This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52013PC0520
Proposal for a REGULATION OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL establishing uniform rules and a uniform procedure for the resolution of credit institutions and certain investment firms in the framework of a Single Resolution Mechanism and a Single Bank Resolution Fund and amending Regulation (EU) No 1093/2010 of the European Parliament and of the Council
Prijedlog UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o uspostavi ujednačenih pravila i ujednačenog postupka za rješavanje kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog mehanizma rješavanja i jedinstvenog fonda za rješavanje banaka te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća
Prijedlog UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o uspostavi ujednačenih pravila i ujednačenog postupka za rješavanje kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog mehanizma rješavanja i jedinstvenog fonda za rješavanje banaka te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća
/* COM/2013/0520 final - 2013/0253 (COD) */
Prijedlog UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o uspostavi ujednačenih pravila i ujednačenog postupka za rješavanje kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog mehanizma rješavanja i jedinstvenog fonda za rješavanje banaka te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća /* COM/2013/0520 final - 2013/0253 (COD) */
OBRAZLOŽENJE 1. KONTEKST PRIJEDLOGA Kao što je navedeno u komunikaciji Komisije
Europskom parlamentu i Vijeću pod naslovom „Plan za razvoj bankarske
unije”[1],
komunikaciji Komisije „Nacrt za produbljenu i istinsku ekonomsku i monetarnu
uniju – Pokretanje europske rasprave”[2]
i izvješću predsjedničke četvorke „Ususret istinskoj ekonomskoj
i monetarnoj uniji”[3]
od 2012., integrirani financijski okvir, odnosno „bankarska unija”, važan je
dio političkih mjera za povratak Europe na put gospodarskog oporavka i rasta. Brz napredak u smjeru bankarske unije nužan je
za osiguranje financijske stabilnosti i rasta u europodručju i na cijelom
unutarnjem tržištu. Odlučujući je to korak u prevladavanju
trenutačne financijske fragmentacije i nesigurnosti, olakšavanju uvjeta
financiranja za ranjive države i banke i za prekid veze među njima te
ponovnom pokretanju prekogranične bankarske aktivnosti na unutarnjem
tržištu ne samo u korist europodručja nego i država članica izvan
njega. Na temelju zajedničkog regulatornog okvira koji vrijedi u 28 država
članica unutarnjeg tržišta (jedinstveni pravilnik), Europska komisija
primijenila je sveobuhvatan pristup i predložila plan razvoja bankarske unije s
pomoću različitih instrumenata i mjera, što može vrijediti za sve
države članice, ali u svakom slučaju uključuje 18
trenutačnih članica europodručja. U ožujku 2013. Europsko vijeće obvezalo
se da će s pomoću sljedećih mjera uspostaviti bankarsku uniju.
Prvo, potrebno je kao prioritet što prije zaključiti preostale zakonodavne
postupke za uspostavu jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM) kojim se
nadležnost za nadzor nad bankama europodručja[4] dodjeljuje ESB-u. Drugo,
tijekom ljetnih mjeseci treba postići dogovor o tome kako bi europski
stabilizacijski mehanizam (ESM) mogao poslužiti, nakon uspostave SSM-a i
preispitivanja bankovnih bilanci, uključujući definiranje „prethodne
aktive”, za izravnu rekapitalizaciju banaka. Tijekom ljeta 2013. treba
postići i dogovor o Komisijinom prijedlogu direktive Europskog parlamenta
i Vijeća od [ ] o uspostavi okvira za oporavak i rješavanje kreditnih
institucija i investicijskih društava (dalje u tekstu „Direktiva [ ]
Europskog parlamenta i Vijeća od [ ]”[5]).
Konačno, Komisijin prijedlog o jedinstvenom mehanizmu rješavanja (SRM) s
primjerenim i djelotvornim zaštitnim mehanizmom trebalo bi ispitati kao
prioritet i s namjerom da se donese tijekom trenutačnog parlamentarnog
ciklusa. Kako je utvrđeno, bankarskom unijom bit
će obuhvaćene države članice unutar europodručja i one
izvan njega koje to odaberu. Jedinstveni pravilnik o bonitetnim zahtjevima[6] i pravila za rješavanje banaka
primjenjivat će se unutar bankarske unije te u svim ostalim državama
članicama. Tako će se očuvati cjelovitost unutarnjeg tržišta.
Veća financijska stabilnost, kao rezultat bankarske unije, ojačat
će i povjerenje te izglede za rast na području cijelog unutarnjeg
tržišta. Središnja i jedinstvena primjena pravila o bonitetu i rješavanju u
državama članicama koje sudjeluju u bankarskoj uniji koristit će svim
državama članicama. Rješavanjem financijske fragmentiranosti koja
trenutačno ometa gospodarsku aktivnost pridonijet će se poštenom
tržišnom natjecanju i uklanjanju prepreka slobodnom iskorištavanju temeljnih
sloboda ne samo u uključenim državama članicama nego i na cijelom
unutarnjem tržištu. 1.1. Jedinstveni mehanizam
rješavanja i financijski aranžmani kao ključni elementi bankarske unije Žurno postignut dogovor o jedinstvenom
nadzornom mehanizmu u travnju 2013., samo sedam mjeseci nakon Komisijina
prijedloga od rujna 2012., postavljeni su temelji bankarske unije kao sastavnog
dijela ekonomske i monetarne unije. Pojačanim nadzorom unutar SSM-a vratit
će se povjerenje u zdravlje banaka. ESB će 2014. preuzeti vrhovnu
nadležnost za nadzor banaka u europodručju. U praksi će ESB izravno
nadzirati najveće i međunarodno najaktivnije banke, uz mogućnost
uvođenja izravnog nadzora u druge banke, dok će nacionalna tijela
biti nadležna za svakodnevni nadzor manjih banaka. Na temelju SSM-a i radi uspostave održivosti
bankarskog tržišta u državama članicama uključenima u SSM, EU mora
uspostaviti jedinstveni mehanizam rješavanja problema posrnulih banaka. Rizik
ozbiljne nelikvidnosti ili nesolventnosti banaka nikada se ne može u potpunosti
isključiti. Stoga je neophodno uspostaviti okvir kojim se tijelima dopušta
da dubinski restrukturiraju banke, izbjegavajući pritom vrlo značajne
rizike gospodarskoj stabilnosti i troškove koji proizlaze iz neurednih
likvidacija prema nacionalnim stečajnim propisima te
sprečavajući financiranje tih postupaka javnim sredstvima. Direktivom EU-a o oporavku i rješavanju
banaka, kad je donesu Europski parlament i Vijeće, utvrdit će se
pravila za restrukturiranje banaka EU-a koje su u ozbiljnim financijskim
poteškoćama, održavanje vitalnih funkcija realnog gospodarstva, raspodjelu
gubitaka i troškova na dioničare, vjerovnike i neosigurane deponente
banaka. Sanacijom vlastitim sredstvima, ključnim instrumentom direktive o
rješavanju, sekvencijalno će se raspodijeliti gubitci i otpisivati
potraživanja dioničara, podređenih vjerovnika i vjerovnika višeg
isplatnog razreda. Deponenti s manje od 100 000 € u svakom su
slučaju isključeni iz raspodjele gubitaka jer su njihova potraživanja
osigurana u okviru nacionalnih sustava osiguranja depozita. Direktiva se oslanja na mrežu nacionalnih
tijela i sredstva za rješavanje banaka. Iako je to znatan korak prema smanjenju
različitosti među nacionalnim pristupima i zaštiti cjelovitosti
unutarnjeg tržišta, njegov učinak nije dovoljan za one države članice
koje nadzor nad kreditnim institucijama dijele u okviru SSM-a. U bankarskoj bi
uniji, kako priznaje Europsko vijeće, nadzor i rješavanje banaka trebalo
obavljati na jednakoj razini nadležnosti, inače bi moglo doći do
napetosti između supervizora (ESB) i nacionalnih tijela za rješavanje o
tome kako bi trebalo postupati s posrnulim bankama, dok bi se očekivanja
tržišta u vezi s (ne)sposobnošću država članica da se na nacionalnoj
razini nose s posrnulim bankama mogla nastaviti, jačajući tako
nepovoljno lančano djelovanje države i banaka, fragmentiranje i tržišne
poremećaje širom unutarnjeg tržišta. Uspoređujući ih s mrežom nacionalnih
tijela za rješavanje, jedinstveni mehanizam za rješavanje sa središnjim tijelom
za odlučivanje i jedinstveni fond za rješavanje banaka omogućit
će ključne prednosti za države članice, porezne obveznike, banke
te financijsku i gospodarsku stabilnost u cijelom EU-u: ·
čvrstim središnjim odlučivanjem osigurat
će se djelotvorno i brzo donošenje odluka o rješavanju u uključenim
državama članicama, izbjegavajući pritom neusklađeno djelovanje,
umanjujući negativan učinak na financijsku stabilnost i
ograničavajući potrebu za financijskom potporom; ·
zahvaljujući centraliziranom stručnom
znanju i iskustvu u području rješavanja banaka moći će se
pristupiti posrnulim bankama sustavnije i učinkovitije nego što bi to
mogla pojedinačna nacionalna tijela s ograničenijim resursima i
iskustvom; ·
u jedinstvenom fondu za rješavanje banaka moći
će se prikupiti znatna sredstva od doprinosa banaka i tako
učinkovitije zaštititi porezni obveznici nego u okviru nacionalnih
fondova, osiguravajući istodobno ujednačene uvjete za banke u
uključenim državama članicama. S pomoću jedinstvenog fonda
spriječit će se problemi koordinacije koji proizlaze iz korištenja
nacionalnim fondovima te će se ukloniti ovisnost banaka o kreditnoj
sposobnosti države. Jedinstveni mehanizam rješavanja mora biti
uspostavljen u okviru pravnog i institucionalnog okvira EU-a. U
zaključcima Europskog vijeća od 14. prosinca 2012. navodi se da
„će se postupak konačnog uspostavljanja EMU-a temeljiti na
institucionalnom i pravnom okviru EU-a”. Iako je primjena međuvladinih ad
hoc instrumenata izvan okvira EU-a bila nužna za suočavanje s
izvanrednim tržišnim okolnostima i pogreškama u upravljanju ugrađenima u
prvotni EMU, time se potkopava demokratski značaj odlučivanja na
razini EU-a i koherentnost pravnog sustava EU-a. Uspostava SRM-a unutar pravnog
i institucionalnog okvira EU-a, kao i ranije SSM-a, nužan je korak za
konačnu uspostavu EMU-a u skladu sa zaključcima Europskog vijeća
te, u širem kontekstu, za zaštitu demokratskog i institucionalnog poretka EU-a. 1.2. Prijelaz u bankarsku uniju Jedinstveni nadzorni mehanizam trebao bi
stupiti na snagu sredinom 2014. Jedinstveni mehanizam rješavanja trebao bi
početi djelovati u siječnju 2015., kada na snagu stupi Direktiva
[ ] kojom će se utvrditi pravilnik za rješavanje banaka na unutarnjem
tržištu[7].
SRM bi stoga primjenjivao pravila iz ove Uredbe u skladu s pravilima Direktive
[ ] za države članice uključene u bankarsku uniju, a nacionalna
tijela primjenjivala bi pravila Direktive [ ] na države članice izvan
nje. Pravila o državnim potporama u vezi s podjelom
tereta u svakom će se slučaju primjenjivati ako mjere rješavanja
uključuju potporu vlade. Da bi se teret raspodijelio na dioničare i
vjerovnike nižeg isplatnog reda, SRM bi mogao, nakon početka primjene ove
Uredbe, primijeniti propise o smanjenju vrijednosti dionica i podređenih
dugova ako je to potrebno radi primjene pravila o državnim potporama. Države članice osim toga mogu
odlučiti primijeniti nova pravila iz Direktive [ ] u svojim
nacionalnim zakonodavstvima čak i prije nego što istekne rok za njezino
prenošenje. Komisija u svakom slučaju zadržava nadležnost u svim
predmetima rješavanja koji se odnose na potporu koja se smatra državnom potporom.
Ako se zapravo primjena jedinstvenog fonda za rješavanje banaka ne smatra
državnom potporom u skladu s posebnim kriterijima utvrđenima Ugovorom, ti
bi se kriteriji i dalje analogno primjenjivali kako bi se osiguralo da se u
slučaju iskorištavanja sredstava iz fonda za rješavanje jednaka pravila
primjenjuju na njegovu intervenciju kao i da nacionalna tijela za rješavanje
primjenjuju nacionalne financijske aranžmane. Na europskoj razini treba nastaviti s
postupkom konvergencije na temelju revidiranih smjernica o državnim potporama
za banke s jedne strane i dogovora o tome kako europski stabilizacijski
mehanizam može rekapitalizirati banke u poteškoćama. Revizijom smjernicama
o državnim potporama uvode se stroži uvjeti raspodjele tereta na dioničare
i vjerovnike nižeg isplatnog reda u svim državama članicama koje svoje
banke podupiru javnim sredstvima. Tako bi se odgovorilo na trenutačno
fragmentiranje unutarnjeg tržišta koje ovisi o financijskoj snazi države i
dostupnoj prethodnoj aktivi. U smjernicama ESM-a naveli bi se u
međuvremenu uvjeti uz koje, podložno propisima o državnim potporama,
države članice koje nisu u stanju podupirati banke javnim sredstvima mogu
dobiti kredite ili, ako je to potrebno, kako ESM može izravno rekapitalizirati
banke. 2. OSNOVA ZA JEDINSTVENI MEHANIZAM
RJEŠAVANJA Komisija je uzela u obzir analizu provedenu u
okviru procjene učinka u vezi s donošenjem prijedloga direktive [ ],
čime je obuhvaćena procjena operativnih i pravni aspekata važnih za
uspostavu jedinstvenog mehanizma rješavanja (SRM). Dodatna analiza provedena je u vezi s
predloženim značajkama SRM-a na temelju ažuriranih informacija u procjeni
učinka. U pogledu donošenja djelotvornih odluka u okviru SRM-a, vrijeme
ima ključnu ulogu zbog dva razloga: ex ante, radi jačanja
vjerodostojnosti novouspostavljenog SRM-a kao učinkovitog instrumenta za
doprinos smanjenju nesigurnosti na tržištima; u slučaju kad je rješavanje
već pokrenuto, radi toga da SRM očuva vrijednost imovine, što se može
narušiti nepotrebnim odgodama tijekom postupka rješavanja. Mreža nacionalnih
tijela zahtijevala bi u okviru postupka dodatno vrijeme za svako razmatranje u
vezi s prekograničnim institucijama. Suprotno tomu, predloženom
raspodjelom nadležnosti između središnje razine odlučivanja i lokalnih
provedbenih tijela uštedjet će se vrijeme. Budući da se primjenjuje
nacionalno pravo, stručno će se znanje za upravljanje provedbom brže
prikupljati na nacionalnoj nego na središnjoj razini; na središnjoj će se
razini moći dosegnuti veća kritična masa za brže
privlačenje i razvoj najboljeg specijaliziranog ljudskog kapitala. U pogledu sposobnosti SRM-a da donosi
učinkovite odluke, središnja razina odlučivanja pridonijet će
smanjenju troškova rješavanja jer u odnosu na mrežu može ostvariti znatne
prednosti u smislu ekonomije razmjera i jer je to nužno za donošenje provedivih
i optimalnih odluka o rješavanju. U strukturnom pogledu, sustav koji se ne
proširi izvan mandata nacionalnih tijela kako bi smanjio troškove vlastitoj
državi članici nije u stanju u potpunosti razmotriti prekogranične
eksternalije. Države članice zamislile su na početku krize mehanizam
raspodjele tereta radi smanjenja globalnog gubitka blagostanja u takvim
situacijama[8].
Jedinstveni mehanizam rješavanja može bolje nego mreža jamčiti provedbu
prijenosa tereta, što je nužan uvjet za funkcioniranje dogovora o raspodjeli
tereta. Njime će se jamčiti vanjska provedivost politike optimalnog
rješavanja, čime se omogućuju ex ante dogovori o pravilima
raspodjele tereta i troškova rješavanja prema pravednim i ravnomjernim
kriterijima. 3. PRAVNI ELEMENTI PRIJEDLOGA 3.1. Pravna osnova Pravnu osnovu ovog prijedloga čini
članak 114. UFEU-a, kojim se dopušta donošenje mjera za usklađivanje
nacionalnih odredaba u cilju uspostave i funkcioniranja unutarnjeg tržišta. Prijedlog je usmjeren na očuvanje
cjelovitosti i pojačano funkcioniranje unutarnjeg tržišta.
Zahvaljujući ujednačenoj primjeni jedinstvenog paketa pravila za
rješavanje, uz pristup središnjeg tijela jedinstvenom europskom fondu za rješavanje,
vratit će se povjerenje u uredno funkcioniranje bankarskih tržišta Unije,
ukloniti prepreke temeljnim slobodama i izbjeći znatni poremećaji u
tržišnom natjecanju, barem u onim državama članicama koje dijele nadzor
kreditnih institucija na europskoj razini. Iako je Direktivom [ ] postignuta visoka
razina usklađenosti, državama članicama ostavljeno je prostora za
fleksibilnost, što znači da se određena razina fragmentiranosti
unutarnjeg tržišta može zadržati. SRM umjesto toga predviđa integriranu
strukturu odlučivanja, čime se rješavanje u okviru SRM-a
usklađuje s nadzorom u okviru SSM-a u cilju uklanjanja nepovoljnijeg
tržišnog položaja banaka u državama članicama koje sudjeluju u SSM-u u
odnosu na države članice izvan njega zbog nedostatka centraliziranog sustava
za rješavanje problema posrnulih banaka. Da bi se osiguralo puno povjerenje
svih uključenih država članica u kvalitetu i nepristranost postupka
rješavanja banaka, posebno u pogledu implikacija za lokalno gospodarstvo,
priprema i praćenje odluka o rješavanju bit će centralizirani i
obavljat će ih jedinstveni odbor za rješavanje, čime će se
osigurati dosljedan i ujednačen pristup, a postupak rješavanja pokretat
će Komisija. Komisija će odlučivati i o instrumentima za
rješavanje koji će se primjenjivati na predmetne subjekte te o primjeni
sredstava iz fonda kako bi se podržale mjere rješavanja. Osim toga predloženom uredbom uspostavlja se
jedinstveni fond za rješavanje banaka, čime se podupire postupak
rješavanja i jača njegova učinkovitost. Predložena uredba može se
izravno izvršavati u svim državama članicama, a primjenjuje se na sve
subjekte pod nadzorom SSM-a. Jedinstveni pravilnik uspostavljen Uredbom (EU)
br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o
bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva[9], Direktiva 2013/36/EU od 26.
lipnja 2013. Europskog parlamenta i Vijeća o pristupu djelatnosti
kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru kreditnih institucija i
investicijskih društava[10]
te Direktiva [ ] primjenjivat će se na uključene države
članice kako se primjenjuju unutar cijelog unutarnjeg tržišta. Članak 114. UFEU-a stoga čini
primjerenu pravnu osnovu. 3.2. Supsidijarnost Prema načelu supsidijarnosti iz
članka 5.3 UEU-a u područjima koja nisu u njezinoj isključivoj
nadležnosti, Unija bi trebala djelovati samo ako i u mjeri u kojoj ciljeve
predloženog djelovanja države članice ne mogu dostatno ostvariti na
središnjoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, nego se zbog opsega ili
učinka predloženog djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na
razini Unije. Samo se djelovanjem na razini Unije može
osigurati rješavanje posrnulih banaka uz minimalne efekte prelijevanja i
dosljedno u skladu s jedinstvenim paketom pravila. SRM će donijeti znatne
ekonomije razmjera i izbjeći negativne eksternalije koje mogu
proizići iz isključive primjene nacionalnih odluka i fondova. Znatne
razlike među odlukama o rješavanju koje su donesene na nacionalnoj razini
te ovisno o lokalnim posebnostima i ograničenjima u financiranju mogu
potkopati stabilnost i cjelovitost unutarnjeg tržišta. Dok se uspostavom jedinstvenog nadzornog
mehanizma osiguravaju ujednačeni uvjeti nadzora banaka i umanjuje rizik
nedjelovanja, SRM osigurava, u slučaju propadanja banke, provedbu
restrukturiranja uz najniže troškove, pošteno i ravnopravno postupanje prema
vjerovnicima te brzo i djelotvorno financiranje na cijelom unutarnjem tržištu. Stoga je primjereno da Unija predloži potrebne
zakonodavne mjere za uspostavu aranžmana za rješavanje banaka pod nadzorom
SSM-a. Uredba je primjeren pravni instrument za izbjegavanje razlika u
nacionalnom prenošenju te osiguravanje jedinstvenog institucionalnog mehanizma
i ujednačenih uvjeta za sve banke u uključenim državama
članicama. 3.3. Proporcionalnost Na temelju načela proporcionalnosti
sadržaj i oblik djelovanja Unije ne bi trebao prijeći ono što je potrebno
za ostvarivanje ciljeva Ugovora. U bankarskoj uniji nadzor i rješavanje banaka
treba obavljati na jednakoj razini nadležnosti, inače može doći do
napetosti između europskog supervizora i nacionalnih tijela za rješavanje
u vezi s pristupom rješavanju i pokrivanju troškova posrnulih banaka. Te
napetosti mogu potkopati djelotvornost nadzora i rješavanja te narušiti tržišno
natjecanje među državama članicama. Tijekom zadnje krize naglašena je potreba za
brzim i odlučnim djelovanjem praćenim financijskim aranžmanima na
europskoj razini kako bi se izbjegao neproporcionalan utjecaj nacionalne
provedbe rješavanja banaka na realno gospodarstvo, spriječile opsade
banaka i širenje problema na unutarnjem tržištu. Jedinstveni mehanizam za
rješavanje osigurao bi da se na svaku posrnulu banku u uključenoj državi
članici primjenjuju jednaka pravila. Primjerenim osiguranjem sredstava
umanjilo bi se to da problemi pojedinačnih banaka dovedu do gubitka
povjerenja u cjelokupni bankarski sustav države članice ili drugih država
članica koje tržišta smatraju izloženima sličnim rizicima. Dodana pravna sigurnost, propisno
usklađeni poticaji u kontekstu bankarske unije i gospodarske prednosti
središnjeg i ujednačenog rješavanja izraz su toga da se u prijedlogu
poštuje načelo proporcionalnosti i ne prelazi ono što je potrebno za
ostvarenje ciljeva. Ovom Uredbom poštuju se temeljna prava i
uzimaju u obzir načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima,
posebno pravo na zaštitu osobnih podataka, slobodu poslovanja, pravo na
djelotvorna pravna sredstva i pošteno suđenje, a njezina provedba mora
biti u skladu s tim pravima i načelima. 4. DETALJNO OBJAŠNJENJE PRIJEDLOGA 4.1. Jedinstveni mehanizam rješavanja 4.1.1. Načela, struktura i
područje primjene Jedinstveni mehanizam rješavanja mora
sadržavati strukture odlučivanja koje su pravno utemeljene i djelotvorne u
krizi. Moraju se osigurati europske odluke koje uključuju države
članice i u kojima se prepoznaje važnost rješavanja banaka za nacionalna
gospodarstva. Jedinstveni mehanizam rješavanja primjenjivat
će na posrnule banke država članica koje su uključene u taj
mehanizam jedinstveni pravilnik o rješavanju banaka utvrđen Direktivom o
oporavku i rješavanju banaka. Jedinstveni mehanizam rješavanja sastojat će
se od ujednačenih pravila i postupaka koje će primjenjivati
jedinstveni odbor za rješavanje („Odbor”) u suradnji s Komisijom i tijelima za
rješavanje uključenih država članica. Europska komisija sudjelovat će u SRM-u
samo u mjeri u kojoj je to potrebno za obavljanje posebnih zadataka
utvrđenih ovom Uredbom i u odnosu na nadzor državnih potpora uređen
Ugovorom odnosno radi analogne primjene kriterija za primjenu članka 107.
UFEU-a. Međutim, zbog značajki postupka
rješavanja jedinstveni mehanizam rješavanja ne slijedi diferencirani pristup
jedinstvenog nadzornog mehanizma za različite vrste banaka. Za razliku od
tekućeg zadatka svakodnevnog nadzora, samo ograničeni broj banaka može
u određenom trenutku posrnuti i biti u rješavanju. Osim toga sveobuhvatno
područje primjene jedinstvenog mehanizma rješavanja u potpunosti je
usklađeno s logikom da ESB može preuzeti izravan nadzor nad bankom u
problemima, među ostalim i radi mogućeg rješavanja. Konačno, kriza
je pokazala da okvir za rješavanje na europskoj razini nije potreban samo zbog
velikih međunarodnih banaka. Postojanje različitih tijela za
rješavanje ovisno o veličini banaka podrazumijevalo bi različite
kanale financiranja i zaštitne mehanizme, što bi ponovno učvrstilo veze
između država i banaka te narušilo tržišno natjecanje. 4.1.2. Načela djelovanja SRM-a Da bi se osigurao objektivan i pošten postupak
rješavanja, Komisiji, Odboru i nacionalnim tijelima za rješavanje zabranjeno je
diskriminirati banke, njihove deponente, vjerovnike ili dioničare na
temelju nacionalnosti odnosno mjesta poslovanja. Rješavanje prekograničnih
grupacija uređeno je brojnim načelima za osiguranje ravnopravnosti
među različitim subjektima grupacije, uzimanje u obzir interesa
država članica uključenih u rješavanje i izbjegavanje nametanja
troškova vjerovnicima koji bi bili veći od troškova u okviru redovnog
stečajnog postupka. U slučaju da su samo dijelovi grupacije u
rješavanju, prijedlogom se osigurava da postupak rješavanja nema nepovoljan
utjecaj na dijelove grupacije koji nisu u rješavanju. Troškovi rješavanja
načelno bi se pokrivali sanacijom vlastitim sredstvima i unutar bankarskog
sektora. Prijedlogom se stoga osigurava da Komisija, Odbor i nacionalna tijela
za rješavanje odlučuju o aranžmanima za financiranje rješavanja tako što
na najmanju moguću mjeru svode upotrebu izvanrednih javnih potpora. 4.1.3. Odnos s Komisijinim nadzorom
državnih potpora U okviru SRM-a Komisija u svakom slučaju
zadržava nadležnost u području nadzora državnih potpora. To znači da
bi nakon što ESB obavijesti Komisiju i Odbor o propadanju ili vjerojatnom
propadanju banke ili grupacije, postupak rješavanja u okviru SRM-a trebao,
prema potrebi, teći paralelno s postupkom dobivanja državne potpore, tako
da bi predmetna država članica ili države članice trebale o
planiranim mjerama obavijestiti Komisiju u skladu s člankom 108. UFEU-a.
Time se zahtijeva uspostava trajne suradnje i razmjene informacija između
Odbora i Komisije radi okončanja postupka davanja državne potpore. Osim
toga odluka Komisije na temelju propisa o državnim potporama bila bi preduvjet
za donošenje odluke Komisije o pokretanju rješavanja za određenu banku.
Ako se za financiranje iskorištavaju državne potpore, kriteriji za primjenu
članka 107. UFEU-a trebali bi se analogno primjenjivati kao preduvjet za
donošenje odluke o pokretanju rješavanja određene banke kako bi se
očuvala cjelovitost unutarnjeg tržišta država članica koje su
uključene u mehanizam i onih koje nisu. 4.1.4. Zadatci i struktura
odlučivanja Jedinstveni mehanizam rješavanja obuhvaća
sve ključne zadatke koji su nužni za rješavanje posrnulih banaka. Ti
zadatci obuhvaćaju, među ostalim, odobravanje pojednostavnjenih
obveza u odnosu na zahtjeve za sastavljanje plana rješavanja, izradu plana
rješavanja, preispitivanje plana rješavanja, procjenu rješivosti banaka,
odlučivanje o pokretanju rješavanja banke, izvršavanje ovlasti u odnosu na
instituciju u rješavanju te provedbu programa rješavanja. SRM-om je nadalje
obuhvaćeno odlučivanje o iskorištavanju sredstava za financiranje. Sastav SRM-a osigurava da strukture
odlučivanja budu pravno osnovane i djelotvorne, čak i u kriznom
razdoblju. Strukture su osmišljene kako bi se osiguralo europsko
odlučivanje i uključenost država članica zbog važnosti
rješavanja banaka za nacionalna gospodarstva. Strukture odlučivanja jedinstvenog
mehanizma rješavanja uključuju jedinstveni odbor za rješavanje, nacionalna
tijela za rješavanje uključenih država članica i Europsku komisiju.
Zadatke SRM-a dijele jedinstveni odbor za rješavanje i nacionalna tijela za
rješavanje. Da bi osigurala djelotvornost i odgovornost
jedinstvenog mehanizma rješavanja te u skladu s pravnim zahtjevima, Europska
komisija ima kao institucija EU-a pravo, na temelju preporuke odbora za
rješavanje ili na vlastitu inicijativu, pokrenuti rješavanje banke. Ako pokrene
postupak rješavanja, Komisija odlučuje i o instrumentima rješavanja koji
će se primijeniti u određenom slučaju te o uporabi sredstava iz
fonda. Jedinstveni odbor za rješavanje donosio bi sve druge odluke iz Uredbe o
SRM-u i upućivao ih nacionalnim tijelima za rješavanje radi izvršavanja na
nacionalnoj razini u skladu s Uredbom o SRM-u i Direktivom [ ]. Odbor bi pratio
kako nacionalna tijela za rješavanje izvršavaju njegove odluke na nacionalnoj
razini i mogao bi, u slučaju da nacionalno tijelo za rješavanje ne postupa
u skladu s odlukom, svoje odluke izravno upućivati bankama. 4.1.5. Postupak odlučivanja U skladu s pravilnikom iz Direktive [ ],
banka bi se rješavala u slučaju propadanja ili vjerojatnog propadanja koje
se ne može spriječiti aranžmanom privatnog sektora te kada je rješavanje u
javnom interesu zbog toga što je riječ o sistemskoj banci čije bi
propadanje narušilo financijsku stabilnost. Cilj je rješavanja osigurati
nastavak ključnih funkcija banke, zaštita financijske stabilnosti,
minimalno oslanjanje na novac poreznih obveznika i zaštita deponenata. Rješavanje se pokreće nakon postupka
kojim se osigurava opravdana i nepristrana odluka o predmetnoj posrnuloj banci: –
ESB, supervizor banaka, obavješćuje Komisiju,
odbor za rješavanje te mjerodavna nacionalna tijela i ministarstva o banci u
propadanju; –
odbor za rješavanje procjenjuje postoji li
sistemska prijetnja i ima li rješenja u privatnom sektoru; –
ako je utvrđeno da je riječ o sistemskoj
prijetnji i rješenja u privatnom sektoru nema, odbor za rješavanje
preporučuje Komisiji da pokrene rješavanje; –
Komisija odlučuje pokrenuti rješavanje i
obavješćuje odbor za rješavanje o instrumentima rješavanja i uporabi
sredstava iz fonda za potporu mjerama rješavanja. Odbor za rješavanje u odluci
upućenoj nacionalnim tijelima za rješavanje prihvaća program
rješavanja koji obuhvaća instrumente, mjere i financiranje te pritom
nalaže mjerodavnim nacionalnim tijelima za rješavanje da poduzmu mjere
rješavanja; –
nacionalna tijela za rješavanje poduzimaju u skladu
s nacionalnim zakonodavstvom mjere rješavanja koje je Odbor prihvatio. Ako
nacionalna tijela za rješavanje ne poštuju odluke Odbora, Odbor ima pravo
zaobići nacionalna tijela za rješavanje i određene odluke o provedbi
mjera rješavanja izravno uputiti bankama. 4.1.6. Odgovornost i proračun Svaka pojedinačna komponenta jedinstvenog
mehanizma rješavanja neovisna je u izvršavanju zadataka i podliježe strogim
odredbama o odgovornosti kako bi se osiguralo da svoje ovlasti izvršava
ispravno i nepristrano, u okviru ograničenja utvrđenih ovom Uredbom i
Direktivom [ ]. Odbor za rješavanje odgovara stoga Europskom parlamentu i
Vijeću za sve odluke koje donese na temelju ovog prijedloga. Nacionalni
parlamenti uključenih država članica obavješćuju se o
aktivnostima odbora za rješavanje. Odbor mora odgovoriti na sve primjedbe ili
pitanja što ih upute nacionalni parlamenti uključenih država članica.
Proračun SRM-a, koji uključuje jedinstveni fond za rješavanje, nije
dio proračuna EU-a. Rashodi povezani sa zadatcima SRM-a, upravljanjem
fondom i uporabom sredstava iz fonda financiraju se doprinosima bankarskog
sektora. 4.1.7. Odnos s neuključenim
državama članicama Direktivom [ ] uspostavlja se među
nacionalnim tijelima za rješavanje kolegij za postupanje s bankarskim
grupacijama te osiguranje primjerenog i ravnomjernog uključivanja tijela
za rješavanje u državama članicama u kojima banka posluje. Ako se
nacionalna tijela za rješavanje matične zemlje i zemlje domaćina ne
slažu u vezi s pripremom plana rješavanja i samom rješavanju, između njih
posreduje EBA. U kontekstu SRM-a, na subjekte i grupacije s poslovnim nastanom
u državama članicama koje su uključene samo u SSM, SRM zamjenjuje
kolegije za rješavanje predviđene Direktivom [ ] o uspostavi okvira
za oporavak i rješavanje kreditnih institucija i investicijskih društava.
Predstavnici nacionalnih tijela za rješavanje umjesto toga sudjeluju u odboru
za rješavanje. Direktiva [ ] se nastavlja primjenjivati
u cijelosti na banke s poslovnim nastanom u neuključenim državama
članicama kako je uređeno Uredbom o SSM-u. Slično tomu, odnos
između SRM-a i nacionalnih tijela za rješavanje u neuključenim
državama članicama u cijelosti je uređen Direktivom [ ]. I
odredbe o odnosu među različitim fondovima za rješavanje (uzajamna
potpora i dobrovoljno uzajamno primanje i davanje zajmova) u cijelosti se
primjenjuju na jedinstveni fond za rješavanje i nacionalne fondove za
rješavanje u neuključenim državama članicama. Prijedlogom se
razjašnjuje da se uloga EBA-e utvrđena Direktivom [ ] i Uredbom o
EBA-i, uključujući njezine ovlasti u posredovanju, u cijelosti
primjenjuje na odbor za rješavanje. U prijedlogu se osim toga uzima u obzir stanje
banaka s poslovnim nastanom u državama članicama koje ne sudjeluju u SRM-u
na tri načina. Prvo, prijedlog sadržava načelo
nediskriminacije koju sve komponente SRM-a trebaju primjenjivati na kreditne
institucije, imatelje depozita, investitore i druge vjerovnike u pogledu
njihove nacionalnosti ili mjesta poslovanja. Drugo, prijedlogom se predviđa da se
nacionalna tijela za rješavanje uključene države članice u kolegijima
za rješavanje, predviđenima Direktivom [ ], zamijene Odborom ako
grupacija uključuje kreditne institucije s poslovnim nastanom u
uključenoj državi članici. Treće,
neuključene države članice uvijek se mogu uključiti u SSM i tako
osigurati da banke s poslovnim nastanom na njihovu državnom području
podliježu SRM-u. 4.1.8. Odnos s Direktivom [ ]
Europskog parlamenta i Vijeća od [ ] o uspostavi okvira za oporavak i
rješavanje kreditnih institucija i investicijskih društava U okviru jedinstvenog mehanizma za rješavanje
pravilnik utvrđen Direktivom [ ] o uspostavi okvira za oporavak i
rješavanje kreditnih institucija i investicijskih društava primjenjivat će
se na uključene države članice kako se primjenjuje na cijelom
unutarnjem tržištu. Iznimke su moguće samo u slučaju kada postupci
ili odredbe iz Uredbe zaobilaze mjerodavne odredbe Direktive [ ]
(primjerice odredbe o prekograničnim kolegijima koje se zaobilaze
odlučivanjem unutar SRM-a). Prijedlog SRM-a spoj je određenih
odredaba usklađenih s Direktivom [ ] jer odbor za rješavanje i
Komisija moraju temeljiti svoje postupke na izravno primjenjivom pravu Unije.
Druge odredbe ovog prijedloga sadržavaju posebna upućivanja na Komisijin
prijedlog Direktive [ ]. Neke odredbe izmijenjene su izvješćem o
kojem je odbor Europskog parlamenta za ekonomsku i monetarnu politiku (ECON)
glasao u svibnju te općim pristupom Vijeća od 26. lipnja. Uredba o
SRM-u mora na kraju biti u potpunosti usklađena s dogovorom o Direktivi
[ ] koji postignu Europski parlament i Vijeće. Ovaj prijedlog odnosi
se na opći pristup Vijeća kao najnoviji dostupni dokument.
Budući da su pregovori između Europskog parlamenta i Vijeća u
tijeku te direktiva još nije finalizirana, cilj je Komisije zamijeniti te
sadržajne odredbe konačnim ishodom pregovora suzakonodavaca o Direktivi [
]. U određenim aspektima obuhvaćenima
Direktivom [ ] nužno je daljnje usklađivanje kako bi SRM mogao
pravilno funkcionirati s jedinstvenim fondom za rješavanje banaka. Prvo,
hijerarhija potraživanja treba se radi rješavanja u potpunosti uskladiti prema
načelu prednosti deponenata. Člankom 15. predlaže se
usklađivanje hijerarhije potraživanja u rješavanju na temelju načela
prednosti deponenata. Komisija smatra da je takvo usklađivanje nužno za
sve subjekte koji podliježu Direktivi [ ] kako bi se na unutarnjem tržištu
osigurali ujednačeni uvjeti. Drugo, unutar SRM-a treba strogo
ograničiti fleksibilnost u pogledu sanacije vlastitim sredstvima, a za sve
banke moraju vrijediti jednaki uvjeti. Stoga članak 24. prijedloga
sadržava dodatno ograničenje okvira na temelju općeg pristupa
Vijeća od 26. lipnja 2013. te se njime u ovom kontekstu isključuje
iskorištavanje odstupanja utvrđenih Direktivom [ ] (posebno u pogledu
izračuna vrijednosnog praga za sanaciju vlastitim sredstvima). 4.2. Odbor za rješavanje 4.2.1. Upravljanje Da bi se pri rješavanju osigurao djelotvoran i
odgovoran postupak odlučivanja, strukture i pravila rada odbora za
rješavanje osiguravaju primjeren angažman svih država članica na koje se
to izravno odnosi. Odbor je sastavljen od izvršnog direktora, zamjenika
izvršnog direktora, predstavnika koje imenuju Komisija i ESB te članova
koje imenuju uključene države članice i koji zastupaju nacionalna
tijela za rješavanje. Odbor, kojim predsjedava izvršni direktor, sastaje se i
djeluje u dva sastava: izvršnom i plenarnom. Na sastanke odbora mogu se pozvati
promatrači. Na plenarnim sjednicama Odbor donosi odluke
opće naravi. Na izvršnim sjednicama Odbor donosi odluke o
pojedinačnim subjektima i grupacijama. Te odluke mogu se odnositi na
planiranje rješavanja, ovlasti za ranu intervenciju, odluke o programima
rješavanja, među ostalim i o uporabi sredstava iz fonda za financiranje
postupka rješavanja, te davanje uputa nacionalnim tijelima za rješavanje o
provedbi odluka o rješavanju. Na izvršnoj sjednici odbor se sastoji od
izvršnog direktora, zamjenika izvršnog direktora i predstavnika koje imenuju Komisija
i ESB. Ovisno o bankama ili grupacijama koje se u
pojedinačnim slučajevima rješavaju, uz izvršnog direktora, zamjenika
izvršnog direktora i predstavnike koje imenuju Komisija i ESB, na izvršnoj
sjednici nazočni su i članovi koje imenuju mjerodavna nacionalna tijela
za rješavanje. Stoga u slučaju rješavanja prekograničnih bankovnih
grupacija na sastancima i pri odlučivanju sudjeluju i član kojega
imenuje država članica u kojoj je grupacija smještena i članovi koje
imenuju države članice u kojima poslovni nastan imaju društva kćeri
ili subjekti koji podliježu konsolidiranom nadzoru. Kod pravila o glasanju koja
se primjenjuju na Odbor uzimaju se u obzir interesi svih država članica na
koje utječe odluka o rješavanju. Nijedan sudionik razmatranja nema pravo
veta. Međutim, s obzirom na to da države
članice suvereno odlučuju o uporabi sredstava iz nacionalnih
proračuna, prijedlogom je izričito predviđeno da SRM ne može od
država članica zahtijevati izvanrednu javnu financijsku potporu za subjekt
u rješavanju. Kako bi se osim toga u obzir uzeo cjelokupan fiskalni utjecaj na
države članice, članovi koje imenuju mjerodavna nacionalna tijela za
rješavanje mogu na izvršnoj sjednici Odbora zahtijevati daljnje razmatranje
radi rasprave o tom mogućem utjecaju. 4.2.2. Ovlasti Odbor za rješavanje prikuplja informacije
ESB-a i nacionalnih tijela za rješavanje o financijskom zdravlju banaka u
njihovoj nadležnosti. Time se, u usporedbi s mrežom nacionalnih tijela koja
djeluju u okviru svojih nacionalnih mandata, omogućuje bolja procjena
okolnosti koje bi mogle dovesti do potrebe za rješavanjem banke i izbjegavanjem
prekograničnog prelijevanja. Prijedlog se temelji na okviru Direktive o
oporavku i rješavanju banaka i njime se Odbor za rješavanje ovlašćuje da
žurno intervenira u slučaju pogoršanja financijske situacije banke ili
grupacije. Odbor za rješavanje ovlašten je utvrditi kada
da Komisiji preporuči rješavanje banke ili grupacije. Kad Komisija
odluči da su uvjeti ispunjeni i pokrene rješavanje banke, Odbor u okviru
koji je uspostavila Komisija odlučuje o pojedinostima u vezi s
instrumentima rješavanja koji će se primijeniti te o raspodjeli sredstava
iz Fonda. Na temelju tih ovlasti Odbor za rješavanje može ujednačeno
birati i primjenjivati instrumente, pravila i postupke za rješavanje. To
posebno u slučaju prekograničnog djelovanja banke dovodi do
uklanjanja trenutačnih razlika u pravilima i pristupima pojedinačnih
država članica, a tako i nepovoljnih posljedica koje to ima na
funkcioniranje bankarskih tržišta Unije. Tom izravnom nadležnošću Odbora za
rješavanje osigurat će se ravnopravno postupanje prema bankama
uključenih država članica te predvidljivost i povjerenje u primjenu
jedinstvenog pravilnika o rješavanju banaka. Tako će se povećati
pravna sigurnost, a izbjegavanjem nepotrebnih prekida tokova sredstava bolje
očuvati vrijednost financijske imovine. Osigurat će se i to da se
imovina institucija u problemima iskoristi na najučinkovitiji način
kako bi se smanjili gubitci vjerovnika širom uključenih država
članica, a ne da to ovisi o pojedinačnim interesima država
članica. Odbor za rješavanje osigurava da nacionalna
tijela za rješavanje propisno primjenjuju odluke o rješavanju u skladu s
nacionalnim zakonodavstvom. U tu svrhu Odbor je ovlašten nadzirati i
ocjenjivati provedbu nacionalnih tijela za rješavanje tako što, po potrebi,
prikupljaju informacije izravno od banaka ili provode istrage ili izravni
nadzor. U slučaju da nacionalno tijelo za rješavanje ne primjenjuje odluku
o rješavanju u skladu s dogovorenim programom rješavanja, Odbor je ovlašten
određene odluke kojima se zahtijeva primjena mjera za rješavanje izravno
dostaviti predmetnoj banci. 4.2.3. Europska i međunarodna
suradnja Odbor za rješavanje, u cilju obavljanja
zadataka, surađuje s ESB-om i drugim tijelima ovlaštenima za nadzor
kreditnih institucija unutar SSM-a te drugim tijelima koja čine europski
sustav financijskog nadzora. Odbor za rješavanje blisko će surađivati
i s nacionalnim tijelima za rješavanje jer ona imaju ključnu ulogu u
pripremi i provedbi mjera za rješavanje. Budući da mnoge kreditne institucije ne
posluju samo unutar Unije nego i međunarodno, Odbor za rješavanje imat
će isključivu ovlast zaključivati u ime nacionalnih tijela
uključenih država članica neobvezujuće sporazume o suradnji s
tijelima trećih zemalja. 4.3. Jedinstveni fond za
rješavanje banaka 4.3.1. Načela, uspostava i
zadatci Djelovanje odbora utemeljeno je na načelu
da sve gubitke, troškove i druge izdatke povezane s primjenom instrumenata
rješavanje prvenstveno snose dioničari i vjerovnici institucije u
rješavanju i konačno, ako je to potrebno, financijska industrija. Čak
i ako se za restrukturiranje institucije iskoriste unutarnji resursi, treba
postojati mehanizam koji će omogućiti instituciji da nastavi rad
(bilo u svom izvornom obliku, s pomoću premošćujuće banke ili
upravitelja imovinom – loše banke). Stoga je važno uspostaviti fond za
rješavanje banaka kako bi se osigurala djelotvornost mjera rješavanja,
primjerice kratkoročnog financiranja institucije u rješavanju ili jamstava
mogućim kupcima institucije u rješavanju. Prvenstveni je cilj jedinstvenog fonda za
rješavanje osigurati financijsku stabilnost, a ne preuzimati gubitke ili
osiguravati kapital za instituciju u rješavanju. Fond se ne bi trebao smatrati
sanacijskim fondom. Mogle bi međutim postojati izvanredne okolnosti, nakon
što se u dovoljnoj mjeri iscrpe unutarnji resursi (najmanje 8 % obveza i
vlastitih sredstava institucije u rješavanju), kad se prvenstveni cilj ne bi
mogao postići bez omogućivanja fondu da preuzme te gubitke ili
osigura kapital. Samo u tim okolnostima fond bi mogao poslužiti za zaštitu
privatnih resursa. Stvaranje jedinstvenog fonda za rješavanje
prvenstveno se opravdava činjenicom da se financijskom potporom rješavanju
banaka na integriranim financijskim tržištima povećava financijska
stabilnost i zdravlje drugih banaka, ne samo u predmetnim državama
članicama nego i u drugim državama članicama. Budući da su banke
u svim uključenim državama članicama neizravni korisnici tih potpora,
doprinosi za financiranje potpora ne bi se trebali ograničiti na banke
samo jedne države članice. U smislu djelotvornosti, svojstvo fonda da
prikuplja resurse svih banaka u europodručju osigurava djelotvorniju
neutralizaciju bankarskih kriza s asimetričnom koncentracijom gubitaka u nekoj
državi članici te se smatra osiguravajućim mehanizmom za cijelo
europodručje. Najnovija kriza pokazala je da gubitci u državama
članicama nastaju na različite načine. S obzirom na to da bi se gubitci zbog nekog
budućeg potresa u bankarskom sektoru mogli u određenom trenutku
koncentrirati na različite države članice, zajednički privatni
europski zaštitni mehanizam djelotvornije će, u odnosu na pojedinačnu
nacionalnu zaštitu, apsorbirati takve potrese s pomoću ex ante i, u
krajnjoj nuždi, ex post doprinosa iz bankarskog sektora cijelog
europodručja. Stoga bi se prikupljanjem sredstava na europskoj razini
osigurala veća snaga fonda i povećala otpornost bankarskog sustava.
Istodobno bi se ravnomjernom raspodjelom ex post doprinosa na banke svih
uključenih država članica smanjila razina doprinosa pojedinačnih
banaka, čime se ograničuje i prociklički učinak tih
doprinosa. Osim toga mehanizmom za prekograničnu
apsorpciju gubitaka može se djelotvorno prekinuti začarani krug
međuovisnosti bankarske krize u određenoj državi članici i
financijskog stanja u državi. Tako bi se, da je jedinstveni fond za rješavanje
postojao prije financijske krize, umanjio trenutačni teret nekih država
članica. Jedinstveni fond za rješavanje sa svojstvom
prikupljanja sredstava iz bankarskog sektora uključenih država
članica oslanja se na širu doprinosnu osnovu i stoga ima veći ugled,
što Odboru u slučaju potrebe omogućuje da se uz niže troškove
zadužuje na tržištu. Veća mogućnost vanjskog osiguravanja
financijskih sredstava na tržištu smanjit će potrebu fonda za javnim
financiranjem u slučaju izvanrednih gubitaka, što bi dodatno pridonijelo
razbijanju veze između država i banaka te zaštiti poreznih obveznika od
troškova rješavanja. Konačno, jedinstveni fond u interesu je i
pravilne usklađenosti poticaja u institucijama bankarske unije. Ako bi,
posebno u slučaju prekograničnih bankarskih grupacija, sredstva za
pokrivanje troškova rješavanja koji premašuju udio što ga preuzimaju
dioničari i vjerovnici trebalo osigurati iz nacionalnih fondova, narušila
bi se djelotvornost ne samo jedinstvenog mehanizma rješavanja nego i
jedinstvenog nadzornog mehanizma. Uspostava jedinstvenog mehanizma rješavanja
zahtijeva da Odbor za rješavanje ima brz i djelotvoran pristup jedinstvenom
fondu za rješavanje banaka. S pomoću fonda stvara se privatni vanjski
zaštitni mehanizam za srednjoročno i dugoročno financiranje kako bi
se izbjeglo ili smanjilo iskorištavanje javnog novca za banke u rješavanju.
Time se osim toga povećava i djelotvornost postupka rješavanja jer se
uklanjaju problemi koordinacije koji proizlaze iz iskorištavanja nacionalnih
sredstava, posebno u slučaju prekograničnih grupacija. 4.3.2. Financiranje fonda Da bi se osiguralo dovoljno financiranje,
izbjegla procikličnost sustava plaćanja po dospijeću i umanjila
potreba za zahtjevima za vanjku financijsku potporu, fondu su potrebna brzo
dostupna sredstva. U tu bi svrhu ciljana veličina fonda u iznosu od
najmanje 1 % osiguranih depozita u bankarskom sustavu uključenih
država članica trebala biti dovoljna za redovno rješavanje budućih
kriza, uz uvjet da u sanaciji vlastitim sredstvima vjerovnici pokriju najmanje
8 % ukupnih obveza i vlastitih sredstava institucije u rješavanju. Na temelju podataka o bankama iz 2011. i
procijenjenom iznosu osiguranih depozita u bankama europodručja, ciljana
razina od 1 % za jedinstveni fond rješavanja odgovarala bi iznosu od oko
55 milijardi eura. Ciljana veličina fonda u apsolutnom iznosu (EUR) bit
će dinamična i povećavat se automatski ako bude rastao bankarski
sektor. Prijelazno razdoblje od 10 godina
predviđeno je prije nego što fond dosegne punu ciljanu veličinu. Ako
se iz fonda isplati više od polovine njegove ciljane veličine, to se
razdoblje može produžiti na 14 godina. Ako tijekom početnog razdoblja
prikupljanja sredstava ne bude isplata iz fond, bankarski bi sektor godišnje
pridonio otprilike jednom desetinom ciljanog iznosa, odnosno 5,5 milijardi
eura. Nakon faze početnog prikupljanja
sredstava u fond, banke će plaćati dodatne doprinose ako se njihova
doprinosna osnova poveća ili bude isplata iz fonda. Smanji li se iznos
financijskih sredstava u fondu ispod polovine njegove ciljane veličine,
banke će plaćati minimalni godišnji doprinos od najmanje jedne petine
ukupnih obveza (isključujući regulatorni kapital i osigurane
depozite) svih banaka u državama članicama koje sudjeluju u jedinstvenom
mehanizmu za rješavanje. Doprinosi će se računati u skladu s
Direktivom o oporavku i rješavanju banaka na temelju bankovnih obveza,
isključujući vlastita sredstva i osigurane depozite te u skladu s
njihovim profilom rizičnosti. To znači da će banke koje se u
praksi financiraju gotovo isključivo depozitima imati vrlo niske
doprinose. Te će banke naravno plaćati doprinose za nacionalne
sustave osiguranja depozita. Da bi zdrave institucije izbjegle narušavanje
financijske stabilnosti zbog ubiranja doprinosa, predviđene su zaštitne
mjere, primjerice privremeno izuzimanje od plaćanja ex post
doprinosa. U slučaju da ex ante doprinosi
nisu dovoljni, a ex post doprinosi nisu odmah dostupni, mogle bi biti
potrebne dodatne financijske rezerve, posebno u prijelaznom razdoblju, kako bi
se osigurao kontinuitet sistemskih funkcija banke odnosno banaka tijekom
restrukturiranja. Fond će moći sklapati ugovore o zajmu ili drugim
oblicima potpore s financijskim institucijama ili trećim osobama ako to
bude potrebno da bi se financiralo rješavanje (uključuje i javna
sredstva). Tu potporu načelno će otplaćivati institucija u
rješavanju. Ne bude li to moguće, Uredbom je predviđeno da se gubitci
s pomoću ex post doprinosa raspodjele na sve banke koje podliježu
mehanizmu. Time će se osigurati srednjoročna neutralizacija trošenja
javnih sredstava. Da bi se izbjeglo stavljanje u nepovoljan
položaj država članica koje nakon stupanja na snagu ovog prijedloga uspostave
fond za rješavanje, Uredbom se predmetnim državama članicama ostavlja da
odluče kako će iskoristiti postojeće nacionalne fondove za
rješavanje u cilju ispunjivanja obveza koje njihove banke imaju na temelju ove
Uredbe. 4.3.3. Uloga sustava osiguranja
depozita u kontekstu rješavanja Ako je banka u rješavanju, nacionalni sustav
osiguranja depozita kojemu banka pripada pridonijet će pokrivanju gubitaka
koji bi nastali kad bi se banka likvidirala u okviru redovnog stečajnog
postupka i to do iznosa u visini osiguranih depozita. Ta je uloga već
detaljno predviđena Direktivom [ ]. SRM osim toga ne utječe na institucijske
sustave osiguranja i druge međugrupacijske mehanizme financijske podrške
koje određene grupacije financijskih institucija uspostave. SRM intervenira
samo u slučaju kad se propast banke ne može uspješno spriječiti
rješenjima privatnog sektora. 4.3.4. Uloga fonda u rješavanju
grupacija koje obuhvaćaju institucije izvan SRM-a U cilju rješavanja grupacija koje
obuhvaćaju institucije unutar i izvan SRM-a, doprinosi fonda usmjerit
će se na dio grupacije koja podliježe SRM-u, dok će se ostatak
pokriti nacionalnim financijskim aranžmanima koji nisu obuhvaćeni
doprinosom SRM-a. Da bi se ojačalo financiranje rješavanja
na unutarnjem tržištu, prijedlogom se dopušta fondu da dobrovoljno uzima
zajmove ili ih daje u okviru drugih aranžmana za financiranje rješavanja. Tako
će se fondu omogućiti da podnese znatne isplate koje nisu pokrivene ex
ante i ex post doprinosima. Poslužit će i kao potpora
aranžmanima za financiranje rješavanja u državama članicama izvan SRM-a. 4.3.5. Zamjena nacionalnih aranžmana
za financiranje rješavanja Budući da se
fondom zamjenjuju nacionalni aranžmani za financiranje rješavanja u državama
članicama koje sudjeluju u njemu, države članice koje su u trenutku
stupanja na snagu ove Uredbe već uspostavile nacionalne aranžmane za
financiranje rješavanja mogu odlučiti o primjeni tih aranžmana u skladu sa
svojim nacionalnim propisima. Države članice mogu odlučiti da se
sredstvima iz tih nacionalnih aranžmana za financiranje rješavanja plaćaju
doprinosi fondu u ime njihovih banaka, do iscrpljivanja aranžmana. 5. POSLJEDICE ZA PRORAČUN Odbor za rješavanje u potpunosti se financira
doprinosima financijskih institucija. Postojat će međutim u početnoj
fazi Odbora manje posljedice na proračun Unije. Pojedinosti su navedene u
priloženom financijskom izvještaju.
2013/0253 (COD) Prijedlog UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o uspostavi ujednačenih pravila i
ujednačenog postupka za rješavanje kreditnih institucija i određenih
investicijskih društava u okviru jedinstvenog mehanizma rješavanja i
jedinstvenog fonda za rješavanje banaka te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010
Europskog parlamenta i Vijeća EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE
EUROPSKE UNIJE, uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju
Europske unije, a posebno njegov članak 114., uzimajući u obzir prijedlog Europske
komisije, nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog
akta nacionalnim parlamentima, uzimajući u obzir mišljenje Europske
središnje banke[11], uzimajući u obzir mišljenje Europskoga
gospodarskog i socijalnog odbora[12], djelujući u skladu s redovnim
zakonodavnim postupkom, budući da: (1) Jače integrirano
unutarnje tržište za bankarske usluge nužno je za promicanje gospodarskog
oporavka u Uniji. Trenutačna financijska i gospodarska kriza pokazala je
međutim da je funkcioniranje unutarnjeg tržišta u tom području
ugroženo i da raste rizik financijske fragmentacije. Međubankovna tržišta
postala su slabije likvidna, a prekogranične bankarske aktivnosti smanjuju
se zbog straha od širenja, manjka povjerenja u druge nacionalne bankarske
sustave i sposobnost država članica da podupiru banke. (2) Razlike u nacionalnim
propisima o rješavanju u različitim državama članicama i
odgovarajuća upravna praksa te nedostatak ujednačenog postupka
odlučivanja na razini Unije u vezi s rješavanjem prekograničnih
banaka pridonose manjku povjerenja i tržišnoj nestabilnosti jer ne osiguravaju
sigurnost i predvidljivost u vezi s mogućim ishodom propadanja banaka.
Odluke o rješavanju na isključivo nacionalnoj razini mogu narušiti tržišno
natjecanje i na kraju potkopati unutarnje tržište. (3) Razlike u praksi država
članica pri postupanju s vjerovnicima banaka u rješavanju i sanaciji
posrnulih banaka posebno utječu na procjenu kreditnog rizika, financijsko
zdravlje i solventnost njihovih banaka. Tako se potkopava povjerenje javnosti u
bankarski sektor i ometaju slobode poslovnog nastana i slobodnog pružanja
usluga na unutarnjem tržištu jer bi troškovi financiranja bili niži da među
državama članicama nema razlika u praksi. (4) Razlike u nacionalnim
propisima o rješavanju među državama članicama i odgovarajućoj
upravnoj praksi mogu dovesti do toga da banke i klijenti imaju veće
troškove kredita samo zbog mjesta poslovnog nastana i neovisno o svojoj pravoj
kreditnoj sposobnosti. Klijenti banaka u nekim državama članicama imaju
osim toga veće kamate na kredite nego klijenti u drugim državama
članicama, neovisno o svojoj pravoj kreditnoj sposobnosti. (5) Sve dok propisi o rješavanju,
praksa i pristupi raspodjeli tereta ostanu u nacionalnom okviru i dok se
financijska sredstva za financiranje rješavanja prikupljaju i troše na
nacionalnoj razini, unutarnje će tržište ostati fragmentirano. Nacionalni
supervizori imaju osim toga velik interes da donošenjem jednostranih mjera za
osiguranje bankarskog poslovanja ograniče mogući utjecaj bankarskih
kriza na svoja nacionalna gospodarstva, primjerice ograničenjem prijenosa
i kreditiranja unutar grupacije ili uvođenjem strožih zahtjeva u pogledu
likvidnosti i kapitala društvima kćerima koja su pod njihovom
nadležnošću, a pripadaju posrnulom matičnom društvu. Time se
ograničuje prekogranična aktivnost banaka i tako stvaraju prepreke
temeljnim slobodama te se narušava tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu. (6) Direktivom [ ] Europskog
parlamenta i Vijeća[13]
donekle su usklađeni propisi o rješavanju i osigurana je suradnja
među tijelima za rješavanje u slučaju propadanja prekograničnih
banaka. Međutim usklađivanje na temelju Direktive [ ] nije dovršeno,
a postupak odlučivanja nije centraliziran. Direktivom [ ] uglavnom se
predviđaju zajednički instrumenti rješavanja i ovlasti dostupne
nacionalnim tijelima svake države članice, ali ostavljaju slobodu
nacionalnim tijelima u pogledu primjene instrumenata i nacionalnih aranžmana za
potporu financiranju postupka rješavanja. Direktivom [ ] se ne sprečava
donošenje odvojenih i potencijalno nedosljednih odluka država članica u
pogledu rješavanja prekograničnih grupacija, što može utjecati na ukupne
troškove rješavanja. Osim toga, predvidjevši nacionalne aranžmane financiranja,
nije se dovoljno smanjila ovisnost banaka o potpori iz nacionalnih
proračuna i ne sprečavaju se različiti pristupi država
članica u pogledu primjene financijskih aranžmana. (7) Osiguranje djelotvornih
ujednačenih odluka o rješavanju posrnulih banaka unutar Unije,
uključujući odluke o primjeni sredstava prikupljenih na razini Unije,
nužno je za konačnu uspostavu unutarnjeg tržišta u području
financijskih usluga. Propast banke u jednoj državi članici može na
unutarnjem tržištu utjecati na stabilnost financijskih tržišta cijele Unije.
Osiguranje djelotvornih i ujednačenih propisa o rješavanju i jednaki
uvjeti financiranja rješavanja u svim državama članicama, kao sredstvo za
očuvanje tržišnog natjecanja i poboljšano funkcioniranje unutarnjeg
tržišta, u najvećem su interesu ne samo država članica u kojima banke
posluju nego i svih drugih država članica. Bankarski sustavi na unutarnjem
tržištu snažno su međusobno povezani, bankarske grupacije su međunarodne,
a banke imaju velik udio strane imovine. U nedostatku jedinstvenog mehanizma
rješavanja, bankarske krize u državama članicama unutar jedinstvenog
nadzornog mehanizma (SSM) snažnije bi utjecale i na bankarske sustave država
članica izvan njega. Uspostavom jedinstvenog mehanizma rješavanja
povećat će se stabilnost banaka uključenih država članica i
spriječit će se prelijevanje krize u neuključene države
članice, čime će se olakšati funkcioniranje cijelog unutarnjeg
tržišta. (8) Uspostavom SSM-a na temelju
Uredbe Vijeća (EU) br. .../... [14],
pri čemu Europska središnja banka (ESB) obavlja središnji nadzor banaka u
uključenim državama članicama, nastaje neusklađenost između
nadzora tih banaka na razini Unije i nacionalnog tretmana tih banaka pri
rješavanju u skladu s odredbama Direktive [ ]. (9) Dok se na banke u državama
članicama izvan SSM-a na nacionalnoj razini primjenjuju ujednačeni
mehanizmi nadzora, rješavanja i financijske zaštite, banke u državama
članicama koje sudjeluju u SSM-u podliježu mehanizmima Unije u
području nadzora, a nacionalnim mehanizmima u području rješavanja i
financijske zaštite. Zbog te neusklađenosti banke u državama
članicama koje sudjeluju u SSM-u stavljene su u tržišno nepovoljan položaj
u odnosu na banke drugih država članica. Budući da se nadzor i
rješavanje obavljaju na različitim razinama unutar SSM-a, intervencija i
rješavanje u bankama država članica unutar SSM-a ne bi bilo tako brzo,
dosljedno i djelotvorno kao u bankama država članica izvan SSM-a. To ima
negativne posljedice za troškove financiranja tih banaka i stavlja ih u
nepovoljan položaj te štetno djeluje na države članice u kojima te banke
posluju, ali i na ukupno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Stoga je radi
osiguranja ujednačenih uvjeta nužan centralizirani mehanizam rješavanja
svih banaka koje posluju u državama članicama uključenima u SSM. (10) Podjela nadležnosti u vezi s
rješavanjem između nacionalne razine i razine Unije trebala bi se
uskladiti s podjelom odgovornosti između tih razina u području
nadzora. Dok se nadzor u državi članici obavlja na nacionalnoj razini, ta
bi država članica trebala snositi odgovornost za financijske posljedice
propasti banke. Jedinstvenim mehanizmom rješavanja trebalo bi stoga obuhvatiti
samo banke i financijske institucije s poslovnim nastanom u državama
članicama koje sudjeluju u SSM-u i podliježu u okviru SSM-a nadzoru ESB-a.
Banke s poslovnim nastanom u državama članicama izvan SSM-a ne bi trebale
podlijegati jedinstvenom mehanizmu rješavanja. Kad bi te države članice
bile obuhvaćene jedinstvenim mehanizmom rješavanja, to bi za njih stvorilo
pogrešne poticaje. Supervizori bi prije svega mogli postati popustljiviji prema
bankama u svojoj nadležnosti jer ne bi u cijelosti snosili financijski rizik
njezina propadanja. Stoga, da bi se osigurala sukladnost s SSM-om, jedinstveni
mehanizam rješavanja trebao bi se primjenjivati na države članice koje
sudjeluju u SSM-u. Kad se države članice uključe u SSM, trebale bi
automatski biti obuhvaćene jedinstvenim mehanizmom rješavanja. Jedinstveni
mehanizam rješavanja trebao bi se na kraju proširiti na cijelo unutarnje
tržište. (11) Jedinstveni fond za rješavanje
banaka (dalje u tekstu „Fond”) ključan je element bez kojega se ne može
osigurati pravilno funkcioniranje jedinstvenog mehanizma rješavanja.
Različiti sustavi nacionalnog financiranja poremetili bi primjenu
ujednačenih propisa o rješavanju banaka na unutarnjem tržištu. Fond bi
trebao pridonijeti ujednačenoj upravnoj praksi u financiranju rješavanja i
izbjegavanju prepreka temeljnim slobodama odnosno poremećaja tržišnog
natjecanja na unutarnjem tržištu zbog razlika u nacionalnoj praksi. Fond bi se
trebao financirati izravno iz banaka, a sredstva bi se trebala prikupljati na
razini Unije kako bi se pri rješavanju mogla objektivno dodjeljivati državama
članicama, čime bi se povećala financijska stabilnost i
ograničila povezanost stanja proračuna pojedinačne države
članice s troškovima financiranja banaka i društava koji posluju u toj
državi članici. (12) Stoga je potrebno donijeti
mjere za stvaranje jedinstvenog mehanizma rješavanja za sve države članice
koje su uključene u jedinstveni nadzorni mehanizam kako bi se olakšalo
pravilno i stabilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. (13) Centralizirana primjena
propisa o rješavanju banaka navedenih u Direktivi [ ], koju bi u
uključenim državama članicama obavljalo jedinstveno Unijino tijelo za
rješavanje, može se osigurati samo ako se propisi o uspostavi i funkcioniranju
jedinstvenog mehanizma rješavanja izravno primjenjuju u državama članicama
kako bi se izbjegle razlike u tumačenju pojedinačnih država
članica. To bi trebalo koristiti unutarnjem tržištu u cjelini jer će
pridonijeti osiguranju poštenog tržišnog natjecanja i spriječiti prepreke
temeljnim slobodama ne samo u uključenim državama članicama nego i na
cijelom unutarnjem tržištu. (14) Odražavajući
područje primjene Uredbe Vijeća (EU) br. .../..., jedinstvenim
mehanizmom rješavanja trebale bi biti obuhvaćene sve kreditne institucije
s poslovnim nastanom u uključenim državama članicama. U okviru
jedinstvenog mehanizma rješavanja trebalo bi međutim biti moguće
izravno rješavati svaku kreditnu instituciju uključene države članice
kako bi se na unutarnjem tržištu tijekom postupka rješavanja izbjegle
asimetrije u postupanju prema institucijama u propadanju i vjerovnicima. Ako su
matična društva, investicijska društva i financijske institucije
uključeni u konsolidirani nadzor ESB-a, trebali bi biti uključeni i u
područje primjene jedinstvenog mehanizma rješavanja. Iako ESB neće
pojedinačno nadzirati te institucije, bit će jedini supervizor koji
će općenito procjenjivati rizik kojemu su izložene grupacije, a
posredno i njezini pojedinačni članovi. Isključivanjem subjekata
koji su dio konsolidiranog nadzora ESB-a iz područja primjene jedinstvenog
mehanizma rješavanja onemogućilo bi se planiranje rješavanja bankarskih
grupacija i donošenje strategije za rješavanje grupacija te bi sve odluke o
rješavanju bile puno nedjelotvornije. (15) Odluke u okviru jedinstvenog
mehanizma rješavanja moraju se donositi na najprimjerenijoj razini. (16) ESB u funkciji supervizora
unutar SSM-a najbolje može ocijeniti propada li kreditna institucija ili joj
prijeti propadanje te postoji li razumna mogućnost da se u razumnom roku
alternativnim mjerama privatnog sektora ili supervizora spriječi njezina
propast. Nakon što primi obavijest ESB-a, Odbor dostavlja preporuku Komisiji.
Imajući u vidu različite interese, Komisija treba odlučiti o
pokretanju rješavanja institucije te o jasnom i detaljnom okviru za rješavanje
kojim će se utvrditi koje mjere rješavanja Odbor treba poduzeti. Na
temelju tog okvira Odbor odlučuje o programu rješavanja i nalaže
nacionalnim tijelima za rješavanje u vezi s instrumentima i ovlastima koje se
primjenjuju na nacionalnoj razini. (17) Odbor bi trebao biti ovlašten
donositi odluke, posebno u vezi s planiranjem rješavanja, procjenom rješivosti,
uklanjanjem prepreka rješivosti i pripremom mjera za rješavanje. Nacionalna
tijela za rješavanje trebala bi pomagati Odboru u planiranju rješavanja i
pripremi odluka o rješavanju. Budući da je primjena ovlasti za rješavanje
povezana s primjenom nacionalnog prava, nacionalna tijela za rješavanje trebala
bi osim toga biti odgovorna i za provedbu odluka o rješavanju. (18) Za dobro funkcioniranje
unutarnjeg tržišta neophodno je primjenjivati jednaka pravila na sve mjere
rješavanja, neovisno o tome poduzimaju li ih nacionalna tijela za rješavanje na
temelju Direktive [ ] ili u okviru jedinstvenog mehanizma rješavanja. Komisija
ocjenjuje te mjere u skladu s člankom 107. UFEU-a. Ako primjena mehanizma
za financiranje rješavanja ne uključuje državne potpore u smislu
članka 107. stavka 1. UFEU-a, Komisija bi radi osiguranja ujednačenih
uvjeta na unutarnjem tržištu trebala ocjenjivati te mjere analogno članku
107. UFEU-a. Ako obavijest u smislu članka 108. UFEU-a nije potrebna jer
način na koji se Odbor koristi Fondom ne uključuje državne potpore u
smislu članka 107. UFEU-a, Komisija bi radi osiguranja cjelovitosti
unutarnjeg tržišta između uključenih i neuključenih država
članica trebala pri ocjeni predloženog korištenja Fondom analogno
primijeniti mjerodavne propise o državnim potporama na temelju članka 107.
UFEU-a. Odbor ne bi trebao odlučivati o programu rješavanja prije nego što
Komisija analogno propisima o državnim potporama osigura da se pri korištenju
Fondom poštuju jednaka pravila kao pri intervenciji nacionalnih financijskih
aranžmana. (19) Da bi se osigurao brz i
djelotvoran postupak odlučivanja, Odbor bi trebao biti agencija Unije koja
ima posebnu strukturu u skladu s njezinim posebnim zadaćama i koja se
razlikuje od svih drugih agencija Unije. Njegov sastav trebao bi biti odraz
jamstva da su se u obzir uzeli svi interesi u vezi s postupcima rješavanja.
Odbor bi trebao djelovati u izvršnim i plenarnim sjednicama. Na izvršnoj sjednici
Odbor bi trebali činiti izvršni direktor, zamjenik izvršnog direktora i
predstavnici Komisije i ESB-a. Uzimajući u obzir misiju Odbora, izvršnog
direktora i zamjenika izvršnog direktora trebalo bi imenovati Vijeće na
prijedlog Komisije i nakon saslušanja Europskog parlamenta. Odbor bi na izvršnu
sjednicu o razmatranju rješavanja banke ili grupacije s poslovnim nastanom u
jednoj uključenoj državi članici trebao pozvati te u postupak
odlučivanja uključiti člana kojega imenuje predmetna država
članica i koji predstavlja njezino nacionalno tijelo za rješavanje. Na
razmatranje o prekograničnoj grupaciji u okviru izvršne sjednice Odbora
trebali bi biti pozvani i u postupak odlučivanja uključeni
članovi koje imenuju predmetna matična država članica i sve
predmetne države članice domaćini i koji predstavljaju mjerodavna
nacionalna tijela za rješavanje. Tijela matičnih država i država
domaćina trebala bi međutim ravnomjerno utjecati na odluke, tako da
bi tijela država domaćina trebala imati jedan zajednički glas. Na sastancima
Odbora mogu na poziv sudjelovati promatrači, uključujući
predstavnike ESM-a i eurogrupe. (20) U kontekstu misije Odbora i
ciljeva rješavanja koji uključuju zaštitu javnih sredstava, funkcioniranje
Odbora trebalo bi se financirati doprinosima koje plaćaju institucije
uključenih država članica. (21) Komisija i Odbor trebali bi,
kad je to bitno, zamijeniti nacionalna tijela za rješavanje imenovana na
temelju Direktive [ ] u svim pitanjima koja se odnose na postupak
odlučivanja o rješavanju. Nacionalna tijela za rješavanje imenovana na
temelju Direktive [ ] trebala bi nastaviti obavljati aktivnosti povezane s
provedbom programa rješavanja koji donosi Odbor. Da bi se osigurale
transparentnost i demokratska kontrola te zaštitila prava institucija Unije, Odbor
bi trebao odgovarati Europskom parlamentu i Vijeću za sve odluke donesene
na temelju ovog prijedloga. Isto tako, zbog transparentnosti i demokratske
kontrole nacionalni bi parlamenti trebali imati određena prava na pristup
informacijama o aktivnostima Odbora i na stupanje u dijalog s njim. (22) Ako se Direktivom [ ]
predviđa mogućnost da nacionalna tijela za rješavanje primijene
pojednostavnjene obveze ili propise o izuzeću povezane sa zahtjevima u
vezi s izradom plana rješavanja, treba predvidjeti postupak prema kojem bi
Odbor mogao odobriti primjenu tih pojednostavnjenih obveza. (23) Da bi se osigurao
ujednačen pristup institucijama i grupacijama, Odbor bi trebao biti
ovlašten sastavljati planove rješavanja tih institucija i grupacija. Odbor bi
trebao ocjenjivati rješivost institucija i grupacija te poduzimati mjere
usmjerene na uklanjanje mogućih prepreka rješivosti. Odbor bi od
nacionalnih tijela za rješavanje trebao zahtijevati da primijene primjerene
mjere osmišljene za uklanjanje prepreka rješivosti, čime bi se osigurale
dosljednost i rješivost predmetnih institucija. (24) Planiranje rješavanja
ključan je dio djelotvornog rješavanja. Odbor bi stoga trebao biti
ovlašten zahtijevati promjene u strukturi i organizaciji institucija ili
grupacija kako bi se uklonile praktične prepreke primjeni instrumenata
rješavanja te kako bi se osigurala rješivost predmetnih subjekata. Nužno je,
zbog moguće sistemske naravi svih institucija i radi održavanja
financijske stabilnosti, osigurati tijelima mogućnost rješavanja
institucija. Da bi se osiguralo poštovanje prava na poslovanje zajamčenog
člankom 16. Povelje o temeljnim pravima, sloboda Odbora trebala bi se
ograničiti na ono što je nužno za pojednostavnjivanje strukture i rada
institucija u cilju poboljšanja njihove rješivosti. Osim toga sve bi mjere
uvedene u tom cilju trebale biti usklađene s pravom Unije. Mjere ne smije
dovoditi do izravne odnosno neizravne diskriminacije na temelju nacionalnosti i
moraju biti opravdane nadređenim argumentom da je financijska stabilnost u
javnom interesu. Da bi se utvrdilo je li poduzeta mjera u javnom interesu,
Odbor bi, djelujući u općem javnom interesu, trebao postići
ciljeve rješavanja a da pritom ne naiđe na prepreke primjeni instrumenata
rješavanja odnosno ovlasti koje su mu dodijeljene. Mjere osim toga ne bi
trebale prelaziti minimum potreban za ostvarenje ciljeva. (25) Jedinstveni mehanizam
rješavanja trebao bi se temeljiti na okvirima Direktive [ ] i SSM-a. Odbor bi
stoga trebao biti ovlašten intervenirati u ranoj fazi pogoršanja financijske
situacije odnosno solventnosti institucije. Informacije koje Odbor u toj fazi
primi od nacionalnih tijela za rješavanje ili ESB-a ključne su za
utvrđivanje mjera koje bi trebalo poduzeti kako bi se pripremilo
rješavanje predmetne institucije. (26) Da bi se u trenutku kad to
bude potrebno osiguralo brzo rješavanje, Odbor bi trebao u suradnji s
mjerodavnim nadležnim tijelima ili ESB-om pozorno pratiti stanje predmetnih
institucija i ispitati jesu li u vezi s njima poduzete određene rane
interventne mjere. (27) Da bi poremećaji na
financijskom tržištu i u gospodarstvu ostali minimalni, postupak rješavanja
treba provesti u kratkom vremenu. Komisija bi tijekom postupka rješavanja
trebala imati pristup svim informacijama koje smatra potrebnima za donošenje
utemeljenih odluka u postupku rješavanja. Ako Komisija odluči pokrenuti
rješavanje određene institucije, Odbor bi odmah trebao donijeti program
rješavanja s detaljima u vezi s primjenjivim instrumentima rješavanja,
ovlastima i financijskim aranžmanima. (28) Likvidacijom posrnulih
institucija u okviru redovnog stečajnog postupka moglo bi se ugroziti
financijsku stabilnost, prekinuti pružanje ključnih usluga i utjecati na
zaštitu deponenata. U tom je slučaju primjena instrumenata rješavanja u javnom
interesu. Ciljevi rješavanja trebali bi stoga osigurati nastavak pružanja
ključnih financijskih usluga, održavanje stabilnosti financijskog sustava,
smanjenje moralnog hazarda na temelju smanjivanja financijske potpore posrnulim
institucijama iz javnih sredstava te zaštitu deponenata. (29) Međutim, prije odluke o
nastavljanju poslovanja nesolventne institucije treba uvijek razmotriti
mogućnost likvidacije u okviru redovnog stečajnog postupka.
Nesolventna institucija može nastaviti s poslovanjem radi nenarušavanja
financijske stabilnosti na način da se, u mjeri u kojoj je to moguće,
financira privatnim sredstvima. To se može
postići ili prodajom, ili spajanjem s privatnim kupcem, ili nakon otpisa
obveza institucije, ili nakon konverzije duga u dionički kapital u cilju
rekapitalizacije. (30) Primjenjujući ovlasti
rješavanja, Komisija i Odbor trebali bi osigurati da dioničari i
vjerovnici preuzmu odgovarajući dio gubitaka, smjenu uprave, minimalne
troškove rješavanja institucije i ravnopravno postupanje prema svim
vjerovnicima nesolventne institucije koji su razvrstani u isti isplatni red. (31) Ograničenje prava
dioničara i vjerovnika treba biti u skladu s člankom 52. Povelje o
temeljnim pravima. Instrumente rješavanja treba stoga primjenjivati samo na one
institucije koje propadaju ili će vjerojatno propasti, i to samo kad je to
potrebno da bi se ostvario cilj financijske stabilnosti koja je u javnom
interesu. Instrumente rješavanja posebno bi trebalo primijeniti kada se
institucija ne može likvidirati u redovnom stečajnom postupku a da se
pritom ne destabilizira financijski sustav, a potrebne su mjere za brz prijenos
i nastavak važnih sistemskih funkcija i ne postoji razumna mogućnost da se
primijeni alternativno privatno rješenje, uključujući povećanje
udjela kapitala postojećih dioničara ili treće osobe kojim bi se
obnovila mogućnost održivosti institucije. (32) Uplitanje u vlasnička
prava ne smije biti nerazmjerno. Pogođeni dioničari i vjerovnici ne
bi zbog toga trebali trpjeti gubitke koji su veći od gubitaka koje bi
trpjeli da je institucija likvidirana u trenutku odluke o rješavanju. U
slučaju djelomičnog prijenosa imovine institucije u rješavanju na
privatnog kupca ili premošćujuću instituciju, preostali dio
institucije i rješavanju treba likvidirati u redovnom stečajnom postupku.
Da bi se tijekom postupka likvidacije zaštitili postojeći dioničari i
vjerovnici institucije, trebalo bi im osigurati pravo na isplatu potraživanja
koja ne bi bila manje od isplate koju bi primili da je institucija likvidirana
u redovnom stečajnom postupku. (33) Da bi se zaštitila prava
dioničara, a vjerovnicima osigurao iznos koji nije niži od iznosa koji bi
primili u redovnom stečajnom postupku, treba utvrditi jasne obveze u
pogledu vrednovanja imovine i obveza institucije te osigurati dovoljno vremena
za pravilnu procjenu tretmana koji bi se primijenio da je institucija
likvidirana u redovnom stečajnom postupku. Vrednovanje bi trebalo
omogućiti već u ranoj interventnoj fazi. Prije nego što se poduzmu
mjere rješavanja, trebalo bi procijeniti vrijednost imovine i obveza
institucije te tretman koji bi se primijenio na dioničare i vjerovnike u
redovnom stečajnom postupku. (34) Važno je iskazati gubitke
čim institucija propadne. Vodeće načelo pri vrednovanju imovine
i obveza posrnule institucije trebala bi biti njihova tržišna vrijednost u
trenutku primjene instrumenta rješavanja i u mjeri kojom se osigurava pravilno
funkcioniranje tržišta. Ako tržišta doista ne funkcioniraju, vrednovanje treba
obaviti na temelju obrazložene dugoročne gospodarske vrijednosti imovine i
obveza. U slučaju nužde Odbor bi trebao moći obaviti brzo privremeno
vrednovanje imovine i obveza posrnule institucije koje će primjenjivati
dok se ne obavi neovisno vrednovanje. (35) Da bi se osigurale
objektivnost i izvjesnost postupka rješavanja, potrebno je utvrditi redoslijed
prema kojem se neosigurana potraživanja vjerovnika prema instituciji u
rješavanju otpisuju ili konvertiraju. Da bi se ograničio rizik koji bi
vjerovnicima donio gubitke veće od gubitaka koje bi pretrpjeli u redovnom
stečajnom postupku, utvrđeni redoslijed trebao bi se moći
primjenjivati i u redovnom stečajnom postupku i pri otpisu odnosno
konverziji u okviru rješavanja. Time će se olakšati i određivanje
vrijednosti duga. (36) Komisija bi trebala osigurati
okvir za mjere rješavanja koje je potrebno poduzeti ovisno o okolnostima
pojedinog slučaja te bi trebala moći odrediti sve potrebne
instrumente rješavanja prije njihove uporabe. Unutar jasnog i preciznog okvira
Odbor bi trebao donijeti odluku o detaljnom programu rješavanja. Relevantni
instrumenti rješavanja trebali bi uključivati prodaju poduzeća,
premošćujuću instituciju, sanaciju vlastitim sredstvima i odvajanje
imovine, koji su također predviđeni Direktivom [ ]. Unutar okvira bi
se trebala omogućiti ocjena ispunjenja uvjeta za otpis i konverziju
instrumenata kapitala. (37) Prodajom poduzeća trebala
bi se bez suglasnosti dioničara omogućiti prodaja institucije ili
dijelova njezina poslovanja najmanje jednom kupcu. (38) Odvajanjem imovine trebalo bi
se omogućiti nadležnim tijelima da prenesu na odvojenog upravitelja
imovinu s lošim učinkom ili čija je vrijednost umanjena. Taj bi se
instrument trebao upotrebljavati samo zajedno s drugim instrumentima radi
sprječavanja davanja neopravdane konkurentske prednosti posrnuloj
instituciji. (39) Učinkovitim režimom
rješavanja troškovi rješavanja posrnule institucije koje snose porezni
obveznici trebali bi se smanjiti do minimuma. Njime bi se trebalo osigurati i
da se i velike institucije koje su važne za sustav mogu riješiti bez
ugrožavanja financijske stabilnosti. Instrumentom sanacije vlastitim sredstvima
postiže se taj cilj na način da se njime osigurava da dioničari i
vjerovnici nekog subjekta snose odgovarajuće gubitke i preuzmu odgovarajući
dio tih troškova. U cilju toga, potrebno je da se zakonske ovlasti za otpis
duga uvrste u okvir rješavanja kao dodatna mogućnost zajedno s ostalim
instrumentima rješavanja, kako je savjetovao Odbor za financijsku stabilnost. (40) U cilju osiguranja potrebne
fleksibilnosti kako bi se gubitci dodijelili vjerovnicima u nizu okolnosti,
prikladno je da je instrument sanacije vlastitim sredstvima primjenjiv i ako je
cilj riješiti posrnulu instituciju kao instituciju s trajnim poslovanjem ako
postoji realna mogućnost da se održivost institucije može obnoviti i ako
su usluge važne za sustav prenesene na premošćujuću instituciju, a
ostatak je institucije prestao poslovati, pa je likividiran. (41) Ako se sanacija vlastitim
sredstvima primjenjuje u cilju ponovne uspostave kapitala posrnule institucije
kako bi se omogućilo da posluje kao institucija s trajnim poslovanjem,
rješavanje uz pomoć sanacije vlastitim sredstvima trebalo bi uvijek biti
popraćeno zamjenom uprave i naknadnim restrukturiranjem institucije i njezinih
aktivnosti na način da se otklone razlozi njezina neuspjeha. To
restrukturiranje treba se postići provedbom plana reorganizacije
poslovanja. (42) Nije primjereno primijeniti
instrument sanacije vlastitim sredstvima na potraživanja dok god su ona
osigurana, kolateralizirana ili na neki drugi način zajamčena.
Međutim, kako bi se osigurala učinkovitost sanacije vlastitim
sredstvima i postizanje njegovih ciljeva, potrebna je mogućnost njezine
primjene na najveći mogući broj neosiguranih obveza posrnule
institucije. Bez obzira na to, primjereno je isključiti određene
vrste neosiguranih obveza iz područja primjene instrumenta sanacije
vlastitim sredstvima. Radi javne politike i učinkovitog rješavanja,
sanacija vlastitim sredstvima ne bi se trebala primjenjivati na one depozite
koji su zaštićeni na temelju Direktive 94/19/EZ Europskog parlamenta i
Vijeća[15],
na obveze zaposlenika posrnule institucije ili na komercijalna potraživanja
koja se odnose na robu i usluge potrebne za dnevno funkcioniranje institucije. (43) Deponenti koji imaju depozite
osigurane sustavom osiguranja depozita ne bi trebali biti podložni
provođenju sanacije vlastitim sredstvima. Međutim, sustavom
osiguranja depozita pridonosi se financiranju postupka rješavanja u onoj mjeri
u kojoj bi trebao obeštetiti deponente. Izvršavanjem ovlasti za sanaciju
vlastitim sredstvima osiguralo bi se da deponenti i dalje imaju pristup svojim
depozitima, što je glavni razlog uspostave sustava osiguranja depozita.
Izostanak uključivanja takvih sustava u tim slučajevima predstavljalo
bi nepoštenu prednost s obzirom na druge vjerovnike koji bi bili podložni
izvršavanju ovlasti tijela za rješavanje. (44) Kako bi se provela podjela
tereta između dioničara i podređenih vjerovnika, kako se nalaže
na temelju pravila o državnim potporama, jedinstveni mehanizam rješavanja mogao
bi po analogiji primijeniti instrument sanacije vlastitim sredstvima od
početka primjene ove Uredbe. (45) Kako bi se izbjegla
mogućnost da institucije strukturiraju svoje obveze na način kojim se
sprječava učinkovitost instrumenta sanacije vlastitim sredstvima,
Odbor bi trebao moći odrediti da institucije u svakom trenutku imaju
ukupni iznos, izražen u postotku ukupnih obveza institucije, vlastitih
sredstava, podređenog duga i nadređenih obveza koje se ne smatraju
vlastitim sredstvima u svrhu Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i
Vijeća[16]
i Direktive 2013/36/EU od 26. lipnja 2013. Europskog parlamenta i Vijeća[17], a koji je podložan sanaciji
vlastitim sredstvima. (46) Najbolji način rješavanja
trebao bi se odabrati ovisno o okolnostima pojedinog slučaja i u tu svrhu
bi svi instrumenti rješavanja predviđeni Direktivom [ ] trebali biti
dostupni. (47) Direktivom [ ] su ovlasti za
otpis i konverziju instrumenata kapitala dodijeljene nacionalnim tijelima za
rješavanje, s obzirom da se uvjeti za otpis i konverziju instrumenata kapitala
mogu poklapati s uvjetima za rješavanje te se u tom slučaju mora provesti
procjena kojom bi se utvrdilo je li samo otpis i konverzija instrumenata
kapitala dovoljna da se ponovno uspostavi financijsko zdravlje dotičnog
subjekta ili je potrebno poduzeti i mjere rješavanja. Općenito će se
takvo što koristiti u kontekstu rješavanja. Komisija bi trebala zamijeniti
nacionalna tijela za rješavanje i u toj ulozi te bi stoga trebala biti ovlaštena
procijeniti jesu li uvjeti za otpis i konverziju instrumenata kapitala
ispunjeni i donijeti odluku o tome treba li započeti rješavanje nekog
subjekta ako su zahtjevi za rješavanje također ispunjeni. (48) Učinkovitost i
ujednačenost mjera rješavanja trebali bi se osigurati u svim
uključenim državama članicama. U tu svrhu bi Odbor trebao biti
ovlašten u izvanrednim slučajevima i ako nacionalno tijelo za rješavanje
nije ili nije dovoljno primijenilo odluku Odbora da određena prava, imovinu
ili obveze institucije u rješavanju prenese na drugu osobu ili da zahtijeva
konverziju dužničkih instrumenata koji sadrže ugovornu odredbu o
konverziji u određenim okolnostima. Sve mjere nacionalnih tijela za
rješavanje kojima bi se ograničilo ili utjecalo na izvršavanje ovlasti ili
uloga Odbora trebaju se isključiti. (49) Kako bi se poboljšala
učinkovitost jedinstvenog mehanizma rješavanja, Odbor bi u svim
okolnostima trebao blisko surađivati s Europskim nadzornim tijelom za
bankarstvo. Prema potrebi bi Odbor trebao surađivati i s Europskim
nadzornim tijelom za vrijednosne papire i tržišta kapitala, Europskim nadzornim
tijelom za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje i Europskim odborom za
sistemske rizike te ostalim tijelima koja su dio Europskog sustava financijskog
nadzora. Odbor bi trebao i blisko surađivati s ESB-om i ostalim tijelima
ovlaštenima za nadzor kreditnih institucija unutar SSM-a, posebno zbog
grupacija koje podliježu konsolidiranom nadzoru ESB-a. Kako bi se
učinkovito upravljalo postupkom rješavanja posrnulih banaka, Odbor bi
trebao surađivati s nacionalnim tijelima za rješavanje u svim fazama
postupka rješavanja. Stoga je suradnja s potonjima potrebna ne samo radi
provedbe odluka o rješavanju koje je donio Odbor, već je potrebna i prije donošenja
svih odluka o rješavanju, u fazi planiranja rješavanja ili tijekom faze rane
intervencije. (50) S obzirom na to da Odbor
zamjenjuje nacionalna tijela za rješavanje uključenih država članica
pri donošenju odluka o rješavanju, Odbor bi trebao zamijeniti ta tijela i u
svrhu suradnje s neuključenim državama članicama u pogledu uloga
rješavanja. Posebno bi Odbor trebao predstavljati sva tijela iz uključenih
država članica na kolegijima o rješavanju koji uključuju tijela iz
neuključenih država članica. (51) Budući da mnoge kreditne
institucije ne posluju samo unutar Unije nego i međunarodno,
učinkovitim mehanizmom rješavanja potrebno je odrediti načela
suradnje s relevantnim tijelima iz trećih zemalja. Treba se pružiti
potpora tijelima trećih zemalja u skladu s pravnim okvirom iz članka
88. Direktive [ ]. U tu svrhu, s obzirom na to da bi Odbor trebao biti jedino
tijelo ovlašteno za rješavanje posrnulih banaka u uključenim državama
članicama, Odbor bi trebalo isključivo ovlastiti za zaključivanje
neobvezujućih sporazuma o suradnji s tim tijelima trećih zemalja, u
ime nacionalnih tijela uključenih država članica. (52) Kako bi učinkovito
izvršio svoje zadaće, Odbor bi trebao imati primjerene istražne ovlasti.
On bi trebao moći zahtijevati sve nužne informacije ili izravno ili putem
nacionalnih tijela za rješavanje i provesti istrage i izravni nadzor, prema
potrebi u suradnji s nacionalnim nadležnim tijelima. U kontekstu rješavanja,
izravni nadzor bio bi dostupan Odboru kako bi učinkovito nadzirao provedbu
koju vrše nacionalna tijela i osigurao da Komisija i Odbor donesu odluke na
temelju potpuno točnih informacija. (53) Kako bi se osiguralo da Odbor
ima pristup svim relevantnim informacijama, zaposlenici se ne bi smjeli
pozivati na pravila o čuvanju profesionalne tajne kako bi se
spriječilo otkrivanje informacija Odboru. (54) Kako bi se osiguralo
poštovanje odluka donesenih u okviru jedinstvenog mehanizma rješavanja,
razmjerne i odvraćajuće sankcije trebale bi se uvesti u slučaju
njihove povrede. Odbor bi trebao biti ovlašten naložiti nacionalnim tijelima za
rješavanje da nametnu novčane kazne ili periodične penale društvima
zbog nepoštovanja obveza na temelju njegovih odluka. Kako bi se osigurala
dosljedna, učinkovita i djelotvorna praksa izvršavanja, Odbor bi trebao
biti ovlašten za izdavanje smjernica nacionalnim tijelima za rješavanje o
primjeni novčanih kazni i penala. (55) Ako nacionalno tijelo za
rješavanje krši pravila jedinstvenog mehanizma rješavanja ne koristeći
ovlasti koje su mu dodijeljene na temelju nacionalnog prava kako bi proveo
nalog Odbora, dotična država članica može biti odgovorna za nadoknadu
sve štete uzrokovane pojedincima, uključujući prema potrebi subjekt
ili grupaciju u rješavanju, ili svim vjerovnicima svih dijelova tog subjekta
ili grupacije u svim državama članicama, u skladu s njihovom sudskom
praksom. (56) Trebaju se utvrditi primjerena
pravila kojima se uređuje proračun Odbora, priprema proračuna,
donošenje unutarnjih pravila kojima se utvrđuje postupak donošenja i
izvršenja njegova proračuna te unutarnja i vanjska revizija poslovnih
knjiga. (57) Postoje okolnosti u kojima
učinkovitost primijenjenih instrumenata rješavanja može ovisiti o
dostupnosti kratkoročnih sredstava za financiranje institucije ili
premošćujuće institucije, pružanju jamstava potencijalnim kupcima ili
pružanju kapitala premošćujućoj instituciji. Stoga je važno
uspostaviti fond uz pomoć kojeg bi se izbjegla uporaba javnih sredstava u
te svrhe. (58) Potrebno je osigurati potpunu
dostupnost Fonda u svrhu rješavanja posrnulih institucija. Stoga se Fondom ne
bi trebalo koristiti u niti jednu svrhu osim radi učinkovite provedbe
instrumenata i ovlasti za rješavanje. Nadalje bi se njime trebalo koristiti
samo u skladu s primjenjivim ciljevima i načelima rješavanja. U skladu s
tim, Odbor bi trebao osigurati da sve gubitke, troškove i druge izdatke nastale
u vezi s uporabom instrumenata rješavanja snose dioničari i vjerovnici
institucije u rješavanju. Samo ako se iscrpe sredstva dioničara i
vjerovnika, te gubitke, troškove i ostale izdatke nastale uporabom instrumenata
za rješavanje snosi Fond. (59) U pravilu bi se doprinosi
financijske industrije trebali prikupiti prije primjene rješavanja i neovisno o
tome. Kada prethodno financiranje nije dovoljno da se njime pokriju gubitci ili
troškovi nastali uporabom Fonda, dodatni doprinosi trebali bi se prikupiti kako
bi se snosio dodatni trošak ili gubitak. Nadalje, Fond bi se trebao moći
zadužiti ili dobiti drugu vrstu potpore od financijskih institucija ili ostalih
trećih osoba ako njegova sredstva nisu dovoljna da se pokriju gubitci,
troškovi ili drugi izdatci nastali uporabom Fonda i ako izvanredni ex post
doprinosi nisu odmah dostupni. (60) Kako bi se dosegnula
kritična masa i izbjegli prociklički učinci koji bi nastali da
se Fond mora oslanjati samo na ex post doprinose u krizi sustava,
neophodno je da ex ante dostupna financijska sredstva Fonda dosegnu
određenu ciljanu razinu. (61) Prikladan vremenski okvir
trebao bi se odrediti kako bi se postigla ciljana razina financiranja za Fond.
Međutim, Odbor bi trebao biti u mogućnosti prilagoditi razdoblje
davanja doprinosa kako bi se uzele u obzir važne isplate koje Fond izvršava. (62) Ako su uključene države
članice već uspostavile nacionalne financijske aranžmane rješavanja,
one bi trebale moći omogućiti da nacionalni financijski aranžmani
rješavanja upotrebljavaju njihova dostupna financijska sredstva, koja su u
prošlosti prikupile institucije putem ex ante doprinosa, kako bi
institucijama nadoknadile ex ante doprinose koje bi te institucije trebale
uplatiti u Fond. Takvim povratom ne bi se trebale dovoditi u pitanje obveze
država članica temeljene na Direktivi 94/18/EZ Europskog parlamenta i
Vijeća[18]. (63) Kako bi se osigurao pošteni
izračun doprinosa i omogućili poticaji za poslovanje po modelu koji
predstavlja manji rizik, doprinosima Fondu trebao bi se uzeti u obzir stupanj
rizika koji snose kreditne institucije. (64) Kako bi se osigurala pravilna
podjela troškova rješavanja između sustava osiguranja depozita i Fonda,
sustav depozitnih jamstava za koji je vezana institucija u rješavanju može biti
odgovoran, do iznosa osiguranih depozita, za iznose gubitaka koje bi trebao
snositi da je institucija likvidirana redovnim stečajnim postupkom. (65) Kako bi se zaštitila
vrijednost iznosa koji zadržava Fond, ti iznosi trebali bi se uložiti u
dovoljno sigurnu, raznoliku i likvidnu imovinu. (66) Komisija bi trebala biti
ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a
kako bi se učinilo sljedeće: odredila vrsta doprinosa Fondu i razlozi
zbog kojih su doprinosi potrebni, način na koji se izračunavaju
doprinosi i način na koji se oni moraju platiti; utvrdila pravila prijave,
računovodstva, izvještavanja i ostala pravila potrebna kako bi se
doprinosi isplatili u potpunosti i na vrijeme; odredila sustav doprinosa za
institucije koje su ovlaštene za poslovanje nakon što je Fond ostvario svoju
ciljanu razinu; odredili kriteriji za raspodjelu za vrijeme davanja doprinosa;
odredile okolnosti u kojima se unaprijed može izvršiti isplata doprinosa;
utvrdili kriteriji za uvođenje godišnjih doprinosa; odredile mjere za
utvrđivanje okolnosti kada i načina na koje se institucija može
djelomično ili u potpunosti izuzeti iz ex post doprinosa te mjere
za utvrđivanje okolnosti kada i načina na koje se institucija može
djelomično ili u potpunosti izuzeti iz ex post doprinosa. (67) Kako bi se očuvala
povjerljivost rada Odbora, članovi Odbora i osoblje Odbora,
uključujući osoblje razmijenjeno s uključenim državama
članicama ili koje je uključena država članica uputila na rad u
cilju provedbe dužnosti rješavanja trebali bi podlijegati zahtjevima
čuvanja profesionalne tajne, čak i kada više ne obavljaju te
dužnosti. U svrhu provedbe zadaća koje su mu dodijeljene, Odbor bi trebao
biti ovlašten, ovisno o uvjetima, za razmjenu informacija s nacionalnim ili
Unijinim tijelima. (68) Kako bi se osiguralo da je
Odbor zastupljen u Europskom sustavu financijskog nadzora, trebala bi se
izmijeniti Uredba (EU) br. 1093/2010 u cilju uključivanja Odbora u koncept
nadležnih tijela utvrđenih tom Uredbom. Takvo izjednačavanje Odbora s
nadležnim tijelima na temelju Uredbe br. 1093/2010 usklađeno je s
funkcijama dodijeljenima Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo na temelju
članka 25. Uredbe br. 1093/2010 koje uključuju davanje doprinosa
razvoju i usklađivanju planova oporavka i rješavanja i aktivno
sudjelovanje u tome te nastojanje da se pojednostavni rješavanje posrnulih
institucija, a posebno prekograničnih grupacija. (69) Dok Odbor ne bude u potpunosti
operativan, Komisija bi trebala biti nadležna za početne aktivnosti,
uključujući prikupljanje doprinosa potrebnih za pokrivanje
administrativnih troškova i imenovanje privremenog izvršnog direktora koji bi
odobrio sve potrebne isplate u ime Odbora. (70) Ovom Uredbom poštuju se sva temeljna
prava i načela priznata u Povelji o temeljnim pravima Europske unije,
posebice pravo na vlasništvo, zaštitu osobnih podataka, slobodu poduzetništva,
pravo na djelotvoran pravni lijek i pravedno suđenje te se ona mora
provesti u skladu s tim pravima i načelima. (71) S obzirom na to da se ciljevi
ove Uredbe, posebice uspostava učinkovitog i djelotvornog jedinstvenog
europskog okvira za rješavanje kreditnih institucija i omogućavanje
dosljedne primjene pravila rješavanja, ne mogu postići u dovoljnoj mjeri
na razini države članice te se stoga mogu bolje postići na razini
Unije, Unija može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti kako
je utvrđeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. Ugovora o
Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom
članku, ova Uredba ne prelazi okvire potrebne za ostvarivanje tih ciljeva. DONIJELI SU OVU UREDBU: DIO I.
OPĆE ODREDBE Članak 1.
Predmet Ovom Uredbom utvrđuju se jedinstvena
pravila i jedinstven postupak za rješavanje subjekata iz članka 2. s
poslovnim nastanom u uključenim državama članicama iz članka 4. Komisija zajedno s Odborom i nadležnim
tijelima za rješavanje u uključenim državama članicama primjenjuje ta
jedinstvena pravila i jedinstveni postupak unutar okvira jedinstvenog mehanizma
rješavanja utvrđenog ovom Uredbom. Jedinstveni mehanizam rješavanja
podupire se jedinstvenim fondom za rješavanje banaka (dalje u tekstu „Fond”). Članak 2.
Područje primjene Ova Uredba primjenjuje se na sljedeće
subjekte: (a)
kreditne institucije s poslovnim nastanom u
uključenim državama članicama; (b)
matična poduzeća s poslovnim nastanom u
jednoj od uključenih država članica, uključujući
financijska holding društva i mješovita financijska holding društva kada
podliježu konsolidiranom nadzoru koji provodi ESB u skladu s člankom 4.
stavkom 1. točkom (i) Uredbe Vijeća (EU) br. [ ] o dodjeli posebnih
zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora
nad kreditnim institucijama; (c)
investicijska društva i financijske institucije s
poslovnim nastanom u uključenim državama članicama kada su
obuhvaćene konsolidiranim nadzorom matičnog poduzeća koji
provodi ESB u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom i. Uredbe
Vijeća (EU) br. [ ]. Članak 3.
Definicije Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije
utvrđene u članku 2. Direktive [ ] i članku 3. Direktive
2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013[19]. Osim toga, primjenjuju se
sljedeće definicije: (1)
„nacionalno nadležno tijelo” znači sva
nacionalna nadležna tijela kako je definirano u članku 2. stavku 2. Uredbe
Vijeća (EU) br. [ ]; (2)
„nacionalno tijelo za rješavanje” znači tijelo
koje je odredila država članica u skladu s člankom 3. Direktive [ ]; (3)
„mjere rješavanja” znači primjena instrumenta
rješavanja na instituciju ili subjekt iz članka 2. ili izvršavanje
najmanje jedne ovlasti za rješavanje povezane s tim; (4)
„osigurani depoziti” znači depoziti koji se
jamče sustavima osiguranja depozita na temelju nacionalnog zakonodavstva u
skladu s Direktivom 94/19/EZ i do razine osiguranosti predviđene
člankom 7. Direktive 94/19/EZ; (5)
„prihvatljivi depoziti” znači depoziti
definirani u članku 1. Direktive 94/19/EZ koji nisu isključeni iz
zaštite u skladu s člankom 2. te Direktive, bez obzira na njihov iznos; (6)
„tijelo za rješavanje na razini grupacije” znači
nacionalno tijelo za rješavanje u uključenoj državi članici u kojoj
institucija ili matično poduzeće koje podliježe konsolidiranom
nadzoru ima poslovni nastan; (7)
„kreditna institucija” znači kreditna
institucija kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 1. Uredbe
(EU) br. 575/2013[20]; (8)
„investicijsko društvo” znači investicijsko
društvo kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 2. Uredbe (EU)
br. 575/2013 koja podliježu početnom zahtjevu za kapital utvrđenom u
članku 9. te Uredbe; (9)
„financijska institucija” znači financijska
institucija kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 26. Uredbe
(EU) br. 575/2013; (10)
„matično društvo” znači matično
društvo kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 15. Uredbe
(EU) br. 575/2013, uključujući instituciju, financijsko holding
društvo ili mješovito financijsko holding društvo; (11)
„institucija u rješavanju” znači subjekt iz
članka 2. s obzirom na poduzetu mjeru rješavanja; (12)
„institucija” znači kreditna institucija ili
investicijsko društvo obuhvaćeno konsolidiranim nadzorom u skladu s
člankom 2. točkom (c); (13)
„grupacija” znači matično društvo i
njegova društva kćeri, koji su subjekti iz članka 2.; (14)
„društva kćeri” znači društva kćeri
kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 16. Uredbe (EU) br.
575/2013; (15)
„instrument prodaje poduzeća” znači
prijenos instrumenata vlasništva ili imovine, prava ili obveza jedne
institucije koja zadovoljava uvjete za rješavanje na kupca koji nije
premošćujuća institucija; (16)
„instrument premošćujuće institucije”
znači prijenos imovine, prava ili obveza jedne institucije koja
zadovoljava uvjete za rješavanje na premošćujuću instituciju; (17)
„instrument odvajanja imovine” znači prijenos
imovine i prava institucije koja zadovoljava uvjete za rješavanje na
upravitelja imovinom; (18)
„instrument sanacije vlastitim sredstvima”
znači ovlasti za izvršavanje otpisa i konverzije obveza institucije koja
zadovoljava uvjete za rješavanje; (19)
„dostupna financijska sredstva” znači
gotovina, depoziti, imovina i neopozive obveze plaćanja dostupni Fondu u
svrhe navedene u članku 74.; (20)
„ciljana razina financiranja” znači iznos
dostupnih financijskih sredstava koji se može dostići na temelju
članka 68. Članak 4.
Uključene države članice Uključene države članice su države
članice čija je valuta euro ili države članice čija valuta
nije euro, a koje su uspostavile blisku suradnju u skladu s člankom 7.
Uredbe Vijeća (EU) br.[ ]. Članak 5.
Povezanost s Direktivom [ ] i važećim nacionalnim zakonodavstvom 1. Ako na temelju ove Uredbe
Komisija ili Odbor izvršava zadaće ili ovlasti, koje prema Direktivi [ ]
mora izvršavati nacionalno tijelo za rješavanje uključene države
članice, Odbor se, za potrebe primjene ove Uredbe i Direktive [ ] smatra
relevantnim nacionalnim tijelom za rješavanje ili, u slučaju rješavanja prekograničnih
grupacija, relevantnim nacionalnim tijelom za rješavanje grupacija. 2. U svojstvu nacionalnog tijela
za rješavanje, Odbor djeluje, prema potrebi, s ovlaštenjem Komisije. 3. Podložno odredbama ove Uredbe
nacionalna tijela za rješavanje uključene države članice djeluju na
temelju relevantnih odredbi nacionalnog zakonodavstva i u skladu s njima, kako
je usklađeno Direktivom [ ]. Članak 6.
Opća načela 1. Niti jedno djelovanje,
prijedlog ili politika Odbora, Komisije ili nacionalnog tijela za rješavanje ne
smije diskriminirati subjekte iz članka 2., imatelje depozita,
ulagače i ostale vjerovnike s poslovnim nastanom u Uniji na temelju
njihova državljanstva ili mjesta poslovanja. 2. Pri donošenju odluka ili
djelovanju, čime se može utjecati na više uključenih država
članica, a posebno pri donošenju odluka o grupacijama s poslovnim nastanom
u najmanje dvije uključene države članice, Komisija uzima u obzir sve
čimbenike navedene u nastavku: (a)
interese uključenih država članica u
kojima grupacija djeluje, a posebno učinak svih odluka ili djelovanja ili
nedjelovanja na financijsku stabilnost, gospodarstvo, sustav osiguranja
depozita ili sustav za zaštitu ulagača bilo koje od tih država
članica; (b)
cilj postizanja ravnoteže interesa različitih
uključenih država članica i izbjegavanja nepoštenog dovođenja u
pitanje ili nepoštene zaštite interesa neke uključene države članice; (c)
potrebu izbjegavanja negativnog učinka na
druge dijelove grupacije čiji je član subjekt iz članka 2., koji
podliježe rješavanju; (d)
potrebu izbjegavanja nerazmjernog povećanja
troškova nametnutih vjerovnicima subjekata iz članka 2., u mjeri u kojoj
bi bilo veće od onog koje bi nastalo da su se ti subjekti rješavali
redovnim stečajnim postupkom; (e)
odluke koje se moraju donijeti na temelju
članka 107. UFEU-a i iz članka 16. stavka 10. 3. Komisija postiže ravnotežu
čimbenika iz stavka 2. s ciljevima rješavanja iz članka 12. kako je
primjereno prirodi i okolnostima svakog slučaja. 4. Na temelju niti jedne odluke
Odbora ili Komisije od država članica ne zahtijeva se pružanje izvanredne
javne financijske potpore. DIO II.
POSEBNE ODREDBE GLAVA I. Funkcije unutar jedinstvenog
mehanizma rješavanja i postupovna pravila Poglavlje 1. Planiranje
rješavanja Članak 7.
Planovi rješavanja 1. Odbor izrađuje planove
rješavanja za subjekte iz članka 2. i za grupacije. 2. Za potrebe stavka 1.
nacionalna tijela za rješavanje Odboru proslijeđuju sve informacije
potrebne za izradu i provedbu planova rješavanja, koje su dobili u skladu s
člankom 10. i člankom 12. stavkom 1. Direktive [ ], ne dovodeći
u pitanje poglavlje 5. ove glave. 3. Planom rješavanja
utvrđuju se mogućnosti primjene instrumenata rješavanja i ovlasti za
rješavanje iz ove Uredbe na subjekte iz članka 2. 4. Planom rješavanja osiguravaju
se mjere rješavanja koje Komisija i Odbor mogu poduzeti ako subjekt iz
članka 2. ili grupacija zadovoljava uvjete za rješavanje. Planom
rješavanja uzima se u obzir niz situacija uključujući onu u kojoj bi
slučaj stečaja mogao biti idiosinkratičan ili bi se mogao
dogoditi za vrijeme šire financijske nestabilnosti ili događanja na razini
cijelog sustava. Planom rješavanja ne predviđaju se nikakve izvanredne
financijske potpore osim korištenja Fonda osnovanog u skladu s ovom Uredbom. 5. U plan rješavanja za svaki
subjekt uključeno je sve navedeno u nastavku: (a)
sažetak ključnih elemenata plana; (b)
sažetak značajnih promjena institucije koje su
se dogodile nakon što su priložene posljednje informacije o rješavanju; (c)
prikaz načina na koji bi se temeljne funkcije
i temeljno poslovanje mogli pravno i ekonomski odvojiti od ostalih funkcija do
mjere koja je potrebna kako bi se osigurao kontinuitet pri neuspjehu
institucije; (d)
procjena vremenskog okvira za provedbu svakog
značajnog aspekta plana; (e)
detaljan opis procjene rješivosti provedene u
skladu s člankom 8.; (f)
opis svih mjera potrebnih na temelju članka 8.
stavka 5. kako bi započelo otklanjanje zapreka rješivosti prepoznatih
procjenom provedenom u skladu s člankom 8. ili kako bi ih se otklonilo; (g)
opis postupaka određivanja vrijednosti i
utrživosti temeljnih funkcija, temeljnog poslovanja i imovine institucije; (h)
detaljan opis aranžmana kojima se osigurava da su
informacije potrebne na temelju članka 8. ažurne i na raspolaganju
tijelima za rješavanje u svakom trenutku; (i)
objašnjenje tijela za rješavanje o načinima na
koje bi se mogućnosti rješavanja mogle financirati a da se pritom ne
predviđaju druge izvanredne javne financijske potpore; (j)
detaljan opis različitih strategija rješavanja
koje bi se mogle primijeniti s obzirom na različite moguće situacije; (k)
opis temeljnih međusobnih ovisnosti; (l)
analiza učinka plana na druge institucije
unutar grupacije; (m)
opis mogućnosti očuvanja pristupa
isplatama i klirinškim uslugama te ostalim infrastrukturama; (n)
plan komunikacije s medijima i javnosti; (o)
minimalan zahtjev za vlastita sredstva i
prihvatljive obveze potrebne na temelju članka 10. i i rok za postizanje
te razine, prema potrebi; (p)
prema potrebi, minimalan zahtjev za vlastita
sredstva i ugovorne instrumente za sanaciju vlastitim sredstvima na temelju
članaka 10. i rok za postizanje te razine, prema potrebi; (q)
opis nužnih radnji i sustava za održavanje
neprekidnog funkcioniranja operativnih postupaka institucije; (r)
opis učinka provedbe plana na zaposlenike,
uključujući procjenu svih pripadajućih troškova. 6. U planove rješavanja
grupacija uključen je plan rješavanja grupacije kao cjeline i njime se
utvrđuju mjere za rješavanje matičnih društava i društava kćeri
koji su dio grupacije. 7. Odbor izrađuje planove
rješavanja u suradnji sa supervizorom ili konsolidirajućim nadzornim
tijelom i s nacionalnim tijelima za rješavanje u uključenoj državi
članici u kojoj subjekti imaju poslovni nastan. 8. Odbor može zatražiti od
nacionalnih tijela za rješavanje da pripreme prednacrt planova rješavanja, a od
nacionalnog tijela za rješavanje na razini grupacije da pripremi prednacrt
plana rješavanja grupacije. 9. Planovi rješavanja
pregledavaju se i prema potrebi ažuriraju najmanje jednom godišnje te nakon
svake promjene pravne ili organizacijske strukture institucije ili njezina
poslovanja ili financijskog položaja čime bi se moglo značajno
utjecati na plan ili zahtijevati njegova promjena. Članak 8.
Procjena rješivosti 1. Pri izradi planova rješavanja
u skladu s člankom 7., a nakon savjetovanja s nadležnim tijelom,
uključujući ESB, i tijelima za rješavanje u neuključenim
državama članicama u kojima su smještene važne podružnice u onoj mjeri u
kojoj je to važno za važnu podružnicu, Odbor provodi procjenu mjere u kojoj su
institucije i grupacije rješive a da se pritom ne predviđa izvanredna javna
financijska pomoć osim uporabe sredstava Fonda osnovanog u skladu s
člankom 64. 2. Pri izradi plana rješavanja
subjekata iz članka 2. Odbor procjenjuje mjeru u kojoj je takav subjekt
rješiv u skladu s ovom Uredbom. Subjekt se smatra rješivim ako je izvediva i
vjerojatna likvidacija koju tijelo za rješavanje provodi na temelju redovnog
stečajnog postupka ili rješavanje koje tijelo za rješavanje provodi
primjenom različitih instrumenata i ovlasti za rješavanje, a da se pritom
ne uzrokuju značajne štetne posljedice na financijske sustave,
uključujući okolnosti šire financijske nestabilnosti ili
događanja na razini cijelog sustava, ili u državi članici u kojoj je
subjekt smješten ili u drugim državama članicama odnosno Uniji te u cilju
osiguravanja kontinuiteta temeljnih funkcija koje subjekt provodi. 3. Pri izradi planova rješavanja
grupacija Odbor procjenjuje mjeru u kojoj su grupacije rješive u skladu s ovom
Uredbom. Grupacija se smatra rješivom ako je izvediva i vjerojatna likvidacija
grupnih subjekata koju tijelo za rješavanje provodi na temelju redovnog
stečajnog postupka ili rješavanje subjekata grupacije koje tijelo za
rješavanje provodi primjenom različitih instrumenata i ovlasti za
rješavanje na subjekte grupacije, a da pritom ne uzrokuje značajne štetne
posljedice na financijske sustave, uključujući okolnosti šire
financijske nestabilnosti ili događanja na razini cijelog sustava, ili u
državi članici u kojoj su subjekti koji pripadaju grupaciji smješteni ili
u drugim državama članicama odnosno Uniji te u cilju osiguravanja
kontinuiteta temeljnih funkcija koje ti subjekti provode, ili zbog toga što se
pravodobno mogu jednostavno razdvojiti ili drugim načinima. 4. U svrhu procjene Odbor
minimalno razmatra predmete navedene u odjeljku C Priloga Direktivi [ ]. 5. Ako na temelju procjene
rješivosti subjekta ili grupacije provedene u skladu sa stavcima 2. i 3. Odbor
utvrdi, nakon savjetovanja s nadležnim tijelom uključujući ESB, da su
moguće znatne zapreke rješivosti tog subjekta ili grupacije, Odbor priprema
izvješće, uz savjetovanje s nadležnim tijelima, koje upućuje
instituciji ili matičnom društvu i u kojem analizira znatne zapreke
djelotvornoj primjeni instrumenata za rješavanje i izvršavanju ovlasti za
rješavanje. Tim izvješćem daju se i preporuke svih mjera koje su, prema
stajalištu Odbora, nužne ili primjerene za uklanjanje tih zapreka u skladu sa
stavkom 8. 6. O izvješću se
obavještava dotični subjekt ili matično društvo, nadležna tijela i
tijela za rješavanje u neuključenim državama članicama, a u kojima su
smještene značajne podružnice. Temelji se na razlozima procjene ili
utvrđivanja u pitanju i određuje kako se tom procjenom ili
utvrđivanjem zadovoljava zahtjev razmjerne primjene utvrđen u
članku 6. 7. U roku od četiri mjeseca
od datuma primitka izvješća subjekt ili matično društvo može se
očitovati i predložiti Odboru alternativne mjere kako bi se uklonile
zapreke navedene u izvješću. Odbor o svim mjerama koje predlaže subjekt
ili matično društvo obavješćuje nadležna tijela i tijela za rješavanje
u neuključenim državama članicama, a u kojima su smještene
značajne podružnice. 8. Ako se mjerama koje predloži
dotični subjekt ili matično društvo učinkovito ne uklone zapreke
rješivosti, Odbor donosi odluku nakon savjetovanja s nadležnim tijelom i, prema
potrebi, makrobonitetnim tijelom navodeći da predložene mjere
učinkovito ne uklanjaju zapreke rješivosti i nalažeći nacionalnim
tijelima za rješavanje da zatraže od institucije, matičnog društva, ili
svih društava kćeri dotične grupacije, da poduzmu neku od mjera
navedenih u stavku 9. na temelju sljedećih kriterija: (a)
učinkovitosti mjere u području uklanjanja
zapreka rješivosti; (b)
potrebe da se izbjegne negativni učinak na
financijsku stabilnost u uključenim državama članicama; (c)
potrebe da se izbjegne učinak na dotičnu
instituciju ili grupaciju koja bi prešla granice potrebnog kako bi se uklonila
zapreka rješivosti ili koja bi bila nerazmjerna. 9. U svrhu stavka 8. Odbor daje
upute nacionalnim tijelima za rješavanje da poduzmu neku od sljedećih
mjera: (a)
zahtijevaju od subjekta da sastave sporazume o
uslugama (unutar grupacije ili s trećim stranama) kako bi se obuhvatilo
pružanje temeljnih funkcija; (b)
zahtijevaju od subjekta da ograniči maksimalnu
pojedinačnu i ukupnu izloženost; (c)
nametnu posebne ili redovne zahtjeve za dostavu
informacija važnih za rješavanje; (d)
zahtijevaju od subjekta da se riješi posebne
imovine; (e)
zahtijevaju od subjekta da ograniči ili ukine
posebne postojeće ili predložene aktivnosti; (f)
ograniče ili spriječe razvoj novih ili
postojećih poslovanja ili prodaju novih ili postojećih proizvoda; (g)
zahtijevaju promjene pravnih ili operativnih
struktura subjekta ili svih subjekata koji pripadaju grupaciji, izravno ili
neizravno pod njezinom kontrolom, kako bi se smanjila složenost u cilju
osiguravanja mogućnosti pravnog ili operativnog razdvajanja temeljnih
funkcija od ostalih funkcija primjenom instrumenata za rješavanje; (h)
zahtijevaju od subjekta da osnuje matično
financijsko holding društvo u državi članici ili matično financijsko
holding društvo u Uniji; (i)
zahtijevaju od subjekta da izda prihvatljive obveze
kako bi se ispunili zahtjevi iz članka 10.; (j)
zahtijevaju od subjekta da pokuša ponovno
dogovoriti sve prihvatljive obveze, instrument dodatnog osnovnog kapitala ili
instrument dopunskog kapitala koje je izdao, u cilju osiguravanja da se svaka
odluka Komisije o otpisu ili konverziji te obveze ili instrumenta izvrši na
temelju zakonodavstva u čijoj nadležnosti je upravljanje tom obvezom ili
instrumentom. 10. Nacionalna tijela za
rješavanje provode naloge Odbora u skladu s člankom 26. Članak 9.
Pojednostavnjene obveze i izuzeća 1. Na vlastitu inicijativu ili
na prijedlog nacionalnog tijela za rješavanje Odbor može primijeniti
pojednostavljene obveze povezane s izradom nacrta planova za rješavanje iz
članka 7. ili može ukinuti obvezu izrade nacrta tih planova. 2. Nacionalna tijela za
rješavanje mogu Odboru predložiti primjenu pojednostavljenih obveza za
određene institucije ili grupacije ili njihovo izuzeće iz obveze
izrade nacrta planova za rješavanje. Taj prijedlog obrazlaže se i potkrepljuje
svom potrebnom dokumentacijom. 3. Po primitku prijedloga na
temelju stavka 1. ili ako djeluje na vlastitu inicijativu, Odbor provodi
procjenu dotičnih institucija ili grupacije. Procjena se izrađuje
uzimajući u obzir potencijalni učinak koji bi stečaj institucije
ili grupacije mogao imati na financijska tržišta, njihove institucije ili
uvjete financiranja s obzirom na prirodu njezina poslovanja, njezinu
veličinu ili međusobnu povezanost s ostalim institucijama ili
financijskim sustavima općenito. 4. Odbor procjenjuje daljnju
primjenu izuzeća barem jednom godišnje i od datuma odobrenja ili nakon
promjene pravne ili organizacijske strukture, poslovne ili financijske
situacije dotične institucije ili grupacije. Odbor ne odobrava
izuzeća u slučajevima u kojima institucija ima najmanje jedno društvo
kćer ili značajnu podružnicu u drugoj državi članici ili
trećoj zemlji. Odbor prestaje primjenjivati pojednostavljene
obveze ili izuzeća od obveze izrade planova za rješavanje ako više nema
neke od okolnosti koja je to opravdavala. Ako nacionalno tijelo za rješavanje koje je
predložilo primjenu pojednostavljene obveze ili odobrenje izuzeća u skladu
sa stavkom 1. smatra da se odluka o primjeni pojednostavljene obveze ili o
odobrenju izuzeća mora povući, ono podnosi prijedlog Odboru u tu
svrhu. U tom slučaju Odbor donosi odluku o predloženom povlačenju u
potpunosti uzimajući u obzir opravdanje za povlačenje koje je
predložilo nacionalno tijelo za rješavanje s obzirom na elemente utvrđene
u stavku 3. 5. U skladu sa stavcima 3. i 4.
Odbor može odobriti izuzeće povezano s obvezom izrade planova oporavka
pojedinačnim institucijama povezanima sa središnjim tijelom iz članka
21. Direktive 2013/36/EU i potpuno ili djelomično izuzetima iz bonitetnih
zahtjeva u nacionalnom zakonodavstvu u skladu s člankom 2. stavkom 5.
Direktive 2013/36/EU. U tom slučaju se obveza izrade plana za rješavanje
primjenjuje na središnje tijelo na konsolidiranoj osnovi. 6. Odbor može odobriti
izuzeće povezano s primjenom obveze izrade planova za rješavanje
institucijama koje pripadaju sustavu zaštite institucija u skladu s
člankom 113. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 575/2013. Pri odlučivanju o
odobravanju izuzeća instituciji koja pripada sustavu zaštite institucija
Odbor razmatra mogućnost sustava zaštite institucija da zadovolji
istovremene zahtjeve koji su mu postavljeni u vezi s njegovim članovima. 7. Odbor obavješćuje
Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo o primjeni stavaka 1., 4. i 5. Članak 10.
Minimalan zahtjev za vlastita sredstva i prihvatljive obveze 1. U dogovoru s nadležnim
tijelima, uključujući ESB, Odbor određuje minimalan zahtjev za
vlastita sredstva i prihvatljive obveze iz stavka 2. koje podliježu ovlastima
za izvršavanje otpisa i konverzije koji institucije i matična društva iz
članka 2. moraju zadovoljiti. 2. Minimalan zahtjev
izračunava se kao iznos vlastitih sredstava i prihvatljivih obveza izražen
u postotku ukupnih obveza i vlastitih sredstava, isključujući obveze
koje proizlaze iz izvedenica, institucija i matičnih društava iz članka
2. 3. Utvrđivanje iz stavka 1.
provodi se na temelju sljedećih kriterija: (a)
potrebe da se osigura mogućnost rješavanja
institucije i matičnog društva iz članka 2. primjenom instrumenata za
rješavanje uključujući, prema potrebi, instrument sanacije vlastitim
sredstvima na način na koji se postižu ciljevi rješavanja; (b)
potrebe da se osigura, prema potrebi, da
institucija i matično društvo iz članka 2. imaju dovoljno
prihvatljivih obveza kako bi se, ako je potrebno upotrijebiti instrument
sanacije vlastitim sredstvima, osigurala mogućnost preuzimanja gubitaka i
ponovna uspostava redovnog osnovnog kapitala institucije i matičnog
društva iz članka 2. na razini kojom bi im se omogućio nastavak
ispunjenja uvjeta odobrenja za rad i provedba aktivnosti za koje je odobren rad
na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 te da se održi dovoljna razina tržišnog
povjerenja u instituciju i matično društvo iz članka 2.; (c)
potrebe da se osigura, ako je planom rješavanja
predviđena mogućnost da određene vrste prihvatljivih obveza budu
isključene iz sanacije vlastitim sredstvima na temelju članka 24.
stavka 5. ili da se određene vrste prihvatljivih obveza u potpunosti
prenesu na primatelja na temelju djelomičnog prijenosa, da institucija i
matično društvo iz članka 2. imaju dovoljno drugih prihvatljivih
obveza kako bi se osigurala mogućnost preuzimanja gubitaka i ponovna
uspostava redovnog osnovnog kapitala institucije i matičnog društva iz
članka 2. na razini kojom bi im se omogućio nastavak ispunjenja
uvjeta odobrenja za rad i provedba aktivnosti za koje je odobren rad na temelju
Uredbe (EU) br. 575/2013; (d)
veličine, poslovnog modela i poslovne
rizičnosti institucije i matičnog društva iz članka 2.,
uključujući njihova vlastita sredstva; (e)
mjere u kojoj se sustavom osiguranja depozita može
pridonijeti financiranju rješavanja u skladu s člankom 73.; (f)
mjere u kojoj bi se stečajem institucije i
matičnog društva iz članka 2. štetilo financijskoj stabilnosti,
uključujući, s obzirom na njihovu međusobnu povezanost s ostalim
institucijama ili s ostatkom financijskog sustava, putem širenja na druge
institucije. Utvrđivanjem se navodi minimalan zahtjev koji
institucije moraju zadovoljiti pojedinačno i koji matična društva
moraju zadovoljiti konsolidirano. Odbor može odlučiti izuzeti matično
društvo iz zadovoljavanja minimalnog zahtjeva na konsolidiranoj osnovi uz uvjet
da su zadovoljeni uvjeti utvrđeni u članku 39. stavku 4.ca
točkama (a) i (b) Direktive [ ]. Odbor može odlučiti odobriti društvu
kćeri izuzeće povezano s minimalnim zahtjevom na konsolidiranoj
osnovi uz uvjet da su zadovoljeni uvjeti utvrđeni u članku 39. stavku
4.d točkama (a) do (c) Direktive [ ]. 4. Utvrđivanjem iz stavka
1. može se osigurati djelomično zadovoljavanje minimalnog zahtjeva za
vlastita sredstva i prihvatljive obveze na konsolidiranoj ili pojedinačnoj
osnovi putem ugovornog instrumenta za sanaciju vlastitim sredstvima. 5. Kako bi se smatrao ugovornim
instrumentom za sanaciju vlastitim sredstvima na temelju stavka 4., Odbor mora
biti siguran da instrument: (a)
sadrži ugovornu odredbu kojom se predviđa da,
ako Komisija odluči primijeniti instrument sanacije vlastitim sredstvima,
instrument se otpisuje ili konvertira u potrebnoj mjeri prije otpisa ili
konverzije drugih prihvatljivih obveza i (b)
podliježe obvezujućem sporazumu, obvezi ili
odredbi o podređenosti na temelju kojih se u slučaju redovnog
stečajnog postupka nalazi ispod ostalih prihvatljivih obveza te se ne može
vratiti dok nisu namirene ostale nepodmirene prihvatljive obveze. 6. Odbor donosi sva
utvrđivanja iz stavka 1. tijekom razvoja i provođenja planova
rješavanja iz članka 7. 7. Odbor o utvrđivanjima
obavještava nacionalna tijela za rješavanje. Nacionalna tijela za rješavanje
provode naloge Odbora u skladu s člankom 26. Odbor zahtjeva da nacionalna
tijela za rješavanje provjere zadovoljavaju li institucije i matična
društva minimalan zahtjev predviđen u stavku 1. te ga osiguravaju. 8. Odbor obavješćuje ESB i
EBA-u o minimalnom zahtjevu koje je odredio za svaku instituciju i matično
društvo na temelju stavka 1. Poglavlje 2. Rana
intervencija Članak 11.
Rana intervencija 1. ESB ili nadležna tijela
uključenih država članica obavješćuju Odbor o svim mjerama
čije poduzimanje zahtijevaju od institucije ili grupacije ili koje sami
poduzimaju na temelju članka 13.b Uredbe Vijeća (EU) br. [ ], na
temelju članka 23. stavka 1. ili članka 24. Direktive [ ], ili na
temelju članka 104. Direktive 2013/36/EU. Odbor obavješćuje Komisiju o svim
informacijama koje je zaprimila na temelju prvog podstavka. 2. Od datuma primitka
informacija iz stavka 1. i ne dovodeći u pitanje ovlasti ESB-a i nadležnih
tijela u skladu s ostalim zakonodavstvom Unije, Odbor se može pripremiti za
rješavanje dotične institucije ili grupacije. Za potrebe prvog podstavka Odbor pomno prati, u
suradnji s ESB-om i relevantnim nadležnim tijelima, stanje institucije ili
matičnog društva i njihovu usklađenost sa svim ranim mjerama
intervencije koje je bilo potrebno poduzeti. 3. Odbor je ovlašten: (a)
zatražiti, u skladu s poglavljem 5. ove glave, sve
informacije potrebne da se pripremi za rješavanje institucije ili grupacije; (b)
izvršiti vrednovanje imovine i obveza institucije
ili grupacije u skladu s člankom 17.; (c)
obratiti se potencijalnim kupcima kako bi se
pripremio za rješavanje institucije ili grupacije ili zatražiti od institucije,
matičnog društva ili nacionalnog tijela za rješavanje da to učini,
podložno ispunjivanju zahtjeva o povjerljivosti utvrđenih ovom Uredbom i
člankom 76. Direktive [ ]; (d)
zatražiti od relevantnog nacionalnog tijela za
rješavanje da izradi privremeni program rješavanja za dotičnu instituciju
ili grupaciju. 4. Ako ESB ili nadležna tijela u
uključenim državama članicama instituciji ili grupaciji namjeravaju
nametnuti neku dodatnu mjeru na temelju članka 13.b Uredbe Vijeća
(EU) br. [ ], ili na temelju članaka 23. ili 24. Direktive [ ] ili na
temelju članka 104. Direktive 2013/36/EU, prije nego što je institucija
ili grupacija u potpunosti ispunila prvu mjeru o kojoj je Odbor obaviješten,
oni se savjetuju s Odborom prije nametanja takve dodatne mjere instituciji ili
grupaciji. 5. ESB ili nadležno tijelo i
Odbor osiguravaju dosljednost dodatne mjere iz stavka 4. i svih djelovanja
Odbora u cilju pripreme rješavanja na temelju stavka 2. Poglavlje 3. Rješavanje Članak 12.
Ciljevi rješavanja 1. Pri djelovanju na temelju
postupka rješavanja iz članka 16. Komisija i Odbor, ovisno o njihovim
nadležnostima, uzimaju u obzir ciljeve rješavanja i odabiru instrumente i
ovlasti kojima se, prema njihovu stajalištu, najbolje postižu ciljevi koji su
relevantni u okolnostima slučaja. 2. Ciljevi rješavanja iz stavka
1. su sljedeći: (a)
osigurati kontinuitet temeljnih funkcija; (b)
izbjeći velike štetne učinke na
financijsku stabilnost, uključujući sprječavanje širenja, te
održati tržišnu disciplinu; (c)
štititi javna sredstva tako da se smanji na minimum
oslanjanje na izvanrednu javnu financijsku potporu; (d)
štititi deponente obuhvaćene Direktivom
94/19/EZ i ulagače obuhvaćene Direktivom 97/9/EZ[21]. Pri postizanju navedenih ciljeva Komisija i Odbor
nastoje izbjeći nepotrebno rušenje vrijednosti i do minimuma smanjiti
trošak rješavanja. 3. Komisija postiže ravnotežu
među ciljevima iz stavka 2. s obzirom na prirodu i okolnosti svakog
slučaja. Članak 13.
Opća načela upravljanja rješavanjem 1. Pri djelovanju na temelju
postupka rješavanja iz članka 16. Komisija i Odbor poduzimaju sve
prikladne mjere kako bi osigurali da se mjere rješavanja poduzimaju u skladu sa
sljedećim načelima: (a)
dioničari institucije u rješavanju snose prve
gubitke; (b)
vjerovnici institucije u rješavanju snose gubitke
nakon dioničara u skladu s redoslijedom prvenstva njihovih potraživanja iz
članka 15.; (c)
zamjenjuje se uprava institucije u rješavanju, osim
u slučajevima kada je potpuno ili djelomično zadržavanje uprave nužno
za postizanje ciljeva rješavanja, ovisno o okolnostima; (d)
u skladu sa zakonitim postupanjem, pojedinci i
subjekti smatraju se odgovornima za neuspjeh institucije u rješavanju u onoj
mjeri u kojoj su odgovorni na temelju nacionalnog zakonodavstva; (e)
s vjerovnicima iste vrste postupa se na pravedan
način; (f)
niti jedan vjerovnik ne trpi veće gubitke od
onih koje bi pretrpio da se subjekt iz članka 2. likvidirao redovnim
stečajnim postupkom. 2. Ako je institucija subjekt
koji pripada grupaciji, Komisija, prema potrebi, i Odbor primjenjuju
instrumente za rješavanje i izvršavaju ovlasti za rješavanje na način na
koji se učinak na ostale subjekte koji pripadaju grupaciji i grupaciju kao
cjelinu svodi na minimum te se na minimum svodi štetan učinak na
financijsku stabilnost u Uniji, a osobito u državama članicama u kojima
grupacija posluje. 3. Ako se instrument prodaje
poduzeća, instrument premošćujuće institucije ili instrument
odvajanja imovine primjenjuje na subjekt iz članka 2., smatra se da se na
taj subjekt primjenjuje postupak bankrota ili sličnog redovnog stečajnog
postupka za potrebe članka 5. stavka 1. Direktive 2001/23/EZ[22]. Članak 14.
Rješavanje financijskih institucija i matičnih društava 1. Komisija poduzima mjere
rješavanja povezane s financijskom institucijom ako su zadovoljeni uvjeti
navedeni u članku 16. stavku 2. u pogledu financijske institucije i
matičnog društva. 2. Komisija poduzima mjere
rješavanja povezane s matičnim društvom iz članka 2. točke (b)
ako su ispunjeni uvjeti navedeni u članku 16. stavku 2. u pogledu tog
matičnog društva i u pogledu jednog ili više društava kćeri koja su
institucije. 3. Odstupajući od stavka 2.
i neovisno o činjenici da je moguće da matično društvo ne
ispunja uvjete utvrđene u članku 16. stavku 2., Komisija može
poduzeti mjere rješavanja u pogledu tog matičnog društva ako jedno ili više
matičnih društava koja su institucije zadovoljavaju uvjete utvrđene u
članku 16. stavku 2. i ako su mjere u pogledu tog matičnog društva
potrebne za rješavanje jednog ili više društava kćeri koja su institucije
ili za rješavanje grupacije kao cjeline. Članak 15.
Redoslijed prvenstva potraživanja Pri primjeni sanacije vlastitim sredstvima na
instituciju u rješavanju i ne dovodeći u pitanje obveze koje nisu
obuhvaćene instrumentom sanacije vlastitim sredstvima na temelju
članka 24. stavka 3. Komisija odlučuje o ovlastima za izvršavanje
otpisa i konverzije nad potraživanjima, a Odbor i nacionalna tijela za
rješavanje u uključenim državama članicama ih izvršavaju, i to na
temelju obrnutog redoslijeda prvenstva od sljedećeg redoslijeda za redovni
stečajni postupak: (a)
potraživanja povezana s prihvatljivim depozitima i
potraživanja iz sustava osiguranja depozita; (b)
neosigurana potraživanja koja nemaju prednost; (c)
podređena potraživanja osim onih koja su
navedena u točkama (d) do (f); (d)
potraživanja viših rukovoditelja i direktora; (e)
potraživanja povezana s instrumentima dodatnog
osnovnog kapitala i instrumentima dopunskog kapitala; (f)
potraživanja povezana s instrumentima redovnog
osnovnog kapitala; počevši od točke (f) i
završavajući s točkom (a). Članak 16.
Postupak rješavanja 1. Ako ESB ili nacionalno tijelo
za rješavanje procijeni da su ispunjeni uvjeti iz stavka 2. točaka (a) i
(b) u pogledu subjekta iz članka 2., o toj procijeni bez odgode
obavješćuje Komisiju i Odbor. 2. Po primitku obavijesti na
temelju stavka 1. ili na vlastitu inicijativu, Odbor provodi procjenu
ispunjenja sljedećih uvjeta: (a)
subjekt propada ili mu prijeti propadanje; (b)
uzimajući u obzir vrijeme i druge relevantne
okolnosti, nije razumno očekivati da bi druge alternativne mjere privatnog
sektora ili nadzorne mjere (uključujući mjere rane intervencije ili
otpis ili konverziju instrumenata kapitala u skladu s člankom 14.),
poduzete u pogledu subjekta, spriječile njegov stečaj u razumnom
vremenskom razdoblju; (c)
mjere rješavanja su nužne u javnom interesu iz
stavka 4. 3. Za potrebe stavka 2.
točke (a) smatra se da je subjekt u propadanju ili da mu prijeti
propadanje u nekoj od sljedećih okolnosti: (a)
subjekt ne poštuje ili postoje objektivni elementi
na temelju kojih se utvrđuje da institucija uskoro neće poštovati zahtjeve
za nastavak rada na način kojim bi se opravdalo povlačenje ovlaštenja
ESB-a ili nadležnog tijela uključujući, ali ne isključivo, jer
je institucija pretrpjela ili je moguće da će pretrpjeti gubitke
kojima će se istrošiti sva njezina vlastita sredstva ili njihov znatan
iznos. (b)
imovina subjekta je manja od njegovih obveza ili
postoje objektivni elementi na temelju kojih se utvrđuje da će
imovina subjekta uskoro biti manja od obveza; (c)
subjekt nije u mogućnosti podmiriti svoje
dugove pri njihovu dospijeću ili postoje objektivni elementi na temelju
kojih se utvrđuje da subjekt uskoro neće biti u mogućnosti to
uraditi; (d)
nužna je izvanredna javna financijska potpora osim
ako se, kako bi se otklonila ozbiljna smetnja u gospodarstvu države
članice i održala financijska stabilnost, ta izvanredna javna financijska
potpora pojavljuje u sljedećim oblicima: (i.) državno jamstvo kao podrška sredstvima
likvidnosti koja osiguravaju središnje banke u skladu s uvjetima središnjih
banaka; (ii.) državno jamstvo za novoizdane obveze; (iii.) ubrizgavanje vlastitih sredstava ili
kupnja instrumenata kapitala po cijenama i pod uvjetima kojima se daje prednost
subjektu, ako u vrijeme odobrenja javne potpore ne postoje ni okolnosti
utvrđene u stavku 2. točkama (a), (b) i (c) niti okolnosti navedene u
članku 14. U svim slučajevima navedenima u točkama
i., ii. te iii., jamstvo ili istovrsne mjere iz tih točaka ograničeni
su na solventne subjekte i ovise o odobrenju na temelju pravila o državnim
potporama. Riječ je o privremenim mjerama opreza koje su razmjerne
otklanjanju posljedica ozbiljne smetnje i ne koriste se radi nadoknade gubitaka
koje je subjekt pretrpio ili postoji mogućnost da će ih uskoro
pretrpjeti. 4. U svrhu stavka 2. točke
(c), smatra se da su mjere rješavanja u javnom interesu ako se njima postigne
jedan ili više ciljeva rješavanja navedenih u članku 12. i ako su
razmjerne njima i ako se likvidacijom subjekta redovnim stečajnim
postupkom ne bi postigli ti ciljevi rješavanja u jednakoj mjeri. 5. Ako su ispunjeni svi uvjeti
utvrđeni u stavku 2., Odbor preporuča Komisiji da se pokrene postupak
rješavanja subjekta. Preporuka uključuje najmanje sljedeće: (a)
preporuku da se pokrene postupak rješavanja
subjekta; (b)
okvir instrumenata rješavanja iz članka 19.
stavka 3.; (c)
okvir uporabe sredstava iz Fonda kako bi se pružila
potpora mjerama rješavanja u skladu s člankom 71. 6. Uzimajući u obzir
hitnost okolnosti pojedinog slučaja, Komisija odlučuje, na vlastitu
inicijativu ili uzimajući u obzir, ako postoji, obavijest iz stavka 1. ili
preporuku Odbora iz stavka 5. o pokretanju postupka rješavanja subjekta i o
okviru instrumenata rješavanja koji se primjenjuje u pogledu dotičnog
subjekta i uporabe sredstava iz Fonda kako bi se pružila potpora mjerama
rješavanja. Na vlastitu inicijativu Komisija može odlučiti pokrenuti
postupak rješavanja subjekta ako su ispunjeni svi uvjeti iz stavka 2. 7. O odluci Komisije
obavješćuje se Odbor. Ako Komisija odluči ne pokrenuti postupak
rješavanja subjekta jer uvjeti utvrđeni u stavku 2. točki (c) nisu
ispunjeni, dotični subjekt se likvidira u skladu s nacionalnim
stečajnim pravom. 8. Unutar okvira utvrđenog
odlukom Komisije, Odbor odlučuje o programu rješavanja iz članka 20.
i osigurava da relevantna nacionalna tijela za rješavanje poduzimaju potrebne
mjere rješavanja kako bi se proveo program rješavanja. O odluci Odbora
obavješćuju se relevantna nacionalna tijela za rješavanje i njome se tim
tijelima daju upute, koja poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se provela
odluka Odbora u skladu s člankom 26. tako da izvršava neku od ovlasti za
izvršavanje predviđenih u Direktivi [ ], posebno onih u člancima 56.
do 64. te Direktive [ ]. Ako postoji državna potpora, Odbor može donijeti
odluku tek nakon što Komisija donese odluku o toj državnoj pomoći. 9. Pri primitku obavijesti iz
stavka 1., ili na vlastitu inicijativu, ako Odbor smatra da bi mjere rješavanja
mogle predstavljati državne potpore iz članka 107. stavka 1. UFEU-a, on
poziva dotične uključene države članice da odmah izvijeste
Komisiju o predviđenim mjerama na temelju članka 108. stavka 3.
UFEU-a. 10. U mjeri u kojoj mjere
rješavanja koje je Odbor predložio uključuju uporabu sredstava iz Fonda i
njima se ne podrazumijeva odobravanje državne potpore iz članka 107.
stavka 1. UFEU-a, Komisija usporedno primjenjuje, po analogiji, kriterije
utvrđene za primjenu članka 107. UFEU-a. 11. Komisija je ovlaštena da od
Odbora dobije sve informacije koje smatra važnima za obavljanje zadaća na
temelju ove Uredbe i, prema potrebi, članka 107. UFEU-a. Odbor je ovlašten
od svih osoba dobiti, u skladu poglavljem 5. ove glave, sve informacije
potrebne da pripremi mjere rješavanja i donese odluku o njima,
uključujući ažurirane informacije i dodatke informacijama iz planova
rješavanja. 12. Odbor je ovlašten Komisiji
predložiti izmjenu okvira instrumenata rješavanja i uporabe sredstava Fonda u
pogledu subjekta u rješavanju. Članak 17.
Vrednovanje 1. Prije poduzimanja mjera
rješavanja ili izvršavanja ovlasti za otpis ili konverziju instrumenata
kapitala, Odbor omogućuje da pošteno i realistično vrednovanje
imovine i obveza subjekta iz članka 2. provede osoba koja je neovisna u
odnosu na javna tijela, uključujući i Odbor, tijela za rješavanje i
dotični subjekt. 2. Sukladno stavku 13., ako su
udovoljeni zahtjevi utvrđeni u stavcima 3. do 14., njihovo vrednovanje
smatra se konačnim. 3. Ako nije moguće neovisno
vrednovanje u skladu sa stavkom 1., Odbor može provesti privremeno vrednovanje
imovine i obveza subjekta iz članka 2., u skladu s odredbama iz stavka 9. 4. Cilj vrednovanja procjena je
vrijednosti imovine i obveza subjekta iz članka 2. koji je u propadanju
ili kojemu prijeti propadanje. 5. Svrhe vrednovanja su
sljedeće: (a)
da se uzme u obzir radi utvrđivanja jesu li
zadovoljeni uvjeti za rješavanje ili uvjeti za otpis ili konverziju instrumenata
kapitala; (b)
ako su zadovoljeni uvjeti za rješavanje, da se oni
uzmu u obzir radi donošenja odluke o odgovarajućoj mjeri rješavanja koju
je potrebno poduzeti u pogledu subjekta iz članka 2.; (c)
ako se primjenjuje ovlast za otpis ili konverziju
instrumenata kapitala, da se to uzme u obzir za donošenje odluke o mjeri u
kojoj se poduzima ukidanje ili razvodnjavanje dionica ili drugih instrumenata
vlasništva te mjera u kojoj se otpisuju i konvertiraju relevantni instrumenti
kapitala; (d)
ako se primjenjuje instrument sanacije vlastitim
sredstvima, da se to uzme u obzir radi donošenja odluke o mjeri u kojoj se
otpisuju ili konvertiraju prihvatljive obveze; (e)
ako se primjenjuje instrument
premošćujuće institucije ili instrument odvajanja imovine, da se to
uzme u obzir radi donošenja odluke o imovini, pravima, obvezama ili dionicama
ili drugih instrumenata vlasništva koje je potrebno prenijeti te radi donošenja
odluke o vrijednosti svih naknada koje je potrebno platiti instituciji u
rješavanju ili, ovisno o slučaju, vlasnicima dionica ili drugih
instrumenata vlasništva. (f)
ako se primjenjuje instrument prodaje
poduzeća, da se to uzme u obzir radi donošenja odluke o imovini, pravima,
obvezama ili dionicama ili ostalim instrumentima vlasništva koje je potrebno
prenijeti i da se Odbor informira kako bi mogao odrediti što su komercijalni
uvjeti u smislu članka 21. stavka 2. točke (b); (g)
u svim slučajevima, da se njime osigura
priznavanje svih gubitaka nad imovinom subjekta iz članka 2. u trenutku
kada se primjenjuju instrumenti za rješavanje ili izvršavaju ovlasti za otpis
ili konverziju instrumenata kapitala. 6. Prema potrebi, vrednovanje se
temelji na opreznim pretpostavkama, uključujući one o stopama
neispunjenja obveze i ozbiljnosti gubitaka. Vrednovanjem se ne predviđaju
moguća buduća pružanja izvanredne javne financijske potpore subjektu
iz članka 2. od onog trenutka kada se poduzmu mjere rješavanja ili se
izvrši ovlast za otpis ili konverziju instrumenata kapitala. Nadalje, ako se
primjenjuje bilo koji instrument za rješavanje, vrednovanjem se uzima u obzir
sljedeće: (a)
Odbor može izvršiti povrat svih opravdanih izdataka
koje je hotimice imala institucija u rješavanju; (b)
Fond može zaračunati kamatu ili naknade u
pogledu svih kredita ili jamstava osiguranih instituciji u rješavanju, u skladu
s člankom 71. 7. Vrednovanje se dopunjuje
sljedećim informacijama kao što se pojavljuju u računovodstvenim
knjigama i evidencijama subjekta iz članka 2.; (a)
ažuriranom bilancom i izvješćem o financijskom
položaju subjekta iz članka 2.; (b)
analizom i procjenom računovodstvene
vrijednosti imovine; (c)
popisom nepodmirenih obveza prikazanih u knjigama i
evidencijama subjekta iz članka 2., s pokazateljem odgovarajućih
kredita i redoslijeda potraživanja iz članka 15.; (d)
popisom imovine koju posjeduje subjekt iz
članka 2. u korist trećih strana koje imaju vlasnička prava na
tu imovinu. 8. Prema potrebi, kako bi se
njima objasnile odluke iz stavka 5. točaka (e) i (f), informacije iz
stavka 7. točke (b) mogu se nadopuniti analizom i procjenom vrijednosti
imovine i obveza subjekta iz članka 2. na temelju tržišne vrijednosti. 9. U vrednovanju se navodi
potpodjela vjerovnika u razrede u skladu s prioritetima potraživanja iz
članka 15. i procjena postupanja koje bi svaki razred dioničara i
vjerovnika očekivao da se subjekt iz članka 2. likvidira redovnim
stečajnim postupkom. 10. Ako zbog žurnih okolnosti
pojedinog slučaja nije moguće ispuniti zahtjeve iz stavaka 6. i 8.
ili ako se primjenjuje stavak 2., provodi se privremeno vrednovanje. Pri
provedbi privremenog vrednovanja potrebno je pridržavati se zahtjeva iz
članka 4. i, u mjeri u kojoj je to razumno praktično u okolnostima,
zahtjeva iz stavaka 1., 7. i 9. Privremeno vrednovanje iz prvog podstavka
uključuje zaštitu od dodatnih gubitaka, uz primjereno opravdanje. 11. Vrednovanje kojim se ne
ispunjaju svi zahtjevi utvrđeni u ovom članku smatra se privremenim
dok neovisna osoba ne provede vrednovanje koje je u potpunosti sukladno sa svim
zahtjevima navedenima u ovom članku. To se naknadno konačno
vrednovanje provodi čim je to moguće. Svrhe naknadnog konačnog vrednovanja su
sljedeće: (a)
osigurati da su svi gubitci nad imovinom subjekta
iz članka 2. priznati u računovodstvenim knjigama tog subjekta; (b)
pružiti obrazloženje za odluku o otpisu
potraživanja vjerovnika ili povećati vrijednosti plaćenih naknada, u
skladu sa stavkom 12. 12. U slučaju da je procjena
neto vrijednosti imovine subjekta iz članka 2. izvršena naknadnim konačnim
vrednovanjem veća od procjene neto vrijednosti imovine tog subjekta
izvršene privremenim vrednovanjem, Odbor može zatražiti od nacionalnog tijela
za rješavanje da učini sljedeće: (a)
izvrši ovlast kako bi se povećala vrijednost
potraživanja vjerovnika koja su otpisana na temelju instrumenta sanacije
vlastitim sredstvima; (b)
uputi premošćujuću instituciju ili
upravitelja imovinom da izvrši daljnju uplatu naknada u pogledu imovine, prava
i obveza subjektu iz članka 2. u rješavanju ili, ovisno o slučaju, u
pogledu dionica ili instrumenta vlasništva vlasnicima dionica ili drugih
instrumenata vlasništva. 13. Odstupajući od stavka 1.,
privremeno vrednovanje provedeno u skladu sa stavcima 10. i 11. valjana je
osnova na temelju koje Odbor poduzima mjere rješavanja ili izvršava ovlasti za
otpis ili konverziju instrumenata kapitala. 14. Vrednovanje nema pravni
učinak i nije postupovni korak za pripremu preporuke Odbora o primjeni
instrumenta za rješavanje ili izvršavanju ovlasti za rješavanje. 15. Pri provedbi vrednovanja
potrebno se pridržavati i delegiranih akata o okolnostima u kojima je osoba
neovisna, metodama procjene vrijednosti imovine i obveza subjekta i metodama
izračuna i uključivanja zaštite od dodatnih gubitaka u privremeno
vrednovanje koje je Komisija donijela na temelju članka 30. stavka 7.
Direktive [ ]. 16. Nakon što su provedene mjere
rješavanja, Odbor osigurava da je vrednovanje provela neovisna osoba kako bi se
procijenilo bi li se s dioničarima i vjerovnicima bolje postupalo da je
nad institucijom u rješavanju proveden redovni stečajni postupak. To
vrednovanje razlikuje se od vrednovanja provedenog na temelju stavaka 1. do 14. 17. Vrednovanjem iz stavka 16.
utvrđuje se sljedeće: (a)
način na koji bi se postupalo s
dioničarima i vjerovnicima da je nad subjektom iz članka 2. u
rješavanju u vezi s kojim je izvršen djelomični prijenos, otpis ili
konverzija proveden redovni stečajni postupak odmah nakon što je izvršen
prijenos, otpis ili konverzija; (b)
stvarno postupanje s dioničarima i
vjerovnicima pri rješavanju subjekta iz članka 2. u rješavanju; (c)
postojanje razlike između postupanja iz
točke (a) i postupanja iz točke (b). 18. U vrednovanju iz stavka 16.: (a)
pretpostavlja se da bi se nad subjektom iz
članka 2. u rješavanju u vezi s kojim je izvršen djelomični prijenos,
otpis ili konverzija izvršio redovni stečajni postupak odmah prije
izvršavanja mjera rješavanja; (b)
pretpostavlja se da nije izvršen djelomičan
prijenos, ili prijenosi, prava, imovine i obveza ili otpis ili konverzija; (c)
zanemaruje se svako pružanje izvanredne javne
potpore subjektu iz članka 2. u rješavanju. Članak 18.
Otpis i konverzija instrumenata kapitala 1. ESB, nadležno tijelo ili
tijelo za rješavanje, kako ga je imenovala država članica u skladu s
člankom 51. stavkom 1. točkama (ba) i (bb) i člankom 54.
Direktive [ ], obavješćuje Odbor ako ocijeni da su ispunjeni sljedeći
uvjeti u pogledu subjekta iz članka 2. ili grupacije s poslovnim nastanom
u uključenoj državi članici. (a)
subjekt više neće biti održiv osim ako se
instrumenti kapitala otpišu ili konvertiraju u kapital; (b)
subjekt ili grupacija traži izvanrednu javnu
financijsku potporu, osim u okolnostima utvrđenima u članku 16.
stavku 3. točki (d) podtočki iii. 2. U svrhe stavka 1., subjekt iz
članka 2. ili grupacija više se ne smatra održivom samo ako su ispunjena
oba uvjeta navedena u nastavku: (a)
taj subjekt ili grupacija propada ili im prijeti
propadanje; (b)
uzimajući u obzir vrijeme i druge relevantne
okolnosti, nije razumno očekivati da bi neke mjere, uključujući
alternativne mjere privatnog sektora ili nadzorne mjere (uključujući
mjere rane intervencije), osim otpisa ili konverzije instrumenata kapitala,
pojedinačno ili u kombinaciji s mjerama rješavanja, spriječile
neuspjeh tog subjekta ili grupacije u razumnom vremenskom razdoblju; 3. U svrhe stavka 1. točke
(a), smatra se da taj subjekt propada ili mu prijeti propadanje ako se pojavi
jedna ili više okolnosti utvrđena u članku 16. stavku 3. 4. U svrhu stavka 2. točke
(a), smatra se da grupacija propada ili da joj prijeti propadanje ako grupacija
ne poštuje ili postoje objektivni elementi na temelju kojih se utvrđuje da
grupacija uskoro neće poštovati svoje konsolidirane bonitetne zahtjeve na
način kojim bi se opravdale mjere nadležnog tijela uključujući,
ali i samo iz razloga što je grupacija pretrpjela ili je moguće da će
pretrpjeti gubitke kojima će se istrošiti sva njezina vlastita sredstva
ili njihov znatan iznos. 5. Na temelju preporuke Odbora
ili na vlastitu inicijativu, Komisija provjerava jesu li zadovoljeni uvjeti iz
stavka 1. Komisija utvrđuje izvršavaju li se ovlasti za otpis ili
konverziju instrumenata kapitala pojedinačno ili, na temelju postupka u
skladu s člankom 16. stavcima od 4. do 7., zajedno s mjerama rješavanja. 6. Ako Komisija utvrdi da su
zadovoljeni uvjeti iz stavka 1., a uvjeti za rješavanje u skladu s člankom
16. stavkom 2. nisu, nakon odluke Komisije Odbor nalaže nacionalnim tijelima za
rješavanje da izvrše ovlasti za otpis ili konverziju u skladu s člancima
51. i 52. Direktive [ ]. 7. Ako su zadovoljeni uvjeti iz
stavka 1., kao i uvjeti iz članka 16. stavka 2., primjenjuje se postupak
utvrđen u članku 16. stavcima 4. do 7. 8. Odbor osigurava da nacionalna
tijela za rješavanje izvršavaju ovlasti za otpis ili konverziju na način
na koji se postižu sljedeći rezultati: (a)
redovni osnovni kapital prvo se smanjuje razmjerno
gubicima, a zatim do svojih mogućnosti; (b)
glavni iznos relevantnih instrumenata kapitala
otpisuje se ili konvertira u instrumente redovnog osnovnog kapitala ili oboje,
do potrebne mjere i do mogućnosti relevantnih instrumenata kapitala. 9. Nacionalna tijela za
rješavanje provode upute Odbora i izvršavaju otpis ili konverziju instrumenata
kapitala u skladu s člankom 26. Članak 19.
Opća načela instrumenata rješavanja 1. Ako Odbor odluči
primijeniti instrument rješavanja na subjekt iz članka 2. i te mjere
rješavanja rezultiraju gubitcima koje snose vjerovnici ili konverzijom njihovih
potraživanja, Odbor izvršava ovlast na temelju članka 18. neposredno prije
ili zajedno s primjenom instrumenta rješavanja. 2. Instrumenti rješavanja iz
članka 16. stavka 5. točke (be) su sljedeći: (a)
prodaja poduzeća; (b)
premošćujuća institucija; (c)
odvajanje imovine; (d)
sanacija vlastitim sredstvima. 3. Pri donošenju preporuke iz
članka 16. stavka 5., Odbor razmatra sljedeće čimbenike: (a)
imovinu i obveze institucije u rješavanju na
temelju vrednovanja iz stavka 17.; (b)
likvidnosni položaj institucije u rješavanju; (c)
utrživost vrijednosti franšize institucije u
rješavanju s obzirom na uvjete tržišnog natjecanja i ekonomske uvjete tržišta; (d)
raspoloživo vrijeme. 4. Sukladno stavku 5.,
instrumenti rješavanja mogu se primjenjivati pojedinačno ili zajedno, osim
odvajanja imovine koje se može primijeniti samo zajedno s još nekim
instrumentom rješavanja. Članak 20.
Program rješavanja Programom rješavanja koji donosi Odbor na temelju
članka 16. stavka 8. utvrđuju se, sukladno s odlukama Komisije o
okviru za rješavanje na temelju članka 16. stavka 6. i sa svim odlukama o
državnim potporama prema potrebi, po analogiji, detalji instrumenata rješavanja
koje je potrebno primijeniti na instituciju u rješavanju najmanje u pogledu
mjera iz članka 21. stavka 2., članka 22. stavka 2. članka 23.
stavka 2. i članka 24 stavka 1. te se određuju posebni iznosi i svrhe
za koje se Fond koristi. Tijekom rješavanja, Odbor može prema potrebi
izmijeniti i ažurirati program rješavanja s obzirom na okolnosti u pojedinom
slučaju i unutar okvira rješavanja koji je odredila Komisija na temelju
članka 16. stavka 6. Članak 21.
Prodaja poduzeća 1. Unutar okvira koji je
Komisija odredila, prodaja poduzeća sastoji se od prijenosa sljedećem
kupcu koji nije premošćujuća institucija: (a)
dionica ili drugih instrumenata vlasništva
institucije u rješavanju ili (b)
sve ili određene imovine, prava ili obveza
institucije u rješavanju. 2. U pogledu prodaje
poduzeća, programom rješavanja iz članka 16. stavka 8. posebno se
utvrđuje sljedeće: (a)
instrumenti, imovina, prava i obveze koje
nacionalno tijelo za rješavanje mora prenijeti u skladu s člankom 32.
stavkom 1. i stavcima 7. do 11. Direktive [ ]; (b)
komercijalni uvjeti, uzimajući u obzir
okolnosti te troškove i izdatke nastale tijekom rješavanja, na temelju kojih
nacionalno tijelo za rješavanje obavlja prijenos u skladu s člankom 32.
stavcima 2. do 4. Direktive [ ]; (c)
može li ovlasti za prijenos nacionalno tijelo za
rješavanje izvršiti više od jednom u skladu s člankom 32. stavcima 5. i 6.
Direktive [ ]; (d)
mehanizmi kojima nacionalno tijelo za rješavanje
stavlja na tržište taj subjekt ili te instrumente, imovinu, prava ili obveze u
skladu s člankom 33. stavkom 1. i stavkom 2. Direktive [ ]; (e)
je li vjerojatno da se šteti ciljevima rješavanja u
skladu sa stavkom 3. ako nacionalno tijelo za rješavanje poštuje uvjete za
stavljanje na tržište. 3. Odbor primjenjuje instrument
prodaje poduzeća bez ispunjivanja zahtjeva za stavljanje na tržište na
temelju stavka 2. točke (e) kada utvrdi da bi se ispunjivanjem takvih
zahtjeva štetilo najmanje jednom cilju rješavanja, a posebno ako su ispunjeni
sljedeći uvjeti: (a)
ako smatra da postoji materijalna prijetnja
financijskoj stabilnosti koja proizlazi ili je otežana neuspjehom ili
mogućim neuspjehom institucije u rješavanju; (b)
ako smatra da bi se ispunjivanjem tih zahtjeva
štetilo učinkovitosti prodaje poduzeća pri uklanjanju te prijetnje
ili postizanju cilja rješavanja navedenog u članku 12. stavku 2.
točki (b). Članak 22.
Premošćujuća institucija 1. Unutar okvira kojeg je
odredila Komisija, instrument premošćujuće institucije sastoji se od
prijenosa sljedećeg na premošćujuću instituciju: (a)
dionica ili drugih instrumenata vlasništva koje je
izdala najmanje jedna institucija u rješavanju; (b)
sve ili neke imovine, prava ili obveza najmanje
jedne institucije u rješavanju. 2. U pogledu instrumenta
premošćujuće institucije, programom rješavanja iz članka 20.
posebno se utvrđuje sljedeće: (a)
instrumenti, imovina, prava i obveze koje
nacionalno tijelo za rješavanje treba prenijeti na premošćujuću
instituciju u skladu s člankom 34. stavcima 1. do 9. Direktive [ ]; (b)
aranžmani kojima nacionalno tijelo za rješavanje
osniva i ukida premošćujuću instituciju te njome upravlja u skladu s
člankom 35. stavcima 1. do 3. i 5. do 8. Direktive [ ]; (c)
aranžmani kojima nacionalno tijelo za rješavanje
stavlja na tržište premošćujuću instituciju ili njezinu imovinu ili
obveze u skladu s člankom 35. stavkom 4. Direktive [ ]. 3. Odbor osigurava da ukupna
vrijednost obveza koje nacionalno tijelo za rješavanje prenese na
premošćujuću instituciju ne prelazi ukupnu vrijednost prava i imovine
prenesenih s institucije u rješavanju ili osiguranih iz drugih izvora. Članak 23.
Odvajanje imovine 1. Unutar okvira koji je
odredila Komisija, instrument odvajanja imovine sastoji se od prijenosa
imovine, prava i obveza institucije u rješavanju na upravitelja imovinom. Upravitelj imovinom pravni je subjekt koji ispunja
sljedeće zahtjeve: (a)
u potpunom je ili djelomičnom vlasništvu
najmanje jednog javnog tijela, što može uključivati tijelo za rješavanje
ili financijski aranžman rješavanja, ili ga ono kontrolira; (b)
osnovan je u svrhu primanja neke ili sve imovine,
prava ili obveza najmanje jedne institucije u rješavanju ili
premošćujuće institucije. 2. U pogledu odvajanja imovine,
programom rješavanja iz članka 20. posebno se utvrđuje sljedeće: (a)
instrumenti, imovina, prava i obveze koje
nacionalno tijelo za rješavanje mora prenijeti na upravitelja imovine u skladu
s člankom 36. stavcima 1. do 4. i 6. do 10. Direktive [ ]; (b)
naknada za koju nacionalno tijelo za rješavanje
prenosi imovinu na upravitelja imovine, u skladu s načelima navedenima u
članku 17. Ovom odredbom ne sprječava se mogućnost da naknada
ima nominalnu ili negativnu vrijednost. Članak 24.
Sanacija vlastitim sredstvima 1. Instrument sanacije vlastitim
sredstvima može se primjenjivati u jednu od dvije sljedeće svrhe: (a)
rekapitalizacija institucije ili subjekta iz
članka 2. koji ispunjuje uvjete za rješavanje u mjeri dostatnoj da bi
ponovno mogao ispunjivati uvjete odobrenja za rad i provedbu aktivnosti za koje
je odobren rad u skladu s Direktivom 2013/36/EU ili Direktivom 2004/39/EZ; (b)
konverzija u vlasnički kapital ili smanjenje
glavnice potraživanja ili dužničkih instrumenata koji se prenose na
premošćujuću instituciju u cilju osiguravanja kapitala za tu
premošćujuću instituciju. U pogledu okvira za instrument sanacije vlastitim
sredstvima o kojemu odlučuje Komisija, programom rješavanja utvrđuje
se osobito: (a)
ukupan iznos za koji se prihvatljive obveze moraju
smanjiti ili konvertirati u skladu sa stavkom 6.; (b)
obveze koje se mogu isključiti u skladu sa
stavcima 5. do 13.: (c)
ciljevi i minimalan sadržaj plana reorganizacije
poslovanja koji se mora podnijeti u skladu sa stavkom 16.; 2. Instrument sanacije vlastitim
sredstvima može se primjenjivati za potrebe iz točke (a) stavka 1. samo
ako postoji realna mogućnost da će primjenom tog instrumenta, uz
mjere koje se provode u skladu s planom reorganizacije poslovanja na temelju
stavka 16., i osim ostvarivanja odgovarajućih ciljeva rješavanja,
dotična institucija ponovno postati financijski zdrava i dugoročno
održiva. Ako nije ispunjen uvjet utvrđen prvim
podstavkom, primjenjuje se po potrebi bilo koji instrument rješavanja iz
točaka (a), (b) i (c) stavka 2. članka 19. i instrument sanacije
vlastitim sredstvima iz točke (d) stavka 2. članka 19. 3. Sljedeće obveze ne
podliježu otpisu i konverziji: (a)
osigurani depoziti; (b)
osigurane obveze, uključujući osigurane
obveznice; (c)
sve obveze koje se odnose na imovinu klijenta ili
novac klijenta kojim upravlja subjekt iz članka 2. ili fiducijaran odnos
između subjekta iz članka 2. u svojstvu fiducijara i druge osobe u
svojstvu korisnika, pod uvjetom da su taj klijent ili korisnik zaštićeni
na temelju primjenjivog stečajnog ili građanskog prava; (d)
obveze prema institucijama, isključujući
subjekte koji pripadaju istoj grupaciji, čije je prvotno dospijeće
kraće od sedam dana; (e)
obveze koje proizlaze iz sudjelovanja u sustavu
koji je određen na temelju Direktive 98/26/EZ[23] čije je preostalo
dospijeće kraće od sedam dana; (f)
obveze prema bilo kojem od sljedeće navedenih: (i.) zaposleniku u pogledu akumuliranih
plaća, mirovinskih davanja ili ostalih fiksnih primanja, osim varijabilnih
dijelova primanja koji nisu uređeni zakonom ili kolektivnim ugovorom; (ii.) poslovnom ili trgovinskom vjerovniku
koje proizlaze iz pružanja robe ili usluga instituciji ili subjektu iz
točaka (b), (c) ili (d) članka 1., a koje su ključne za dnevno
funkcioniranje poslovanja, uključujući informatičke usluge,
komunalije, najam, opskrbu i održavanje prostora; (iii.) poreznim nadležnim tijelima i tijelima
nadležnim za socijalno osiguranje, pod uvjetom da te obveze imaju prednost na
temelju primjenjivog stečajnog ili građanskog prava. 4. Područje primjene
instrumenta sanacije vlastitim sredstvima utvrđeno stavkom 3. ne
isključuje da se izvršenje ovlasti za sanaciju primijeni na bilo koji dio
osiguranih obveza ili obveza za koje je osiguran kolateral koji premašuje
vrijednost imovine, zaloga, založnog prava ili kolaterala u odnosu na koje je
osiguran. Osigurane obveznice definirane člankom 52. stavkom 4. Direktive
2009/65/EZ[24]
mogu se izuzeti od primjene ove odredbe. 5. U iznimnim okolnostima,
određene obveze mogu se isključiti ili djelomično isključiti
iz primjene otpisa i konverzije u sljedećim slučajevima: (a)
ako nije moguće obvezu sanirati u razumnom
vremenu unatoč dobronamjernim naporima tijela za rješavanje ili (b)
ako je isključenje nužno potrebno i razmjerno
u cilju daljnje provedbe ključnih zadaća i temeljnog poslovanja tako
da se instituciji u rješavanju omogući daljnje obavljanje ključnih
aktivnosti, pružanje usluga i provedba transakcija ili (c)
ako je isključenje nužno potrebno i razmjerno
u cilju izbjegavanja širenja problema u golemim razmjerima kojim bi se ozbiljno
narušilo funkcioniranje financijskih tržišta na način da bi se ozbiljno
moglo ugroziti gospodarstvo države članice ili Unije ili (d)
ako bi se primjenom instrumenta sanacije vlastitim
sredstvima na te obveze narušila vrijednost tako da bi gubitci koje snose
ostali vjerovnici bili veći nego da se te obveze isključe iz sanacije
vlastitim sredstvima. Ako se isključi ili djelomično
isključi prihvatljiva obveza ili skupina prihvatljivih obveza, može se
povećati razina otpisa ili konverzije koja se primjenjuje na ostale
prihvatljive obveze kako bi se u obzir uzela ta isključenja, pod uvjetom
da je razina otpisa i konverzije koja se primjenjuje na ostale prihvatljive
obveze u skladu s načelom utvrđenim točkom (d) članka 13.
stavka 1. 6. Ako se isključi ili
djelomično isključi prihvatljiva obveza ili skupina prihvatljivih
obveza u skladu sa stavkom 5., i ako se gubitci koji bi se podmirili tim
obvezama nisu u potpunosti prenijeli na ostale vjerovnike, instituciji u
rješavanju može se uplatiti doprinos iz Fonda u cilju: (a)
pokrivanja svih gubitaka koji nisu podmireni
prihvatljivim obvezama i ponovne uspostave nulte vrijednosti neto vrijednosti
imovine institucije u rješavanju u skladu s točkom (a) stavka 1.; (b)
kupnje dionica ili ostalih instrumenata vlasništva
odnosno instrumenata kapitala institucije u rješavanju kako bi se institucija
rekapitalizirala u skladu s točkom (b) stavka 1. 7. Iz Fonda se može isplatiti
doprinos iz stavka 6. samo pod uvjetom da doprinos ispunjuje sljedeće
kriterije: (a)
doprinos za apsorpciju gubitaka i rekapitalizaciju
koji iznosi najmanje 8 % ukupnih obveza, uključujući vlastita
sredstva institucije u rješavanju, izračunan u trenutku mjere rješavanja u
skladu s procjenom predviđenom člankom 17., dodijelili su
dioničari i imatelji ostalih instrumenata vlasništva, imatelji
odgovarajućih instrumenata kapitala i ostalih prihvatljivih obveza na
temelju otpisa, konverzije ili drugačije; (b)
doprinos iz Fonda ne premašuje 5 % ukupnih
obveza uključujući vlastita sredstva institucije u rješavanju, izračunan
u trenutku mjere rješavanja u skladu s procjenom predviđenom člankom
17. 8. Doprinos iz Fonda može se
financirati: (a)
iznosom dostupnim Fondu koji je prikupljen na
temelju doprinosa subjekata iz članka 2. u skladu s člankom 66.; (b)
iznosom koji se može prikupiti ex post
doprinosima u skladu s člankom 67. u razdoblju od tri godine i (c)
ako su iznosi iz točaka (a) i (b) nedovoljni,
iznosima koji se prikupljaju na temelju alternativnih izvora financiranja u
skladu s člankom 69. 9. U izvanrednim okolnostima dodatna
financijska sredstva mogu se prikupiti iz alternativnih izvora financiranja
nakon što: (a)
se dosegne razina od 5 % utvrđena
točkom (b) stavka 7. i (b)
se svim neosiguranim obvezama koje nemaju prednost,
osim prihvatljivim jamstvima, smanji vrijednost ili se potpuno konvertiraju. 10. Kao alternativa ili dodatak, u
slučaju ispunjenja uvjeta iz točaka (a) i (b) stavka 7., doprinos se
može dodijeliti iz sredstava prikupljenih ex-ante doprinosima u skladu s
člankom 66., a koji još uvijek nisu iskorišteni. 11. Za potrebe ove Uredbe ne
primjenjuje se podstavak 5. članka 38. (3cab) Direktive o [ ]. 12. Pri donošenju odluke iz stavka
5. u obzir se uzimaju sljedeći čimbenici: (a)
načelo da gubitke prvo snose dioničari, a
zatim općenito vjerovnici institucije u rješavanju prema redoslijedu
prvenstva; (b)
razina sposobnosti apsorpcije gubitaka koju bi
zadržala institucija u rješavanju u slučaju isključenja obveze ili
skupina obveza; (c)
potreba da se zadrže odgovarajuća sredstva za
financiranje rješavanja. 13. Odbor priprema procjenu
sljedećih točaka na temelju procjene koja je u skladu sa zahtjevima
iz članka 17.; (a)
ukupan iznos za koji se mora smanjiti vrijednost
prihvatljivih obveza kako bi se osiguralo da neto vrijednost imovine
institucije u rješavanju iznosi nula; (b)
po potrebi, ukupan iznos za koji se prihvatljive
obveze moraju konvertirati u dionice kako bi se povratio omjer redovnog
osnovnog kapitala institucije u rješavanju ili premošćujuće
institucije. Pri odlučivanju o primjeni instrumenta
sanacije vlastitim sredstvima za potrebe iz točke (a) stavka 1., u
procjeni iz prethodnog podstavka utvrđuje se iznos za koji se prihvatljive
obveze moraju konvertirati kako bi se povratio omjer redovnog osnovnog kapitala
institucije u rješavanju, ili po potrebi premošćujuće institucije,
uzimajući u obzir sve doprinose kapitala iz fonda za rješavanje u skladu s
točkom (d) članka 71. stavka 1. i kako bi se održalo dostatno tržišno
povjerenje u instituciju u rješavanju ili premošćujuću instituciju te
joj se omogućio nastavak ispunjenja uvjeta odobrenja za rad i provedbu
aktivnosti za koje je rad odobren u skladu s Direktivom 2013/36/EU ili
Direktivom 2004/39/EZ. 14. Isključenja u skladu sa
stavkom 5. mogu se primjenjivati za potpuno isključenje obveze iz otpisa
ili za ograničavanje razine otpisa koja se primjenjuje na tu obvezu. 15. Ovlasti za otpis ili
konverziju moraju biti u skladu sa zahtjevima o redoslijedu prvenstva
potraživanja utvrđenom člankom 15. 16. Nacionalno tijelo za
rješavanje odmah Odboru prosljeđuje plan reorganizacije poslovanja koji je
nakon primjene instrumenta sanacije vlastitim sredstvima zaprimilo od
administratora imenovanog u skladu s člankom 47. stavkom 1. Direktive [ ]. U roku od dva tjedna od dana podnošenja plana
reorganizacije poslovanja tijelo za rješavanje Odboru podnosi svoju procjenu
plana. U roku od mjesec dana od podnošenja plana reorganizacije poslovanja
Odbor procjenjuje vjerojatnost toga da će se planom, ako se provede,
povratiti dugoročna održivost subjekta iz članka 2. Procjena se
dovršava u dogovoru s nadležnim tijelom. Ako Odbor smatra da će se planom ostvariti
taj cilj, on nacionalnom tijelu za rješavanje dopušta odobravanje plana u
skladu s člankom 47. stavkom 5. Direktive [ ]. Ako Odbor smatra da se
planom neće ostvariti taj cilj, on nacionalnom tijelu za rješavanje nalaže
da obavijesti administratora o njihovim pitanjima te da od administratora
zatraži izmjenu plana u kojoj će se baviti tim pitanjima u skladu s
člankom 47. stavkom 6. Direktive [ ]. To se obavlja u dogovoru s nadležnim
tijelom. Nacionalno tijelo za rješavanje Odboru
prosljeđuje izmijenjeni plan. Odbor nacionalnom tijelu za rješavanje
nalaže da u roku od tjedan dana obavijesti administratora o tome smatra li da
su se u izmijenjenom planu riješile priopćene nedoumice ili je potrebna
daljnja izmjena. Članak 25.
Praćenje koje provodi Odbor 1. Odbor pomno prati program
rješavanja koji provode nacionalna tijela za rješavanje. U tu svrhu nacionalna
tijela za rješavanje: (a)
surađuju s Odborom te mu pomažu u provedbi
dužnosti praćenja; (b)
u redovnim razmacima koje utvrdi Odbor, pružaju
točne, pouzdane i potpune informacije o provedbi programa rješavanja,
primjeni instrumenata rješavanja i izvršenju ovlasti za rješavanje, koje može
zatražiti Odbor, što uključuje i informacije o: (i.) poslovanju i financijskoj situaciji
institucije u rješavanju, premošćujuće institucije i upravitelja
imovinom; (ii.) postupanju u odnosu na dioničare i
vjerovnike koje bi se primjenjivalo tijekom likvidacije institucije u redovnom
stečajnom postupku; (iii.) svim sudskim postupcima koji su u
tijeku, a odnose se na likvidaciju imovine posrnule institucije, izazove u
pogledu odluke o rješavanju i procjene ili se odnose na prijave za odštetne
zahtjeve koje podnesu dioničari ili vjerovnici; (iv.) imenovanju, razrješenju ili zamjeni evaluatora,
administratora, računovođa, pravnika i ostalih stručnjaka
čija bi pomoć mogla biti potrebna nacionalnom tijelu za rješavanje te
o izvršenju njihovih dužnosti; (v.) svim ostalim pitanjima koja se mogu
uputiti Odboru; (vi.) mjeri u kojoj i načinu na koji
nacionalna tijela za rješavanje izvršavaju ovlasti navedene u poglavlju V.
Direktive o [ ]; (vii.) gospodarskoj održivosti, izvedivosti i
provedbi plana reorganizacije poslovanje predviđenog člankom 24.
stavkom 16. Nacionalna tijela za rješavanje Odboru podnose
završno izvješće o provedbi programa rješavanja. 2. Na temelju dostupnih
informacija Odbor može dati upute nacionalnim tijelima za rješavanje o svim
aspektima provedbe programa rješavanja, a posebno elemenata iz članka 20.
i izvršenju ovlasti za rješavanje. 3. U slučaju da je to
potrebno kako bi se ostvarili ciljevi rješavanja, Komisija može, na temelju
preporuke Odbora ili na vlastitu inicijativu, preispitati svoju odluku o okviru
rješavanja i donijeti odgovarajuće izmjene. Članak 26.
Provedba odluka o rješavanju 1. Nacionalna tijela za
rješavanje poduzimaju potrebne mjere u cilju provedbe odluke o rješavanju iz
članka 16. stavka 8., a posebno provedbom kontrole nad subjektima iz
članka 2., poduzimanjem potrebnih mjera u skladu s člankom 64. Direktive
[ ] i osiguranjem usklađenosti sa zaštitnim mjerama predviđenim
Direktivom [ ]. Nacionalna tijela za rješavanje provode sve odluke koje im
uputi Odbor. U te svrhe oni koriste ovlasti na temelju
nacionalnog zakonodavstva u koje se prenosi Direktiva [ ] i u skladu s uvjetima
utvrđenima nacionalnim zakonodavstvom. Nacionalna tijela za rješavanje u
potpunosti obavješćuju Odbor o izvršavanju tih ovlasti. Sve mjere koje
poduzimaju u skladu su s odlukom iz članka 16. stavka 8. 2. U slučaju da nacionalno
tijelo za rješavanje nije primijenilo odluku iz članka 16. ili ju je
primijenilo na način kojim se ne ostvaruju ciljevi rješavanja na temelju
ove Uredbe, Odbor je ovlašten naložiti instituciji u rješavanju: (a)
da prenese na drugu osobu određena prava,
imovinu ili obveze institucije u rješavanju; (b)
da zatraži konverziju dužničkih instrumenata
koji sadržavaju ugovornu odredbu o konverziji u okolnostima predviđenima
člankom 18. 3. Institucija u rješavanju mora
poštovati sve odluke donesene u skladu sa stavkom 2. Te odluke imaju prednost u
odnosu na sve prethodne odluke koje o istom pitanju donesu nacionalna tijela. 4. Pri poduzimanju mjera u
odnosu na pitanja na koja se primjenjuje odluka donesena u skladu sa stavkom
2., nacionalna tijela moraju poštovati tu odluku. Poglavlje 4. Suradnja Članak 27.
Obveza suradnje 1. Odbor obavješćuje
Komisiju o svim mjerama koje poduzima u cilju pripreme rješavanja. U pogledu
svih informacija koje dobiju od Odbora članovi Komisije i osoblje Komisije
moraju se pridržavati obveze čuvanja poslovne tajne utvrđene
člankom 79. 2. Odbor, Komisija, ESB i
nacionalna nadležna tijela i tijela za rješavanje moraju blisko surađivati
pri izvršavanju svojih nadležnosti utvrđenih ovom Uredbom. ESB i
nacionalna nadležna tijela dostavljaju Odboru i Komisiji sve informacije
potrebne za izvršavanje njihovih zadaća. 3. Odbor, Komisija, ESB i
nacionalna nadležna tijela i tijela za rješavanje moraju pri izvršavanju svojih
nadležnosti utvrđenih ovom Uredbom blisko surađivati u vezi s
planiranjem rješavanja, ranom intervencijom i fazama rješavanja u skladu s
člancima 7. do 26. ESB i nacionalna nadležna tijela dostavljaju Odboru i
Komisiji sve informacije potrebne za izvršavanje njihovih zadaća. 4. Za potrebe ove Uredbe, ako
ESB pozove predstavnika Odbora da sudjeluje u Nadzornom odboru ESB-a osnovanom
u skladu s člankom 19. Uredbe Vijeća (EU) br. [ ], Odbor imenuje
predstavnika. 5. Za potrebe ove Uredbe Odbor
imenuje predstavnika koji sudjeluje u Odboru za rješavanje Europskog nadzornog
tijela za bankarstvo osnovanog u skladu s člankom 113. Direktive [ ]. 6. Odbor blisko surađuje s
Europskim fondom za financijsku stabilnost (EFSF) i Europskim stabilizacijskim
mehanizmom (ESM), a posebno ako se iz EFSF-a ili ESM-a dodijelila ili će
se vjerojatno dodijeliti izravna ili neizravna financijska pomoć
subjektima čiji je poslovni nastan u uključenim državama
članicama, a posebno u izvanrednim okolnostima iz članka 24. stavka
9. 7. Odbor i ESB sklapaju
memorandum o razumijevanju u kojem se opisuju opći uvjeti njihove suradnje
utvrđene stavkom 2. Memorandum se redovito revidira i objavljuje se
uzimajući u obzir odgovarajuće postupanje s povjerljivim podatcima. Članak 28.
Razmjena informacija u okviru SRM-a 1. Odbor i nacionalna tijela za
rješavanje obvezna su surađivati u dobroj vjeri i razmjenjivati
informacije. 2. Odbor Komisiji dostavlja sve
informacije relevantne za obavljanje zadaća utvrđenih ovom Uredbom i
po potrebi člankom 107. UFEU-a. Članak 29.
Suradnja u okviru SRM-a i postupanje prema grupacijama Stavci 4., 5., 6. i 15. članka 12. i
članci 80. do 83. Direktive [ ] ne primjenjuju se na odnose između
nacionalnih tijela za rješavanje uključenih država članica. Umjesto
toga primjenjuju se odgovarajuće odredbe ove Uredbe. Članak 30.
Suradnja s neuključenim državama članicama Ako grupacija uključuje subjekte s
poslovnim nastanom u uključenim i u neuključenim državama
članicama, ne dovodeći u pitanje odobrenje Komisije koje je obvezno
na temelju ove Uredbe, Odbor predstavlja nacionalna tijela za rješavanje
uključenih država članica za potrebe suradnje s neuključenim
državama članicama u skladu s člancima 7., 8., 11., 12., 15., 50. i
80. do 83. Direktive [ ]. Članak 31.
Suradnja s tijelima trećih zemalja Komisija i Odbor, u okviru svojih nadležnosti,
isključivo su nadležni zaključiti, u ime nacionalnih tijela za
rješavanje uključenih država članica, neobvezujuće dogovore o
suradnji iz članka 88. stavka 4. Direktive [ ] te ih o njima trebaju
obavijestiti u skladu sa stavkom 6. tog članka. Poglavlje 5. Istražne
ovlasti Članak 32.
Zahtjevi za dostavu informacija 1. Za potrebe izvršenja
zadaća iz članaka 7., 8., 11., 16., i 17., Odbor može, izravno ili
preko nacionalnih tijela za rješavanje, zahtijevati od sljedećih pravnih
ili fizičkih osoba dostavu informacija koje su potrebne kako bi proveli
zadaće koje su im dodijeljene na temelju ove Uredbe: (a)
subjekata iz članka 2.; (b)
zaposlenika subjekata iz članka 2.; (c)
trećih osoba kojima su subjekti iz članka
2. eksternizirali poslovne procese ili aktivnosti. 2. Subjekti iz članka 2. i
sve osobe iz točke (b) stavka 1. obvezne su dostaviti informacije koje se
zahtijevaju na temelju stavka 1. Odredbe o čuvanju službene tajne ne
izuzimaju te subjekte i osobe od obveze pružanja tih informacija. Pružanje
zatraženih informacija ne smatra se kršenjem obveze čuvanja službene
tajne. 3. U slučaju kada Odbor
informacije dobije izravno od tih osoba ili subjekata, obvezan je te
informacije staviti na raspolaganje dotičnim nacionalnim tijelima za
rješavanje. 4. Odbor bi trebao redovito
dobivati sve informacije o kapitalu, likvidnosti, imovini i obvezama svih
institucija na koje ima pravo primijeniti ovlasti rješavanja koje su
značajne za potrebe rješavanja. 5. Odbor, nadležna tijela i
nadležna tijela za rješavanje mogu donijeti memorandum o razumijevanju u skladu
s postupkom o razmjeni informacija. 6. Nadležna tijela,
uključujući ESB po potrebi, i nacionalna tijela za rješavanje
surađuju s Odborom kako bi provjerili jesu li neke ili sve zatražene
informacije već dostupne. U slučaju da su informacije dostupne,
nadležna tijela, uključujući ESB po potrebi, ili nacionalna tijela za
rješavanje Odboru dostavljaju te informacije. Članak 33.
Opće istrage 1. Za potrebe izvršenja
zadaća iz članaka 7., 8., 11., 16., i 17. i u skladu sa svim ostalim
uvjetima utvrđenima odgovarajućim zakonodavstvom Unije, Odbor može
provesti sve potrebne istrage o svim osobama iz članka 32. stavka 1. koje
imaju poslovni nastan ili se nalaze u uključenoj državi članici. U tu svrhu odbor ima pravo: (a)
zatražiti predaju dokumenata; (b)
pregledati knjige i evidencije osoba iz članka
32. stavka 1. te napraviti preslike tih knjiga ili evidencija ili uzeti izvatke
iz njih; (c)
dobiti pisana ili usmena objašnjenja od svih osoba
iz članka 32. stavka 1. ili njihovih predstavnika ili osoblja; (d)
razgovarati sa svim osobama koje pristaju na
razgovor u cilju prikupljanja informacija koje se odnose na predmet istrage; 2. Osobe iz članka 32.
stavka 1. podliježu istragama koje se pokreću na temelju odluke Odbora. Ako osoba ometa provođenje istrage,
nacionalno tijelo za rješavanje uključene države članice u kojoj se
nalaze odgovarajući poslovni prostori pruža, u skladu s nacionalnim
zakonodavstvom, potrebnu pomoć, uključujući olakšavanje pristupa
Odbora poslovnim prostorima pravnih osoba iz članka 32. stavka 1. kako bi se
prethodno navedena prava mogla provesti. Article 34.
Izravni nadzor 1. Za potrebe izvršenja
zadaća iz članaka 7., 8., 11., 16., i 17. i u skladu s ostalim
uvjetima utvrđenima odgovarajućim zakonodavstvom Unije, Odbor može,
uz prethodno obavješćivanje dotičnih nacionalnih tijela za
rješavanje, provesti sav potreban izravni nadzor u poslovnim prostorima pravnih
osoba iz članka 32. stavka 1. Ako je to potrebno zbog pravilne provedbe i
učinkovitosti nadzora, Odbor može provesti izravni nadzor, a da prethodno
ne obavijesti te pravne osobe. 2. Službene i druge osobe koje
je Odbor ovlastio da provode izravni nadzor mogu ući u poslovne prostore i
na posjed pravnih osoba na koje se primjenjuje odluka o istrazi koju je Odbor
donio na temelju članka 32. stavka 2. te imaju ovlasti propisane
člankom 32. stavkom 1. 3. Pravne osobe iz članka
32. stavka 1. podliježu izravnom nadzoru na temelju odluke Odbora. 4. Službene osobe i ostale osobe
u pratnji koje su nacionalna tijela za rješavanje država članica ovlastila
ili imenovala, u slučaju provedbe nadzora, aktivno pod nadzorom i
koordinacijom Odbora pomažu službenim i drugim osobama koje je Odbor ovlastio.
U tu svrhu imaju ovlasti utvrđene stavkom 2. Službene osobe dotičnih
nacionalnih tijela za rješavanje uključenih država članica imaju i
pravo sudjelovanja u izravnom nadzoru. 5. Ako službene osobe i ostale
osobe u pratnji koje je Odbor ovlastio ili imenovao utvrde da se osoba protivi
nadzoru koji je naložen u skladu sa stavkom 1., dotična nacionalna tijela
za rješavanje uključenih država članica pružaju im potrebnu
pomoć u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. U mjeri koja je potrebna za
provedbu nadzora ta pomoć uključuje pečaćenje poslovnih
prostora te knjiga ili evidencija. Ako ta ovlast nije dostupna dotičnim
nacionalnim tijelima za rješavanje, ona koriste ovlasti kojima zahtijevaju
potrebnu pomoć od ostalih nacionalnih tijela za rješavanje. Članak 35.
Odobrenje sudskog tijela 1. Ako je za izravni nadzor
predviđen člankom 34. stavcima 1. i 2. ili pomoć predviđenu
člankom 34. stavkom 5. potrebno odobrenje sudskog tijela na temelju
nacionalnih propisa, to se odobrenje mora zatražiti. 2. Ako se zatraži odobrenje iz
stavka 1., nacionalno sudbeno tijelo provjerava je li odluka Odbora
vjerodostojna te nisu li predviđene prisilne mjere proizvoljne i
nerazmjerne u odnosu na predmet nadzora. Pri kontroli razmjernosti prisilnih
mjera, nacionalno sudbeno tijelo može od Odbora zatražiti iscrpna objašnjenja,
posebno u vezi s osnovama na temelju kojih je Odbor posumnjao u povredu akata
iz članka 26. te ozbiljnošću navodne povrede propisa te načinu
na koji je uključena osoba na koju se primjenjuju prisilne mjere.
Međutim, nacionalno sudbeno tijelo ne preispituje potrebu provedbe nadzora
niti zahtijeva da mu se dostave informacije iz spisa koje ima Odbor. Zakonitost
odluke Odbora podliježe samo preispitivanju Suda Europske unije. Poglavlje 6. Ovlasti
sankcioniranja Članak 36.
Novčane kazne 1. Ako Odbor utvrdi da je
subjekt iz članka 2. namjerno ili nepažnjom povrijedio propise iz stavka 2.,
Odbor nalaže dotičnom nacionalnom tijelu za rješavanje izricanje
novčane kazne odgovarajućem subjektu iz članka 2. u skladu s
Direktivom [ ]. Smatra se da je subjekt namjerno povrijedio
propise ako postoje objektivni čimbenici koji dokazuju da su subjekt ili
njegovi viši rukovoditelji namjerno djelovali kako bi povrijedili propise. 2. Novčane kazne mogu se
izreći subjektima iz članka 2. u odnosu na sljedeće povrede: (a)
ako ne dostave informacije zatražene u skladu s
člankom 32.; (b)
ako ne pristanu na opću istragu u skladu s
člankom 33. ili izravan nadzor te ne dostave informacije u skladu s
člankom 32.; (c)
ako ne pridonose Fondu u skladu s člancima 66.
ili 67.; (d)
ako ne poštuju odluku koju im je uputio Odbor na
temelju članka 24. 3. Nacionalna tijela za
rješavanje objavljuju sve izrečene novčane kazne u skladu sa stavkom
1. Ako bi se objavljivanjem uzrokovala nerazmjerna šteta uključenim
stranama, nacionalna tijela za rješavanje objavljuju sankciju, a da pritom ne
otkriju identitet uključenih strana. 4. Odbor može, u cilju
utvrđivanja dosljedne, učinkovite i djelotvorne prakse izvršenja i u
cilju osiguravanja zajedničke, usklađene i dosljedne primjene ove
Uredbe, izdati smjernice o primjeni novčanih kazni i periodičnih
penala koje se upućuju nacionalnim tijelima za rješavanje. Članak 37.
Periodični penali 1. Odbor nalaže dotičnom
nacionalnom tijelu za rješavanje izricanje periodičnih penala
odgovarajućem subjektu iz članka 2. u skladu s Direktivom [ ] kako bi
se postiglo sljedeće: (a)
da kreditna institucija poštuje odluku donesenu na
temelju članka 32.; (b)
da osoba iz članka 32. stavka 1. dostavi
potpune informacije koje su zatražene na temelju odluke u skladu s tim
člankom; (c)
da osoba iz članka 33. stavka 1. pristane na
istragu, a posebno da dostavi cjelovitu evidenciju, podatke, postupke i sve
ostale materijale koji se zahtijevaju te da upotpuni i ispravi ostale
informacije otkrivene istragom koja se pokreće na temelju odluke donesene
u skladu s tim člankom; (d)
da osoba iz članka 34. stavka 1. pristane na
izravan nadzor naložen na temelju odluke u skladu s tim člankom. 2. Periodični penali moraju
biti učinkoviti i razmjerni. Periodični penali izriču se na
dnevnoj osnovi sve dok dotična kreditna institucija ili osoba ne
počne poštovati odgovarajuće odluke iz točaka (a) do (d) stavka
1. 3. Periodični penali mogu
se izreći za razdoblje koje nije duže od šest mjeseci. DIO III.
INSTITUCIJSKI OKVIR GLAVA 1. Odbor Članak 38.
Pravni status 1. Ovime se osniva Odbor za
jedinstveno rješavanje. Odbor je agencija Europske unije koja ima posebnu
strukturu u skladu s njezinim zadaćama. On ima pravnu osobnost. 2. U svim državama
članicama Odbor ima najširu pravnu sposobnost koja se priznaje pravnim
osobama na temelju nacionalnog prava. Odbor može osobito steći ili prodati
pokretnu i nepokretnu imovnu te biti stranka u pravnom postupku. 3. Odbor zastupa njegov izvršni
direktor. Članak 39.
Sastav 1. Odbor čine: (a)
izvršni direktor; (b)
zamjenik izvršnog direktora; (c)
član kojeg imenuje Komisija; (d)
član kojeg imenuje ESB; (e)
član kojeg imenuje svaka uključena država
članica, a koji predstavlja nacionalno tijelo za rješavanje. 2. Mandati izvršnog direktora,
zamjenika izvršnog direktora i članova odbora koje imenuje Komisija i ESB
iznose pet godina. U skladu s člankom 53. stavkom 6. mandat se ne može
obnoviti. 3. Administrativna i
upravljačka struktura odbora uključuje: (a)
plenarnu sjednicu odbora u okviru koje se
izvršavaju zadaće utvrđene člankom 47.; (b)
izvršnu sjednicu odbora u okviru koje se izvršavaju
zadaće utvrđene člankom 51.; (c)
izvršnog direktora koji izvršava zadaće
utvrđene člankom 53.; Članak 40.
Usklađenost s pravom Unije Odbor djeluje u skladu s pravom Unije, a
posebno u skladu s odlukama Komisije na temelju ove Uredbe. Članak 41.
Odgovornost 1. Odbor je za provedbu ove
Uredbe odgovoran Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji, u skladu sa
stavcima 2. do 8. 2. Odbor svake godine podnosi
Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiju i Revizorskom sudu izvješće o
izvršenju zadaća koje su mu povjerene na temelju ove Uredbe. 3. Izvršni direktor to
izvješće javno dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću. 4. Na zahtjev Europskog
parlamenta izvršni direktor sudjeluje na saslušanju nadležnih odbora Parlamenta
o izvršenju njegovih zadaća u vezi s rješavanjem. 5. Na zahtjev Vijeća
izvršnog direktora može saslušati Vijeće u vezi s njegovim zadaćama u
pogledu rješavanja. 6. Odbor odgovara usmenim ili
pismenim putem na pitanja koja mu upute Europski parlament i Vijeće, u
skladu s njegovim vlastitim postupcima, a u prisutnosti predstavnika
uključenih država članica čija valuta nije euro. 7. Izvršni direktor na zahtjev
održava povjerljive usmene rasprave iza zatvorenih vrata s predsjednikom ili
zamjenikom predsjednika nadležnog odbora Europskog parlamenta ako su te
rasprave obvezne za izvršavanje ovlasti Europskog parlamenta na temelju
Ugovora. Europski parlament i Odbor sporazumno se dogovaraju o detaljnim
načinima organizacije takvih rasprava u cilju osiguravanja potpune
povjerljivosti u skladu s obvezama o povjerljivosti koje ima ESB u svojstvu
nadležnog tijela na temelju odgovarajućeg zakonodavstva Unije. 8. Tijekom svih istraga koje
provodi Parlament Odbor je obvezan na temelju UFEU-a surađivati s
Parlamentom. Odbor i Parlament zaključuju odgovarajuće dogovore o
praktičnim načinima izvršenja demokratske odgovornosti i nadzora nad
izvršenjem zadaća koje su Odboru povjerene na temelju ove Uredbe. Ti
dogovori uključuju, među ostalim, pristup informacijama, suradnju u
istragama i informacije o postupku odabira izvršnog direktora. Članak 42.
Nacionalni parlamenti 1. Zbog posebnih zadaća Odbora
nacionalni parlamenti uključenih država članica mogu na temelju
vlastitih postupaka zatražiti od Odbora odgovor u pisanom obliku na sva
zapažanja ili pitanja koja oni upute Odboru u vezi s dužnostima odbora na
temelju ove Uredbe. 2. Nacionalni parlament
uključene države članice može od izvršnog direktora zatražiti da
sudjeluje u razmjeni stajališta u vezi s rješavanjem kreditnih institucija u
toj državi članici zajedno s predstavnikom nacionalnog tijela za
rješavanje. 3. Ovom Uredbom ne dovodi se u pitanje
odgovornost nacionalnih tijela za rješavanje nacionalnim parlamentima u skladu
s nacionalnim zakonodavstvom u odnosu na izvršenje zadaća koje nisu
povjerene Odboru ili Komisiji na temelju ove Urdbe. Članak 43.
Neovisnost 1. Odbor i nacionalna tijela za
rješavanje djeluju neovisno i u općem interesu prilikom izvršenja
zadaća koje su im povjerene na temelju ove Uredbe. 2. Članovi odbora iz
članka 40. stavka 2. djeluju neovisno i objektivno u interesu Unije kao
cjeline i ne smiju zatražiti niti primati naputke od institucija ili tijela
Unije, bilo koje vlade države članice ili bilo kojeg drugog javnog ili
privatnog tijela. Članak 44.
Sjedište Sjedište Odbora je u Bruxellesu, u Belgiji. GLAVA II Plenarne sjednice Odbora Članak 45.
Sudjelovanje na plenarnim sjednicama Svi članovi Odbora sudjeluju na plenarnim
sjednicama. Članak 46.
Zadaće 1. Na plenarnim sjednicama
Odbor: (a)
do 30. studenoga svake godine donosi godišnji
program rada Odbora za sljedeću godinu u skladu s člankom 49. stavkom
1., koji se temelji na nacrtu koji podnosi izvršni direktor i koji se u svrhu
informiranja dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Europskoj
središnjoj banci; (b)
donosi godišnji proračun Odbora u skladu s
člankom 59. stavkom 2.; (c)
odlučuje o dobrovoljnom zaduživanju u okviru
financijskih aranžmana u skladu s člankom 68., uzajamna potpora
nacionalnih financijskih aranžmana u skladu s člankom 72. i pozajmljivanju
sustavu osiguranja depozita u skladu s člankom 73.; (d)
donosi godišnje izvješće o aktivnostima Odbora
iz članka 42. To izvješće sadrži detaljna objašnjenja o provedbi
proračuna; (e)
donosi financijska pravila koja se primjenjuju na
Odbor u skladu s člankom 61. (f)
donosi strategiju o borbi protiv prijevara,
razmjerno rizicima od prijevara uzimajući u obzir troškove i koristi mjera
koje se trebaju provoditi; (g)
donosi pravila o sprječavanju sukoba interesa
i upravljanja njime u odnosu na svoje članove; (h)
donosi poslovnik; (i)
u skladu sa stavkom 2., u odnosu na osoblje Odbora,
izvršava ovlasti tijela za imenovanja koje su mu dodijeljene na temelju
Pravilnika o osoblju i ovlasti tijela nadležnog za sklapanje ugovora o radu na
temelju Uvjeta zaposlenja ostalih službenika[25]
(„ovlast tijela za imenovanja”) (j)
donosi odgovarajuća provedbena pravila za
primjenu Pravilnika o osoblju i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika u skladu s
člankom 110. Pravilnika o osoblju; (k)
imenuje računovodstvenog službenika, na
temelju Pravilnika o osoblju i Uvjeta zaposlenika ostalih službenika, koji je
funkcionalno neovisan u obavljanju svojih poslova; (l)
osigurava odgovarajuće postupanje u odnosu na
saznanja i preporuke koje se temelje na izvješćima i evaluacijama
unutarnje i vanjske revizije te na istragama Europskog ureda za borbu protiv
prijevara (OLAF); (m)
donosi sve odluke o uspostavi interne organizacije
Odbora i po potrebi njezinim izmjenama. 2. Na plenarnoj sjednici Odbor
donosi, u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju, odluku temeljenu na
članku 2. stavku 1. Pravilnika o osoblju i članku 6. Uvjeta
zaposlenja ostalih službenika kojom se odgovarajuće ovlasti tijela za
imenovanja delegiraju izvršnom direktoru i utvrđuju se uvjeti na temelju
koji se delegiranje ovlasti može ukinuti. Izvršni direktor ovlašten je daljnje
delegirati te ovlasti. Ako se to zahtijeva u iznimnim okolnostima, Odbor
može na plenarnoj sjednici izvršnom direktoru privremeno ukinuti delegirane
ovlasti tijela za imenovanja te ovlasti koje je on daljnje delegirao te može te
ovlasti sam izvršavati ili ih delegirati jednom od članova Odbora ili
članova osoblja osim izvršnom direktoru. Članak 47.
Plenarna sjednica Odbora 1. Izvršni direktor saziva
plenarne sjednice Odbora. 2. Odbor u okviru plenarne
sjednice održava barem dva sastanka godišnje. Nadalje, Odbor se sastaje na
inicijativu izvršnog direktora, na zahtjev Komisije ili na zahtjev barem jedne
trećine članova. 3. Odbor može na plenarnu
sjednicu pozvati promatrače da sudjeluju na sastancima na ad hoc
osnovi. 4. Odbor osigura tajništvo za
plenarnu sjednicu Odbora. Članak 48.
Postupak odlučivanja 1. Odbor na plenarnoj sjednici
odluke donosi običnom većinom svojih članova. Međutim,
odluke iz točke (c) članka 47. stavka 1. donose se dvotrećinskom
većinom članova Odbora. 2. Izvršni direktor sudjeluje u
glasovanju. 3. Odbor donosi i javno
objavljuje svoj poslovnik. Poslovnikom se utvrđuju detaljniji aranžmani
glasovanja, a posebno okolnosti u okviru kojih član može djelovati u ime
drugog člana te po potrebi pravila o kvorumu. GLAVA III. Izvršna sjednica Odbora Članak 49.
Sudjelovanje na izvršnim sjednicama 1. Na temelju stavaka 2. i 3.
članovi Odbora iz članka 40. stavka 1. točaka (a) do (d)
sudjeluju na izvršnim sjednicama Odbora. 2. Prilikom rasprave o subjektu
iz članka 2. ili grupaciji subjekata čiji je poslovni nastan u samo
jednoj uključenoj državi članici, član kojeg imenuje ta država
članica sudjeluje i u raspravama i postupku donošenja odluka u skladu s
člankom 52. stavcima 1. i 3. 3. Prilikom rasprave o
prekograničnoj grupaciji član kojeg imenuje država članica u
kojoj se nalazi tijelo za rješavanje na razni grupacije, kao i članovi
koje imenuju države članice u kojoj se nalazi poslovni nastan podružnice
ili subjekta na koje se odnosi konsolidirani nadzor, sudjeluju u raspravama i
postupku donošenja odluka u skladu s člankom 52. stavcima 2. i 3. Članak 50.
Zadaće 1. U okviru plenarne sjednice
Odboru pomaže izvršna sjednica Odbora. 2. Na izvršnoj sjednici Odbor: (a)
priprema odluke koje Odbor donosi na plenarnoj
sjednici; (b)
donosi sve odluke za provedbu ove Uredbe. To uključuje: (i.) pružanje Komisiji, što je prije
moguće, svih odgovarajućih informacija na temelju kojih Komisija može
procijeniti i donijeti obrazloženo mišljenje na temelju članka 16. stavka
6.; (ii.) odlučivanje o dijelu II.
proračuna Odbora koji se odnosi na Fond. 3. Ako je to potrebno zbog
hitnosti, Odbor može na izvršnoj sjednici donijeti određene privremene
odluke u ime plenarne sjednice Odbora, a posebno o pitanjima administrativnog
upravljanja, uključujući proračunska pitanja. 4. Odbor se sastaje u okviru
izvršne sjednice na inicijativu izvršnog direktora ili na zahtjev svojih
članova. 5. Odbor u okviru plenarne
sjednice donosi poslovnik Odbora na izvršnoj sjednici. Članak 51.
Odlučivanje 1. Prilikom rasprave o
pojedinačnom subjektu ili grupaciji čiji je poslovni nastan u samo
jednoj uključenoj državi članici, Odbor na izvršnim sjednicama donosi
odluke običnom većinom svojih uključenih članova. U
slučaju neriješenog rezultata glasovanja izvršni direktor ima
odlučujući glas. 2. Prilikom rasprave o
prekograničnoj grupaciji, Odbor na izvršnim sjednicama donosi odluke
običnom većinom svojih uključenih članova. Članovi
odbora iz članka 40. stavka 2. i član kojeg imenuje država
članica u kojoj se nalazi tijelo za rješavanje na razini grupacije imaju
svaki jedan glas. Ostali uključeni članovi imaju svaki pravo glasa
koji je jednak razlomku jednog glasa i broja nacionalnih tijela za rješavanje
država članica u kojima se nalazi poslovni nastan podružnice ili subjekta
na koje se odnosi konsolidirani nadzor. U slučaju neriješenog rezultata
glasovanja izvršni direktor ima odlučujući glas. 3. Sve dok se ne postigne
ciljana razina financiranja iz članka 65., član kojeg imenuje država
članica može zatražiti novu raspravu Odbora ako odluka o kojoj se
raspravlja utječe na fiskalne odgovornosti te države članice. 4. Odbor na izvršnoj sjednici
donosi i objavljuje poslovnik o izvršnim sjednicama. Sastanke Odbora u okviru izvršne sjednice saziva
izvršni direktor na vlastitu inicijativu ili na zahtjev dvaju članova, a
sastancima predsjeda izvršni direktor. Odbor može pozvati promatrače da
prisustvuju izvršnim sjednicama na ad hoc osnovi. GLAVA IV. Izvršni direktor i zamjenik
izvršnog direktora Članak 52.
Imenovanje i zadaće 1. Odborom upravlja izvršni
direktor koji dužnost obnaša u punom radnom vremenu i koji ne obnaša dužnosti
na nacionalnoj razini. 2. Izvršni direktor nadležan je
za sljedeće: (a)
priprema rada Odbora u okviru plenarnih i izvršnih
sjednica te sazivanje sastanaka i predsjedanje njima; (b)
sva kadrovska pitanja; (c)
pitanja svakodnevnog upravljanja; (d)
izvršenje proračuna Odbora u skladu s
člankom 59. stavkom 3.; (e)
upravljanje Odborom; (f)
provedba godišnjeg programa rada Odbora; (g)
svake godine izvršni direktor priprema nacrt
izvješća s odjeljkom o aktivnostima rješavanja koje provodi Odbor i
odjeljkom o financijskim i administrativnim pitanjima. 3. Izvršnom direktoru pomaže
zamjenik izvršnog direktora. Zamjenik izvršnog direktora obavlja zadaće
izvršnog direktora u njegovoj odsutnosti. 4. Izvršni direktor i zamjenik
izvršnog direktora imenuju se na temelju postignuća, vještina, znanja o
bankarskim i financijskim pitanjima te na temelju iskustva značajnog za
financijski nadzor i uređenje. 5. Nakon saslušanja Odbora u
okviru plenarne sjednice Komisija predlaže Vijeću popis kandidata za
imenovanje izvršnog direktora i zamjenika izvršnog direktora. Vijeće
imenuje izvršnog direktora i zamjenika izvršnog direktora nakon saslušanja
Europskog parlamenta. 6. Odstupajući od
članka 40. stavka 2., mandat prvog zamjenika izvršnog direktora imenovanog
nakon stupanja na snagu ove Uredbe iznosi tri godine; mandat se može jednom
obnoviti na razdoblje od pet godina. Izvršni direktor i zamjenik izvršnog
direktora ostaju na dužnosti sve do imenovanja njihovih nasljednika. 7. Izvršni direktor ili zamjenik
izvršnog direktora čiji je mandat produljen ne smije sudjelovati u još
jednom postupku odabira za isto radno mjesto na kraju ukupnog razdoblja
mandata. 8. Ako izvršni direktor ili
zamjenik izvršnog direktora više ne ispunjuju uvjete potrebne za obavljanje
njihovih zadaća ili ako su počinili tešku povredu dužnosti,
Vijeće može, na prijedlog Komisije i nakon saslušanja Europskog
parlamenta, razriješiti dužnosti izvršnog direktora ili zamjenika izvršnog
direktora. Članak 53.
Neovisnost 1. Izvršni direktor i zamjenik
izvršnog direktora izvršavaju svoje zadaće u skladu s odlukama Komisije i
Odbora. Prilikom sudjelovanja u raspravama i postupcima
donošenja odluka u okviru Odbora, izvršni direktor i zamjenik izvršnog
direktora ne smiju zatražiti niti primati naputke od institucija ili tijela
Unije, već moraju izražavati vlastita stajališta i neovisno glasovati.
Tijekom tih rasprava i postupka donošenja odluka zamjenik izvršnog direktora ne
smije biti pod utjecajem izvršnog direktora. 2. Nijedna država članica i
nijedno javno ili privatno tijelo ne smiju pokušati utjecati na izvršnog
direktora i zamjenika izvršnog direktora u obavljanju njihovih zadaća. 3. U skladu s Pravilnikom o
osoblju iz članka 78. stavka 6., izvršni direktor i zamjenik izvršnog
direktora obvezni su nakon odlaska iz službe i dalje se ponašati časno i
diskretno u pogledu prihvaćanja određenih imenovanja ili povlastica. GLAVA V. FINANCIJSKE ODREDBE Poglavlje 1. Opće
odredbe Članak 54.
Resursi Odbor je nadležan osigurati potrebna
financijska sredstva i ljudske resurse za obavljanje zadaća koji su mu
povjereni na temelju ove Uredbe. Članak 55.
Proračun 1. Za svaku financijsku godinu,
koja odgovara kalendarskoj godini, priprema se procjena svih prihoda i rashoda
Odbora te se ona prikazuje u proračunu Odbora. 2. Proračun Odbora mora
biti uravnotežen u pogledu prihoda i rashoda. 3. Proračun se sastoji od
dva dijela: dio I. za administraciju Odbora i dio II. za Fond. Članak 56.
Dio I. proračuna za administraciju Odbora 1. The revenues of Part I of the
budget shall consist of the annual contributions necessary to cover the
administrative expenditure in accordance with Article 62(1) (a). 2. Rashodi dijela I.
proračuna sadržavaju troškove osoblja, plaća, administracije,
infrastrukture, stručne izobrazbe i poslovanja. Članak 57.
Dio II. proračuna za Fond 1. Prihodi dijela II.
proračuna sadržavaju osobito sljedeće: (a)
doprinosi koje uplaćuju institucije koje imaju
poslovni nastan u uključenim državama članicama u skladu s
člankom 62., osim godišnjeg doprinosa iz članka 62. stavka 1.
točke (a); (b)
krediti dobiveni na temelju ostalih financijskih
aranžmana rješavanja u neuključenim državama članicama u skladu s
člankom 68. stavkom 1. (c)
krediti dobiveni od financijskih institucija ili
ostalih trećih strana u skladu s člankom 69.; (d)
povrat na ulaganja iznosa iz Fonda u skladu s
člankom 70. 2. Rashodi dijela II.
proračuna sadržavaju sljedeće: (a)
troškovi za potrebe navedene u članku 71.; (b)
ulaganja u skladu s člankom 70.; (c)
kamate za kredite dobivene na temelju ostalih
financijskih aranžmana rješavanja u neuključenim državama članicama u
skladu s člankom 68. stavkom 1. (d)
kamate na kredite dobivene od financijskih
institucija ili ostalih trećih osoba u skladu s člankom 69.; Članak 58.
Donošenje i izvršenje proračuna 1. Do 15. veljače svake
godine izvršni direktor priprema procjenu prihoda i rashoda Odbora za
sljedeću godinu i podnosi je Odboru na odobrenje u okviru plenarne
sjednice najkasnije do 31. ožujka svake godine. 2. Proračun Odbora donosi
se na plenarnoj sjednici Odbora na temelju izvještaja o procjenama. Prema
potrebi, proračun se usklađuje na odgovarajući način. 3. Izvršni direktor izvršava
proračun Odbora. Članak 59.
Revizija i kontrola 1. Unutar odbora uspostavlja se
funkcija unutarnje revizije koja se provodi u skladu s odgovarajućim
međunarodnim standardima. Unutarnji revizor, kojeg imenuje Odbor, nadležan
je za provjeru ispravnosti djelovanja sustava i postupaka izvršenja
proračuna Odbora. 2. Unutarnji revizor savjetuje
Odbor o pitanjima povezanima s rizicima upućivanjem neovisnih mišljenja o
kvaliteti sustava upravljanja i kontrole te upućivanjem preporuka o
poboljšanju uvjeta provedbe poslovanja i promicanju dobrog financijskog
upravljanja. 3. Odbor je odgovoran za
uspostavu sustava i postupaka unutarnje kontrole koji unutarnjem revizoru
omogućuju izvršenje zadaća. Članak 60.
Financijsko izvještavanje i razrješnica 1. Izvršni direktor djeluje u
svojstvu dužnosnika za ovjeravanje. 2. Dužnosnik za ovjeravanje
Odbora dostavlja Revizorskom sudu privremene financijske izvještaje do 1.
ožujka sljedeće financijske godine. 3. Do 31. ožujka svake godine
Odbor u okviru svoje izvršne sjednice dostavlja Europskom parlamentu,
Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu izvještaj o privremenim financijskim
izvještajima Odbora za prethodnu financijsku godinu. 4. Nakon primitka primjedbi
Revizorskog suda o privremenim financijskim izvještajima odbora, izvršni
direktor sastavlja konačne financijske izvještaje Odbora koji su u
njegovoj nadležnosti i dostavlja ih Odboru na odobravanje u okviru plenarne
sjednice. 5. Izvršni direktor dostavlja,
do 1. srpnja nakon svake financijske godine, konačne financijske
izvještaje Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu. 6. Izvršni direktor do 30. rujna
dostavlja Revizorskom sudu odgovor na primjedbe Revizorskog suda. 7. Konačni financijski
izvještaji objavljuju se u Službenom listu Europske unije do 15. studenoga
sljedeće godine. 8. Odbor na plenarnoj sjednici
daje izvršnom direktoru razrješnicu u pogledu izvršenja proračuna. 9. Izvršni direktor dostavlja
Europskom parlamentu, na njegov zahtjev, sve potrebne informacije u pogledu financijskih
izvještaja Odbora. Članak 61.
Financijska pravila Odbor donosi, nakon savjetovanja s Revizorskim
sudom Unije i Komisijom, unutarnje financijske odredbe kojima se osobito
utvrđuje postupak donošenja i izvršenja proračuna. Ako je to u skladu s osobitom naravi Odbora,
financijske odredbe temelje se na Okvirnoj financijskoj uredbi za tijela
osnovana na temelju UFEU-a u skladu s člankom 208. Uredbe (EU, Euratom)
br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o
financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije.[26] Članak 62.
Doprinosi 1. Subjekti iz članka 2.
pridonose proračunu Odbora u skladu s ovom Uredbom i delegiranim aktima o
doprinosima donesenim u skladu sa stavkom 5. Doprinosi sadržavaju
sljedeće: (a)
godišnje doprinose potrebne za pokrivanje
administrativnih rashoda; (b)
godišnje ex ante doprinose potrebne za
dostizanje ciljane razine financiranja Fonda utvrđene člankom 65.,
izračunanom u skladu s člankom 66. (c)
izvanredne ex post doprinose,
izračunane u skladu s člankom 67. 2. Iznosi doprinosa
izračunavaju se tako da se njihovom razinom osiguraju rashodi koji su u
načelu dostatni da bi proračun Odbora svake godine bio uravnotežen te
da bi se njime ispunjivali zadaće Fonda. 3. U skladu s delegiranim aktima
iz stavka 5., doprinose koje duguje svaki subjekt iz članka 2. Odbor
utvrđuje odlukom koju upućuje dotičnom subjektu. Odbor
primjenjuje pravila o postupcima, izvještavanju i sva ostala pravila kojima se
osigurava potpuno i pravodobno plaćanje doprinosa. 4. Iznosi prikupljeni u skladu
sa stavcima 1., 2., 3. upotrebljavaju se samo za potrebe ove Uredbe. 5. Komisija je ovlaštena
donositi delegirane akte o doprinosima u skladu s člankom 82. kako bi: (a)
utvrdila vrstu doprinosa i pitanja za koje se
doprinosi moraju uplatiti, način izračuna iznosa doprinosa,
način plaćanja doprinosa; (b)
odredila pravila o prijavi, računovodstvu,
izvještavanju te ostala pravila iz stavka 3. kojima se osigurava potpuno i
pravodobno plaćanje doprinosa; (c)
odredila sustav doprinosa za institucije kojima je
odobren rad nakon što Fond dosegne ciljanu razinu; (d)
odredila godišnje doprinose potrebne za pokrivanje
administrativnih rashoda Odbora prije nego što on počne potpuno djelovati. Članak 63.
Mjere za borbu protiv prijevara 1. Kako bi olakšala borbu protiv
prijevara, korupcije i svake druge nezakonite djelatnosti u skladu s Uredbom
(EZ) br.1073/1999, u roku od šest mjeseci od dana kada postane operativan,
Odbor pristupa Međuinstitucijskom sporazumu od 25. svibnja 1999. o
unutarnjim istragama Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) i donosi
odgovarajuće odredbe koje se primjenjuju na cjelokupno osoblje Odbora uz
uporabu obrasca iz Priloga tom Sporazumu. 2. Europski revizorski sud
ovlašten je za provođenje revizija, na temelju dokumenata i na licu mjesta,
svih korisnika, izvođača i podizvođača koji su od Odbora
primili sredstva Unije. 3. OLAF može provoditi istrage,
uključujući provjere na licu mjesta i inspekcije, kako bi se utvrdilo
postoji li prijevara, korupcija ili druga nezakonita djelatnost koja ugrožava
financijske interese Unije u vezi s ugovorom koji je financirao Odbor u skladu
s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 1073/1999 i Uredbi
(Euratom, EZ) br. 2185/96. Poglavlje 2. Jedinstveni
fond za rješavanje banaka Odjeljak 1. OSNIVANJE FONDA Članak 64.
Opće odredbe 1. Ovime se osniva Jedinstveni
fond za rješavanje banaka. 2. Odbor se koristi sredstvima
iz Fonda samo u svrhu osiguravanja učinkovite provedbe instrumenata
rješavanja i ovlasti navedenih u dijelu II., glavi I. te u skladu s ciljevima
rješavanja i načelima za upravljanje rješavanjem utvrđenima u
člancima 12. i 13. Proračun Unije ni u kojem se slučaju ne
smatra odgovornim za rashode ili gubitke Fonda. 3. Vlasnik Fonda je Odbor. Članak 65.
Ciljana razina financiranja 1. U razdoblju od najviše deset
godina od stupanja na snagu ove Uredbe, dostupna financijska sredstva Fonda
iznose najmanje 1 % iznosa depozita svih kreditnih institucija s
odobrenjem u uključenim državama članicama koji su osigurani u skladu
s Direktivom 94/19/EZ. 2. Tijekom početnog
razdoblja iz stavka 1. doprinosi Fondu izračunani u skladu s člankom
66. i prikupljeni u skladu s člankom 62. vremenski se raspodjeljuju što je
moguće ravnomjernije dok se ne ostvari ciljana razina, osim ako se, ovisno
o okolnostima, mogu predujmiti s obzirom na povoljne tržišne uvjete ili potrebe
za sredstvima. 3. Odbor može produljiti
početno razdoblje za najviše četiri godine u slučaju da Fond
obavlja ukupne isplate u iznosu većem od 0,5 % ukupnog iznosa iz
stavka 1. 4. Ako se nakon početnog
razdoblja iz stavka 1. dostupna financijska sredstva smanje na iznos manji od
ciljane razine navedene u stavku 1., doprinosi koji se izračunavaju u
skladu s člankom 66. prikupljaju se dok se ne ostvari ciljana razina. Ako
dostupna financijska sredstva iznose manje od polovine ciljane razine, godišnji
doprinosi ne smiju biti manji od jedne četvrtine ciljane razine. 5. Komisija je ovlaštena
donijeti delegirane akte u skladu s člankom 82. kako bi odredila
sljedeće: (a)
kriterije za vremensku raspodjelu doprinosa Fondu
izračunanih u skladu sa stavkom 2.; (b)
okolnosti pod kojima se plaćanje doprinosa
može predujmiti u skladu sa stavkom 2.; (c)
kriterije za određivanje broja godina za koji
se početno razdoblje iz stavka 1. može produljiti u skladu sa stavkom 3.; (d)
kriterije za utvrđivanje godišnjih doprinosa
predviđenih u stavku 4. Članak 66.
Ex ante doprinosi 1. Pojedinačni doprinos
svake institucije prikuplja se najmanje jedanput godišnje i izračunava se
razmjerno iznosu njezinih obveza, isključujući vlastita sredstva i
osigurane depozite, u odnosu na ukupne obveze, isključujući vlastita
sredstva i osigurane depozite svih institucija s odobrenjem na državnim
područjima uključenih država članica. Doprinos se usklađuje razmjerno profilu
rizičnosti svake institucije u skladu s kriterijima navedenima u
delegiranim aktima iz članka 94. stavka 7. Direktive [ ]. 2. Dostupna financijska sredstva
koja se uzimaju u obzir kako bi se ostvarila ciljana razina financiranja
navedena u članku 65. mogu uključivati obveze plaćanja koja su u
potpunosti osigurana kolateralima niskog rizika i neopterećena pravima
bilo koje treće osobe, stoje na raspolaganju i izdvojena su
isključivo za uporabu od strane Odbora za potrebe navedene u članku
71. stavku 1. Udio tih neopozivih obveza plaćanja ne premašuje 30 %
ukupnog iznosa doprinosa prikupljenih u skladu sa stavkom 1. 3. Komisija je ovlaštena
donijeti delegirane akte u skladu s člankom 82. kako bi odredila
sljedeće: (a)
metodu izračuna pojedinačnih doprinosa iz
stavka 1.; (b)
kvalitetu kolaterala za osiguranje obveza
plaćanja iz stavka 2.; (c)
kriterije za izračun udjela obveza
plaćanja iz stavka 2. Članak 67.
Izvanredni ex post doprinosi 1. Ako dostupna financijska
sredstva nisu dovoljna za pokrivanje gubitaka, troškova ili drugih rashoda
nastalih uporabom sredstava iz Fonda, Odbor u skladu s člankom 62.
prikuplja izvanredne ex post doprinose od institucija s odobrenjem na
državnim područjima uključenih država članica kako bi se pokrili
dodatni iznosi. Ti se izvanredni doprinosi raspodjeljuju među institucijama
u skladu s pravilima utvrđenima u članku 66. 2. Odbor može u skladu s
delegiranim aktima iz stavka 3. u cijelosti ili djelomično izuzeti
instituciju od obveze plaćanja ex post doprinosa u skladu sa
stavkom 1. ako bi ukupni iznos plaćanja iz članka 66. i stavka 1.
ovog članka ugrozio namirenje potraživanja drugih vjerovnika te
institucije. Takvo se izuzeće ne dodjeljuje na razdoblje duže od šest
mjeseci, ali može se produžiti na zahtjev institucije. 3. Komisija je ovlaštena
donijeti delegirane akte u skladu s člankom 82. kako bi odredila okolnosti
i uvjete pod kojima se subjekt iz članka 2. može djelomično ili u
cijelosti izuzeti od ex post doprinosa iz stavka 2. Članak 68.
Dobrovoljno kreditiranje među financijskim aranžmanima 1. Odbor može zatražiti zajam za
Fond od svih drugih financijskih aranžmana za rješavanje u neuključenim
državama članicama, u slučaju: (a)
da iznosi prikupljeni u skladu s člankom 66.
nisu dovoljni za pokrivanje gubitaka, troškova ili drugih rashoda nastalih
uporabom sredstava iz Fonda; (b)
da izvanredni ex post doprinosi
predviđeni u članku 67. nisu odmah dostupni; (c)
da alternativna sredstva financiranja
predviđena u članku 69. nisu odmah dostupna pod razumnim uvjetima. 2. Ti financijski aranžmani za
rješavanje odlučuju o takvom zahtjevu u skladu s člankom 97.
Direktive [ ]. Uvjeti kreditiranja podliježu članku 97. stavku 3.
točkama (a), (b) i (c) te Direktive [ ]. Članak 69.
Alternativna sredstva financiranja 1. Odbor može za Fond ugovoriti
zajmove ili druge oblike potpore od financijskih institucija ili trećih
osoba u slučaju da iznosi prikupljeni u skladu s člancima 66. i 67.
nisu odmah dostupni ili nisu dovoljni za pokrivanje rashoda nastalih uporabom
sredstava iz Fonda. 2. Zajam ili drugi oblici
potpore iz stavka 1. otplaćuju se u cijelosti unutar roka otplate zajma u
skladu s člankom 62. 3. Svi rashodi nastali
korištenjem zajmova navedenih u stavku 1. idu na teret samog Odbora, a ne
proračuna Unije ili uključenih država članica. Odjeljak 2. Upravljanje Fondom Članak 70.
Ulaganja 1. Odbor upravlja Fondom i može
zatražiti od Komisije da obavlja određene zadaće povezane s
upravljanjem Fondom. 2. Samo se Fond koristi iznosima
primljenima od institucije u rješavanju ili premošćujuće institucije,
kamatama i drugim prihodima od ulaganja te svim drugim prihodima. 3. Odbor ulaže iznose iz Fonda u
obveznice uključenih država članica ili međuvladinih
organizacija ili u imovinu s visokim stupnjem likvidnosti i visoke kreditne
sposobnosti. Potrebno je geografski dovoljno diversificirati ulaganja. Povrat
od tih ulaganja koristi Fond. 4. Komisija je ovlaštena
donijeti delegirane akte o detaljnim pravilima za upravljanje Fondom u skladu s
postupkom utvrđenim u članku 82. ODJELJAK 3. UPORABA SREDSTAVA IZ FONDA Članak 71.
Zadaća Fonda 1. Unutar okvira o kojem
odlučuje Komisija kada primjenjuje instrumente za rješavanje na subjekte
iz članka 2., Odbor može koristiti sredstva iz Fonda u sljedeće
svrhe: (d)
za osiguranje imovine ili obveza institucije u
rješavanju, njezinih društava kćeri, premošćujuće institucije
ili upravitelja imovinom; (e)
za odobrenje zajmova institucijama u rješavanju,
njezinim društvima kćerima, premošćujućim institucijama ili
upravitelju imovinom; (f)
za kupnju imovine institucije u rješavanju; (g)
za uplaćivanje kapitala
premošćujućoj instituciji ili upravitelju imovinom; (h)
za plaćanje odštete dioničarima ili
vjerovnicima ako su nakon procjene u skladu s člankom 17. stavkom 5.
plaćanjem njihovih potraživanja primili manje nego što bi nakon procjene u
skladu s člankom 17. stavkom 16. primili likvidacijom u okviru redovnog
stečajnog postupka; (i)
za plaćanje doprinosa instituciji u rješavanju
umjesto doprinosa koji bi se ostvario otpisom određenih vjerovnika kada se
primjenjuje instrument sanacije vlastitim sredstvima i kada tijelo za
rješavanje odluči isključiti određene vjerovnike iz
područja primjene sanacije vlastitim sredstvima u skladu s člankom
24. stavkom 3.; (j)
za sve kombinacije mjera iz točaka (a) do (f). 2. Fond se u kontekstu
instrumenta prodaje društva može koristiti za poduzimanje mjera iz točaka
(a) do (g) koje se odnose na kupca. 3. Sredstva iz Fonda se ne
koriste izravno za nadoknađivanje gubitaka institucije ili subjekta iz
članka 2. ili za dokapitalizaciju institucije ili subjekta iz članka
2. U slučaju da korištenje financijskog aranžmana za rješavanje za potrebe
iz stavka 1. neizravno dovede do toga da se dio gubitaka institucije ili
subjekta iz članka 2. proslijedi Fondu, primjenjuju se načela za
korištenje financijskog aranžmana za rješavanje utvrđena u članku 24. 4. Odbor ne smije kapital
uplaćen u skladu sa stavkom 1. točkom (f) držati više od pet godina. Članak 72.
Uzajamna potpora nacionalnih financijskih aranžmana u slučaju skupnog
rješavanja
koje uključuje institucije iz neuključenih država članica U slučaju skupnog rješavanja u koje su
uključene s jedne strane institucije s odobrenjem u jednoj ili više
uključenih država članica te s druge strane institucije s odobrenjem
u jednoj ili više neuključenih država članica, Fond pridonosi
financiranju skupnog rješavanja u skladu s odredbama utvrđenima u
članku 98. Direktive [ ]. Članak 73.
Korištenje sustava osiguranja depozita u kontekstu rješavanja 1. Kada Odbor poduzme mjere
rješavanja i pod uvjetom da se tim mjerama osigurava da deponenti i dalje imaju
pristup svojim depozitima, uključena država članica osigurava da je
sustav osiguranja depozita kojem institucija pripada odgovoran za iznose
navedene u članku 99. stavku 1. i stavku 4. Direktive [ ]. 2. Iznos do kojeg je sustav
osiguranja depozita odgovoran u skladu sa stavkom 1. određuje se u skladu
s uvjetima utvrđenima u članku 17. 3. Prije nego što odluči, u
skladu sa stavkom 1. ovog članka, iznos do kojeg je sustav osiguranja
depozita odgovoran u skladu s uvjetima utvrđenima u članku 39. stavku
3. točki (d) Direktive [ ], Odbor se savjetuje s dotičnim sustavom
osiguranja depozita uzimajući u obzir hitnost predmeta. 4. U slučaju da sredstva iz
sustava osiguranja depozita nisu dovoljna za pokrivanje iznosa koji se trebaju
isplatiti deponentima, a druga sredstva iz dotične uključene države
članice nisu odmah dostupna, Fond može posuditi potrebna sredstava tom
sustavu osiguranja depozita pod uvjetom da su ispunjeni svi uvjeti u skladu s
člankom 10. Direktive 94/19/EZ. GLAVA VI. Ostale odredbe Članak 74.
Povlastice i imuniteti Protokol (br. 7.) o povlasticama i imunitetima
Europske unije koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o
funkcioniranju Europske unije primjenjuje se na Odbor i njegovo osoblje. Članak 75.
Jezici 1. Na Odbor se primjenjuje
Uredba Vijeća br. 1.[27] 2. Odbor odlučuje o
internim dogovorima u vezi s jezikom Odbora. 3. Odbor odlučuje koji se
od službenih jezika koristi za slanje dokumenata institucijama ili tijelima
Unije. 4. Odbor se sa svakim
nacionalnim tijelom za rješavanje može dogovoriti o jeziku ili jezicima na
kojima trebaju biti sastavljeni dokumenti koji se šalju nacionalnom tijelu za
rješavanje ili koje šalje nacionalno tijelo za rješavanje. 5. Prevoditeljske usluge
potrebne za funkcioniranje Odbora pruža Prevoditeljski centar za tijela
Europske Unije. Članak 76.
Osoblje Odbora 1. Pravilnik o osoblju i Uvjeti
zaposlenja ostalih službenika te pravila koja sporazumno donose institucije
Unije za primjenu Pravilnika o osoblju i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika,
primjenjuju se na osoblje Odbora, uključujući i izvršnog direktora i
zamjenika izvršnog direktora. 2. Odbor u suglasnosti s
Komisijom donosi odgovarajuća provedbena pravila za primjenu Pravilnika o
osoblju i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, u skladu s člankom 110.
Pravilnika o osoblju. Članak 77.
Razmjena osoblja 1. Odbor može angažirati
upućene nacionalne stručnjake i drugo osoblje koje nije zaposleno u
Odboru. 2. Odbor na plenarnoj sjednici
donosi odgovarajuću odluku kojom se utvrđuju pravila o razmjeni i
upućivanju osoblja u Odbor iz nacionalnih tijela za rješavanje i među
nacionalnim tijelima za rješavanje uključenih država članica. 3. Odbor može uspostaviti
interne timove za rješavanje koje čini osoblje nacionalnih tijela za
rješavanje uključenih država članica. Članak 78.
Odgovornost Odbora 1. Ugovorna odgovornost Odbora
uređuje se zakonom koji se primjenjuje na dotični ugovor. 2. Sud Europske unije nadležan
je za donošenje presuda na temelju svake arbitražne klauzule sadržane u ugovoru
koji je Odbor sklopio. 3. U slučaju izvanugovorne odgovornosti,
Odbor u skladu s općim načelima koja su zajednička zakonima o
odgovornosti javnih tijela država članica, nadoknađuje svaku štetu
koju prouzroči on ili njegovo osoblje pri obavljanju svojih dužnosti,
posebno pri funkcijama rješavanja, uključujući radnje i propuste u
korist stranih postupaka rješavanja. 4. Odbor nacionalnom tijelu za
rješavanje nadoknađuje štetu za koju ga je osudio nacionalni sud ili koju
se ono obvezalo platiti u dogovoru s Odborom u okviru izvansudske nagodbe te
koja proizlazi iz radnje ili propusta koje je nacionalno tijelo za rješavanje
počinilo tijekom bilo kojeg rješavanja u skladu s ovom Uredbom, osim ako
ta radnja ili propust predstavlja povredu prava Unije, ove Uredbe, odluke
Komisije ili odluke Odbora, ili očitu i ozbiljnu pogrešku u prosudbi. 5. Sud Europske unije nadležan
je za svaki spor u vezi sa stavcima 3. i 4. Postupci u predmetima koji
proizlaze iz izvanugovorne odgovornosti ne mogu se pokrenuti nakon proteka roka
od pet godina od nastanka događaja koji je povod pokretanju postupka. 6. Osobna odgovornost osoblja
prema Odboru uređuje se odredbama utvrđenima Pravilnikom o osoblju
ili Uvjetima zaposlenja koji se na njih primjenjuju. Članak 79.
Poslovna tajna i razmjena informacija 1. Članovi Odbora, osoblje
Odbora i osoblje razmijenjeno s uključenom državom članicom ili
upućeno iz nje koje obavlja zadaće rješavanja, podliježu čuvanju
poslovne tajne u skladu s člankom 339. UFEU-a i odgovarajućim
odredbama zakonodavstva Unije, čak i nakon prestanka njihovih dužnosti. 2. Odbor osigurava da osobe koje
pružaju usluge izravno ili neizravno, stalno ili povremeno, koje su povezane s
obavljanjem dužnosti, podliježu jednakoj obvezi čuvanja poslovne tajne. 3. Za potrebe obavljanja
zadaća koje su mu dodijeljene ovom Uredbom, Odbor se u okviru svojih
ograničenja i pod uvjetima utvrđenima u mjerodavnom zakonodavstvu
Unije, ovlašćuje za razmjenu informacija s nacionalnim ili europskim
tijelima u slučajevima u kojima mjerodavno pravo Unije nacionalnim
nadležnim tijelima dopušta objavljivanje informacija tim subjektima ili u
kojima države članice mogu dopustiti takvo objavljivanje u skladu s
mjerodavnim pravom Unije. Članak 80.
Transparentnost 1. Uredba (EZ) br. 1049/2001
Europskog parlamenta i Vijeća[28]
primjenjuje se na dokumente koje posjeduje Odbor. 2. U roku od šest mjeseci od
datuma prvog sastanka, Odbor donosi detaljna pravila za primjenu Uredbe (EZ)
br. 1049/2001. 3. Odluke koje donese Odbor u
skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 1049/2001, mogu biti predmetom
pritužbe upućene Europskom ombudsmanu ili postupka pred Sudom Europske
unije, nakon žalbe upućene Žalbenom vijeću, ovisno o slučaju, u
skladu s uvjetima iz članaka 228. i 263. UFEU-a. 4. Obrada osobnih podataka od
strane Odbora podliježe Uredbi (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i
Vijeća[29].
Obrada osobnih podataka od strane nacionalnih tijela za rješavanje podliježe
Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća[30]. Članak 81.
Sigurnosna pravila za zaštitu klasificiranih i osjetljivih neklasificiranih
podataka Odbor primjenjuje sigurnosna načela
obuhvaćena sigurnosnim pravilima Komisije za zaštitu klasificiranih
podataka Europske Unije (EUCI) i osjetljivih neklasificiranih podataka, kako je
utvrđeno u prilogu Odluci 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom. Primjena sigurnosnih
načela uključuje primjenu odredbi za razmjenu, obradu i čuvanje
takvih podataka. DIO IV.
IZVRŠNE OVLASTI I ZAVRŠNE ODREDBE Članak 82.
Postupak delegiranja 1. Ovlasti za donošenje
delegiranih akata dodjeljuju se Komisiji u skladu s uvjetima utvrđenima u
ovom članku. 2. Delegiranje ovlasti
dodjeljuje se na neodređeno vrijeme od datuma iz članka 88. 3. Delegiranje ovlasti iz
članka 62. stavka 5., članka 65. stavka 5., članka 66. stavka
3., članka 67. stavka 3. i članka 70. stavka 4. Europski parlament
ili Vijeće mogu opozvati u bilo kojem trenutku. Odlukom o opozivu prekida
se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Ona proizvodi učinke
sljedećeg dana od dana objave odluke u Službenom listu Europske unije
ili od kasnijeg dana utvrđenog u odluci. Ona ne utječe na valjanost
delegiranih akata koji su već na snazi. 4. Čim donese delegirani
akt, Komisija o njemu istodobno obavješćuje Europski parlament i
Vijeće. 5. Delegirani akt donesen u
skladu s člankom 62. stavkom 5., člankom 65. stavkom 5., člankom
66. stavkom 3., člankom 67. stavkom 3. i člankom 70. stavkom 4. stupa
na snagu samo ako se tomu ne usprotive ni Europski parlament ni Vijeće u
roku od dva mjeseca od obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća o
tom aktu ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće
izvijestili Komisiju da se ne protive. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na
inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća. Članak 83.
Preispitivanje 1. Do 31. prosinca 2016. i nakon
toga svakih pet godina, Komisija objavljuje izvješće o primjeni ove Uredbe
s posebnim naglaskom na praćenje mogućih posljedica na neometano
funkcioniranje unutarnjeg tržišta. U izvješću se ocjenjuje sljedeće: (a)
funkcioniranje jedinstvenog mehanizma rješavanja i
utjecaja aktivnosti rješavanja na interese Unije kao cjeline te na koherentnost
i integritet unutarnjeg tržišta financijskih usluga, uključujući
mogući utjecaj na strukture nacionalnih bankarskih sustava unutar Unije te
u pogledu učinkovitosti mehanizama suradnje i razmjene podataka unutar
jedinstvenog mehanizma rješavanja, između jedinstvenog mehanizma
rješavanja i jedinstvenog nadzornog mehanizma, između jedinstvenog
mehanizma rješavanja i nacionalnih tijela za rješavanje i nacionalnih nadležnih
tijela neuključenih država članica; (b)
učinkovitost mehanizama neovisnosti i obveze
polaganja računa; (c)
interakcija između Odbora i Europskog
nadzornog tijela za bankarstvo; (d)
interakcija između Odbora i nacionalnih tijela
za rješavanje neuključenih država članica te učinak jedinstvenog
mehanizma rješavanja na te države članice. 2. Izvješće se
prosljeđuje Europskom parlamentu i Vijeću. Komisija izrađuje
popratne prijedloge ako je potrebno. Članak 84.
Izmjena Uredbe (EU) br. 1093/2010 Uredba (EU) br. 1093/2010 mijenja se kako
slijedi: 1. Članak 4. točka 2.
zamjenjuje se sljedećim: „2. „nadležna tijela” znači: (i.) nadležna tijela definirana u točki
40. članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i
Vijeća i Direktive 2007/64/EZ te kako se navodi u Direktivi 2009/110/EZ; (ii.) s obzirom na direktive 2002/65/EZ i
2005/60/EZ, tijela nadležna za osiguravanje usklađenosti kreditnih i
financijskih institucija sa zahtjevima iz tih direktiva; (iii.) s obzirom na sustave osiguranja
depozita, tijela koja upravljaju sustavom osiguranja depozita u skladu s
Direktivom 94/19/EZ ili, ako poslovanjem sustava osiguranja depozita upravlja
privatno društvo, javno tijelo koje nadzire te sustave u skladu s tom
Direktivom i (iv.) u pogledu članka 62. stavka 5.,
članka 65. stavka 5., članka 66. stavka 3., članka 67. stavka 4.
i članka 70. stavka 4. tijela za rješavanje određena u članku 3.
te Direktive i Jedinstveni odbor za rješavanje uspostavljen Uredbom (EU) br.
…/… Europskog parlamenta i Vijeća. 2. U članku 25. umeće
se sljedeći stavak: „1.a Tijelo može organizirati i provoditi stručne
revizije razmjene podataka i zajedničkih aktivnosti Odbora iz Uredbe o
jedinstvenom mehanizmu rješavanja i nacionalnih tijela za rješavanje država
članica koje nisu uključene u jedinstveni mehanizam rješavanja pri
rješavanju prekograničnih skupina kako bi se ojačala
učinkovitost i dosljednost rezultata. U tu svrhu Tijelo razvija metode
kojima se omogućuje objektivna procjena i usporedba.” 3. U članku 40. stavku 6.
dodaje se sljedeći treći podstavak: „Za potrebe djelovanja u području primjene
članka 62. stavka 5., članka 65. stavka 5., članka 66. stavka
3., članka 67. stavka 4. i članka 70. stavka 4. izvršni direktor
Europskog odbora za rješavanje ima ulogu promatrača u Odboru nadzornih
tijela.” Članak 85.
Zamjena nacionalnih financijskih aranžmana za rješavanje Od dana primjene iz članka 88. drugog
podstavka Fond se smatra financijskim aranžmanom za rješavanje uključenih
država članica u skladu s glavom VII. Direktive [ ]. Članak 86.
Sporazum o sjedištu i uvjeti rada 1. Potrebni dogovori o smještaju
Odbora u državi članici domaćinu i objekti koje ta država
članica daje na raspolaganje zajedno s posebnim pravilima koja se u državi
članici domaćinu primjenjuju na izvršnog direktora, članove
Odbora na plenarnoj sjednici, osoblje Odbora i članove njihovih obitelji
utvrđuju se u Sporazumu o sjedištu sklopljenom između Odbora i države
članice domaćina nakon što je Odbor dao suglasnost na plenarnoj
sjednici i najkasnije u roku od 2 godine od stupanja na snagu ove Uredbe. 2. Država članica
domaćin Odbora osigurava najbolje uvjete za funkcioniranje Odbora,
uključujući višejezično, europski usmjereno školovanje te
primjerenu prometnu povezanost. Članak 87.
Početak rada Odbora 1. Odbor postaje u potpunosti
operativan do 1. siječnja 2015. 2. Komisija je odgovorna za
uspostavu i početno djelovanje Odbora dok Odbor ne uspostavi operativnu
sposobnost za izvršavanje vlastitog proračuna. U tu svrhu: (a)
dok izvršni direktor ne preuzme dužnosti nakon što
ga je imenovalo Vijeće u skladu s člankom 53., Komisija može odrediti
dužnosnika Komisije da djeluje kao privremeni izvršni direktor i obavlja
dužnosti koje se dodjeljuju izvršnom direktoru; (b)
odstupajući od članka 47. stavka 1.
točke i. te do donošenja odluke iz članka 47. stavka 2. privremeni
izvršni direktor ima ovlasti tijela nadležnog za imenovanja; (c)
Komisija može ponuditi pomoć Odboru, posebno
upućivanjem dužnosnika Komisije za obavljanje aktivnosti posrednika pod
odgovornošću privremenog izvršnog direktora ili izvršnog direktora; (d)
Komisija u ime Odbora prikuplja godišnje doprinose
iz članka 62. stavka 5. točke (d). 3. Privremeni izvršni direktor
može odobriti sva plaćanja obuhvaćena odobrenim sredstvima iz
proračuna Odbora i može sklapati ugovore, uključujući i ugovore
o radu. Članak 88.
Stupanje na snagu Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od
dana objave u Službenom listu Europske unije. Članci 7. do 23. i članci 25. do 38.
primjenjuju se od 1. siječnja 2015. Članak 24. primjenjuje se od 1.
siječnja 2018. Ova je Uredba u cijelosti
obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama. Sastavljeno u Bruxellesu, Za Europski parlament Za
Vijeće Predsjednik Predsjednik ZAKONODAVNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJ 1. OKVIR PRIJEDLOGA/INICIJATIVE 1.1. Naslov prijedloga/inicijative 1.2. Područja
politike o kojima je riječ u strukturi ABM/ABB 1.3. Vrsta
prijedloga/inicijative 1.4. Ciljevi 1.5. Osnova
prijedloga/inicijative 1.6. Trajanje
i financijski učinak 1.7. Predviđeni
načini upravljanja 2. MJERE UPRAVLJANJA 2.1. Pravila
praćenja i izvješćivanja 2.2. Sustav
upravljanja i kontrole 2.3. Mjere
za sprečavanje prijevara i nepravilnosti 3. PROCJENA FINANCIJSKOG UČINKA
PRIJEDLOGA/INICIJATIVE 3.1. Relevantni naslovi višegodišnjeg
financijskog okvira i proračunske linije rashoda 3.2. Procjena
učinka na rashode 3.2.1. Sažetak procjene
učinka na rashode 3.2.2. Procjena učinka
na odobrena sredstva za poslovanje 3.2.3. Procjena učinka
na administrativna odobrena sredstva 3.2.4. Usklađenost s
tekućim višegodišnjim financijskim okvirom 3.2.5. Doprinosi
trećih osoba 3.3. Procjena učinka na
prihode ZAKONODAVNI
FINANCIJSKI IZVJEŠTAJ 1. OKVIR PRIJEDLOGA/INICIJATIVE 1.1. Naslov prijedloga/inicijative Uredba Europskog parlamenta i Vijeća o
uspostavi jedinstvenog mehanizma rješavanja i jedinstvenog fonda za rješavanje
banaka. 1.2. Područja politike o
kojima je riječ u strukturi ABM/ABB[31] Unutarnje tržište – financijska tržišta 1.3. Vrsta prijedloga/inicijative þ Prijedlog/inicijativa odnosi se na novo
djelovanje ¨ Prijedlog/inicijativa odnosi se na novo
djelovanje nakon pilot-projekta/pripremnog djelovanja [32] ¨ Prijedlog/inicijativa odnosi se na produženje
postojećeg djelovanja ¨ Prijedlog/inicijativa odnosi se na djelovanje
koje je preusmjereno na novo djelovanje 1.4. Ciljevi 1.4.1. Višegodišnji strateški ciljevi
Komisije koje se želi ostvariti prijedlogom/inicijativom ·
ojačati unutarnje tržište za bankarske usluge
uz istovremeno održavanje ravnopravnih uvjeta natjecanja; ·
održati financijsku stabilnost i povjerenje u
banke, osigurati kontinuitet ključnih financijskih usluga, izbjeći
širenje problema; ·
svesti na minimalnu razinu gubitke za društvo u
cjelini, a osobito za porezne obveznike, zaštititi deponente te smanjiti
moralni hazard. 1.4.2. Posebni ciljevi i predmetne
aktivnosti ABM/ABB Na temelju prethodno navedenih općih ciljeva
teži se sljedećim posebnim ciljevima: Priprema i sprečavanje: ·
povećati pripravnost supervizora i banaka za
krizne situacije i ·
omogućiti rješivost svih banaka. Rana intervencija: ·
poboljšati mehanizme za ranu intervenciju
supervizora banaka. Rješavanje banaka: ·
osigurati pravovremeno i pouzdano rješavanje banaka
obuhvaćenih jedinstvenim nadzornim mehanizmom; ·
pružiti pravnu sigurnost dionicima u postupku
rješavanja banaka. financiranje: ·
osnovati jedinstveni fond za rješavanje banaka
kojim se mogu učinkovito apsorbirati geografski neravnomjerno
raspoređeni gubici u bankarskom sustavu Unije; ·
osigurati da se rješavanje posrnulih banaka u
potpunosti pokriva iz doprinosa financijskih institucija nakon sanacije
vlastitim sredstvima dioničara i vjerovnika. 1.4.3. Očekivani rezultati i
učinak ·
prekinuti začarani krug između suverenih
država i njihovih banaka; ·
omogućiti pravedne uvjete i pristup bankovnom
financiranju svim poduzetnicima diljem bankarske unije; ·
svesti na minimalnu razinu gubitke deponenata,
država i poreznih obveznika nastale zbog oporavka i rješavanja velikih
sistemski važnih banaka. 1.4.4. Pokazatelji rezultata i
učinka ·
dugoročne kamate na državne obveznice
među državama članicama; ·
broj banaka u postupku rješavanja; ·
trošak rješavanja banaka, uključujući
isplate iz jedinstvenog fonda za rješavanje; ·
promjene u udjelu duga podložnog sanaciji u
bankama. 1.5. Osnova prijedloga/inicijative 1.5.1. Uvjeti koje treba ispuniti
kratkoročno ili dugoročno Kao što je navedeno u Nacrtu za produbljenu i
istinsku ekonomsku i monetarnu uniju i izvješću predsjedničke
četvorke iz 2012., integrirani financijski okvir ili „bankarska unija”
ključan je dio političkih mjera za vraćanje Europe na put
gospodarskog oporavka i rasta. Neusklađeni nacionalni odgovori na neuspjeh
banaka pojačali su fragmentiranost unutarnjeg tržišta u području
zajmova i financiranja. Uslijed toga narušava se prijenos zajedničke
monetarne politike, a odvajanjem sredstava ugrožavaju se zajmovi za poduzetnike
i potrošače. To nanosi posebnu štetu u europodručju. Oslanjanjem
na nacionalna fiskalna sredstva u slučaju propasti banaka, države i banke
i dalje se povezuju u začarani krug zbog nedovoljnih mogućnosti za
upotrebu monetarnih instrumenata za rješavanje nedostataka u bankarskom
sektoru. Poduzetnici u državama članicama čija se sposobnost
spašavanja banaka u problemima na svojem državnom području smatra niskom
nalaze se u vrlo nepovoljnom položaju u odnosu na konkurenciju. Štoviše, kako
se moglo vidjeti tijekom krize, problemi u nekim državama članicama
europodručja mogu se na temelju sumnji i financijskih poveznica vrlo brzo
proširiti na druge države članice koje se na tržištima smatraju podložnima
sličnim rizicima. U svojim je zaključcima iz prosinca 2012.
Europsko vijeće izjavilo: „U okruženju u kojem je nadzor nad bankama
djelotvorno prenesen na jedinstveni nadzorni mehanizam, postojat će
potreba za jedinstvenim mehanizmom rješavanja s ovlastima potrebnim da osigura
mogućnost rješavanja svih banaka u uključenim državama članicama
s pomoću odgovarajućih instrumenata.” Kako bi se osigurala financijska stabilnost i rast
u europodručju nužan je brz napredak prema bankarskoj uniji. Stoga je na
temelju čvrstog regulatornog okvira koji dijeli 28 članova unutarnjeg
tržišta (jedinstveni pravilnik) Europska komisija odabrala uključivi
pristup i predložila plan za razvoj bankarske unije s različitim
instrumentima i mjerama, koji je potencijalno otvoren svim državama
članicama, a u svakom slučaju uključuje sadašnjih 17
članica europodručja. Tim prvim korakom, jedinstvenim nadzornim
mehanizmom (SSM) za banke europodručja i one u državama članicama
koje se žele pridružiti, ESB-u se daju ovlasti za provedbu ključnih
zadataka nadzora nad takvim bankama. Suzakonodavci trenutačno pregovaraju o još
jednom ključnom aspektu bankarske unije, naime o prijedlogu direktive
kojom se uspostavlja okvir za oporavak i rješavanje kreditnih institucija i
investicijskih društava (direktiva o oporavku i rješavanju banaka) donesenom
2012. Direktivom o oporavku i rješavanju banaka donijet će se pravila o
načinu provedbe rješavanja diljem unutarnjeg tržišta, a nacionalnim
tijelima za rješavanje osigurati ovlasti i postupci kojima se omogućuje
rješavanje banaka. U skladu sa zaključcima Europskog
vijeća, za integraciju bankarskih tržišta Unije potreban je mehanizam
rješavanja koji obuhvaća čitavo europodručje za postupanje s
bankama u teškoćama i upravljanje rizikom od širenja problema, kako bi se
zaštitila financijska stabilnost europodručja u korist čitavog
unutarnjeg tržišta. U skladu s nacrtom Komisije iz 2012.,
dugoročni cilj je stvaranje bankarske unije za banke u svim državama
članicama. Izravan nadzor Europske središnje banke u kombinaciji s
jedinstvenim mehanizmom rješavanja za banke te djelotvornim i solidnim
sustavima osiguranja depozita u svim državama članicama pridonijet će
zadržavanju povjerenja u održivu stabilnost Unije. 1.5.2. Dodana vrijednost
uključenja EU-a U skladu s načelom supsidijarnosti iz
članka 5.3. UEU-a, u područjima koja nisu obuhvaćena njezinom
izravnom nadležnošću Unija postupa samo i u onoj mjeri u kojoj države
članice ne mogu dostatno ostvariti ciljeve predloženog djelovanja na
središnjoj razini ili na regionalnoj i lokalnoj razini, nego se oni zbog svojih
razmjera i učinaka mogu na bolji način ostvariti na razini Unije. Rješavanje posrnulih banaka na
nediskriminirajući način i u skladu s jedinstvenim skupom pravila
namijenjenih poboljšanju funkcioniranja ekonomske i monetarne unije i
unutarnjeg tržišta može se osigurati samo djelovanjem na europskoj razini. Unatoč
visokoj razini integracije bankarskog sektora Unije, znatne razlike među
odlukama o rješavanju donesenima na nacionalnoj razini mogle bi dovesti do
neprihvatljivih rizika za financijsku stabilnost. Jedinstvena valuta iziskuje jedinstveni nadzor i
izbjegavanje štetne ekonomske fragmentacije pri rješavanju banaka
europodručja. Jedinstveni mehanizam rješavanja bit će
učinkovitiji od mreže nacionalnih tijela za rješavanje, posebno s obzirom
na prekogranične bankarske grupacije kod kojih brzina i koordinacija imaju
ključnu ulogu u smanjivanju troškova i vraćanju povjerenja. To
će uključivati i znatne ekonomije razmjera te će se time
izbjeći negativni vanjski učinci do kojih bi moglo doći na
temelju odluka donesenih isključivo na nacionalnoj razini. 1.5.3. Sukladnost i moguća
sinergija s ostalim prikladnim instrumentima Tim prvim korakom, jedinstvenim nadzornim
mehanizmom (SSM) za banke europodručja i one u državama članicama
koje se žele pridružiti, ESB-u se daju ovlasti za provedbu ključnih
zadataka nadzora nad takvim bankama. Suzakonodavci trenutačno pregovaraju o još
jednom ključnom aspektu bankarske unije, naime o prijedlogu direktive
kojom se uspostavlja okvir za oporavak i rješavanje kreditnih institucija i
investicijskih društava (direktiva o oporavku i rješavanju banaka) donesenom
2012. Direktivom o oporavku i rješavanju banaka donijet će se pravila o
načinu provedbe rješavanja diljem unutarnjeg tržišta, a nacionalnim
tijelima za rješavanje osigurati ovlasti i postupci kojima se omogućuje
rješavanje banaka. U skladu sa zaključcima Europskog
vijeća, za integraciju bankarskih tržišta Unije potreban je mehanizam
rješavanja koji obuhvaća čitavo europodručje za postupanje s
bankama u teškoćama i upravljanje rizikom od širenja problema, kako bi se
zaštitila financijska stabilnost europodručja u korist čitavog
unutarnjeg tržišta. U skladu s nacrtom Komisije iz 2012.,
dugoročni cilj je stvaranje bankarske unije za banke u svim državama
članicama. Izravan nadzor ESB-a u kombinaciji s jedinstvenim mehanizmom
rješavanja za banke te djelotvornim i solidnim sustavima osiguranja depozita u
svim državama članicama pridonijet će zadržavanju povjerenja u
održivu stabilnost Unije. 1.6. Trajanje i financijski
učinak ¨ Prijedlog/inicijativa ograničenog
trajanja –
¨ Prijedlog/inicijativa na snazi od [DD/MM]GGGG do [DD/MM]GGGG –
¨ financijski utjecaj od GGGG do GGGG þ Prijedlog/inicijativa neograničenog
trajanja –
provedba s razdobljem osnivanja od 2014. do kraja
2014. –
nakon kojeg slijedi puna provedba. 1.7. Predviđena metoda/metode
upravljanja[33] ¨ Izravno upravljanje od strane Komisije –
¨ upravljanje provode odjeli Komisije, uključujući osoblje u
delegacijama Unije; –
þ upravljanje provode izvršne agencije. ¨ Podijeljeno upravljanje s državama članicama ¨ Neizravno upravljanje delegiranjem zadaća provedbe: –
¨ i. trećim zemljama ili tijelima koje su one odredile; –
¨ međunarodnim organizacijama i njihovim agencijama (navesti); –
¨EIB-u i Europskom investicijskom fondu –
þ tijelima na koja se upućuje u članku 208. i članku 209.
Financijske uredbe; –
¨ javno-pravnim tijelima –
¨ tijelima uređenima privatnim pravom koja pružaju javne usluge u
mjeri u kojoj daju odgovarajuća financijska jamstva –
¨ tijelima uređenima privatnim pravom države članice kojima je
povjerena provedba javno-privatnog partnerstva i koja daju odgovarajuća
financijska jamstva –
¨ osobama kojima je povjerena provedba određenih djelovanja u
ZVSP-u u skladu s glavom V. UEU-a i koje su navedene u odgovarajućem
temeljnom aktu. –
Ako se naznačuje više od jednog načina
upravljanja, molimo da se pojedinosti navedu u odjeljku „Napomene”. Napomene 2. MJERE UPRAVLJANJA 2.1. Pravila praćenja i
izvješćivanja U skladu s člankom 47. Uredbe Odbor dužan je
odgovarati Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji za provedbu ove Uredbe,
među ostalim, svake godine podnijeti izvješće Europskom parlamentu,
Vijeću, Komisiji i Europskom revizorskom sudu o izvršavanju zadaća
koje su mu povjerene ovom Uredbom. 2.2. Sustav upravljanja i kontrole 2.2.1. Utvrđeni rizici Prijedlogom se ne uvode novi rizici povezani sa
zakonitom, ekonomičnom, učinkovitom i djelotvornom upotrebom
odobrenih proračunskih sredstava. Međutim, pri upravljanju unutarnjim rizicima
treba uzeti u obzir posebnu prirodu financijskog mehanizma Odbora. Za razliku
od mnogih drugih tijela koja osnivaju Zajednice, rad Odbora financiraju
isključivo financijske institucije. Osim toga, Odbor je dužan osigurati upravljanje
jedinstvenim fondom za rješavanje banaka. U tom smislu morat će se
izraditi i donijeti paket postupaka unutarnje kontrole. 2.2.2. Informacije o uspostavi sustava
unutarnje kontrole Okvir i pravila unutarnje kontrole trebaju biti u
skladu sa sustavima koje primjenjuju druga tijela koja je osnovala Komisija,
osim u slučaju upravljanja jedinstvenim fondom za rješavanje banaka za
koji će biti potrebno donošenje posebnog paketa pravila. 2.2.3. Troškovi i koristi kontrola i
procjena očekivane razine rizika od pogreške Unutarnja kontrola uključuje se u postupke
Odbora koji se odnose na obavljanje njegovih dužnosti i provedbu zadaća
koje mu se dodjeljuju. Trošak tih postupaka ne smije nadilaziti njihove
prednosti u izbjegavanju bitnih pogrešaka. 2.3. Mjere za sprečavanje
prijevara i nepravilnosti U cilju borbe protiv prijevare, korupcije i svih
drugih nezakonitih djelovanja, na Odbor se bez ograničenja primjenjuju
odredbe Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 25.
svibnja 1999. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara
(OLAF). Odbor pristupa međuinstitucijskom sporazumu
od 25. svibnja 1999. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske
unije i Komisije europskih zajednica u vezi s unutarnjim istragama koje provodi
Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i odmah donosi odgovarajuće
odredbe za cjelokupno osoblje Odbora. U odlukama o financiranju te sporazumima i
instrumentima provedbe koji iz njih proizlaze izričito se propisuje da
Revizorski sud i OLAF mogu po potrebi izvršiti provjere na licu mjesta
korisnika sredstava koja dodjeljuje Odbor i osoblja nadležnog za raspodjelu
sredstava. Člancima 58. – 63. Uredbe o osnivanju Odbora
utvrđuju se odredbe o izvršenju proračuna Odbora i nadzoru nad njim
te važeća finacijska pravila. 3. PROCJENA FINANCIJSKOG UČINKA
PRIJEDLOGA/INICIJATIVE U analizi u nastavku nalazi se procjena ukupnih
troškova Odbora i njegove uprave (u daljnjem tekstu: Odbor) te Komisije na
temelju ovog prijedloga. Troškove Odbora u potpunosti pokrivaju financijske
institucije obuhvaćene europskim mehanizmom rješavanja. Kako bi se u
potpunosti pokrili proračunski troškovi Odbora, otprilike 6 000
banaka europodručja osim svojih godišnjih doprinosa jedinstvenom fondu za
rješavanje banaka plaćat će i proporcionalni fiksni doprinos
navedenom iznosu. Stopa doprinosa donosi se na godišnjoj osnovi zajedno s
proračunom Odbora. Stopa doprinosa za financiranje Odbora svake se godine
prilagođuje kako bi se osigurao uravnotežen proračun Odbora. Odbor izvršava zadaće povezane s pripremom i
provedbom rješavanja, doprinosima fondu za rješavanje i upravljanjem njime. U
pogledu pripreme rješavanja, Odbor sastavlja ili preispituje planove za
rješavanje, sudjeluje u prekograničnim kolegijima za rješavanje i priprema
stvarna rješavanja. Za znatan broj institucija i grupacija Odbor mora u
suradnji sa supervizorom (za konsolidaciju) i nacionalnim tijelima za
rješavanje sastaviti planove za rješavanje kojima se omogućuju djelatnosti
rješavanja koje se mogu poduzeti kada budu ispunjeni uvjeti za rješavanje te
barem jednom godišnje preispitati planove i po potrebi ih ažurirati. Odbor
također mora procijeniti rješivost institucija i grupacija i otklanjati
moguće ozbiljne zapreke rješivosti. Nacionalna tijela za rješavanje također
moraju izraditi planove za rješavanje za druge subjekte i grupacije koje Odbor
mora preispitati. Ako neka grupacija uključuje subjekte koji imaju
poslovni nastan i izvan uključenih država članica, Odbor na kolegiju
za rješavanje zastupa nacionalna tijela za rješavanje uključenih država
članica. Kolegiji za rješavanje osnivaju se kako bi se osigurala suradnja
i koordinacija među relevantnim nadležnim tijelima te, među ostalim,
obavljale zadaće povezane s izradom planova za rješavanje, procjenom
rješivosti i stvarnim rješavanjem. Ako Komisija odluči podvrgnuti neki subjekt
rješavanju, Odbor prati provedbu rješavanja i procjenjuje izvedivost plana
reorganizacije poslovanja subjekta. U pogledu fonda Odbor je dužan prikupljati
godišnje doprinose od gotovo 6 000 institucija, osigurati da se u
pojedinačnim bankama ispravno određuje osnova doprinosa, da se
doprinosi plaćaju na vrijeme i da se provodi djelotvoran povrat
neplaćenih iznosa. U tu svrhu Odbor pregledava bankarsku evidenciju. Iznos
koji se prikuplja i kojim se upravlja bio bi veći od polovice godišnjeg
proračuna Unije. Odbor također mora upravljati sredstvima na
način kojim se omogućuje nizak rizik i, po potrebi, brza dostupnost
sredstava za financijsko rješavanje. To podrazumijeva promišljenu strategiju
dugoročnog ulaganja pri čemu se među ostalim uzima u obzir
vrsta, geografske značajke i dospijeće ulaganja. Te se zadaće
Odbora moraju poduprijeti odgovarajućim osobljem, uključujući
među ostalim zaposlenike u području informacijske tehnologije i
komunikacija. Glavne pretpostavke Procjena strukture osoblja i troškova
Odbora: ·
Očekuje se da Odbor bude u punom sastavu na
kraju prve godine svog rada, što znači da se sve osoblje mora zaposliti
tijekom prve godine: utjecaj na proračun procjenjuje se na 50 % u
prvoj godini i 100 % od druge godine rada. ·
S obzirom na nedostatak nacionalnih tijela za
rješavanje sa znatnim iskustvom u Europi, procjena potreba za ljudskim
potencijalima u Odboru dobivena je usporedbom zadaća Odbora sa
zadaćama Savezne korporacije za osiguranje depozita Sjedinjenih
Američkih Država (FDIC) – vidi tablicu 1. u nastavku. ·
Iznosi SAD-a i europodručja usporedivi su u
pogledu osiguranih depozita i ciljane veličine fondova za rješavanje, dok
su bankovna sredstva podložna mehanizmu rješavanja znatno veća u
europodručju nego u SAD-u. ·
U vezi s općim troškovima provedena je
usporedba s europskim nadzornim tijelima (ESA). No s obzirom na činjenicu
da je udio općih troškova u slučaju ESA-a bio viši nego u procjeni na
temelju usporedbe s FDIC-om, upotrijebljen je potonji odnosno stroži omjer od
11,5 %. U tablici 1. u nastavku nalaze se daljnje pretpostavke i njihova
objašnjenja u pogledu usporedbe s FDIC-om. FDIC je 2012. imao 7 476
ekvivalenata punog radnog vremena (EPRV). ·
Budući da FDIC ima šire ovlasti od Odbora, pri
usporedbi su uzeti obzir samo relevantni odjeli FDIC-a. ·
Na temelju usporedbe broj potrebnog osoblja
procijenjen je na 309. Treba napomenuti da je 21 % osoblja FDIC-a
zaposleno s ugovorom na određeno vrijeme. Uz vrlo konzervativnu procjenu
da bi u situaciji koja nije krizna u FDIC-u ostali samo stalni djelatnici,
ciljana veličina Odbora u situaciji koja nije krizna smanjila bi se za 75
zaposlenika na 244 zaposlenika. Stoga je važno Odboru osigurati dovoljnu
fleksibilnost za zapošljavanje dodatnog ugovornog osoblja ili vanjskih
izvršitelja. ·
Predlaže se sljedeća raspodjela osoblja: –
80 % privremenog osoblja (PO) (68 % na
razini administratora i 12 % na razini asistenta); –
10 % upućenih nacionalnih
stručnjaka; –
10 % ugovornog osoblja. ·
Primjenjuje se Pravilnik institucija EU-a, kako se
može vidjeti u slučaju troškova po osobi: –
prosječan godišnji trošak za člana
privremenog osoblja: 131 000 EUR; –
prosječan godišnji trošak za upućenog
nacionalnog stručnjaka: 78 000 EUR ; –
prosječan godišnji trošak za člana
ugovornog osoblja: 70 000 EUR. Osim plaća, ti troškovi uključuju
neizravne troškove poput održavanja zgrade, obuke, informacijske tehnologije i
socijalno-medicinske infrastrukture. ·
S obzirom na to da u ovoj fazi nije poznata
lokacija Odbora, za plaće je upotrijebljen koeficijent ispravka 1. Za
različitu lokaciju Odbora vjerojatno će biti potrebno ponovno
procijeniti troškove. ·
Ostali troškovi osoblja, administrativni troškovi i
troškovi poslovanja procijenjeni su na temelju usporedbe sa sadašnjom
strukturom troškova ESA-a. ·
Očekuje se da će troškovi poslovanja
iznositi 25 % ukupnih troškova Odbora, a odnose se na razvoj i održavanje
informacijskih sustava te izgradnju kontakata i zajedničkog okruženja
nadzora s nacionalnim tijelima za rješavanje s obzirom na europski mehanizam
rješavanja, u slučajevima kada je potrebna uska i djelotvorna povezanost
između Odbora i nacionalnih tijela za rješavanje koja su prvenstveno
uključena u provedbu odluka o rješavanju. ·
U tablici 2. u nastavku nalazi se sažetak
procijenjene strukture troškova Odbora. Tablica 1. Procjena potrebnog osoblja Odbora
na temelju strukture i broja zaposlenika Savezne korporacije za osiguranje
depozita Sjedinjenih Američkih Država || FDIC1 || ODBOR Značajke instrumenta Broj banaka || 7 1812 || 6 0083 Ukupna sredstva || 14 451 USD (milijardi, 2012.) || 29 994 EUR (milijardi, 2011.) Ukupni osigurani depoziti || 6 027 USD (milijardi, ožujak 2013.) || 5 514 EUR (milijardi, 2011.) Ciljana veličina fonda || 81 USD (milijardi) || 55 EUR (milijardi) Institucije u teškoćama od 2008. – 2012. || 465 || 904 Osoblje Ukupno zaposlenika (EPRV, 2012. % u sjedištu) || 7 476 (28,6 %) || (a) Zaposlenici „Odjel za rješavanje i stečajnu upravu” (EPRV, 2012.) || 1 428 || 82 (procjena)5 (b) Zaposlenici „Odjel za financije” (EPRV 2012.) || 176 || 88 (procjena)6 (c) Zaposlenici „Ured za složene institucije” (EPRV 2012.) || 148 || 74 (procjena)7 (d) Zaposlenici „Odjel za pravne poslove” (EPRV 2012. / % ukupnog broja zaposlenika) || 716 / 9,6 % || 30 / 9,6 % (procjena)8 (e) Ukupni broj zaposlenika u odgovarajućim odjelima (EPRV, 2012.) (zbroj a, b, c i d) || 2 468 || 274 (f) Zaposlenici na određenim funkcijama (IT, komunikacije itd.) (broj / % ukupnog broja zaposlenika) || 863 / 11,5 % || 35 / 11,5 % (procjena) (g) Ukupni broj zaposlenika Odbora (zbroj e i f) || || 309 (procjena) (h) Zaposlenici s ugovorom na određeno vrijeme (% ukupnih zaposlenika 2012.) || 21 %9 || 21 % (i) Ukupni broj stalnih zaposlenika u Odboru || || 244 (procjena) 1 Indeks: www.fdic.gov. 2 Broj članova fonda za osiguranje depozita, 2012. 3 Broj kreditnih institucija u EU-17 od siječnja 2013. Indeks: ESB. 4 Indeks: Radni dokument osoblja Komisije pod nazivom „Ažurirane činjenice i brojke o državnoj potpori u državama članicama EU-a 2012.” Stvaran broj institucija u teškoćama u europodručju veći je jer nisu uključene institucije koje su propale, ali nisu primile državnu potporu. 5 Pretpostavlja se da je 20 % zaposlenika uključeno u rješavanje, a 80 % u stečajnu upravu. Odbor bi sudjelovao samo u rješavanjima. Na temelju raspodjele između središnje i regionalne razine u FDIC-u pretpostavlja se da će 28,6 % zaposlenika uključenih u rješavanja raditi na središnjoj razini Odbora, a 71,4 % na nacionalnoj razini. To je konzervativna procjena jer se prijedlogom predviđa da će sve zadaće povezane s rješavanjem ostati na razini Odbora, dok će se samo provedba odluka o rješavanju obavljati na nacionalnoj razini i pratiti na središnjoj razini. 6 Zadaće odjela za financije FDIC-a odvijaju se na središnjoj razini. Ovaj odjel uključen je ne samo u prikupljanje doprinosa i upravljanje fondom, već i u općenitije aktivnosti, poput nadzora, financijskog poslovanja i financijskog planiranja. Stoga se pretpostavlja da će za upravljanje doprinosima i fondom na središnjoj razini Odbora biti potrebno 50 % broja zaposlenika odjela za financije FDIC-a. 7 Planiranje rješavanja velikih banaka europodručja u nadležnosti je Odbora. Odbor može tražiti od nacionalnih tijela nacrt plana rješavanja. Stoga se pretpostavlja da će 50 % zaposlenika raditi na središnjoj razini Odbora. 8 Odjel za pravne poslove FDIC-a uključen je ne samo u rješavanja i prinudnu upravu te upravljanje fondom, već npr. i u nadzorne dužnosti FDIC-a. Stoga se postotak zaposlenika Odjela za pravne poslove u odnosu na ukupan broj zaposlenika upotrebljava kako bi se procijenio broj zaposlenika potrebnih za Odbor. 9 Postotak zaposlenika s ugovorom na određeno vrijeme izračunan je na temelju ukupnog broja zaposlenika FDIC-a, osim zaposlenika Odjela za rješavanje i prinudnu upravu koji su uglavnom zaposleni na regionalnoj razini. Tablica 2. Procjena strukture troškova Odbora
na temelju 309 zaposlenika Iznosi u milijunima EUR || 2014. || 2015. || 2016. || 2017. || 2018. || 2019. || 2020. || || || || || || || Troškovi osoblja (uključujući plaće i dodatke te dodatne troškove, poput troškova za održavanje zgrade, namještaja i troškova informacijske tehnologije) || 18 || 37 || 38 || 38 || 39 || 40 || 41 Ostali troškovi ljudskih potencijala (troškovi zapošljavanja, troškovi službenih putovanja, drugi troškovi vanjskog osoblja (privremeni radnici, vanjski pružatelji usluga) ...) || 3 || 3 || 3 || 3 || 3 || 3 || 3 Međuzbroj za ljudske potencijale i rashode povezane s njima || 22 || 40 || 41 || 42 || 43 || 43 || 44 || || || || || || || Administrativni rashodi (telekomunikacije, troškovi za informiranje i objavu, troškovi za sastanke i drugi troškovi) || 3 || 5 || 5 || 5 || 5 || 5 || 5 Međuzbroj za ukupne administrativne rashode || 3 || 5 || 5 || 5 || 5 || 5 || 5 || || || || || || || Ostali rashodi (upravljanje, projekti informacijske tehnologije, kontakti s odgovarajućim tijelima u Europi i u trećim zemljama, zajednički projekti i radionice s nacionalnim tijelima za rješavanje i drugim odgovarajućim tijelima itd.) || || || || || || || Međuzbroj za ukupne ostale rashode || 8 || 16 || 16 || 16 || 16 || 17 || 17 || || || || || || || Ukupni izdaci || 33 || 61 || 62 || 63 || 64 || 65 || 66 Jedinstveni fond za rješavanje banaka: ·
Ciljana veličina jedinstvenog fonda za
rješavanje banaka utvrđena je kao 1 % osiguranih depozita u
bankarskom sustavu uključenih država članica. Na temelju podataka o
bankama iz 2011. procijenjena ciljana veličina fonda bila bi otprilike
55 milijardi EUR. ·
Uključene banke tijekom razdoblja od 10 godina
plaćaju jedinstvenom fondu za rješavanje banaka svoj udio prilagođen
riziku. Stoga bi godišnja akumulacija fondova za rješavanje trebala iznositi
otprilike 5,5 milijardi EUR ne uzimajući u obzir dobit i moguće
izdatke. ·
Najveće banke daju najveće doprinose u
apsolutnim iznosima jedinstvenom fondu za rješavanje banaka. Ako se ne uzme u
obzir profil rizičnosti banaka, procjene službi Komisije na temelju
podataka iz 2011. pokazuju da će 17 najvećih europskih banaka
činiti otprilike 40 % svih doprinosa banaka fondu. ·
U pogledu upravljanja fondom valja napomenuti da su
u procjenama troškova za Odbor uključeni samo izdaci povezani s ljudskim
potencijalima. Za druge se troškove, poput troškova ulaganja, pretpostavlja da
će se izravno oduzeti od fonda. Financijski utjecaj na razini Komisije: ·
Procjenjuje se da će tijekom prve godine rada
(2014.) na razini Komisije biti potrebno privremeno dodijeliti 15 radnih mjesta
sa specijalizacijom u području ljudskih potencijala, proračuna i u
drugim administrativnim pitanjima od važnosti za osnivanje Odbora u svrhu
pokretanja i praćenja faze osnivanja (procijenjenog na 6 mjeseci) Odbora
za koji se pretpostavlja da će imati sjedište u Bruxellesu. Financijska
procjena u nastavku može se promijeniti ovisno o odabranom sjedištu Odbora. ·
Procjenjuje se da bi od 2015. u Komisiji bilo
potrebno 10 radnih mjesta za provedbu zadaća koje su joj dodijeljene na
temelju Uredbe, posebno za pripremu odluka o rješavanju. To će ovisiti o
odluci o godišnjem proračunskom postupku. 3.1. Relevantni naslovi
višegodišnjeg financijskog okvira i proračunske linije rashoda Procjenjuje se da će tijekom prve godine rada
(2014.) na razini Komisije biti potrebno 15 radnih mjesta u svrhu pokretanja i
praćenja faze osnivanja Odbora. Od 2015. u Komisiji će biti potrebno 10
radnih mjesta za provedbu zadaća koje su joj dodijeljene na temelju
Uredbe, posebno za pripremu odluka o rješavanju. 3.2. Procjena učinka na
rashode 3.2.1. Sažetak procjene učinka
na rashode U
milijunima EUR (na tri decimalna mjesta) Naslov višegodišnjeg financijskog okvira || Broj || […][Naslov……………...……………………………………………………………….] Glavna uprava: <…….> || || || Godina N[34] || Godina N+1 || Godina N+2 || Godina N+3 || Upisati onoliki broj godina koliko je potrebno da se pokaže trajanje učinka (vidi točku 1.6) || UKUPNO Odobrena sredstva za poslovanje || || || || || || || || Broj proračunske linije || Obveze || (1) || || || || || || || || Plaćanja || (2) || || || || || || || || Broj proračunske linije || Obveze || (1a) || || || || || || || || Plaćanja || (2a) || || || || || || || || Administrativna odobrena sredstva financirana iz omotnice pojedinih programa[35] || || || || || || || || Broj proračunske linije || || (3) || || || || || || || || UKUPNA odobrena sredstva za Glavnu upravu <….> || Obveze || =1+1a +3 || || || || || || || || Plaćanja || =2+2a +3 || || || || || || || || UKUPNO odobrena sredstva za poslovanje || Obveze || (4) || || || || || || || || Plaćanja || (5) || || || || || || || || UKUPNO administrativna odobrena sredstva financirana iz omotnice za pojedine programe || (6) || || || || || || || || UKUPNA odobrena sredstva iz NASLOVA<….> višegodišnjeg financijskog okvira || Obveze || =4+ 6 || || || || || || || || Plaćanja || =5+ 6 || || || || || || || || Naslov višegodišnjeg financijskog okvira || 5 || Administrativni rashodi U
milijunima EUR (na tri decimalna mjesta) || || || 2014. || 2015. || 2016. || 2017. || 2018. || 2019. || 2020. || UKUPNO Komisija || Ljudski potencijali || 1,965 || 1,310 || 1,310 || 1,310 || 1,310 || 1,310 || 1,310 || 9,825 Ostali administrativni rashodi – troškovi službenih putovanja || 0,150 || 0,100 || 0,100 || 0,100 || 0,100 || 0,100 || 0,100 || 0,750 UKUPNO Komisija || Odobrena sredstva || 2,115 || 1,410 || 1,410 || 1,410 || 1,410 || 1,410 || 1,410 || 10,575 UKUPNA odobrena sredstva iz NASLOVA 5<….> višegodišnjeg financijskog okvira || (Ukupno obveze = ukupno plaćanja) || 2,115 || 1,410 || 1,410 || 1,410 || 1,410 || 1,410 || 1,410 || 10,575 U
milijunima EUR (na tri decimalna mjesta) || || || 2014. || 2015. || 2016. || 2017. || 2018. || 2019. || 2020. || UKUPNO UKUPNA odobrena sredstva iz NASLOVA 1. do 5. višegodišnjeg financijskog okvira || Obveze || 2,115 || 1,410 || 1,410 || 1,410 || 1,410 || 1,410 || 1,410 || 10,575 Plaćanja || 2,115 || 1,410 || 1,410 || 1,410 || 1,410 || 1,410 || 1,410 || 10,575 3.2.2. Procjena učinka na
odobrena sredstva za poslovanje –
¨ Prijedlog/inicijativa ne zahtijeva korištenje odobrenim sredstvima za
poslovanje –
¨ Prijedlog/inicijativa zahtijeva korištenje odobrenim sredstvima za
poslovanje, kako je objašnjeno u nastavku: Odobrena
sredstva za preuzimanje obveza u milijunima EUR (na tri decimalna mjesta) Navesti ciljeve i outpute ò || || || Godina N || Godina N+1 || Godina N+2 || Godina N+3 || Upisati onoliki broj godina koliko je potrebno da se pokaže trajanje učinka (vidi točku 1.6) || UKUPNO OSTVARENJA Vrsta[36] || Prosječni trošak || Nema || Trošak || Broj rezultata || Trošak || Broj rezultata || Trošak || Broj rezultata || Trošak || Broj rezultata || Trošak || Broj rezultata || Trošak || Broj rezultata || Trošak || Ukupni broj rezultata || Ukupan trošak Posebni cilj br. 1[37] || || || || || || || || || || || || || || || || – Rezultat || || || || || || || || || || || || || || || || || || – Rezultat || || || || || || || || || || || || || || || || || || – Rezultat || || || || || || || || || || || || || || || || || || Međuzbroj za posebni cilj br. 1 || || || || || || || || || || || || || || || || POSEBNI CILJ br. 2 || || || || || || || || || || || || || || || || – Rezultat || || || || || || || || || || || || || || || || || || Međuzbroj za posebni cilj br. 2 || || || || || || || || || || || || || || || || UKUPNI TROŠAK || || || || || || || || || || || || || || || || 3.2.3. Procjena učinka na administrativna
odobrena sredstva 3.2.3.1. Sažetak –
¨ Prijedlog/inicijativa ne zahtijeva korištenje administrativnim
odobrenim sredstvima –
þ Za prijedlog/inicijativu potrebno je korištenje administrativnih
odobrenih sredstava, kako je objašnjeno gore U milijunima EUR (na tri decimalna mjesta) || Godina N[38] || Godina N+1 || Godina N+2 || Godina N+3 || Upisati onoliki broj godina koliko je potrebno da se pokaže trajanje učinka (vidi točku 1.6) || UKUPNO –
|| 2014. || 2015. || 2016. || 2017. || 2018. || 2019. || 2020. || NASLOV 5 višegodišnjeg financijskog okvira || || || || || || || || Ljudski potencijali || 1,965 || 1,310 || 1,310 || 1,310 || 1,310 || 1,310 || 1,310 || 9,825 Ostali administrativni rashodi || 0,150 || 0,100 || 0,100 || 0,100 || 0,100 || 0,100 || 0,100 || 0,750 Međuzbroj za NASLOV 5 višegodišnjeg financijskog okvira || 2,115 || 1,410 || 1,410 || 1,410 || 1,410 || 1,410 || 1,410 || 10,575 –
Izvan NASLOVA 5.[39] višegodišnjeg financijskog okvira || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se Ljudski potencijali || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se Ostali rashodi administrativne prirode || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se Međuzbroj izvan NASLOVA 5 višegodišnjeg financijskog okvira || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se || Ne primjenjuje se –
UKUPNO || 2,115 || 1,410 || 1,410 || 1,410 || 1,410 || 1,410 || 1,410 || 10,575 Potrebe za ljudskim potencijalima ispunit
će se angažiranjem osoblja glavne uprave kojemu je već povjereno
upravljanje djelovanjem i/ili koje je preraspoređeno unutar glavne uprave
te, po potrebi, iz bilo kojih dodatnih sredstava koja se mogu dodijeliti
nadležnoj glavnoj upravi u okviru godišnjeg postupka dodjele sredstava
uzimajući u obzir proračunska ograničenja. 3.2.3.2. Procijenjene potrebe u pogledu
ljudskih potencijala ¨ Za prijedlog/inicijativu nije potrebno korištenje ljudskih
potencijala. þ Za prijedlog/inicijativu potrebno je korištenje ljudskih
potencijala, kako je objašnjeno u nastavku: Procjenu izraziti u ekvivalentima punog radnog vremena || || 2014. || 2015. || 2016. || 2017. || 2018. || 2019. || 2020. || Radna mjesta prema planu radnih mjesta (dužnosnici i privremeno osoblje) || || || XX 01 01 01 (Sjedište i predstavništva Komisije) || 15 || 10 || 10 || 10 || 10 || 10 || 10 || XX 01 01 02 (Delegacije) || || || || || || || || XX 01 05 01 (neizravno istraživanje) || || || || || || || || 10 01 05 01 (Izravno istraživanje) || || || || || || || Vanjsko osoblje (u ekvivalentu punog radnog vremena: EPRV)[40] || || XX 01 02 01 (UO, UNS, UsO, iz „opće omotnice”) || || || || || || || || XX 01 02 02 (UD, LD, UNS, INT i JED u delegacijama) || || || || || || || || XX 01 04 gg[41] || - u sjedištima || || || || || || || || - u delegacijama || || || || || || || || || XX 01 05 02 (UD, UNS, AO, – Neizravno istraživanje) || || || || || || || || 10 01 05 02 (UD, INT, UNS - Izravno istraživanje) || || || || || || || || Ostale proračunske linije (navedi) || || || || || || || || UKUPNO || 15 || 10 || 10 || 10 || 10 || 10 || 10 XX je dotično područje politike ili
proračunska glava. Opis poslova: Dužnosnici i privremeni djelatnici || Vidjeti opis gore. Vanjsko osoblje || 3.2.4. Usklađenost s
tekućim višegodišnjim financijskim okvirom –
¨ Prijedlog/inicijativa usklađen(a) je s tekućim
višegodišnjim financijskim okvirom. –
¨ Prijedlog/inicijativa povlači za sobom reprogramiranje
relevantnog naslova višegodišnjeg financijskog okvira. Objasniti kakvo je reprogramiranje potrebno i
navesti relevantne proračunske linije i pripadajuće iznose. –
¨ Za prijedlog/inicijativu potrebna je primjena instrumenta za
financijsku fleksibilnost ili revizija višegodišnjeg financijskog okvira[42]. Objasniti što je potrebno i navesti relevantne
naslove i proračunske linije s pripadajućim iznosima. 3.2.5. Doprinosi trećih osoba –
Prijedlogom/inicijativom nije predviđeno
sufinanciranje od strane trećih osoba. –
Prijedlogom/inicijativom predviđa se
sufinanciranje kako je procijenjeno u nastavku: Odobrena
sredstva u milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta) Ukupno || Godina N || Godina N+1 || Godina N+2 || Godina N+3 || Upisati onoliki broj godina koliko je potrebno da se pokaže trajanje učinka (vidi točku 1.6) || Ukupno Navesti tijelo koje pruža sufinanciranje || || || || || || || || UKUPNA sufinancirana odobrena sredstva || || || || || || || || 3.3. Procjena učinka na
prihode –
þ Prijedlog/inicijativa nema financijski učinak na prihode. –
¨ Prijedlog/inicijativa ima sljedeći financijski učinak: –
¨ na vlastita sredstva –
¨ na ostale prihode. U
milijunima EUR (na tri decimalna mjesta) Linija proračunskih prihoda: || Odobrena sredstva raspoloživa za tekuću proračunsku godinu || Učinak prijedloga/inicijative[43] Godina N || Godina N+1 || Godina N+2 || Godina N+3 || Upisati onoliki broj godina koliko je potrebno da se pokaže trajanje učinka (vidi točku 1.6) Članak…………. || || || || || || || || Za ostale namjenske prihode navesti linije
proračunskih rashoda na koje utječu. Navesti metodu izračuna učinka na
prihode. [1] Komunikacija Komisije Europskom parlamentu i Vijeću
„Plan za razvoj bankarske unije”, COM(2012) 510, 12.9.2012. [2] Komunikacija komisije „Nacrt za produbljenu i istinsku
ekonomsku i monetarnu uniju – Pokretanje europske rasprave”, COM(2012) 777
završna verzija/2, 30.11.2012. [3] „Ususret istinskoj ekonomskoj i monetarnoj uniji”,
izvješće predsjednika Europskog Vijeća Hermana Van Rompuya, EUCO
120/12, 26.6.2012. [4] COM(2012) 511. [5] Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o
uspostavi okvira za oporavak i rješavanje kreditnih institucija i
investicijskih društava te o izmjeni direktiva Vijeća 77/91/EEZ i
82/891/EZ, direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ
i 2011/35/EZ i Uredbe (EU) br. 1093/2010 COM (2012) 280, 06.6.2012. [6] Uredba i direktiva o kapitalnim zahtjevima
(CRR/CRD IV)http://ec.europa.eu/internal_market/bank/regcapital/index_en.htm [7] Ovisno o konačnom ishodu pregovora između
Parlementa i Vijeća, puno stupanje na snagu instrumenta sanacije vlastitim
sredstvima moglo bi se ponovno odgoditi, po mogućnosti do 2018., kako
predlaže Komisija. [8] Vidi zaključke Vijeća o jačanju aranžmana za financijsku
stabilnost EU-a od 9. listopada 2007.
http://www.consilium.europa.eu/ueDocs/cms_Data/docs/pressData/en/ecofin/96351.pdf [9] Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i
Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije
i investicijska društva i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012, SL L 176,
27.6.2013., str. 1. [10] Direktiva 2013/36/EU od 26. lipnja 2013. Europskog
parlamenta i Vijeća o pristupu djelatnosti kreditnih institucija i
bonitetnom nadzoru kreditnih institucija i investicijskih društava, izmjeni
Direktive 2002/87/EZ i stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i
2006/49/EZ, SL L 176, 27.6.2013., str. 338. [11] SL C, , str. . [12] SL C, , str. . [13] Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi
okvira za oporavak i rješavanje kreditnih institucija i investicijskih društava
te o izmjeni direktiva Vijeća 77/91/EEZ i 82/891/EZ, direktiva 2001/24/EZ,
2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ i 2011/35/EZ i Uredbe (EU) br.
1093/2010. SL C, , str. . [14] Uredba Vijeća (EU) br. .../... od ..... o dodjeli
određenih zadaća Europskoj središnjoj banci koje se odnose na
politike o bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama. [15] Direktiva 94/19/EZ Europskog parlamenta od 30. svibnja
1994. o sustavima osiguranja depozita. SL L 135, 31.5.1994., str. 5. – 14. [16] Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i
Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije
i investicijska društva i kojom se izmjenjuje Uredba (EU) br. 648/2012, SL L
176, 27.6.2013., str.1. [17] Direktiva 2013/36/EU od 26. lipnja 2013. Europskog
parlamenta i Vijeća o pristupu djelatnosti kreditnih institucija i
bonitetnom nadzoru kreditnih institucija i investicijskih društava, izmjeni
Direktive 2002/87/EZ i stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i
2006/49/EZ, SL L 176, 27.6.2013., str. 338. [18] Direktiva 94/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
30. svibnja 1994. o izmjeni Direktive 80/390/EEZ o usklađivanju zahtjeva
za izradu nacrta, kontrolu i distribuciju prospekta koje je potrebno objaviti
radi uvrštavanja vrijednosnih papira u službenu kotaciju burze, s obzirom na
obvezu da se prospekt objavi. SL L 135, 31.5.1994., str. 1. [19] Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od
26. lipnja 2013. o pristupu aktivnostima kreditnih institucija i bonitetnom
nadzoru kreditnih institucija i investicijskih društava, kojom se izmjenjuje
Direktiva 2002/87/EZ i stavljaju izvan snage Direktive 2006/48/EZ i 2006/49/EZ,
SL L 176, 27.6.2013., str. 338. [20] Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i
Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije
i investicijska društva i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012, SL L 176,
27.6.2013., str. 1. [21] Direktiva 97/9/EZ Europskog parlamenta od 3. ožujka 1997.
o sustavima za zaštitu ulagača. SL L 084, 26.3.1997., str.22. [22] Direktiva Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. o
usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava
zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili
pogona SL L 82, 22.3.2001., str. 16. [23] Direktiva 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za
namiru vrijednosnih papira SL L 166, 11.6.1998, str. 45. [24] Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na
subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS), SL
L 302, 17.11.2009., str. 32. [25] [26] SL L 298, 26.10.2012., str. 1. [27] SL 17, 6.10.1958., str. 385. [28] Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i
Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnoj dostupnosti dokumenata Europskog
parlamenta, Vijeća i Komisije, SL L 145, 31.5.2001., str. 43. [29] Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća
od 18. prosinca 2000. o zaštiti osoba u vezi s obradom osobnih podataka u
institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom protoku takvih podataka, SL L 8, 12.1.2001., str. 1. [30] Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o
slobodnom protoku takvih podataka, SL L 281, 23.11.1995., str. 31. [31] ABM: Activity-Based Management (upravljanje po
djelatnostima) Proračun temeljen na aktivnosti. [32] Kako je navedeno u članku 54. stavku 2. točki
(a) ili (b) Financijske uredbe. [33] Pojedinosti o načinima upravljanja i upućivanja
na Financijsku uredbu mogu se naći na internetskoj stranici BudgWeb: http://www.cc.cec/budg/man/budgmanag/budgmanag_en.html [34] Godina N jest godina u kojoj počinje provedba
prijedloga/inicijative. [35] Tehnička i/ili administrativna pomoć i rashodi
kojima se podupire provedba programa i/ili aktivnosti EU-a (bivše linije „BA”),
neizravno istraživanje, izravno istraživanje. [36] Rezultati se odnose na proizvode i usluge koji se
isporučuju (npr.: broj financiranih studentskih razmjena, kilometri
izgrađenih prometnica itd.). [37] Kao što je opisano u točki 1.4.2. „Posebni ciljevi…” [38] Godina N jest godina u kojoj počinje provedba
prijedloga/inicijative. [39] Tehnička i/ili administrativna pomoć i rashodi
kojima se podupire provedba programa i/ili aktivnosti EU-a (bivše linije „BA”),
neizravno istraživanje, izravno istraživanje. [40] UO = ugovorno osoblje; LO = lokalno osoblje; UNS =
upućeni nacionalni stručnjak; UsO = ustupljeno osoblje; MSD = mladi
stručnjaci u delegacijama. [41] Podograničenje za vanjsko osoblje obuhvaćeno
odobrenim sredstvima za poslovanje (nekadašnje linije „BA”) [42] Vidi točke 19. i 24. Međuinstitucijskog
sporazuma (za razdoblje od 2007. do 2013.). [43] Kad je riječ o tradicionalnim vlastitim sredstvima
(carine, pristojbe na šećer), navedeni iznosi moraju biti neto iznosi, to
jest bruto iznosi umanjeni za 25 % na ime troškova naplate.