52014DC0071

IZVJEŠĆE KOMISIJE VIJEĆU I EUROPSKOM PARLAMENTU

o primjeni Uredbe Vijeća (EU) br. 904/2010 o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost

1.           Uvod

U skladu s člankom 59. Uredbe Vijeća br. 904/2010 o administrativnoj suradnji u području PDV-a, Komisija mora do 1. studenoga 2013. te nakon toga svakih 5 godina izvijestiti Europski parlament i Vijeće o primjeni ove Uredbe. Ovo je prvo izvješće od donošenja i stupanja na snagu Uredbe Vijeća br. 904/2010. Potonja je preinaka bivše Uredbe Vijeća br. 1798/2003 i njome se državama članicama pružaju dodatni alati za pojačanu administrativnu suradnju koji služe kao podrška u borbi protiv prijevare u vezi s PDV-om.

Cilj preinačene Uredbe jest značajno poboljšati pravni okvir kojim se uređuje administrativna suradnja i djelovati kao važan alat u borbi protiv prijevare u vezi s PDV-om. Tom su Uredbom uvedeni neki novi aranžmani koji se odnose na:

· kvalitetu informacija u bazama podataka;

· uspostavljanje mreže Eurofisc kojom se osigurava multilateralna, brza i ciljana razmjena informacija u vezi s prijevarama povezanima s PDV-om;

· uvođenje mehanizma povratnih informacija;

· automatizirani pristup bazama podataka drugih država članica.

Komisija naglašava da izvješće treba promatrati kao priliku za objedinjavanje iskustava država članica s ciljem poboljšanja djelovanja navedenih aranžmana.  (članak 49. stavak 1.)

Ovim se izvješćem ocjenjuje funkcioniranje administrativne suradnje u okviru postojećeg pravnog okvira i njegovo je težište posebno na analizi opsega u kojem su prethodne preporuke uzete u obzir radi jačanja administrativne suradnje te na načinu primjene novouvedenih aranžmana radi ocjene o tome jesu li te promjene bile učinkovite. Nadalje, u ovom se izvješću spomenute i nove ideja u području administrativne suradnje u pogledu PDV-a, poput zajedničkih revizija.

Isto tako, ovo izvješće ne treba smatrati pukim pregledom primjene uredbe kao takve, već, što je još važnije, temeljem za trajan i strukturiran dijalog među Komisijom, Europskim parlamentom, Vijećem i državama članicama radi poboljšanja učinkovitosti administrativne suradnje u području PDV-a posebno s ciljem borbe protiv prijevare u vezi s PDV-om.

Treba voditi računa i o tome da ovo izvješće čini dio šireg paketa dokumenata o tom predmetu.

Komisija je nedavno, 19. rujna 2013., objavila studiju radi kvantificiranja i analize jaza PDV-a. Jaz PDV-a u 26 država članica procijenjen je na iznos od otprilike 193 milijarde EUR u 2011., što čini otprilike 18 posto teoretske obveze PDV-a ili otprilike 1,5 % ukupnog BDP-a tih država članica. Kao što je navedeno u tom izvješću, vrijednost jaza PDV-a ne treba izravno povezivati s prijevarom i utajom jer navedeni iznos uključuje i učinke jednostavnih (statističkih ili izvještajnih) pogrešaka (npr. u statistici nacionalnih računa) te financijske nesolventnosti i probleme u plaćanju. Međutim, kao što su jasno pokazale i druge studije, prijevara u vezi s PDV-om i nadalje je ozbiljan problem za države članice.

Stoga, ovo izvješće dolazi u pravi trenutak jer se njime pokazuje na koji se način države članice koriste alatima za administrativnu suradnju i borbu protiv prijevare u vezi s PDV-om koje im pruža ta Uredba.

Uz ovo izvješće, Komisija objavljuje još jedno izvješće o ubiranju i praćenju PDV-a u skladu s člankom 12. stavkom 3. Uredbe Vijeća 1553/89 (takozvano izvješće iz članka 12.).

Studijom o jazu PDV-a, zajedno s oba izvješća Komisije, daje se pregled problema koji prijevara u vezi s PDV-om još uvijek predstavlja u EU-u, uz istodobno sagledavanje, kako načina na koji se države članice nose s navedenim prekograničnim problemom s pomoću alata koje im pruža zakonodavstvo EU-a o administrativnoj suradnji u području PDV-a, tako i postupaka za ubiranje i kontrolu PDV-a u državama članicama, čime im se omogućuje procjena rizika i prepoznavanje mogućnosti za poboljšanje svojih domaćih sustava za kontrolu i ubiranje PDV-a.

I naposljetku, ovo se izvješće ne može promatrati izdvojeno iz šireg konteksta koordinirane strategije za poboljšanje borbe protiv prijevare u vezi s PDV-om iz prethodne komunikacije Komisije o tom predmetu[1] te Komunikacije Komisije „Budućnost PDV-a: prema jednostavnijem, otpornijem  i učinkovitijem sustavu PDV-a prilagođenom jedinstvenom tržištu”[2]. U potonjoj Komunikaciji navodi se da će Komisija s pomoću aktivnosti br. 14 osigurati i pratiti potpunu provedbu mjera za borbu protiv prijevare i izvješćivati o njihovoj efikasnosti i potrebi za daljnjim aktivnostima u 2014. Slično tomu, aktivnost br. 16 odnosi se na mogućnost uspostavljanja prekograničnih timova za reviziju u EU-u radi olakšavanja i poboljšavanja prekograničnih multilateralnih nadzora, dok će s pomoću aktivnosti br. 19 Komisija i dalje pratiti rad Eurofisca i poticati države članice na daljnji razvoj tog alata kako bi pokušale otkriti nove načine prijevare ili spriječiti njihov razvoj.

2.           izvori informacija koje su upotrijebljene za ocjenu primjene Uredbe br. 904/2010.

Budući da se ovim izvješćem treba pokazati na koji način nacionalna nadležna porezna tijela u praksi primjenjuju različite instrumente za administrativnu suradnju i borbu protiv prijevare u vezi PDV-a, ocjena se može dobiti samo na temelju značajnog doprinosa država članica.

Stoga je, prije sastavljanja ovog izvješća, Komisija smatrala da bi se informacije potrebne za obuhvatnu ocjenu administrativne suradnje u skladu s novom Uredbom na najbolji način mogle prikupiti upitnikom upućenim državama članicama. Radnim dokumentom službi Komisije koji prati ovo izvješće pruža se detaljan pregled i analiza odgovora na upitnik[3] koje su dale države članice.

Državama članicama dana je mogućnost i da daju detaljnije odgovore na pojedina pitanja iz upitnika te im je općenito dana mogućnost da podijele svoja stajališta o funkcioniranju administrativne suradnje u području PDV-a i o mogućim daljnjim poboljšanjima. Međutim, samo je jedna država članica pokazala interes za daljnju raspravu s Komisijom o tom pitanju.

Komisija je prikupila informacije i iz rasprava o administrativnoj suradnji i borbi protiv fiskalne prijevare održanih tijekom brojnih sastanaka Strukovne skupine za strategiju borbe protiv porezne prijevare (Anti-Tax Fraud Strategy – ATFS) i Stalnog odbora za administrativnu suradnju (Standing Committee on Administrative Cooperation – SCAC) te iz godišnjih izvješća mreže Eurofisc.

Još jedan zanimljiv izvor informacija bili su godišnji statistički podatci koje su države članice slale u skladu s člankom 49. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 904/2010. Radi potpore određenom broju zaključaka, posebno su uzete u obzir informacije koje se odnose na statističke podatke za 2011. i 2012.

3.           Glavni nalazi

3.1.        Razmjena informacija na zahtjev (članci od 7. do 12.)

3.1.1.     Problemi koji su otkriveni s pomoću prethodnog izvješća

Prethodnim izvješćem o funkcioniranju administrativne suradnje[4] utvrđen je niz problema u vezi s razmjenom informacija. To su problemi koji postoje u državi članici koja prima zahtjev, ali koje je primijetila država članica koja podnosi zahtjev, a odnose se na identifikaciju središnjeg ureda za veze (central liaison office – CLO), nepravodobno dostavljanje odgovora i nedostavljanje obavijesti o kašnjenju u pogledu roka za dostavljanje odgovora na zahtjeve za razmjenu informacija.

Ključni faktor za učinkovitu razmjenu informacija jest postojanje efikasnog internog sustava za upravljanje i postupke u svim državama članicama kako bi se osiguralo ispravno i pravodobno postupanje s takvim zahtjevima za informacije.

Čini se da više nema problema s identifikacijom kontaktnih točaka u CLO-u ili opisom odgovornosti svakog pojedinog ureda za vezu. Međutim, i dalje vrijedi uvjet da se relevantne informacije koje su dostupne na web-mjestu Komunikacijsko-informacijskog centra za upravu, poduzeća i građane (Communication and Information Resource Centre for Administrations, Businesses and Citizens – CIRCABC) moraju redovito ažurirati.

U pogledu pravovremenosti odgovora i postupka obavještavanja, čini se da velik broj država članica još uvijek nemaju mogućnost da odgovore na odgovore u roku i da su države članice koje podnose zahtjev rijetko obaviještene o razlozima toga. Statistika pokazuje da je ukupan broj zakašnjelih odgovora dosegao neprihvatljivu razinu (otprilike 43 %). Ozbiljnost tog problema razlikuje se među državama članicama, no općenito se situacija mora poboljšati posebno uzimanjem u obzir prijedloge koje su dale same države članice (ovo se pitanje detaljnije razmatra u poglavlju 3.1.3.).

Komisija smatra da je odluka država članica da poduzmu mjere u vezi s ovim pitanjem. U nekim državama članicama zakašnjeli odgovori mogu prouzročiti ozbiljne probleme ako postoji zakonski rok za provođenje revizije ili ako se informacije traže hitno, npr. u slučajevima prijevare ili kada postoji vremenski rok za utvrđivanje poreza.

Kako bi se državama članicama pomoglo da poboljšaju razmjenu informacija, sastavljeni su novi e-obrasci. Ti su novi e-obrasci uvedeni i Komisija očekuje da će oni pomoći poreznim upravama u bržem rješavanju zahtjeva.

Nadalje, nedavno uvedena mogućnost da nadležna tijela država članica imaju automatiziran pristup određenim vrstama informacija iz baza podataka drugih država članica trebala bi znatno smanjiti broj zahtjeva za „standardne” informacije i olakšati i ubrzati administrativnu suradnju te na taj način osloboditi vrijeme i sredstva za detaljnije istražne radnje potrebne za zahtjevnije zahtjeve.

3.1.2.     Zahtjevi za informacije i upravne istražne radnje (članak 7.)

Člankom 7. Uredbe Vijeća (EU) br. 904/2010 predviđeno je da države članice mogu međusobno slati zahtjeve za informacije i zahtjeve za upravne istražne radnje.

U većini država članica gotovo svim zahtjevima za informacije pokrenute su upravne istražne radnje. Čini se da najbolje prakse [5] koje je odobrio Stalni odbor za administrativnu suradnju (SCAC)radi izbjegavanja nepotrebnog administrativnog tereta u tom smislu daju rezultate. Samo je mali broj zahtjeva za provođenje upravnih istražnih radnji bio odbijen.

Postoje neki specifični i valjani razlozi zbog kojih je ponekad poreznim tijelima teže provesti upravnu istražnu radnju na temelju članka 7. Uredbe nego domaću upravnu istražnu radnju, npr. zbog toga što zahtjevu iz članka 7. nedostaju relevantne i jasne informacije ili zbog toga što je zahtjev potrebno prevesti. Ti čimbenici mogu prouzročiti znatna kašnjenja u odgovaranju na takve zahtjeve.

Ipak, Komisija je uvjerena da će barem problem prevođenja biti u velikoj mjeri riješen uvođenjem novih e-obrazaca koji su u primjeni od srpnja 2013. u kojima većina informacija može biti dostupna u fiksnim poljima.

3.1.3.     Rok za dostavu informacija (članci od 10. – 12.)

Rok za dostavu informacija utvrđen je člancima od 10. do 12. Uredbe 904/2010. Taj rok je 3 mjeseca ili 1 mjesec. Radi efikasnije borbe protiv prijevare u vezi s PDV-om i osiguravanja ispravnog ubiranja PDV-a, važno je da države članice razmjenjuju informacije što je prije moguće.

U prethodnom izvješću sve države članice izjavile su da imaju uspostavljen sustav praćenja koji se temelji na intranetu ili drugom posebnom softveru za praćenje tih zahtjeva; obično središnji ured za vezu nadzire taj postupak.

Unatoč tomu, zadnji statistički podatci primljeni od država članica jasno pokazuju da velika većina država članica još uvijek ima problema s izvršavanjem svih zahtjeva u roku i da su vrlo svjesni nedostataka u svojoj internoj administraciji i postupcima. Neke države članice poduzele su ili planiraju poduzeti konkretne mjere za poboljšanje pravovremenosti svojih odgovora.

Zaključak da razlog neizvršavanja zahtjeva u roku leži u unutarnjim čimbenicima (poput nedostatka sredstava) već je dan u prethodnom izvješću o funkcioniranju aranžmana za administrativnu suradnju. Preinačena Uredba uključuje određene nove elemente koji se temelje na sugestijama danima u to vrijeme o rješavanju tih nedostataka, kao što je davanje izravnog pristupa određenim podatcima iz nacionalnih baza podataka, no bez obzira na to i dalje se radi o tome da se to pitanje u državama članicama treba riješiti na upravljačkoj razini. To bi se, na primjer, moglo postići dizanjem svijesti lokalnih službenika o potrebi davanja prioriteta tim zahtjevima pri planiranju, izravnim stupanjem u kontakt s kontaktnim točkama u drugim državama članicama radi rješavanja problema ili priznavanjem napora lokalnih službenika u ocjenjivanju njihovog rada itd.

Jedna od glavnih značajki karusel prijevara jest brzina transakcija i način na koji nestali trgovci nestaju nakon izvršenja nekog stjecanja unutar Zajednice. Zbog toga je nužna brza i neometana razmjena informacija kako bi se zaustavile takve prijevare.

Komisija smatra da je poštovanje rokova uvedenih Uredbom temeljno pitanje u skladu s kojim porezne uprave moraju raditi. Pojedine države članice očito zaostaju u tom smislu. Uspjeh administrativne suradnje neizbježno će ovisiti o promjeni tog trenda i o većim naporima država članica u pružanju točnih i pravodobnih odgovora na zahtjeve za informacije njihovih kolega iz drugih država članica. Kako bi im pomogla u postizanju tog cilja, Komisija će detaljnije preispitati to pitanje s državama članicama i, prema potrebi, bilateralno s pojedinačnim poreznim upravama.

Komisija smatra da države članice moraju poduzeti hitne mjere kako bi osigurale da postupci u njihovim zemljama jamče pravodobne odgovore na zahtjeve za informacije.

3.2.        Razmjena informacija bez prethodnog zahtjeva (članci od 13. do 15.)

Popis kategorija obuhvaćenih razmjenom informacija bez prethodnog zahtjeva umanjen je novom Provedbenom uredbom Komisije br. 79/2012 [6]. Tako se člankom 2. te Uredbe predviđaju samo dvije kategorije za koje informacije treba razmjenjivati automatski, no državama članicama ipak se dopušta mogućnost da se suzdrže od sudjelovanja u takvoj automatskoj razmjeni informacija. Činjenica da je taj popis smanjen podrazumijeva i da sve države članice smatraju da su preostale kategorije važne informacije čija je automatska razmjena korisna/potrebna kako bi se osiguralo ispravno ubiranje i kontrola PDV-a. Stoga je jasno da bi se države članice trebale suzdržati od razmjene pojedinih informacija samo u iznimnim i opravdanim slučajevima.

U skladu s „obavijestima iz članka 4.” primljenima od država članica – manji broj država članica ne sudjeluje u automatskoj razmjeni podataka o poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan jer imaju tehničke poteškoće pri dobivanju tih informacija ili jer smatraju da im prikupljanje tih informacija stvara nerazmjerni administrativni teret.

Te se informacije smatraju korisnima jer nadopunjuju podatke koje treba razmjenjivati u okviru Direktive o povratu PDV-a. Nadalje, informacije o poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan relevantne su i za potrebe izravnog oporezivanja.

Na temelju istih „obavijesti iz članka 4.” , deset država članica ne sudjeluje u automatskoj razmjeni informacija o novim prijevoznim sredstvima (posebice automobilima) jer smatraju da te informacije niti su dostupne niti se prikupljaju ili jer smatraju da bi prikupljanje tih informacija dovelo do uvođenja novih obveza za porezne obveznike ili do neprihvatljivog povećanja administrativnog i financijskog opterećenja.

No, kao što je već prethodno spomenuto, razmjena obaju navedenih tipova informacija iznimno je korisna i potrebna za države članice radi osiguravanja točnog oporezivanja i borbe protiv prijevarnih transakcija, posebice u području novih prijevoznih sredstava. Te se informacije ne mogu dobiti u zemlji te su informacije od drugih država članica gdje dobavljači imaju poslovni nastan od temeljnog značaja. Iako je državama članicama u skladu s člankom 14. dopušteno da ne sudjeluju u toj automatskoj razmjeni informacija u valjano opravdanim slučajevima, neke države članice nisu opravdale svoje nesudjelovanje.

Budući da većina država članica smatra da su primljene informacije korisne i služe u praksi za analizu rizika i za potrebe kontrole, Komisija smatra da bi države članice trebale uspostaviti efikasne postupke za prikupljanje podataka za različite kategorije i ne suzdržavati se od sudjelovanja u toj automatskoj razmjeni. To je pitanje već spomenuto u izvješću Revizorskog suda iz 2008. o funkcioniranju administrativne suradnje[7]. Državama članicama koje nemaju mogućnost prikupljanja informacija o novim prijevoznim sredstvima, preporučuje se da se upoznaju s dobrim praksama drugih država članica aktivnih u tom području, na primjer Belgije koja je ponudila drugim državama članicama razmjenu svojih iskustava o prikupljanju informacija o takvim transakcijama.

Komisija sa žaljenjem utvrđuje da se pojedine države članice i nadalje suzdržavaju od razmjene takvih informacija, posebice u svjetlu toga što je popis podataka na koje se ta razmjena informacija odnosi znatno smanjena.

3.3.        Povratne informacije (kako su opisane u članku 16.)

Povratne informacije su nova mjera koja je uvedena 2012. na temelju Uredbe na poseban zahtjev nekoliko država članica. One smatraju da će povratne informacije pomoći upravi u rješavanju nedostataka u postupcima i motiviranju poreznih revizora da povećaju kvalitetu razmijenjenih informacija.

Međutim, većina država članica nije se 2012., kada je prvi put uveden taj mehanizam, koristila mehanizmom povratnih informacija.

Sve države članice slažu se da povratne informacije ne bi trebalo tražiti sustavno već samo na pojedinačnoj osnovi kako bi se dodatne zadaće koje stvara alat povratnih informacija svelo na prihvatljivu razinu.

Međutim većina država članica smatra da je prerano donositi bilo kakve čvrste zaključke o djelotvornosti i kvaliteti povratnih informacija. Pojedine države članice zabilježile su pozitivan utjecaj na motivaciju osoblja i rast spontanih informacija. To je bio zaključak i stručne skupine[8] koja je provela vježbu idejne rasprave o prednostima uspostave mehanizma povratnih informacija i koja je smatrala da povratne informacije mogu imati važnu ulogu u motivaciji poreznih službenika i u poticanju više razine spontane razmjene informacija.

Države članice koje se koriste alatom za povratne informacije navode da bi primljene informacije mogle imati pozitivan učinak na njihovu reviziju PDV-a i porezne prihode.

U kontekstu dobre administrativne suradnje i najboljih praksi, povratne informacije treba poticati, jer je to najbolji način na koji se porezne službenike druge države članice može obavijestiti o tome da su informacije koje su proslijedili bili korisne i da je napor koji su dodatno uložili dao pozitivan rezultat ili je barem bio koristan državi članici koja podnosi zahtjev.

Komisija isto tako sa zadovoljstvom primjećuje da pojedine države članice pružaju povratne informacije spontano, ne samo na zahtjev već i kada se pokaže da su informacije dobivene od drugih država članica bile korisne u vlastitoj zemlji. To odražava pozitivan stav tih država članica u smislu načina na koji bi prekogranična suradnja trebala funkcionirati.

Budući da su povratne informacije važne za poboljšanje efikasnosti razmjene informacija, države članice moraju povećati primjenu ovog mehanizma i osigurati davanje povratnih informacija svaki put kada se traže te čak osigurati povratne informacije u slučajevima kada nisu tražene ali bi bile korisne za druge države članice.

Kako bi se to postiglo, uprava bi trebala poboljšati edukaciju poreznih revizora kako bi oni postali svjesni značaja pružanja povratnih informacija i spontane razmjene informacija o naporima za ubiranje poreza drugih država članica.

3.4.        Pohrana i razmjena informacija specifičnih za transakcije unutar Zajednice (članci od 17. do 24.)

3.4.1.     Baza podataka u sustavu VIES

Odredbe koje se odnose na bazu podataka u sustavu VIES izmijenjene su radi povećanja količine i kvalitete pohranjenih i razmijenjenih informacija. Sastavljen je novi popis informacija koje se pohranjuju i obrađuju. Međutim, neke od tih informacija trebat će biti dostupne tek od 2015.

Većina država članica uglavnom je zadovoljna s promjenama i ukazuje na smanjenje broja retroaktivnih ispravaka i odstupanja, brže ažuriranje i pouzdanije podatke o prometu. Nadalje, skraćenje rokova za podnošenje i prijenos zbirnih prijava ubrzalo je brzinu razmjene informacija čime se poreznoj upravi osigurala značajna prednost.

U prošlosti su nevažeći brojevi za PDV i kašnjenja u ispravljanju podataka često navođeni kao uzroci problema povezanih s kvalitetom informacija sadržanih u bazi podataka.

U prethodnom izvješću Komisije navodi se da se čestim ažuriranjem, koje treba obavljati dnevno, poboljšava kvaliteta informacija sadržanih u bazi podataka. Velika većina država članica sada primjenjuje sustav dnevnog ažuriranja.

Iako je većina onih država članica koje ocjenjuju kvalitetu i pouzdanost općenito zadovoljna promjenama koje su uvedene na temelju preinačene Uredbe, čini se ipak da još uvijek postoje odstupanja i da se ispravci podataka u sustavu VIES i nadalje obavljaju retroaktivno.

Komisija navodi da porezne uprave općenito nemaju relevantne ili precizne podatke o broju neusklađenosti. I nadalje ostaje otvoreno pitanje je li provjera kvalitete država članica primjerena za poboljšanje pouzdanosti baze podataka u sustavu VIES.

U vezi s retroaktivnim brisanjem identifikacijskih brojeva za PDV, Komisija bi željela ponoviti ono na što je već ukazala nekoliko puta, a to je da se takvim praksama ugrožava pravna sigurnost trgovaca i da bi ga treba izbjegavati. U Uredbi se jasno navodi da bi države članice trebale ažurirati svoje baze podataka jer su pouzdane informacije nužne za vjerodostojnost sustava VIES.

Komisija stoga preporučuje svim državama članicama uvođenje mjera za ažuriranje baza podataka u sustavu VIES. To će, zajedno sa skraćivanjem rokova, dovesti do pouzdanog i ažuriranog sustava VIES kojim će se omogućiti najbrža moguća dostupnost podataka o transakcijama unutar Zajednice.

3.4.2.     Automatiziran pristup bazama podataka

Uredbom se sada osigurava da se nadležnim tijelima daje automatizirani pristup pojedinim informacijama iz baza podataka drugih država članica. Svrha je takvog automatiziranog pristupa smanjiti broj zahtjeva koje država članica koja prima zahtjev treba obraditi i osigurati brži pristup traženim podatcima.

To države članice provode na različite načine: dok jedne izdvajaju tražene podatke iz postojećih baza podataka, druge kreiraju posebnu bazu podataka s tom svrhom. Omjer prvih i drugih je podjednak. Međutim ne može se zaključiti bi li većina država članica dala jasnu prednost uporabi postojećih baza podataka ili ne. Treba isto tako imati na umu da troškovna efikasnost ili druga tehnička ograničenja mogu imati ulogu u donošenju odluke određene države članice o uporabi postojećih baza podataka.

Međutim, važno je napomenuti da će sve države članice odobriti nadležnim tijelima svih ostalih država članica automatizirani pristup podatcima iz članka 21. stavka 2. Uredbe 904/2010 uz uvjete navedene u tom članku. Još je prerano za dobivanje pouzdane slike o uporabi ovog alata jer je on u primjeni tek od 1. siječnja 2013.

Komisija će pratiti ispravnu primjenu automatiziranog pristupa i osigurati detaljnije podatke o korisnosti i djelotvornosti ovog alata u sljedećem izvješću.

3.5.        Prisutnost službenika u službenim prostorijama i sudjelovanje u upravnim istražnim radnjama u drugoj državi članici (članak 28.)

U prethodnom izvješću utvrđen je određen broj problema pri primjeni ovog instrumenta.

Statistički podatci koji se podnose godišnje pokazuju da je praktična primjena ovog instrumenta ograničena, iako se on ipak smatra korisnim alatom, posebice u pograničnim regijama. Prepreke, koje se uglavnom sastoje od pitanja koja se trebaju riješiti na nacionalnoj razini (poput razvoja jezičnih vještina, ljudskih resursa i internih postupaka), jednake su onima koje su već spomenute u prethodnom izvješću.

Najvažniji razlozi ponavljajuće pojavnosti ograničene uporabe jesu nedostatna nacionalna pravna osnova koja bi omogućila sudjelovanje u nacionalnim istražnim radnjama, specifični nacionalni uvjeti koji sputavaju primjenu tog instrumenta i jezični problemi.

Velika većina država članica omogućuje službenicima drugih država članica prisutnost u službenim prostorijama porezne uprave i sudjelovanje u upravnim istražnim radnjama, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 28.

Pitanjem proračunskih problema uslijed ograničenih financijskih sredstava bavit će se novi program Fiscalis 2020 koji uključuje financiranje takvih posjeta drugim državama članicama. Treba podizati i svijest službenika o mogućoj uporabi tog instrumenta. Države članice trebale bi promicati uporabu ovog alata na domaćem terenu, te na taj način promicati njegove koristi. One bi se mogle koristiti i pozitivnim iskustvima drugih država članica u primjeni tog alata.

U slučaju problema u organizaciji događaja iz članka 28., države članice trebale bi pokušati riješiti taj problem na bilateralnoj osnovi.

Uporaba tog alata mogla bi se još poboljšati jer ga znatan broj država članica i dalje ne upotrebljuje često. Zajedničkim radom u okviru multilateralne kontrole, uključujući prisutnost u službenim prostorijama poreznog obveznika, uštedjet će se mnogo vremena (što uključuje i vrijeme poreznog obveznika) jer se pitanja mogu riješiti međusobnom suradnjom.

Komisija se nada češćoj uporabi tog alata u budućnosti.

3.6.        Usporedni nadzori - multilateralni nadzori (članci od 29. do 30.)

3.6.1.     Organizacija multilateralnih nadzora (multilateral controls – MLC)

Države članice svjesne su dodane vrijednosti ovog instrumenta. Zadovoljne su organizacijom platforme za MLC i vodičem za MLC. Broj godišnje pokrenutih multilateralnih kontrola i dalje je jednak. Razlozi koje države članice navode za prilično malen broj multilateralnih nadzora uključuju tvrdnje da je u utvrđene programe planiranja godišnjih revizija teško uvesti inicijative za multilateralne nadzore, da to uključuje dodatno radno opterećenje za lokalne službenike bez iskustva i da je teško uvjeriti upravu u isplativost ulaganja u revizije od kojih će koristi imati samo druge uključene države članice.

3.6.2.     Komunikacija između odjela za multilateralnu suradnju i drugih odjela

U prethodnom izvješću spomenuto je da još ima prostora za poboljšanje komunikacije između koordinatora MLC-a i drugih odjela (npr. CLO i jedinica za borbu protiv porezne prijevare), eventualno prilagodbom postojećih postupaka MLC-a kako bi se osigurala brža i manje birokratska reakcija u specifičnim slučajevima povezanima s prijevarom.

Općenito, države članice uspostavile su odgovarajuće komunikacijske kanale između jedinica/osoba koje se bave sprječavanjem prijevara i jedinica MLC-a za koordinaciju / koordinatora MLC-a. Način na koji je ta komunikacija organizirana u velikoj mjeri ovisi o administrativnoj organizaciji porezne uprave unutar pojedine države članice te se ona može odvijati na različite načine, od izravnih kontakata unutar istog odjela do kontakata među zasebnim odjelima u određenoj decentraliziranoj strukturi.

Države članice svjesne su da uspostavljeni sustav izravne komunikacije između jedinice za koordinaciju multilateralne kontrole i jedinice koja se bavi kontrolom i borbom protiv prijevare pruža dodanu vrijednost koja se očituje u brzoj reakciji u slučaju prijevare.

U pogledu interakcije s Eurofiscom, ciljane informacije iz mreže Eurofisc mogle bi biti korisne pri pokretanju multilateralnih kontrola. Pristup Eurofisc mreži isključiva je odgovornost službenika za vezu Eurofisca, ali informacije koje taj službenik smatra korisnima mogu se prenijeti koordinatoru MLC-a. Suradnja između Eurofisca i funkcije za koordinaciju MLC-a mogla bi se definirati protokolom.

Nedavno je jedna projektna skupina [9] dala određene preporuke za povećanje primjene tog alata, uključujući u području trošarina. Nekim od tih preporuka ukazuje se i na bližu suradnju između carinskih i poreznih uprava u onim državama članicama u kojima se tim porezima bave različiti odjeli.

Belgija je pokrenula pokusni projekt radi uspostave brzog tima za analizu na europskoj razini koji bi trebao reagirati na rana upozorenja i rekonstruirati globalne prijevarne lance transakcija. To bi mogao biti koristan izvor informacija za multilateralne nadzore. Belgijski pokusni projekt čiji je cilj pojačavanje borbe protiv prijevare u vezi s PDV-om detaljnije će se opisati u okviru platforme Eurofisc.

Multilateralni nadzori i prisutnost službenika u službenim prostorijama drugih država članica alati su koje bi države članice trebale češće upotrebljavati, posebno zbog toga što će troškovi povezani s njihovom uporabom od sada pa nadalje biti financirani s pomoću programa Fiscalis. Teško je razumjeti razloge zbog kojih je upotreba uporabe alata za multilateralni nadzor još uvijek prilično ograničena, a posljednjih godina čak je i smanjena unatoč tomu što taj alat može odlično pokazati koristi koje stvara za sve relevantne države članice.

Države članice trebale bi alocirati više sredstava uporabi ovog alata i sve države članice trebale bi osigurati pokretanje takvih multilateralnih nadzora ili aktivno sudjelovanje u njima. U 2014. treba biti moguće postići povećanje multilateralnih nadzora na 75, posebno zbog toga što bi to u prosjeku značilo otprilike tri multilateralna nadzora po državi članici.

3.6.3.     Mogući budući pristup: zajednička revizija

OECD opisuje zajedničku reviziju kao inicijativu u kojoj se dvije ili više država udružuju radi uspostave jedinstvenog tima za reviziju radi ispitivanja određenog pitanja (određenih pitanja) / transakcije (transakcija) jednog ili više povezanih poreznih obveznika (kako pravnih subjekata, tako i pojedinaca) koji se bave prekograničnim poslovnim aktivnostima, po mogućnosti obuhvaćajući prekogranične transakcije koje uključuju povezana trgovačka društva iz država sudionica i u kojima predmetne države imaju zajednički ili komplementarni interes; kada porezni obveznik zajednički prikazuje podatke i dijeli informacije s predmetnim državama, a tim uključuje predstavnike nadležnih tijela iz svake pojedine države[10].

Samo tri države članice imaju iskustvo s prethodno opisanim zajedničkim revizijama. Jedna država članica provela je zajedničke revizije s trećom zemljom dok su Nizozemska i Ujedinjena Kraljevina pokrenule pokusni projekt u tom području. Na temelju ovih prilično ograničenih iskustava, može se primijetiti da su odgovornosti, koordinacija, ovlasti i ograničenja zajedničkog tima za reviziju utvrđeni (bilateralnim) sporazumima o zajedničkoj administrativnoj pomoći i razmjeni informacija u poreznim stvarima.

Države članice dale su vrlo različite odgovore na pitanje bi li zajedničke revizije bile koristan alat u određenim okolnostima u usporedbi s primjerice MLC-om. Većina država članica smatra da ima previše pravnih i organizacijskih pitanja na koja nisu dani odgovori (na primjer, nepostojanje pravne osnove, neodgovarajući nacionalni postupci, odvojene jurisdikcije, suglasnost poreznog obveznika) da bi se moglo reći bi li zajednička revizija jedinstvenog tima za reviziju mogla u određenim slučajevima biti efikasnija od MLC-a.

Unatoč tomu, neke države članice navele su da bi zajednička revizija mogla biti djelotvorna u situacijama koje zahtijevaju brzu razmjenu informacija, posebice u slučajevima izravnog oporezivanja koji bi mogli uključivati vrlo velika trgovačka društva s ovisnim društvima (npr. cijena transfera).

One države članice koje su pokrenule pokusni projekt još uvijek moraju utvrditi može li jedinstveni tim za reviziju ubrzati opće razumijevanje pitanja o kojima se radi (na primjer, pojašnjenje nejasnoća povezanih s pitanjima koja se odnose na međunarodne poreze, bolja procjena međunarodnih poreznih rizika, efikasnije rješavanje pitanja prekograničnih pitanja) i pokazati se jeftinijim i za uprave i za poreznog obveznika, jer će se obavljati samo jedna revizija koji će dati jedan rezultat.

Iako velika većina država članica nema iskustva s zajedničkim revizijama, čini se da se one u načelu ne protive toj ideji (posebice u području izravnog oporezivanja).

O brojnim pravnim i organizacijskim pitanjima na koja još nije dan odgovor moglo bi se detaljnije raspravljati u okviru projektne skupine Fiscalis, na temelju postojećeg iskustva i pokusnog projekta koji trenutačno organiziraju dvije države članice. Ovisno o ishodu toga, Komisija bi mogla dati prijedlog za stvaranje pravne osnove za primjenu tog alata na razini EU-a.

3.7.        Pružanje informacija za porezne obveznike (članci od 31. do 32.)

Radi povećanja pravne sigurnosti trgovaca, trgovci mogu dobiti potvrdu o valjanosti identifikacijskog broja za PDV (PDV id. broj) u pojedinim državama članicama uz uvjet da oni daju svoje identifikacijske brojeve za PDV.

Države članice su prije mnogo godina uz pomoć Komisije uspostavile Sustav za razmjenu informacija o PDV-u (sustav VIES) radi pružanja informacija poreznim obveznicima. Do danas sve se države članice, osim jedne, koriste sustavom VIES za potvrđivanje valjanosti PDV id. broja te naziva i adrese trgovca.

U pogledu primjene ovih odredaba, samo jedna država članica i dalje ne potvrđuje PDV id. broj domaćih trgovaca poreznim obveznicima iz EU-a koji to traže mrežnim sustavom VIES; umjesto toga, ona zahtijeva od poreznih obveznika koji traže tu informaciju da prođu sustavom nacionalnog CLO-a kako bi dobili potvrdu tog podatka. Jedna druga država članica navela je da je to, posljedično, jedini razlog zbog kojeg ona i dalje održava domaći sustav.

Može se zaključiti da u pogledu pružanja podataka poreznim obveznicima radi utvrđivanja valjanosti PDV id. broja njihovih klijenata, sve države članice imaju takav sustav.

Države članice trebale bi osigurati automatsko ažuriranje mrežnog sustava VIES.

3.8.        Eurofisc (članci od 33. do 37.)

Mreža Eurofisc je novouvedeni mehanizam brze suradnje za rješavanje pitanja obrazaca prijevara velikog opsega ili novih prijevara. Tom su mrežom uspostavljena četiri područja rada i njezina prva izvješća objavljena su u ožujku 2012. i u travnju 2013. Odredbe o uspostavi mreže stupile su na snagu u studenome 2010.

Trenutačno postoje četiri područja rada koja obuhvaćaju različite sektore na koje je utjecala prijevara u vezi s PDV-om. Trenutačno se ne vidi stvarna potreba za dodatnim područjima rada, osim ako se u određenom sektoru ne budu pojavile nove prijevare u velikom broju slučajeva.

Nekoliko država članica smatra da bi se zajednička analiza rizika na razini Eurofisca mogla upotrijebiti za unakrsnu analizu podataka u svim područjima rada. One bi željele pokrenuti pokusni projekt za provođenje zajedničke analize rizika. Rezultatima te analize bile bi dobivene ciljane informacije koje bi se dostavljale svim relevantnim državama članicama te bi u konačnici moglo doći do novih multilateralnih nadzora. Takva zajednička analiza rizika mogla bi se uspostaviti kao zasebno područje rada. Rasprave o tom pitanju među državama članicama u Eurofiscu još su u tijeku. Nažalost, nedavne rasprave o toj ideji u Stručnoj skupini za strategiju borbe protiv porezne prijevare pokazale su da nisu sve države članice uvjerene da bi Eurofisc u ovoj fazi trebao raditi na zajedničkoj analizi rizika i smatraju da bi njegove aktivnosti trebale biti ograničene na postizanje poboljšanja u postojećim radnim postupcima.

Radi jačanja djelotvornosti mreže, Komisija smatra da su analiza rizika i povratne informacije ključna područja u kojima se mogu postići poboljšanja:

– Primljene informacije trebaju biti više ciljane. Teško je ocjenjivati veliku količinu informacija koja se ponekad šalje. Stoga je nekoliko država članica predložilo da bi sve države članice trebale imati djelotvorni nacionalni alat za analizu rizika kojim bi se osiguralo bolje filtriranje velikih količina informacija i osiguralo prenošenje samo onih o sumnjivim slučajevima.

– Baza podataka u sustavu VIES mogla bi se upotrijebiti i za potrebe analize rizika. To može biti vrlo brz način za prikupljanje informacija o mogućoj karusel mreži jer podatci mogu biti dostupni prije podnošenja prijava PDV-a ili zbirnih prijava. Države članice koje razviju tražilicu za analizu ove vrste informacija mogle bi razmjenjivati najbolje prakse.

– Potreban je brz i jasan mehanizam za povratne informacije unutar mreže. Povratne informacije treba upotrebljivati za poboljšanje analize rizika koja bi dovela do podataka koji su više ciljani. Mehanizam povratnih informacija koji se trenutačno koristi u Eurofiscu pomaže državama članicama u provjeri kvalitete izdanih upozorenja u vezi s pojedinim trgovačkim društvima jer upozorena država članica može dati povratnu informaciju o rezultatima državi članici koja izdaje upozorenje.

Nadalje, na temelju informacija primljenih od Eurofisca, porezne uprave mogu pokrenuti revizije koje mogu dovesti do poništenja identifikacijskog broja za PDV.

Bolja kvaliteta prenesenih informacija i bolja djelotvornost mreže mogu se postići poboljšanim internim funkcioniranjem koje se može dogovoriti na sastancima Eurofisca. Brza i točna povratna informacija ključna je za djelotvornost mreže. Jedna država članica zastupala je stajalište da bi uspostava zajedničkog tima za analizu rizika u posebnom području rada bila opravdana činjenicom da bi se time poslala važna politička poruka o ozbiljnosti država članica u ostvarivanju napretka u borbi protiv prijevare.

Komisija primjećuje da bi nekoliko država članica željelo dodatno povećati administrativnu suradnju i dopustiti službenicima za vezu Eurofisca bolje iskorištavanje informacija dostupnih u mreži. Time bi se osigurala dodatna pomoć državama članicama u borbi protiv prijevare u vezi s PDV-om prije nego što do prijevare zaista dođe. No bez obzira na to, neke države članice sklonije su održavanju analize rizika u nacionalnim okvirima.

Komisija smatra da bi one države članice koje su spremne trebale nastaviti raditi na boljoj upotrebi dostupnih informacija.

Komisija vjeruje da bi razvoj zajedničke analize rizika u okviru Eurofisca mogao biti važan korak u smjeru razmjene informacija koje su više ciljane. Tom se mrežom, stoga, treba istražiti koristi takve zajedničke analize rizika.

3.9.        Odnosi s Komisijom (članak 49.)

U skladu s člankom 49. Uredbe, države članice dužne su ispitati i ocijeniti rad aranžmana za administrativnu suradnju. U prethodnom izvješću utvrđeno je da se čini da velika većina država članica ne obavlja sustavno interno ocjenjivanje svojih aranžmana već da temelje svoju samoprocjenu isključivo na godišnjoj statistici koju moraju dostavljati Komisiji s tim u vezi. Situacija se u međuvremenu nije promijenila.

Tijekom rasprava vođenih prije donošenja nove Uredbe, Vijeće je smatralo da u preinaci nije potrebno odrediti da bi države članice trebale u redovnim intervalima provoditi reviziju provođenja administrativne suradnje.

Bez obzira na to, Komisija i dalje vjeruje da bi takva domaća analiza bila vrlo korisna za same države članice kako bi one mogle same ocjenjivati važnost, korisnost i djelotvornost alata za administrativnu suradnju. Posebice u pogledu Eurofisc mreže koja je posebno uspostavljena radi efikasnije borbe protiv prijevare, države članice vrlo su zainteresirane za ocjenjivanje razmjera u kojem je ta mreža doprinijela smanjenju izgubljenih prihoda zbog prijevare u vezi s PDV-om. Budući da uloga Komisije u pogledu administrativne suradnje u području PDV-a može biti jedino pružanje podrške, same države članice mogu najbolje ocijeniti djelotvornost različitih alata.

Komisija stoga preporučuje državama članicama da donesu takav postupak radi provođenja stvarne analize troškova i koristi različitih alata.

3.10.      Odnosi s trećim zemljama (članak 36.)

Države članice smatraju da bi informacije koje dolaze iz trećih zemalja mogle biti korisne u olakšavanju utvrđivanja poreza ili otkrivanju prijevare. Međutim, nisu sve države članice sklopile ugovore o porezima koji obuhvaćaju pitanja o PDV-u te stoga one ne mogu prosljeđivati informacije primljene od trećih zemalja drugim državama članicama.

Države članice nemaju jedinstvene pristupe razmjeni informacija s trećim zemljama. Pojedine države članice potpisale/ratificirale su Konvenciju OECD-a koja je uglavnom sastavljena za potrebe izravnih poreza. Nadalje, pojedine države članice imaju i određeni broj sporazuma o razmjeni poreznih informacija dok su druge potpisale ili ratificirale konvencije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

Na temelju podataka koje su pružile države članice, može se jedino zaključiti da nema mnogo općenitih iskustava o razmjeni informacija o PDV-u s trećim zemljama.

Komisija je stoga uvjerena da bi pristup koordiniran na razini EU-a za uspostavljanje aranžmana za administrativnu suradnju s trećim zemljama u području PDV-a bio pravi put prema naprijed. Multilateralni sporazum EU-a mogao bi se smatrati dugoročnim projektom. Novi aranžmani za provedbu mini one stop shopa koji stupaju na snagu 2015. dodatan su argument koji govori u prilog multilateralnog sporazuma EU-a.

Komisija planira podnijeti prijedlog za dobivanje odobrenja Vijeća za pokretanje pregovora s pojedinim trećim zemljama radi bilateralnog sporazuma o administrativnoj suradnji početkom 2014.

4.           Posebna tema: mini one stop shop (moss)

Od 1. siječnja 2015., uvodi se izborni mini One Stop Shop (MOSS) kao mjera pojednostavnjenja za pojedine trgovce. Time će se omogućiti dobavljaču da se, umjesto upisivanja u registar obveznika PDV-a u svakoj državi članici u kojoj ima klijenta, upisuje u registar obveznika PDV-a, odnosno prijavljuje i plaća PDV za isporuke telekomunikacijskih usluga, usluga radiodifuzije i elektroničkih usluga u drugoj državi članici s pomoću jedinstvenog mrežnog portala u jednoj državi članici, i to državi članici gdje je on identificirani u smislu PDV-a.

MOSS će imati učinak i na administrativnu suradnju među državama članicama u području revizije i nadzora poreznih obveznika.

Pripremne pravne i praktične radnje su gotovo obavljene. Komisija je uspostavila i projektnu skupinu Fiscalis (FPG 86) za pitanja revizije i nadzora u kontekstu MOSS-a. Članovi ove skupine sastavili su popis preporuka o načinu na koji se od trgovaca mogu tražiti informacije s pomoću standardne revizijske datoteke za sustav MOSS te o načinu na koji se može najlakše stupiti u vezu s tim poslovnim subjektima u slučaju potrebe za dodatnim informacijama ili istražnim radnjama. Budući da države članice nisu obvezne jednoglasno prihvatiti te smjernice, Komisija se nada da će one biti suglasne s primjenom tih smjernica u neformalnom obliku čime će smanjiti opterećenje poslovnih subjekata i olakšati primjena mehanizma pojednostavnjenja.

5.           Opća ocjena funkcioniranja administrativne suradnje

Općenito, cjelokupna ocjena funkcioniranja administrativne suradnje čini se pozitivnom. Mnoge države članice navode da je nužno osigurati dobru kvalitetu SCAC-ovih obrazaca za zahtjeve i poštovati rokove za odgovore na te zahtjeve. Pojedine države članice i dalje navode nacionalna pitanja (poput nedostatka sredstava) i dugogodišnje probleme s razmjenom informacija (nepotpuni osnovni podatci u zahtjevima za informacije; odstupanja statističkih informacija; retroaktivne promjene u bazi podataka u sustavu VIES; različita pravila povezana s rokovima za odgovore).

Neke države članice dale su određeni broj prijedloga za poboljšanje administrativne suradnje u području PDV-a.

Prva skupina prijedloga iz područja je odgovornosti država članica i zahtjeva djelovanje u zemlji (na primjer, jačanje upravljačke svijesti, zahtjevi za informacije podnose se tek nakon što su iscrpljeni svi ostali resursi u državi članici koja podnosi zahtjev).

Ostali prijedlozi zahtijevali bi promjene u zakonodavstvu kojima bi se, na primjer, propisala obveza davanja povratnih informacija, uvele kazne za loše rezultate u vezi s ispunjivanjem rokova ili povećali pragovi za zahtjeve. Međutim, uz poteškoće koje bi donošenje takvih zakonodavnih mjera predstavljalo, Komisija bi predvidjela i određene praktične probleme, na primjer, način na koji bi se nametale kazne i tko bi ih uvodio te način njihova izračuna itd.

Daljnji prijedlozi zahtijevali bi promjene u prijenosu podataka Komisiji, na primjer, prikupljanje statističkih podataka radi rangiranja neispunjenih rokova (kašnjenje od 3, 6 i 9 mjeseci). Komisija smatra da bi trebalo biti izvedivo postići zajednički dogovor o tom pitanju u SCAC-u.

U skladu s drugom idejom, Komisija bi trebala poduzeti mjere u vezi s državama članicama koje sustavno ne ispunjuju svoje obveze u skladu s Uredbom 904/2010. U tom bi slučaju Komisija mogla predložiti mjeru pružanja tehničke pomoći ili trajnog praćenja u skladu s člankom 12.stavkom 3. Uredbe 1553/89. Širenje najboljih praksi i seminari Fiscalis CLO navedeni su kao dobri alati za poboljšanje administrativne suradnje.

Neki od ovih prijedloga razmatrani su u prošlosti bez rezultata. Međutim, Komisija planira nastaviti raditi na tim prijedlozima na odgovarajućoj razini radi poboljšanja funkcioniranja administrativne suradnje, uz uvjet jamstva dovoljne podrške država članica.

6.           Zaključak

Kao što je spomenuto u nekoliko prilika i nedavno u koordiniranoj strategiji za poboljšanje borbe protiv prijevare u vezi s PDV-om iz nedavne Komunikacije Komisije kojom se predstavlja Akcijski plan za jačanje borbe protiv porezne prijevare i utaje poreza (COM(2012 722 završna verzija od 6.12.2012.), države članice mogu učinkovito riješiti pitanje porezne prijevare i utaje poreza samo ako rade zajedno. Poboljšanje administrativne suradnje između poreznih uprava država članica stoga je ključni cilj strategije Komisije u tom području.

Izvješće ističe područja u kojima se administrativna suradnja može dodatno pojačati češćom uporabom poboljšanih mogućnosti koje nudi Uredba 904/2010:

· općenito, odgovori na zahtjeve za informacije moraju biti brži jer je kašnjenje u davanju odgovora kritično pitanje;

· pojedine države članice još su suzdržane u pogledu sudjelovanja u automatskoj razmjeni informacija o poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan i novim prijevoznim sredstvima, iako smatraju da bi te informacije bile vrlo korisne. To je vrlo problematično i Komisija stoga planira pažljivije pratiti kretanja u tom području;

· pružanje povratnih informacija, bilo spontano bilo na zahtjev, pristup je koji treba poticati u kontekstu dobre suradnje i najboljih praksi, jer je to najbolji način na koji se porezne službenike može obavijestiti o korisnosti (u određenoj mjeri) njihova rada;

· Države članice trebale bi promicati sudjelovanje u upravnim istražnim radnjama primjenom postojećih pravnih odredbi iz Uredbe. To je vrlo koristan alat koji je zadržan u revidiranoj Uredbi te stoga nije dobro što ga države članice tako malo rabe;

· multilateralni nadzori dokazali su svoju korisnost. Međutim čini se da se u posljednje vrijeme države članice njima manje koriste. Potrebno je obnoviti angažman država članica u multilateralnim nadzorima, a zapreke multilateralnim nadzorima navedene u ovom izvješću treba premostiti;

· zajedničke revizije su instrument koji treba dalje razvijati s pomoću projektne skupine Fiscalis na temelju iskustva stečenog pokusnim projektom koji su provele Nizozemska i Ujedinjena Kraljevina. Prema potrebi, Komisija će preuzeti inicijativu kako bi se osigurao pravni temelj za uporabu tog alata na razini EU-a;

· u okviru Eurofisca, zajednička analiza rizika i djelotvoran mehanizam povratnih informacija bili bi odgovarajući odgovor na zahtjev za informacijama koje su više ciljane i boljim iskorištavanjem informacija koje su već dostupne u mreži. To bi omogućilo mreži daljnje jačanje njezine uloge brze reakcije poreznih uprava na prekogranične prijevare u vezi s PDV-om;

· koordiniran pristup na razini EU-a za uspostavljanje administrativne suradnje s trećim zemljama u području PDV-a bio bi odgovor na različite načine kojima trenutačno države članice organiziraju svoje kontakte s trećim zemljama. U kratkom razdoblju Komisija će podnijeti prijedlog za dobivanje odobrenja Vijeća o pokretanju pregovora s pojedinim trećim zemljama o bilateralnom sporazumu o administrativnoj suradnji u području PDV-a.

Komisija može pomoći u otvaranju puta k djelotvornoj administrativnoj suradnji među državama članicama radi rješavanja pitanja prijevare u vezi s PDV-om. Ona je voljna podržati svaku inicijativu koja bi pojačala suradnju i poduzeti pravne radnje kad god je to potrebno.

Međutim, države članice moraju pokazati političku volju potrebnu za taj put. One moraju uložiti potrebne napore na domaćoj razini za poboljšanje praktičnog funkcioniranja aranžmana za administrativnu suradnju kako bi mogle u potpunosti uživati u koristima tih alata.

Prekogranična suradnja zaista jest jedini adekvatni odgovor na prekograničnu prijevaru u vezi s PDV-om i države članice moraju u trenutačnoj teškoj gospodarskoj klimi alocirati sredstva u skladu s prioritetima. Komisija je uvjerena da je jedino punom primjenom ovih alata u kombinaciji s dostupnosti dovoljne količine sredstava na domaćoj razini moguće smanjiti gubitke za državne blagajne koji proizlaze iz prijevara u vezi s PDV-om.

Komisija će podnijeti izvješće o napretku koji su ostvarile države članice u područjima utvrđenima u ovom izvješću. S obzirom na ozbiljnost problema prijevare u vezi s PDV-om, ona neće čekati sljedeće izvješće koje se očekuje tek krajem 2018., već planira osigurati, do kraja 2015., ocjenu statusa realizacije SCAC-u usredotočeno na napore koje su uložile države članice kako bi premostile nedostatke navedene u ovom izvješću i dodatno unaprijedile prekograničnu suradnju u području PDV-a.

[1]               Komunikacija Komisije, Usklađena strategija poboljšanja borbe protiv utaje PDV-a u EU-u, COM(2008)807 završna verzija, 1.12.2008.

[2]               COM (2011) 851, 6.12.2011.

[3]               Na upitnik poslan uz pismo 1763918 od 19.12.2012. odgovorilo je 27 država članica.

[4]               IZVJEŠĆE KOMISIJE VIJEĆU I EUROPSKOM PARLAMENTU o primjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1798/2003 o upravnoj suradnji u području poreza na dodanu vrijednost, COM (2009) 428  završna verzija od 18.8.2009.

[5]               Vidi radni dokument SCAC-a br. 562.

[6]               SL L 29, 1.2.2012., str. 13.

[7]               Posebno izvješće ERS-a 08/2007, SL C 20, 25.1.2008., poglavlje 51.

[8]               Projektna skupina Fiscalis 43 „Razmjena informacija i potreba za povratnim informacijama”

[9]               Projektna skupina Fiscalis 84 „Multilateralni nadzori u području trošarina”

[10]             Izvješće o zajedničkoj reviziji, OECD, FTA, rujan 2010.