Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Integracija žena, majki i obitelji migrantskog podrijetla u državama članicama EU-a i razina znanja jezika poželjna za integraciju”

(razmatračko mišljenje)

(2021/C 10/01)

Izvjestitelji:

Indré VAREIKYTÉ Ákos TOPOLÁNSZKY

Zahtjev njemačkog predsjedništva Vijeća:	dopis od 18.2.2020.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	9.9.2020.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	29.10.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	555
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	234/4/14

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO napominje sljedeće: — nacionalni akcijski planovi i strategije za integraciju migranata uvelike se razlikuju diljem EU-a s obzirom na njihova vodeća načela, mjere te razinu praćenja i evaluacije; — po svemu sudeći, u državama članicama nema mnogo akcijskih planova i strategija posebno usmjerenih na žene ili rodna pitanja, premda se žene migrantskog podrijetla iz redova etničkih manjina, kao i žene raznih dobnih skupina, suočavaju s višestrukom ili intersekcijskom diskriminacijom u mnogobrojnim područjima života; — manje od polovine država članica EU-a raspolaže akcijskim planovima ili strategijama izričito usmjerenima na potomke migranata, unatoč tomu što statistički podaci Eurostata i međunarodnih organizacija ističu njihov nepovoljan položaj; — djelotvornom integracijom ostvaruje se niz potencijalnih gospodarskih, društvenih i fiskalnih prednosti za zemlje u kojima se migranti nastane; unatoč tomu, ukupan broj odgovarajućih mjera kako na razini EU-a tako i na nacionalnoj razini malen je u odnosu na složenost izazova.

1.2.

Kriza izazvana bolešću COVID-19 neproporcionalno je pogodila ranjive zajednice, posebno migrante iz redova etničkih manjina, a osobito migrantice. EGSO stoga potiče Komisiju da pri razvoju nove inicijative za integraciju i uključivanje uzme u obzir iskustva stečena tijekom te krize i predstavi najbolje pristupe koji su primijenjeni u državama članicama.

1.3.

EGSO vjeruje u cjelovit pristup svladavanju izazova povezanih s migracijama. Stoga bi spomenutom inicijativom trebalo obuhvatiti politike u područjima temeljnih prava, socijalnih pitanja, uključivanja na tržište rada, obrazovanja, kulture, prava i zdravstva.

1.4.

EGSO poziva Komisiju na razvoj bolje i učinkovitije komunikacije i koordinacije s državama članicama, njihovim nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima i organizacijama civilnog društva pri oblikovanju cjelovitih integracijskih politika.

1.5.

EGSO ponovno osuđuje sve oblike nasilja nad ženama, potiče države članice koje još nisu ratificirale Istanbulsku konvenciju da preispitaju svoje stajalište te poziva sve države članice da ženama migrantskog podrijetla koje su žrtve nasilja omoguće pristup odgovarajućim uslugama, potpori i ustanovama jednak onom koji imaju i domicilne žene.

1.6.

EGSO ponovno potiče uspostavu boljih sustava procjene obrazovnih kvalifikacija te rodno prilagođenih programa potpore kojima se migranticama može olakšati ulazak na tržište rada.

1.7.

EGSO poziva na hitno djelovanje kako bi se osigurao integrirani pristup s ciljem usklađivanja višerazinskog upravljanja socijalnom politikom i politikom zapošljavanja kojima se utječe na rad u kućanstvu diljem EU-a.

1.8.

Nužno je razviti sustavnije aktivnosti otvaranja prema javnosti i podizanja svijesti kako bi se migranti i izbjeglice upoznali sa svojim pravima i dužnostima i izgradili povjerenje u sposobnost administrativnih tijela i javnih vlasti da im pruže zaštitu, ali i kako bi se pritom ojačali kapaciteti tih tijela i vlasti.

1.9.

EGSO traži zajedničke smjernice EU-a u području jezičnog osposobljavanja kako bi se osigurao jedinstven, cjelovit pristup koji bi odražavao ne samo različite potrebe i razine znanja polaznika nego i zahtjeve u pogledu kvalifikacija nastavnika.

1.10

EGSO smatra da bi jezično osposobljavanje trebalo uključivati smjernice, informiranje i pojašnjavanje u pogledu njegovih ciljeva i prednosti za život migranata, čime bi same migrante poticalo na aktivniju ulogu u postupku jezičnog osposobljavanja.

1.11.

EGSO smatra da bi bilo korisno dalje istraživati bi li se Zajednički europski referentni okvir za jezike mogao iskoristiti za pojednostavnjenje postupka jezičnog osposobljavanja migranata i jamčenje prilagođenijeg pristupa.

1.12.

EGSO naglašava nužnost boljeg prikupljanja odgovarajućih i usporedivih podataka iskazanih po spolu o migraciji i integraciji na razini EU-a, nacionalnoj i osobito na lokalnoj razini.

2.   Tema razmatračkog mišljenja

2.1.

Njemačko predsjedništvo Vijeća Europske unije zatražilo je od EGSO-a da u razmatračkom mišljenju razmotri konkretne mjere država članica za integraciju žena, majki i obitelji migrantskog podrijetla, modele jezičnih tečajeva koji se primjenjuju u državama članicama na početku postupka integracije izbjeglica i ostalih skupina migranata te razine znanja jezika utvrđene u okviru tih tečajeva.

3.   Analiza stanja (1)

3.1.

Nacionalni akcijski planovi i strategije za integraciju migranata uvelike se razlikuju diljem EU-a s obzirom na njihova vodeća načela, mjere te praćenje i evaluaciju. U tim se razlikama odražavaju nacionalne osebujnosti, upravne tradicije te povijest migracija. O tim različitim pristupima raspravlja se u okviru Europske mreže za integraciju. Međutim, i dalje postoje nacionalne razlike u provedbi smjernica Vijeća Europske unije u pogledu zajedničkih temeljnih načela politike integracije imigranata u EU-u i drugih odgovarajućih dokumenata politike. Važno je napomenuti da politike integracije u nekim državama članicama provode regionalne i/ili lokalne vlasti, čime se još više povećavaju razlike u provedbi navedenih smjernica.

3.2.

Po svemu sudeći, u državama članicama nema mnogo akcijskih planova i strategija posebno usmjerenih na žene ili rodna pitanja, a pritom postoje naznake da se žene migrantskog podrijetla, uključujući pripadnice manjinskih etničkih zajednica te osobito crnkinje, suočavaju s višestrukom ili intersekcijskom diskriminacijom u mnogim područjima društvenog života, uključujući zapošljavanje i obrazovanje, te se posebno suočavaju s preprekama u pristupu zdravstvenoj zaštiti (2).

3.3.

Manje od polovine država članica EU-a raspolaže akcijskim planovima ili strategijama izričito usmjerenima na potomke migranata, unatoč tomu što statistički podaci ističu njihov nepovoljan položaj. Zbog pomanjkanja društvene uključenosti postoji rizik od potencijalnog otuđenja mladih migrantskog podrijetla, s posljedicama za socijalnu koheziju, netoleranciju, diskriminaciju i rast kriminaliteta, kao i povećani rizik da mladi postanu žrtve dezinformiranja i ekstremističkih pokreta.

3.4.

Afirmirana, sustavna politika komunikacije s roditeljima migrantima provodi se u tek nekoliko država članica. Takve politike postoje u rasponu od uključivanja roditelja i obitelji migranata i izbjeglica u školske aktivnosti te informiranja i podizanja osviještenosti o obrazovanju njihove djece do potpore u učenju nacionalnog jezika države članice te njihova osposobljavanja kako bi pomagali i pružali potporu svojoj djeci tijekom obrazovanja.

3.5.

Podaci iz istraživanja i studija provedenih na nacionalnoj razini unutar država članica ukazuju na segregaciju djece migrantskog podrijetla u školama. Štoviše, čak i kada rezidencijalna koncentracija nije visoka, segregacija u nekim školama, osobito osnovnim školama, zna biti veća nego u četvrtima u kojima se te škole nalaze.

3.6.

Broj djece migrantskog podrijetla mlađe od 18 godina bez zakonskog skrbnika u stalnom je porastu: Europa zaprima 74 % maloljetnih tražitelja azila bez pratnje. Nakon traumatičnog migrantskog putovanja, koje je često obilježeno nasiljem, ta su djeca i mlade osobe i dalje izložena višestrukim opasnostima, osobito od strane kriminalnih mreža: novačenju maloljetnika, krijumčarenju djece u svrhu prostitucije, seksualnom iskorištavanju i dječjem radu (3).

3.7.

Podaci koje prikupljaju tijela nadležna za ravnopravnost u državama članicama obično su ograničeni na slučajeve rasne diskriminacije odnosno diskriminacije na temelju etničke pripadnosti. U većini država članica EU-a ima ili vrlo malo ili nema uopće podataka o pritužbama državljana trećih zemalja povezanima s diskriminacijom koja nije zasnovana na etničkom ili rasnom podrijetlu. (4) Stvaran broj pritužbi koje podnose državljani trećih zemalja tijelima nadležnima za ravnopravnost vrlo je malen u usporedbi s iskustvima i slučajevima percipirane diskriminacije i viktimizacije zabilježenima u anketama. Razina neprijavljivanja (5) ozbiljno je pitanje te se može povezati s pomanjkanjem upoznatosti s pravima i nepovjerenjem prema tijelima vlasti, naročito među ženama i djecom migrantskog podrijetla.

4.   Poboljšanje integracije

4.1.

EGSO naglašava da je integracija dinamičan, dugoročan i trajan dvosmjeran proces koji uključuje i migrante i društvo koje ih prima. To je izazov koji se Unija obvezala svladavati, a djelotvornom integracijom ostvaruje se niz potencijalnih gospodarskih, društvenih i fiskalnih prednosti za zemlje u kojima se migranti nastane; unatoč tomu, ukupan broj odgovarajućih aktivnosti kako na razini EU-a tako i na nacionalnoj razini nizak je u usporedbi sa složenošću tog izazova.

4.2.

Kriza izazvana bolešću COVID-19 neproporcionalno je utjecala na ranjive zajednice, osobito migrante, a posebno migrantice (6). Očituje se u posljedicama po fizičko i mentalno zdravlje te ekonomskim posljedicama, mogućem povećanju diskriminacije i rasizma te u utjecaju fizičkog zatvaranja škola na djecu migrante i njihove roditelje. EGSO stoga odlučno potiče Komisiju da pri razvoju nove inicijative za integraciju i uključivanje uzme u obzir iskustva stečena tijekom te krize i predstavi najbolje pristupe koji su primijenjeni u državama članicama. S obzirom na tu krizu, EGSO također poziva države članice da osiguraju besplatno osposobljavanje o upotrebi digitalnih uređaja, upravljanju dokumentima te traženju posla i radu na daljinu, kao i da omoguće pristup potpori u slučaju krizne situacije i pravnim savjetima za osobe koje se nalaze u ekonomskim poteškoćama i/ili kojima prijeti socijalna isključenost (7).

4.3.

EGSO vjeruje u cjelovit pristup svladavanju izazova povezanih s migracijama. Stoga bi spomenutom budućom inicijativom trebalo obuhvatiti politike u području temeljnih prava, društvenog uključivanja i uključivanja na tržište rada, obrazovanja, kulture, pravosuđa, zdravstva i stanovanja.

4.4.

EGSO ponovno i izražava osudu svih oblika nasilja nad ženama, potiče države članice koje još nisu ratificirale Istanbulsku konvenciju da preispitaju svoje stajalište (8) te poziva sve države članice da ženama migrantskog podrijetla koje su žrtve nasilja omoguće pristup odgovarajućim uslugama, potpori i ustanovama jednak onom koji imaju i žene rođene u EU-u. Imigranti koji su žrtve nasilja u obitelji trebali bi moći, uz jamčenje povjerljivosti, zatražiti zakonski imigracijski status neovisno o počinitelju (9).

4.5.

Migrantice su često prekomjerno kvalificirane za poslove koji su im dostupni, nezaposlene su i suočavaju se s gubitkom vještina (10). Kako bi se počelo rješavati te probleme, EGSO ponovno poziva na uspostavu boljih sustava procjene obrazovnih kvalifikacija te rodno prilagođenih programa potpore kojima se ženama može olakšati ulazak na tržište rada (kao što je rani i predškolski odgoj i obrazovanje) (11).

4.6.

Odbor naglašava da migrantice nisu homogena skupina, osobito u pogledu vještina i kvalifikacija (12); veća je vjerojatnost da će biti nedovoljno ili previše kvalificirane za svoj posao i manje je vjerojatno da će biti zaposlene (13). Stoga bi mjere integracije, aktivne politike i programi u području tržišta rada te projekti socijalne ekonomije trebali uključivati jezične tečajeve, procjenu vještina i strukovno osposobljavanje (14).

4.7.

Radnici u kućanstvu migrantskog podrijetla postali su glavni oslonac sustava socijalne skrbi, osobito u području dugotrajne skrbi o starijim osobama, a negativne posljedice u sektoru rada u kućanstvu osjećaju uglavnom migrantice (15). U tom je sektoru zapošljavanje još uvijek u potpunosti ili dijelom neregulirano, a razina dohotka niska; radnici u kućanstvu imaju nižu razinu zaštite u području rada i/ili zakonske zaštite u slučaju nezaposlenosti, ozljeda na radnome mjestu, invaliditeta ili majčinstva te često pate od društvene izolacije i isključenosti, osobito u slučaju zaposlenja uz smještaj (16). EGSO poziva na hitno djelovanje kako bi se osigurao integrirani pristup s ciljem usklađivanja višerazinskog upravljanja politikama u području socijalnih pitanja i zapošljavanja koje se odnose na rad u kućanstvu diljem EU-a, uzimajući u obzir sjecišta politika u području skrbi, zapošljavanja i migracija te način na koji one utječu na uključivanje migranata koji rade u kućanstvu na tržište rada, kao i na njihove životne uvjete.

4.8.

EGSO ukazuje na činjenicu da su migrantice često prisiljene živjeti u izolaciji i postaju potencijalne žrtve usamljenosti i nasilja. Istodobno, ako rade, često rade prekomjerno i uz to moraju obavljati sve zadaće skrbi u sklopu kućanstva. Budući da su ta pitanja predmet politika, mjera i instrumenata u području rodne ravnopravnosti, od presudne je važnosti zajamčiti ravnopravan pristup tim instrumentima i za migrantice te im osigurati istovjetno osnaživanje kao i domicilnim ženama. Također je nužno razviti sustavnije aktivnosti otvaranja prema javnosti i podizanja svijesti kako bi se migranti i izbjeglice upoznali sa svojim pravima i dužnostima i izgradili povjerenje u sposobnost administrativnih tijela i javnih vlasti da im pruže zaštitu, ali i kako bi se pritom ojačali kapaciteti tih tijela i vlasti.

4.9.

EGSO smatra da u kontekstu migracija i integracije rodna ravnopravnost ima jednaku ulogu kao i u ostatku europskog društva jer obuhvaća niz temeljnih prava (to jest toleranciju, jednakost, slobodu izražavanja, nazora i vjeroispovijesti itd.) koja mogu biti kulturološki strana izbjeglicama i ostalim migrantima koji dolaze iz potpuno drugačijih kultura i pozadina. Stoga bi rodna ravnopravnost trebala postati jedan od ključnih oslonaca integracije kroz cjelovito prilagođene politike te integracijske modele i aktivnosti.

4.10.

EGSO smatra da bi uključivanje obitelji i roditelja migrantskog podrijetla u lokalne i školske zajednice trebalo započeti u ranoj fazi prihvata kako bi se izbjegla marginalizacija i posljedična otuđenost djece i mladih migrantskog podrijetla. Takva potpora može biti korisna za rano usvajanje domicilnog jezika.

4.11.

EGSO stoga poziva Komisiju da razvije bolju i učinkovitiju komunikaciju i koordinaciju s državama članicama, njihovim nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima te organizacijama civilnog društva radi oblikovanja cjelovitih integracijskih politika, kao i objavljivanja usporednih izvješća o njihovoj provedbi i aktivnog promicanja razmjene dobrih praksi. Istodobno je zadaća institucija EU-a podupiranje europskih vrijednosti i provedba važećeg zakonodavstva u slučajevima u kojima države članice krše zakone o ljudskim pravima, nehumano postupaju s migrantima i/ili ih diskriminiraju.

4.12.

EGSO poziva Komisiju na utvrđivanje niza mjera i instrumenata za potporu državama članicama i njihovim nacionalnim i lokalnim vlastima kao i socijalnim partnerima, nevladinim organizacijama i pojedinačnim inicijativama u suzbijanju neprijateljstva prema migrantima i migracijama općenito te kampanja dezinformiranja protiv migracija, prikazujući prednosti i potencijal koje migranti donose u naša društva.

4.13.

EGSO ističe nužnost osiguravanja prikupljanja odgovarajućih, usporedivih podataka o migracijama na razini EU-a, nacionalnoj i osobito na lokalnoj razini, uključujući, među ostalim, podatke razvrstane prema spolu, dobi, nacionalnosti i migrantskom statusu, trajanju zaposlenja, rasponu dohotka te napredovanju u karijeri, kako bi se osiguralo oblikovanje politike na odgovarajući način i na temelju dokaza.

5.   Jezično osposobljavanje

5.1.

EGSO smatra da jezično osposobljavanje ne bi smjelo biti svrha samom sebi: spajanjem jezičnog osposobljavanja s istraživanjem kulture i zajednice te društvenom uključenošću osigurao bi se uspješniji postupak integracije.

5.2.

Nažalost, tek nekoliko država članica slijedi pristup učenju jezika koji se temelji na potrebama omogućavanjem tečajeva svim građanima s ograničenim znanjem jezika. Nekoliko država članica pruža pristup takvim tečajevima samo za korisnike humanitarne zaštite. Programi učenja jezika rijetko su povezani sa zapošljavanjem, a tečajevi jezika za određena radna mjesta, na radnom mjestu i tečajevi jezika višeg stupnja rijetki su. U drugim državama članicama migranti moraju platiti tečajeve unaprijed te im se novac vraća tek ako polože završne ispite. Povrh toga, postoje velike razlike ne samo u načinu i kvaliteti poduke jezika već i u predanosti samih migranata (17).

5.3.

EGSO stoga smatra da su za osiguravanje ujednačenog i cjelovitog pristupa, koji neće odražavati samo različite potrebe i razine znanja polaznika već i zahtjeve u pogledu kvalifikacije nastavnika, važne zajedničke smjernice EU-a za jezično osposobljavanje.

5.4.

Osim toga, ženama s obvezama pružanja skrbi osobito je otežan pristup tečajevima jezika zbog njihova rasporeda i općih uvjeta (troškovi/lokacija) (18). Od ključne je važnosti napomenuti da bi ženama migrantskog podrijetla trebalo posvetiti dodatnu pozornost radi osobito velikih praznina u jezičnom obrazovanju zbog ograničenog pristupa općem obrazovanju za žene u nekim matičnim zemljama. Primjerice, migranticama bi trebalo ponuditi skrb za djecu dok pohađaju tečajeve jezika, a njihova mala djeca mogla bi pohađati tečajeve jezika i igraonice, što se pokazalo vrlo učinkovitim i za učenje jezika i za integraciju.

5.5.

EGSO-a smatra da bi i sami migranti trebali imati pravo odlučiti za sebe i svoje obitelji i djecu koje strategije učenja jezika najbolje odgovaraju njihovim životnim ciljevima. Činjenica da migranti možda žele odabrati između različitih vrsta prilagodbe ukazuje na to da bi trebalo omogućiti slušanje mišljenja migranata i oblikovanje prilagođenih tečajeva i upravljanje njima. Od presudne je važnosti da jezično osposobljavanje uključuje smjernice, informiranje i pojašnjavanje u pogledu ciljeva i prednosti jezičnog osposobljavanja za njihov život, potičući tako same migrante na aktivniju i angažiraniju ulogu u tom procesu.

5.6.

EGSO smatra da bi bilo korisno dalje istraživati bi li se Zajednički europski referentni okvir za jezike mogao iskoristiti za pojednostavnjenje postupka jezičnog osposobljavanja migranata i osiguravanje pristupa po mjeri, jer se time ne bi samo olakšala organizacija već bi se utvrdila i jasna očekivanja od polaznika.

5.7.

EGSO ističe da usmeni prevoditelji imaju velik učinak na migracijske i integracijske usluge i ishode za pojedinca. Međutim, kvalifikacije usmenih prevoditelja ne odgovaraju nužno potrebama migranata, pri čemu se često žene stavlja u nepovoljan položaj. Stoga bi osposobljavanje usmenih prevoditelja trebalo ujednačiti, uz uvođenje certificiranja na europskoj razini. Trebalo bi uspostaviti suradnju sa sveučilištima diljem EU-a koja nude studijske programe usmenog prevođenja u području javnih usluga.

5.8.

EGSO smatra da su jezične vještine, zaposlenje i kvaliteta tog zaposlenja međusobno povezani: što su jezične vještine bolje, to je veća vjerojatnost da će novoprispjela osoba imati pristup dobrim radnim mjestima i obrazovnim mogućnostima te da će se općenito bolje integrirati u društvo. Prednosti učenja jezika za zajednicu domaćina višestruke su: od većeg i boljeg pristupa tržištu rada do prihvaćenosti od ostatka zajednice i osjećaja pripadnosti samih migranata. Najvažniji aspekti učenja jezika su tako: visokokvalitetna nastava radi postizanja dobrih rezultata, pristupačnost, prilagođenost i izrada po mjeri. Iskustvo stečeno tijekom krize izazvane bolešću COVID-19 pokazuje da bi trebalo više ulagati u digitalne alate kako bi migranti mogli pohađati tečajeve posredstvom interneta.

---

(1)  Više na: https://ec.europa.eu/migrant-integration/feature/what-measures-are-in-place-to-ensure-the-long-term-integration-of-migrants-and-refugees-in-europe.

(2)  Together in the EU: Promoting the participation of migrants and their descendants (Zajedno u EU-u: promicanje sudjelovanja migranata i njihovih potomaka), Agencija Europske unije za temeljna prava, 2017..

(3)  Mišljenje SOC/634 – Zaštita maloljetnih migranata bez pratnje u Europi, EGSO (planirano za plenarnu sjednicu 16.-18. rujna 2020.)

(4)  Links between migration and discrimination – A legal analysis of the situation in EU Member States (Povezanost migracija i diskriminacije – Pravna analiza stanja u državama članicama EU-a), Europska mreža pravnih stručnjaka za rodnu ravnopravnost i nediskriminaciju, Glavna uprava Europske komisije za pravosuđe i zaštitu potrošača, 2016.

(5)  Being Black in the EU – Second European Union Minorities and Discrimination Survey (Biti crnac u EU-u – Drugo istraživanje Europske unije o manjinama i diskriminaciji), Agencija Europske unije za temeljna prava, 2018.

(6)  Na Europskoj web stranici za integraciju trajno se prati učinak bolesti COVID-19 na zajednice migranata u više područja ključnih za integraciju diljem EU-a.

(7)  Manifest o digitalnoj uključenosti, Europska mreža migrantica, 16. lipnja 2020.

(8)  SL C 240, 16.7.2019., str. 3.

(9)  Handbook for Legislation on Violence against Women (Priručnik za zakonodavstvo u području nasilja nad ženama), DEW/DESA, Ujedinjeni narodi, 2009.

(10)  Harnessing Knowledge on the Migration of Highly Skilled Women (Sistematizacija znanja o migracijama visokokvalificiranih žena), Međunarodna organizacija za migracije, 2014.

(11)  SL C 242, 23.7.2015., str. 9.

(12)  The New EU Migration Pact in Progress: Recalling Legal Obligations (Novi imigracijski pakt EU-a u tijeku: Podsjetnik na zakonske obveze), Europska mreža migrantica, 2020.

(13)  Europska internetska stranica o integraciji i integraciji migrantica, 12.11.2018., https://ec.europa.eu/migrant-integration/feature/integration-of-migrant-women.

(14)  Točka 4.16 mišljenja SL C 283, 10.8.2018., str. 1.

(15)  Out of sight: migrant women exploited in domestic work (Daleko od očiju: iskorištavanje migrantica zaposlenih u kućanstvu), Agencija Europske unije za temeljna prava, 2018.

(16)  International migration paper br. 115, Međunarodna organizacija rada, 2013.

(17)  https://ec.europa.eu/home-affairs/sites/homeaffairs/files/201915_early_language_support_wider_dissemination.pdf.

(18)  Mišljenje SL C 242, 23.7.2015., str. 9.