21.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 19/15

1.

Od 2010. godine, OR je industrijskoj politici u prvom redu pristupao s aspekta relevantnih vodećih inicijativa u okviru strategije Europa 2020. čijoj je procjeni posvetio niz anketa i konferencija (1). To je kulminiralo OR-ovom cjelovitom procjenom strategije Europa 2020. koja je 7. ožujka 2014. predstavljena u sklopu Atenske deklaracije (2) o teritorijalnoj viziji rasta i zapošljavanja, popraćene Izvještajem o ocjeni stanja sredinom provedbenog razdoblja (3). Ukratko, OR se zalaže za sljedeće:

2.

primjećuje da će EU kroz veće uključivanje gradova u sve faze ciklusa kreiranja politika moći bolje odgovoriti na promjene s kojima su građani suočeni diljem Europe. To iziskuje primjenu načela višerazinskog upravljanja, rad sa svim razinama uprave (vertikalno partnerstvo) te suradnju, u različitoj mjeri, svih dionika (horizontalno partnerstvo);

3.

predlaže da Komisija intenzivira aktivnosti na uvođenju mjerila na regionalnoj i lokalnoj razini (benchmarking), razmjeni iskustava i uzajamnom učenju (peer learning), što je sve od presudnog značaja za izgradnju kapaciteta industrijske inovativnosti i stoga od velike važnosti za strategiju Europa 2020. Za preuzimanje uloge koordinatora i uspostavljanje platforme pomoću koje bi partneri pronalazili rješenja potrebno je ojačati administrativne kapacitete lokalnih i regionalnih vlasti na tim područjima;

4.

OR je obavio analizu teritorijalne dimenzije Paketa o industrijskoj politici i izdvojio glavne probleme i potrebe lokalnih i regionalnih vlasti pri provođenju industrijske politike, a to su: 1) uloga lokalnih i regionalnih područja u globalnom lancu vrijednosti; 2) neravnomjeran i stalan utjecaj krize na teritorijalnu, gospodarsku i socijalnu koheziju; 3) višerazinsko upravljanje i usklađivanje politika; 4) institucionalni kapacitet i strateško upravljanje industrijskim politikama; 5) kapacitet za poticanje poduzetničkog duha i regulaciju tržišta na pravičan i djelotvoran način;

5.

konstatira da je sastavni dio analize bila i evaluacija poveznica između tih problema i potreba te komunikacija o Paketu o industrijskoj politici, kao i uvođenje nekih najboljih praksi kao mjerila. U zaključcima se iznose prijedlozi lokalnim i regionalnim vlastima za poticanje i promicanje industrijske djelatnosti;

6.

OR na temelju te analize preporučuje lokalnim i regionalnim vlastima da u okviru svojih strategija istraživanja i inovacija zasnovanih na pametnoj specijalizaciji (RIS3) posebnu pozornost posvete sljedećem, pri čemu će u brojnim slučajevima za provedbu biti potrebne mjere Komisije:

7.

slaže se s Komisijom da je čvrsti industrijski temelj od primarne važnosti za konkurentnost Europe i stalan rast. Naglašavajući da industrija podrazumijeva mnogo više od tradicionalnog sektora proizvodnje, kao što se obično podrazumijeva pod tim terminom, te ističući da industrijski procesi i ekosustavi imaju golem utjecaj u svim segmentima društva, OR traži brzu provedbu mjera predloženih u ovoj izjavi;

8.

ističe da europska prednost u pogledu konkurentnosti u odnosu na svjetsku ekonomiju proizlazi uglavnom iz održivih proizvoda i usluga visoke dodane vrijednosti te da stoga smanjenje ulaganja u inovacije, bitnih za industrijsku obnovu, u vrijeme gospodarske krize predstavlja ozbiljnu prijetnju europskoj budućnosti;

9.

poziva Europu da prepozna kako treba težiti globalnom predvodništvu u strateškim sektorima s poslovima velike vrijednosti. U tu svrhu treba poticati postojeću industriju, i to time što će se ulagati u nove tehnologije, poboljšavati poslovno okružje, olakšavati pristup tržištima i financijskim sredstvima te radnicima omogućavati stjecanje relevantnih industrijskih vještina;

10.

naglašava da je najduža kriza s kojom se EU ikada suočio ukazala na važnost jake, konkurentne i održive industrije kao temelja dobrobiti građana. Industrija je zaslužna za preko 80 % europskog izvoza i 80 % privatnih istraživanja i inovacija. Skoro svako četvrto radno mjesto u privatnom sektoru je u industriji i zahtijeva visoku razinu stručnih vještina. Svako novo radno mjesto u proizvodnji stvara 0,5 – 2 radna mjesta u drugim sektorima;

11.

naglašava da su, uz mjere koje poduzima društvo, reakcija i mjere svakog pojedinačnog industrijskog poduzeća ključne za razvoj industrije – kao okosnice stvarnog gospodarstva i blagostanja – na konkurentan način;

12.

skreće pažnju na sposobnosti upravljanja promjenama na lokalnoj razini u Europi. Industrijska i politička sposobnost više nego ikad uključuju razumijevanje poslovnih procesa, upravljanje znanjem i tehnologijom, kao i međuljudskim odnosima. Industrijske djelatnosti unutar vrijednosnih lanaca i mreža postaju sve raznolikije i složenije jer se velike kompanije i mala i srednja poduzeća koja posluju u raznim sektorima i zemljama međusobno povezuju. Potrebna je stvarna povezanost politika velikih kompanija i malih i srednjih poduzeća u industrijskom sektoru s konkretnim industrijskim politikama država i regija u kojima se nalaze;

13.

ističe da koncept tradicionalnog proizvodnog lanca s fiksnim fazama i faktorima proizvodnje nestaje zbog toga što se stvarnost sastoji od kompleksnih interakcija u globalno umreženim ekosustavima. Tehnologije igraju ključnu ulogu kao pokretači novih, održivih pristupa;

14.

ističe važnost modernizacije tradicionalnih industrija EU-a, posebice onih čija je konkurentnost u najvećoj mjeri ovisila o troškovima radne snage i u kojima postoji visoka razina znanja i iskustva koja se mogu iskoristiti;

15.

prima na znanje aktualni industrijski razvoj u okviru kojeg se industrijski proizvodi i usluge međusobno nadopunjuju. Usluge predstavljaju otprilike 40 % dodane vrijednosti u izvozu europskih proizvoda. Otprilike trećina radnih mjesta koje ovaj izvoz stvara nalazi se u poduzećima koja izvoznicima roba pružaju pomoćne usluge. Usluge poput održavanja i usavršavanja ključni su elementi u isporuci složenih proizvoda. Usluge stručnjaka – kao što usluge na području financija, komunikacija, osiguranja i poslovnih usluga temeljnih na znanju (KIBS) – igraju sve veću ulogu u proizvodnji industrijske robe. Ovo je jedno od nekoliko objašnjenja za sve veći doprinos uslužnih djelatnosti sveukupnom rezultatu gospodarstva;

16.

želi istaknuti posljedice promjena paradigme na području informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Danas je prisutnost mobilnih mreža u automobilima, potrošačkoj elektronici, industrijskoj proizvodnji i zdravstvu veća nego u svakodnevici građana. Moderno poduzeće za proizvodnju strojnih alata često ima više od deset puta veći broj računala i mrežnih uređaja od uredskog okruženja. Umreženo djelovanje iziskuje učinkovito upravljanje znanjem: oblikovanje informacija za sustave te otvorene inovacije i suradnju, iz čega nastaju pogodnosti za sve uključene. Prijeko je potrebno uvesti računalno modeliranje u urbanističko planiranje na regionalnoj razini te upravljanje procesima na općinskoj i regionalnoj razini;

17.

želi u sklopu europske industrijske politike potaknuti usvajanje načela društvene odgovornosti poduzeća na kojima bi se zasnivalo produktivnije, održivije i uključivije gospodarstvo;

18.

slaže se s Komisijom da države članice treba pozvati da prihvate industrijsku revitalizaciju i pronađu zajedničke načine jačanja europske konkurentnosti i održivog rasta; vjeruje da Europska komisija mora bolje iskoristiti sav potencijal na području industrijske politike u skladu s člankom 173. UFEU-a, naročito tako što će odlučiti ‘poduzeti bilo koju inicijativu korisnu za promicanje ... koordinacije (između država članica na području industrijske politike), osobito inicijative kojima je cilj utvrđivanje smjernica i pokazatelja, organizacija razmjene najbolje prakse i priprema potrebnih elemenata za periodičko praćenje i ocjenu’;

19.

naglašava da se industrijska strategija u praksi ne može primijeniti kao samostalna politika zbog velike interakcije s mnogim drugim područjima politika. Industrijska strategija mora biti usko povezana s politikama na području energije, obrazovanja, istraživanja, razvoja i inovacija, trgovine, infrastrukture, društvene odgovornosti, zdravlja i sigurnosti; stoga se zalaže za povezaniji i interdisciplinarni pristup industrijskoj politici;

20.

napominje da mala i srednja poduzeća treba prepoznati kao strateški element europske industrijske politike, uz učinkovitu primjenu Komunikacije o ‘Zakonu o malom poduzetništvu’;

21.

skreće pozornost na važnu ulogu teške primarne industrije u razvoju europske bioindustrije te preporučuje EU-u da uvede nove mehanizme suradnje i financiranja za primjenu najnovijih europskih tehnologija i drugih znanja u složenim, velikim projektima namijenjenima obnovi primarne industrije, posebice u područjima ozbiljno pogođenima problemom tvrdokorne nezaposlenosti;

22.

želi istaknuti prioritete koje je predložila Komisija s ciljem poticanja konkurentnosti europske industrije. OR, međutim, naglašava da su to temeljni preduvjeti koje treba dalje razvijati i ostvarivati u praksi;

23.

pozdravlja važne odluke Vijeća od 20. – 21. ožujka 2014.u vezi s povećanjem konkurentnosti industrije. Vijeće je napomenulo da ključne razvojne tehnologije treba čim prije konsolidirati definiranjem projekata od europskog interesa, a posebnu je pažnju posvetilo ulozi čiste tehnologije kao međusektorskog elementa za povećanje konkurentnosti industrije;

24.

smatra da je u okviru provođenja Uredbe 1260/2012 o pojačanoj suradnji na području patenata potrebno nastojati postići ravnotežu između zaštite intelektualnog vlasništva u cilju poticanja inovacija i potpune razmjene znanja koja bi mogla biti izvor budućeg tehnološkog razvoja. Na europskoj je razini potrebno spriječiti upotrebu patenata kao strateškog oružja, primjerice putem pretjerane upotrebe šume patenata (eng. patent thickets) ili njihove rascjepkanosti te je nužno promicati stroge kriterije patentiranja u cilju izbjegavanja davanja prava monopola nad patentima slabe dodane vrijednosti;

25.

prima na znanje da je Vijeće od Komisije i država članica također zatražilo da daju prioritet rješavanju problema nedostataka u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (tzv. STEM vještine), uz veću uključenost industrije. Potrebno je hitno poduzeti mjere da bi se to provelo, a Odbor preporučuje da te mjere uključuju i mjere za poboljšanje jezičnih vještina koje bi doprinijele boljem funkcioniranju unutarnjeg tržišta;

26.

poziva Komisiju da poduzme mjere reindustrijalizacije usmjerene na izvrsnost i njezino promicanje diljem europskih industrijaliziranih regija, uz podršku programa Obzor 2020. Programi INTERREG uistinu su potrebni instrumenti za jačanje umrežavanja sveučilišta primijenjenih znanosti smještenih u industrijaliziranim regijama, no, u vidu jačanja interakcije između znanstvenog i industrijskog svijeta, OR izražava istinsko žaljenje zbog nestanka instrumenta pod nazivom ‘Regije znanja’ iz programa Obzor 2020. u programskom razdoblju 2014. – 2020., iako je u sklopu okvirnih programa dokazao svoju vrijednost na području usklađivanja istraživačkih planova regionalnih klastera tijekom gotovo deset godina; naglašava da je prva godina programa Obzor 2020. pokazala da nije razvijen dovoljno učinkovit novi instrument koji bi ispunjavao taj uvjet. Instrument ‘Regije znanja’ žurno treba ponovno razviti i provesti;

27.

potiče Komisiju da naglasi povezanost između znanosti, poslovnog svijeta, društva, javnosti i kreiranja politike te podržava važnu ulogu regija u okupljanju svih relevantnih dionika na temelju Triple Helix i Quadruple Helix modela;

28.

napominje da je Vijeće također naglasilo da se za postizanje ciljeva konkurentnosti Europe i održivog rasta trebaju koristiti svi dostupni instrumenti, uključujući strukturne i investicijske fondove EU-a;

29.

naglašava zajedničku odgovornost Europske komisije, država članica te lokalnih i regionalnih vlasti za osmišljavanje i provedbu investicijskog paketa u vrijednosti od 300 milijardi za promicanje rasta i zapošljavanja budući da se njihove zakonodavne i proračunske nadležnost u tom pogledu nadopunjavaju. Nova rješenja s kratkoročnim ili dugoročnim učincima mogu se zasnivati na sljedećim načelima:

30.

podržava razmatranje alternativnih izvora financiranja za jačanje gospodarskih ekosustava koji uključuju skupno financiranje, poduzetnički kapital i druge inovativne instrumente u cilju oslobađanja od tradicionalne ovisnosti o bankovnim zajmovima.

31.

uviđa da se europska prednost u pogledu konkurentnosti u odnosu na svjetsku ekonomiju temelji na održivim proizvodima i uslugama visoke dodane vrijednosti, učinkovitom upravljanju lancima vrijednosti i pristupu tržištima diljem svijeta;

32.

naglašava da je stabilno i predvidljivo regulatorno okruženje preduvjet za ulaganja u industriju u EU-u. Ta stabilnost i predvidljivost moraju se postići kako na lokalnoj i regionalnoj razini, tako i na nacionalnoj razini i na razini EU-a. Stabilnost i predvidljivost kao jamstva pravne sigurnosti za poduzeća treba potaknuti putem zakonodavstva EU-a, po mogućnosti direktivama;

33.

podržava politiku Komisije prema kojoj je razvoj jedinstvenog tržišta presudan za konkurentnu i održivu industriju. OR također ističe da zakonodavstvo o proizvodima i uslugama na unutarnjem tržištu predstavlja ključni faktor ne samo za konkurentnost europske industrije, već i za zaštitu potrošača i okoliša;

34.

podržava izjavu Komisije da europsko tržište industrijskih proizvoda i usluga može ostati konkurentno jedino ako postoji regulatorni okvir koji omogućava inovativnost i ne stvara nepotrebne prepreke za pravodobnu primjenu novih tehnologija i uvođenje inovacija na tržište. Zakonodavstvo i norme EU-a moraju dopuštati da novi proizvodi, usluge i tehnologije čim prije budu dostupni na tržištu kako bi Europa mogla iskorištavati prednosti prvog ponuđača na globalnom tržištu;

35.

naglašava da regije moraju moći definirati vlastiti potencijal rasta i poticati inovativnost, a ta definicija mora uključiti tijela lokalnih i regionalnih vlasti, putem pristupa kako od vrha prema bazi tako i od baze prema vrhu;

36.

ponovno naglašava svoj prijedlog teritorijalnih paktova koji bi omogućili organizaciju različitih razina suradnje uključenih u projekte regionalnog razvoja i promicanje suradnje među regijama te predlaže da taj postupak bude predmet jedinstvenog programskog dokumenta koji bi osigurao da nacionalne i lokalne politike na regionalnoj razini odražavaju sektorske i kohezijske politike EU-a;

37.

traži da ulaganja povezana s tim jedinstvenim programskim dokumentima dobiju pristup posebnim zajmovima Europske investicijske banke (EIB) za stvaranje novih teritorijalnih ekosustava za gospodarske i društvene inovacije. To bi mogao biti izvrstan način za promicanje inovativnih rješenja, davanja modela za poduzeća i poticanje stvaranja konzorcija na područjima koja zahtijevaju nova partnerstva među poduzećima. Ti ekosustavi bili bi javno-privatna partnerstva te bi morali zadovoljiti dvostruki cilj, odnosno pridonijeti većoj konkurentnosti poduzeća i većoj učinkovitosti javnog sektora (te time pomoći u racionalizaciji javne potrošnje);

38.

uvjeren je da ključnu sastavnicu podrške EU-ovim ambicijama u pogledu industrije predstavlja regionalna politika pametne specijalizacije (RIS3), zasnovana na sustavnoj analizi postojećih regionalnih posebnosti i potencijala za inovacije i rast;

39.

predlaže da države članice usvoje politike prostornog uređenja koje bi im omogućile pravovremeno donošenje odluka o uspostavi poduzetničkih zona te koje ne bi stvarale nepotrebne prepreke zbog kojih lokacija poduzeća postaje neodrživa;

40.

poziva regije da u okviru svojih strategija pametne specijalizacije (RIS3) procijene potrebu da se planirani razvoj potiče primjenom tehnologije, kao i da uvedu nužne mjere za promicanje industrijske politike kao glavnog prioriteta financiranja te mjere proširivanja partnerstava diljem EU-a radi postizanja tih ciljeva;

41.

poziva Komisiju da naročito podupire međuregionalne mreže, suradnju među njima i uzajamno učenje. Jedan je primjer inicijativa Vanguard koja je u fokus svojih aktivnosti u sklopu strategija za pametnu specijalizaciju (S3) stavila industrijsku renesansu s ciljem promicanja razmjene iskustava, otvaranja putova do izvrsnosti i zajedničke obrade prijava za projekte;

42.

traži od EU-a da financira regije tako što će im pomoći da stvaraju povoljno okruženje za inovacije i pokreću zajedničke europske inicijative. OR naglašava da su decentralizirane aktivnosti za poticanje inovativnosti koje podupire EU jedini način za postizanje ciljeva strategija RIS3 diljem Europe;

43.

ističe da bi se propisi i prakse koje su definirale države članice i regionalne vlasti trebale ažurirati u odnosu na prethodno programsko razdoblje 2007. – 2013., kako bi se naglasili i vrednovali njihovi rezultati i učinak. To u stvari iziskuje pojačano sudjelovanje svih ključnih regionalnih aktera na polju istraživanja, razvoja i inovacija u provedbi regionalnih strategija RIS3, kao i učinkovito umrežavanje na razini EU-a;

44.

dijeli zabrinutost mnogih aktera diljem Europe zbog toga što države članice i regionalne vlasti nisu primjenjivale Komisijine smjernice za smanjenje birokracije, za ažuriranje financiranja koje bi se trebalo temeljiti na strategijama RIS3 te za stvaranje fleksibilnog sustava financiranja sredstvima iz europskih strukturnih i investicijskih fondova, usredotočenog na potrebe korisnika;

45.

traži od država članica da izrade procjenu lokalnog poslovnog okruženja radi povećanja učinkovitosti administrativnih postupaka te radi smanjenja birokracije za poduzeća. Time će se moći usporediti na koji način različiti postupci i načini primjene pravila utječu na lokalno poslovno okruženje;

46.

zajedno s Komisijom poziva regije da preispitaju svoje strategije RIS3 i planove europskog partnerstva u pogledu ključnih razvojnih tehnologija. Prema izvještaju o platformi S3, regionalni kreatori politika imaju mnoštvo pitanja o državnim potporama i financiranju ključnih razvojnih tehnologija, primjerice o pravilima financiranja demonstracijskih projekata i infrastrukture;

47.

ističe i potrebu primjene nacionalnih instrumenata, prije svega onih prilagođenih tržištu, kao i drugih inovativnih instrumenata financiranja. Novi prioriteti financiranja koje su dogovorile Komisija i Europska investicijska banka pružaju značajnu priliku vodećim poduzećima za ulaganja u ključne razvojne tehnologije;

48.

naglašava važnost europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) i programa Obzor 2020. za jačanje konkurentnosti industrije EU-a. Izuzetno je važno poboljšati višedisciplinarna vrhunska istraživanja i praktičnu primjenu njihovih rezultata na regionalnoj razini. Potrebni su paketi mjera koji se temelje na više fondova, a kroz koje se najnovija znanja dobivena istraživanjima na području informacijskih i komunikacijskih tehnologija te ključnih razvojnih tehnologija upotrebljavaju za modernizaciju raznih industrijskih sektora i stvaranje novih praksi potrebnih za postizanje trajnih društvenih rezultata;

49.

osim toga, potpora Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF)i dalje je bitna kao praktični instrument koji pomaže osobama i regijama da se oporave od posljedica gospodarske krize i učinaka globalizacije tako što otpuštenim osobama pomaže da ponovno pronađu zaposlenje;

50.

skreće pozornost na ključnu ulogu ljudskog kapitala, prvorazrednog praktičnog znanja i vještina za suočavanje s izazovima u industriji. Neusklađenost vještina i pitanja osposobljavanja predstavljat će glavni izazov za industriju EU-a u predstojećim godinama, pogotovo s obzirom na to da će napredak u proizvodnim tehnologijama povećati potražnju za određenim vještinama i vrstama osposobljavanja; smatra da treba podignuti svijest javnosti te uvesti multidisciplinarne i međusektorske programe osposobljavanja i obrazovanja kako bi se rezultati istraživanja i inovacija dodatno razvili, ustalili i proveli;

51.

potiče mladu digitalnu generaciju i njihova novoosnovana poduzeća da pridonesu osmišljavanju i provedbi regionalnih strategija pametne specijalizacije tako što će pomagati u utvrđivanju propusta i korekciji procesa u nužnim vrijednosnim lancima u regijama. Ta nova inovativna rješenja trebala bi biti usredotočena i na javne i na privatne industrijske procese, kao i na ponašanje građana kao potrošača;

52.

poziva EU, države članice i regije da sredstva iz kohezijskih fondova i iz programa Obzor 2020. ulažu u konkurentnost povećavanjem investicijskih aktivnosti u industrijske potencijale preko granica regija, država i sektora. Posebnu pažnju treba posvetiti energiji, prijevozu i digitalnoj infrastrukturi, omogućavanju suradnje između zemalja, integraciji opskrbnih lanaca i jačanju unutarnje trgovine u EU-u;

53.

u svojim je mišljenjima inzistirao na strukturnoj reformi industrije i naglašavao važnost prilagodljivosti društva i poduzeća u konkurentnom okruženju koje stvaraju globalizacija i digitalizacija. Ove preporuke također su vezane uz mjere za podizanje razine potrebnih vještina te uz pristup utemeljen na životnom ciklusu koji naglašava ukupni utjecaj i ciljeve u pogledu klimatskih promjena. Neke od tih izjava su sljedeće:

54.

već je utvrdio koje su glavne promjene nužne u industrijskoj politici te koja su ulaganja potrebna za modernizaciju poslovnih aktivnosti kao i načine njihove provedbe. Sljedeći citati iz OR-ova mišljenja usvojenog prije tri godine pokazuju da se iste te smjernice još uvijek pripremaju i da su mjere EU-a prespore za hitru reakciju na izmijenjene potrebe gospodarstva i poslovnog svijeta. OR (6):

55.

ističe da se promjene mogu ubrzati ako se lokalnoj i regionalnoj razini dodijeli više sredstava. Postoji potreba za inovativnim i visoko kvalitetnim avangardnim aktivnostima, kao i za širenjem njihovih rezultata diljem Europe. Regije su spremne započeti s testiranjem i brzom izradom prototipova, što je ključno za uspjeh;

56.

u više je mišljenja navedeno čemu treba dati naglasak prilikom provedbe. Sljedeći primjeri iz mišljenja o Obzoru 2020. (7), koje je OR usvojio prije dvije godine, relevantni su, pored ostalog, i za provedbu paketa o industrijskoj politici. OR:

57.

uviđa da se okružje globalnog tržišnog natjecanja iz temelja promijenilo te da je potrebno ne samo prilagoditi se situaciji, već i postati pokretačem promjena u mnogim pogledima. Dugoročnoj globalnoj konkurentnosti poslovanja unutar EU-a treba se pridati veće značenje prilikom ocjenjivanja postojećih propisa EU-a i odlučivanja o raspoređivanju sredstava za istraživanje, razvoj i inovacije (RDI);

58.

naglašava da zakonodavstvo EU-a na području industrijskih proizvoda definira glavne zahtjeve za poduzeća u pogledu sigurnosti, zdravlja i drugih pitanja od javnog interesa. Posebno je važno da se industrija previše ne opterećuje bespotrebno čestim regulatornim izmjenama, već da, naprotiv, raspolaže konkretnim mehanizmima namijenjenim pospješivanju i podupiranju poslovnih ulaganja. Kontrolirano uklanjanje regulatornih barijera je važno s obzirom da se tehnologija razvija sve brže, a globalni lanci opskrbe postaju međusobno sve povezaniji;

59.

poziva europske regije i gradove na izradu i provedbu regulatornog okvira koji bi poticao inovativnost i ulaganje u IKT u svim sektorima na njihovim područjima. Ako EU ponovno preuzme ulogu globalnog inovatora, to će izazvati pozitivnu dinamiku u pogledu jačanja produktivnosti, rasta te stvaranja novih radnih mjesta;

60.

podsjeća da je Komisija obećala da će osigurati dugoročnu stabilnost pravne regulative i bitno pojednostavljenje pravila. Taj cilj predstavlja hitan prioritet. Potrebno je provesti detaljnije procjene učinka novih pravila. Standardi EU-a služe u praksi diljem svijeta kao uzor, a Komisija će se i dalje zalagati za sustav međunarodnih standarda;

61.

ponovno poziva Komisiju da poboljša svoje analitičke sposobnosti i pojača mjere podrške za poduzeća time što će, kao što je pristala učiniti za industriju poljoprivrednih proizvoda, razmotriti mogućnost stvaranja nove kategorije poduzeća srednje veličine koja bi se nalazila negdje između malih i srednjih poduzeća i velikih poduzeća te zapošljavala između 250 i 750 radnika i imala godišnji promet manji od 200 milijuna eura. Ta bi kategorija mogla dobivati odgovarajuće stope pomoći, više od onih koje primaju velika poduzeća, a niže od onih koje primaju MSP-i (8);

62.

napominje da su novi propisi o državnim potporama u vezi s Uredbom o općem skupnom izuzeću te istraživanjem, razvojem i inovacijama stupili na snagu u srpnju 2014 (9). Novi propisi omogućuju veća ulaganja u istraživanja i razvoj, posebice ulaganja u opsežne, složene klastere projekata, a jedan od ciljeva im je da znatno utječu na industrijsku obnovu;

63.

napominje da olakšavanje korištenja strukturnih i investicijskih fondova EU-a kroz proširenje opsega primjene Opće uredbe o skupnom izuzeću predstavlja veliki napredak;

64.

napominje da se u Uredbi o općem skupnom izuzeću iznose uvjeti pod kojima se Komisija ne mora unaprijed obavijestiti o državnim potporama te da se tom Uredbom definiraju stroži kriteriji obavještavanja i intenzitet potpora i uvode dodatne kategorije potpora koje podliježu izuzeću, poput potpora inovativnim klasterima i potpora u vidu ulaganja u istraživačku infrastrukturu;

65.

napominje da okvir za državne potpore za istraživanje, razvoj i inovacije obuhvaća potpore za eksperimentalni razvoj i industrijsko istraživanje te da su sada pomaknute gornje granice iznosa koji se smiju dodjeljivati za primijenjeno istraživanje;

66.

naglašava da je korištenje instrumenta za važne projekte od zajedničkog europskog interesa šire od istraživanja i razvoja i obuhvaća početnu upotrebu, a primjena tog instrumenta nerijetko iziskuje snažno sudjelovanje javne uprave jer tržište inače ne bi financiralo takve projekte;

67.

ponavlja da važni projekti od zajedničkog europskog interesa mogu znatno pridonijeti gospodarskom rastu, zapošljavanju i konkurentnosti gospodarstva i industrije EU-a jer se njihov pozitivan učinak prelijeva na unutarnje tržište i društvo EU-a;

68.

ističe da bi države članice i industrija u potpunosti trebale iskoristiti mogućnosti koje nude novi propisi o državnim potporama, kako bi poticale poslovne aktivnosti, obnovu industrije i stvaranje radnih mjesta u Europi;

69.

naglašava da bi europska poduzeća, unatoč nepravednim uvjetima koji su im nametnuti na glavnim tržištima u nastajanju, trebali povećati kapacitete za inovacije i postati ključni akteri unutar umreženih lanaca vrijednosti koji se dinamično šire.