristupačne namirnice, ostvarujući pritom prihode potrebne za svoj napredak i razvoj. Europski poljoprivrednici neizostavan su dio budućnosti EU-a te moraju ostati društveni i gospodarski oslonac mnogih zajednica naše Unije.

S druge strane, upravo su određene poljoprivredne prakse jedan od glavnih uzroka smanjenja bioraznolikosti. Zbog toga je važno surađivati s poljoprivrednicima kako bi se potaknulo i pomoglo usvajanje potpuno održivih praksi. Poboljšanje stanja i povećanje raznolikosti poljoprivrednih ekosustava povećat će otpornost tog sektora na klimatske promjene, na rizike za okoliš i socioekonomske šokove, a istovremeno će dovesti do otvaranja novih radnih mjesta, primjerice u ekološkoj poljoprivredi, ruralnom turizmu i rekreaciji.

Radi postizanja dugoročne održivosti prirode i poljoprivrede, ova će strategija funkcionirati zajedno s novom strategijom „od polja do stola” i novom zajedničkom poljoprivrednom politikom (ZPP) te među ostalim promicati ekološke programe i programe plaćanja na temelju rezultata. Pri provedbi strategije za bioraznolikost i strategije „od polja do stola” Komisija će pomno pratiti napredak i poboljšanja u sigurnosti opskrbe hranom i dohotku poljoprivrednika. Pobrinut će se da se strateški planovi u okviru ZPP-a ocjenjuju na temelju strogih klimatskih i ekoloških kriterija te da države članice odrede konkretne nacionalne vrijednosti za relevantne ciljeve iz ove strategije i strategije „od polja do stola”. Na tim bi se planovima trebale temeljiti održive prakse, kao što su precizna poljoprivreda, ekološka poljoprivreda, agroekologija, agrošumarstvo i trajni travnjaci niskog intenziteta, ali i stroži standardi za dobrobit životinja.

Poljske ptice i kukci, osobito oprašivači, glavni su pokazatelj zdravlja poljoprivrednih ekosustava i ključni su za poljoprivrednu proizvodnju i sigurnost opskrbe hranom. Njihova populacija smanjuje se alarmantnom brzinom, a taj se trend mora preokrenuti. U skladu sa strategijom „od polja do stola” Komisija će poduzeti mjere da se ukupna upotreba i rizici od kemijskih pesticida do 2030. smanje za 50 %, kao i upotreba opasnijih pesticida. Kako bi se to ostvarilo, potrebna je potpuna provedba inicijative EU-a za oprašivače 31 . Do kraja 2020. Komisija će revidirati tu inicijativu i, bude li potrebno, predložiti dodatne mjere. Kako bi bilo dovoljno prostora za divlje životinje, biljke, oprašivače i prirodne regulatore štetnika, prijeko je potrebno vratiti obilježja krajobraza velike raznolikosti na barem 10 % poljoprivrednog zemljišta. To su, među ostalim, granični pojasevi, zemljišta na ugaru s rotacijom ili bez rotacije, živice, neproduktivna stabla, terase i bare. Oni povećavaju sekvestraciju ugljika, sprečavaju eroziju i iscrpljivanje tla, filtriraju zrak i vodu te doprinose prilagodbi klimatskim promjenama. Osim toga, veća bioraznolikost često dovodi do povećanja poljoprivredne proizvodnje. Kako bi osigurale povezanost staništa u skladu sa strategijom „od polja do stola”, države članice morat će prenijeti cilj EU-a od 10 % na manje geografske cjeline, posebice putem instrumenata i strateških planova u okviru ZPP-a te provedbom Direktive o staništima. Napredovanje prema tom cilju kontinuirano će se ocjenjivati i prema potrebi će se uvoditi izmjene kako bi se smanjile negativne posljedice za bioraznolikost, sigurnost opskrbe hranom i konkurentnost poljoprivrednika.

Agroekologija može osigurati opskrbu zdravom hranom, a da se ujedno zadrži produktivnost, poveća plodnost tla i bioraznolikost te smanji ekološki otisak proizvodnje hrane. Ekološka poljoprivreda nudi posebno velik potencijal za poljoprivrednike i potrošače. Taj sektor stvara nova radna mjesta i privlači mlade poljoprivrednike. Usto, ekološka poljoprivreda osigurava od 10 do 20 % više radnih mjesta po hektaru nego konvencionalna poljoprivredna gospodarstva te stvara dodanu vrijednost za poljoprivredne proizvode 32 . Da bi se taj potencijal maksimalno iskoristio, do 2030. najmanje 25 % poljoprivrednog zemljišta mora se koristiti za ekološku poljoprivredu. Uz mjere u okviru ZPP-a Komisija će predložiti akcijski plan za ekološki uzgoj i tako pomoći državama članicama da potiču ponudu i potražnju na tržištu organskih proizvoda, a putem promotivnih kampanji i zelene javne nabave zadobit će povjerenje potrošača. Pri provedbi agroekoloških ciljeva na razini EU-a navedenih u ovoj strategiji i strategiji „od polja do stola” u obzir će se uzeti različita polazišta i razlike u postignutom napretku država članica.

Primjenu mjera potpore za agrošumarstvo u okviru ruralnog razvoja trebalo bi povećati jer se u njemu krije velik potencijal i višestruke koristi za bioraznolikost, ljude i klimu.

Potrebno je preokrenuti i trend smanjenja genetske raznolikosti, među ostalim olakšavanjem korištenja tradicionalnih kultura i pasmina. Raznolikija prehrana bogata hranjivim tvarima imala bi i zdravstvenih prednosti. Komisija razmatra mogućnost revizije propisa za stavljanje na tržište tradicionalnih kultura kako bi se one očuvale i koristile na održiv način. Poduzet će i mjere za lakšu registraciju sorti sjemena, među ostalim za ekološki uzgoj, te olakšavanje pristupa tržištu za tradicionalne sorte i sorte prilagođene lokalnim uvjetima.

2.2.3.Smanjenje gubitka zemljišta i obnova ekosustava tla

Tlo je jedan od najsloženijih ekosustava. Ono je i samo stanište u kojem živi nevjerojatan broj različitih organizama koji reguliraju i kontroliraju ključne usluge ekosustava kao što su plodnost tla, kruženje hranjivih tvari i regulacija klime. Tlo je iznimno važan neobnovljivi resurs koji je neophodan za zdravlje ljudi i gospodarstva te proizvodnju hrane i novih lijekova.

Degradacija tla u EU-u ima ozbiljne ekološke i gospodarske posljedice. To je dobrim dijelom uzrokovalo neadekvatno gospodarenje zemljištem, primjerice krčenje šuma, prekomjerna ispaša, neodržive poljoprivredne i šumarske prakse, prekrivanje tla i gradnja 33 . Unatoč tome što proces prekrivanja tla u zadnje vrijeme usporava, zbog gubitka zemljišta i nekontroliranog širenja urbanih područja sve je manje plodnog tla 34 . Pojačani klimatskim promjenama, učinci erozije i gubitka organskog ugljika u tlu postaju sve vidljiviji. EU-u sve više prijeti i dezertifikacija 35 .

Stoga je prijeko potrebno više zalaganja za zaštitu plodnosti tla, smanjenje erozije i povećanje količine organskih tvari u tlu. U tu svrhu treba uvoditi održive načine gospodarenja tlom, među ostalim u okviru zajedničke poljoprivredne politike. Treba i znatno pojačati identifikaciju zagađenih tala, obnovu degradiranih zemljišta i određivanje uvjeta za njihovo dobro ekološko stanje te uvesti ciljeve obnove i poboljšati praćenje kvalitete tla.

Kako bi se omogućio sveobuhvatan pristup tim pitanjima i pomoglo da se ispune obveze u pogledu neutralnosti degradacije zemljišta na razini EU-a i međunarodnoj razini, Komisija će 2021. ažurirati tematsku strategiju EU-a za zaštitu tla 36 . Time će se baviti i akcijski plan za postizanje nulte stope onečišćenja zraka, vode i tla, koji Komisija treba donijeti 2021. Prekrivanje tla i sanacija kontaminiranih industrijskih područja bit će tema strategije za održivi izgrađeni okoliš, koja je u pripremi. U području zdravlja tla i hrane u okviru Obzora Europa 37 radit će se na rješenjima za obnovu zdravlja i funkcija tla.

2.2.4.Za brojnije, zdravije i otpornije šume

Šume su iznimno važne za bioraznolikost i regulaciju klime i vode, kao izvor hrane, lijekova i materijala, za sekvestraciju i skladištenje ugljika, stabilizaciju tla te pročišćavanje zraka i vode. One su i omiljena mjesta za rekreaciju i učenje o prirodi. Šumari imaju važnu ulogu u održivom upravljanju šumama te obnovi i održavanju njihove bioraznolikosti.

Osim što treba strogo zaštititi sve svoje preostale prašume i stare šume, EU mora povećati kvalitetu, količinu i otpornost svojih šuma, posebno na požare, suše, štetnike, bolesti i druge prijetnje koje će zbog klimatskih promjena vjerojatno rasti. Kako bi i dalje ispunjavale svoju funkciju očuvanja bioraznolikosti i klime, važno je da sve šume budu zdrave. Otpornije šume mogu podržavati otpornije gospodarstvo, a usto su važan izvor materijala, proizvoda i usluga ključnih za kružno biogospodarstvo.

Kako bi se to postiglo, Komisija će 2021. predložiti posebnu strategiju EU-a za šume, u skladu s našim širim ambicijama za bioraznolikost i klimatsku neutralnost. Ona će uključivati i plan djelovanja za sadnju najmanje 3 milijarde novih stabala u EU-u do 2030., uz poštovanje svih ekoloških načela. To će otvoriti mnogo prilika za zapošljavanje povezanih s prikupljanjem i uzgojem sjemena, sadnjom sadnica i brigom za njihov rast. Sadnja stabala posebno je korisna u gradovima, a u ruralnim područjima može dobro funkcionirati u okviru agrošumarstva, obilježja krajobraza i povećane sekvestracije ugljika. Komisija će istodobno nastaviti surađivati s državama članicama kako bi EU bio dostatno opremljen za sprečavanje i gašenje velikih šumskih požara, koji mogu znatno naštetiti bioraznolikosti šuma.

Pošumljavanje i sadnja drveća radi podupiranja bioraznolikosti i obnove ekosustava promicat će se putem strateških planova u okviru ZPP-a i sredstava iz kohezijskih fondova. Nova europska platforma za ekologizaciju gradova 38 također će olakšati sadnju drveća u gradovima, među ostalim i u okviru programa LIFE.

Šumska područja na koje se odnose planovi upravljanja trebala bi obuhvaćati sve javne šume kojima se upravlja i veći broj privatnih šuma, a s praksama koje pogoduju bioraznolikosti, kao što je „šumarstvo u skladu s prirodom”, trebalo bi nastaviti i dalje ih razvijati. U tu će svrhu Komisija donijeti smjernice o pošumljavanju koje pogoduje bioraznolikosti i o praksama „šumarstva u skladu s prirodom”, i to paralelno s novom strategijom EU-a za šume.

Kako bi se dobila jasnija slika o zdravlju europskih šuma, Komisija će zajedno s drugim pružateljima podataka razraditi Europski sustav informiranja o šumama. To će omogućiti ažurne procjene stanja europskih šuma i povezivanje svih internetskih platformi EU-a za podatke o šumama. Ta će inicijativa biti predstavljena i u okviru Strategije EU-a za šume.

2.2.5.Rješenja za proizvodnju energije povoljna iz svih aspekata 

Dekarbonizacija energetskog sustava ključna je za postizanje klimatske neutralnosti te za oporavak EU-a od krize izazvane pandemijom bolesti COVID-19 i njegov dugoročan prosperitet. EU treba više energije dobivati iz održivih i obnovljivih izvora da bi se mogao boriti protiv klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti. Stoga će prednost davati rješenjima kao što su energija oceana, vjetroelektrane na moru, koje omogućuju i obnovu ribljih stokova, solarne ploče koje prekrivanjem tla pogoduju bioraznolikosti i održiva bioenergija.

Kako bi se ublažili rizici za klimu i okoliš proizašli iz povećane uporabe nekih izvora bioenergije, preinačena Direktiva o energiji iz obnovljivih izvora 39 sadrži strože kriterije o održivosti. Njome se promiče i prelazak na napredna biogoriva koja se dobivaju od ostataka i otpada koji se ne može ponovno upotrijebiti niti reciklirati. Taj bi se pristup trebao primjenjivati na sve oblike bioenergije, a za proizvodnju energije trebalo bi što manje koristiti cijela stabla i kulture za proizvodnju hrane i hrane za životinje, bilo da su proizvedeni u EU-u ili uvezeni. 

Kako bi bolje razumjela i pratila potencijalne rizike za klimu i bioraznolikost, Komisija ocjenjuje ponudu i potražnju na europskom i svjetskom tržištu biomase te njezinu održivost 40 . Budući da se pojačano zalaže za zaštitu i obnovu šumskih ekosustava, Komisija će rezultate tog rada o korištenju šumske biomase za proizvodnju energije objaviti već krajem 2020. Rezultate će iskoristiti u oblikovanju svojih politika, među ostalim u preispitivanju i, prema potrebi, reviziji razine ambicije Direktive o energiji iz obnovljivih izvora, sustava trgovanja emisijama i Uredbe o korištenju zemljišta, prenamjeni zemljišta i šumarstvu (LULUCF), koji su predviđeni za 2021.

U skladu s Direktivom o energiji iz obnovljivih izvora Komisija će 2021. izraditi i operativne smjernice za primjenu novih kriterija održivosti za šumsku biomasu za proizvodnju energije 41 . Iste godine revidirat će i podatke o biogorivima s visokim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta i izraditi plan za njihovo postupno ukidanje do 2030.

Općenito treba postići da regulatorni okvir EU-a za bioenergiju bude u skladu s većim ambicijama iz europskog zelenog plana.

2.2.6.Ponovna uspostava dobrog stanja okoliša morskih ekosustava

Obnovljeni i primjereno zaštićeni morski ekosustavi donose znatne zdravstvene, društvene i gospodarske koristi obalnim zajednicama i čitavom EU-u. Potreba za strožim mjerama još je izraženija jer globalno zatopljenje sve više ubrzava gubitak bioraznolikosti morskih i obalnih ekosustava 42 .

Postizanje dobrog stanja okoliša morskih ekosustava, među ostalim uspostavom strogo zaštićenih područja, mora uključivati obnovu ekosustava bogatih ugljikom te važnih mrijestilišta i rastilišta. Neki današnji oblici iskorištavanja mora ugrožavaju sigurnost opskrbe hranom, egzistenciju ribara i sektore ribarstva i morskih plodova. Morski resursi moraju se održivo koristiti, a nezakonita praksa ne smije se tolerirati. Za to je bitna potpuna provedba zajedničke ribarstvene politike EU-a, Okvirne direktive o pomorskoj strategiji te direktiva o pticama i staništima.

Upravljanjem na temelju ekosustava u okviru propisa EU-a 43 smanjit će se negativni utjecaji ribolovnih, rudarskih i drugih ljudskih aktivnosti, posebno na osjetljive vrste i pridnena staništa. Kako bi se to ostvarilo, nacionalni prostorni planovi morskog područja, koje države članice moraju izraditi do 2021., trebali bi obuhvaćati sve pomorske sektore i djelatnosti, kao i mjere upravljanja očuvanjem za pojedina područja 44 . Komisija će do 2021. predložiti i novi akcijski plan za očuvanje ribolovnih resursa i zaštitu morskih ekosustava. Prema potrebi uvest će se mjere za ograničavanje upotrebe ribolovnog alata koji najviše šteti bioraznolikosti, među ostalim na morskom dnu. Komisija će i razmotriti kako pomiriti uporabu pridnenog ribolovnog alata, koji najviše oštećuje morsko dno, s ciljevima bioraznolikosti. U tome se prema svima mora pravedno postupiti. Prelazak na selektivnije i manje štetne ribolovne tehnike trebao bi podržati i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo.

Zdravi riblji stokovi ključni su za dugoročni prosperitet ribara, kao i za zdravlje naših oceana i bioraznolikost. Zbog toga je vrlo važno ribolovnu smrtnost zadržati na razini najvišeg održivog prinosa ili smanjiti barem na tu razinu. To će pridonijeti dobroj raspodjeli po dobi i veličini u ribljim stokovima.

Isto tako, usputni ulov vrsta kojima prijeti izumiranje mora se izbjeći ili smanjiti toliko da se omogući njihov potpuni oporavak. Isto bi se načelo trebalo primijeniti i na vrste koje nisu u dobrom stanju očuvanosti ili nemaju dobro stanje okoliša. I usputni ulov drugih vrsta 45 mora se izbjeći ili, ako to nije moguće, što više smanjiti kako ne bi ugrožavao njihovo stanje očuvanosti. U tu je svrhu potrebno intenzivirati prikupljanje podataka o usputnom ulovu svih osjetljivih vrsta.

Osim toga, u svim zaštićenim morskim područjima moraju se uspostaviti mjere upravljanja ribarstvom u skladu s jasno definiranim ciljevima očuvanja i na temelju najboljih raspoloživih znanstvenih savjeta.

2.2.7.Obnova slatkovodnih ekosustava

Iako je pravni okvir EU-a za vodu ambiciozan, njegova je provedba spora, a i primjenu treba ubrzati 46 . Potrebno je učiniti više za obnovu slatkovodnih ekosustava i prirodnih funkcija rijeka kako bi se postigli ciljevi iz Okvirne direktive o vodama. To se može učiniti uklanjanjem ili prilagođavanjem prepreka koje sprečavaju prolaz riba selica i poboljšanjem protoka vode i sedimenata. Kako bi se to ostvarilo, uklonit će se prije svega suvišne prepreke i obnoviti poplavna područja i močvare kako bi se do 2030. najmanje 25 000 km rijeka ponovno pretvorilo u rijeke slobodnog toka 47 . Komisija će 2021., u dogovoru sa svim relevantnim tijelima, državama članicama pružiti tehničke smjernice i potporu za identificiranje takvih područja i mobilizaciju sredstava 48 . Tijela država članica trebala bi preispitati dozvole za zahvaćanje i akumuliranje vode kako bi se vratio ekološki prihvatljiv protok i tako postiglo dobro stanje ili potencijal svih površinskih voda te dobro stanje svih podzemnih voda najkasnije do 2027., kako je propisano Okvirnom direktivom o vodama 49 . U tu će svrhu Komisija do 2023. pružiti tehničku potporu za provođenje mjera u državama članicama.

Velika ulaganja u obnovu rijeka i poplavnih područja 50 općenito mogu dati znatan gospodarski poticaj sektorima uključenima u obnovu i lokalnim društveno-gospodarskim aktivnostima kao što su turizam i rekreacija, a mogu i poboljšati regulaciju voda, zaštitu od poplava i staništa za rastilišta riba te zaustaviti onečišćenje hranjivima.

2.2.8.Ekologizacija gradskih i prigradskih područja

Zelene površine u gradovima, od parkova i vrtova do zelenih krovova i urbanih farmi, na razne načine koriste ljudima, poduzećima pružaju prilike, a prirodi utočište. Smanjuju onečišćenje zraka i vode, ublažavaju buku, štite od poplava, suša i toplinskih valova te povezuju ljude i prirodu 51 .

Tijekom nedavnih ograničenja kretanja zbog pandemije bolesti COVID-19 vidjeli smo kolika je vrijednost zelenih površina u gradovima za naše tjelesno i duševno zdravlje. Iako su neke zelene površine u gradovima sada bolje zaštićene 52 , udio stanovništva koje živi u gradskim područjima i dalje raste pa zelene površine često gube bitku za zemljište.

Cilj je ove strategije preokrenuti te trendove i zaustaviti gubitak zelenih ekosustava u gradovima. Promicanje zdravih ekosustava, zelene infrastrukture i prirodnih rješenja trebalo bi sustavno integrirati u prostorno planiranje, uključujući projektiranje javnih prostora, infrastrukture, zgrada i njihove okolice.

Kako bismo vratili prirodu u gradove i nagradili angažman zajednica, Komisija poziva europske gradove s najmanje 20 000 stanovnika da do kraja 2021. donesu ambiciozne planove za ekologizaciju gradova. Ti bi planovi trebali uključivati mjere za stvaranje bioraznolikih i dostupnih gradskih šuma, parkova i vrtova, urbanih farmi, zelenih krovova i zidova te drvoreda, gradskih travnjaka i živica. Trebali bi pridonijeti i povezanosti zelenih površina, ukidanju uporabe pesticida i ograničavanju pretjerane košnje gradskih površina i drugih praksi koje štete bioraznolikosti. Na temelju takvih planova mogli bi se mobilizirati politički, regulatorni i financijski instrumenti.

Kako bi se olakšao rad na tome, Komisija će 2021. uspostaviti platformu EU-a za ekologizaciju gradova u okviru nove inicijative Sporazum za zelene gradove 53 s gradovima i gradonačelnicima. To će se učiniti u bliskoj suradnji s Europskim sporazumom gradonačelnika. Na planovima za ekologizaciju gradova temeljit će se i odabir europske zelene prijestolnice 2023. i dobitnika nagrade Europski zeleni list 2022.

Komisija će davati tehničke smjernice državama članicama i lokalnim i regionalnim vlastima te pomoći pri mobilizaciji sredstava i jačanju kapaciteta. Te će ciljeve integrirati i u europski sporazum o klimi.

2.2.9.Smanjenje onečišćenja

Onečišćenje je jedan od glavnih uzroka gubitka bioraznolikosti i štetno utječe na naše zdravlje i okoliš. Iako EU ima čvrst pravni okvir za smanjenje onečišćenja, na tome je potrebno još više raditi. Ispuštanje hranjiva, kemijskih pesticida, lijekova, opasnih kemikalija, komunalnih i industrijskih otpadnih voda i drugog otpada, uključujući smeće i plastiku, loše utječe na bioraznolikost i taj se utjecaj mora smanjiti.

U okviru Komisijina cilja da se postigne nulta stopa onečišćenja za netoksičan okoliš donijet će se nova strategija EU-a o kemikalijama za održivost te akcijski plan za postizanje nulte stope onečišćenja zraka, vode i tla.

Komisija će zalagati i za potpuni prestanak onečišćenja dušikom i fosforom iz gnojiva, što će se postići tako da se gubitak hranjiva smanji za barem 50 %, a da to ne utječe na plodnost tla. To će dovesti i do smanjenja uporabe gnojiva za najmanje 20 %. Za to je potrebno potpuno provesti i primjenjivati relevantne propise o okolišu i klimi, u suradnji s državama članicama odrediti koliko se opterećenje hranjivima mora smanjiti da se postignu ti ciljevi, primjenjivati uravnoteženu gnojidbu i održivo upravljanje hranjivima te bolje regulirati dušik i fosfor tijekom cijelog njihova životnog ciklusa. Stoga će Komisija 2022. s državama članicama izraditi akcijski plan za integrirano upravljanje hranjivima. Strategija „od polja do stola” obuhvaćat će pitanje smanjenja upotrebe i rizika od pesticida te poticati širu provedbu integrirane zaštite bilja 54 . U okviru te strategije poboljšat će se i procjena rizika od pesticida za okoliš. Pitanje onečišćenja plastikom rješavat će se provedbom europske strategije za plastiku 55 i novog akcijskog plana za kružno gospodarstvo 56 .

Komisija će oblikovati skup pokazatelja za postupno smanjenje onečišćenja te odrediti polazne vrijednosti i pratiti napredak. Pritisci koji nastaju zbog morskog smeća i podvodne buke obuhvaćeni su Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji.

2.2.10.Suzbijanje invazivnih stranih vrsta

Invazivne strane vrste mogu znatno potkopati rad na zaštiti i obnovi prirode. Osim što uzrokuju veliku štetu za prirodu i gospodarstvo, mnoge takve vrste olakšavaju izbijanje i širenje zaraznih bolesti koje predstavljaju prijetnju za ljude i divlje životinje 57 . One posljednjih godina sve češće izmiču kontroli. Od 1 872 vrste, koliko ih se danas u Europi smatra ugroženima, njih 354 ugrožavaju invazivne strane vrste. Bez djelotvornih mjera kontrole broj invazivnih vrsta i dalje će rasti, a s njima i rizici za našu prirodu i zdravlje.

Stoga je potrebno intenzivnije raditi na potpunoj provedbi Uredbe EU-a o invazivnim stranim vrstama 58 i drugih relevantnih propisa i međunarodnih sporazuma. Cilj je smanjiti i, gdje je moguće, zaustaviti unošenje i nastanjivanje stranih vrsta u europskom okolišu. Osim toga, cilj je kontrolirati nastanjene invazivne strane vrste te za 50 % smanjiti broj vrsta na crvenom popisu koje one ugrožavaju 59 .

3.Omogućavanje korjenitih promjena

3.1.Novi okvir za upravljanje

Trenutačno u EU-u ne postoji sveobuhvatan okvir za upravljanje na kojem bi se temeljila provedba obveza u pogledu bioraznolikosti dogovorenih na nacionalnoj, europskoj ili međunarodnoj razini. Kako bi se ispravio taj nedostatak, Komisija će uspostaviti novi europski okvir za upravljanje bioraznolikošću. Tako će se lakše obuhvatiti određene i preuzete obveze te pripremiti plan za njihovo ispunjavanje.

Dio tog okvira bit će mehanizam za praćenje i preispitivanje koji će uspostaviti Komisija. On će uključivati jasno određen skup dogovorenih pokazatelja te omogućiti redovito ocjenjivanje napretka i određivanje eventualnih korektivnih mjera. Taj će se mehanizam koristiti u pregledu aktivnosti u području okoliša i europskom semestru.

Novi okvir za upravljanje osigurat će zajedničku odgovornost svih relevantnih dionika za ispunjavanje obveza EU-a u pogledu bioraznolikosti. Podupirat će jačanje administrativnih kapaciteta, transparentnost, dijalog s dionicima i participativno upravljanje na različitim razinama.

Komisija će 2023. ocijeniti napredak i prikladnost tog pristupa te razmotriti je li potreban pravno obvezujući pristup upravljanju.

3.2.Intenzivnija provedba i primjena zakonodavstva EU-a o okolišu

Djelotvornost zakonodavstva o okolišu ovisi o njegovoj pravilnoj provedbi i primjeni. U proteklih 30 godina EU je uspostavio čvrst zakonodavni okvir za zaštitu i obnovu svojeg prirodnog kapitala. Međutim, nedavne evaluacije pokazale su da, iako je zakonodavstvo primjereno, njegova provedba nije adekvatna 60 . To ima dramatične posljedice za bioraznolikost i uzrokuje velike ekonomske troškove 61 . Stoga su potpuna provedba i osiguravanje primjene zakonodavstva EU-a o okolišu okosnica ove strategije, za koju će biti potrebno osigurati dovoljno političke potpore te financijskih i ljudskih resursa.

Kad je riječ o direktivama o pticama i staništima, prioritet u osiguravanju primjene bit će dovršenje mreže Natura 2000, djelotvorno upravljanje na svim lokacijama, odredbe o zaštiti vrsta te vrste i staništa koji pokazuju negativan trend. Komisija će osigurati i bolju provedbu i primjenu te eventualno preispitivanje i revidiranje zakonodavstva o okolišu koje utječe na bioraznolikost 62 .

Komisija će nastojati osigurati bolju usklađenost s propisima, pritom blisko surađujući s državama članicama i europskim mrežama agencija za okoliš, inspektorima, revizorima, policijom, tužiteljima i sucima.

Komisija će usto podupirati i ulogu civilnog društva u nadzoru usklađenosti i u suradnji s državama članicama poboljšati pristup pravosuđu pojedincima i nevladinim organizacijama pred nacionalnim sudovima u pitanjima okoliša. Svojim prijedlogom revizije uredbe o Aarhuškoj konvenciji ojačat će i položaj nevladinih organizacija 63 .

3.3.Oslanjanje na integrirani pristup koji obuhvaća čitavo društvo

3.3.1.Poduzeća na usluzi bioraznolikosti 

U partnerskom duhu ove strategije svoju će ulogu morati odigrati sve sastavnice gospodarstva i društva. Industrija i poduzeća utječu na prirodu, no izvor su i važnih inovacija, partnerstava i stručnjaka koji mogu pomoći u zaustavljanju gubitka bioraznolikosti.

Kako bi ekološki i društveni interesi bili potpuno integrirani u poslovne strategije, Komisija će 2021. predložiti novu inicijativu za održivo korporativno upravljanje. Ta inicijativa, u obliku zakonodavnog prijedloga, odnosit će se na pažnju dobrog gospodarstvenika i obveznu dužnu pažnju u području ljudskih prava i okoliša u različitim gospodarskim lancima vrijednosti, proporcionalno veličini poduzeća 64 . To će doprinijeti potpunoj usklađenosti interesa dioničara i dionika s ciljevima iz ove strategije. Osim toga, Komisija je 2020. pokrenula i preispitivanje obveza izvješćivanja za poduzeća u skladu s Direktivom o nefinancijskom izvješćivanju 65 kako bi se poboljšala kvaliteta i opseg objavljivanja nefinancijskih informacija, među ostalim o okolišnim aspektima poput bioraznolikosti.

Komisija će putem postojećih platformi 66 pomoći u stvaranju pokreta europskih poduzeća na usluzi bioraznolikosti, za koji će inspiraciju crpiti iz nedavnih inicijativa 67 , a taj će pokret postati dio europskog sporazuma o klimi. Posebna pozornost posvetit će se mjerama za poticanje prirodnih rješenja i uklanjanje prepreka za njihovo uvođenje jer ta rješenja mogu otvoriti mnoge poslovne prilike i prilike za zapošljavanje u različitim sektorima 68 te su ključna za inovacije u području gospodarskih i društvenih potreba koje ovise o prirodi.

3.3.2.Ulaganja, određivanje cijena i oporezivanje 

Za sprečavanje gubitka bioraznolikosti i obnovu ekosustava bit će potrebna znatna javna i privatna ulaganja na nacionalnoj i europskoj razini. To znači da će se morati što bolje iskoristiti svi relevantni programi i financijski instrumenti EU-a. Komisija će ojačati svoj okvir za osiguravanje zaštite bioraznolikosti 69 , među ostalim odgovarajućom primjenom kriterija u skladu s taksonomijom EU-a, kako bi osigurala da se sredstvima EU-a podupiru ulaganja koja pogoduju bioraznolikosti.

Kako bi se ispunili zahtjevi ove strategije, među ostalim u pogledu investicijskih prioriteta za mrežu Natura 2000 i zelenu infrastrukturu, za prirodu bi trebalo izdvojiti najmanje 20 milijardi EUR godišnje 70 . To će zahtijevati mobilizaciju privatnog i javnog financiranja na nacionalnoj razini i razini EU-a 71 , među ostalim putem niza različitih programa u sljedećem dugoročnom proračunu EU-a. Osim toga, obnova prirode uvelike će pridonijeti postizanju klimatskih ciljeva pa će se znatan dio od 25 % proračunskih sredstava EU-a namijenjenih djelovanju u području klime uložiti u bioraznolikost i prirodna rješenja.

U okviru programa InvestEU pokrenut će se posebna inicijativa za ulaganje u prirodni kapital i kružno gospodarstvo kako bi se u sljedećih 10 godina na temelju javnog/privatnog mješovitog financiranja mobiliziralo najmanje 10 milijardi EUR. Priroda i bioraznolikost prioritet su i Plana ulaganja za europski zeleni plan. Kako bi potaknuo potrebna ulaganja, EU mora ulagačima pružiti dugoročnu sigurnost i pridonijeti uključivanju održivosti u financijski sustav. EU-ova taksonomija održivog financiranja pomoći će pri usmjeravanju ulaganja u zeleni oporavak i primjeni prirodnih rješenja. Komisija će 2021. donijeti delegirani akt u okviru Uredbe o taksonomiji 72 kako bi uspostavila zajedničku klasifikaciju gospodarskih djelatnosti koje znatno pridonose zaštiti i obnovi bioraznolikosti i ekosustava. Tome će ove godine doprinijeti i obnovljenom strategijom održivog financiranja, kojom će osigurati da financijski sustav pridonosi ublažavanju postojećih i budućih rizika za bioraznolikost i bolje prikazati kako gubitak bioraznolikosti utječe na profitabilnost i dugoročnu perspektivu poduzeća 73 . 

Komisija će se i dalje zalagati za to da porezni sustavi i određivanje cijena odražavaju troškove povezane s okolišem, uključujući trošak gubitka bioraznolikosti. To bi trebalo potaknuti promjene u nacionalnim fiskalnim sustavima i dovesti do toga da države članice smanje oporezivanje rada i povećaju oporezivanje onečišćenja, podcijenjenih sirovina i drugih vanjskih učinaka na okoliš. Kako bi se spriječilo i zaustavilo uništavanje okoliša moraju se primjenjivati načela „korisnik plaća” i „onečišćivač plaća”.

Kupovna moć javnih tijela predstavlja 14 % BDP-a EU-a i može uvelike potaknuti potražnju za proizvodima i uslugama poduzeća koja ulažu u prirodna rješenja ili im pridonose. Kako bi iskoristila taj potencijal, Komisija će u buduće zakonodavstvo i smjernice o zelenoj javnoj nabavi uključiti kriterije za poticanje prirodnih rješenja i njihovo praćenje.

3.3.3.Mjerenje i integriranje vrijednosti prirode

Pitanje bioraznolikosti potrebno je bolje integrirati u donošenje javnih i poslovnih odluka na svim razinama. Na temelju dosadašnjeg rada 74 Komisija će 2021. razviti metode, kriterije i standarde za opisivanje bitnih značajki bioraznolikosti, njezinih usluga, vrijednosti i održivog korištenja.

To će uključivati mjerenje utjecaja proizvoda i organizacija na okoliš, među ostalim primjenom pristupa koji se temelje na životnom ciklusu i računovodstva prirodnog kapitala. U tom će kontekstu Komisija podržati pokretanje međunarodne inicijative za računovodstvo prirodnog kapitala.

3.3.4.Za više znanja, bolje obrazovanje i nove vještine

Borba protiv gubitka bioraznolikosti mora biti znanstveno utemeljena. Ulaganje u istraživanje, inovacije i razmjenu znanja bit će ključno za prikupljanje najkvalitetnijih podataka i razvoj najboljih prirodnih rješenja. Istraživanje i razvoj mogu omogućiti testiranje i razradu mogućnosti za davanje prednosti „zelenim” rješenjima umjesto „sivih” i pomoći Komisiji da potiče ulaganja u prirodna rješenja, primjerice u starim industrijskim regijama, regijama s niskim primanjima ili regijama pogođenima katastrofama.

Novi program vještina, u čijem će središtu biti osposobljavanje i prekvalifikacija radne snage u brojnim sektorima, imat će ključnu ulogu u prelasku na zeleno gospodarstvo i borbi protiv gubitka bioraznolikosti.

Budući program Obzor Europa obuhvaćat će dugoročni strateški plan istraživanja o bioraznolikosti s povećanim financijskim sredstvima, koji će uključivati znanstveno-politički mehanizam za opcije pojačavanja provedbe obveza u pogledu bioraznolikosti utemeljene na istraživanjima. Misije Obzora Europa 75 znatno će pridonijeti otkrivanju nepoznanica i pronalaženju rješenja za poboljšanje zdravlja ekosustava i njihova doprinosa ljudskom zdravlju.

Paralelno s tim Komisija će promicati i olakšavati partnerstva, uključujući posebno partnerstvo za bioraznolikost, kako bi povezala znanost, politiku i praksu te omogućila primjenu prirodnih rješenja na terenu. Komisija će 2020. osnovati i novi centar znanja o bioraznolikosti, pri čemu će blisko surađivati s Europskom agencijom za okoliš. Centar će: i. pratiti i ocjenjivati napredak EU-a i njegovih partnera, među ostalim u provedbi međunarodnih instrumenata povezanih s bioraznolikošću, ii. poticati suradnju i partnerstva, među ostalim među znanstvenicima koji se bave klimom i bioraznolikošću i iii. pomagati u razvoju politika. Usto, Komisija će povećati potporu Međuvladinoj znanstveno-političkoj platformi za bioraznolikost i usluge ekosustava.

Kako bi pomogla integrirati bioraznolikost i ekosustave u školsko i visoko obrazovanje i stručno osposobljavanje, Komisija će 2021. predložiti preporuku Vijeća o poticanju suradnje u području obrazovanja za ekološku održivost. Time će se školama i nastavnicima iz različitih država članica pružiti smjernice za suradnju i razmjenu iskustava u poučavanju o bioraznolikosti. Komisija će se pobrinuti i za dodatne materijale te olakšati razmjenu dobrih primjera iz prakse u mreži programa za osposobljavanje nastavnika na razini EU-a.

4.Europska unija za ambiciozan globalni program za bioraznolikost

Bioraznolikost je jedan od prioriteta vanjskog djelovanja EU-a i neizostavan element rada na postizanju UN-ovih ciljeva održivog razvoja. Putem EU-ove diplomacije za ostvarenje zelenog plana i predstojećih zelenih saveza 76 uvest će se u sav njezin bilateralni i multilateralni angažman. Komisija će blisko surađivati s Europskim parlamentom i državama članicama kako bi se osigurala visoka razina ambicije EU-a i maksimalno zalaganje u korist svjetske bioraznolikosti.

4.1.Ambiciozniji ciljevi i više angažmana na svjetskoj razini

Zaštita bioraznolikosti globalni je izazov, a u tom će pogledu sljedeće desetljeće biti presudno. Pokazalo se da globalna nastojanja u okviru Konvencije Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti uglavnom nisu dovoljna. Kad je priroda u pitanju, ne možemo si priuštiti polovične mjere ni nedostatak ambicije.

U tom duhu EU je spreman, u suradnji s istomišljenicima u visokoambicioznoj koaliciji za bioraznolikost, predvoditi sav rad kako bi se na predstojećoj 15. Konferenciji stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti postigao dogovor o ambicioznom novom globalnom okviru za razdoblje nakon 2020.

U ovoj strategiji Komisija predlaže preuzimanje ambicioznih obveza koje će predložiti EU. Osim toga, Unija bi trebala podržati vlade i dionike iz cijeloga svijeta da povećaju ambicije i pojačaju mjere.

Komisija predlaže da se EU pobrine da u globalni okvir za razdoblje nakon 2020. budu uključeni barem sljedeći elementi:

·Sveobuhvatni globalni ciljevi za bioraznolikost za 2050., u skladu s Programom Ujedinjenih Naroda za održivi razvoj do 2030. i vizijom „života u skladu s prirodom” – trebalo bi težiti tome da do 2050. svi svjetski ekosustavi budu obnovljeni, otporni i primjereno zaštićeni. Svijet bi se trebao obvezati na načelo neto dobiti i vraćati prirodi više nego što uzima. Ne bi smio dopuštati da vrste izumiru zbog ljudskog djelovanja, barem kad je to moguće izbjeći.

·Ambiciozni globalni ciljevi za 2030. u skladu s obvezama EU-a iz ove strategije – trebali bi se izričito odnositi na uklanjanje uzroka gubitka bioraznolikosti i biti konkretni, mjerljivi, izvedivi, relevantni i vremenski ograničeni.

·Mnogo djelotvorniji postupci provedbe, praćenja i preispitivanja – stranke bi do kraja 2021. trebale revidirati svoje nacionalne strategije i akcijske planove za bioraznolikost ili barem predložiti nacionalne obveze za najvažnije ciljeve. Trebalo bi uvesti ciklus redovitog preispitivanja napretka prema ciljevima, uz mogućnost da se po potrebi pojačaju mjere. Ta bi se preispitivanja trebala temeljiti na neovisnoj, znanstveno utemeljenoj analizi nedostataka i predviđanjima, pri čemu bi zajednički glavni pokazatelji trebali biti isti za sve stranke.

·Poticajan okvir za ostvarenje ambicija u različitim područjima kao što su financije, kapaciteti, istraživanja, inovacije i tehnologija.

·Poštena i ravnopravna raspodjela koristi od uporabe genetskih resursa povezanih s bioraznolikošću.

·Načelo ravnopravnosti – obuhvaća potpuno i djelotvorno sudjelovanje autohtonih naroda i lokalnih zajednica te poštovanje njihovih prava. Potreban je uključiv pristup uz sudjelovanje svih dionika, među ostalim žena, mladih, civilnog društva, lokalnih vlasti, privatnog sektora, akademske zajednice i znanstvenih institucija.

4.2.Korištenje vanjskog djelovanja za promicanje ambicije EU-a

4.2.1.Međunarodno upravljanje oceanima

U skladu s planom za međunarodno upravljanje oceanima 77 EU će se zalagati za to da se do 2020. sklopi ambiciozan pravno obvezujući sporazum za morsku biološku raznolikost područja koja se nalaze izvan nacionalne jurisdikcije (BBNJ). U tom sporazumu moraju se postaviti jasni globalni postupci za utvrđivanje i proglašavanje ekološki reprezentativnih zaštićenih morskih područja na otvorenome moru i za djelotvorno upravljanje tim područjima. Trebao bi se što prije ratificirati i provesti.

EU bi trebao iskoristiti i sav svoj diplomatski utjecaj i mogućnosti djelovanja kako bi posredovao u postizanju dogovora o proglašenju triju velikih zaštićenih morskih područja u Južnom oceanu 78 , od kojih su dva – u istočnoj Antarktici i Weddellovu moru – bila zajednički prijedlog u kojem je sudjelovao i EU. Postigne li se dogovor, bilo bi to jedno od najvećih postignuća za zaštitu prirode u povijesti.

Nastavit će se i suradnja s partnerskim zemljama i regionalnim organizacijama kako bi se uvele mjere za zaštitu i održivo korištenje osjetljivih morskih ekosustava i vrsta, među ostalim u područjima izvan nacionalnih jurisdikcija, što se posebno odnosi na morska žarišta bioraznolikosti. EU bi trebao i dalje poticati male otočne države u razvoju i druge relevantne partnerske zemlje da sudjeluju na sastancima regionalnih i globalnih organizacija i tijela te provode relevantne međunarodne obveze i propise.

EU će voditi politiku nulte tolerancije prema nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu te će se boriti protiv prelova, među ostalim u okviru pregovora s WTO-om o globalnom sporazumu o zabrani štetnih subvencija za ribarstvo.

U međunarodnim pregovorima EU bi se trebao zalagati za to da se morski minerali na međunarodnom morskom dnu ne mogu iskorištavati dok se dovoljno ne istraže učinci dubokomorskog rudarstva na morski okoliš, bioraznolikost i ljudske aktivnosti, dok se ne shvate rizici i ne dokaže da tehnologije i postupci koji se koriste ne nanose ozbiljnu štetu okolišu, u skladu s načelom opreznosti 79 i pozivom koji je uputio Europski parlament 80 . EU će ujedno nastaviti financirati istraživanja o učinku dubokomorskog rudarstva i o ekološki prihvatljivim tehnologijama. Trebao bi se zalagati i za veću transparentnost u međunarodnim tijelima kao što je Međunarodno tijelo za morsko dno.

4.2.2.Trgovinska politika

Trgovinska politika aktivno će podupirati ekološku tranziciju i biti dio te tranzicije. U tom duhu Komisija će osigurati potpunu provedbu i primjenu odredaba o bioraznolikosti u svim trgovinskim sporazumima, među ostalim preko glavnog službenika EU-a za nadzor provedbe trgovinskih pravila. Komisija će bolje procijeniti učinak trgovinskih sporazuma na bioraznolikost te prema potrebi postrožiti odredbe o bioraznolikosti u postojećim i novim sporazumima. Komisija će 2021. predstaviti i zakonodavni prijedlog i druge mjere kako bi se izbjeglo ili ograničilo stavljanje proizvoda koji se povezuju s krčenjem ili propadanjem šuma 81 na tržište EU-a i promicali uvoz i lanci vrijednosti koji ne štete šumama. Poduzet će i niz koraka kako bi suzbila nezakonitu trgovinu divljom faunom i florom. Naime, takva trgovina doprinosi osiromašenju ili izumiranju cijelih vrsta, četvrto je najunosnije crno tržište na svijetu i smatra se jednim od uzroka pojave zoonoza. Naša je dužnost da se ta trgovina suzbije u korist ljudi, gospodarstva i okoliša.

Komisija će stoga 2021. revidirati akcijski plan EU-a za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom i do kraja godine predložiti da se dodatno postrože pravila o trgovini bjelokosti u EU-u. Razmotrit će i mogućnost revizije Direktive o zaštiti okoliša putem kaznenog prava, među ostalim proširenjem područja primjene i uvođenjem posebnih odredaba o vrstama i razinama kaznenih sankcija. Razmotrit će jačanje koordinacijskih i istražnih kapaciteta Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) radi suradnje s državama članicama i trećim zemljama na sprečavanju nezakonite trgovine i ulaska nezakonitih proizvoda na jedinstveno tržište.

Komisija će i dalje surađivati s partnerskim zemljama kako bi se osigurala neometana i pravedna tranzicija te mobilizirati pomoć za trgovinu („Aid for Trade”) kako bi partneri mogli iskoristiti prednosti trgovine koja pogoduje bioraznolikosti.

4.2.3.Međunarodna suradnja, politika susjedstva i mobilizacija sredstava

Za provedbu ambicioznog globalnog okvira za bioraznolikost nakon 2020. bit će potrebno više suradnje s partnerima, više potpore i financiranja te postupno ukidanje subvencija štetnih za bioraznolikost. Proteklih deset godina EU i njegove države članice zajednički su ispunjavali preuzetu obvezu da udvostruče financijske tokove u zemlje u razvoju za bioraznolikost 82 . EU je spreman nastaviti suradnju s partnerima i dodatno povećati potporu nakon 2020. Time će nastaviti rad na očuvanju, obnovi i održivom korištenju bioraznolikosti te njezinom uključivanju u sve razvojne i partnerske politike. Usto će sve svoje politike oblikovati tako da budu usklađene u korist održivog razvoja i tako smanjiti pritisak na bioraznolikost diljem svijeta. U svim aspektima međunarodne suradnje EU bi trebao promicati održive poljoprivredne i ribarstvene prakse i mjere za zaštitu i obnovu svjetskih šuma. Posebna pozornost posvetit će se održivom upravljanju vodama, obnovi degradiranog tla te zaštiti i obnovi bioraznolikih područja s visokim potencijalom za usluge ekosustava i ublažavanje klimatskih promjena. Bolja zaštita prirodnih ekosustava i smanjivanje trgovine divljom faunom i florom i njihove konzumacije pomoći će da se poveća otpornost na moguće buduće bolesti i pandemije ili spriječi njihovo izbijanje. EU će pojačati svoju potporu globalnoj primjeni pristupa „jedno zdravlje” 83 , kojim se ističe suštinska veza između zdravlja ljudi, zdravlja životinja i zdrave i otporne prirode.

EU će pojačati potporu partnerskim zemljama diljem svijeta radi postizanja novih globalnih ciljeva te suzbijanja kaznenih djela protiv okoliša i uzroka gubitka bioraznolikosti. U Africi će EU pokrenuti inicijativu „NaturAfrica” kako bi se zaštitili divlja fauna i flora i najvažniji ekosustavi, a lokalnom stanovništvu ujedno ponudila mogućnost zapošljavanja u zelenim sektorima. Slični projekti pripremit će se i u drugim regijama. EU će podržavati i zemlje zapadnog Balkana i zemlje u susjedstvu EU-a u radu na zaštiti bioraznolikosti.

U svim aspektima svojega rada EU će pojačati povezanost zaštite bioraznolikosti s ljudskim pravima, rodnom ravnopravnošću, zdravljem i obrazovanjem, osjetljivosti na sukob, pristupom razvoju temeljenom na pravima, posjedom zemljišta te ulogom autohtonih naroda i lokalnih zajednica.

U okviru svojih globalnih nastojanja EU će promicati koalicije za bioraznolikost s partnerima i civilnim društvom u cijelom svijetu. Primjerice, Komisija je u ožujku 2020. osnovala Globalnu koaliciju za bioraznolikost, u koju su uključeni nacionalni parkovi, akvariji, botanički vrtovi, zoološki vrtovi te znanstveni i prirodoslovni muzeji kako bi se ljudi u cijelom svijetu bolje informirali o potrebi zaštite i povećanja bioraznolikosti. Komisija će razmotriti pokretanje drugih visokoambicioznih koalicija ili pridruživanje takvim koalicijama kako bi pomogla u razvoju okvira za razdoblje nakon 2020.

5.Zaključak

Zaštita i obnova bioraznolikosti jedini su način da se očuva kvaliteta i kontinuitet ljudskog života na Zemlji. Preuzimanje obveza predloženih u ovoj strategiji otvara put ambicioznim i nužnim promjenama radi dobrobiti i gospodarskog blagostanja sadašnjih i budućih generacija u zdravom okolišu. Da bi se te obveze ispunile, morat će se uzeti u obzir razni izazovi u svim sektorima, regijama i državama članicama i prepoznati potreba da se osigura socijalna pravda, pravednost i uključivost u skladu s europskim stupom socijalnih prava, a bit će potreban i osjećaj odgovornosti i mnogo zajedničkog zalaganja EU-a, država članica, dionika i građana.

Komisija poziva Europski parlament i Vijeće da podrže ovu strategiju uoči 15. Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti. Kako bi se osigurala potpuna politička odgovornost za ovu strategiju, Komisija će predložiti da se u Vijeću i Europskom parlamentu kao stalna točka dnevnog reda uvede praćenje napretka. Do 2024. revidirat će ovu strategiju kako bi ocijenila napredak i utvrdila jesu li potrebne daljnje mjere za postizanje njezinih ciljeva.

(1)      Međuvladina znanstveno-politička platforma za bioraznolikosti i usluge ekosustava (IPBES) (2019.), Sažetak za oblikovatelje politika globalnog izvješća o procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava Međuvladine znanstveno-političke platforme za biološku raznolikost i usluge ekosustava , str. 12.–13., A.2.

(2)      Svjetski gospodarski forum (2020.), Nature Risk Rising:Why the Crisis Engulfing Nature Matters for Business and the Economy (Povećanje rizika za prirodu: Zašto kriza koja je snašla prirodu utječe na poslovanje i gospodarstvo).

(3)      Barbier et al. (2018.), How to pay for saving biodiversity (Kako platiti za očuvanje bioraznolikosti).

(4)      Balmford et al. (2002.) Economic reasons for conserving wild nature (Gospodarski razlozi za očuvanje divlje prirode).

(5)      Hepburn et al. (2020.) Will COVID-19 fiscal recovery packages accelerate or retard progress on climate change? (Hoće li paketi za fiskalni oporavak od pandemije bolesti COVID-19 ubrzati ili usporiti napredak u području klimatskih promjena?), radni dokument, Smith School, 20-02.

(6)      Svjetski gospodarski forum (2020.), The Global Risks Report 2020 (Izvješće o globalnim rizicima za 2020.).

(7)      Organizacija za hranu i poljoprivredu (2019.), State of the World’s Biodiversity for Food and Agriculture (Stanje bioraznolikosti u svijetu za hranu i poljoprivredu).

(8)      IPBES (2019.), Sažetak za oblikovatelje politika , str. 3., A1.

(9)      IPBES (2019.), Sažetak za oblikovatelje politika , str. 17.–19., B.10–B.14; Europska agencija za okoliš (2019.), Europsko izvješće o okolišu – stanje i izgledi, 2020.  

(10)      Svjetski fond za prirodu (2018.), Living Planet Report – 2018: Aiming Higher (Izvještaj o stanju planeta za 2018.: Viši ciljevi).

(11)      IPBES (2019.), Sažetak za oblikovatelje politika , str. 4., A4.

(12)      Idem.

(13)       https://ec.europa.eu/research/environment/index.cfm?pg=nbs .

(14)      Svjetski gospodarski forum (2020.), The Global Risks Report 2020 (Izvješće o globalnim rizicima za 2020.).

(15)      Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) (2019.), Biodiversity: Finance and the Economic and Business Case for Action (Bioraznolikost: Financije te gospodarski i poslovni aspekt djelovanja).

(16)      Idem.

(17)       Petogodišnji pregled provedbe strategije EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020. (COM(2015) 478 i SWD(2015) 187); Provjera primjerenosti zakonodavstva EU-a o prirodi (direktiva o pticama i staništima ) (SWD(2016) 472); Provjera primjerenosti zakonodavstva EU-a o prirodi (SWD(2019) 439).

(18)      Prema globalnim ciljevima za biološku raznolikost iz Aichija zaštićena područja trebaju pokrivati 17 % kopna i 10 % mora, no prema znanstvenim studijama riječ je o 30 % do 70 %. Vidjeti npr. IPBES 2019.  

(19)      Brander et al. (2015.), The benefits to people of expanding Marine Protected Areas (Pogodnosti proširivanja zaštićenih morskih područja za ljude).

(20)       Provjera primjerenosti zakonodavstva EU-a o prirodi (SWD(2016) 472).

(21)      Akcijski okviri mjera rangiranih prema prioritetu država članica, 2020.; Mutafoglu et al. (2017.), Natura 2000 and Jobs: Scoping Study (Natura 2000 i radna mjesta: preliminarna studija).

(22)      Najnoviji statistički podaci za EU-27 ( europska baza podataka o nacionalno proglašenim zaštićenim područjima ) iz 2019. i skup podataka za Natura 2000 „kraj 2018.” . Danas je već zaštićeno 26 % kopnenih područja EU-a, i to 18 % u okviru mreže Natura 2000 i 8 % u okviru nacionalnih programa, a zaštićeno je i 11 % morskih područja, i to 8 % u okviru mreže Natura 2000 i 3 % u okviru dodatnih nacionalnih programa. Napomena: projekti vjetroelektrana na moru bit će mogući ako su u skladu s odgovarajućim propisima za zaštitu okoliša i prirode.

(23)      Preliminarni nacrt globalnog okvira za bioraznolikost nakon 2020. (CBD/WG2020/2/3), dostupno na: https://www.cbd.int/conferences/post2020/wg2020-02/documents .

(24)      Svrha stroge zaštite nije nužno potpuno onemogućiti pristup ljudima, nego osigurati neometan tijek prirodnih procesa radi poštovanja ekoloških zahtjeva tog područja.

(25)      https://www.cbd.int/forest/definitions.shtml

(26)      Dodatna zaštićena područja u okviru mreže Natura 2000 proglašavat će se uz potporu iz fondova EU-a te će se, prema potrebi, osiguravati primjena.

(27)       Guidance on a strategic framework for further supporting the deployment of EU-level green and blue infrastructure (Smjernice o strateškom okviru za daljnju potporu uvođenju zelene i plave infrastrukture na razini EU-a) (SWD(2019) 193).

(28)      U Direktivi o pticama (2009/147/EZ), Direktivi o staništima (92/43/EEZ), Okvirnoj direktivi o vodama (2000/60/EZ), Direktivi o poplavama (2007/60/EZ) i Okvirnoj direktivi o pomorskoj strategiji (2008/56/EZ).

(29)      Vidjeti Provjeru primjerenosti zakonodavstva EU-a o prirodi (SWD(2016) 472) i Provjeru primjerenosti zakonodavstva EU-a o vodama (SWD(2019) 439). Vidjeti i odjeljak 3.2.

(30)      Staništa i vrste iz direktiva o pticama i staništima.

(31)       Inicijativa EU-a za oprašivače (COM(2018) 395).

(32)      OECD (2016.), Farm Management Practices to Foster Green Growth (Prakse upravljanja poljoprivrednim gospodarstvima radi poticanja zelenog rasta).

(33)      Europska agencija za okoliš (2019.), EEA Signals 2019: Land and Soil in Europe (EEA Signali 2019.: Zemljište i tlo u Europi).

(34)      Europska agencija za okoliš i švicarski Savezni ured za okoliš (FOEN) (2016.), Urban sprawl in Europe (Nekontrolirano širenje urbanih područja u Europi).

(35)      Europski revizorski sud (2018.), Combating desertification in the EU: a growing threat in need of more action (Borba protiv dezertifikacije u EU-u: sve veća prijetnja u pogledu koje je potrebno djelovati odlučnije), tematsko izvješće br. 33/2018.

(36)       Tematska strategija za zaštitu tla (COM(2006) 231).

(37)      Misija Obzora Europa u području zdravlja tla i hrane .

(38)      Vidjeti odjeljak 2.2.8.

(39)       Direktiva (EU) 2018/2001 o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora .

(40)       Zajednički istraživački centar, Studija o procjeni biomase .

(41)      Članak 29. Direktive 2018/2001 o energiji iz obnovljivih izvora.

(42)      Vidjeti, primjerice, Međuvladin panel o klimatskim promjenama (2019.), Special Report on the Ocean and the Cryosphere in a Changing Climate (Posebno izvješće o oceanima i kriosferi u promjenjivoj klimi).

(43)      Zajednička ribarstvena politika, Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji (2008/56/EZ) i Direktiva o prostornom planiranju morskog područja (2014/89/EU).

(44)      Komisija će najkasnije do ožujka 2022. izvijestiti o provedbi Direktive o prostornom planiranju morskog područja i primjeni upravljanja na temelju ekosustava.

(45)      Zaštićenih međunarodnim i europskim pravom.

(46)       Provjera primjerenosti zakonodavstva EU-a o prirodi (SWD(2019) 439). Evaluacija Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SWD(2019) 700).

(47)      Cilj od 25 000 km temelji se na procjeni Komisije o tome što se može postići u EU-u do 2030.

(48)      U smjernicama će se uzeti u obzir čitav niz pitanja, uključujući proizvodnju hidroenergije, upravljanje poplavama, opskrbu vodom, poljoprivredu i plovidbenost.

(49)      Te bi mjere trebale biti navedene u 3. planovima upravljanja riječnim slivovima koje države članice trebaju donijeti 2021., u skladu s Okvirnom direktivom o vodama.

(50)       Provjera primjerenosti zakonodavstva EU-a o prirodi (SWD(2019) 439).

(51)       Projekt EnRoute .

(52)      U gradovima ili djelomično u gradovima ima 11 000 područja mreže Natura 2000 i ona čine 15 % ukupne površine mreže Natura 2000.

(53)       Inicijativa Sporazum za zelene gradove .

(54)       Direktiva o održivoj upotrebi pesticida (2009/128/EZ).

(55)       Europska strategija za plastiku u kružnom gospodarstvu (COM(2018) 28).

(56)       Novi Akcijski plan za kružno gospodarstvo: za čišću i konkurentniju Europu (COM(2020) 98).

(57)      Vidjeti npr. Hulme, P. (2014.). Invasive species challenge the global response to emerging diseases (Invazivne vrste otežavaju globalni odgovor na nove bolesti). Trends in parasitology (2014.), 30. svezak, 6. izdanje; Duscher et al. (2017.).

(58)       Uredba (EU) br. 1143/2014 o invazivnim stranim vrstama .

(59)       Crveni popis Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN).

(60)      Vidjeti Izvješće o stanju prirode u EU-u iz 2015. (COM(2015) 219).

(61)       Troškovi neprovođenja procjenjuju se na 50 milijardi EUR godišnje.

(62)      Kao što su direktive o procjeni utjecaja na okoliš (2014/52/EU), o strateškoj procjeni okoliša (2001/42/EZ), o odgovornosti za okoliš (2004/35/EZ) i o zaštiti okoliša putem kaznenog prava (2008/99/EZ).

(63)       https://ec.europa.eu/environment/aarhus/

(64)       Studija o zahtjevima za postupanje s dužnom pažnjom u lancu opskrbe – Završno izvješće .

(65)       Direktiva 2014/95/EU Europskog Parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa .

(66)      Kao što je platforma EU-a za poslovanje i bioraznolikost Business @ Biodiversity Platform (B@B).

(67)      Vidjeti npr. Business for Nature ili One Planet Business for Biodiversity .

(68)      BenDor T. et al. (2015.), Estimating the Size and Impact of the Ecological Restoration Economy (Procjena veličine i učinka ekonomije ekološke obnove).

(69)      Vidjeti Zajednički okvir i smjernice za osiguravanje zaštite bioraznolikosti u proračun EU-a .

(70)      Procjena troškova temelji se na procjeni učinka Uredbe o programu LIFE iz 2018. (SWD(2018) 292), studiji o troškovima provedbe Cilja 2 strategije o biološkoj raznolikosti do 2020. i podacima koje je dostavilo 16 država članica u skladu s člankom 8. stavkom 1. Direktive o staništima. Komisija će ažurirati procjenu troškova, i to na temelju akcijskih okvira mjera rangiranih prema prioritetu na temelju Direktive o staništima.

(71)      Među ostalim iz zajedničke poljoprivredne politike, fondova kohezijske politike, programa Obzor Europa, Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo, programa LIFE i fondova za vanjsko djelovanje.

(72)      Vidjeti europsku taksonomiju održivih aktivnosti .

(73)      WWF (2019.) The Nature of Risk – A Framework for Understanding Nature-Related Risk to Business (Priroda rizika – Okvir za razumijevanje rizika povezanih s prirodom koji prijete poduzećima).

(74)       SWD(2019) 305 .

(75)      Misije za prilagodbu klimatskim promjenama, uključujući društvenu preobrazbu , za zdrave oceane, mora, obalne i unutarnje vode , za klimatski neutralne i pametne gradove i za zdravlje tla i hranu .

(76)      Zeleni savezi surađuju s afričkim i drugim partnerskim zemljama na provedbi europskog zelenog plana.

(77)       Međunarodno upravljanje oceanima: plan za budućnost naših oceana (JOIN(2016) 49).

(78)      U okviru Komisije za očuvanje antarktičkih morskih živih resursa .

(79)      Prema članku 191. stavku 2. UFEU-a politika Unije u području okoliša usmjerena je na postizanje visokog stupnja zaštite i temelji se na načelu opreznosti.

(80)       Rezolucija Europskog parlamenta o međunarodnom upravljanju oceanima (2017/2055(INI)).

(81)      U skladu s Komunikacijom Komisije Pojačanje djelovanja EU-a za zaštitu i obnovu svjetskih šuma (COM(2019) 352).

(82)      Uključujući međunarodno financiranje kojemu je bioraznolikost glavni cilj ili važan sekundarni cilj, u skladu s Odlukom s 11. konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti XI/4 i financijskim izvještajima EU-a i država članica podnesenima 2015. i 2018. u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti.

(83)       https://www.who.int/features/qa/one-health/en/ .

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 20.5.2020.

COM(2020) 380 final

PRILOG

KOMUNIKACIJI KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030.




Vraćanje prirode u naše živote

PRILOG

Mjere predstavljene u ovom akcijskom planu provode se ili će se provoditi u skladu s načelima bolje regulative i uključivati eventualne evaluacije i procjene učinka.