(1)

Pristup sirovinama ključan je za gospodarstvo Unije i funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Postoji niz neenergetskih, nepoljoprivrednih sirovina koje se smatraju kritičnima zbog njihove velike gospodarske važnosti i njihove izloženosti velikom riziku za sigurnost opskrbe do kojeg često dolazi jer je izvor opskrbe visoko koncentriran u tek nekoliko trećih zemalja. S obzirom na ključnu ulogu koju mnoge takve kritične sirovine imaju u ostvarivanju zelene i digitalne tranzicije te s obzirom na njihove obrambene primjene i zrakoplovno-svemirske primjene, vjerojatno je da će tijekom predstojećih desetljeća potražnja za njima eksponencijalno rasti. Istodobno, povećava se rizik od poremećaja u opskrbi zbog sve većih geopolitičkih napetosti i konkurencije u području resursa. Nadalje, ako se pitanje povećane potražnje ne bude dobro rješavalo, povećana potražnja za kritičnim sirovinama mogla bi imati negativne posljedice za okoliš i društvo.

(2)

S obzirom na složenost i transnacionalni karakter lanaca vrijednosti kritičnih sirovina, nekoordinirane nacionalne mjere za osiguravanje sigurne i održive opskrbe kritičnim sirovinama sadržavaju rizik od narušavanja funkcioniranja unutarnjeg tržišta. Kritične sirovine često se eksploatiraju u određenim zemljama ili regijama, ovisno o geografskoj raspodjeli relevantnih rezervi, prevoze se drugdje radi daljnje prerade te se potom prodaju na unutarnjem tržištu za uporabu u relevantnim proizvodima. U fazi prerade kritične sirovine često se na unutarnjem tržištu nekoliko puta uvoze i izvoze prije konačne uporabe. Slično tome, recikliranje relevantnih proizvoda na kraju životnog vijeka radi oporabe kritičnih sirovina često se može odvijati u zemlji ili regiji koja nije zemlja ili regija u kojoj se otpad prikuplja, a nastale sekundarne sirovine vjerojatno će se ponovno izvoziti radi daljnje prerade i uporabe. Osim toga, kritične sirovine potrebne su na početku mnogih industrijskih lanaca vrijednosti i često su neophodan materijal za niz strateških sektora, uključujući energiju iz obnovljivih izvora, digitalnu industriju te zrakoplovno-svemirski sektor i obrambeni sektor. Stoga imaju ključnu ulogu u podupiranju gospodarskih aktivnosti na unutarnjem tržištu, a poremećaji u opskrbi mogli bi imati znatan prekogranični učinak među državama članicama.

(3)

U tom kontekstu nekoordinirana djelovanja država članica mogla bi narušiti tržišno natjecanje i fragmentirati unutarnje tržište, primjerice uvođenjem različitih propisa za tržišne subjekte, uvođenjem različitih razina pristupa praćenju rizika u pogledu opskrbe, uvođenjem različitih razina potpore nacionalnim projektima ili stvaranjem prepreka za prekograničnu trgovinu kritičnim sirovinama ili povezanom robom među državama članicama, čime se stvaraju prepreke pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta. Osim toga, pojedinačna djelovanja država članica mogla bi biti nedovoljna za djelotvorno sprečavanje poremećaja u opskrbi kritičnim sirovinama ili bi mogla biti manje učinkovita u postizanju tog cilja.

(4)

Stoga bi radi zaštite funkcioniranja unutarnjeg tržišta trebalo uspostaviti zajednički okvir Unije kako bi se osigurao pristup sigurnoj i održivoj opskrbi kritičnim sirovinama te zaštitile gospodarska otpornost i otvorena strateška autonomija Unije.

(5)

Prvo, tim bi okvirom trebalo definirati one sirovine koje se smatraju strateškima i kritičnima te ojačati otpornost lanaca opskrbe tim sirovinama u Uniji, među ostalim i utvrđivanjem i podupiranjem određenih projekata u području sirovina i priznavanjem tih projekata kao strateških projekata („strateški projekti”) te ulaganjem napora u poticanje tehnološkog napretka i učinkovitosti uporabe resursa kako bi se ublažilo očekivano povećanje potrošnje kritičnih sirovina u Uniji. Drugo, potrebno je predvidjeti mjere za jačanje sposobnosti Unije da prati i ublažava postojeće i buduće rizike za sigurnost opskrbe. Treće, okvir bi trebao sadržavati mjere za povećanje kružnosti i održivosti kritičnih sirovina koje se upotrebljavaju u Uniji.

(6)

Kako bi se osiguralo da se mjere utvrđene u ovoj Uredbi prvenstveno usmjere na najrelevantnije sirovine, trebalo bi sastaviti popis strateških sirovina i popis kritičnih sirovina. Ti bi se popisi trebali temeljiti na jasnim metodologijama o čijoj bi primjeni Komisija trebala komunicirati otvoreno i transparentno. Ti bi popisi također trebali služiti za usmjeravanje i koordiniranje nastojanja država članica da doprinesu ostvarivanju ciljeva ove Uredbe. Popis strateških sirovina trebao bi sadržavati sirovine koje su od velike strateške važnosti za funkcioniranje unutarnjeg tržišta, uzimajući u obzir način na koji se one koriste u strateškim tehnologijama na kojima se temelje zelena i digitalna tranzicija ili u obrambenim primjenama ili zrakoplovno-svemirskim primjenama, čije je obilježje znatan raskorak između globalne opskrbe i predviđene potražnje i čiju je proizvodnju relativno teško povećati, na primjer zbog toga što je potrebno mnogo vremena da se dovrše novi projekti kojima će se povećavati kapacitet opskrbe. Kako bi se uzele u obzir moguće tehnološke i gospodarske promjene, popis strateških sirovina trebalo bi periodično revidirati i, ako je potrebno, ažurirati. Kako bi nastojanja za povećanje kapacitetâ Unije duž lanca vrijednosti, jačanje kapaciteta Unije za praćenje i ublažavanje rizika za sigurnost opskrbe i povećanje diversifikacije opskrbe bila usmjerena na sirovine za koje su najpotrebnija, određene relevantne mjere trebale bi se primjenjivati samo na popis strateških sirovina. Države članice ne bi trebalo sprečavati u izradi dodatnih popisa na temelju posebnih nacionalnih potreba niti u poduzimanju odgovarajućih mjera na nacionalnoj razini.

(7)

Popis kritičnih sirovina trebao bi sadržavati sve strateške sirovine i sve ostale sirovine koje su od velike važnosti za ukupno gospodarstvo Unije i za koje postoji visok rizik od poremećaja u opskrbi koji može narušiti tržišno natjecanje i fragmentirati unutarnje tržište. Osim sektora strateških tehnologija i drugi sektori mogli bi u budućnosti biti izloženi visokim rizicima za sigurnost opskrbe. Kako bi se uzele u obzir moguće tehnološke i gospodarske promjene, Komisija bi kao i dosad trebala periodično provoditi procjenu niza sirovina na temelju podataka o proizvodnji, trgovini, primjeni, recikliranju i zamjeni kako bi se popisi strateških sirovina i kritičnih sirovina ažurirali u skladu s promjenama rizika za sigurnost opskrbe tim sirovinama i gospodarske važnosti tih sirovina na unutarnjem tržištu. Popis kritičnih sirovina trebao bi uključivati sirovine koje su dosegnule ili prekoračile i prag gospodarske važnosti i prag rizika za sigurnost opskrbe, pri čemu se relevantne sirovine ne bi rangirale prema kritičnosti. Ta bi se procjena trebala temeljiti na prosjeku najnovijih dostupnih podataka za petogodišnje razdoblje. Mjere predviđene u ovoj Uredbi koje se odnose na jedinstvenu kontaktnu točku, planiranje, istraživanje, praćenje, kružnost i održivost trebale bi se primjenjivati na sve kritične sirovine.

(8)

Na popisima strateških sirovina i kritičnih sirovina trebale bi se upotrebljavati utvrđene oznake za sirovine navedene na popisu. Kad je riječ o popisu strateških sirovina, oznake bi se, prema potrebi, trebale odnositi na stupanj čistoće koji sirovina mora postići rafiniranjem kako bi se upotrebljavala za proizvodnju strateških tehnologija. Upućivanja na strateške sirovine i kritične sirovine trebalo bi tumačiti tako da se odnose na cijeli lanac vrijednosti tih sirovina, među ostalim u njihovu neprerađenom obliku i u svim fazama prerade koje, ako je to primjenjivo, dovode do određenog stupnja čistoće. Za lanac vrijednosti aluminija trebalo bi dati posebno pojašnjenje, pri čemu osim aluminija treba navesti boksit, njegovu najvažniju rudu, i aluminijevo oksid, njegov međuoblik u preradi. Strateške sirovine i kritične sirovine u mnogim se slučajevima eksploatiraju, prerađuju ili recikliraju kao nusproizvodi drugih glavnih procesa eksploatacije, prerade i recikliranja. Stoga priroda sirovina kao nusproizvoda ne bi trebala utjecati na njihovo uvrštavanje na popis niti na njihovu obuhvaćenost relevantnim odredbama ove Uredbe.

(9)

Kako bi se podržala provedba zadaća koje se odnose na razvoj strateških projekata i njihovo financiranje, programe istraživanja, kapacitete za praćenje ili strateške zalihe i kako bi Komisija dobila odgovarajuće savjete, trebalo bi osnovati Europski odbor za kritične sirovine („Odbor”). Odbor bi se trebao sastojati od predstavnika država članica i Komisije, pri čemu bi trebao moći osigurati sudjelovanje trećih strana kao promatrača, posebno Europskog parlamenta. Kako bi se razvilo stručno znanje potrebno za provedbu određenih zadaća, Odbor bi trebao osnovati stalne podskupine za financiranje, javno prihvaćanje, istraživanje, praćenje i strateške zalihe, kao i za kružnost, učinkovitost uporabe resursa i zamjenu, koje bi trebale djelovati kao mreža, okupljajući relevantna nacionalna tijela, i koje bi se, prema potrebi, trebale savjetovati s industrijom, akademskom zajednicom, civilnim društvom i drugim relevantnim dionicima. Savjeti i mišljenja Odbora trebali bi biti neobvezujući te bi Komisija i bez njih trebala moći izvršavati svoje zadaće na temelju ove Uredbe.

(10)

Potrebno je donijeti odgovarajuće mjere za uspostavljanje zajedničkog pristupa strateškim projektima u Uniji koji se bave eksploatacijom, preradom ili recikliranjem strateških sirovina ili koji doprinose proizvodnji relevantnih zamjenskih materijala. Ti bi strateški projekti, zajedno s naporima država članica, trebali doprinositi povećanju kapaciteta kako bi se zajamčila sigurna opskrba strateškim sirovinama. I druge su mjere, posebno one povezane s istraživanjem ili kružnosti, namijenjene da doprinesu jačanju različitih faza lanca vrijednosti.

(11)

Kako bi se u Uniji smanjio sve veći rizik od poremećaja u opskrbi koji bi mogli narušiti tržišno natjecanje i fragmentirati unutarnje tržište, Komisija i države članice trebale bi ojačati kapacitet u različitim fazama lanca vrijednosti strateških sirovina kako bi se doprinijelo postizanju referentnih vrijednosti povezanih s kapacitetima Unije i diversifikacijom opskrbe. Takve referentne vrijednosti trebale bi pomoći u usmjeravanju naporâ za jačanje kapaciteta Unije u svim fazama lanca vrijednosti strateških sirovina, uključujući eksploataciju, preradu i recikliranje, te povećati diversifikaciju vanjske opskrbe strateškim sirovinama. Cilj bi trebao biti povećanje kapaciteta za svaku stratešku sirovinu u svakoj fazi lanca vrijednosti i istodobno nastojanje da ukupni kapacitet za eksploataciju, preradu i recikliranje strateških sirovina dosegne referentne vrijednosti na razini Unije. Prvo, Unija bi u većoj mjeri trebala iskorištavati svoje geološke resurse i strateške sirovine te proširiti kapacitete koji će joj omogućiti eksploataciju sirovina potrebnih da proizvede barem 10 % potrošnje strateških sirovina u Uniji. Uzimajući u obzir da kapacitet eksploatacije u velikoj mjeri ovisi o dostupnosti geoloških resursa Unije, postizanje te referentne vrijednosti ovisi o toj dostupnosti. Drugo, kako bi izgradila cjelovit lanac vrijednosti i spriječila stvaranje uskih grla u međufazama, Unijin kapacitet prerade trebalo bi također povećati te bi Unija trebala moći proizvesti barem 40 % godišnje potrošnje strateških sirovina u Uniji. Treće, očekuje se da će se narednih desetljeća sve veći udio potrošnje strateških sirovina u Uniji moći pokriti sekundarnim sirovinama, čime bi se povećale i sigurnost i održivost opskrbe Unije sirovinama. Unijin kapacitet recikliranja stoga bi morao biti dovoljan za proizvodnju barem 25 % godišnje potrošnje strateških sirovina u Uniji te bi Unija trebala moći reciklirati znatno povećane količine svake strateške sirovine iz otpada. Za tokove otpada i strateške sirovine za koje je dostupno dovoljno informacija za procjenu Unijina kapaciteta recikliranja kao udjela strateških sirovina sadržanih u tim tokovima otpada trebalo bi utvrditi dodatnu referentnu vrijednost koja se temelji na otpadu. Popratni napori za poboljšanje učinkovitosti uporabe resursa istraživanjem i inovacijama, zamjenom, podizanjem razine svijesti i ostalim relevantnim mjerama također će olakšati postizanje tih referentnih vrijednosti. Te su referentne vrijednosti ciljevi za 2030., u skladu s klimatskim i energetskim ciljevima Unije utvrđenima u Uredbi (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (3) i digitalnim ciljevima utvrđenima u Odluci (EU) 2022/2481 Europskog parlamenta i Vijeća (4), čijem ostvarivanju pomažu. Nadalje, kvalitetna radna mjesta, uključujući razvoj vještina i prelaske s jednog radnog mjesta na drugo, ublažit će rizike na tržištu rada u tom sektoru i doprinijeti osiguravanju konkurentnosti Unije. Komisija i države članice također bi trebale poticati tehnološki napredak i učinkovitost uporabe resursa kako bi se očekivano povećanje potrošnje kritičnih sirovina u Uniji smanjilo na razinu ispod odgovarajućih referentnih predviđanja. U kontekstu izrade provedbenih mjera u skladu s Direktivom 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) Komisija bi trebala razmotriti mogući doprinos zahtjevâ za ekološki dizajn postizanju prioriteta Unije utvrđenih u ovoj Uredbi.

(12)

Unija gotovo u potpunosti ovisi o samo jednoj zemlji za opskrbu nekim sirovinama. Takve ovisnosti stvaraju visok rizik od poremećaja u opskrbi koji bi mogli narušiti tržišno natjecanje i fragmentirati unutarnje tržište. Kako bi se takav potencijalni rizik ograničio i kako bi se povećala gospodarska otpornost Unije, trebalo bi raditi na tome da do 2030. Unija prestane ovisiti o bilo kojoj pojedinačnoj trećoj zemlji za više od 65 % svoje opskrbe bilo kojom strateškom sirovinom, neprerađenom ili u bilo kojoj fazi prerade, a pritom bi ipak trebalo posebno voditi računa o zemljama s kojima je Unija uspostavila strateško partnerstvo, sporazum o slobodnoj trgovini ili druge oblike suradnje koji obuhvaćaju sirovine jer se njima smanjuju rizici za sigurnost opskrbe.

(13)

Komisija bi uz pomoć Odbora trebala pratiti napredak u postizanju referentnih vrijednosti i smanjenju potražnje te izvješćivati o tom napretku kako bi se osiguralo da se referentne vrijednosti pravodobno postignu. Ako prijavljeni napredak u postizanju referentnih vrijednosti i smanjenju potražnje bude općenito nedostatan, Komisija bi trebala procijeniti izvedivost i proporcionalnost dodatnih mjera. Ako ne bude napretka samo za jednu stratešku sirovinu ili samo za malu skupinu strateških sirovina, to u načelu ne bi trebalo potaknuti dodatne napore Unije.

(14)

Komisija bi uz potporu Odbora trebala identificirati projekte u Uniji koji su namijenjeni pokretanju ili proširenju eksploatacije, prerade ili recikliranja strateških sirovina ili proizvodnji i povećavanju količine materijala koji mogu zamijeniti strateške sirovine u strateškim tehnologijama, s ciljem priznavanja takvih projekata kao strateških projekata. Djelotvornom potporom strateškim projektima mogu se poboljšati pristup sirovinama za sektore niže u lancu vrijednosti, mogu se stvoriti gospodarske prilike duž cijelog lanca vrijednosti, među ostalim i za mala i srednja poduzeća (MSP-ovi), te se može doprinijeti otvaranju radnih mjesta. Kako bi se osigurao razvoj strateških projekata u cijeloj Uniji, takvi bi projekti trebali imati koristi od pojednostavnjenih i predvidljivih postupaka izdavanja dozvola i potpore u pristupanju financiranju. Takve mjere mogle bi također potaknuti poboljšanja u ostalim postupcima izdavanja dozvola i u pristupu financiranju za projekte u području kritičnih sirovina ili drugih sirovina. Kako bi se bolje usmjerila potpora za projekte i osigurala njihova dodana vrijednost, projekte bi prije primanja potpore trebalo procijeniti prema nizu kriterija. Projekti u području sirovina u kojima su strateške sirovine nusproizvod, među ostalim i od željezne lomljevine, također bi trebali biti prihvatljivi za takvu potporu ako ispunjavaju sve relevantne kriterije. Kako bi bili priznati kao strateški projekti u Uniji, projekti bi trebali jačati sigurnost opskrbe strateškim sirovinama u Uniji. Projekti bi također trebali biti dovoljno tehnički izvedivi, uključujući očekivanu količinu strateških sirovina ili zamjenskih materijala kojima se povećava Unijin kapacitet, isključujući materijale proizvedene u istraživačke svrhe; trebali bi biti izvedeni na okolišno i društveno održiv način; te bi trebali stvarati prekogranične koristi izvan granica dotične države članice, uključujući učinke prelijevanja niže u lancu vrijednosti. Ako Komisija procijeni da su ti kriteriji ispunjeni, trebala bi objaviti odluku o priznavanju projekta kao strateškog projekta. Budući da je brzo priznavanje ključno za djelotvornu potporu sigurnosti opskrbe Unije, postupak procjene trebao bi biti jednostavan i ne bi smio biti pretjerano opterećujući.

(15)

Pri procjeni doprinosi li projekt u trećoj zemlji ili prekomorskoj zemlji i području sigurnosti opskrbe Unije trebalo bi posebno uzeti u obzir status prekomorske zemlje i područja u skladu s pravom Unije. Prekomorske zemlje i područja mogu doprinositi sigurnom pristupu Unije održivoj opskrbi strateškim sirovinama i kritičnim sirovinama, posebno u okviru strateških partnerstava.

(16)

Komisija bi uz potporu Odbora trebala identificirati strateške projekte u trećim zemljama ili prekomorskim zemljama i područjima koji su namijenjeni pokretanju ili proširenju eksploatacije, prerade ili recikliranja strateških sirovina ili proizvodnje materijala koji mogu zamijeniti strateške sirovine u strateškim tehnologijama. Kako bi se osiguralo da se takvi strateški projekti djelotvorno provode, oni bi trebali imati bolji pristup financiranju, primjerice pristupom mehanizmima smanjenja rizika za ulaganja. Kako bi se osigurala njihova dodana vrijednost, projekte bi trebalo procijeniti prema nizu kriterija. Kao i strateški projekti u Uniji, strateški projekti u trećim zemljama trebali bi jačati sigurnost opskrbe strateškim sirovinama u Uniji te bi trebali biti dovoljno tehnički izvedivi. I strateški projekti u Uniji i strateški projekti u trećim zemljama ili prekomorskim zemljama i područjima trebali bi biti u skladu s istom razinom socijalne i okolišne održivosti. Kako bi postao strateški projekt na tržištu u nastajanju ili u gospodarstvu u razvoju, projekt bi trebao biti uzajamno koristan za Uniju i za uključenu treću zemlju te stvarati dodanu vrijednost u toj zemlji, uzimajući u obzir i njegovu usklađenost sa zajedničkom trgovinskom politikom Unije. Takva vrijednost može se izvesti ako projekt doprinosi u više od jedne faze lanca vrijednosti ili stvara šire gospodarske i društvene koristi, uključujući otvaranje radnih mjesta u skladu s međunarodnim normama. Ako Komisija procijeni da su ti kriteriji ispunjeni, trebala bi objaviti odluku o priznavanju projekta kao strateškog projekta.

(17)

Kako bi se osigurala održivost povećane proizvodnje kritičnih sirovina, nove projekte u području kritičnih sirovina trebalo bi planirati i provoditi na održiv način, pri čemu bi trebalo obuhvatiti sve aspekte održivosti istaknute u publikaciji Komisije od 11. rujna 2021. naslovljenoj „Načela EU-a za održive sirovine”, uključujući zaštitu okoliša, prevenciju i svođenje na najmanju moguću mjeru društveno negativnih učinaka primjenom društveno održivih praksi kao što su poštovanje ljudskih prava, uključujući prava žena, i transparentne poslovne prakse. Projektima bi također trebalo osigurati postojanje suradnje u dobroj vjeri te opsežna i pravična savjetovanja s relevantnim dionicima kao što su lokalne zajednice i autohtoni narodi. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti poštovanju ljudskih prava ako projekt uključuje moguće preseljenje. Kako bi se nositeljima projekata pružio jasan i učinkovit način da ispune taj kriterij, dovoljnom bi se trebala smatrati sukladnost s relevantnim pravom Unije ili relevantnim nacionalnim pravom, međunarodnim normama, smjernicama i načelima, ovisno o slučaju, ili sudjelovanje u programu certifikacije priznatom na temelju ove Uredbe.

(18)

U skladu s načelom opreznosti Komisija ne bi trebala priznati projekte dubokomorskog rudarstva kao strateške projekte dok se dovoljno ne istraže učinci dubokomorskog rudarstva na morski okoliš, bioraznolikost i ljudske aktivnosti, dok se ne shvate rizici i dok se ne može pokazati da tehnologije i postupci ne nanose ozbiljnu štetu okolišu.

(19)

Svaki nositelj projekta u području strateških sirovina trebao bi moći Komisiji podnijeti zahtjev za priznavanje svojeg projekta kao strateškog projekta. Zahtjev bi trebao uključivati relevantne dokumente i dokaze povezane s kriterijima. Kako bi se bolje procijenile društvena, ekološka i gospodarska održivost, izvedivost projekta i razina pouzdanosti procjena, nositelj projekta trebao bi dostaviti i klasifikaciju projekta prema okvirnoj klasifikaciji Ujedinjenih naroda za resurse. Kako bi se omogućilo objektivno vrednovanje te klasifikacije, nositelj projekta trebao bi je potkrijepiti relevantnim dokazima. Uz zahtjev bi trebalo priložiti i vremenski raspored za projekt kako bi se moglo procijeniti kad bi projekt mogao početi doprinositi postizanju referentnih vrijednosti za domaće kapacitete ili za diversifikaciju. Budući da je potpora javnosti ključna za djelotvornu provedbu rudarskih projekata, nositelj projekta također bi trebao dostaviti plan s mjerama za poticanje potpore javnosti. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti socijalnim partnerima, civilnom društvu i nadzornim tijelima. Nositelj projekta također bi trebao dostaviti poslovni plan s informacijama o financijskoj održivosti projekta te s pregledom financiranja, vlasničke strukture i ugovora o otkupu koji su već sklopljeni kao i s procjenama o potencijalu za otvaranje radnih mjesta i o potrebama projekta za kvalificiranom radnom snagom, uključujući usavršavanje i prekvalifikaciju. Kako bi se uskladio postupak podnošenja zahtjeva, Komisija bi trebala staviti na raspolaganje jedinstven predložak za zahtjeve.

(20)

Zahtjevi koji se odnose na projekte koji bi mogli utjecati na autohtone narode trebali bi uključivati plan koji sadržava mjere namijenjene za smisleno savjetovanje s pogođenim autohtonim narodima, za sprečavanje negativnih učinaka na autohtone narode i svođenje takvih učinaka na najmanju moguću mjeru te, prema potrebi, za pravednu naknadu. Ako su ti koncepti obuhvaćeni nacionalnim pravom koje se primjenjuje na projekt, u planu bi se umjesto toga mogle opisati te mjere. Za projekte u trećim zemljama koji uključuju eksploataciju, a koji nisu obuhvaćeni Direktivom 2006/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6), nositelj projekta trebao bi dostaviti i plan za poboljšanje stanja okoliša pogođenih područja nakon završetka eksploatacije. Ako se projekt nalazi na zaštićenom području, nositelj projekta trebao bi procijeniti tehnički primjerene alternativne lokacije i opisati ih u planu, uključujući razloge zbog kojih se ne smatraju prikladnima za lokaciju projekta.

(21)

Kako bi strukturirala proces, Komisija bi trebala organizirati otvoreni poziv s redovitim datumima zaključenja, koji odgovaraju datumima sastanaka Odbora, kako bi se nositelji projekata prijavili za priznavanje njihovih projekata kao strateških projekata. Kako bi se nositeljima projekata pružila jasnoća u pogledu njihovih zahtjeva za strateške projekte, Komisija bi trebala poštovati rok za donošenje svoje odluke o tome hoće li neki projekt priznati kao strateški. Kako bi se vodilo računa o posebno složenim slučajevima ili velikom broju zahtjeva za jedan datum zaključenja, Komisija bi trebala moći jednom produljiti taj rok. Komisija bi svoju procjenu trebala podijeliti s Odborom prije njegova sastanka i uzeti u obzir mišljenje Odbora u svojoj odluci o priznavanju ili nepriznavanju projekta kao strateškog projekta.

(22)

Budući da je za osiguravanje djelotvorne provedbe strateškog projekta potrebna suradnja države članice na čijem će se državnom području on provoditi, ta država članica trebala bi imati pravo prigovoriti, a time i spriječiti, da se projekt prizna kao strateški projekt bez pristanka te države članice. Ako to učini, relevantna država članica trebala bi obrazložiti svoje odbijanje, pozivajući se na kriterije predviđene u ovoj Uredbi. Jednako tako Unija ne bi trebala priznati kao strateški projekt ni projekt kad ga treba provoditi treća zemlja, bez pristanka vlade te treće zemlje, te bi se stoga trebala suzdržati od priznanja ako vlada treće zemlje prigovori.

(23)

Kako bi se spriječila zlouporaba statusa projekta kao strateškog projekta, Komisija bi trebala imati pravo, nakon savjetovanja s Odborom i odgovornim nositeljem projekta, povući svoje priznanje strateškog projekta ako on više ne ispunjava uvjete ili ako se priznanje temeljilo na zahtjevu koji je sadržavao netočne informacije relevantne za procjenu kriterija za odabir. Kako bi se privukla dugoročna ulaganja i osigurala pravna predvidljivost, u slučaju ažuriranjâ popisa strateških sirovina iz priloga, strateški projekt trebao bi zadržati svoj status tijekom razumnog razdoblja nakon povlačenja priznanja.

(24)

S obzirom na njihovu važnost za osiguravanje sigurnosti opskrbe strateškim sirovinama i zaštitu funkcioniranja unutarnjeg tržišta, trebalo bi smatrati da su strateški projekti u javnom interesu. Sigurna opskrba strateškim sirovinama od ključne je važnosti za uspjeh zelene i digitalne tranzicije i za otpornost obrambenog sektora i zrakoplovno-svemirskog sektora. Kako bi doprinijele sigurnosti opskrbe strateškim sirovinama u Uniji, države članice trebale bi moći propisati potporu u nacionalnim postupcima izdavanja dozvola radi bržeg provedbe strateških projekata u skladu s pravom Unije.

(25)

Nacionalnim postupkom izdavanja dozvola osigurava se da su projekti u području kritičnih sirovina sigurni i da ispunjavaju okolišne, socijalne i sigurnosne zahtjeve. Pravom Unije o okolišu utvrđuju se zajednički uvjeti za sadržaj nacionalnog postupka izdavanja dozvola, čime se osigurava visoka razina zaštite okoliša i omogućuje održivo iskorištavanje potencijala Unije duž lanca vrijednosti sirovina. Priznanje projekta kao strateškog projekta stoga ne bi trebalo dovoditi u pitanje primjenjive uvjete za izdavanje dozvola za relevantne projekte, uključujući uvjete utvrđene u Direktivi 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7), Direktivi Vijeća 92/43/EEZ (8), Direktivi 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9), Direktivi 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (10), Direktivi 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11), Direktivi 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12) i Direktivi 2006/21/EZ.

(26)

Istodobno, nepredvidljivost, složenost, a ponekad i predugo trajanje nacionalnih postupaka izdavanja dozvola dovode u pitanje sigurnost ulaganja koja je potrebna za djelotvoran razvoj projekata u području strateških sirovina. Struktura i trajanje postupka izdavanja dozvola za relevantne projekte također se mogu znatno razlikovati među državama članicama. Stoga bi države članice u slučaju strateških projekata trebale primjenjivati pojednostavnjene i predvidljive postupke izdavanja dozvola kako bi osigurale i ubrzale njihovu djelotvornu provedbu. U tu bi svrhu strateškim projektima trebalo na nacionalnoj razini dodijeliti prioritetan status kako bi se osigurali brza administrativna obrada i hitno postupanje u svim sudskim postupcima i postupcima rješavanja sporova koji se na njih odnose. Ova Uredba ne bi trebala spriječiti nadležna tijela da pojednostavne izdavanje dozvola za one projekte u lancu vrijednosti kritičnih sirovina koji nisu strateški projekti.

(27)

S obzirom na njihovu ulogu u osiguravanju sigurnosti opskrbe strateškim sirovinama u Uniji i njihov doprinos otvorenoj strateškoj autonomiji Unije te zelenoj i digitalnoj tranziciji nadležno tijelo za izdavanje dozvola trebalo bi smatrati da su strateški projekti u javnom interesu. Trebalo bi biti moguće odobriti strateške projekte koji imaju negativan utjecaj na okoliš, u mjeri u kojoj su obuhvaćeni područjem primjene direktiva 2000/60/EZ, 92/43/EEZ ili 2009/147/EZ ili zakonodavnih akata Unije o obnovi kopnenih, obalnih i slatkovodnih ekosustava ako nadležno tijelo za izdavanje dozvola na temelju procjene pojedinačnog slučaja zaključi da je javni interes koji se tim projektom ostvaruje veći od tih utjecaja, pod uvjetom da su ispunjeni svi relevantni uvjeti utvrđeni u tim pravnim aktima. Pri procjenjivanju pojedinačnog slučaja trebalo bi propisno uzeti u obzir geološke posebnosti mjesta eksploatacije koje ograničavaju donošenje odluke o lokaciji zbog nepostojanja alternativnih lokacija za takva mjesta eksploatacije.

(28)

Kako bi se smanjila složenost i povećale učinkovitost i transparentnost postupka izdavanja dozvola, nositelji projekata u području kritičnih sirovina trebali bi moći komunicirati s jedinstvenom kontaktnom točkom koja je nadležna za olakšavanje i koordinaciju cijelog postupka izdavanja dozvola. U tu bi svrhu države članice trebale uspostaviti ili odrediti jednu kontaktnu točku ili više njih, pri čemu bi trebale osigurati da nositelji projekata moraju komunicirati samo s jednom jedinstvenom kontaktnom točkom. Trebalo bi prepustiti državama članicama da odluče je li jedinstvena kontaktna točka ujedno tijelo koje donosi odluke o izdavanju dozvola. Kako bi osigurale da jedinstvene kontaktne točke djelotvorno izvršavaju svoje odgovornosti, države članice trebale bi svojim jedinstvenim kontaktnim točkama osigurati dovoljno osoblja i resursa. Osim toga, nositelj projekta trebao bi imati mogućnost kontaktirati s relevantnom administrativnom jedinicom unutar jedinstvene kontaktne točke kako bi se osiguralo da ima dostupan kontakt.

(29)

Države članice trebale bi moći, s obzirom na svoju unutarnju organizaciju, odabrati hoće li uspostaviti ili odrediti svoje jedinstvene kontaktne točke na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini ili na bilo kojoj drugoj relevantnoj administrativnoj razini. Osim toga, države članice trebale bi moći na administrativnoj razini koju su odabrale uspostaviti ili odrediti različite jedinstvene kontaktne točke usmjerene samo na projekte u području kritičnih sirovina povezane s određenom fazom lanca vrijednosti, odnosno s eksploatacijom, preradom ili recikliranjem. Istodobno, nositelji projekata trebali bi moći lako identificirati jedinstvenu kontaktnu točku odgovornu za njihov projekt. U tu bi svrhu države članice trebale osigurati da u okviru zemljopisnog područja koje odgovara administrativnoj razini na kojoj su odlučile uspostaviti ili odrediti svoju jedinstvenu kontaktnu točku ne postoji više od jedne takve jedinstvene kontaktne točke odgovorne za svaku relevantnu fazu lanca vrijednosti. Budući da mnogi projekti u području kritičnih sirovina obuhvaćaju više od jedne faze lanca vrijednosti, države članice trebale bi, radi sprečavanja zabune, osigurati da se za takve projekte pravodobno odredi jedinstvena kontaktna točka.

(30)

Kako bi se osigurala jasnoća u pogledu statusa izdavanja dozvola za strateške projekte i kako bi se ograničila djelotvornost moguće zlouporabe sudskih postupaka, a da se pritom ne dovede u pitanje djelotvornost sudskog preispitivanja, države članice trebale bi osigurati pravodobno rješavanje svih sporova koji se odnose na postupak izdavanja dozvola za strateške projekte. U tu bi svrhu države članice trebale osigurati da podnositelji zahtjeva i nositelji projekata imaju na raspolaganju jednostavan postupak rješavanja sporova i da se sa strateškim projektima hitno postupa u svim sudskim postupcima i postupcima rješavanja sporova koji se na njih odnose, ako su i u mjeri u kojoj su u nacionalnom pravu predviđeni takvi hitni postupci.

(31)

Kako bi se građanima i poduzećima omogućilo da izravno iskoriste prednosti unutarnjeg tržišta bez nepotrebnih dodatnih administrativnih opterećenja, Uredbom (EU) 2018/1724 Europskog parlamenta i Vijeća (13), kojom je uspostavljen jedinstveni digitalni pristupnik, utvrđuju se opća pravila za pružanje informacija i za postupke i usluge podrške relevantne za funkcioniranje unutarnjeg tržišta putem interneta. Zahtjevi u pogledu informacija i postupci obuhvaćeni ovom Uredbom trebali bi biti u skladu sa zahtjevima iz Uredbe (EU) 2018/1724. Osobito, trebalo bi osigurati da nositelji strateških projekata mogu u potpunosti preko interneta pristupiti svim postupcima povezanima s postupkom izdavanja dozvola te da ih tako mogu i dovršiti, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1724 i Prilogom II. toj uredbi.

(32)

Kako bi nositeljima projekata i drugim ulagateljima pružile sigurnost i jasnoću koje su potrebne za razvoj strateških projekata, države članice trebale bi osigurati da postupak izdavanja dozvola u vezi s takvim projektima ne traje dulje od utvrđenih rokova. Postupak izdavanja dozvola za strateške projekte koji se odnose samo na preradu ili recikliranje ne bi trebao trajati dulje od 15 mjeseci. Postupak izdavanja dozvola za strateške projekte koji uključuju eksploataciju trebao bi, uzimajući u obzir složenost i razmjer mogućih posljedica, trajati najviše 27 mjeseci. Međutim, izrada izvješća o procjeni utjecaja na okoliš u skladu s Direktivom 2011/92/EU odgovornost je nositelja projekta i ne bi trebala biti dio vremenskih okvira koje države članice moraju poštovati. U tu bi svrhu jedinstvena kontaktna točka trebala poslati obavijest o datumu do kojeg nositelj projekta mora podnijeti izvješće o procjeni utjecaja na okoliš, a nijedno razdoblje između tog datuma na koji je poslana obavijest i stvarnog podnošenja izvješća ne bi trebalo uračunavati u vremenski okvir. Isto bi se načelo trebalo primjenjivati ako, nakon potrebnih savjetovanja, jedinstvena kontaktna točka obavijesti nositelja projekta o mogućnosti podnošenja dodatnih informacija kako bi se dovršilo izvješće o procjeni utjecaja na okoliš. U iznimnim slučajevima povezanima s prirodom, složenošću, lokacijom ili veličinom predloženog projekta države članice trebale bi moći produljiti rokove. Takvi iznimni slučajevi mogli bi obuhvaćati nepredviđene okolnosti zbog kojih je potrebno dopuniti ili dovršiti procjene utjecaja na okoliš povezane s projektom.

(33)

Države članice trebale bi nadležnim tijelima osigurati dostatne resurse i osoblje kako bi tim tijelima omogućile da djelotvorno poštuju rokove koji su im određeni. Na zahtjev država članica Komisija bi im preko Instrumenta za tehničku potporu uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/240 Europskog parlamenta i Vijeća (14) trebala pomoći pri osmišljavanju, razvoju i provedbi reformi, uključujući jačanje administrativnih kapaciteta povezanih s nacionalnim postupkom izdavanja dozvola, kao što je jedinstvena kontaktna točka.

(34)

Procjene okoliša i ekološka odobrenja koje se zahtijevaju pravom Unije, među ostalim i za vodu, tlo, staništa i ptice, sastavni su dio postupka izdavanja dozvola za projekt u području sirovina i ključna zaštitna mjera za sprečavanje negativnih utjecaja na okoliš ili svođenje takvih utjecaja na najmanju moguću mjeru. Međutim, kako bi se osiguralo da je postupak izdavanja dozvola za strateške projekte predvidljiv i pravodoban, trebalo bi iskoristiti svaku mogućnost za pojednostavnjenje potrebnih procjena i odobrenja, pri čemu se razina zaštite okoliša niti kvaliteta procjena ne smiju smanjiti. U tu bi svrhu trebalo objediniti potrebne procjene zajedničkim ili koordiniranim postupkom kako bi se izbjegla nepotrebna preklapanja. Osim toga, nositelji projekata i nadležna tijela trebali bi prije provedbe objedinjene procjene postići izričit dogovor o njezinu opsegu kako bi se spriječile nepotrebne naknadne radnje. Naposljetku, nositelji projekata trebali bi moći komunicirati s jednim tijelom za potrebe tog zajedničkog ili koordiniranog postupka.

(35)

Sukobi oko uporabe zemljišta mogu stvoriti prepreke za provedbu projekata u području kritičnih sirovina. Dobro osmišljeni planovi, uključujući prostorne planove i zoniranje, u kojima je uzeta u obzir mogućnost za provedbu projekata u području kritičnih sirovina i za koje je provedena procjena mogućih utjecaja na okoliš, mogu doprinijeti pronalaženju ravnoteže između javnih dobara i interesa smanjenjem rizika od neslaganja i ubrzanjem održivog uvođenja projekata u području kritičnih sirovina u Uniji. Nacionalna, regionalna i lokalna nadležna tijela stoga bi pri izradi relevantnih planova trebala razmotriti uključivanje odredbi za projekte u području kritičnih sirovina. Time se ne dovode u pitanje postojeći zahtjevi u pogledu procjene mogućih utjecaja takvih planova na okoliš niti potrebna kvaliteta takvih procjena.

(36)

Projekti u području kritičnih sirovina u Uniji često imaju poteškoće s pristupom financiranju. Visoka nestabilnost cijena, dugi rokovi dovršetka, visoka koncentracija i netransparentnost česta su obilježja tržištâ kritičnih sirovina. Usto, za financiranje u tom sektoru potrebna je visoka razina stručnog znanja koje često nedostaje u financijskim institucijama. Kako bi prevladale te poteškoće i doprinijele ostvarivanju stabilne i pouzdane opskrbe strateškim sirovinama, države članice i Komisija trebale bi pomoći u pristupanju financiranju i administrativnoj podršci.

(37)

Robustan europski lanac vrijednosti potreban je kako bi se osigurala sigurnost opskrbe radi zaštite funkcioniranja unutarnjeg tržišta, a povećanje kapaciteta može se postići samo s odgovarajućim financijskim sredstvima, čiji bi jedan dio mogao potjecati iz postojećih fondova Unije. Projekti u području kritičnih sirovina, uključujući strateške projekte, mogli bi biti prihvatljivi za potporu iz takvih fondova ako su ispunjeni uvjeti odgovarajućih programa, povezani primjerice s geografskim položajem, okolišem ili doprinosom inovacijama. Relevantni fondovi obuhvaćaju programe kohezijske politike, kao što je Europski fond za regionalni razvoj uspostavljen Uredbom (EU) 2021/1058 Europskog parlamenta i Vijeća (15), čije dodjele bespovratnih sredstava za promicanje regionalne kohezije mogu omogućiti MSP-ovima razvoj inovativnih projekata, primjerice onih povezanih sa smanjenjem potrošnje energije pri preradi sirovina. Fond za pravednu tranziciju uspostavljen Uredbom (EU) 2021/1056 Europskog parlamenta i Vijeća (16) mogao bi se također upotrijebiti za potporu takvim vrstama projekata u mjeri u kojoj doprinose smanjenju socijalnih i gospodarskih troškova nastalih zbog zelene tranzicije. Osim toga, Mehanizam za oporavak i otpornost uspostavljen Uredbom (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća (17), posebno njegovo poglavlje o planu RePowerEU, u čijem su središtu energetska sigurnost i diversifikacija opskrbe energijom, mogao bi se mobilizirati za potporu projektima koji se, primjerice, bave recikliranjem ili oporabom sirovina. Inovacijski fond uspostavljen Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (18), čiji je cilj prije svega usmjeriti čiste i inovativne tehnologije na tržište, mogao bi pružiti bespovratna sredstva, među ostalim, kako bi se omogućio razvoj kapaciteta za recikliranje sirovina povezanih s tehnologijama s niskim emisijama ugljika. Osim toga, program InvestEU uspostavljen Uredbom (EU) 2021/523 Europskog parlamenta i Vijeća (19) vodeći je program Unije za poticanje ulaganja, osobito u zelenu i digitalnu tranziciju, pružanjem financijske i tehničke pomoći. Uporabom mehanizama mješovitog financiranja program InvestEU doprinosi privlačenju dodatnog javnog i privatnog kapitala. Komisija će surađivati s partnerima u provedbi programa InvestEU kako bi se povećala potpora za relevantne projekte i ulaganja u njih, u skladu sa zajedničkim ciljevima utvrđenima u Uredbi (EU) 2021/523 i ovoj Uredbi. Naposljetku, projekti u trećim zemljama koji doprinose diversifikaciji opskrbe Unije mogli bi se podupirati iz relevantnih fondova, kao što su Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju te Europski fond za održivi razvoj plus uspostavljeni Uredbom (EU) 2021/947 Europskog parlamenta i Vijeća (20).

(38)

Kako bi se pronašlo rješenje za ograničenja javnih i privatnih ulaganja koja su trenutačno često fragmentirana, olakšali integracija i povrat ulaganja, Komisija, države članice i razvojne banke trebale bi se bolje koordinirati i stvoriti sinergiju među postojećim programima financiranja na razini Unije i na nacionalnoj razini te osigurati bolju koordinaciju i suradnju s industrijom i ključnim dionicima iz privatnog sektora. U tu svrhu trebalo bi osnovati posebnu podskupinu Odbora koja bi okupila stručnjake iz država članica, Komisije i relevantnih javnih financijskih institucija. Ta bi podskupina trebala raspravljati o pojedinačnim potrebama za financiranjem strateških projekata i postojećim mogućnostima financiranja tih projekata kako bi nositeljima projekata preporučila najbolji način za pristup postojećim mogućnostima financiranja. Kad raspravlja o financiranju strateških projekata u trećim zemljama i daje preporuke u vezi s time, Odbor bi posebno trebao uzeti u obzir strategiju Global Gateway utvrđenu u Zajedničkoj komunikaciji Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 1. prosinca 2021. naslovljenoj „Global Gateway”.

(39)

Privatna ulaganja trgovačkih društava, financijskih ulagatelja i kupaca od ključne su važnosti. Ako privatna ulaganja sama po sebi nisu dovoljna, za djelotvorno pokretanje projekata duž lanca vrijednosti kritičnih sirovina može biti potrebna javna potpora, primjerice u obliku jamstava, zajmova ili vlasničkih i kvazivlasničkih ulaganja. Ta javna potpora može činiti državnu potporu. Takva državna potpora trebala bi imati poticajan učinak i biti nužna, primjerena i razmjerna. Postojeće smjernice za državne potpore, koje su nedavno detaljno revidirane u skladu s ciljevima usporedne tranzicije, pružaju brojne mogućnosti za potporu ulaganjima duž lanca vrijednosti kritičnih sirovina pod određenim uvjetima.

(40)

Javna potpora upotrebljava se kako bi se na razmjeran način otklonili određeni utvrđeni tržišni nedostaci ili popravile investicijske okolnosti koje nisu optimalne, pri čemu se djelovanjima ne bi trebalo udvostručavati privatno financiranje, istiskivati privatno financiranje niti narušavati tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu. Djelovanja bi trebala imati jasnu dodanu vrijednost za Uniju.

(41)

Nestabilne cijene više strateških sirovina, pogoršane zbog ograničenih sredstava zaštite od rizika na dugoročnim tržištima, stvaraju prepreku kako za nositelje projekata koji nastoje osigurati financiranje za projekte u području strateških sirovina tako i za potrošače niže u lancu vrijednosti koji nastoje osigurati stabilne i predvidljive cijene ključnih ulaznih materijala. Kako bi se smanjila neizvjesnost u pogledu budućih cijena strateških sirovina i time ograničio rizik za sigurnost opskrbe radi zaštite funkcioniranja unutarnjeg tržišta, potrebno je predvidjeti uspostavljanje sustava koji bi i zainteresiranim otkupljivačima i nositeljima strateških projekata omogućio da navode svoje ponude za kupnju ili prodaju te povezivao otkupljivače i nositelje čije ponude potencijalno međusobno odgovaraju jedna drugoj.

(42)

Postojeće poznavanje i kartiranje nalazišta sirovina u Uniji potječe iz vremena kad osiguravanje opskrbe kritičnim sirovinama za razvoj strateških tehnologija nije bilo prioritet. Nedostatak ažuriranih geoloških informacija o kritičnim sirovinama u Uniji mogao bi ugroziti razvoj projekata eksploatacije, čime se oslabljuju napori za smanjenje rizika za opskrbu i zaštitu funkcioniranja unutarnjeg tržišta. Kako bi prikupile i ažurirale informacije o nalazištima kritičnih sirovina, države članice trebale bi, ako je to relevantno s obzirom na geološke uvjete, izraditi nacionalne programe kartiranja za opće istraživanje kritičnih sirovina i glavnih minerala koji se vade zajedno s njima. To bi trebalo uključivati mjere kao što su geološko kartiranje, geokemijske kampanje, geološko-znanstvena istraživanja i ponovna obrada postojećih geološko-znanstvenih skupova podataka. Time se povećava vjerojatnost pronalaženja novih ležišta, što bi pak trebalo potaknuti ulaganja u istraživanje. U okviru programâ istraživanja također bi trebalo razmotriti primjenu novih tehnika istraživanja koje omogućuju utvrđivanje nalazišta na većoj dubini od konvencionalnih tehnika. Kako bi olakšale razvoj projekata eksploatacije, države članice trebale bi objaviti određene osnovne informacije prikupljene u okviru svojih nacionalnih programa istraživanja, ako je to primjenjivo uz primjenu okvira infrastrukture za prostorne informacije utvrđenog Direktivom 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (21), a istodobno bi na zahtjev trebale pružati detaljnije informacije. Komisija bi trebala moći izdavati smjernice za promicanje usklađenog formata programâ istraživanja.

(43)

Svemirski podaci i usluge koje proizlaze iz promatranja Zemlje mogu doprinijeti naporima za stvaranje održivih lanaca vrijednosti kritičnih sirovina zahvaljujući stalnom protoku informacija, što bi moglo biti korisno za aktivnosti kao što su praćenje rudarskih područja, upravljanje tim područjima, procjenjivanje utjecaja na okoliš i socioekonomskog učinka ili istraživanje mineralnih sirovina. Budući da se promatranjem Zemlje mogu prikupiti podaci o udaljenim i nedostupnim područjima, države članice trebale bi to u što većoj mjeri uzeti u obzir u izradi i provedbi svojih nacionalnih programa istraživanja.

(44)

Iako je potrebno ojačati Unijine lance vrijednosti kritičnih sirovina radi povećanja sigurnosti opskrbe, lanci opskrbe kritičnim sirovinama i dalje će biti globalni i izloženi vanjskim čimbenicima. Nedavni događaji i oni u tijeku, od krize uzrokovane bolešću COVID-19 do ničim izazvane i neopravdane vojne agresije na Ukrajinu, ukazali su na osjetljivost određenih lanaca opskrbe Unije na poremećaje. Kako bi industrije Unije i država članica mogle predvidjeti poremećaje u opskrbi i bile spremne za njihove posljedice, trebalo bi razviti mjere za jačanje kapaciteta za praćenje, koordinaciju strateških zaliha i jačanje pripravnosti trgovačkih društava.

(45)

Države članice nemaju jednak kapacitet za informiranje o riziku i predviđanje rizika niti su sve države članice razvile namjenske strukture za praćenje lanaca opskrbe kritičnim sirovinama koje bi mogle upozoriti trgovačka društva na moguće rizike od poremećaja u opskrbi. Iako su neka trgovačka društva uložila sredstva u praćenje svojih lanaca opskrbe, druga nemaju kapacitete su za to. Stoga bi, s obzirom na globalnu dimenziju lanaca opskrbe kritičnim sirovinama i njihovu složenost, Komisija trebala razviti poseban instrument s podacima o praćenju kojim bi se procjenjivali rizici za sigurnost opskrbe kritičnim sirovinama i kojim bi se osigurala dostupnost prikupljenih informacija tijelima javne vlasti i privatnim akterima, čime bi se povećale sinergije među državama članicama. Kako bi se osiguralo da su lanci vrijednosti Unije dovoljno pripremljeni za moguće poremećaje u opskrbi za koje je vjerojatno da bi mogli narušiti tržišno natjecanje i fragmentirati unutarnje tržište, kao što su oni izazvani geopolitičkim sukobima, Komisija bi trebala provoditi testiranja otpornosti kojima bi se procjenjivala osjetljivost lanaca opskrbe strateškim sirovinama i njihova izloženost rizicima za sigurnost opskrbe. Države članice trebale bi, kad je to moguće, doprinijeti tom postupku na način da takve testove provode putem svojih nacionalnih tijela za opskrbu i informiranje koja su nadležna za kritične sirovine. Odbor bi trebao osigurati koordinaciju provedbe testova otpornosti koje provode Komisija i države članice. Ako nijedna država članica nema kapacitete za provođenje potrebnog testa otpornosti za određenu stratešku sirovinu, Komisija bi ga trebala sama provesti. Komisija bi trebala predložiti i moguće strategije koje tijela javne vlasti i privatni akteri mogu donijeti za ublažavanje rizika za sigurnost opskrbe, kao što su izgradnja strateških zaliha ili daljnja diversifikacija opskrbe. U svrhu prikupljanja informacija koje su potrebne za provedbu mjera praćenja i testova otpornosti, Komisija bi se trebala koordinirati s relevantnom stalnom podskupinom Odbora, a države članice trebale bi utvrditi i pratiti ključne tržišne subjekte.

(46)

Strateške zalihe važan su instrument za ublažavanje poremećaja u opskrbi, posebno kad je riječ o opskrbi kritičnim sirovinama. Iako bi se predloženim instrumentom za izvanredne okolnosti na jedinstvenom tržištu, kako ga je predložila Komisija, dopustilo eventualno uspostavljanje takvih strateških zaliha u slučaju aktivacije režima pojačanog opreza na jedinstvenom tržištu, države članice i trgovačka društva nisu dužni stvarati svoje strateške zalihe prije nego što dođe do poremećaja u opskrbi. Osim toga, u Uniji ne postoji koordinacijski mehanizam koji bi omogućio izradu zajedničke procjene i analize mogućih preklapanja i sinergija. Stoga bi kao prvi korak, uzimajući u obzir sadašnji nedostatak relevantnih informacija, države članice Komisiji trebale dostaviti informacije o mogućim strateškim zalihama, i ako postoje, navesti upravljaju li njima tijela javne vlasti ili gospodarski subjekti u ime država članica. Te bi informacije trebale sadržavati zbirne količine strateških zaliha dostupnih po pojedinoj strateškoj sirovini, prognozu kretanja količina zaliha te pravila i postupke koji se primjenjuju na te strateške zalihe. Svaki bi zahtjev trebao biti razmjeran, u njemu bi trebalo uzeti u obzir troškove i napor potrebne za stavljanje podataka na raspolaganje kao i utjecaj zahtjeva na nacionalnu sigurnost te bi trebalo utvrditi odgovarajuće rokove za dostavljanje traženih informacija. Države članice trebale bi moći dodati informacije o strateškim zalihama gospodarskih subjekata u analizu, iako one nisu predmet zahtjeva za informacije. Komisija bi s podacima trebala postupati na siguran način i objaviti samo zbirne informacije. U drugom bi koraku Komisija, na temelju prikupljenih informacija, trebala izraditi prijedlog referentne vrijednosti koja bi se trebala smatrati sigurnom razinom Unijinih strateških zaliha, uzimajući u obzir ukupnu godišnju potrošnju dotičnih strateških sirovina u Uniji. Odbor bi u dogovoru s Komisijom, na temelju usporedbe postojećih strateških zaliha i ukupnih strateških zaliha strateških sirovina u cijeloj Uniji, trebao moći izdati neobvezujuća mišljenja državama članicama o tome kako da povećaju konvergenciju i potaknuti ih na stvaranje svojih strateških zaliha. Odbor bi pritom trebao razmotriti jesu li i dalje potrebni poticaji za razvoj strateških zaliha od strane privatnih ili javnih subjekata koji koriste strateške sirovine.

(47)

Komisija bi radi poticanja daljnje koordinacije trebala osigurati potrebno savjetovanje s državama članicama prije njihova sudjelovanja na međunarodnim forumima na kojima bi se moglo raspravljati o takvim strateškim zalihama, osobito putem posebne stalne podskupine Odbora. Slično tome, kako bi se povećala komplementarnost između ove Uredbe i drugih horizontalnih instrumenata ili instrumenata za specifično područje, Komisija bi trebala osigurati da se prikupljene i agregirane informacije prosljeđuju mehanizmima pojačanog opreza ili mehanizmima za upravljanje kriznim situacijama, kao što su savjetodavna skupina predloženog Instrumenta za izvanredne okolnosti na jedinstvenom tržištu, Europski odbor za poluvodiče osnovan Uredbom (EU) 2023/1781 Europskog parlamenta i Vijeća (22), Odbor HERA-e osnovan Odlukom Komisije 2021/C 393 I/02 (23) ili Odbor za zdravstvene krize osnovan Uredbom Vijeća (EU) 2022/2372 (24).

(48)

Kako bi se osiguralo da su dovoljno pripremljena za suočavanje s mogućim poremećajima u opskrbi, velika društva koja upotrebljavaju strateške sirovine u proizvodnji strateških tehnologija u Uniji trebala bi provesti procjenu rizika za svoje lance opskrbe. Time će se osigurati da uzmu u obzir rizike za sigurnost opskrbe strateškim sirovinama i prema potrebi razviju odgovarajuće strategije ublažavanja rizika kako bi se bolje pripremila u slučaju poremećaja u opskrbi. Takva velika društva trebala bi u okviru te procjene rizika kartirati podrijetlo svojih strateških sirovina, analizirati čimbenike koji bi mogli utjecati na njihovu opskrbu i procijeniti njihovu osjetljivost na poremećaje u opskrbi. U slučaju otkrivanja slabih točaka utvrđena velika društva trebala bi uložiti napore kako bi ih ublažila. Ta bi se procjena rizika trebala temeljiti na podacima koje su društva prikupila od svojih dobavljača, a ako takvi podaci nisu dostupni, trebala bi se temeljiti, u mjeri u kojoj je to moguće, na podacima koji su javno dostupni ili koje objavljuje Komisija. Države članice trebale bi moći zahtijevati da se izvješće o toj procjeni rizika dostavlja upravnim odborima trgovačkih društava. Kako bi se uzela u obzir potreba za zaštitom trgovinskih i poslovnih tajni te kako bi se ograničilo izlaganje osjetljivosti trgovačkih društava, to se izvješće ne bi trebalo objavljivati. Na temelju tih mjera trebalo bi dodatno razmotriti troškove zbog mogućih poremećaja u opskrbi, a da se pritom ne propisuju definirane strategije ublažavanja.

(49)

Brojna tržišta strateških sirovina nisu potpuno transparentna te su koncentrirana na strani ponude, što povećava pregovaračku moć prodavateljâ i cijene za kupce. Kako bi doprinijela smanjenju cijena za poduzeća koja imaju poslovni nastan u Uniji, Komisija bi trebala uspostaviti sustav u kojem se može agregirati potražnja zainteresiranih kupaca. Kako bi se izbjegao nerazmjeran učinak na tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu, Komisija bi, uz savjetovanje s Odborom, trebala provesti procjenu učinka sustava na tržište za svaku stratešku sirovinu koja se dodaje u sustav. Pri uspostavljanju takvog sustava Komisija bi trebala uzeti u obzir iskustvo stečeno u provođenju sličnih mjera, posebno u pogledu zajedničke kupnje plina u skladu s Uredbom Vijeća (EU) 2022/2576 (25). Sve mjere u okviru tog mehanizma trebale bi biti u skladu s pravom tržišnog natjecanja Unije.

(50)

Odredbe ove Uredbe o praćenju i strateškim zalihama ne podrazumijevaju usklađivanje nacionalnih zakona i propisa niti zamjenjuju postojeće mehanizme. Poticaji za praćenje i za pripravnost za rizik trebali bi biti u skladu s pravom Unije. Zakonodavni akti Unije, kao što su predloženi Instrument za izvanredne okolnosti na jedinstvenom tržištu, čiji je cilj predvidjeti, ublažiti i odgovoriti na krizu koja utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta, ili Uredba (EU) 2022/2372, mogli bi se primjenjivati na strateške i kritične sirovine u slučaju krize ili prijetnje u mjeri u kojoj su te sirovine obuhvaćene područjem primjene tih zakonodavnih akata. Komisija bi trebala osigurati komplementarnost i usklađenost ove Uredbe i Unijinih kriznih instrumenata razmjenom informacija između relevantnih savjetodavnih i upravljačkih tijela osnovanih tim zakonodavnim aktima.

(51)

Većina kritičnih sirovina su metali, koji se u načelu mogu beskonačno reciklirati, iako ponekad uz smanjenje kvalitete. To omogućuje prelazak na istinski kružno gospodarstvo u kontekstu zelene tranzicije, dok se istodobno povećava dostupnost kritičnih sirovina i time doprinosi sigurnosti opskrbe. Nakon početne faze naglog rasta potražnje za kritičnim sirovinama za nove tehnologije, u kojoj će primarno eksploatacija i prerada i dalje biti glavni izvor sirovina, recikliranje bi trebalo sve više smanjivati potrebu za primarnom eksploatacijom i s njom povezane posljedice. To bi trebalo učiniti uz istodobno održavanje visoke razine Unijina kapaciteta za recikliranje preko čvrstog tržišta sekundarnih kritičnih sirovina. Međutim, danas su stope recikliranja većine kritičnih sirovina niske, a tokovi otpada kao što su baterije, električna i elektronička oprema te vozila šalju se na recikliranje u treće zemlje. Sustavi i tehnologije recikliranja često nisu prilagođeni posebnostima tih sirovina. Inovacije imaju važnu ulogu u smanjenju potrebe za kritičnim sirovinama, smanjenju rizika od nestašice u opskrbi i razvoju tehnologija recikliranja kako bi se na odgovarajući i siguran način vadile kritične sirovine iz otpada. Stoga je potrebno donijeti žurne mjere za suočavanje s različitim čimbenicima koji ograničavaju potencijal za kružnost.

(52)

Države članice zadržavaju važne nadležnosti u području kružnosti, na primjer u području sustavâ sakupljanja i obrade otpada. Trebalo bi iskoristiti te nadležnosti kako bi se povećala stopa sakupljanja i recikliranja za tokove otpada s visokim potencijalom oporabe kritičnih sirovina, uključujući elektronički otpad, primjerice korištenjem financijskih poticaja kao što su popusti, novčane nagrade ili sustavi povrata pologa, uz istodobno očuvanje cjelovitosti unutarnjeg tržišta. Kako bi se povećala uporaba sekundarnih kritičnih sirovina, to bi moglo uključivati i različite naknade za odgovornost proizvođača, pod uvjetom da takve naknade postoje u nacionalnom pravu, u korist proizvoda koji sadržavaju veći udio sekundarnih kritičnih sirovina oporabljenih iz otpada recikliranog u skladu s okolišnim standardima utvrđenima u pravu Unije. Takve sekundarne kritične sirovine oporabljene iz otpada trebale bi uključivati oporabu koja se provodi u skladu sa standardima treće zemlje koji pružaju jednaku zaštitu kao standardi Unije. I tijela država članica trebala bi doprinijeti tome kao kupci kritičnih sirovina i proizvoda koji ih sadržavaju, a nacionalni programi za istraživanje i inovacije trebali bi pružiti znatne resurse za poboljšanje znanja i tehnologije za kružnost kritičnih sirovina i učinkovitost materijala. Naposljetku, države članice trebale bi promicati oporabu kritičnih sirovina iz otpada od vađenja minerala poboljšanjem dostupnosti informacija te uklanjanjem pravnih, gospodarskih i tehničkih prepreka. Države članice trebale bi kao moguće rješenje razmotriti mehanizme podjele rizika između subjekata i pojedinačne države članice radi promicanja oporabe iz zatvorenih postrojenja za gospodarenje otpadom. Odbor bi također trebao olakšati razmjenu najboljih praksi među državama članicama u pogledu koncepcije i provedbe njihovih nacionalnih programa.

(53)

Unija u brojnim svojim regijama već vrlo dugo eksploatira sirovine, što je dovelo do toga da u zatvorenim postrojenjima postoje znatne količine otpada od vađenja minerala, pri čemu potencijal tog otpada za dobivanje kritičnih sirovina uglavnom još nije analiziran jer je njegova gospodarska važnost tek nedavno porasla. Oporaba kritičnih sirovina iz postrojenja za gospodarenje otpadom od vađenja minerala može povećati kapacitet Unije te istodobno stvarati gospodarsku vrijednost i otvarati nova radna mjesta u povijesnim rudarskim regijama, koje su često pogođene deindustrijalizacijom i propadanjem. Krupne prepreke boljem iskorištavanju potencijala kritičnih sirovina iz otpada od vađenja minerala su to što se nije obraćala pozornost na udio kritičnih sirovina u tom otpadu i to što o njemu nema informacija, posebno kad je riječ o otpadu u zatvorenim postrojenjima za gospodarenje otpadom.

(54)

Oporaba kritičnih sirovina iz postrojenja za gospodarenje otpadom od vađenja minerala trebala bi biti dio vrednovanja relevantnih postrojenja za gospodarenje otpadom. Direktivom 2006/21/EZ utvrđuju se visoki zahtjevi u pogledu gospodarenja otpadom od industrija vađenja minerala koji se odnose na zaštitu okoliša i ljudsko zdravlje. Te bi visoke zahtjeve trebalo zadržati, no trebalo bi utvrditi i dodatne mjere kako bi se što više povećala oporaba kritičnih sirovina iz otpada od vađenja minerala.

(55)

Operateri postojećih i novih postrojenja za gospodarenje otpadom od vađenja minerala trebali bi provesti studije o preliminarnoj gospodarskoj procjeni oporabe kritičnih sirovina iz otpada od minerala koji se nalazi na lokaciji i takvog otpada koji se još stvara. U skladu s hijerarhijom otpada utvrđenom u Direktivi 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (26) trebalo bi dati prednost sprečavanju stvaranja otpada koji sadržava kritične sirovine eksploatacijom kritičnih sirovina iz izvađenih količina prije nego što one postanu otpad. Pri izradi te studije operateri bi trebali prikupiti potrebne informacije, uključujući one o koncentraciji i količinama kritičnih sirovina u otpadu od vađenja minerala te provesti procjenu brojnih opcija za procese, aktivnosti ili poslovne aranžmane koji bi mogli omogućiti gospodarski održivu oporabu kritičnih sirovina. To je dodatna obveza uz obveze utvrđene u Direktivi 2006/21/EZ i nacionalnim mjerama kojima se ta direktiva prenosi i izravno se primjenjuje. Operateri i nadležna tijela trebali bi pri ispunjavanju te obveze nastojati svesti administrativno opterećenje na najmanju moguću mjeru i integrirati postupke koliko god je moguće.

(56)

Kako bi suočile s aktualnim nedostatkom informacija o potencijalu kritičnih sirovina iz zatvorenih postrojenja za gospodarenje otpadom od vađenja minerala, države članice trebale bi uspostaviti bazu podataka sa svim relevantnim informacijama za promicanje oporabe, posebno o količinama i koncentracijama kritičnih sirovina u postrojenjima za gospodarenje otpadom od vađenja minerala, u skladu s pravilima Unije o tržišnom natjecanju. Te bi informacije trebalo objaviti u obliku jednostavnom za korisnika i u digitalnom obliku na temelju kojeg bi bio moguć pristup detaljnijim tehničkim informacijama. Kako bi omogućile pristup informacijama na način koji je jednostavan za korisnika, države članice trebale bi, primjerice, uspostaviti kontaktnu točku za detaljniju komunikaciju s potencijalnim nositeljima projekata oporabe kritičnih sirovina. Baza podataka trebala bi biti osmišljena tako da potencijalnim nositeljima projekata omogući laku identifikaciju postrojenja s visokim potencijalom za gospodarski održivu oporabu. Kako bi bolje usmjerile ograničene resurse, države članice trebale bi primjenjivati postupan pristup prikupljanju informacija i poduzimati zahtjevnije korake u pogledu prikupljanja informacija samo za postrojenja s najvećim potencijalom. Aktivnosti prikupljanja informacija trebale bi za cilj imati pružanje točnih i reprezentativnih informacija o postrojenjima za gospodarenje otpadom od vađenja minerala i dobivanje najbolje moguće procjene potencijala za oporabu kritičnih sirovina.

(57)

Trajni magneti ugrađuju se u velik broj proizvoda, pri čemu je najvažnija i najbrže rastuća njihova primjena u vjetrenim turbinama i električnim vozilima, a prisutni su i u brojnim drugim proizvodima, kao što su uređaji za magnetsku rezonanciju, industrijski roboti, laka prijevozna sredstva, generatori hlađenja, dizalice topline, elektromotori, industrijske električne pumpe, automatske perilice rublja, bubnjaste sušilice rublja, mikrovalne pećnice, usisavači i perilice posuđa, koji sadržavaju znatne količine tih magneta koje se isplati oporabiti. Električni motori trebali bi biti obuhvaćeni kad su dio drugog proizvoda. Većina trajnih magneta, posebno vrste magneta s najboljim performansama, sadržava kritične sirovine, kao što su neodimij, praseodimij, disprozij i terbij, bor, samarij, nikal ili kobalt. Njihovo je recikliranje moguće, ali se danas u Uniji ti magneti recikliraju samo u malim razmjerima ili u kontekstu istraživačkih projekata. Trajni magneti stoga bi trebali biti prioritetni proizvod za povećanje kružnosti, čime se potiče sekundarno tržište trajnih magneta i osigurava sigurnost opskrbe kritičnim sirovinama.

(58)

Kako bi mogli djelotvorno reciklirati trajne magnete, subjekti za recikliranje moraju imati pristup potrebnim informacijama o količini, vrsti i kemijskom sastavu trajnih magneta u proizvodu, njihovoj lokaciji, korištenoj oblozi, ljepilima i aditivima, te informacijama o tome kako sigurno izvaditi trajne magnete iz proizvoda. Osim toga, kako bi recikliranje trajnih magneta bilo opravdano u gospodarskom smislu, trajni magneti ugrađeni u proizvode stavljene na tržište Unije trebali bi s vremenom sadržavati sve veću količinu recikliranih sirovina. Dok bi se u početnoj fazi davale transparentne informacije o recikliranom sadržaju, nakon provedbe namjenske procjene odgovarajućeg udjela recikliranog sadržaja i vjerojatnih učinaka trebalo bi utvrditi minimalni reciklirani sadržaj.

(59)

Kritične sirovine koje se prodaju na tržištu Unije često se certificiraju u pogledu održivosti njihovih proizvodnih i opskrbnih lanaca. Ta se certifikacija može dobiti u okviru niza dostupnih javnih i privatnih programa certifikacije koji se razlikuju po opsegu i strogosti, zbog čega bi se mogli dovesti u pitanje narav i istinitost tvrdnji o relativnoj održivosti kritičnih sirovina stavljenih na tržište Unije na temelju takve certifikacije. Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje provedbenih akata kojima se priznaju programi certifikacije koji bi se trebali smatrati pouzdanima, čime bi se tijelima i sudionicima na tržištu pružila zajednička osnova za procjenu održivosti kritičnih sirovina. Trebalo bi priznavati samo programe certifikacije koji sadržavaju odredbe o provjeri koju provodi neovisna treća strana i praćenju usklađenosti. Kad je riječ o zaštiti okoliša, programi certifikacije trebali bi obuhvaćati rizike povezane s, primjerice, zrakom, vodom, tlom, biološkom raznolikošću i gospodarenjem otpadom. Zahtjevima u pogledu svih dimenzija održivosti trebalo bi osigurati visoku razinu socijalne zaštite i zaštite okoliša te bi oni trebali usklađeni s pravom Unije ili međunarodnim instrumentima navedenima u prilogu. Kako bi se osigurala učinkovitost postupaka, nositeljima projekata koji podnose zahtjev za priznanje projekta kao strateškog projekta trebalo bi dopustiti da kao relevantan dokaz održivosti provedbe svojeg projekta navedu sudjelovanje u priznatom programu certifikacije, čime se doprinosi sigurnoj i održivoj opskrbi kritičnim sirovinama. Kad se koristi ta mogućnost, priznati programi certifikacije trebali bi obuhvaćati sve dimenzije održivosti. Pri priznavanju takvih programa certifikacije Komisija bi trebala uzeti u obzir iskustvo stečeno u ocjenjivanju programa certifikacije u kontekstu drugih zakonodavnih akata Unije, posebno u pogledu ocjenjivanja sličnih programa u kontekstu uredbi (EU) 2017/821 (27) i (EU) 2023/1542 (28) Europskog parlamenta i Vijeća.

(60)

Proizvodnja kritičnih sirovina u različitim fazama lanca vrijednosti ima posljedice za okoliš, među ostalim i za klimu, vodu, tlo, faunu i floru. Kako bi se takva šteta ograničila i potaknula proizvodnja održivijih kritičnih sirovina, Komisiju bi trebalo ovlastiti da uspostavi sustav za izračun ekološkog otiska kritičnih sirovina koji uključuje postupak provjere, kako bi se osiguralo da su informacije o ekološkom otisku kritičnih sirovina stavljenih na tržište Unije javno dostupne i da olakšavaju kružnost kritičnih sirovina. Sustav bi se trebao temeljiti na znanstveno utemeljenim metodama procjene i relevantnim međunarodnim normama za procjenu životnog ciklusa. Zahtjev u pogledu objavljivanja ekološkog otiska kritične sirovine trebao bi biti primjenjiv samo kad se na temelju namjenske procjene zaključi da bi on doprinjeo postizanju Unijinih klimatskih i ekoloških ciljeva na način da se olakša nabava kritičnih sirovina s manjim ekološkim otiskom, a da se pritom ne utječe nerazmjerno na trgovinske tokove i gospodarske troškove. Nakon donošenja relevantnih pravila za izračun Komisija bi trebala utvrditi razrede učinkovitosti za kritične sirovine, čime bi omogućila potencijalnim kupcima da lako usporede relativni ekološki otisak dostupnih kritičnih sirovina i usmjerila tržište prema održivijim sirovinama. Prodavatelji kritičnih sirovina trebali bi osigurati da deklaracija o ekološkom otisku bude dostupna njihovim kupcima. Transparentnost relativnog otiska kritičnih sirovina stavljenih na tržište Unije mogla bi poduprijeti i druge politike na razini Unije i na nacionalnoj razini, kao što su poticaji ili kriteriji za zelenu javnu nabavu, kojima se potiče proizvodnja kritičnih sirovina s manjim utjecajem na okoliš.

(61)

Metode mjerenja ekološkog otiska utvrđene u Preporuci Komisije (EU) 2021/2279 (29) predstavljaju relevantnu osnovu za definiranje relevantnih pravila za izračun. Temelje se na znanstveno valjanim metodama procjenjivanja kojima se uzimaju u obzir kretanja na međunarodnoj razini i obuhvaća utjecaj na okoliš, uključujući klimatske promjene i utjecaj na vodu, zrak, tlo, resurse, uporabu zemljišta i toksičnost.

(62)

Prije stavljanja proizvoda ili kritičnih sirovina na tržište odgovorni proizvođač trebao bi ocijeniti njihovu sukladnost sa zahtjevima u pogledu poboljšanja kružnosti trajnih magneta i u pogledu deklaracije o ekološkom otisku kritičnih sirovina, a nadležna nacionalna tijela trebala bi djelotvorno izvršavati te zahtjeve. Odredbe o sukladnosti i nadzoru tržišta utvrđene u Uredbi (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća (30) i Direktivi 2009/125/EZ, osmišljene su za suočavanje s tim problemom pa bi se stoga trebale primjenjivati i na te zahtjeve. Komisiju bi stoga trebalo ovlastiti za donošenje delegiranih akata radi dopune ove Uredbe kako bi se osiguralo da se te odredbe primjenjuju, prema potrebi, u kontekstu ove Uredbe. Kako bi se dodatno osigurala optimalna primjena postojećih regulatornih okvira, sukladnost proizvoda koji podliježu homologaciji tipa na temelju Uredbe (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća (31) ili Uredbe (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (32) trebalo bi izvršavati na temelju postojećeg sustava za homologaciju tipa.

(63)

Komisija bi, u skladu s člankom 10. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (33), od europskih organizacija za normizaciju trebala zatražiti da izrade europske norme kojima se doprinosi ciljevima ove Uredbe.

(64)

Unija je sklopila strateška partnerstva s trećim zemljama u području sirovina u svrhu provedbe akcijskog plana iz 2020. za kritične sirovine. Na tome bi trebalo i dalje raditi kako bi se diversificirala opskrba. Kako bi se izradio i osigurao koherentan okvir za sklapanje budućih strateških partnerstava, države članice i Komisija trebale bi u okviru svoje interakcije u Odboru raspravljati, među ostalim, o tome ostvaruju li se postojećim partnerstvima predviđeni ciljevi, o tome kojim trećim državama treba dati prioritet kad je riječ o novim partnerstvima, o sadržaju takvih partnerstava i njihovoj usklađenosti te o potencijalnom sinergijskom učinku bilateralne suradnje država članica s relevantnim trećim zemljama. To bi trebalo učiniti ne dovodeći u pitanje ovlasti Vijeća u skladu s Ugovorima. Unija bi u skladu sa svojom strategijom Global Gateway trebala sklapati uzajamno korisna partnerstva s tržištima u nastajanju i gospodarstvima u razvoju, koja doprinose diversifikaciji njezina lanca opskrbe sirovinama i kojima se ostvaruje dodana vrijednost u proizvodnji u tim zemljama.

(65)

Strateški projekti u trećim zemljama, posebno u onima s kojima ne postoji strateško partnerstvo, mogu biti posebno rizični za ulagače i često uvelike ovisiti o političkoj potpori u trećoj zemlji. Taj se problem može ublažiti većom podjelom rizika među zainteresiranim poduzećima koja djeluju u strateškom interesu Unije. Stoga bi trebalo pružiti potporu kako bi se poduzećima, među ostalim kad djeluju kao konzorciji, ne dovodeći u pitanje primjenu članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije (UFEU), omogućio pristup tržištima u trećim zemljama koje nisu obuhvaćene strateškim partnerstvom ili sporazumom o slobodnoj trgovini. Takva potpora mogla bi uključivati pružanje mreže potpore kako bi im se pomoglo u uspostavi kontakata u relevantnoj trećoj zemlji i prikupljanju informacija o lokalnim i regionalnim okolnostima.

(66)

Nepostojanje napretka u postizanju ciljeva te referentnih vrijednosti za kapacitete i diversifikaciju utvrđenih u ovoj Uredbi moglo bi ukazivati na potrebu za donošenjem dodatnih mjera. Komisija bi stoga trebala pratiti napredak u postizanju tih ciljeva i referentnih vrijednosti.

(67)

Kako bi se administrativno opterećenje država članica svelo na najmanju moguću mjeru, trebalo bi pojednostavniti različite obveze izvješćivanja, a Komisija bi trebala izraditi predložak kojim bi se državama članicama omogućilo da svoje obveze izvješćivanja o projektima, istraživanju, praćenju ili strateškim zalihama ispunjavaju redovitim objavljivanjem jedinstvenog dokumenta, koji može biti povjerljive ili ograničene prirode.

(68)

Kako bi osigurala pouzdana i konstruktivna suradnja među nadležnim tijelima na razini Unije i na nacionalnoj razini, sve strane uključene u primjenu ove Uredbe trebale bi poštovati povjerljivost informacija i podataka prikupljenih u obavljanju svojih zadaća. Komisija i nacionalna nadležna tijela, njihovi dužnosnici odnosno službenici, zaposlenici i druge osobe koje rade pod nadzorom tih tijela te dužnosnici odnosno službenici i zaposlenici drugih tijela država članica ne bi smjeli otkrivati informacije koje su prikupili ili razmijenili u skladu s ovom Uredbom ako su takve informacije obuhvaćene obvezom čuvanja poslovne tajne. To bi se trebalo primjenjivati i na Odbor. Podatke prikupljene na temelju ove Uredbe trebalo bi obrađivati i pohranjivati u sigurnom okruženju.

(69)

Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a kako bi ažurirala popise strateških sirovina i kritičnih sirovina, utvrdila, na temelju strateških sirovina dostupnih u otpadu, referentne vrijednosti za Unijin kapacitet recikliranja, prilagodila elemente i dokaze koje treba uzeti u obzir prilikom procjene ispunjavanja uvjeta za priznavanje za strateške projekte, utvrdila minimalne udjele neodimija, disprozija, praseodimija, terbija, bora, samarija, nikla i kobalta oporabljenih iz otpada nakon potrošnje koji moraju biti prisutni u trajnom magnetu ugrađenom u određene proizvode, utvrdila pravila za izračun i verifikaciju ekološkog otiska različitih kritičnih sirovina i utvrdila razrede učinkovitosti ekološkog otiska za različite kritične sirovine. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (34). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(70)

Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti u pogledu: (a) utvrđivanja predložaka koji će se koristiti za zahtjeve za priznavanje strateških projekata, izvješća o napretku povezanih sa strateškim projektima, nacionalnih programa istraživanja i izvješćivanja koje provode države članice o istraživanju, praćenju, strateškim zalihama i kružnosti; (b) utvrđivanja proizvoda, dijelova i tokova otpada za koje se smatra da imaju visok potencijal oporabe relevantnih kritičnih sirovina; i (c) utvrđivanja kriterija za priznavanje programa koji se odnose na održivost kritičnih sirovina i primjene tih kriterija. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (35).

(71)

Kako bi se osiguralo poštovanje obveza utvrđenih u ovoj Uredbi, države članice trebale bi predvidjeti sankcije za poduzeća koja ne postupaju u skladu sa svojim obvezama, među ostalim i u pogledu pripravnosti za rizik, izvješćivanja o projektima i informacijama o mogućnosti recikliranja. Stoga je potrebno da države članice u nacionalnom zakonodavstvu utvrde učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije za nepoštovanje ove Uredbe. Države članice također trebaju osigurati da nositelji projekata imaju pristup, prema potrebi, upravnom ili sudskom preispitivanju u skladu s nacionalnim pravom.

(72)

Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Uredbe. U skladu sa stavkom 22. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva ta bi se evaluacija trebala temeljiti na pet kriterija, a to su učinkovitost, djelotvornost, važnost, usklađenost i dodana vrijednost za Uniju, te bi trebala biti temelj za procjene učinka mogućih daljnjih mjera. Komisija bi Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru trebala podnijeti izvješće o provedbi ove Uredbe i napretku u postizanju njezinih ciljeva, uključujući referentne vrijednosti za kapacitete i diversifikaciju. U izvješću bi se, na temelju provedbe mjera povezanih s transparentnosti ekološkog otiska kritičnih sirovina, također trebala procijeniti prikladnost utvrđivanja maksimalnih pragova za ekološki otisak. Komisija bi također trebala provesti evaluaciju potrebe za referentnim vrijednostima za 2040. i 2050. te za određenim strateškim sirovinama, usklađenosti ove Uredbe s pravom Unije u području zaštite okoliša, posebno u pogledu prioritetnog statusa strateških projekata, utjecaja zajedničkog sustava nabave uspostavljenog ovom Uredbom na konkurenciju na unutarnjem tržištu i primjerenosti uspostave daljnjih mjera za povećanje sakupljanja, razvrstavanja i obrade otpada, posebno u pogledu metalnih ostataka.

(73)

Ako bilo koja od mjera predviđenih u ovoj Uredbe čini državnu potporu, odredbama koje se odnose na takve mjere ne dovodi se u pitanje primjena članaka 107. i 108. UFEU-a.

(74)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno poboljšanje funkcioniranja unutarnjeg tržišta uspostavom okvira za osiguravanje pristupa Unije sigurnoj, otpornoj i održivoj opskrbi kritičnim sirovinama, među ostalim poticanjem učinkovitosti i kružnosti u cijelom lancu vrijednosti, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njihova opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,