(1)

Usluge kratkoročnog iznajmljivanja smještaja koje nude iznajmljivači postoje već dugi niz godina kao dopuna drugim uslugama smještaja kao što su hoteli, hosteli ili usluge noćenja s doručkom. Obujam usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja znatno se povećava u cijeloj Uniji zbog rasta ekonomije platformi. Iako usluge kratkoročnog iznajmljivanja smještaja otvaraju brojne mogućnosti za goste, iznajmljivače i cijeli turistički ekosustav, njihov brzi rast dovodi do zabrinutosti i poteškoća, posebno za lokalne zajednice i javna tijela, kao što je njihov doprinos smanjenju u raspoloživosti stambenih prostora za dugoročni najam i povećanju stanarina i cijena stambenih nekretnina. Ova je Uredba usmjerena na jedan od glavnih izazova, a to je nedostatak pouzdanih informacija o uslugama kratkoročnog iznajmljivanja smještaja, kao što su identitet iznajmljivača, lokacija na kojoj se te usluge nude i njihovo trajanje. Nedostatak takvih informacija nadležnim tijelima otežava procjenu stvarnog utjecaja usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja i osmišljavanje i provedbu primjerenih i proporcionalnih odgovora politike.

(2)

Javna tijela na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini sve češće poduzimaju mjere za prikupljanje informacija od iznajmljivača i internetskih platformi za kratkoročno iznajmljivanje smještaja tako što uvode sustave registracije i druge zahtjeve u pogledu transparentnosti, među ostalim za internetske platforme za kratkoročno iznajmljivanje smještaja. Međutim, pravne obveze o generiranju i razmjeni podataka unutar država članica i među njima znatno se razlikuju s obzirom na opseg i učestalost generiranja i razmjene, ali i u smislu povezanih postupaka. Velika većina internetskih platformi koje posreduju u pružanju usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja pruža usluge preko granica i na cijelom unutarnjem tržištu. Zbog različitih zahtjeva u pogledu transparentnosti i u pogledu razmjene podataka teško je u potpunosti ostvariti potencijal usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja te dolazi do negativnog utjecaja na pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Kako bi se osiguralo pravedno, nedvosmisleno i transparentno pružanje usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja na unutarnjem tržištu, u okviru uravnoteženog turističkog ekosustava koji platformama pruža mogućnosti uz poštovanje ciljeva javnih politika, trebalo bi uspostaviti ujednačen i ciljani skup pravila na razini Unije.

(3)

U tu bi svrhu trebalo utvrditi usklađena pravila za generiranje i razmjenu podataka za usluge kratkoročnog iznajmljivanja smještaja kako bi se poboljšao pristup javih tijela podacima o pružanju usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja i poboljšala kvaliteta tih podataka, što bi javnim tijelima zauzvrat trebalo omogućiti da na djelotvoran i proporcionalan način osmisle i provedu politike o takvim uslugama.

(4)

Trebalo bi utvrditi pravila za usklađivanje zahtjevâ o transparentnosti pružanja usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja putem internetskih platformi za kratkoročno iznajmljivanje smještaja ako države članice odluče uvesti takve zahtjeve u pogledu transparentnosti. U skladu s tim trebalo bi predvidjeti usklađena pravila za sustave registracije i za zahtjeve za razmjenu podataka koji se odnose na internetske platforme za kratkoročno iznajmljivanje smještaja ako države članice odluče uspostaviti takve sustave ili zahtjeve. Kako bi se postigla učinkovita usklađenost i ujednačena primjena tih pravila države članice ne bi trebale moći donositi zakone o pristupu podacima s internetskih platformi za kratkoročno iznajmljivanje smještaja izvan posebnog režima utvrđenog u ovoj Uredbi. Time će se osigurati da države članice ne reguliraju zahtjeve za razmjenu podataka bez uspostave potrebnih sustava registracije, baza podataka i jedinstvene digitalne ulazne točke te da olakšaju proporcionalnu i sigurnu razmjenu podataka kojom se poštuje privatnost na internetskim platformama za kratkoročno iznajmljivanje smještaja na unutarnjem tržištu. Ova Uredba ne utječe na nadležnost država članica za donošenje i zadržavanje zahtjeva za pristup iznajmljivača tržištu za pružanje usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja, uključujući zdravstvene i sigurnosne zahtjeve, minimalne standarde kvalitete ili kvantitativna ograničenja, pod uvjetom da su takvi zahtjevi nužni i proporcionalni za zaštitu ciljeva od javnog interesa, u skladu s odredbama Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Direktive 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4). U kontekstu usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja, Sud Europske unije (Sud) prepoznao je borbu protiv nestašice stambenih objekata za najam kao prevladavajući razlog od javnog interesa, koji opravdava donošenje mjera koje su nediskriminirajuće i razmjerne cilju koji se želi postići. Dostupnost pouzdanih podataka na ujednačenoj osnovi trebala bi pomoći državama članicama da razvijaju politike i propise koji su u skladu s pravom Unije. Naime, kako je jasno navedeno u sudskoj praksi Suda, države članice dužne su podacima i dokazima opravdati moguća ograničenja pristupa tržištu za iznajmljivače.

(5)

Cilj ove Uredbe nije osigurati usklađenost s carinskim ili poreznim pravilima niti ona utječe na nadležnosti država članica u području kaznenih djela. U skladu s tim ne utječe na nadležnost država članica ili Unije u tim područjima ili na instrumente prava Unije ili nacionalnog prava donesene na temelju takve nadležnosti koji se odnose na pristup podacima, njihovu razmjenu i upotrebu u tim područjima. Stoga bi moguća buduća upotreba osobnih podataka obrađenih na temelju ove Uredbe, u svrhu izvršavanja zakonodavstva ili u porezne i carinske svrhe, trebala biti u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom.

(6)

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na usluge kratkoročnog iznajmljivanja namještenog smještajnog objekta koje se pružaju za naknadu, na profesionalnoj ili neprofesionalnoj osnovi te kako je detaljnije određeno nacionalnim pravom. S obzirom na različite pristupe koji postoje u državama članicama, usluge kratkoročnog iznajmljivanja smještaja mogu se odnositi, na primjer, na prostoriju u primarnom ili sekundarnom boravištu iznajmljivača, ili cijeli stambeni objekt na kopnu ili na vodi, koji se iznajmljuju na ograničen broj dana godišnje, ili jednu ili više nekretnina koje je iznajmljivač kupio kao ulaganje koje će se kratkoročno iznajmljivati, obično manje od godinu dana tijekom cijele godine. Iznajmljivanje namještenog smještajnog objekta za trajnije korištenje, obično na godinu dana ili dulje, ne bi se trebalo smatrati kratkoročnim iznajmljivanjem. Usluge kratkoročnog iznajmljivanja smještaja ne bi trebale biti ograničene na smještajne jedinice koje se iznajmljuju u turističke ili rekreacijske svrhe, već bi trebale uključivati kratkoročne boravke u druge svrhe, na primjer poslovne ili studijske.

(7)

Pravila utvrđena u ovoj Uredbi ne bi se trebala primjenjivati na hotele i druge slične turističke smještajne objekte, uključujući hotele odmarališta, hotele s apartmanima, hostele ili motele, jer su podaci za te vrste smještaja obično dostupni i dobro dokumentirani. Tim pravilima ne bi trebao biti obuhvaćen ni smještaj koji se pruža u kampovima i prostorima za kampiranje kao što su šatori, kamp-kućice ili rekreacijska vozila jer se obično nalazi u namjenskim prostorima kao što su kampovi ili autokampovi te ne utječe na stambene prostore na način usporediv s utjecajem usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja.

(8)

Pravila utvrđena u ovoj Uredbi trebala bi se primjenjivati na internetske platforme u smislu članka 3. točke (i) Uredbe (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća (5), koje gostima omogućuju da s iznajmljivačima sklapaju ugovore na daljinu za pružanje usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja. Stoga bi internetske stranice ili druga elektronička sredstva koji povezuju iznajmljivače s gostima i nemaju druge uloge u sklapanju izravnih transakcija trebalo isključiti iz područja primjene ove Uredbe. Internetske platforme koje posreduju u pružanju usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja bez naknade, na primjer, internetske platforme koje posreduju u razmjeni stambenih objekata, ne bi trebale biti obuhvaćene ovim pravilima osim ako zbog posebnog načina na koji su osmišljene uključuju pružanje naknade, uključujući bilo koji oblik ekonomske naknade.

(9)

Postupci registracije nadležnim tijelima omogućuju prikupljanje informacija o iznajmljivačima i smještajnim jedinicama za pružanje usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja. Registracijskim brojem, koji je jedinstvena identifikacijska oznaka smještajne jedinice koja se iznajmljuje, trebalo bi se osigurati da se podaci koje internetske platforme za kratkoročno iznajmljivanje smještaja prikupljaju i razmjenjuju mogu pravilno pripisati iznajmljivačima i smještajnim jedinicama. Taj registracijski broj trebao bi biti naveden u javnom i lako dostupnom registru te bi države članice trebale osigurati da taj registracijski broj ne sadržava osobne podatke. Nadležna tijela u državama članicama koje su internetskim platformama za kratkoročno iznajmljivanje smještaja uvele zahtjev za dostavljanje podataka trebala bi stoga uspostaviti ili provoditi postupke registracije za iznajmljivače i njihove smještajne jedinice. Kako bi se izbjegle situacije u kojima se smještajnoj jedinici dodijeli više od jednog registracijskog broja za ponudu smještajne jedinice, svaka jedinica trebala bi podlijegati samo jednom postupku registracije u državi članici, na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini. Obveze registracije uspostavljene ovom Uredbom ne bi smjele dovoditi u pitanje druge moguće obveze u pogledu dostavljanja informacija koje proizlaze iz prava Unije ili nacionalnog prava, a koje se odnose na oporezivanje, popise stanovništva i prikupljanje statističkih podataka.

(10)

Kako bi nadležna tijela potrebne informacije i podatke dobila bez nametanja nerazmjernog opterećenja internetskim platformama za kratkoročno iznajmljivanje smještaja i iznajmljivačima, potrebno je utvrditi zajednički pristup postupcima registracije u državama članicama koji je ograničen na osnovne informacije koje omogućuju preciznu identifikaciju smještajne jedinice i iznajmljivača. U tu bi svrhu države članice trebale osigurati da se nakon dostavljanja svih relevantnih informacija i dokumentacije iznajmljivačima i smještajnim jedinicama dodijeli registracijski broj. Iznajmljivači bi se trebali moći sami identificirati i autentificirati sredstvima elektroničke identifikacije izdanima u okviru prijavljenog sustava elektroničke identifikacije na temelju Uredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (6) kako bi dovršili te postupke registracije. Registracija bi, ako je to moguće, trebala biti besplatna ili uz razuman i razmjeran trošak koji ne bi trebao biti veći od troška dotičnog administrativnog postupka. Trebalo bi osigurati i da iznajmljivači mogu digitalnim putem dostaviti svu potrebnu dokumentaciju. Međutim, na raspolaganju bi trebala biti i usluga dostupna izvan interneta kako bi se uzele u obzir potrebe korisnika koji nisu toliko digitalno osposobljeni ili opremljeni, što se osobito odnosi na starije osobe.

(11)

Iznajmljivači bi trebali dostaviti informacije o sebi, smještajnim jedinicama koje nude za usluge kratkoročnog iznajmljivanja smještaja i druge potrebne informacije kako bi nadležna tijela znala identitet iznajmljivača, njihove podatke za kontakt te točnu adresu smještajne jedinice, vrstu (npr. kuća, apartman, soba, dijeljena soba ili druga relevantna kategorija predviđena na temelju nacionalnog prava) i značajke smještajne jedinice. Kako bi se omogućila točna identifikacija smještajne jedinice, od iznajmljivača bi trebalo zatražiti konkretne informacije, kao što su broj stana i poštanskog sandučića te kat na kojem se smještajna jedinica nalazi ili referentni broj iz zemljišne knjige. Ako je to relevantno, od iznajmljivača se također može zahtijevati da navedu jesu li od nadležnih tijela dobili ovlaštenje za pružanje usluge iz Direktive 2006/123/EZ, pod uvjetom da je takav zahtjev za ovlaštenje u skladu s pravom Unije. Informacije o tome primjenjuje li se sustav ovlašćivanja, o pravima iznajmljivačâ u vezi sa sustavom ovlašćivanja, a posebno o pravnim lijekovima na raspolaganju u slučaju spora, trebali bi biti lako dostupni iznajmljivačima kako je predviđeno Direktivom 2006/123/EZ. Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje zahtjevi za pristup tržištu koji bi se mogli primjenjivati zasebno i utjecati na pružanje usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja. Automatskim izdavanjem registracijskog broja ne dovodi se u pitanje procjena usklađenosti iznajmljivačâ sa zahtjevima nadležnih tijela za pristup tržištu u skladu s pravom Unije. Opis značajki smještajne jedinice trebao bi uključivati navod o tome nudi li se cijela smještajna jedinica ili njezin dio te koristi li iznajmljivač jedinicu u stambene svrhe kao primarno ili sekundarno boravište ili u druge svrhe. Iznajmljivači bi trebali navesti i informacije o maksimalnom broju kreveta i gostiju koje je moguće smjestiti u smještajnu jedinicu.

(12)

Države članice trebale bi moći zahtijevati od iznajmljivača da dostave dodatne informacije i dokumentaciju kojima se potvrđuje usklađenost sa zahtjevima utvrđenima nacionalnim pravom, kao što su sigurnosni i zdravstveni zahtjevi te zahtjevi za zaštitu potrošača. Za potrebe jednakog pristupa i uključenosti, koji su nužni da se osobama s invaliditetom omogući samostalan život i puno sudjelovanje u svim aspektima života, države članice posebno bi mogle zahtijevati da iznajmljivači navedu informacije o pristupačnosti smještajnih jedinica koje se nude za usluge kratkoročnog iznajmljivanja smještaja za osobe s invaliditetom u odnosu na nacionalne, regionalne ili lokalne zahtjeve za pristupačnošću. Države članice trebale bi moći omogućiti iznajmljivačima da izjave pružaju li se dodatne usluge za naknadu. Međutim, svi zahtjevi trebali bi biti u skladu s načelima nediskriminacije i proporcionalnosti, što znači da moraju biti primjereni i nužni za ostvarenje legitimnog regulatornog cilja, i u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije i Direktivom 2006/123/EZ. Zahtjev za dostavljanje dodatnih informacija i dokumentacije ne bi se smio upotrebljavati za zaobilaženje pravila koja se primjenjuju na sustave ovlašćivanja na temelju Direktive 2006/123/EZ. Osim toga, države članice trebale bi moći iznajmljivačima uvesti zahtjeve za dostavu informacija koji su usklađeni s pravom Unije u odnosu na pitanja koja nisu obuhvaćena ovom Uredbom, kao što su neplaćeni boravci, među ostalim ako se smještaj pruža ranjivim osobama kao što su izbjeglice ili korisnici privremene zaštite.

(13)

Ako su informacije i dokumentacija koje su iznajmljivači dostavili u postupku registracije valjane tijekom ograničenog razdoblja, primjerice kad je riječ o identifikacijskoj ispravi ili certifikatu o protupožarnoj zaštiti ili drugom sigurnosnom certifikatu, iznajmljivači bi trebali moći ažurirati informacije ili dokumentaciju. Ako iznajmljivač ne dostavi ažurirane informacije i dokumentaciju, nadležna tijela trebala bi biti ovlaštena suspendirati valjanost registracijskog broja do dostave ažuriranih informacija ili dokumentacije. Informacije i dokumentaciju koje dostavi iznajmljivač trebalo bi čuvati tijekom cijelog razdoblja valjanosti registracijskog broja, a najviše 18 mjeseci nakon zahtjeva iznajmljivača za brisanje smještajne jedinice iz registra kako bi se nadležnim tijelima omogućilo da sve relevantne provjere djelotvorno provedu čak i nakon brisanja smještajne jedinice iz registra, osim ako su te informacije ili dokumentacija potrebni u druge svrhe, kako je propisano zakonom, primjerice za sudske postupke u tijeku i podložno mjerama za zaštitu podataka u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(14)

Informacije i dokumentaciju koje iznajmljivači dostave u postupku registracije nadležna tijela trebala bi provjeriti tek nakon izdavanja registracijskog broja. Primjereno je omogućiti iznajmljivačima da u razumnom roku, koji će odrediti nadležna tijela, isprave dostavljene informacije i dokumentaciju koje nadležno tijelo smatra nepotpunima ili netočnima. Nadležno tijelo trebalo bi biti ovlašteno suspendirati valjanost registracijskog broja ako utvrdi da postoje očite i ozbiljne sumnje u pogledu vjerodostojnosti i valjanosti informacija ili dokumentacije koje je dostavio iznajmljivač. U tim slučajevima nadležna tijela trebala bi iznajmljivače obavijestiti o namjeri da suspendiraju valjanost registracijskog broja i o razlozima za tu suspenziju. Ako iznajmljivač namjerno ili krajnjom nepažnjom nije ispravio tražene informacije ili je pružio informacije koje su nevjerodostojne ili nevažeće, nadležna tijela također bi trebala moći povući registracijski broj ili poduzeti daljnja djelovanja, primjerice radi sprečavanja komercijalizacija smještajne jedinice, kako je utvrđeno nacionalnim pravom. Iznajmljivači bi trebali imati mogućnost da se očituju i, ako je to primjereno, da u razumnom roku isprave dostavljene informacije i dokumentaciju. Ako je valjanost registracijskog broja suspendirana, ili ako je on povučen, nadležna tijela trebala bi biti ovlaštena izdati nalog kojim se od internetskih platformi za kratkoročno iznajmljivanje smještaja traži da bez nepotrebne odgode uklone ponudu koja se odnosi na dotičnu smještajnu jedinicu ili da onemoguće pristup toj ponudi. Ti bi nalozi trebali sadržavati sve informacije potrebne za identifikaciju ponude smještajne jedinice, uključujući njezin pojedinačni jedinstveni lokator resursa (URL).

(15)

Ako se primjenjuje postupak registracije, iznajmljivači bi trebali biti obvezni svoje registracijske brojeve dostaviti internetskim platformama za kratkoročno iznajmljivanje smještaja, prikazati svaki registracijski broj u okviru svake odgovarajuće ponude smještajne jedinice i gostima predočiti registracijski broj smještajne jedinice. Ako se primjenjuje postupak registracije, države članice trebale bi osigurati da se nacionalnim pravom nadležnim tijelima omogući da internetskim platformama za kratkoročno iznajmljivanje smještaja nalože dostavu dodatnih informacija o određenoj smještajnoj jedinici i uklanjanje ponuda koje se odnose na smještajne jedinice koje se nude bez registracijskog broja ili s nevažećim registracijskim brojem, ili u slučajevima koji uključuju zlouporabu registracijskog broja. Zlouporaba registracijskog broja može se tumačiti kao nepravilna upotreba registracijskog broja, na primjer upotreba jednog broja za više smještajnih jedinica.

(16)

Internetske platforme za kratkoročno iznajmljivanje smještaja trenutačno su glavni kanal za nuđenje usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja i potrebno je osigurati sigurno, predvidljivo i pouzdano internetsko okruženje kao i doprinijeti sprečavanju nezakonitih ponuda takvih usluga radi zaštite potrošača, osiguravanja poštenog tržišnog natjecanja te doprinijeti, ako je to primjereno, borbi protiv povezanih prijevara. Člankom 31. Uredbe (EU) 2022/2065 utvrđuju se određeni zahtjevi u pogledu dužne pažnje koju trebaju primjenjivati pružatelji internetskih platformi koje potrošačima omogućuju sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima. Ti se zahtjevi primjenjuju na internetske platforme za kratkoročno iznajmljivanje smještaja u odnosu na usluge kratkoročnog iznajmljivanja smještaja koje nude iznajmljivači koji se smatraju trgovcima. Međutim, karakteristično je obilježje sektora kratkoročnog iznajmljivanja to da su iznajmljivači često privatne osobe koje povremeno nude usluge kratkoročnog iznajmljivanja smještaja među ravnopravnim sudionicima, koje ne ispunjavaju nužno uvjete da bi ih se moglo kategorizirati kao „trgovce” na temelju prava Unije. Stoga je u skladu s konceptom i ciljem „integrirane usklađenosti” iz članka 31. Uredbe (EU) 2022/2065 te kako bi se nadležnim tijelima omogućilo da provjere poštuju li se primjenjive obveze registracije primjereno primijeniti posebne uvjete za integriranu usklađenost u kontekstu usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja, uključujući one koje nude iznajmljivači koji se ne smatraju trgovcima na temelju prava Unije. Internetske platforme za kratkoročno iznajmljivanje smještaja trebale bi osigurati da se usluge ne nude ako nije dostavljen registracijski broj u slučajevima kad iznajmljivač izjavi da se takav registracijski broj primjenjuje i da je, ako je registracijski broj dostavljen, taj registracijski broj prikazan. To ne bi trebalo dovesti do obveze internetskih platformi za kratkoročno iznajmljivanje smještaja da općenito prate usluge koje nude iznajmljivači putem njihove platforme ni opće obveze utvrđivanja činjenica radi procjene točnosti registracijskog broja prije objave ponude usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja. U tom kontekstu i uzimajući u obzir da bi, ako je to primjenjivo, iznajmljivač trebao ispuniti obveze registracije prije nego što se smještajna jedinica ponudi na internetskim platformama za kratkoročno iznajmljivanje smještaja te kako bi se dopunio okvir utvrđen u ovoj Uredbi radi izbjegavanja ponuda smještajnih jedinica koje nisu u skladu s primjenjivim pravom Unije i nacionalnim pravom, primjereno je primijeniti posebne dodatne zahtjeve u kontekstu usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja. Internetske platforme za kratkoročno iznajmljivanje smještaja trebale bi, nakon primitka osobne izjave iznajmljivačâ o tome nalazi li se smještajna jedinica ponuđena za usluge kratkoročnog iznajmljivanja smještaja na području na kojem je uspostavljen ili se primjenjuje postupak registracije te prije nego što dotičnom iznajmljivaču dopuste da se koristi njihovim uslugama, s pomoću popisâ koje su na raspolaganje stavile države članice i jedinstvene digitalne ulazne točke, učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi procijenile potpunost osobne izjave, za čiju su točnost za potrebe ove Uredbe odgovorni iznajmljivači, pod uvjetom da se procjena može provesti na proporcionalan način automatiziranim alatima.

(17)

Nadležna tijela u državama članicama koja su internetskim platformama za kratkoročno iznajmljivanje smještaja uvele zahtjev da dostavljaju podatke o aktivnostima iznajmljivača i koja su uspostavila sustave registracije trebala bi od internetskih platformi za kratkoročno iznajmljivanje smještaja moći redovito dobivati podatke o aktivnosti. Vrsta podataka koji se mogu dobiti trebala bi biti potpuno usklađena i uključivati informacije o broju noćenja za koje je registrirana smještajna jedinica iznajmljena, broju gostiju kojima je jedinica iznajmljena po noćenju, državi boravišta gostiju, uzimajući u obzir moguće promjene izvorne rezervacije, točnu adresu smještajne jedinice, registracijski broj i URL ponude smještajne jedinice kako bi se omogućila identifikacija iznajmljivača. Obveza dostavljanja podataka o aktivnosti, registracijskog broja i URL-a ponude smještajne jedinice primjenjuje se samo na internetske platforme za kratkoročno iznajmljivanje smještaja koje zaista posreduju u sklapanju izravnih transakcija između iznajmljivača i gostiju jer samo te platforme mogu prikupljati podatke kao što su broj noćenja za koje je jedinica iznajmljena i broj gostiju kojima je jedinica iznajmljena po noćenju. U slučaju tehničkog problema koji internetske platforme za kratkoročno iznajmljivanje smještaja onemogući u dostavljanju podataka, nadležno tijelo trebalo bi imati pravo zatražiti od internetske platforme za kratkoročno iznajmljivanje smještaja da ponovno dostavi podatke koje posjeduje. Države članice ne bi trebale provoditi ili uvoditi mjere kojima se od internetskih platformi za kratkoročno iznajmljivanje smještaja zahtijeva da izvješćuju o pružateljima usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja i njihovim aktivnostima koje se razlikuju od onih utvrđenih ovom Uredbom, osim ako je drukčije predviđeno pravom Unije. Te bi informacije trebale odražavati stvarno stanje u referentnom razdoblju, uzimajući u obzir moguće promjene izvorne rezervacije. U slučaju da smještajnu jedinicu nudi više internetskih platformi za kratkoročno iznajmljivanje smještaja, samo bi internetska platforma za kratkoročno iznajmljivanje smještaja na kojoj je sklopljen ugovor s iznajmljivačem trebala biti obvezna pružiti navedene informacije kako bi se izbjeglo višestruko dostavljanje istih informacija s različitih internetskih platformi za kratkoročno iznajmljivanje smještaja. Ne dovodeći u pitanje izuzeće od odgovornosti utvrđeno u Uredbi (EU) 2022/2065, internetske platforme za kratkoročno iznajmljivanje smještaja trebale bi osigurati potpunost i točnost skupova podataka koji se dostavljaju nadležnim tijelima na temelju ove Uredbe. Pritom bi se trebale oslanjati na informacije koje iznajmljivač pruži prilikom ponude smještajne jedinice na tim internetskim platformama za kratkoročno iznajmljivanje smještaja. Iako je važno osigurati da internetske platforme za kratkoročno iznajmljivanje smještaja dizajniraju svoja sučelja na način da se olakša dostavljanje informacija kako bi se osiguralo da iznajmljivači mogu pružiti sve relevantne informacije prije objave ponude smještajne jedinice, iznajmljivači bi istodobno trebali ostati odgovorni za usklađenost svoje aktivnosti s primjenjivim pravilima.

(18)

U skladu s Uredbom (EU) 2016/679, a kako bi obrada osobnih podataka bila primjerena, relevantna i ograničena na ono što je nužno u odnosu na svrhe u koje se podaci obrađuju, od internetskih platformi za kratkoročno iznajmljivanje smještaja ne bi trebalo zahtijevati da dostavljaju dodatne informacije o identitetu iznajmljivača i o smještajnim jedinicama jer nadležna tijela takve informacije već prikupljaju u okviru postupaka registracije koji se primjenjuju na iznajmljivače.

(19)

Ne bi trebalo očekivati da internetske platforme za kratkoročno iznajmljivanje smještaja koje se smatraju malim poduzećima ili mikropoduzećima u smislu Preporuke Komisije 2003/361/EZ (8) upotrebljavaju načine razmjene podataka komunikacijom među strojevima ako u prethodnom tromjesečju nisu dosegnule mjesečni prosjek od 4 250 ponuda smještajnih jedinica u Uniji. Dopuštanjem takvim internetskim platformama za kratkoročno iznajmljivanje smještaja da upotrebljavaju ručna sredstva za razmjenu podataka s jedinstvenom digitalnom ulaznom točkom smanjuje se njihovo opterećenje povezano s usklađivanjem i uzimaju u obzir njihovi financijski ili tehnički resursi, a nadležna tijela i dalje dobivaju relevantne podatke. Pretpostavka je da bi internetske platforme za kratkoročno iznajmljivanje smještaja koje su mala poduzeća ili mikropoduzeća u smislu Preporuke 2003/361/EZ koje dosežu ili premašuju taj prag već trebale imati uspostavljene sustave koji omogućuju usklađenost sa zahtjevima za komunikaciju među strojevima.

(20)

Od internetskih platformi za kratkoročno iznajmljivanje smještaja trebalo bi zahtijevati da ispune obveze izvješćivanja o uslugama kratkoročnog iznajmljivanja smještaja u čijem pružanju posreduju za smještajne jedinice koje se nalaze na području na kojem je uspostavljen postupak registracije i ako je država članica uspostavila jedinstvenu digitalnu ulaznu točku. Te je informacije potrebno prikupljati i razmjenjivati kako bi nadležna tijela mogla pratiti usklađenost s postupcima registracije koji se primjenjuju na iznajmljivače i kako bi države članice mogle osmisliti i provesti primjerene i proporcionalne politike u području usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja.

(21)

Kako internetske platforme za kratkoročno iznajmljivanje smještaja ne bi morale ispunjavati različite tehničke zahtjeve i razmjenjivati podatke putem različitih pristupnih točaka unutar države članice, trebalo bi uspostaviti nacionalnu jedinstvenu digitalnu ulaznu točku kao točku pristupa za elektronički prijenos podataka između internetskih platformi za kratkoročno iznajmljivanje smještaja i nadležnih tijela kako bi se podaci razmjenjivali pravodobno, pouzdano i učinkovito.

(22)

Kako bi se smanjile pogreške i nedosljednosti pri dostavljanju podataka te opterećenje povezano s usklađivanjem, jedinstvene digitalne ulazne točke trebale bi omogućiti internetskim platformama za kratkoročno iznajmljivanje smještaja da nasumično provjeravaju valjanost registracijskog broja ili točnost osobnih izjava. Jedinstvena digitalna ulazna točka ne bi trebala zahtijevati stvarnu pohranu registracijskog broja, ali bi trebala omogućiti provedbu nasumičnih provjera ili automatski s pomoću aplikacijskog programskog sučelja koje omogućuje da se registracijski broj usporedi s određenim unosima u registru pojedinačnih postupaka registracije u državi članici ili ručno. Osobito, ako država članica odobri pristup centraliziranom, besplatnom sustavu koji omogućuje automatiziranu provjeru područja obuhvaćenih postupkom registracije ili valjanosti registracijskih brojeva, moglo bi se pretpostaviti da je redovito povezivanje s takvim funkcionalnostima i njihova upotreba za procjene i ex post provjere, koje se na dobrovoljnoj osnovi proširuju na sve ponude smještajnih jedinica, u skladu s obvezom internetske platforme za kratkoročno iznajmljivanje smještaja da provodi procjene i nasumične provjere na temelju ove Uredbe. Internetske platforme za kratkoročno iznajmljivanje smještaja trebale bi moći provoditi dodatne provjere putem jedinstvene digitalne ulazne točke. Države članice trebale bi nastaviti osiguravati izvršenje obveze registracije s pomoću alata koji su im već dostupni. Države članice koje nisu uspostavile postupak registracije i/ili koje internetskim platformama za kratkoročno iznajmljivanje smještaja nisu uvele zahtjev za dostavljanje podataka nadležnim tijelima po stupanju na snagu ove Uredbe mogu to učiniti u kasnijoj fazi, pod uvjetom da uspostave jedinstvenu digitalnu ulaznu točku u skladu s ovom Uredbom.

(23)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu tehničkih rješenja kojima se podupire razmjena podataka i kako bi se promicala interoperabilnost nacionalnih jedinstvenih digitalnih ulaznih točaka, provedbene ovlasti za utvrđivanje, prema potrebi, primjenjivih standarda i zahtjeva interoperabilnosti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (9). Posebno je važno da Komisija, ako je to relevantno, tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja o određenim točkama u okviru rada Koordinacijske skupine za jedinstvenu digitalnu ulaznu točku.

(24)

Različiti registri u istoj državi članici trebali bi biti usklađeni i interoperabilni s jedinstvenom digitalnom ulaznom točkom kako bi se uklonile semantičke i tehničke prepreke razmjeni podataka te uspostavili djelotvorniji i učinkovitiji administrativni postupci. Subjekti zaduženi za uspostavu jedinstvenih digitalnih ulaznih točaka na nacionalnoj razini i Komisija trebali bi olakšati provedbu na nacionalnoj razini i suradnju među državama članicama.

(25)

Za transparentnu razmjenu podataka o aktivnosti i registracijskih brojeva potreban je razmjeran, ograničen i predvidljiv okvir na razini Unije u skladu sa zahtjevima Uredbe (EU) 2016/679. Kako bi se to postiglo, države članice trebale bi navesti nadležna tijela na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini koja su uspostavila ili provode postupak registracije kako bi mogle zatražiti podatke o aktivnosti za smještajne jedinice koje se nalaze na njihovu državnom području. Takvi bi se podaci trebali obrađivati samo u svrhe praćenja usklađenosti s postupcima registracije ili provedbe pravila i osiguravanja usklađenosti s pravilima koja se odnose na pristup uslugama kratkoročnog iznajmljivanja smještaja i njihovo pružanje. U potonjem slučaju takva obrada trebala bi biti dopuštena samo ako se dotičnim pravilima ne krše načela nediskriminacije i proporcionalnosti utvrđena pravom Unije i ako su ta pravila u skladu s pravom Unije, uključujući pravila o slobodnom kretanju usluga i slobodi poslovnog nastana i pravila iz Direktive 2006/123/EZ, kako ih tumači Sud. Za potrebe usklađivanja s pravom Unije o zaštiti podataka u svim pravilima koja se odnose na pristup uslugama kratkoročnog iznajmljivanja smještaja i njihovo pružanje trebalo bi utvrditi svrhu obrade relevantnih podataka u skladu s Uredbom (EU) 2016/679. Podaci o aktivnosti, ne uključujući osobne podatke, ključni su i za nadležna tijela koja izrađuju takva pravila kao dio nastojanja za promicanje uravnoteženog turističkog ekosustava, uključujući djelotvorna i razmjerna pravila koja se odnose na pristup uslugama kratkoročnog iznajmljivanja smještaja i njihovo pružanje. Međutim, u posebnim slučajevima i kako bi se nadležnim tijelima omogućilo da djelotvorno ispunjavaju svoje zadaće, koje opravdavaju ciljevi od javnog interesa, odnosno kako bi se omogućile procjene utemeljene na dokazima za izradu zakona i drugih propisa o pristupu uslugama kratkoročnog iznajmljivanja smještaja i njihovu pružanju, primjereno je takvim tijelima pružiti određene relevantne informacije koje dostavi iznajmljivač, a koje bi mogle uključivati osobne podatke, podložno odgovarajućim zaštitnim mjerama za zaštitu podataka i u skladu s Uredbom (EU) 2016/679. Razdoblje čuvanja od najviše 18 mjeseci trebalo bi omogućiti nadležnim tijelima da djelotvorno osiguraju usklađenost s pravilima i propisima koji se primjenjuju na iznajmljivače ili na smještajne jedinice koje se iznajmljuju te razvoj politika, osim ako su ti podaci o aktivnosti potrebni u druge svrhe, kako je propisano zakonom, primjerice za sudske postupke u tijeku, te podložno zaštitnim mjerama za zaštitu podataka u skladu s Uredbom (EU) 2016/679.

(26)

Podaci o aktivnosti važni su i za izradu službenih statistika. Te podatke, zajedno s informacijama koje uz registracijski broj dostavljaju iznajmljivači na temelju postupka registracije, trebalo bi dostavljati nacionalnim, i ako je to relevantno, regionalnim statističkim uredima i Eurostatu svaki mjesec za potrebe izrade statistike u skladu sa zahtjevima koji se primjenjuju na druge pružatelje usluga u sektoru smještaja kako je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 692/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (10) o europskim statistikama o turizmu. Države članice trebale bi imenovati nacionalni subjekt odgovoran za dostavljanje podataka. Nadležna tijela ujedno bi trebala moći sa subjektima i osobama razmjenjivati podatke o aktivnosti, osim podataka koji bi mogli omogućiti identifikaciju pojedinačnih smještajnih jedinica ili iznajmljivača, kao što su registracijski brojevi, točne adrese i URL-ovi, kad je to potrebno za provedbu znanstvenih istraživanja ili analitičkih aktivnosti, ili za izradu novih poslovnih modela i usluga. Pod istim bi se uvjetima podaci o aktivnosti mogli staviti na raspolaganje putem sektorskih podatkovnih prostora, kad se oni uspostave.

(27)

Države članice trebale bi pružiti informacije koje su potrebne kako bi javnim tijelima, internetskim platformama za kratkoročno iznajmljivanje smještaja, iznajmljivačima i građanima omogućile da razumiju zakone, postupke i zahtjeve koji se odnose na pružanje usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja na njihovu državnom području, uključujući postupke registracije i sve zahtjeve koji se odnose na pristup uslugama kratkoročnog iznajmljivanja smještaja i pružanje tih usluga.

(28)

Kako bi olakšale provedbu ove Uredbe, svaka država članica trebala bi imenovati tijelo koje je zaduženo za praćenje njezine provedbe. To bi tijelo trebalo svake dvije godine izvješćivati Komisiju.

(29)

Države članice trebale bi osigurati djelotvorno izvršenje ove Uredbe. Tijela nadležna za izvršenje Uredbe (EU) 2022/2065 trebala bi osigurati da se obveze utvrđene ovom Uredbom za pružatelje internetskih platformi za kratkoročno iznajmljivanje smještaja koje se odnose na dizajn sučelja tih platformi u vezi s registracijskim brojem svih iznajmljivača, kako je definiran u ovoj Uredbi, poštuju u skladu s ovlastima i postupcima utvrđenima u poglavlju IV. Uredbe (EU) 2022/2065. Stoga bi, u skladu s Uredbom (EU) 2022/2065, nadležni koordinator za digitalne usluge ili druga nadležna tijela ili Komisija trebali biti ovlašteni za izvršenje obveze integrirane usklađenosti utvrđene u ovoj Uredbi u skladu s raspodjelom nadležnosti utvrđenom u poglavlju IV. Uredbe (EU) 2022/2065. Stoga bi Komisiju trebalo ovlastiti za donošenje izravnih mjera izvršenja samo u odnosu na vrlo velike internetske platforme određene na temelju Uredbe (EU) 2022/2065.

(30)

Države članice trebale bi osigurati djelotvorno izvršenje ove Uredbe u pogledu provjere rezultata nasumičnih provjera koju provode nadležna tijela, obveze uključivanja upućivanja na informacije koje države članice trebaju staviti na raspolaganje o pravilima kojima se uređuju pružanje usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja i obveza razmjene podataka internetskih platformi za kratkoročno iznajmljivanje smještaja. Zbog njihove posebne prirode te bi obveze trebala izvršavati tijela koja je imenovala država članica jedinstvene digitalne ulazne točke u kojoj se nalazi relevantna smještajna jedinica. Države članice trebale bi i donijeti pravila kojima se utvrđuju sankcije za kršenje onih odredaba ove Uredbe koje se primjenjuju na internetske platforme za kratkoročno iznajmljivanje smještaja i osigurati izvršenje tih sankcija i obavješćivanje o njima u skladu s Direktivom 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11). Takve bi sankcije trebale biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Tim bi se sankcijama trebalo osigurati djelotvorno izvršenje ove Uredbe, posebno u pogledu obveza razmjene podataka.

(31)

Kako bi se građanima i poduzećima omogućilo da izravno uživaju u prednostima unutarnjeg tržišta bez nepotrebnog dodatnog administrativnog opterećenja, Uredbom (EU) 2018/1724 Europskog parlamenta i Vijeća (12), kojom se uspostavlja jedinstveni digitalni pristupnik, utvrđuju se opća pravila za pružanje informacija te za postupke i usluge podrške na internetu relevantne za funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Zahtjevi za informacije i postupci obuhvaćeni ovom Uredbom trebali bi biti usklađeni sa zahtjevima iz Uredbe (EU) 2018/1724. Prije svega, postupke koji se odnose na registraciju iznajmljivača i izdavanje registracijskog broja iz ove Uredbe trebalo bi uključiti u Prilog II. Uredbi (EU) 2018/1724 kako bi svi iznajmljivači mogli imati koristi od postupaka koji se u potpunosti provode putem interneta. Uredbu (EU) 2018/1724 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(32)

Osim toga, u skladu s načelom „samo jednom” iznajmljivači sa smještajnim jedinicama u jednoj državi članici ili u više njih trebali bi imati mogućnost ponovne upotrebe podataka i dokaza koje su već dostavili za potrebe prve registracije, čime bi se smanjilo njihovo opterećenje povezano s usklađivanjem. Ta bi se funkcionalnost mogla ostvariti upotrebom infrastrukture tehničkog sustava temeljenog na načelu „samo jednom”, kako je uspostavljen Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2022/1463 (13).

(33)

Komisija bi trebala periodično ocjenjivati ovu Uredbu i pratiti njezine učinke na pružanje usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja koje se nude putem internetskih platformi za kratkoročno iznajmljivanje smještaja u Uniji. Ta bi evaluacija trebala uključivati sve učinke na pružatelje internetskih platformi za kratkoročno iznajmljivanje smještaja, sve učinke povećane dostupnosti i upotrebljivosti podataka koji se odnose na pružanje usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja, a posebno stupnja u kojem se tim podacima može pristupiti i u kojoj se mjeri ti podaci mogu upotrebljavati u svrhu donošenja i provedbe politika, kao i sve učinke na sadržaj i proporcionalnost nacionalnih, regionalnih i lokalnih pravila koja se odnose na pružanje usluga kratkoročnog iznajmljivanja smještaja. Kako bi se dobio opći uvid u razvoj tog sektora, u evaluaciji bi se trebala uzeti u obzir iskustva država članica i relevantnih dionika, uključujući djelotvornost prekogranične suradnje i mehanizama izvršenja.

(34)

Kako bi se ostavilo dovoljno vremena da države članice uspostave postupke registracije, prilagode postojeće postupke registracije ovoj Uredbi i uspostave jedinstvene digitalne ulazne točke te da se platforme za kratkoročno iznajmljivanje smještaja i iznajmljivači prilagode novim zahtjevima, primjenu ove Uredbe trebalo bi odgoditi za 24 mjeseca nakon datuma stupanja na snagu.

(35)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno doprinijeti pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta u vezi s pružanjem usluga koje pružaju internetske platforme za kratkoročno iznajmljivanje smještaja ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njezina opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(36)

Temeljno pravo na zaštitu osobnih podataka posebno je zaštićeno Uredbom (EU) 2016/679. Tom se uredbom pruža osnova za pravila i zahtjeve za obradu osobnih podataka, među ostalim ako skupovi podataka uključuju kombinaciju osobnih i neosobnih podataka i ako su takvi podaci neraskidivo povezani. Svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe mora biti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679. Stoga bi za nadzor obrade osobnih podataka koja se provodi u kontekstu ove Uredbe trebala biti odgovorna nadzorna tijela za zaštitu podataka.

(37)

U skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (14) provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka, koji je dao mišljenje 16. prosinca 2022. (15),