This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52013DC0594
REPORT FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT AND THE COUNCIL Annual Report 2013 on the European Union's Development and external assistance policies and their implementation in 2012
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU Godišnje izvješće za 2013. o razvojnoj politici i politici vanjske pomoći Europske unije i njezinoj provedbi u 2012.
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU Godišnje izvješće za 2013. o razvojnoj politici i politici vanjske pomoći Europske unije i njezinoj provedbi u 2012.
/* COM/2013/0594 final */
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU Godišnje izvješće za 2013. o razvojnoj politici i politici vanjske pomoći Europske unije i njezinoj provedbi u 2012. /* COM/2013/0594 final */
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM
PARLAMENTU I VIJEĆU Godišnje izvješće za 2013. o razvojnoj
politici i politici vanjske pomoći Europske unije i njezinoj provedbi u
2012. Izgradnja globalne budućnosti u
odgovornosti i solidarnosti Europska unija (EU) primila je 2012. godine Nobelovu
nagradu za mir za doprinos unaprjeđenju mira, demokracije i ljudskih prava
u Europi. Predsjednik Europske komisije (Komisije) José Manuel Barroso u svojem
obraćanju na dodjeli Nobelove nagrade prikladno je povezao to
postignuće s globalnom solidarnošću i odgovornošću: „Kao kontinent koji je nakon pustošenja postao
jedno od najjačih svjetskih gospodarstava s najnaprednijim društvenim
sustavima i koji je najveći svjetski donator pomoći, imamo posebnu
odgovornost prema milijunima ljudi kojima je potrebna pomoć.” Na taj način Europa je u središtu svjetskih
napora za poboljšanje života kroz razvoj. EU kao cjelina i dalje je
najveći svjetski donator službene razvojne pomoći koji je u 2012. osigurao
ukupno 55,2 milijarde eura[1].
Godina 2012. također je bila i prva godina provedbe Plana za promjenu[2], čime je povećan
učinak razvojne politike EU-a u smanjenju siromaštva. Usporedno s time
napreduju pripreme za globalni okvir za razdoblje nakon 2015. s EU-om kao
ključnim sudionikom. Uz to, EU je pružao brzu i odlučnu potporu u
situacijama krize i ranjivosti kao prilikom suše u Sahelu i sukoba u Siriji i
Maliju. Provedba Plana za promjenu U Planu za
promjenu, koji je 14. svibnja 2012. donijelo Vijeće, utvrđuje se snažniji
strateški pristup smanjenju siromaštva s ciljem daljnjeg povećanja
učinka razvojne politike EU-a[3].
U tu svrhu predlaže se niz ključnih promjena načina na koje EU pruža
pomoć. One, između ostalog, uključuju i diferencirani pristup
kako bi pomoć u vidu subvencija bila usmjerena tamo gdje je najpotrebnija
i gdje može imati najveći učinak u smislu smanjenja siromaštva; usredotočenost
na maksimalno tri sektora po državi; jasniju usmjerenost na dobro upravljanje,
demokraciju i ljudska prava te uključiv i održiv rast; širu upotrebu
inovativnih financijskih sustava; poboljšanu političku koherentnost i
povećanu koordinaciju i zajedničko djelovanje s državama
članicama. Plan za promjenu trenutačno je u
provedbi. Nekoliko komunikacija donesenih tijekom 2012. bilo je
usredotočeno na posebne aspekte kao što su „Socijalna zaštita u razvojnoj suradnji Europske unije”[4]; „Korijeni demokracije i
održivog razvoja: suradnja Europske unije s civilnim društvom u vanjskim
odnosima”[5] i „Pristup EU-a otpornosti:
učenje iz krize sigurnosti hrane”[6]. Dani europskog razvoja – godišnji skup o globalnim pitanjima i
razvojnoj suradnji – bili su usredotočeni na središnju temu Plana za
promjenu: uključiv i održiv rast za ljudski razvoj. U 2012. Komisija je povećala upotrebu kombiniranja pri čemu
se kombiniraju bespovratna i ostala sredstva, kao zajmovi i vlasnički
udjeli, kako bi se stvorila odgovarajuća financijska kombinacija za
određene projekte. EU je uspostavio tri nova mehanizma kombiniranja za
Aziju, Karibe i Pacifik. Kao rezultat toga bespovratna sredstva EU-a od preko
400 milijuna eura omogućila su projekte ulaganja u državama korisnicama
čija je ukupna vrijednost približno 10 milijardi eura. Komisija je
također počela određivati opći okvir za izvješćivanje o
rezultatima te za reforme sustava praćenja i sustava izvješćivanja
povezanih s provedbom projekata i programa. U 2012. zajedničko planiranje
EU-a i država članica ostvareno je u 6 država; Etiopiji, Gani, Gvatemali,
Laosu, Maliju i Ruandi. Zajedničko planiranje u Haitiju i Južnom Sudanu
već je bilo započeto kao dio ranijeg procesa čiji je cilj bio
poboljšanje rezultata i učinka pomoći. Započet je i proces za
proširenje zajedničkog planiranja procjenom njegove izvedivosti u više od
40 novih država. Sigurnost hrane i prehrana U 2012. 870 milijuna ljudi još nije imalo
pristup dovoljnim količinama hrane. Komunikacija o otpornosti, donesena u
listopadu, navodi deset kritičnih koraka za jačanje otpornosti kod
najranjivijih naroda na svijetu. Ti se koraci kreću od strategija za
nacionalnu otpornost i planova sprječavanja/upravljanja katastrofama do
učinkovitih sustava ranog upozorenja u zemljama sklonima katastrofama kao
i inovativnih pristupa upravljanju rizikom. Ta se politika gradi na
obećavajućim rezultatima inicijativa EU-a za jačanje otpornosti
u Sahelu i na Rogu Afrike: Alliance Globale pour l'Initiative Résilience
(AGIR – Sahel) i Potpora otpornosti Roga Afrike (Supporting HoA Resilience –
SHARE). Cilj je obiju inicijativa prekinuti začarani krug suše, gladi i
siromaštva kroz održivu koordinaciju humanitarne i razvojne pomoći. U tri godine milijarda
eura iz fonda EU-a za hranu poboljšala je život više od 59 milijuna ljudi u
49 zemalja i pružila indirektnu potporu 93 milijuna ostalih ljudi. Dva programa
koja su pomogla ostvarenju ovih napredaka su program cijepljenja stoke,
rezultat kojeg je inokulacija više od 44,6 milijuna grla stoke, te program
obuke za poljoprivrednu proizvodnju za 1,5 milijuna ljudi. Prehrana je ključna u razvojnoj politici. U
2012. EU se pridružio pomaganju zemljama partnerima u smanjivanju broja djece s
poteškoćama u razvoju za barem 7 milijuna do 2025. godine. Slijedom toga,
tematski program sigurnosti hrane EU-a osigurao je 5 milijuna eura preko
tajništva Pokreta za poboljšanje prehrane (Scaling Up Nutrition – SUN) za
potporu nacionalnim naporima i osiguravanje odgovarajuće prehrane od
početka trudnoće do djetetovog drugog rođendana. Trideset i tri
zemlje u razvoju, u kojima je 59 milijuna od ukupno 165 milijuna djece s
poteškoćama u razvoju u svijetu, pridružile su se pokretu SUN do kraja
2012. EU je također odigrao aktivnu ulogu na sastanku na vrhu zemalja G8 u
svibnju gdje je pokrenut „Novi savez
za poboljšanje sigurnosti hrane i prehrane”[7].
Tijekom jeseni 2012. započele su pripreme za komunikaciju o poboljšanju
prehrane majki i djece čije je donošenje predviđeno za ožujak 2013. Socijalna zaštita Prečesto su
najranjiviji članovi društva ostavljeni i zaboravljeni u stvaranju blagostanja.
Tek 20 % svjetske populacije ima pristup odgovarajućoj socijalnoj zaštiti,
čiji nedostatak predstavlja zapreku za dugoročan i održiv razvoj. U
kolovozu je Komisija donijela komunikaciju o socijalnoj zaštiti u kojoj je
objašnjeno kako razvojna suradnja može ojačati politiku i sustave
socijalne zaštite. Ona uključuje prijedloge za potporu zemljama partnerima,
osobito u području osnova socijalne zaštite, za donošenje i
provođenje mjera za otvaranje radnih mjesta i poboljšanje mogućnosti
zapošljavanja i usmjeravanje potpore EU-a za borbu protiv uzroka socijalne
nesigurnosti. Ti prijedlozi – u skladu s onima iz Plana za promjenu o
sveobuhvatnijem pristupu ljudskom razvoju – sastavljeni su nakon široke javne
rasprave i ministri EU-a za razvoj i Europski parlament raspravit će ih
tijekom 2013. EU je izrazio i svoju potporu konceptu nacionalno definiranih
osnova socijalne zaštite, pridonio dobivanju podrške od skupine G20 i usvajanju
prijedloga o osnovama socijalne zaštite na Međunarodnoj konferenciji rada
(ILC) 2012. Potpora tranzicijskim zemljama Zajednička komunikacija „Potpora EU-a održivoj promjeni u tranzicijskim društvima”[8] usvojena u listopadu ispitala
je što EU može pružiti kako bi pomogao zemljama u tranziciji da postignu
uspješnu i održivu promjenu. Komunikacija se temelji na vlastitim iskustvima EU-a
s procesom proširenja, politikom susjedstva i razvojnom suradnjom, kao i na zajedničkoj
vanjskoj i sigurnosnoj politici (ZVSP) te zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj
politici (ZSOP). Zajednička komunikacija postavlja nekoliko konkretnih
mjera za poboljšanje načina na koji EU podupire te zemlje u postizanju
trajnih reformi. Osiguranje održive energije za sve Potpora ciljevima
inicijative UN-a „Održiva energija za
sve” (SE4ALL) postigla je značajan zamah tijekom 2012. Skupina na visokoj
razini – čiji je član povjerenik za razvoj Andris Piebalgs – upravljala
je prvom fazom inicijative čiji je cilj mobilizacija vlada, privatnog
sektora i civilnog društva kako bi se pružio univerzalni pristup modernim
energetskim sustavima, poboljšala energetska učinkovitost na svim razinama
te kako bi se udvostručio udjel obnovljive energije u globalnom
energetskom sklopu. Komisija i dansko
Predsjedništvo Vijeća Europske unije organizirali su u travnju sastanak na
vrhu EU-a o inicijativi SE4ALL tijekom kojeg je predsjednik Komisije Barroso
predstavio ambiciozni cilj pomoći zemljama u osiguravanju pristupa
održivim sustavima energije za 500 milijuna ljudi do 2030. godine. Komisija je
dodijelila 400 milijuna eura aktivnostima vezanima za energiju u sub-saharskoj
Africi kroz mehanizme kombiniranja. Također pokreće i 65 milijuna
eura vrijedan fond za tehničku pomoć, a više od 75 milijuna eura
predviđeno je za projekte elektrifikacije ruralnih područja u AKP
regiji (Afrika, Karibi, Pacifik). Više od 12
milijuna ljudi trebalo bi imati koristi od poboljšanog pristupa modernim
energetskim sustavima zahvaljujući projektima koje već financira fond
za energiju širom AKP regije. Rio+20: prema zelenijem gospodarstvu Na UN-ovoj konferenciji o održivom razvoju
(Rio+20) u lipnju EU je osigurao obveze u područjima kao što su vode,
oceani, kopno i ekosustavi, dostojanstven rad, socijalna zaštita, energija,
održiva poljoprivreda i sigurnost hrane. Na konferenciji je donesena deklaracija
„Budućnost kakvu želimo”[9]. Po prvi put je priznato da je uključivo
zeleno gospodarstvo važan alat za postizanje održivog razvoja i smanjenje
siromaštva. Također je priznato kako je potrebno hitno djelovanje u borbi
protiv neodrživih obrazaca proizvodnje i potrošnje. Pojavila se mogućnost
suradnje sa širokim rasponom zemalja spremnih na suradnju u zajedničkom
pothvatu razvoja politike zelenog gospodarstva. Također je odlučeno
da će se definirati ciljevi održivog razvoja, kao i moguća strategija
financiranja učinkovitog održivog razvoja. Postizanje milenijskih ciljeva razvoja Projekti i programi EU-a pomažu postizanju
milenijskih ciljeva razvoja diljem kontinenata i regija. Sveukupno
gledajući svijet je postigao zadivljujući napredak što se tiče
milenijskih ciljeva razvoja. Prema posljednjim dostupnim podacima[10] u svijetu se već
prepolovio broj krajnje siromašnih ljudi i to prije 2015. godine. Pristup pitkoj
vodi, broj upisanih u osnovne škole i globalni postotak zaraženosti virusom HIV-a
značajno su poboljšani, čak i ako postoje nerazmjeri između
urbanih i ruralnih područja u ovim sektorima. Izazovi i dalje ostaju, a dijelovi
sub-saharske Afrike i zemlje pogođene sukobima posebice zaostaju. Na
svjetskoj razini ostalo je još posla, pogotovo u borbi protiv gladi, smrtnosti
novorođenčadi i majki, poboljšanju kvalitete vode i sanitarnih
uvjeta. U 2012. pokrenuto je
više programa u okviru 1 milijarde eura vrijedne EU-ove inicijative milenijskih
ciljeva razvoja. Inicijativa milenijskih ciljeva razvoja kao cilj ima poticanje
bržeg napretka milenijskih ciljeva razvoja u 36 zemalja AKP-a,
osiguravajući sredstva za većinu ciljeva izvan planova kao i
financiranje na temelju rezultata u zemljama u kojima su uspješno provedene
mjere potpore. Inicijativa
milenijskih ciljeva razvoja na djelu Opskrba vodom
zanemarenih područja Toga U sklopu EU-ove
inicijative milenijskih ciljeva razvoja izdvojeno je 16,7 milijuna eura za sektor
voda i sanitarija u južnoj primorskoj regiji Toga gdje živi gotovo polovica
stanovništva i gdje je koncentrirano 90 % gospodarskih aktivnosti. Tek 13 %
stanovnika tog područja ima pristup čistoj vodi sigurnoj za
piće, koja se crpi iz tradicionalnih vodenih izvora ili crpilišta. Do
2016. bit će izgrađeno ili obnovljeno 467 crpilišta i 6 000 zahoda, a
8 500 javnih radnika i zainteresiranih strana proći će obuku. Dva
projekta, u zajedničkoj organizaciji UNICEF-a i njemačkog Crvenog
križa, imaju za cilj opskrbiti pitkom vodom i sanitarijama 140 ruralnih
zajednica u toj regiji, kao i osigurati obuku o higijeni za obitelji, s
posebnim naglaskom na djecu. Priprema
okvira za razdoblje nakon 2015. Pripreme za
posebni događaj UN-a za ocjenu napretka u postizanju milenijskih ciljeva
razvoja (rujan 2013.) i općenito rasprave o novom okviru za razdoblje
nakon 2015. postigle su značajan zamah tijekom 2012. Rad na komunikaciji
Komisije, uključujući javno savjetovanje, započeo je u srpnju i
europski povjerenik Piebalgs imenovan za člana UN-ovog odbora na visokoj
razini za razdoblje nakon 2015. U komunikaciji čije je donošenje
predviđeno za veljaču 2013. predložit će načela pristupa EU-a
sveobuhvatnom okviru za razdoblje nakon 2015. koji spaja suzbijanje siromaštva
i održivi razvoj, uključujući pregled milenijskih ciljeva razvoja i
nastavak Rio+20 konferencije. Očekuje se da će Vijeće odobriti
pristup u lipnju 2013. EU u svijetu Dobro
upravljanje, ključno za uključiv i održiv razvoj, bilo je u središnje
pitanje 2012. U skladu s Planom za promjenu i zajedničkom komunikacijom „Ljudska prava i demokracija u srcu vanjskog
djelovanja EU-a: Ususret učinkovitijem pristupu”[11], EU je iskoristio svoju paletu
vanjskih instrumenata kako bi olakšao reforme u zemljama u tranziciji, kako bi
aktivno intervenirao u kriznim situacijama s ciljem osiguranja stabilnosti i
kako bi pružio potporu slobodnim i pravednim izborima. EU je ograničio
odnose sa zemljama koje krše ljudska prava i nametnuo dalekosežne restriktivne mjere
protiv represivnih režima, usmjerivši pomoć prema civilnom društvu i
pogođenom stanovništvu. Ovo je bio slučaj u Siriji, gdje su
pogoršanje humanitarne krize i sustavno kršenje ljudskih prava doveli do toga
da je EU suspendirao bilateralnu financijsku pomoć i nametnuo snažne mjere
sankcija, usmjeravajući potporu izravno prema pogođenom stanovništvu. Sveukupno gledajući, suradnja EU-a diljem svijeta i dalje je
usmjerena na postizanje milenijskih ciljeva razvoja. Unatoč dobrim
izgledima za postizanje jedinstvenog osnovnog obrazovanja do 2015., za sub-saharsku
Afriku nije vjerojatno da će postići ključne točke
milenijskih ciljeva razvoja na vrijeme. Krajnje siromaštvo, smrtnost djece i
zdravlje majki i dalje ostaju veliki izazovi. Rezultati provedbe potpore EU-a u
sub-saharskoj Africi bili su dobri u 2012.; ukupne obveze financiranja iznosile
su 4 014 milijarde eura. Nekoliko zemalja premašilo je svoje godišnje ciljeve
zahvaljujući boljoj provedbi projekata i programa od očekivane. Najistaknutiji
primjer bila je isplata obroka od 40 milijuna eura za potporu proračuna Malaviju
u prosincu 2012. nakon pozitivnih razvoja u toj zemlji. Kako bi se na održivi način poboljšala otpornost najranjivijeg
stanovništva u regiji Sahel, Komisija je u lipnju održala konferenciju
na visokoj razini. Na konferenciji je odlučeno pokretanje partnerstva za
otpornost kroz inicijativu više zainteresiranih strana (AGIR–Sahel/Alliance
globale pour l'initiative Résilience – Sahel). AGIR pruža smjernice za povećanje otpornosti žrtava kronične
pothranjenosti u toj regiji. Postignut je konsenzus o mogućem ulaganju 750
milijuna eura tijekom tri godine za izgradnju sezonskih sigurnosnih mreža, kao
i o potrebi ulaganja u zdravstvenu skrb i ostale socijalne sektore,
funkcioniranje tržišta hrane te osnaživanje žena, uključujući one
koje rade u poljoprivredi. Kao dopunu opsežnoj pomoći EU-a Rogu
Afrike (HoA) nakon suše 2011., Komisija je pokrenula inicijativu potpore
otpornosti Roga Afrike (Supporting HoA Resilience – SHARE) kako bi potaknula
ulaganje u područja oporavka i otpornosti. Planovi čija se vrijednost
procjenjuje na 250 milijuna eura napravljeni su kako bi se povećala
angažiranost EU-a u 2012. i 2013. godini. Ti planovi uključuju potporu
poljoprivrednoj i stočnoj proizvodnji, prehrani, zdravlju stoke i
vodoopskrbi kao i upravljanju prirodnim resursima. U okviru SHARE-a Komisija
ističe da bi trebalo staviti veći relativni naglasak na nizinska
područja Roga koja se u velikoj mjeri podudaraju s područjima gdje je
(agro-)stočarstvo dominantno. SHARE je dio strateškog okvira za Rog Afrike
koji pruža holistički pristup angažmanu EU-a u toj regiji, pružajući
potporu stanovništvu u postizanju većeg mira, stabilnosti, sigurnosti i
napretka s odgovornom vladom na čelu. Širok raspon suradničkih razvojnih
projekata i četiri misije i operacije ZSOP-a koje su u tijeku također
doprinose ovom strateškom okviru. Tijekom cijele
2012. EU je igrao ključnu ulogu u Maliju u osiguranju
međunarodne mobilizacije, nakon pobune vojske/državnog udara i prijetnji
mogućeg preuzimanja sjevernog Malija od strane terorističkih skupina.
Radeći na deblokadi političke situacije EU je poduzeo mjere za obnovu
vojske i značajno je pridonijeo naporima afričkih i francuskih snaga
za intervenciju, uz odobrenje Vijeća sigurnosti UN-a početkom 2013. U
svrhu prikupljanja potpore za obnovu zemlje, EU će održati donatorsku
konferenciju u Maliju u svibnju 2013. Ova kriza istaknula je važnost
sveobuhvatnog pristupa EU-a i njegovu odlučnost da da značajan
doprinos rekonstrukciji, stabilizaciji i izgradnji trajnog mira, posebice na
sjeveru Malija. Dok je trajno rješenje političke i sigurnosne krize u
Maliju i dalje potrebno za mir i razvoj cijelog Sahela, treba se pozabaviti i
pitanjima sigurnosti i razvoja cijele regije Sahel. Uzajamna odgovornost i zajedničko zalaganje
za ljudska prava, demokraciju i vladavinu zakona središnja su pitanja
obnovljene europske politike susjedstva (EPS)[12], koja prije svega
nastoji podržavati „dubinsku
demokraciju”. Nekoliko raspodjela napravljeno je pod krovnim programima za
dodatnu podršku južnih i istočnih susjedstva: potpora za partnersku
reformu i uključivi rast (the Support for Partnership Reform and Inclusive
Growth – SPRING) i istočna partnerska integracija i suradnja (the Eastern
Partnership Integration and Cooperation – EaPIC). Tijekom cijele
2012. EU je provodio svoj odgovor na Arapsko proljeće koje je zahvatilo područja
južnog susjedstva, prema načelu „više za više”[13],
pristupu temeljenom na poticajima stvorenima za potporu partnera koji provode
reforme i grade „dubinsku
demokraciju”. Krovni program SPRING daje opipljiv oblik tom načelu
pružajući dodatnu potporu zemljama partnerima koje pokažu stvarnu
predanost i napredak. Osiguravanje obrazovanja za raseljenu sirijsku djecu Raseljenoj sirijskoj djeci isključenoj iz obrazovnog sustava
pomaže 10 milijuna eura vrijedan program EU-a. Program se provodi preko
UNICEF-a s ciljem da se za 5 500 ranjive sirijske i jordanske djece u 39 škola
u Jordanu osigura pristup besplatnom formalnom obrazovanju i drugim relevantnim
obrazovnim uslugama, kao i za domaćinske zajednice u Jordanu. Ovaj projekt
podupire jordanski obrazovni sustav na nacionalnoj razini i na razini
zajednica. U istočnom susjedstvu suradnja EU-a
nastavila je s potporom procesa reforme u zemljama partnerima. Zajednička komunikacija
„Istočno partnerstvo: smjernice
za sastanak na vrhu u jesen 2013.”[14]
u svibnju predstavljala je važan korak u pripremi budućih radova.
Pripadajuće bilateralne i multilateralne smjernice bit će vodič
za provedbu partnerstva uoči sastanka na vrhu u Vilniusu. EaPIC je podržao
Armeniju, Gruziju i Moldaviju povećanom financijskom pomoći. EU je bio posebno aktivan u Aziji
tijekom 2012. s neviđenim nizom sastanaka na visokoj razini, posjeta i susreta
na vrhu čiji je vrhunac bio deveti sastanak na vrhu ASEM-a u Laosu u
studenom. Napravljen je dobar napredak na okvirnim sporazumima, sporazumima o
partnerstvu i suradnji te na sporazumima o slobodnoj trgovini s nekoliko
azijskih partnera. EU je nastavio suradnju s organizacijama u regiji. Dogovoren
je novi plan aktivnosti s Udrugom zemalja jugoistočne Azije (ASEAN), s
naglaskom na održivom razvoju i uključivom rastu za razdoblje od 2013. do
2017. godine. Reforma u Mijanmaru/Burmi EU podupire
zadivljujuću političku i gospodarsku tranziciju koja se događa u
Mijanmaru/Burmi i ukinuo je restriktivne mjere u svibnju 2012. Komisija sada u
potpunosti sudjeluje s vladom na razvojnoj suradnji, koja se više nego
udvostručila u vrijednosti i proširila u opsegu. U veljači 2012. povjerenik Piebalgs posjetio je Mijanmar/Burmu
i najavio je 150 milijuna eura vrijedan paket potpora demokratskim reformama te
zemlje tijekom 2 godine kako bi se pomoglo uspostavi održivog rasta i razvoju
cjelokupnog stanovništva. Ovaj paket, od kojeg je 100 milijuna eura već dodijeljeno
krajem 2012., temelji se na postojećim potporama za zdravstvo,
obrazovanje, životne uvjete, raseljene ljude i izgradnju kapaciteta vlade.
Visoka predstavnica/Potpredsjednica Ashton službeno je otvorila novi ured EU-a
u Yangonu tijekom svog posjeta u travnju i rujnu, a EU je započeo postupke
za ponovnu uspostavu Općeg sustava povlastica koji će pomoći
Mijanmaru/Burmi da proširi izvoz prema Europi. Mijanmarski mirovni centar,
kojeg je predsjednik Barroso inaugurirao u studenom 2012., a koji ima središnju
ulogu u etničkom mirovnom procesu, primio je financijska sredstva za
početak rada od EU-a. Afganistan i dalje
ostaje prioritet. U svibnju Vijeće je ponovno izrazilo dugoročnu
predanost EU-a toj zemlji, obvezujući se da će barem održati
postojeće razine pomoći nakon povlačenja vojske 2014. i
poduprijeti afganistanske napore za ojačanje civilne policije i vladavine
zakona. Ove obveze stvorile su temelj djelovanja EU-a na međunarodnim
konferencijama održanima u Chicagu, Kabulu i Tokiju. Tijekom 2012. potpore EU-a
za zdravstvenu i socijalnu zaštitu dosegle su 185 milijuna eura. EU je nastavio
svoj angažman oko vladavine zakona s posebnim naglaskom na policiju. Afganistan
također koristi tematske mjere potpore kao što su ljudska prava, civilno
društvo i sigurnost hrane. Središnja Azija, koja je i
dalje krhka i jako ranjiva, važna je regija za EU. Obveze EU-a za razvojnu
suradnju u 2012. iznosile su 117 milijuna eura. Strategija EU-a za središnju
Aziju, preispitana u 2012.[15],
ostaje na snazi, a Vijeće za vanjske poslove pozdravilo je
učvršćenje odnosa s državama središnje Azije te potvrdilo prikladnost
ove strategije. Sva prioritetna područja strategije ostaju i dalje važna:
ljudska prava, vladavina zakona, dobro upravljanje i demokratizacija; mladi i
obrazovanje; gospodarski razvoj, trgovina i ulaganja; energija i promet;
održivost okoliša i vode kao i borba s uobičajenim prijetnjama i izazovima.
U 2012. razvojna suradnja EU-a stavila je naglasak na obrazovanje, javno
upravljanje financijama i investicijski sustav za središnju Aziju (Investment
Facility for Central Asia – IFCA), kao i razvoj privatnog sektora i regionalne
razine prekogranične sigurnosti. Latinska Amerika
kao cjelina postigla je značajan napredak prema točkama milenijskih
ciljeva razvoja. Bilateralna suradnja EU-a sa zemljama Latinske Amerike
usredotočila se na širok raspon sektora uključujući dobro
upravljanje, borbu protiv korupcije, obrazovanje, klimu i bioraznolikost te
potporu gospodarstva. Odnosi s karipskom regijom tijekom
2012. bili su usmjereni na praćenje i finaliziranje više inicijativa koje
su započete tijekom prijašnjih godina. Nastavak i pojačanje
političkog dijaloga s tom regijom ostao je prioritet, a otvoren je i
politički dijalog između EU-a i Karipskog foruma afričkih,
karipskih i pacifičkih država (Cariforum). U 2012. uspostavljen je i
karipski sustav ulaganja, sa službenim otvorenjem početkom 2013. Zahvaljujući zadivljujućem
gospodarskom učinku i sve čvršćoj i raširenijoj predanosti
demokratskim vrijednostima i ljudskim pravima, Latinska Amerika i karipska
regija nastavile su povećavati svoju važnost za EU tijekom 2012. Istovremeno
je odnose obilježila i zabrinjavajuća tendencija prema restriktivnim
trgovinskim praksama, kao npr. argentinska ograničenja dozvole uvoza koja
su nepovoljno utjecala na trgovinske odnose. U 2012. donesena je zajednička komunikacija
„Prema obnovljenom EU-pacifičkom
razvojnom partnerstvu”[16].
EU je održao svoj angažman s pacifičkom regijom, a najistaknutije
je njegovo sudjelovanje na 43. Forumu pacifičkih otoka u kolovozu na
Cookovom Otočju. Taj događaj okupio je čelnike zemalja regije
kako bi se odredili prioriteti kao i da bi se pružio vrijedan doprinos za
učinkovitiju razvojnu pomoć. Na drugom ministarskom sastanku Foruma
EU-a i pacifičkih otoka u lipnju raspravljalo se o sigurnosti,
upravljanju, ljudskim pravima, spolu, razvoju, klimatskim promjenama i održivom
razvoju oceanskih resursa. Unatoč kontinuiranim i koordiniranim
naporima Pacifik i dalje zaostaje u ispunjenju svih milenijskih ciljeva
razvoja. U 2012. nekoliko projekata EU-a odobreno je u pacifičkim zemljama
AKP-a za potporu napretka u postizanju ciljeva, uključujući financiranje
iz inicijative milenijskih ciljeva razvoja. Komisija je u
lipnju predložila nacrt odluke Vijeća o savezu prekomorskih zemalja i
teritorija (OCT) i EU-a[17].
10. OCT-EU forum održan je u Bruxellesu u siječnju sa sudionicima iz OCT-a
i četiri povezane države članice EU-a (Danska, Francuska, Ujedinjeno
Kraljevstvo i Nizozemska). Na forumu se raspravljalo o obnavljanju saveza kao i
o programiranju i provedbi sredstava iz Europskog fonda za razvoj. Pogled prema naprijed Godina 2013. bit
će ključna godina za oblikovanje rasprava o okviru za razdoblje nakon
2015. Predviđa se da će Komisija u veljači 2013. donijeti svoju komunikaciju
„Pristojan život za sve: stati na
kraj siromaštvu davanjem održive budućnosti svijetu”. Očekuje se da
će zaključci Vijeća o tom dokumentu biti doneseni u lipnju
2013., konsolidirajući zajednički pristup EU-a raspravama o okviru za
razdoblje nakon 2015. To je posebice važno u pogledu posebnog događaja
UN-a u rujnu 2013. na kojem će se ocijeniti napredak milenijskih ciljeva
razvoja. Opći cilj ovog novog okvira za razdoblje nakon 2015. trebao bi
biti osigurati „pristojan život za
sve” do 2030. godine, stati na kraj siromaštvu u svim dimenzijama
(gospodarskoj, društvenoj, okolišnoj) i dati svijetu održivu budućnost. Komisija će sve to upotpuniti snažnim
naporima da se oko ove teme pokrene javna rasprava. Europsko izvješće o
razvoju 2013., koje bi trebalo izaći u travnju 2013. pod naslovom „Razdoblje nakon 2015: globalno djelovanje za uključivu
i održivu budućnost”[18],
bit će daljnji doprinos EU-a globalnom dijalogu. Europski dani razvoja u
studenom 2013. također će biti usredotočeni na budućnost
razvoja. Pregovori s
Europskim parlamentom i Vijećem o višegodišnjem financijskom okviru 2014.–2020.
bit će nastavljeni u pogledu postizanja međuinstitucijskog sporazuma
koji vodi do usvajanja propisa o financijskim instrumentima do 2013. Komisija
će nastaviti s provedbom Plana za promjenu koji će također biti
u središtu programiranja u okviru višegodišnjeg financijskog okvira 2014.– 2020.
Iako diferencijacija počinje tek s novim
financijskim instrumentima, Komisija će već raditi na osiguravanju glatkog
prelaska na nova partnerstva. Usredotočit će se na dugoročnu
održivost u provedbi programa unutar trenutačnog višegodišnjeg
financijskog okvira. [1] http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/EN/foraff/137320.pdf [2] COM(2011) 637, završna verzija, 13.10.2011. [3] http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/EN/foraff/130243.pdf [4] COM(2012) 446, završna verzija, 20.8.2012. [5] COM(2012) 492, završna verzija, 12.9.2012. [6] COM(2012) 586, završna verzija, 3.10.2012. [7] Komisijino priopćenje za tisak IP-12-490,
18.5.2012. [8] JOIN(2012) 27, završna verzija, 3.10.2012. [9] http://www.un.org/en/sustainablefuture [10] http://www.un.org/millenniumgoals/pdf/MDG%20Report%202012.pdf [11] COM(2011) 886, završna verzija, 12.12.2011. [12] Odnosi EU-a sa zemljama partnerima u susjedstvu koji se
stalno razvijaju i tranzicija na južnom Mediteranu započeli su nakon
strateške ocjene EPS-a 2011. Zajednička komunikacija Komisije i
Potpredsjednika/Visokog predstavnika od 25. svibnja 2011. na temu „Novi odgovor na promjene u Susjedstvu”
uspostavila je novu viziju EPS-a, a temelji se na zajedničkoj komunikaciji
„Partnerstvo za demokraciju i
zajednički napredak s južnim Mediteranom”, koja je donesena 8. ožujka
2011. [13] Zajednička komunikacija COM (2011) 0200,
8.3.2011. [14] JOIN(2012) 13, završna verzija, 15.5.2012. [15] 3179.
sastanak Vijeća za vanjske poslove
http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/EN/foraff/131149.pdf [16] JOIN/2012/06 završna
verzija, 21.3.2012. [17] COM(2012) 362, završna verzija, 16.7.2012. Prijedlog se
temelji na pomnoj analizi trenutačne odluke, ishodu brojnih savjetovanja,
političkim izjavama Komisije, Vijeća, OCT-a i država članica kao
i na vanjskim studijama. [18] http://www.erd-report.eu/erd/index.html