This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52014DC0021
COMMUNICATION FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT, THE COUNCIL, THE EUROPEAN ECONOMIC AND SOCIAL COMMITTEE AND THE COMMITTEE OF THE REGIONS Energy prices and costs in Europe
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA Cijene i troškovi energije u Europi
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA Cijene i troškovi energije u Europi
/* COM/2014/021 final */
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA Cijene i troškovi energije u Europi /* COM/2014/021 final */
Uvod Rast
cijena energije izaziva veliku političku zabrinutost. Time nastaju dodatni troškovni pritisci na već teško
opterećena kućanstva i industriju[1]
koji utječu na globalnu konkurentnost Europe. Europska je komisija, u
odgovoru na zahtjev Europskog vijeća, pripremila detaljnu analizu cijena i
troškova energije u Europi kako bi donositeljima politika pomogla u
razumijevanju pozadinskog konteksta, utjecaja nedavnog rasta cijena na
potrošače i političkih posljedica. U izvješću su
navedeni opsežni i detaljni podatci prikupljeni iz velikog broja izvora. U
njemu su ocijenjeni trendovi u kretanju cijena energije i troškova energije te
istraženi mogući uzroci tih trendova, kao i izvedeni zaključci koji
trebaju pomoći u donošenju odluka o mjerama politike potrebnima za
rješavanje ovog pitanja[2].
Izvješće je priloženo ovoj Komunikaciji[3]. Izvješće je
usmjereno na cijene električne energije i plina. Na globalnim tržištima
nafte i ugljena potrošači energije u cijelom svijetu plaćaju
približno istu cijenu. Stoga su razlike u cijenama – koje mogu povećati
troškove za potrošače i stvoriti konkurentne prednosti ili poteškoće
– u drugom planu. Zato ta dva goriva i sektor prometa nisu opsežnije
obuhvaćeni u izvješću. Posljednjih su
godina porasle cijene energetske robe, osobito fosilnih goriva. Rastuće
cijene i troškovi energije nisu novost. Europa je već stoljećima
suočena sa stalnim naporima u osiguravanju primjerene i pristupačne
energije. Danas je razlika u tome da je europski energetski sektor usred
znatnog odmaka od korištenja uvezenih fosilnih goriva, što zahtijeva velika
ulaganja čak i u vrijeme ekonomske nesigurnosti. Nadalje, razlika u
cijenama energije između EU-a i glavnih gospodarskih partnera
povećala se zbog niza razloga nad kojima Europa uglavnom ima malo utjecaja.
Pomaci prema dekarbonizaciji proizvodnje električne energije doveli su do
snažnog rasta u korištenju energije vjetra i solarne energije, što je imalo
znatan utjecaj na mreže i troškove proizvodnje energije. Alternativni izvori
plina, poput plina iz škriljevca ili kaspijskog plina, isto su tako u razvoju i
zahtijevaju daljnja ulaganja. Istovremeno se europski sektori plina i
električne energije pomiču od javnih monopola prema liberaliziranim
tržištima koja se sastoje od konkurentnih privatnih poduzeća i u kojima
korisnici, a ne porezni obveznici, snose troškove novih energetskih ulaganja. Utjecaj koji sve te promjene imaju jedne na
druge može se tumačiti i predviđati na različite načine. Od
liberalizacije tržišta očekuje se da stvori veću konkurenciju i time
učinkovitiju i jeftiniju energiju. Politike zaštite okoliša i klime te
dekarbonizacija oblikovani su kako bi osigurali dugoročnu održivost
energetskog sektora uz prihvaćanje kratkoročno većih troškova,
osobito iz ulaganja. Vlade očekuju da potrošačima te promjene donesu
kratkoročne koristi – radna mjesta i kvalitetu života – kao i da ispune
dugoročne ciljeve održivosti. Sama energetska industrija treba se
prilagoditi vrlo različitim ekološkim, komercijalnim, regulatornim i
tehnološkim normama. Ono što nije bilo predviđeno značajna je i
dugotrajna gospodarska recesija. Kako bi Europa mogla upravljati svim tim
promjenama istovremeno nastavljajući svojim građanima osiguravati
pristup održivoj i pristupačnoj energiji te održavajući industrijsku
konkurentnost, potrebni su napori na razini europske i nacionalne politike kao
i djelovanje industrije i pojedinačnih potrošača. U cilju shvaćanja koje će mjere biti
najdjelotvornije u sljedećim je odjeljcima pružen uvid u to kako se cijene
i troškovi energije mijenjaju i što pokreće te promjene. Nakon toga se
razmatra utjecaj na globalnu konkurentnost EU-a i buduće trendove u
kretanju cijena i troškova. Zaključno, Komisija predlaže niz
aktivnosti čiji je cilj osigurati da se europski građani i industrija
mogu uspješno nositi s izazovom cijena energije i da EU može održati svoju
konkurentnost, od danas pa do 2030. i nakon toga. Od čega se
sastoje naši računi za energiju? Prije ekonomske
analize u nastavku teksta važno je razumjeti što se smatra cijenama i
troškovima energije. Naši računi za energiju djelomično ovise o
količini energije koju trošimo – stoga energetski troškovi mogu biti
smanjeni korištenjem energetski učinkovitijih proizvoda ili drugih
postupaka za uštedu energije. Ali element računa za energiju koji se
odnosi na cijenu često se smatra važnijim i težim za razumijevanje.
Cijena koju potrošači plaćaju za električnu energiju i plin
odražava različite elemente koji su pod utjecajem tržišnih sila i državne
politike. Element
računa koji se odnosi na energiju sastoji se od dvaju dijelova.
Prvi je veleprodajni element cijene. On obično odražava troškove koje
poduzeća imaju pri isporuci energije u mrežu. Ti troškovi uključuju
nabavu goriva ili proizvodnju, prijevoz i preradu goriva kao i troškove izgradnje,
upravljanja i razgradnje elektrana. Drugi je maloprodajni element koji
obuhvaća troškove povezane s prodajom energije krajnjim potrošačima.
Troškovi mreže odražavaju troškove prijenosne i distribucijske
infrastrukture povezane s održavanjem i širenjem mreža, uslugama sustava i
mrežnim gubitcima. Mrežnim se tarifama često pridružuju davanja kojima se
pokrivaju ostali troškovi poput onih povezanih s obvezama javne usluge i
tehnološke podrške. Na kraju se zaračunavaju porezi i pristojbe
koji mogu biti dijelom općeg oporezivanja (PDV, trošarine) ili posebnih
pristojbi za potporu ciljnoj energiji i/ili klimatskih politika. Elementi potrošačkih cijena 1. Cijene
energije u Europi Unatoč
određenom stupnju globalne razmjenjivosti goriva i opreme (poput brodova
koji prevoze ukapljeni prirodni plin (LNG), vjetroturbina itd.), cijene na
tržištima plina i električne energije u najboljem su slučaju
regionalne cijene, a najčešće su to nacionalne ili podnacionalne
cijene koje utječu na maloprodajne troškove i cijene za potrošače te
mogu narušiti jedinstveno tržište. Cijene
električne energije i plina za europske su potrošače[4] porasle i još uvijek
rastu. Dok su skoro sve države članice doživjele stalan rast cijena
električne energije i plina, razlike između različitih
nacionalnih cijena ostaju velike: potrošači u državama članicama s
najvišim cijenama plaćaju 2,5 do 4 puta više od potrošača u državama
članicama s najnižim cijenama[5].
Razlika između najviših i najnižih cijena koje potrošači u državama
članicama plaćaju za električnu energiju i plin povećala se
tijekom vremena, osobito u pogledu cijena plina za kućanstva. Tako se
umjesto konvergencije europskih cijena i nastanka učinkovitijih tržišta
razlike na nacionalnoj razini i dalje zadržavaju. Razvoj
maloprodajnih cijena za kućanstva U Europskoj su
uniji cijene električne energije za kućanstva rasle prosječno
4 % godišnje u posljednjih pet godina (2008. – 2012.)[6]. U većini država
članica to je povećanje iznad razine inflacije. Cijene plina za
kućanstva rasle su 3 % godišnje, opet iznad razine inflacije za
većinu država članica. Osim toga, iza ovih se prosjeka kriju znatne
nacionalne razlike u tome kako su se cijene mijenjale tijekom vremena: Cijene električne energije za kućanstva (€c/kWh uklj. poreze) Izvor: Energetska
statistika Eurostata Cijene prirodnog plina za kućanstva (€c/kWh uklj. poreze) Izvor: Energetska
statistika Eurostata Razvoj
maloprodajnih cijena za industriju U istom su
razdoblju maloprodajne cijene električne energije za industriju rasle
približno 3,5 % godišnje – iznad razine inflacije u polovini država
članica; u istom su razdoblju cijene plina rasle manje od 1 %
godišnje – ispod razine inflacije u većini država članica. Cijene električne energije za industriju (€c/kWh isklj. PDV i naplative poreze i pristojbe,
ali i sva izuzeća) Izvor: Energetska
statistika Eurostata Cijene plina za industriju (€c/kWh isklj. PDV i naplative poreze i pristojbe, ali
i sva izuzeća) Izvor: Energetska
statistika Eurostata Veleprodajne
cijene Suprotno tim
kretanjima u maloprodaji, u razdoblju 2008. – 2012. veleprodajne
su cijene električne energije pale između 35 % i 45 % u
odnosu na glavne pokazatelje europskih veleprodajnih cijena električne
energije. Veleprodajne su se cijene plina mijenjale, padajući i
vraćajući se na ranije razine, tako da tijekom cijelog razdoblja
nije zabilježen rast cijena. Pregled cijena
po komponenti Iza ovog se
prosječnog rasta europskih cijena kriju znatne razlike
između država članica, različitih industrija te u pogledu
vremena. Neki su sektori iskusili puno veću nestabilnost cijena, npr.
nacionalna povećanja cijena električne energije za kućanstva
kreću se u rasponu od -2 % do +47 %; dok su prosječne
cijene plina za industriju u EU-u rasle manje od 1 % godišnje tijekom
2008. – 2012., određene energetski intenzivne industrije
prijavile su rast cijena plina između 27 % i 40 % u razdoblju
2010. – 2012. U pratećem su izvješću ove razlike
proučene, osobito između industrijskih sektora, i naglašeno je da su
cijene i utjecaji politika različiti za različite korisnike. Radi
boljeg razumijevanja odnosa između cijena energije i energetske politike
korisno je raščlaniti cijene u njihove različite elemente: Razvoj
maloprodajne cijene električne energije po komponenti Relativni
udio energetskog elementa cijene električne energije općenito se
tijekom vremena smanjio. To je zbog toga što je od 2008.
komponenta poreza/pristojbi[7]
doživjela najveći rast, dok su elementi energetskih troškova doživjeli
najmanji rast. Od 2008. troškovi elektroenergetske mreže porasli su 18,5 %
za kućanstva i 30 % za industrijske korisnike; porezi i pristojbe
porasli su 36 % za kućanstva i 127 % za industriju, prije
izuzeća. Unatoč tome što nisu dostupni dosljedni nacionalni podatci o
izuzećima, niz država članica osigurava znatna izuzeća od
plaćanja poreza i pristojbi u određenim energetski intenzivnim
industrijama, čime je rast cijena povezan s porezima/pristojbama znatno
ublažen. Razvoj cijene električne energije po
komponenti 2008. – 2012. Izvor: Eurostat. Uključuje poreze za
kućanstva; isključuje PDV i druge naplative poreze za industriju,
ostala izuzeća za industriju nisu uključena (nisu dostupna) Razvoj
maloprodajne cijene plina po komponenti U slučaju
maloprodajnih cijena prirodnog plina, od 2008. energetska je komponenta
isto tako ostala stabilna, dok je mrežna komponenta na razini EU-a u
prosjeku narasla 17 % za kućanstva i 14 % za industriju; porezi
su porasli 12 – 14 % za kućanstva i 12 % za
industriju. Razvoj
cijene plina po komponenti 2008. – 2012. Izvor: EK, metapodatci
država članica. Uključuje poreze za kućanstva; isključuje
PDV i druge naplative poreze za industriju. Pokretači
„energetskog” elementa cijene Od tri elementa
cijena energije (energija, mrežni troškovi te porezi i pristojbe) element
energetskih troškova općenito je najveći, ali se njegov udio
smanjuje. Kako je prethodno navedeno, za razliku od energetskog elementa
maloprodajnih cijena, kod veleprodajnih je cijena električne
energije došlo do konvergencije i pada cijena. To se može povezati s
energetskim politikama EU-a: povećanjem konkurencije nakon spajanja
tržišta, razdvajanjem proizvodnje električne energije od operatora
sustava, padom cijena ugljika u sustavu trgovanja emisijama (EU ETS)[8] i rastom kapaciteta za
proizvodnju električne energije s niskim troškovima poslovanja (poput
energije vjetra i solarne energije, uz već postojeću nuklearnu
energiju i hidroenergiju). Međutim, pad
veleprodajnih cijena nije se pretvorio u smanjenje energetskog elementa
maloprodajnih cijena unatoč tome što je to dio računa za energiju u
kojem bi se opskrbljivači energijom trebali moći natjecati. Navedeni
rezultat može značiti da je cjenovna konkurencija na maloprodajnim
tržištima slaba, čime se opskrbljivačima omogućava izbjegavanje
prenošenja smanjenja veleprodajnih cijena na maloprodajne cijene[9]. Veza
između veleprodajnih i maloprodajnih cijena može biti prekinuta visokom
razinom tržišne koncentracije. Nadalje, reguliranje univerzalne maloprodajne
cijene koje se primjenjuje u nekim državama članicama pokazuje se kao
štetno za konkurentnost na maloprodajnim tržištima jer obeshrabruje
konkurenciju od ulaska na tržište i ulaganja. Time može doprinijeti smanjenju
prilagodljivosti maloprodajnih cijena[10].
Uz to, države bi članice trebale istražiti ostale mjere politika za
rješavanje pitanja ugroženih kućanstva ili industrije. Na tržištu plina,
uz tržišnu koncentraciju i reguliranje cijena, često su još uvijek
prisutna ograničenja u opskrbi (s malim brojem opskrbljivača i slabom
konkurencijom), a cijene plina često se još uvijek izračunavaju u
odnosu na cijenu nafte[11].
Tom se praksom veleprodajne cijene plina odvajaju od stvarne ponude i potražnje
za plinom, čime se opskrbljivače energijom ograničava u
fleksibilnom odgovoru na promijenjene tržišne uvjete ili u prosljeđivanju
stvarnih troškova na potrošače. U tim je slučajevima rast cijena
nafte tijekom posljednjih godina izravno doprinio rastu cijena plina za
odabrana, ograničena tržišta na štetu potrošača i industrije u tim
regijama. Pokretači
elementa cijene koji se odnosi na „poreze/pristojbe” U
ovom je elementu važno razlikovati mjere općeg oporezivanja energije i
troškove povezane s energetskim sustavom koji se financiraju pristojbama.
Porezi i pristojbe za financiranje energetske i klimatske politike
općenito su najmanji element kod većine država članica, ali su
se pristojbe povećale znatno više od drugih elemenata. Taj je element sustigao ili prestigao udio mrežnih troškova i sada
predstavlja najveći dio cijene električne energije u trima državama
članicama, dok u nekim drugima ostaje marginalan. U većini država
članica porezima i pristojbama financiraju se mjere energetske i klimatske
politike, uključujući poticanje energetske učinkovitosti i
proizvodnje obnovljive energije. Zapravo trošak za obnovljivu energiju koji se
dodaje na maloprodajnu cijenu predstavlja 6 % prosječne cijene
električne energije za kućanstva na razini EU-a[12] i približno 8 %
cijene električne energije za industrijske korisnike prije uzimanja u
obzir izuzeća. I ovdje se troškovi znatno razlikuju, pri čemu u
Španjolskoj i Njemačkoj taj udio u cijeni električne energije za
kućanstva dostiže 15,5 % odnosno 16 %, nasuprot manje od
1 % u Irskoj, Poljskoj i Švedskoj. Dok se
određene nacionalne energetske i klimatske politike financiraju iz
pristojbi, troškovi EU ETS-a odražavaju se u veleprodajnom elementu cijene
energije. Nacionalne pristojbe, u kojem se god dijelu lanca
primjenjivale, izmijenit će cijene i tako stvoriti razlike između
različitih nacionalnih tržišta. Kako bi se smanjila takva narušavanja
tržišta, važno je da državne intervencije u energetski sektor (financiranje
infrastrukture ili proizvodnje npr. obnovljivih izvora energije, troškova
nuklearne energije ili održavanja fleksibilnosti proizvodnje energije iz
fosilnih goriva) budu što isplativije[13]. Europskim okvirom
za energetsko oporezivanje nije osigurana puna usklađenost, pa
države članice mogu samostalno mijenjati svoje poreze i porezne stope,
nadilazeći glavne elemente ili najmanje razine sadržane u pravu EU-a[14]. Koristeći
električnu energiju kao primjer, opet su očite znatne nacionalne
razlike u relativnim udjelima i apsolutnim vrijednostima komponente
poreza/pristojbi u cijenama energije koje su prethodno opisane. Države
članice koriste poreze i pristojbe za velik broj različitih namjena.
One uključuju prikupljanje općih prihoda (npr. za zdravstvo i
obrazovanje), ali služe i za internalizaciju vanjskih troškova proizvodnje i
potrošnje energije i za financiranje posebnih politika u energetskom sektoru,
poput klimatskih i energetskih politika ili prilagodbe sektora proizvodnje
energije iz fosilnih goriva. Podatci o poreznim
izuzećima i drugim subvencijama koje nude države članice, osobito
energetski intenzivnim industrijama, trenutačno su nepotpuni i nedosljedni[15]. Zbog toga Komisija
priprema detaljnu studiju za prikupljanje dosljednih i potpunih podataka o
punim troškovima i subvencijama za različite tehnologije u sektoru
električne energije. Pokretači
„mrežnog” elementa cijene Relativni je udio
troškova prijenosa i distribucije energije, kao i apsolutnih vrijednosti, vrlo
različit među državama članicama zbog razloga koje nije uvijek
lako shvatiti; o pokretačima tih udjela i njihovu razvoju dostupno je malo
podataka, osobito za plin. Stoga se prikaz u nastavku odnosi samo na
električnu energiju. Napomena: neke
države mrežnim cijenama, koje nisu prikazane ovdje, pridružuju troškove
koji nisu povezani s mrežom Od 2008. troškovi elektroenergetske
mreže porasli su 30 % za industrijske korisnike, odnosno 18,5 % za
kućanstva. Trajni rast mrežnih troškova, osobito
za kućanstva, nije neočekivan u okviru transformacije energetskog
sektora, ali bi boljim upravljanjem mrežom mogao biti ublažen. Uz apsolutne
vrijednosti u rasponu od 2€c/kWh do 7€c/kWh[16],
jasno je da takvi troškovi mogu imati znatan utjecaj na ukupne cijene
električne energije, a time i na razlike u ukupnoj cijeni energije u
državama članicama i s trgovinskim partnerima. Takve razlike
djelomično su pokretane i vrlo različitim nacionalnim praksama u
pogledu reguliranja mrežnih tarifa i praksama raspodjele troškova, kao i
fizičkim razlikama u mrežama i učinkovitosti njihova rada. 2. Troškovi
energije u Europi Dok najviše pažnje
dobivaju razine cijene energije, u praksi su energetski troškovi važniji
za kućanstva i za industriju jer odražavaju stvarno plaćene
račune. Rastuće cijene mogu potaknuti, a u određenoj mjeri i
biti nadoknađene dobitcima u energetskoj učinkovitosti i smanjenjem
potrošnje. To je rezultat poboljšanja energetske učinkovitosti procesa,
proizvoda ili kućanstava ili smanjivanjem sektorskog ili čak ukupnog
energetskog intenziteta industrije. Međutim, smanjenja cijena mogu biti
prevladana povećanom potrošnjom, na primjer zbog većeg broja
električnih proizvoda u uporabi. U sektoru
kućanstava ostvarena su znatna poboljšanja energetske učinkovitosti u
svim energetskim namjenama, ali to je možda najvidljivije u grijanju
kućanstava: Trend potrošnje
energije u grijanju kućanstava (koe/m2). Izvor: Odyssee Ukupno je u
razdoblju 2008. – 2012. potrošnja električne energije u
kućanstvima pala za 1 %, a potrošnja plina za 15 %. Unatoč
tome, troškovi energije za kućanstva su porasli, primjerice zbog
toga što niske stope obnove neučinkovitih stambenih jedinica i stope
zamjene neučinkovite opreme nisu bile dovoljne da nadoknade rastuće
cijene. Podatci za sve države članice
pokazuju da je udio energije u potrošnji kućanstava[17]
porastao 15 % u razdoblju 2008. – 2012., od 5,6 % na
6,4 % ukupne potrošnje. Budući da energetski troškovi
često čine veći dio troškova siromašnijih kućanstava, takvo
povećanje ima daljnje negativne distribucijske posljedice za „ugrožena”
kućanstva. Izvor: Eurostat U razdoblju 2008. – 2011. stalna
poboljšanja energetske učinkovitosti europske industrije i pad proizvodnje
zbog gospodarske krize i međunarodne konkurencije doveo je do smanjenja
potrošnje električne energije od 4 %. Međutim, povećanja
cijena električne energije nadvladala su ta poboljšanja i izazvala
povećanja troškova od približno 4 % za cjelokupnu industriju, prije
uzimanja u obzir izuzeća od plaćanja poreza i pristojbi. Suprotno
tome, industrijska se potrošnja plina smanjila za 5,3 %, a troškovi su se
smanjili za ukupno 6,8 % u razdoblju 2008. – 2011. Europska je industrija općenito globalni
predvodnik u energetskoj učinkovitosti. Međutim, još uvijek postoji
potencijal za daljnjim mjerama učinkovitosti (koje su već
djelomično u tijeku provedbom nove direktive o energetskoj
učinkovitosti i stalnim poboljšanjima energetskih proizvoda u EU-u),
osobito ako se uzmu u obzir velike razlike među i unutar država
članica. Pristup standardiziranim podatcima o troškovima energije nije
lagan. Raspoložive brojke ukazuju na vrlo različit raspon
učinkovitosti s obzirom na udio energetskih troškova u troškovima
proizvodnje. Stoga vrijedi detaljno proučiti energetski intenzivne
industrije, uključujući proizvodne sektore kao što su papir i
tiskanje, kemijski proizvodi, nemetalni minerali, željezo i čelik te
obojeni metali, koji svi imaju visoki udio energetskih troškova u usporedbi s
troškovima proizvodnje. Poduzeća EU-a koja su sudjelovala u dubinskoj
studiji slučaja u energetski intenzivnim sektorima izjavila su da su
njihove cijene električne energije i plina nakon izuzeća bile u
porastu između 2010. i 2012. Udio energetskih troškova u troškovima proizvodnje energetski
intenzivnih industrija (Različiti pravci predstavljaju podsektore[18], uz najveću i
najmanju potrošnju u državama članicama i prosjek EU-a, 2010.) Izvor: Eurostat,
strukturna poslovna statistika 3. Energetika i
međunarodna konkurentnost Europe Dok Europa nikad
nije bila energetski jeftina, posljednjih se godina razlika u cijenama energije
između EU-a i glavnih gospodarskih partnera dodatno povećala: cijene
plina za industriju sada su u prosjeku tri do četiri puta skuplje od
usporedivih cijena u SAD-u, Indiji i Rusiji, 12 % veće od Kine,
usporedive s Brazilom i manje nego u Japanu. Jeftinije
regionalne cijene koje su, na primjer, rezultat ekspanzije proizvodnje plina iz
škriljevca u SAD-u i postupnog povećanja trgovine LNG-om još se nisu
prenijele na europsko tržište u obliku jeftinijih cijena. Razlozi tome
unutarnje su subvencije u određenim zemljama proizvođačima,
trgovinska i/ili infrastrukturna ograničenja i učinci vezanja cijene
plina uz cijenu nafte. Nadalje, rastuća potražnja u Aziji, osobito u
Japanu nakon nuklearne nesreće u Fukushimi, isto je tako proširila jaz
između cijena u EU-u i SAD-u. Za električnu
energiju veleprodajne cijene koje su se smanjile tijekom razdoblja, relativno
su niske i mogu se ugrubo usporediti s veleprodajnim cijenama električne
energije u SAD-u. Međutim, prema trenutačnom deviznom tečaju,
maloprodajne cijene električne energije za industriju u EU-u[19] su više od dvostruko
veće nego u SAD-u i Rusiji, 20 % veće od Kine, ali i 20 %
manje nego u Japanu. I u ovom su slučaju niže cijene plina u SAD-u i
Rusiji (i kasnije niže cijene ugljena) pomogle u spuštanju cijena
električne energije u tim zemljama. S druge
strane, u većini je država članica opskrba električnom energijom
(na temelju prekida/fluktuacija) pouzdanija nego u SAD-u i Japanu, Kini i
Rusiji[20].
Ti prekidi isto tako stvaraju troškove. Međunarodni podatci o
mrežnim troškovima kojima bi potvrdili hipotezu da su mreže u EU-u skuplje ali
i pouzdanije nego u ostatku svijeta nisu lako dostupni. Porezni podatci nešto
su dostupniji i pokazuju da je oporezivanje električne energije i plina u
EU-u u prosjeku veće nego u drugim dijelovima svijeta. Za ocjenu utjecaja
na industrijsku konkurentnost ove rastuće razlike u cijenama energije
ključna su dva pokazatelja: izvoz i europska proizvodnja energetski
intenzivnih poduzeća. ·
Energetski intenzivni proizvodi iz EU-a još uvijek
dominiraju globalnima izvoznim tržištima unatoč rastućim
razlikama u cijenama energije od 2008. Ali je EU posljednjih godina znatno
smanjio energetski intenzitet svojeg izvoza dok zemlje poput Brazila, Rusije i
Kine sve više postaju važni izvori energetski intenzivnih intermedijarnih
dijelova. Prema podatcima Međunarodne agencije za energetiku[21], očekuje se da
će rastuća razlika cijena i troškova električne energije
između EU-u i drugih dijelova svijeta smanjiti udio EU-a na globalnim
izvoznim tržištima energetski intenzivnih proizvoda. ·
Razine proizvodnje u
energetski intenzivnim industrijama opadaju od 2008., kao i ukupni udio energetski
intenzivne industrije u europskom BDP-u[22]. Međutim, to se u ovoj fazi ne može pripisati samo
cijenama energije jer su važni čimbenici i izuzeća od plaćanja
poreza i pristojbi za energetski intenzivne industrije, recesija, strukturne
promjene u svjetskom gospodarstvu i odgovarajući globalni pomaci u
potražnji potrošača. Proizvodnja se u Europskoj uniji već
desetljećima restrukturira prema proizvodnji nižeg energetskog intenziteta
i veće dodane vrijednosti čime se djelomično ublažilo
rastuće cijene energije. Nadalje, brojni drugi čimbenici,
uključujući troškove rada i privlačnost tržišta izvan EU-a,
imaju ulogu u usmjeravanju ulaganja prema tim tržištima. Ove su dvije
dimenzije povezane. Posljednjih su se godina neke europske energetski
intenzivne industrije okrenule globalnim tržištima kako bi kroz izvoz ili
međunarodna ulaganja ublažile posljedice recesije i povezanog pada
potražnje u Europi, čak i u lokalnim industrijama poput proizvodnje cigle
i crijepa. One kao takve podliježu međunarodnoj konkurenciji i moraju
odlučiti hoće li ulagati u Europi ili izvan nje, u zemljama s daleko
više obećavajućom tržišnom dinamikom. Budući da konkurencija u
drugim zemljama teži poboljšati svoju energetsku učinkovitost, razlike u
cijenama energije imaju veći utjecaj na odluke o ulaganju i sposobnost
poduzeća da budu konkurentna i rastu. 4. Budući
trendovi u kretanju cijena i troškova Okvir Komisije za
klimatsku i energetsku politiku do 2030. odražava širok raspon rada usmjerenog
na razumijevanje budućih očekivanja u pogledu energetskih troškova i
krajnjih cijena, uzimajući u obzir dinamiku globalnih i europskih tržišta,
državne politike i ponašanje potrošača i industrije. Analiza Komisije
potvrđuje nalaze iz Energetskog plana za 2050. o nastavku rasta cijena
fosilnih goriva, a time i energetskih troškova. Za električnu se energiju
do 2020. očekuje povećanje troškova zbog rasta troškova fosilnih
goriva zajedno s potrebnim ulaganjima u infrastrukturu i proizvodne kapacitete.
Nakon 2020. očekuje se stabilizacija troškova, a zatim i njihov blagi pad
kako obnovljivi izvori energije zamjenjuju fosilna goriva. Međutim,
kapitalni se troškovi samo blago smanjuju dok isplate za poreze/ETS dražbe
rastu. 5.
Zaključci: mjere za smanjenje energetskih troškova Na temelju
trendova u cijenama energije od 2008. mogu se donijeti sljedeći glavni
zaključci: Cijene
električne energije, ali još i važnije troškovi, nastavili su rasti i za
kućanstva i za industriju unatoč padajućim ili stabilnim
razinama potrošnje. Cijene su plina fluktuirale, ali se u razdoblju
2008. – 2012. nisu znatno povećale. Ovaj je rast
cijena uglavnom izazvan povećanjima poreza/pristojbi i mrežnih troškova.
Razvoj energetske komponente cijena bio je nejednak; u zemljama sa snažnim
prodorom energije vjetra i sunca postojao je pritisak na sniženje veleprodajnih
cijena energije, ali ne i u drugima. Napredak u funkcioniranju unutarnjeg
energetskog tržišta trebao je imati pozitivan utjecaj osiguravanjem
konvergencije veleprodajnih tržišnih cijena diljem Europe. To nije bio slučaj
kod maloprodajnih cijena gdje razlike među mrežnim distribucijskim
sustavima, nekoordiniranim nacionalnim energetskim i klimatskim politikama,
porezima, pristojbama i propisima o mrežnim tarifama fragmentiraju unutarnje
tržište. Trendovi u
Europskoj uniji skrivaju znatne razlike među državama članicama i
među industrijskim sektorima. To upućuje na slabosti unutarnjeg
energetskog tržišta s velikim razlikama između politika država
članica u pogledu mrežnih troškova i poreza/pristojbi. Razlika u cijenama
u odnosu na vanjske konkurente (uz glavne iznimke Japan i Koreju) povećava
se i za električnu energiju i za plin. Oštar pad cijena plina u SAD-u u
suprotnosti je sa stabilnom razinom cijena u Europi tijekom istog razdoblja. EU je do sada
zadržao vodstvo u izvozu energetski intenzivnih proizvoda. Ali napori europske
industrije da više energetske troškove nadoknadi kroz stalno poboljšavanje
energetske učinkovitosti mogu imati potrebu za daljnjim napretkom,
imajući na umu fizička ograničenja kada konkurenti isto tako
povećaju svoju učinkovitost i kada europska industrija odluči
ulagati u inozemstvo kako bi bila bliže rastućim tržištima. Postoji ozbiljan
manjak vjerodostojnih, usporedivih i provjerivih podataka o određenim
aspektima cijena i troškova, osobito o pokretačima troškova prijenosa i
distribucije, o točnom utjecaju energije na troškove na razini proizvodnih
postrojenja i o razinama oporezivanja i subvencija osobito za industriju. Komisija
vjeruje da je važno održati našu obvezu dovršenja unutarnjega energetskog
tržišta u 2014. i daljnjeg razvoja energetske infrastrukture.
Zahvaljujući liberalizaciji tržišta EU-a, industrijski korisnici (osobito
srednja i mala poduzeća (MSP-ovi)) i kućanstva već mogu smanjiti
svoje cijene prelaskom na bolje tarifne modele s postojećim
opskrbljivačem ili prelaskom na jeftinije opskrbljivače
energijom, pri čemu postoji dovoljan broj opskrbljivača. Potrebni su
daljnji napori u liberalizaciji tržišta, povećanju ulaganja i tržišnog
natjecanja te stvaranju učinkovitosti koje mogu donijeti smanjenje cijena.
Istovremeno tehnologije dinamičnog određivanja cijene i pametnih
mjernih sustava ostaju nedostupne većini europskih kućanstava. Time
se potrošačima ograničava mogućnost da kontroliraju svoje račune
za energiju. U cilju rješavanja ovih pitanja Komisija namjerava pokrenuti
Komunikaciju o maloprodajnim tržištima prije ljeta 2014. Tamo
gdje su cijene goriva globalne (npr. nafta i ugljen) i na njih je teško
utjecati, politike EU-a u pogledu povećanja raznolikosti izvora i pravaca
opskrbe energijom, pregovora s velikim energetskim partnerima zajedničkim
djelovanjem na razini EU-a i međunarodnog promicanja energetske
učinkovitosti pomažu u jačanju utjecaja EU-a. Osim toga,
povećanje proizvodnje iz obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti
pomaže smanjiti račun za uvoz fosilnih goriva. Kod komponente
cijena povezane s porezima i pristojbama u okviru energetske politike, koja je
posljednjih godina doživjela najveći rast, važno je razmotriti vrijednost
takvih mjera i osigurati da se politike financirane takvim mjerama
primjenjuju na što isplativiji način. Stoga je važno da države
članice preispitaju svoje različite nacionalne prakse i slijede
najbolju praksu, uključujući smjernice Komisije o državnim
intervencijama u energetski sektor, kako bi smanjile negativne posljedice za
cijene energije. U tom će pogledu pristup na
temelju isplativosti biti presudan za politike klimatskih promjena, obnovljive
energije i energetske učinkovitosti do 2030., kao i u drugim politikama[23]. Mrežni element
cijena narastao je u većini država članica, uz velike razlike
među zemljama, osobito u pogledu distribucijskih troškova. To upućuje
na potrebu daljnjeg rada na utvrđivanju pokazatelja za mrežne troškove
i prakse kako bi se osiguralo da europska konvergencija mrežnih praksi
poboljša učinkovitost distribucije i maloprodajnih tržišta i tako smanji
mrežni element cijena. Kako bi
kontrolirale energetske troškove, kućanstva i industrija u Europi mogu poboljšati
svoju energetsku učinkovitost i usvojiti odgovor na potražnju i druge nove
energetske tehnologije i inovacije za uštedu energije i novca. Tekuća financijska i gospodarska kriza učinila
je rješavanje pitanja energetskog siromaštva i/ili ugroženosti danas još
važnijim s obzirom na to da rast energetskih troškova jače utječe na
siromašna kućanstva. U slučaju kućanstava može se smatrati da
fiskalni transferi pružaju zaštitu, imajući u vidu da je općenito
djelotvornije zaštiti takve ugrožene potrošače kroz mjere socijalne
politike (ako što su fiskalni transferi) nego kroz određivanje cijena
energije. U slučaju
industrije Europska unija trebala bi nastaviti sa svojim naporima za
osiguravanje jednakih uvjeta tržišnog natjecanja za cijene energije. Osobito bi
pitanja energetskih subvencija za lokalne industrije i izvoznih
ograničenja povezanih s energetskom robom trebala biti riješena s njezinim
međunarodnim partnerima, bilateralno kao i na razini WTO-a. Te će
mjere isto tako pomoći europskoj industriji da poboljša svoju
međunarodnu konkurentnost unatoč nedavnom rastu relativnih cijena
energije u Europi i rastućem trošku za plaćanje potrebnog ulaganja. Ako su takve mjere nedovoljne, fiskalni transferi, izuzeća
i smanjenja poreza i pristojbi mogli bi biti sredstvo zaštite određenih
industrijskih potrošača od većih energetskih troškova, pod
uvjetom da su u skladu s propisima o državnoj potpori i pravilima unutarnjeg
energetskog tržišta. Postojeće smjernice o mjerama državne potpore u
okviru ETS-a dopuštaju državne potpore poduzećima u određenim energetski
intenzivnim sektorima kako bi se nadoknadili posredni troškovi smanjenja
emisija u okviru ETS-a. Osim toga, predloženim tekstom revidiranih Smjernica o
državnim potporama u području energetike i okoliša (trenutačno u
postupku javnog savjetovanja) predviđeno je da države članice mogu
osigurati djelomičnu naknadu dodatnih troškova za financiranje potpore
obnovljivoj energiji kako bi se olakšalo ukupno financiranje potpore
proizvodnji iz obnovljivih izvora energije i izbjeglo istjecanje ugljika. Ovo
je od posebne važnosti za energetski intenzivnu industriju. Međutim, treba
imati na umu da ciljane subvencije moraju financirati drugi potrošači ili
porezni obveznici. One isto tako smanjuju izravne poticaje za poduzimanje mjera
energetske učinkovitosti i, kako se u pravilu primjenjuju na nacionalnoj
razini, dodatno narušavaju konkurenciju unutar jedinstvenoga energetskog
tržišta. Europa se mora suočiti s izazovima troškova
energije koji proizlaze iz energetske transformacije kroz trostrane napore
EU-a, država članica i europskih kućanstava i industrije. Uz fleksibilne energetske sustave, aktivne potrošače, konkurentna
tržišta i isplative državne instrumente Europa će biti bolje opremljena za
ograničavanje rasta cijena, plaćanje ulaganja i smanjenje
povećanja troškova. Time može dati praktičan primjer kako se na
temelju održivog i pristupačnoga energetskog sustava može izgraditi
konkurentno gospodarstvo. [1] „Industrija”
i podatci o industriji u izvješću obuhvaćaju širok raspon
gospodarskih djelatnosti, a ne samo sektore proizvodnje ili teške industrije. [2] EUCO 75/1/13
REV1, 23. svibnja 2013. [3] Prikupljanje
dosljednih i potpunih podataka u energetskom sektoru predstavlja izazov i
ograničava analitičke napore u ocjeni statusa realizacije i
učinaka politike. Podatci navedeni u ovom tekstu i pratećem
izvješću sadržavaju najdosljednije i najnovije raspoložive podatke iz
cijelog EU-a. [4] Cijene za
industriju dostavljene u skladu s Direktivom 2008/92/EZ o prikupljanju podataka
o cijenama električne energije i plina za industrijske korisnike i mogu
uključivati druge nestambene korisnike. Za plin su uzete u obzir sve
industrijske uporabe. Međutim, sustav isključuje potrošače koji
plin koriste za proizvodnju električne energije u elektranama ili
kogeneracijskim postrojenjima, za neenergetske namjene (primjerice u kemijskoj
industriji), iznad 4 000 000 gigadžula (GJ) godišnje. [5] Omjer je
sličan za sve energetske proizvode (električna energija ili plin);
vrste potrošača (kućanstva ili industrija), kategorije potrošača
(mali, srednji ili veliki potrošači), vremenska razdoblja
(2008. – 2012.) i novčane jedinice (euro, nacionalna valuta ili
standardi kupovne moći). Za ovaj se zadnji element omjer ne mijenja
znatno, ali se zato znatno mijenja poredak različitih država članica:
zemlja s niskom nominalnom cijenom može s obzirom na standard kupovne moći
završiti s komparativno visokom cijenom. [6] Ovo je
razdoblje često korišteno u cijelom izvješću jer se metodologija
Eurostata za prikupljanje podataka o maloprodajnim cijenama energije u tom
trenutku znatno izmijenila i nije sukladna s ranijim podatcima ili potpuna za
sve države članice. [7] Za
kućanstva i industriju (+36,5 % i +127 %) u odnosu na
ponderiranu prosječnu cijenu električne energije na razini EU-a. Za
industriju, taj postotak promjene isključuje PDV i druge naplative poreze.
Taj postotak ne uzima u obzir izuzeća za industriju. [8] Cijene
ugljika predstavljaju dio veleprodajne cijene i pale su s
14 – 29 €/t u 2008. na 6 – 9 €/t u 2012.
Međutim, ostaje nejasno u kojoj je mjeri to smanjenje cijene preneseno na
veleprodajnu cijenu ili relevantno s obzirom na utjecaj rangiranja izvora
energije („merit order effect”) s obzirom na tehnologije s niskim troškovima
proizvodnje. [9] Kombinacijom
slabe potražnje i dinamike veleprodajne cijene električne energije (stabilna
ili u padu dok su cijene ugljikovodika rasle) stvoren je pritisak na sredstva
konvencionalne proizvodnje električne energije. U brojnim je
slučajevima to imalo negativan utjecaj na profitne marže od proizvodnje energije i na cijene dionica poduzeća, a time je otežan pristup
financiranju. U pravilu se komunalna energetska poduzeća u EU-u trebaju
prilagoditi ovom novom poslovnom okruženju, što su i učinila većim
usmjeravanjem na usluge na nižim razinama, uključujući decentraliziranu
proizvodnju i energetsku učinkovitost te postupnom prodajom sredstava
konvencionalne proizvodnje električne energije. [10] Na
liberaliziranim tržištima, lakšim ulaskom na tržište povećava se konkurentnost
čime bi se trebali pojačati poticaji za smanjenje troškovi i
posredovanje nižih cijena za potrošače. To je vidljivo u nižim
maloprodajnim cijenama električne energije za industriju u Ujedinjenom
Kraljevstvu, Belgiji i Nizozemskoj. [11] U Europi se
2012. cijena 51 % potrošnje plina još uvijek izračunavala u odnosu na
cijenu nafte, nasuprot 44 % potrošnje čija se cijena
izračunavala na osnovi konkurencije na spot tržištu plina
(„gas-on-gas”) (Godišnji pregled IGU-a za 2012.). Udio količina plina
čija je cijena vezana uz spot tržište povećao se 3 puta od
2005., ali su prisutne znatne regionalne razlike u mehanizmima određivanja
veleprodajnih cijena, pri čemu se cijena plina u 2012. određivala
prema cijenama na spot tržištu plina za približno 70 % plina u
sjeverozapadnoj Europi (UK, Irska, Francuska, Belgija, Nizozemska,
Njemačka, Danska) u usporedbi s manje od 40 % u središnjoj Europi
(Austrija, Češka Republika, Mađarska, Poljska, Slovačka i
Švicarska). Cjelokupni je uvoz plina nekih država članica vezan uz cijenu
nafte. [12] Porezi i
pristojbe za obnovljivu energiju kao udio u rasponu cijena električne
energije od manje od 1 % do 15,5 % u Španjolskoj i 16 % u
Njemačkoj. Udio se povećava zbog rasta udjela obnovljive energije i
pada veleprodajnih cijena (čime se povećava razlika između
veleprodajne cijene i potpore za obnovljivu energiju). Međutim, kada se u
obzir uzme i utjecaj rangiranja izvora prema marginalnim troškovima proizvodnje
(„merit order effect”) (pri čemu hidroenergija, energija vjetra i solarna
energija smanjuju veleprodajne cijene), neto utjecaj obnovljivih izvora
energije na maloprodajne cijene može biti smanjenje, a ne povećanje
cijena. Izgleda da se to događa u Španjolskoj i Irskoj, ali ne u
Njemačkoj. (Vidi Prilog izvješću). Smanjene veleprodajne cijene
trebale bi se prenijeti na krajnje korisnike u obliku nižih troškova komponente
opskrbe energijom. [13] Vidi
Komunikaciju C(2013) 7243: Uspostava unutarnjeg tržišta električne
energije i optimalno iskorištavanje javnih intervencija [14] Vidi Direktivu 2003/96/EZ [15] Za detalje
vidi odjeljak 1.1.1.3. pratećeg izvješća. [16] Mrežni troškovi
industrijskih korisnika. Raspon cijena za kućanstva je 2,2 centa/kWh
(MT) – 9,7 centi/kWh (ES). [17] Mjereno
harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena. [18] Vidi izvješće, slika 90. [19] Ne
uzimajući u obzir izuzeća od plaćanja poreza ili pristojbi za
energetski intenzivne industrije te primjećujući teškoće u
nalaženju usporedivih međunarodnih podataka o cijenama električne
energije [20] Vidi
poglavlje 3. Radnog dokumenta osoblja [21] IEA WEO 2013.,
slika 8.17 [22] Bruto
dodana vrijednost (2008. – 2012.) i indeks industrijske proizvodnje
(2008. – 2012.) za papir i tiskanje, kemikalije, druge nemetalne
mineralne proizvode (uklj. građevinske materijale, staklo, keramiku),
osnovne metale (uklj. željezo i čelik) i obojene metale (aluminij). [23] „Oblikovanje otpornosti” na konkurenciju
za sve politike EU-a.