1.   Ovom se Direktivom promiče poboljšavanje energetskih svojstava zgrada i smanjenje emisija stakleničkih plinova iz zgrada u Uniji, s ciljem da se do 2050. uspostavi fond zgrada s nultim emisijama, uzimajući u obzir vanjske klimatske uvjete, lokalne uvjete, zahtjeve u pogledu kvalitete unutarnjeg okoliša i troškovnu učinkovitost.

2.   Ovom se Direktivom utvrđuju zahtjevi u pogledu:

3.   Zahtjevi utvrđeni u ovoj Direktivi su minimalni zahtjevi i ne priječe države članice da zadrže ili uvedu strože mjere, pod uvjetom da su te mjere u skladu s pravom Unije. O tim se mjerama obavješćuje Komisija.

1.   Svaka država članica utvrđuje nacionalni plan obnove zgrada za osiguravanje obnove nacionalnog fonda stambenih i nestambenih zgrada, i javnih i privatnih, u energetski visokoučinkovit i dekarboniziran fond zgrada do 2050., s ciljem da se postojeće zgrade pretvore u zgrade s nultim emisijama.

2.   Svaki nacionalni plan obnove zgrada uključuje:

Plan iz točke (b) ovog stavka sadržava nacionalne ciljeve za 2030., 2040. i 2050. u pogledu godišnje stope energetske obnove, potrošnje primarne i krajnje energije u nacionalnom fondu zgrada te smanjenja operativnih emisija stakleničkih plinova iz nacionalnog fonda zgrada; posebne vremenske rasporede za usklađivanje nestambenih zgrada s nižim maksimalnim pragovima energetskih svojstava na temelju članka 9. stavka 1. do 2040. i 2050., u skladu s planom za pretvorbu nacionalnog fonda zgrada u zgrade s nultim emisijama; te na dokazima utemeljenu procjenu očekivanih ušteda energije i širih koristi, uključujući one povezane s kvalitetom unutarnjeg okoliša.

Ako je pregled konkretnih politika i mjera kako je naveden u točki (c) ili nacrt konkretnih potreba za ulaganjima kako je naveden u točki (d) već uključen u nacionalne energetske i klimatske planove, u plan obnove zgrada može se umjesto iscrpnog pregleda uključiti jasno upućivanje na relevantne dijelove nacionalnih energetskih i klimatskih planova.

3.   Svaka država članica svakih pet godina sastavlja i Komisiji dostavlja nacrt svojeg nacionalnog plana obnove zgrada koristeći se predloškom utvrđenom u Prilogu II. ovoj Direktivi. Svaka država članica dostavlja nacrt svojeg nacionalnog plana obnove zgrada kao dio nacrta svojeg integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana iz članka 9. Uredbe (EU) 2018/1999 te, ako država članica dostavlja ažuriranu verziju nacrta, kao dio ažurirane verzije nacrta iz članka 14. te uredbe.

Neovisno o prvom podstavku, države članice Komisiji dostavljaju prvi nacrt plana obnove zgrada do 31. prosinca 2025.

4.   Radi potpore izradi svojeg nacionalnog plana obnove zgrada, svaka država članica provodi javno savjetovanje o nacrtu svojeg nacionalnog plana obnove zgrada prije nego što će ga podnijeti Komisiji. U javno savjetovanje moraju biti uključena osobito lokalna i regionalna tijela i drugi socioekonomski partneri, uključujući civilno društvo i tijela čiji je rad usmjeren na ranjiva kućanstva. Svaka država članica nacrtu svojeg nacionalnog plana obnove zgrada prilaže sažetak rezultata javnog savjetovanja. To javno savjetovanje može biti dio javnog savjetovanja koje se provodi u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) 2018/1999.

5.   Komisija ocjenjuje nacrte nacionalnih planova obnove zgrada dostavljene na temelju stavka 3., a posebno u odnosu na sljedeće:

Nakon savjetovanja s odborom osnovanim na temelju članka 33. ove Direktive. Komisija državama članicama može izdati preporuke za pojedinačne zemlje u skladu s člankom 9. stavkom 2. i člankom 34. Uredbe (EU) 2018/1999.

Kad je riječ o prvom nacrtu nacionalnog plana obnove zgrada, Komisija može izdati preporuke za pojedinačne države članice najkasnije šest mjeseci nakon što je predmetna država članica dostavila taj plan.

6.   Svaka država članica u svojem nacionalnom planu obnove zgrada uzima u obzir sve preporuke koje Komisija izda o nacrtu nacionalnog plana obnove zgrada. Ako predmetna država članica ne uzme u obzir određenu preporuku ili velik dio neke od preporuka, Komisiji dostavlja razloge i objavljuje ih.

7.   Svaka država članica svakih pet godina Komisiji dostavlja svoj nacionalni plan obnove zgrada koristeći se predloškom utvrđenim u Prilogu II. ovoj Direktivi. Svaka država članica dostavlja svoj nacionalni plan obnove zgrada kao dio svojeg integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana iz članka 3. Uredbe (EU) 2018/1999 te, ako država članica dostavlja ažuriranu verziju, kao dio ažurirane verzije iz članka 14. te uredbe.

Neovisno o prvom podstavku, države članice Komisiji dostavljaju prvi nacionalni plan obnove zgrada do 31. prosinca 2026.

8.   Svaka država članica svojem sljedećem nacionalnom planu obnove zgrada prilaže pojedinosti o provedbi svoje najnovije dugoročne strategije obnove ili nacionalnog plana obnove zgrada, navodeći jesu li postignuti njezini nacionalni ciljevi.

9.   Svaka država članica u skladu s člancima 17. i 21. Uredbe (EU) 2018/1999 u svoje integrirano nacionalno energetsko i klimatsko izvješće o napretku uključuje informacije o provedbi nacionalnih ciljeva iz stavka 2. točke (b) ovog članka. Svake dvije godine Komisija u svoje godišnje izvješće o stanju energetske unije podneseno na temelju članka 35. Uredbe (EU) 2018/1999 uključuje opće izvješće o obnovi nacionalnog fonda stambenih i nestambenih zgrada, javnih i privatnih, u skladu s planovima navedenima u planovima obnove zgrada, na temelju informacija koje su države članice dostavile u svojim integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim izvješćima o napretku. Komisija svake godine prati razvoj energetskih svojstava fonda zgrada Unije na temelju najboljih dostupnih informacija Eurostata i drugih izvora i te informacije objavljuje putem EU promatračnice fonda zgrada.

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale određivanje minimalnih zahtjeva u pogledu energetskih svojstava za zgrade odnosno samostalne uporabne cjeline zgrade, s ciljem postizanja barem troškovno optimalnih razina i, kada je to relevantno, strožih referentnih vrijednosti poput zahtjeva u pogledu zgrada gotovo nulte energije i zahtjeva u pogledu zgrada s nultom stopom emisija. Energetska svojstva izračunavaju se u skladu s metodologijom iz članka 4. Troškovno optimalne razine izračunavaju se u skladu s usporednim metodološkim okvirom iz članka 6.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale određivanje minimalnih zahtjeva u pogledu energetskih svojstava za elemente zgrade koji čine dio ovojnice zgrade i koji, ako se zamijene ili naknadno ugrade, imaju značajan utjecaj na energetska svojstva ovojnice zgrade, s ciljem postizanja barem troškovno optimalnih razina. Države članice mogu utvrditi zahtjeve za dijelove zgrada na razini koja bi olakšala djelotvornu ugradnju sustava grijanja na niskim temperaturama u obnovljenim zgradama.

Države članice kod određivanja zahtjeva mogu praviti razliku između novih i postojećih zgrada te između različitih vrsta zgrada.

U okviru tih zahtjeva uzimaju se u obzir optimalna kvaliteta unutarnjeg okoliša kako bi se izbjegli mogući negativni učinci, npr. nedostatno prozračivanje, kao i lokalni uvjeti, namjena i starost zgrade.

Države članice preispituju svoje minimalne zahtjeve u pogledu energetskih svojstava u redovitim razmacima koji nisu duži od pet godina te ih prema potrebi ažuriraju sukladno tehničkom napretku u sektoru zgrada, rezultatima izračuna troškovno optimalnih razina iz članka 6. te ažuriranim nacionalnim energetskim i klimatskim ciljevima i politikama.

2.   Države članice mogu odlučiti prilagoditi zahtjeve iz stavka 1. za zgrade koje su službeno zaštićene na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, kao dio zaštićenog okruženja ili zbog svoje posebne arhitektonske ili povijesne vrijednosti, u mjeri u kojoj bi se ispunjavanjem određenih zahtjeva na neprihvatljiv način promijenile njihove značajke ili izgled.

3.   Države članice mogu odlučiti da neće odrediti ili primjenjivati zahtjeve iz stavka 1. na sljedeće vrste zgrada:

1.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 32. radi dopune ove Direktive u pogledu usporednog metodološkog okvira za izračunavanje troškovno optimalnih razina minimalnih zahtjeva u pogledu energetskih svojstava za zgrade i elemente zgrada.

Komisija do 30. lipnja 2025. preispituje usporedni metodološki okvir za izračunavanje troškovno optimalnih razina minimalnih zahtjeva u pogledu energetskih svojstava za nove zgrade i postojeće zgrade koje se podvrgavaju značajnoj obnovi te za pojedine elemente zgrada. Te razine moraju biti u skladu s nacionalnim putanjama navedenima u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima podnesenima Komisiji na temelju članka 14. Uredbe (EU) 2018/1999.

Usporedni metodološki okvir utvrđuje se u skladu s Prilogom VII. i u njemu se razlikuju nove i postojeće zgrade te različite vrste zgrada.

2.   Države članice izračunavaju troškovno optimalne razine minimalnih zahtjeva u pogledu energetskih svojstava primjenom usporednog metodološkog okvira utvrđenog u skladu sa stavkom 1. i relevantnim parametrima, kao što su klimatski uvjeti i stvarna dostupnost energetske infrastrukture, te uspoređuju rezultate tog izračuna s minimalnim zahtjevima u pogledu energetskih svojstava koji su na snazi. Pri izračunu troškovno optimalnih razina minimalnih zahtjeva u pogledu energetskih svojstava države članice mogu uzeti u obzir potencijal globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa.

Države članice izvješćuju Komisiju o svim ulaznim podacima i pretpostavkama koje su korištene za izračune troškovno optimalnih razina minimalnih zahtjeva u pogledu energetskih svojstava te o rezultatima tih izračuna. U tu svrhu države članice koriste se predloškom iz Priloga III. Delegiranoj uredbi Komisije (EU) br. 244/2012 (29). Države članice ta izvješća ažuriraju i podnose Komisiji u redovitim razmacima, koji ne smiju biti duži od pet godina. Prvo izvješće o izračunima na temelju revidiranog metodološkog okvira u skladu sa stavkom 1. ovog članka podnosi se do 30. lipnja 2028.

3.   Ako usporedba provedena u skladu sa stavkom 2. pokaže da su minimalni zahtjevi u pogledu energetskih svojstava koji su na snazi u pojedinoj državi članici manje energetski učinkoviti od troškovno optimalnih razina minimalnih zahtjeva u pogledu energetskih svojstava za više od 15 %, dotična država članica prilagođava minimalne zahtjeve u pogledu energetskih svojstava koji su na snazi u roku od 24 mjeseca od trenutka kada budu dostupni rezultati te usporedbe.

4.   Komisija objavljuje izvješće o napretku država članica u postizanju troškovno optimalnih razina minimalnih zahtjeva u pogledu energetskih svojstava.

1.   Države članice osiguravaju da nove zgrade budu zgrade s nultim emisijama u skladu s člankom 11.:

Do početka primjene zahtjeva iz prvog podstavka osiguravaju da sve nove zgrade budu barem zgrade gotovo nulte energije i da ispunjavaju minimalne zahtjeve u pogledu energetskih svojstava utvrđene u skladu s člankom 5. Ako javna tijela namjeravaju koristiti novu zgradu koja nije u njihovu vlasništvu, nastoje da to bude zgrada s nultim emisijama.

2.   Države članice osiguravaju da se potencijal globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa izračunava u skladu s Prilogom III. i objavljuje u energetskom certifikatu zgrade:

3.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 32. radi izmjene Priloga III. kako bi se utvrdio okvir Unije za nacionalni izračun potencijala globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa radi postizanja klimatske neutralnosti. Prvi takav delegirani akt donosi se do 31. prosinca 2025.

4.   Države članice mogu odlučiti da neće primjenjivati stavke 1. i 2. na zgrade za koje su zahtjevi za izdavanje građevinske dozvole ili istovrijedni zahtjevi, uključujući zahtjeve za promjenu namjene, već podneseni do datumâ iz stavaka 1. i 2.

5.   Države članice do 1. siječnja 2027. objavljuju i Komisiji dostavljaju plan s pojedinostima o uvođenju graničnih vrijednosti za ukupni kumulativni potencijal globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa svih novih zgrada i postavljaju ciljeve za nove zgrade od 2030., uzimajući u obzir postupni silazni trend, kao i najviše granične vrijednosti, s pojedinostima za različite klimatske zone i tipologije zgrada.

Te najviše granične vrijednosti u skladu su s Unijinim ciljevima postizanja klimatske neutralnosti do 2050.

Komisija izdaje smjernice, razmjenjuje podatke o postojećim nacionalnim politikama i državama članicama na zahtjev pruža tehničku potporu.

6.   Kad je riječ o novim zgradama, države članice uzimaju u obzir pitanja optimalne kvalitete unutarnjeg okoliša, prilagodbe klimatskim promjenama, zaštite od požara, rizika povezanih s pojačanom seizmičkom aktivnošću i pristupačnosti za osobe s invaliditetom. Države članice rješavaju i pitanje uklanjanja ugljika povezanog sa skladištenjem ugljika u ili na zgradama.

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se prilikom značajne obnove zgrada unaprijede energetska svojstva čitave zgrade ili njezina obnovljenog dijela kako bi se ispunili minimalni zahtjevi u pogledu energetskih svojstava u skladu s člankom 5., u mjeri u kojoj je to tehnički, funkcionalno i gospodarski izvedivo.

Ti se zahtjevi primjenjuju na čitavu obnovljenu zgradu ili samostalnu uporabnu cjelinu zgrade. Zahtjevi se osim toga, ili umjesto toga, mogu primjenjivati i na obnovljene elemente zgrade.

2.   Države članice dodatno poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se kod naknadne ugradnje ili zamjene elementa zgrade koji čini dio ovojnice zgrade i koji ima značajan utjecaj na energetska svojstva ovojnice zgrade ispune minimalni zahtjevi u pogledu energetskih svojstava za taj element zgrade, u mjeri u kojoj je to tehnički, funkcionalno i gospodarski izvedivo.

3.   Države članice potiču, u slučaju zgrada koje se podvrgavaju značajnoj obnovi, visokoučinkovite alternativne sustave, u mjeri u kojoj je to tehnički, funkcionalno i gospodarski izvedivo. Države članice uzimaju u obzir, kad je riječ o zgradama koje se podvrgavaju značajnoj obnovi, pitanja kvalitete unutarnjeg okoliša, prilagodbe klimatskim promjenama, zaštite od požara, rizika povezanih s pojačanom seizmičkom aktivnosti, uklanjanjem opasnih tvari, uključujući azbest, te pristupačnosti za osobe s invaliditetom.

1.   Države članice utvrđuju minimalne standarde energetskih svojstava za nestambene zgrade kojima se osigurava da te zgrade ne prelaze utvrđeni maksimalni prag energetskih svojstava, kako je navedeno u trećem podstavku, izraženo brojčanim pokazateljem vrijednosti primarne ili krajnje energije u kWh/(m2 god.), do datuma utvrđenih u petom podstavku.

Maksimalni pragovi energetskih svojstava utvrđuju se na temelju fonda nestambenih zgrada 1. siječnja 2020., na temelju dostupnih informacija i, kada je to primjereno, statističkog uzorkovanja. Države članice iz polazne vrijednosti isključuju nestambene zgrade koje izuzmu na temelju stavka 6.

Svaka država članica postavlja maksimalni prag energetskih svojstava tako da je 16 % njezinog nacionalnog fonda nestambenih zgrada iznad tog praga („prag od 16 %”). Svaka država članica također postavlja maksimalni prag energetskih svojstava tako da je 26 % njezinog nacionalnog fonda nestambenih zgrada iznad tog praga („prag od 26 %”). Države članice mogu postaviti maksimalne pragove energetskih svojstava za na nacionalni fond nestambenih zgrada kao cjelinu ili po tipu zgrade ili vrsti zgrade.

Države članice mogu postaviti pragove na razini koja odgovara određenom razredu energetskih svojstava pod uvjetom da su usklađeni trećim podstavkom.

Minimalnim standardima energetskih svojstava osigurava se barem da sve nestambene zgrade budu ispod:

Usklađenost pojedinačnih nestambenih zgrada s pragovima provjerava se na temelju energetskih certifikata ili, kada je to primjereno, drugim dostupnim sredstvima.

U planovima kako su navedeni u članku 3. stavku 1. točki (b) države članice utvrđuju posebne vremenske rasporede za usklađivanje nestambenih zgrada s nižim maksimalnim pragovima energetskih svojstava do 2040. i 2050., u skladu s planom za pretvorbu nacionalnog fonda zgrada u zgrade s nultom emisijom.

Države članice mogu utvrditi i objaviti kriterije za izuzimanje pojedinačnih nestambenih zgrada od zahtjeva iz ovog stavka s obzirom na očekivanu buduću uporabu tih zgrada, s obzirom na ozbiljne poteškoće ili u slučaju nepovoljne procjene troškova i koristi. Svi takvi kriteriji moraju biti jasni, precizni i strogi te moraju osiguravati jednako postupanje sa svim nestambenim zgradama. Pri utvrđivanju tih kriterija države članice omogućuju ex ante procjenu potencijalnog udjela obuhvaćenih nestambenih zgrada i izbjegavaju izuzimanje nerazmjernog broja nestambenih zgrada. Države članice također izvješćuju o tim kriterijima u okviru svojih nacionalnih planova obnove zgrada podnesenih Komisiji na temelju članka 3.

Ako države članice utvrde kriterije za izuzeća na temelju osmog podstavka, ostvaruju jednakovrijedna poboljšanja energetskih svojstava u drugim dijelovima fonda nestambenih zgrada.

Ako je za ukupnu obnovu potrebnu za postizanje pragova energetskih svojstava iz ovog stavka procjena troškova i koristi za određenu nestambenu zgradu nepovoljna, države članice zahtijevaju da se za tu nestambenu zgradu provedu barem one pojedinačne mjere obnove za koje je procjena troškova i koristi povoljna.

U mjeri u kojoj je nacionalni fond nestambenih zgrada ili njegov dio ozbiljno oštećen prirodnom katastrofom, država članica može privremeno prilagoditi maksimalni prag energetskih svojstava kako bi se energetskom obnovom oštećenih nestambenih zgrada zamijenila energetska obnova drugih nestambenih zgrada s najlošijim svojstvima, osiguravajući pritom da se energetski obnovi sličan postotak nestambenog fonda zgrada. U tom slučaju država članica u svojem nacionalnom planu obnove zgrada izvješćuje o toj prilagodbi i njezinu predviđenom trajanju.

2.   Do 29. svibnja 2026. svaka država članica utvrđuje nacionalnu putanju za progresivnu obnovu fonda stambenih zgrada, u skladu s nacionalnim planom i ciljevima za 2030., 2040. i 2050. navedenima u nacionalnom planu obnove zgrada dotične države članice te s ciljem pretvorbe nacionalnog fonda zgrada u fond zgrada s nultim emisijama do 2050. Nacionalna putanja za progresivnu obnovu fonda stambenih zgrada izražava se kao smanjenje prosječne primarne energije u kWh/(m2 god.) čitavog fonda stambenih zgrada u razdoblju od 2020. do 2050. i njome se utvrđuje broj stambenih zgrada i stambenih samostalnih uporabnih cjelina zgrade ili podna površina koje treba godišnje obnoviti, uključujući broj ili podnu površinu 43 % stambenih zgrada i stambenih samostalnih uporabnih cjelina zgrade s najlošijim svojstvima.

U pogledu prosječne primarne energije u kWh/(m2.god) čitavog fonda stambenih zgrada, države članice osiguravaju sljedeće:

Države članice osiguravaju da se najmanje 55 % smanjenja prosjeka primarne energije iz trećeg podstavka postigne obnovom 43 % stambenih zgrada s najlošijim svojstvima. Države članice mogu uračunati smanjenje prosjeka primarne energije ostvareno obnovom stambenih zgrada pogođenih prirodnim katastrofama poput potresa i poplava u udio postignut obnovom 43 % stambenih zgrada s najlošijim svojstvima.

U sklopu napora koje ulažu u obnovu s ciljem postizanja potrebnog smanjenja prosjeka primarne energije čitavog fonda stambenih zgrada države članice uvode mjere kao što su minimalni standardi energetskih svojstava, tehnička pomoć i mjere financijske potpore.

Države članice u okviru svojih napora za obnovu ne smiju nerazmjerno izuzeti stambene zgrade ili stambene samostalne uporabne cjeline zgrade za najam.

Države članice u nacionalnim planovima obnove zgrada izvješćuju o primijenjenoj metodologiji i prikupljenim podacima za procjenu vrijednosti iz drugog i trećeg podstavka. U okviru ocjene nacionalnih planova obnove zgrada Komisija prati postizanje vrijednosti iz drugog i trećeg podstavka, među ostalim broj zgrada i samostalnih uporabnih cjelina zgrade 43 % stambenih zgrada s najlošijim svojstvima ili njihovu podnu površinu, i prema potrebi daje preporuke. Te preporuke mogu uključivati širu primjenu minimalnih standarda energetskih svojstava.

Nacionalna putanja za progresivnu obnovu fonda stambenih zgrada upućuje na podatke o nacionalnom fondu stambenih zgrada utemeljene, prema potrebi, na statističkom uzorkovanju i energetskim certifikatima.

Ako je prosječni udio korištenja energije iz fosilnih goriva u stambenim zgradama manji od 15 %, države članice mogu prilagoditi razine utvrđene u trećem podstavku točkama (a) i (b) kako bi osigurale da prosjek primarne energije u kWh/(m2 god.) čitavog fonda stambenih zgrada do 2030., a nakon toga svakih pet godina, bude jednak ili niži od nacionalno utvrđene vrijednosti izvedene iz linearnog smanjenja prosjeka primarne energije od 2020. do 2050., u skladu s pretvorbom fonda stambenih zgrada u fond zgrada s nultim emisijama.

3.   Osim primarne energije iz stavaka 1. i 2. ovog članka države članice mogu utvrditi dodatne pokazatelje korištenja neobnovljive primarne energije iz i obnovljive primarne energije te operativnih emisija stakleničkih plinova proizvedenih u kgCO2eq/(m2 god.). Kako bi se osiguralo smanjenje operativnih emisija stakleničkih plinova, minimalnim standardima energetskih svojstava uzima se u obzir članak 15.a stavak 1. Direktive (EU) 2018/2001.

4.   U skladu s člankom 17., države članice podupiru usklađivanje s minimalnim standardima energetskih svojstava putem svih sljedećih mjera:

5.   Ako se zgrada obnavlja kako bi se uskladila s određenim minimalnim standardom energetskih svojstava, država članica osigurava usklađenost s minimalnim zahtjevima u pogledu energetskih svojstava za elemente zgrade u skladu s člankom 5. i, u slučaju značajne obnove, s minimalnim zahtjevima u pogledu energetskih svojstava za postojeće zgrade u skladu s člankom 8.

6.   Države članice mogu odlučiti da neće primjenjivati minimalne standarde energetskih svojstava iz stavaka 1. i 2. na sljedeće vrste zgrada:

7.   Države članice poduzimaju sve potrebne mjere za osiguravanje provedbe minimalnih standarda energetskih svojstava iz stavaka 1. i 2. ovog članka, uključujući odgovarajuće mehanizme praćenja i sankcije skladu s člankom 34.

Pri utvrđivanju pravila o sankcijama države članice uzimaju u obzir financijsku situaciju vlasnika nekretnina i njihov pristup odgovarajućoj financijskoj potpori, posebno kada se radi o ranjivim kućanstvima.

8.   Komisija do 31. ožujka 2025. u svrhu potpore provedbi ove Direktive i vodeći računa o načelu supsidijarnosti, predstavlja analizu posebno u odnosu na:

Na temelju te analize Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o učinkovitosti i primjerenosti financijskih instrumenata za poboljšanje energetskih svojstava zgrada, posebno onih s najlošijim svojstvima.

1.   Države članice osiguravaju da se sve nove zgrade projektiraju na način kojim se optimizira njihov potencijal za proizvodnju solarne energije na temelju sunčeva zračenja u krugu zgrade, čime se omogućuje kasnija troškovno učinkovita ugradnja solarnih tehnologija.

2.   Postupak izdavanja dozvola za ugradnju opreme za solarnu energiju utvrđen u članku 16.d Direktive (EU) 2018/2001 i postupak jednostavne obavijesti za priključivanje na mrežu utvrđen u članku 17. te direktive primjenjuju se za ugradnju opreme za solarnu energiju na zgrade.

3.   Države članice osiguravaju uvođenje odgovarajućih uređaja za solarnu energiju, ako je to tehnički prikladno te gospodarski i funkcionalno izvedivo, kako slijedi:

Države članice u svoje nacionalne planove obnove zgrada iz članka 3. uključuju politike i mjere u pogledu uvođenja odgovarajućih uređaja za solarnu energiju na svim zgradama.

4.   Države članice utvrđuju i objavljuju kriterije na nacionalnoj razini za praktičnu provedbu obveza utvrđenih u ovom članku i za moguća izuzeća od tih obveza za određene tipove zgrada, vodeći računa o načelu tehnološke neutralnosti u vezi s tehnologijama koje ne proizvode nikakve emisije na lokaciji te u skladu s procijenjenim tehničkim i gospodarskim potencijalom uređaja za solarnu energiju i značajkama zgrada obuhvaćenih tom obvezom. Države članice također prema potrebi uzimaju u obzir konstrukcijsku cjelovitost, zelene krovove te izolaciju krova i potkrovlja.

Kako bi se ostvarili ciljevi ovog članka i uzela u obzir pitanja povezana sa stabilnošću elektroenergetske mreže, države članice u utvrđivanje kriterija iz prvog podstavka ovog stavka uključuju relevantne dionike.

Pri prenošenju obveza iz stavka 3. prvog podstavka država članica može upotrijebiti mjerenje površine prizemlja zgrade umjesto korisne podne površine zgrade, pod uvjetom da država članica dokaže da to dovodi do jednakovrijednog instaliranog kapaciteta odgovarajućih uređaja za solarnu energiju na zgradama.

5.   Države članice uspostavljaju okvir kojim se osiguravaju potrebne administrativne, tehničke i financijske mjere za potporu uvođenju solarne energije u zgradama, među ostalim u kombinaciji s tehničkim sustavima zgrade ili učinkovitim sustavima centraliziranog grijanja.

1.   Zgrada s nultim emisijama ne smije uzrokovati nikakve emisije ugljika iz fosilnih goriva na lokaciji. Zgrada s nultim emisijama, ako je to gospodarski i tehnički izvedivo, nudi sposobnost reagiranja na vanjske signale i prilagođavanja svojeg korištenja, proizvodnje ili skladištenja energije.

2.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da potražnja za energijom zgrade s nultim emisijama bude u skladu s maksimalnim pragom.

Države članice utvrđuju taj maksimalni prag potražnje za energijom zgrade s nultim emisijama s ciljem postizanja barem troškovno optimalnih razina utvrđenih u najnovijem nacionalnom izvješću o troškovno optimalnim razinama na temelju članka 6. Države članice revidiraju maksimalni prag svaki put kad se revidiraju troškovno optimalne razine.

3.   Maksimalni prag potražnje za energijom zgrade s nultim emisijama niži je za najmanje 10 % od praga za ukupno potrebnu primarnu energiju utvrđenog na razini države članice za zgrade gotovo nulte energije 28. svibnja 2024.

4.   Države članice mogu prilagoditi maksimalni prag potražnje za energijom zgrade s nultim emisijama za obnovljene zgrade, poštujući pritom odgovarajuće odredbe o troškovnoj optimalnosti i, ako su utvrđeni pragovi za obnovljene zgrade gotovo nulte energije, zahtjeve iz stavka 3.

5.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da operativne emisije stakleničkih plinova zgrade s nultim emisijama budu usklađene s maksimalnim pragom utvrđenim na razini države članice u njezinu planu obnove zgrada. Taj maksimalni prag može se odrediti na različitoj razini za nove i obnovljene zgrade.

6.   Države članice obavješćuju Komisiju o svojim maksimalnim pragovima, što uključuje i opis metodologije izračuna po tipu zgrade i relevantne oznake vanjske klime, u skladu s Prilogom I. Komisija preispituje maksimalne pragove i prema potrebi preporučuje njihovu prilagodbu.

7.   Države članice osiguravaju da se ukupna godišnja primarna energija u novoj ili obnovljenoj zgradi s nultim emisijama pokriva:

Ako ispunjavanje zahtjeva utvrđenih u ovom stavku nije tehnički ili gospodarski izvedivo, ukupna godišnja primarna energija može se pokriti i drugom energijom iz mreže koja ispunjava kriterije utvrđene na nacionalnoj razini.

1.   Države članice do 29. svibnja 2026. uvode shemu putovnica za obnovu na temelju zajedničkog okvira iz Priloga VIII.

2.   Shemom iz stavka 1. dobrovoljno se koriste vlasnici zgrada i samostalnih uporabnih cjelina zgrada, osim ako ju država članica odluči učiniti obveznom.

Države članice poduzimaju mjere kako bi osigurale da putovnice za obnovu budu cjenovno pristupačne i razmatraju pružanje financijske potpore ranjivim kućanstvima koja žele obnoviti svoje zgrade.

3.   Države članice mogu dopustiti da se putovnica za obnovu sastavlja i izdaje zajedno s energetskim certifikatom.

4.   Putovnicu za obnovu u digitalnom formatu prikladnom za ispis izdaje kvalificirani ili certificirani stručnjak nakon posjeta na lokaciji.

5.   Pri izdavanju putovnice za obnovu vlasniku zgrade predlaže se razgovor sa stručnjakom iz stavka 4. kako bi se stručnjaku omogućilo da objasni najbolje korake za pretvorbu zgrade u zgradu s nultim emisijama znatno prije 2050.

6.   Države članice nastoje osigurati namjenski digitalni alat putem kojeg se priprema i, prema potrebi, ažurira putovnica za obnovu. Države članice mogu izraditi dopunski alat kojim bi se vlasnicima zgrada i upraviteljima zgrada omogućila simulacija nacrta pojednostavnjene putovnice za obnovu te njezino ažuriranje nakon obnove ili zamjene elementa zgrade.

7.   Države članice osiguravaju da se putovnica za obnovu može učitati u nacionalnu bazu podataka o energetskim svojstvima zgrada uspostavljenu na temelju članka 22.

8.   Države članice osiguravaju da se putovnica za obnovu pohranjuje u digitalnom dnevniku zgrade ili da joj se može pristupiti, ako je dostupno, putem digitalnog dnevnika zgrade.

1.   Države članice s ciljem optimiziranja korištenja energije u tehničkim sustavima zgrade postavljaju zahtjeve za sustave koji primjenjuju tehnologije za uštedu energije u pogledu ukupnih energetskih svojstava, ispravne ugradnje, odgovarajućeg dimenzioniranja, podešavanja i upravljanja i, prema potrebi, hidrauličkog uravnoteživanja tehničkih sustava zgrade koji se ugrađuju u novim ili postojećim zgradama. Države članice pri utvrđivanju zahtjeva uzimaju u obzir uvjete oblikovanja te tipične ili prosječne uvjete rada.

Zahtjevi za sustave postavljaju se za nove tehničke sustave zgrade te za zamjenu i modernizaciju postojećih tehničkih sustava i primjenjuju se u mjeri u kojoj je to tehnički, gospodarski i funkcionalno izvedivo.

Države članice mogu utvrditi zahtjeve povezane s emisijama stakleničkih plinova iz generatora topline ili s vrstom goriva koja se koristi u generatorima topline ili s najmanjim dijelom energije iz obnovljivih izvora koja se koristi za grijanje na razini zgrade, pod uvjetom da takvi zahtjevi ne čine neopravdanu tržišnu prepreku.

Države članice osiguravaju da zahtjevi koje utvrde za tehničke sustave zgrada dosežu barem najnovije troškovno optimalne razine.

2.   Države članice mogu utvrditi posebne zahtjeve za sustave kad su u pitanju tehnički sustavi zgrade kako bi se olakšali učinkovita ugradnja i rad sustava grijanja na niskim temperaturama u novim ili obnovljenim zgradama.

3.   Države članice zahtijevaju da su nove zgrade, ako je to tehnički i gospodarski izvedivo, opremljene uređajima za samoreguliranje koji zasebno reguliraju temperaturu u svakoj sobi ili, u slučajevima u kojima je to opravdano, u određenoj grijanoj ili hlađenoj zoni samostalne uporabne cjeline zgrade i, prema potrebi, s pomoću hidrauličkog uravnoteživanja. Postavljanje takvih uređaja za samoreguliranje i, prema potrebi, hidrauličko uravnoteživanje u postojećim zgradama zahtijeva se kada se zamjenjuju generatori topline ili generatori hlađenja, ako je to tehnički i gospodarski izvedivo.

4.   Države članice utvrđuju zahtjeve u pogledu provedbe odgovarajućih standarda kvalitete unutarnjeg okoliša u zgradama kako bi se održali zdravi unutarnji klimatski uvjeti.

5.   Države članice zahtijevaju da nestambene zgrade s nultim emisijama budu opremljene mjernim i kontrolnim uređajima za praćenje i regulaciju kvalitete zraka u zatvorenim prostorima. U postojećim se nestambenim zgradama postavljanje takvih uređaja zahtijeva, ako je to tehnički i gospodarski izvedivo, kad se zgrada podvrgava značajnoj obnovi. Države članice mogu zahtijevati ugradnju takvih uređaja u stambene zgrade.

6.   Države članice osiguravaju da se pri ugradnji određenog tehničkog sustava zgrade procijene ukupna energetska svojstva izmijenjenog dijela i, prema potrebi, cjelokupnog izmijenjenog sustava. Rezultati se dokumentiraju i predaju vlasniku zgrade kako bi ostali dostupni i kako bi se mogli upotrebljavati za provjeru usklađenosti s minimalnim zahtjevima utvrđenima u skladu sa stavkom 1. i izdavanje energetskih certifikata.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se energetska svojstva tehničkih sustava zgrade optimiziraju pri naknadnoj ugradnji ili zamjeni.

Države članice promiču skladištenje energije za energiju iz obnovljivih izvora u zgradama.

Države članice mogu predvidjeti nove poticaje i financiranje kako bi potaknule prelazak sa sustava grijanja i hlađenja koji koriste fosilna goriva na sustave grijanja i hlađenja koji koriste nefosilna goriva.

7.   Države članice nastoje zamijeniti samostalne kotlove na fosilna goriva u postojećim zgradama radi u skladu s nacionalnim planovima za postupno ukidanje kotlova na fosilna goriva.

8.   Komisija izdaje smjernice o tome što se smatra kotlom na fosilna goriva.

9.   Države članice utvrđuju zahtjeve kako bi osigurale da, ako je to tehnički i gospodarski izvedivo, nestambene zgrade budu opremljene sustavima automatizacije i upravljanja zgradom kako slijedi:

10.   Sustavi automatizacije i upravljanja zgradom moraju biti sposobni za:

11.   Države članice utvrđuju zahtjeve kako bi se osiguralo da, ako je to tehnički, gospodarski i funkcionalno izvedivo, od 29. svibnja 2026. nove stambene zgrade i stambene zgrade koje se podvrgavaju značajnoj obnovi budu opremljene sljedećim:

Države članice mogu isključiti jednoobiteljske kuće koje se podvrgavaju značajnoj obnovi iz zahtjeva utvrđenih u ovom stavku ako troškovi ugradnje nadmašuju koristi.

12.   Države članice utvrđuju zahtjeve kako bi se osiguralo da ako je to tehnički i gospodarski izvedivo, nestambene zgrade čija je efektivna nazivna snaga sustava grijanja, sustava klimatizacije, kombiniranih sustava grijanja i ventilacije prostora, ili kombiniranog sustava klimatizacije i ventilacije:

Automatske kontrole rasvjete primjereno su raspoređene u prostoru i mogu detektirati prisutnost.

1.   U pogledu novih nestambenih zgrada s više od pet parkirnih mjesta za automobile i nestambenih zgrada koje se podvrgavaju značajnoj obnovi s više od pet parkirnih mjesta za automobile, države članice osiguravaju:

Prvi podstavak primjenjuje se ako se:

Države članice osiguravaju da provođenje vodova i postavljanje kanala iz prvog podstavka točke (b), bude dimenzionirano tako da omogućuje istodobno i učinkovito korištenje potrebnog broja mjestâ za punjenje i, prema potrebi, podupire ugradnju sustava za upravljanje opterećenjem ili punjenjem, u mjeri u kojoj je to tehnički i gospodarski izvedivo i opravdano.

Odstupajući od prvog podstavka točke (a), za nove uredske zgrade i uredske zgrade koje se podvrgavaju značajnoj obnovi s više od pet parkirnih mjesta, države članice osiguravaju postavljanje barem jednog mjesta za punjenje na svaka dva parkirna mjesta.

2.   U pogledu svih nestambenih zgrada s više od 20 parkirnih mjesta za automobile države članice do, 1. siječnja 2027., osiguravaju:

Za zgrade čiji su vlasnici ili korisnici javna tijela, države članice do 1. siječnja 2033. osiguravaju provođenje vodova za najmanje 50 % parkirnih mjesta za automobile.

Države članice mogu odgoditi provedbu tog zahtjeva do 1. siječnja 2029. za sve nestambene zgrade koje su obnovljene u razdoblju od dvije godine prije 28. svibnja 2024. kako bi se uskladile s nacionalnim zahtjevima utvrđenima u skladu s člankom 8. stavkom 3. Direktive 2010/31/EU.

3.   Države članice mogu prilagoditi zahtjeve u pogledu broja parkirnih mjesta za bicikle u skladu sa stavcima 1. i 2. za posebne vrste nestambenih zgrada kojima se u pravilu ne pristupa biciklima.

4.   U pogledu novih stambenih zgrada s više od tri parkirna mjesta za automobile i stambenih zgrada koje se podvrgavaju značajnoj obnovi, s više od tri parkirna mjesta za automobile, države članice osiguravaju:

U pogledu novih stambenih zgrada s više od tri parkirna mjesta za automobile države članice osiguravaju postavljanje barem jednog mjesta za punjenje.

Prvi i drugi podstavak primjenjuju se ako se:

Odstupajući od prvog podstavka, države članice mogu, podložno procjeni lokalnih tijela i uzimajući u obzir lokalne značajke, uključujući demografske, zemljopisne i klimatske uvjete, prilagoditi zahtjeve u pogledu broja parkirnih mjesta za bicikle.

Države članice osiguravaju da provođenje vodova iz prvog podstavka točke (a), bude dimenzionirano tako da omogućava istodobno korištenje mjestâ za punjenje na svim parkirnim mjestima. Ako u slučaju značajne obnove nije moguće za svaku stambenu samostalnu uporabnu cjelinu zgrade osigurati dva parkirna mjesta za bicikle, države članice osiguravaju najveći primjeren broj parkirnih mjesta za bicikle.

5.   Države članice mogu odlučiti da neće primjenjivati stavke 1., 2., i 4. ovog članka na određene vrste zgrada ako:

6.   Države članice osiguravaju da mjesta za punjenje iz stavaka 1., 2. i 4. ovog članka imaju mogućnost pametnog punjenja i, ovisno o slučaju, dvosmjernog punjenja te da rade na temelju nevlasničkih i nediskriminajućih komunikacijskih protokola i standarda, na interoperabilan način i u skladu s europskim standardima i delegiranim aktima donesenim na temelju članka 21. stavaka 2. i 3. Uredbe (EU) 2023/1804.

7.   Države članice potiču operatore mjesta za punjenje koja nisu javno dostupna da njima upravljaju u skladu s člankom 5. stavkom 4. Uredbe (EU) 2023/1804, ako je primjenjivo.

8.   Države članice predviđaju mjere za pojednostavnjenje, racionalizaciju i ubrzavanje postupka za postavljanje mjesta za punjenje u novim i postojećim stambenim i nestambenim zgradama, posebno za udruženja suvlasnika, i uklanjaju regulatorne prepreke, uključujući postupke javnih tijela za izdavanje dozvola i suglasnosti, ne dovodeći u pitanje pravo država članica u području vlasništva i najma nekretnina. Države članice uklanjanju prepreke postavljanju mjestâ za punjenje u stambenim zgradama s parkirnim mjestima, posebice obvezu da se za privatno mjesto za punjenje za vlastitu upotrebu dobije pristanak najmodavca ili suvlasnikâ. Zahtjev najmoprimaca ili suvlasnikâ da im se dopusti postavljanje infrastrukture za punjenje na parkirnom mjestu može se odbiti samo ako za to postoje ozbiljni i legitimni razlozi.

Ne dovodeći u pitanje njihovo pravo u području vlasništva i najma nekretnina, države članice procjenjuju administrativne prepreke u vezi sa zahtjevom udruženja najmoprimaca ili suvlasnika za postavljanje mjesta za punjenje u zgradu s više stambenih samostalnih uporabnih cjelina zgrade.

Države članice osiguravaju dostupnost tehničke pomoći za vlasnike zgrada najmoprimce koji žele postaviti mjesta za punjenje i parkirna mjesta za bicikle.

Kad je riječ o stambenim zgradama, države članice razmatraju uvođenje programa potpore za postavljanje mjesta za punjenje, provođenje vodova ili postavljanje kanala za parkirna mjesta u skladu s brojem lakih električnih vozila na baterije registriranih na njihovu državnom području.

9.   Države članice osiguravaju usklađenost politika u pogledu zgrada, aktivne i zelene mobilnosti, klime, energije, bioraznolikosti i urbanističkog planiranja.

10.   Komisija do 31. prosinca 2025. objavljuje smjernice za zaštitu od požara na parkiralištima.

1.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 32. radu dopune ove Direktive u pogledu neobveznog zajedničkog sustava Unije za ocjenjivanje pripremljenosti zgrada za pametne tehnologije. Ocjenjivanje se temelji na procjeni sposobnosti da se funkcioniranje zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade prilagodi potrebama stanara, posebno u pogledu kvalitete unutarnjeg okoliša, i mreže, te da se poboljša njezina energetska učinkovitost i sveukupna energetska svojstva.

U skladu s Prilogom IV., u okviru neobveznog zajedničkog sustava Unije za ocjenjivanje pripremljenosti zgrada za pametne tehnologije utvrđuje se:

2.   Komisija do 30. lipnja 2026. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o ispitivanju i primjeni pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije na temelju dostupnih rezultata nacionalnih probnih faza i drugih relevantnih projekata.

Uzimajući u obzir ishod tog izvješća, Komisija do 30. lipnja 2027. donosi delegirani akt u skladu s člankom 32., kojim se dopunjuje ova Direktiva tako da se zahtijeva primjenjivanje zajedničkog sustava Unije za ocjenjivanje pripremljenosti zgrada za pametne tehnologije, u skladu s Prilogom IV., na nestambene zgrade s efektivnom nazivnom snagom sustava grijanja, sustava klimatizacije, kombiniranih sustava grijanja i ventilacije prostora, ili kombiniranih sustava klimatizacije i ventilacije većom od 290 kW.

3.   Komisija nakon savjetovanja s relevantnim dionicima donosi provedbeni akt s pojedinostima o tehničkih aranžmana za učinkovitu provedbu sustava iz stavka 1. ovog članka, što obuhvaća vremenski okvir za neobvezujuću probnu fazu na nacionalnoj razini i pojašnjenje komplementarnog odnosa tog sustava s energetskim certifikatima iz članka 19.

Taj provedbeni akt donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 33. stavka 3.

4.   Pod uvjetom da je donijela delegirani akt iz stavka 2., Komisija do 30. lipnja 2027. donosi provedbeni akt s pojedinostima o tehničkim aranžmanima za učinkovitu primjenu sustava iz stavka 2. na nestambene zgrade s efektivnom nazivnom snagom sustava grijanja, sustava klimatizacije, kombiniranih sustava grijanja i ventilacije prostora, ili kombiniranih sustava klimatizacije i ventilacije većom od 290 kW.

Taj provedbeni akt donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 33. stavka 3.

1.   Države članice osiguravaju da vlasnici, najmoprimci i upravitelji zgrada mogu izravno pristupiti podacima o sustavima svoje zgrade. Uz njihovu se privolu pristup može odobriti ili podaci staviti na raspolaganje trećoj strani, podložno postojećim primjenjivim pravilima i sporazumima. Države članice olakšavaju postizanje potpune interoperabilnosti usluga i razmjene podataka unutar Unije u skladu sa stavkom 5.

Za potrebe ove Direktive podaci o sustavima zgrade obuhvaćaju barem sve lako dostupne podatke povezane s energetskim svojstvima elemenata zgrade, energetskim svojstvima usluga zgrade, očekivanim životnim vijekom sustava grijanja, ako je dostupan, sustavima automatizacije i upravljanja zgradom, brojilima, mjernim i kontrolnim uređajima te mjestima za punjenje za e-mobilnost, a povezani su s digitalnim dnevnikom zgrade, ako je dostupan.

2.   Prilikom utvrđivanja pravila za upravljanje i razmjenu podataka, uzimajući u obzir međunarodne standarde i format upravljanja za razmjenu podataka, države članice ili, ako je određena država članica tako odredila, imenovana nadležna tijela, postupaju u skladu s primjenjivim pravo Unije. Pravila o pristupu i eventualne naknade ne smiju biti prepreka niti diskriminirati treće strane u pristupu podacima o sustavima zgrade.

3.   Vlasniku, najmoprimcu i upravitelju zgrade ne smije se dodatno naplaćivati pristup podacima ni zahtjev da se ti podaci stave na raspolaganje trećoj strani, podložno postojećim primjenjivim pravilima i sporazumima. Države članice odgovorne su za utvrđivanje relevantnih naknada za odobravanje pristupa podacima za druge stranke koje ispunjavaju uvjete, kao što su financijske institucije, agregatori, dobavljači energije, pružatelji energetskih usluga i nacionalni zavodi za statistiku ili druga nacionalna tijela nadležna za razvoj, izradu i objavljivanje europskih statistika. Države članice ili, prema potrebi, imenovana nadležna tijela, osiguravaju da eventualne naknade koje odrede regulirani subjekti koji pružaju podatkovne usluge budu razumne i opravdane. Države članice potiču razmjenu relevantnih podataka o sustavima zgrada.

4.   Pravila o pristupu podacima i pohrani podataka za potrebe ove Direktive moraju biti u skladu s relevantnim pravom Unije. Obrada osobnih podataka u okviru ove Direktive provoditi se u skladu s Uredbom (EU) 2016/679/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (30).

5.   Do 31. prosinca 2025. Komisija donosi provedbene akte s pojedinostima o zahtjevima u pogledu interoperabilnosti te o nediskriminirajućim i transparentnim postupcima za pristup podacima.

Ti provedbeni akti donose se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 33. stavka 2.

Komisija izrađuje strategiju za savjetovanje u kojoj se utvrđuju ciljevi savjetovanja, ciljni dionici i aktivnosti savjetovanja za izradu provedbenih akata.

1.   Države članice osiguravaju odgovarajuće financiranje, potporne mjere i druge instrumente kojima se može pridonijeti uklanjanju tržišnih prepreka radi osiguravanja potrebnih ulaganja utvrđenih u njihovim nacionalnim planovima obnove zgrada kako bi se do 2050. provela pretvorba njihova fonda zgrada u zgrade s nultim emisijama.

2.   Države članice osiguravaju da podnošenje zahtjeva za javno financiranje i postupci javnog financiranja budu jednostavni i racionalizirani kako bi se olakšao pristup financiranju, posebno za kućanstva.

3.   Države članice procjenjuju i, prema potrebi, odgovaraju na prepreke povezane s početnim troškovima obnove.

4.   Pri izradi programa financijske potpore za obnovu zgrada države članice razmatraju primjenu parametara utemeljenih na prihodima.

Države članice mogu koristiti nacionalne fondove za energetsku učinkovitost za financiranje posebnih sustava i programa za obnovu radi poboljšanja energetskih svojstava ako su takvi fondovi uspostavljeni na temelju članka 30. Direktive (EU) 2023/1791.

5.   Države članice poduzimaju odgovarajuće regulatorne mjere za uklanjanje negospodarskih prepreka obnovi zgrada. Kad je riječ o zgradama u kojima ima više samostalnih uporabnih cjelina zgrade, te mjere mogu uključivati uklanjanje zahtjeva jednoglasnosti u suvlasničkim strukturama ili dopuštanje da suvlasničke strukture budu izravni primatelji financijske potpore.

6.   Države članice na najbolji troškovno učinkovit način koriste nacionalno financiranje i financiranje dostupno na razini Unije, posebno u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost, Socijalnog fonda za klimatsku politiku, fondova kohezijske politike, programa InvestEU, prihoda od dražbovne prodaje emisijskih jedinica na temelju Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (31) i drugih izvora javnog financiranja. Ti se izvori financiranja upotrebljavaju dosljedno kako bi se do 2050. uspostavio fond zgrada s nultim emisijama.

7.   Kako bi se potaknula ulaganja, države članice promiču djelotvorno uvođenje i upotrebu poticajnog financiranja i financijskih alata, kao što su zajmovi za energetsku učinkovitost i hipoteke za obnovu zgrada, ugovori o energetskom učinku, financijski programi prema načelu „plati koliko uštediš”, porezni poticaji, primjerice smanjenje porezne stope na radove na obnovi i materijale za obnovu, programi otplate putem poreza, programi otplate putem računa, jamstveni fondovi, fondovi namijenjeni za dubinske obnove, fondovi namijenjeni za obnove sa znatnim minimalnim pragom ciljanih ušteda energije i standardi za hipotekarne kredite. Ti alati usmjeravaju ulaganja u energetski učinkovit fond zgrada javnog sektora, u skladu sa smjernicama Eurostata o evidenciji ugovora o energetskom učinku u državnim računima.

Države članice također mogu promicati i pojednostavniti primjenu javno-privatnih partnerstava.

8.   Države članice osiguravaju da se informacije o dostupnom financiranju i financijskim alatima stavljaju na raspolaganje javnosti na pristupačan i transparentan način, među ostalim digitalnim sredstvima.

9.   Poticajno financiranje i financijski alati mogu uključivati zajmove za obnovu ili jamstvene fondove za obnovu radi poboljšanja energetskih svojstava, među ostalim u kombinaciji s relevantnim programima Unije, ako je to primjenjivo.

10.   Do 29. svibnja 2025. Komisija u skladu s člankom 32. donosi delegirani akt kojim se dopunjuje ova Direktiva uspostavljanjem sveobuhvatnog okvira za portfelj kojim se financijske institucije mogu služiti na dobrovoljnoj osnovi i kojim se zajmodavce podupire u usmjeravanju i povećanju obujma kreditiranja, u skladu s Unijinom ambicijom u pogledu dekarbonizacije i relevantnim energetskim ciljevima, kako bi se djelotvorno potaknulo financijske institucije da povećaju opseg sredstava namijenjenih obnovi radi poboljšanja energetskih svojstava. Mjere utvrđene u sveobuhvatnom okviru obuhvaćaju povećanje obujma kreditiranja za energetske obnove i uključuju predložene zaštitne mjere za zaštitu ranjivih kućanstava s pomoću rješenja za mješovito financiranje. U okviru se opisuju najbolje prakse kojima se zajmodavce potiče da identificiraju zgrade s najlošijim svojstvima u svojim portfeljima i djeluju u skladu s time.

11.   Države članice olakšavaju agregiranje projekata kako bi se ulagačima omogućio pristup, a potencijalnim klijentima osigurala rješenja u paketu.

Države članice donose mjere kojima se promiču kreditni proizvodi energetske učinkovitosti za obnovu zgrada, kao što su zelene hipoteke i zeleni krediti, osigurani i neosigurani, i osiguravaju da ih financijske institucije nude široko i na nediskriminirajući način te da su vidljivi i dostupni potrošačima. Države članice osiguravaju da banke i druge financijske institucije i ulagači dobivaju informacije o prilikama za sudjelovanje u financiranju poboljšanja energetskih svojstava zgrada.

12.   Države članice uvode mjere i osiguravaju financiranje za promicanje obrazovanja i osposobljavanja s ciljem osiguravanja dovoljno radne snage s odgovarajućom razinom vještina koje odgovaraju potrebama u sektoru zgrada, a prema potrebi su osobito usmjerene na MSP-ove, uključujući mikropoduzeća. Jedinstvene kontaktne točke uspostavljene na temelju članka 18. mogu olakšati pristup takvim mjerama i financiranju.

13.   Komisija prema potrebi i na zahtjev država članica pomaže kod određivanja nacionalnih ili regionalnih programa financijske potpore s ciljem poboljšanja energetskih svojstava zgrada, posebno postojećih zgrada, među ostalim podupirući razmjenu najbolje prakse među odgovornim nacionalnim ili regionalnim vlastima ili tijelima. Države članice osiguravaju da su takvi programi osmišljeni tako da budu dostupni organizacijama s nižim administrativnim, financijskim i organizacijskim kapacitetima.

14.   Vodeći računa o ranjivim kućanstvima, države članice povezuju svoje financijske mjere za poboljšanje energetskih svojstava i smanjenje emisija stakleničkih plinova u obnovi zgrada s ciljanim ili ostvarenim uštedama energije i poboljšanjima, određenima prema jednom od sljedećih kriterija ili više njih:

15.   Države članice od 1. siječnja 2025. ne daju nikakve financijske poticaje za ugradnju samostalnih kotlova na fosilna goriva, uz iznimku onih koji su za ulaganje odabrani prije 2025., u skladu s Uredbom (EU) 2021/241, člankom 7. stavkom 1. točkom (h) podtočka i. trećom alinejom Uredbe (EU) 2021/1058 te s člankom 73. Uredbe (EU) 2021/2115 Europskog parlamenta i Vijeća (32).

16.   Države članice potiču dubinsku obnovu i progresivnu dubinsku obnovu većom financijskom, poreznom, administrativnom i tehničkom potporom. Ako pretvorba zgrade u zgradu s nultim emisijama nije tehnički ili gospodarski izvediva, obnova koja dovodi do smanjenja primarne energije za najmanje 60 % smatra se dubinskom obnovom za potrebe ovog stavka. Države članice potiču veće programe koji obuhvaćaju velik broj zgrada, posebno zgrada s najlošijim svojstvima, primjerice s pomoću integriranih programa obnove na razini okruga, i koji rezultiraju ukupnim smanjenjem primarne energije za najmanje 30 % tako što će za njih pružati veću financijsku, poreznu, administrativnu i tehničku potporu, u skladu s postignutom razinom svojstava.

17.   Ne dovodeći u pitanje njihove nacionalne gospodarske i socijalne politike i sustave u području prava vlasništva, države članice odgovaraju na problem deložacije ranjivih kućanstava uzrokovan nerazmjernim povećanjem najamnine nakon energetske obnove njihove stambene zgrade ili stambene samostalne uporabne cjeline zgrade.

18.   Financijski poticaji moraju prvenstveno biti usmjereni na ranjiva kućanstva, osobe pogođene energetskim siromaštvom i osobe koje žive u socijalnim stanovima, u skladu s člankom 24. Direktive (EU) 2023/1791.

19.   Države članice prilikom pružanja financijskih poticaja vlasnicima zgrada ili samostalnih uporabnih cjelina zgrada za obnovu iznajmljenih zgrada ili samostalnih uporabnih cjelina zgrada nastoje da financijski poticaji koriste i vlasnicima i najmoprimcima. Države članice uvode djelotvorne zaštitne mjere kako bi zaštitile osobito ranjiva kućanstva, među ostalim pružanjem potpore za plaćanje najamnine ili ograničavanjem povećanja najamnina, a mogu poticati financijske programe za rješavanje problema početnih troškova obnova, kao što su programi otplate putem računa, programi prema načelu „plati koliko uštediš” ili ugovori o energetskom učinku, kako je navedeno u članku 2. točki 33. i članku 29. Direktive (EU) 2023/1791.

1.   Države članice, u suradnji s nadležnim tijelima i, prema potrebi, privatnim dionicima, osiguravaju uspostavljanje i funkcioniranje instrumenata tehničke pomoći, uključujući sveobuhvatne jedinstvene kontaktne točke za energetska svojstva zgrada, namijenjene svim subjektima koji sudjeluju u obnovi zgrada, među ostalim vlasnike stambenih objekata te upravne, financijske i gospodarske subjekte, kao što su MSP-ovi, uključujući mikropoduzeća.

Države članice osiguravaju dostupnost instrumenata tehničke pomoći na svojem državnom području uspostavom barem jedne jedinstvene kontaktne točke:

Države članice mogu imenovati jedinstvene kontaktne točke uspostavljene na temelju članka 22. stavka 3. točke (a) Direktive (EU) 2023/1791 jedinstvenim kontaktnim točkama za potrebe ovog članka.

Komisija pruža smjernice za razvoj tih jedinstvenih kontaktnih točaka u skladu s člankom 22. stavkom 6. Direktive (EU) 2023/1791.

2.   Instrumentima tehničke pomoći uspostavljenim na temelju stavka 1.:

3.   Jedinstvene kontaktne točke uspostavljene na temelju stavka 1.:

1.   Države članice donose potrebne mjere za uspostavu sustava energetskog certificiranja zgrada.

Energetski certifikat obuhvaća energetska svojstva zgrade izražena brojčanim pokazateljem vrijednosti primarne energije u kWh/(m2 god.) i referentne vrijednosti kao što su minimalni zahtjevi u pogledu energetskih svojstava, minimalni standardi energetskih svojstava, zahtjevi u pogledu zgrada gotovo nulte energije i zahtjevi u pogledu zgrada s nultim emisijama, kako bi se vlasnicima i najmoprimcima zgrade odnosno samostalne uporabne cjeline zgrade omogućilo da usporede i procijene njezina energetska svojstva.

2.   Energetski certifikat mora se do 29. svibnja 2026. uskladiti s predloškom iz Priloga V. U njemu mora biti naveden razred energetskih svojstava zgrade, označen u okviru ograničenog raspona uz upotrebu isključivo slova od A do G. Slovo A odgovara zgradama s nultim emisijama, a slovo G odgovara zgradama s doista najlošijim svojstvima u nacionalnom fondu zgrada u trenutku uvođenja tog raspona. Države članice koje su 29. svibnja 2026. zgrade s nultim emisijama već označile kao „A0” mogu nastaviti upotrebljavati tu oznaku umjesto razreda A. Države članice osiguravaju odgovarajuće razvrstavanje pokazatelja energetskih svojstava u preostale razrede energetskih svojstava (od B do F ili, kada se upotrebljava A0, od A do F).

Države članice mogu definirati razred energetskih svojstava A+ koji odgovara zgradama s maksimalnim pragom potražnje za energijom koji je najmanje 20 % niži od maksimalnog praga za zgrade s nultim emisijama i čija je godišnja proizvodnja energije iz obnovljivih izvora na lokaciji veća od njihove ukupne godišnje potražnje za primarnom energijom. Za postojeće zgrade obnovljene u razred A+ države članice osiguravaju da se potencijal globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa procijeni i objavi u energetskom certifikatu zgrade.

Države članice koje su svoje razrede energetskih svojstava promijenile 1. siječnja 2019. ili nakon tog datuma, a prije 28. svibnja 2024., mogu odgoditi promjenu svojih razreda energetskih svojstava do 31. prosinca 2029.

3.   Države članice osiguravaju zajednički vizualni identitet energetskih certifikata na svojem državnom području.

4.   Države članice osiguravaju kvalitetu, pouzdanost i cjenovnu pristupačnost energetskih certifikata.

Države članice poduzimaju mjere kako bi osigurale da energetski certifikati budu cjenovno pristupačni i razmatraju pružanje financijske potpore ranjivim kućanstvima.

Države članice moraju osigurati da energetske certifikate, u skladu s člankom 20. stavkom 1., izdaju neovisni stručnjaci na temelju posjeta na lokaciji, koji se, kada je to primjereno, može provesti virtualnim sredstvima s pomoću vizualnih provjera. Energetski certifikati moraju biti jasni i čitki te dostupni u strojno čitljivom obliku i u skladu s predloškom iz Priloga V.

5.   Energetski certifikat obuhvaća preporuke za troškovno učinkovito poboljšanje energetskih svojstava i smanjenje operativnih emisija stakleničkih plinova te poboljšanje kvalitete unutarnjeg okoliša zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade, osim ako ta zgrada ili samostalna uporabna cjelina zgrade već postiže barem razred energetskih svojstava A.

Preporuke u energetskom certifikatu uključuju:

6.   Ako države članice predvide da se putovnica za obnovu sastavlja i izdaje zajedno s energetskim certifikatom na temelju članka 12. stavkom 3., putovnica za obnovu zamjenjuje preporuke na temelju stavka 5. ovog članka

7.   Preporuke u energetskom certifikatu moraju biti tehnički izvedive za konkretnu zgradu i sadržavati procjenu ušteda energije i smanjenja operativnih emisija stakleničkih plinova. Mogu sadržavati procjenu razdoblja povrata ulaganja ili analizu troškova i koristi tijekom gospodarskog vijeka trajanja zgrade te informacije o dostupnim financijskim poticajima, administrativnoj i tehničkoj pomoći te financijskim koristima koje su u velikoj mjeri povezane s postizanjem referentnih vrijednosti.

8.   Preporuke moraju obuhvaćati procjenu mogućnosti da se sustavi grijanja, sustavi ventilacije, sustavi klimatizacije i sustavi potrošne tople vode prilagode tako da rade na učinkovitijim temperaturnim postavkama, kao što su grijaća tijela koja rade na niskim temperaturama u sustavima toplovodnog grijanja, uključujući potrebno oblikovanje zahtjeva za proizvodnju toplinske energije i zahtjeve u pogledu temperature i protoka.

9.   Preporuke uključuju procjenu preostalog životnog vijeka sustava grijanja ili sustava klimatizacije. Prema potrebi u preporukama se navode moguće alternative za zamjenu sustava grijanja ili sustava klimatizacije, u skladu s klimatskim ciljevima za 2030. i 2050., uzimajući u obzir lokalne okolnosti i okolnosti povezane sa sustavom.

10.   U energetskom certifikatu navodi se gdje vlasnik odnosno najmoprimac zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade može dobiti detaljnije informacije, uključujući informacije u pogledu troškovne učinkovitosti preporuka navedenih u energetskom certifikatu. Ocjenjivanje troškovne učinkovitosti temelji se na skupu standardnih uvjeta, kao što su procjena ušteda energije i cijene energije na kojima se ta procjena temelji te preliminarna prognoza troškova. Osim toga, on sadrži informacije o koracima za provedbu preporuka, kontaktne podatke relevantnih jedinstvenih kontaktnih točaka i, ako je relevantno, informacije o mogućnostima financijske potpore. Vlasniku odnosno najmoprimcu zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade mogu se pružiti i druge informacije o povezanim pitanjima, kao što su energetski pregledi i poticaji financijske i druge prirode te mogućnosti financiranja, ili savjeti o tome kako povećati klimatsku otpornost zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade.

11.   Certificiranje samostalnih uporabnih cjelina zgrada može se temeljiti na:

12.   Certificiranje jednoobiteljskih kuća može se temeljiti na procjeni druge reprezentativne zgrade sličnog oblika i veličine i sličnih stvarnih energetskih svojstava ako stručnjak koji izdaje energetski certifikat može zajamčiti takvu podudarnost.

13.   Valjanost energetskog certifikata može biti najviše 10 godina. Države članice osiguravaju da se, kada je za zgradu izdan energetski certifikat ispod razine C, vlasnike zgrade pozove da se obrate jedinstvenoj kontaktnoj točki radi dobivanja savjeta o obnovi, ovisno o tome što od sljedećeg nastupi ranije:

14.   Države članice omogućavaju pojednostavnjene postupke za ažuriranje energetskih certifikata ako su unaprijeđeni samo pojedinačni elementi, pojedinačnim ili samostalnim mjerama.

Države članice omogućavaju pojednostavnjene postupke za ažuriranje energetskih certifikata ako su provedene mjere koje su utvrđene u putovnici za obnovu ili ako se upotrebljavaju digitalni blizanci zgrade, druge certificirane metode ili podaci iz certificiranih alata kojima se utvrđuju energetska svojstva zgrade.

1.   Države članice osiguravaju da se digitalni energetski certifikat izda za:

Zahtjev izdavanja energetskog certifikata ne primjenjuje se na zgrade odnosno samostalne uporabne cjeline zgrade koje posjeduju valjan certifikat izdan u skladu s Direktivom 2010/31/EU ili ovom Direktivom.

Države članice osiguravaju da se na zahtjev izdaje papirnata verzija.

2.   Države članice zahtijevaju da se kod izgradnje, značajne obnove, ili prodaje ili iznajmljivanja zgrada ili samostalnih uporabnih cjelina zgrada, ili prilikom obnavljanja ugovora o najmu zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade potencijalnom najmoprimcu ili kupcu pokaže, a kupcu odnosno najmoprimcu i preda, energetski certifikat.

3.   Ako se zgrada prodaje ili iznajmljuje prije nego što je izgrađena ili prije nego se provede značajna obnova, države članice mogu zahtijevati da prodavatelj, odstupajući od stavaka 1. i. 2., osigura procjenu njezinih budućih energetskih svojstava; u tom se slučaju energetski certifikat izdaje najkasnije kad zgrada bude izgrađena ili obnovljena i taj certifikat mora odražavati stanje nakon izgradnje.

4.   Države članice traže da zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrada koje se nude na prodaju ili iznajmljivanje imaju energetski certifikat te da pokazatelj i razred energetskih svojstava iz energetskog certifikata zgrade odnosno samostalne uporabne cjeline zgrade budu navedeni u oglasima na internetu i izvan njega, uključujući internetske portale za pretraživanje nekretnina.

Države članice provode provjere uzorka ili druge vrste kontrole kako bi osigurale poštovanje tih zahtjeva.

5.   Odredbe ovog članka provode se u skladu s primjenjivim nacionalnim pravilima o suvlasništvu odnosno zajedničkom vlasništvu.

6.   Države članice mogu vrste zgrada iz članka 5. stavka 3. točaka (b), (c) i (e) izuzeti od primjene stavaka 1., 2., 4. i 5. ovog članka. Države članice koje su do 28. svibnja 2024. odlučile od obveza iz ovog članka izuzeti stambene zgrade koje se koriste ili su predviđene za korištenje manje od četiri mjeseca u godini odnosno koje se koriste ili su predviđene za korištenje u ograničenom vremenu tijekom godine i čija očekivana potrošnja energije iznosi manje od 25 % očekivane potrošnje kod cjelogodišnjeg korištenja, mogu to i dalje činiti.

7.   O mogućim učincima energetskih certifikata u smislu mogućih sudskih postupaka odlučuje se u skladu s nacionalnim pravilima.

8.   Države članice osiguravaju da se svi izdani energetski certifikati učitavaju u bazu podataka o energetskim svojstvima zgrada iz članka 22. Učitan mora biti cijeli energetski certifikat, uključujući sve podatke koji su potrebni za izračun energetskih svojstava zgrade.

1.   Države članice poduzimaju mjere kako bi osigurale da u zgradama koje koriste javna tijela i u koje često posjećuje javnost, a za koje je izdan certifikat u skladu s člankom 20. stavkom 1., energetski certifikat bude izložen na uočljivom mjestu tako da bude jasno vidljiv javnosti.

2.   Države članice zahtijevaju da u nestambenim zgradama za koje je izdan certifikat u skladu s člankom 20. stavkom 1. energetski certifikat bude izložen na uočljivom i jasno vidljivome mjestu.

3.   Odredbe iz stavaka 1. i 2. ne uključuju obvezu izlaganja preporuka iz energetskog certifikata.

1.   Svaka država članica uspostavlja nacionalnu bazu podataka o energetskim svojstvima zgrada koja omogućava prikupljanje podataka o energetskim svojstvima pojedinačnih zgrada i o ukupnim energetskim svojstvima nacionalnog fonda zgrada. Te se baze podataka mogu sastojati od niza međusobno povezanih baza podataka.

Ta baza podataka mora omogućavati prikupljanje podataka iz svih relevantnih izvora povezanih s energetskim certifikatima, pregledima, putovnicom za obnovu, pokazateljem pripremljenosti za pametne tehnologije i izračunanom ili izmjerenom potrošnjom energije u predmetnoj zgradi utvrđenom. Kako bi se popunila ta baza podataka, mogu se prikupljati i tipologije zgrada. Mogu se prikupljati i pohranjivati i podaci o operativnim i ugrađenim emisijama te o ukupnom potencijalu globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa.

2.   Agregirani i anonimizirani podaci o fondu zgrada moraju biti javno dostupni, u skladu s Unijinim i nacionalnim pravilima o zaštiti podataka. Pohranjeni podaci moraju biti strojno čitljivi te im se mora moći pristupiti putem odgovarajućeg digitalnog sučelja. Države članice osiguravaju da vlasnici, najmoprimci i upravitelji zgrada te financijske institucije za zgrade u svom ulagačkom i kreditnom portfelju imaju jednostavan i besplatan pristup cijelom energetskom certifikatu, a uz dopuštenje vlasnika i neovisni stručnjaci. Za zgrade koje se nude na prodaju ili iznajmljivanje, države članice osiguravaju da potencijalni najmoprimci ili kupci koje je ovlastio vlasnik zgrade mogu pristupiti cijelom energetskom certifikatu.

3.   Države članice osiguravaju da lokalna tijela imaju pristup relevantnim podacima o energetskim svojstvima zgrada na njihovu državnom području kako je propisano radi olakšavanja izrade planova grijanja i hlađenja te uključivanja operativnih geografskih informacijskih sustava i povezanih baza podataka, u skladu s Uredbom (EU) 2016/679. Države članice podupiru lokalna tijela u pribavljanju potrebnih resursa za upravljanje podacima i informacijama.

4.   Države članice stavljaju na raspolaganje javnosti informacije o udjelu zgrada u nacionalnom fondu zgrada koje su obuhvaćene energetskim certifikatima i agregiranim ili anonimiziranim podacima o energetskim svojstvima, uključujući potrošnju energije i, ako je dostupan, potencijal globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa obuhvaćenih zgrada. Te javno dostupne informacije ažuriraju se barem dvaput godišnje. Anonimizirane ili agregirane podatke države članice na zahtjev stavljaju na raspolaganje javnim i istraživačkim institucijama, primjerice nacionalnim zavodima za statistiku.

5.   Države članice osiguravanju da se podaci iz nacionalne baze podataka najmanje jednom godišnje dostavljaju EU promatračnice fonda zgrada. Države članice mogu te podatke dostavljati češće.

6.   Komisija donosi provedbene akte za utvrđivanje zajedničkih predložaka za dostavljanje podataka EU promatračnice fonda zgrada. Prvi takav provedbeni akt donosi se do 30. lipnja 2025.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 33. stavka 3.

7.   Kako bi se osigurala usklađenost i dosljednost podataka, države članice osiguravaju da nacionalne baze podataka o energetskim svojstvima zgrada budu interoperabilne i integrirane s drugim administrativnim bazama podataka koje sadržavaju podatke o zgradama, primjerice s nacionalnim katastrom zgrada ili zemljišnim knjigama i digitalnim dnevnicima zgrada.

1.   Države članice utvrđuju potrebne mjere za uspostavu redovitih pregleda dostupnih dijelova sustavâ grijanja, sustava ventilacije i klimatizacijskih sustava, uključujući bilo koju njihovu kombinaciju, efektivne nazivne snage veće od 70 kW. Nazivna snaga sustava temelji se na zbroju nazivne snage generatorâ topline i generatorâ hlađenja.

2.   Države članice mogu uspostaviti zasebne sustave pregleda stambenih i nestambenih sustava.

3.   Države članice mogu utvrditi različitu učestalost pregleda ovisno o vrsti i nazivnoj snazi sustava uzimajući u obzir troškove pregleda sustava i procijenjeno smanjenje troškova kojim bi pregled mogao rezultirati. Sustavi se pregledavaju barem svakih pet godina. Sustavi s generatorima nazivne snage veće od 290 kW pregledavaju se barem svake tri godine.

4.   Pregledi uključuju procjenu generatora, cirkulacijskih pumpi i, ako je primjereno, sastavnih dijelova sustava ventilacije, sustava za distribuciju zraka i vode, sustava za hidrauličko uravnoteživanje i sustava kontrole. Države članice mogu u sustav pregleda uključiti bilo koje dodatne sustave zgrade navedene u Prilogu I.

Ti pregledi uključuju procjenu učinkovitosti i dimenzioniranja generatora topline i generatora hlađenja i njegovih glavnih sastavnih dijelova u usporedbi s potrebama zgrade i uzimaju u obzir sposobnosti sustava za optimizaciju njegove učinkovitosti u tipičnim ili prosječnim uvjetima rada, uz primjenu dostupnih tehnologija za uštedu energije i u promjenjivim uvjetima zbog varijacija u upotrebi. Ako je to relevantno, u okviru pregleda procjenjuje se sposobnost sustava da radi s drugačijim i učinkovitijim temperaturnim postavkama, primjerice na niskim temperaturama u sustavima toplovodnog grijanja, među ostalim oblikovanjem zahtjeva za proizvodnju toplinske energije i zahtjeva u pogledu temperature i protoka, uz istodobno osiguravanje sigurnog rada sustava. Pregled, ako je to relevantno, uključuje osnovnu procjenu izvedivosti smanjenja korištenja fosilnih goriva na lokaciji, na primjer integracijom energije iz obnovljivih izvora, promjenom izvora energije ili zamjenom ili prilagodbom postojećih sustava.

Ako je ugrađen sustav ventilacije, procjenjuju se i njegovo dimenzioniranje i njegova sposobnost optimizacije rada u tipičnim ili prosječnim radnim uvjetima relevantnima za specifičnu i trenutačnu uporabu zgrade.

Ako nije bilo promjena u sustavu ili u potrebama zgrade nakon pregleda provedenog u skladu s ovim člankom, države članice mogu odlučiti da nije potrebno ponoviti procjenu dimenzioniranja glavnog sastavnog dijela ili procjenu rada na raznim temperaturama.

5.   Tehnički sustavi zgrade koji su izričito obuhvaćeni dogovorenim kriterijem energetskih svojstava ili ugovornim sporazumom u kojem se navodi dogovorena razina poboljšanja energetske učinkovitosti, poput ugovora o energetskom učinku, ili kojima upravlja operator komunalnih usluga ili mrežni operator te stoga podliježu mjerama praćenja učinkovitosti na strani sustava, izuzimaju se iz zahtjeva utvrđenih u stavku 1., pod uvjetom da je ukupni učinak takvog pristupa istovjetan onom koji proizlazi iz stavka 1.

6.   Ako je ukupni učinak istovjetan onom koji proizlazi iz stavka 1., države članice mogu odlučiti poduzeti alternativne mjere kao što su financijska potpora ili savjetovanje korisnika u pogledu zamjene generatorâ, drugih izmjena sustava i alternativnih rješenja za procjenu rada, učinkovitosti i odgovarajuće veličine tih sustava.

Prije primjene alternativnih mjera iz prvog podstavka ovog stavka svaka država članica podnošenjem izvješća Komisiji dokumentira istovjetnost učinka tih mjera s učinkom mjera iz stavka 1., među ostalim u smislu ušteda energije i emisija stakleničkih plinova.

7.   Zgrade koje su u skladu s člankom 13. stavkom 10. ili 11. izuzimaju se iz zahtjeva utvrđenih u stavku 1. ovog članka.

8.   Države članice uspostavljaju sustave pregleda ili alternativne mjere, kao što su digitalni alati i kontrolni popisi, za potvrđivanje da se obavljenim građevinskim radovima i radovima na obnovi postižu predviđena energetska svojstva i da su u skladu s minimalnim zahtjevima u pogledu energetskih svojstava kako su utvrđeni u građevinskim propisima ili jednakovrijednim propisima.

9.   Države članice kao prilog nacionalnom planu obnove zgrada iz članka 3. navode sažetak analize sustavâ pregleda i njihovih rezultata. Države članice koje su odabrale alternativne mjere iz stavka 6. ovog članka navode sažetu analizu i rezultate tih alternativnih mjera.

1.   Izvješće o pregledu izdaje se nakon svakog pregleda sustava grijanja, sustava ventilacije ili sustava klimatizacije. Izvješće o pregledu sadrži rezultat pregleda obavljenog u skladu s člankom 23. i uključuje preporuke za troškovno učinkovito poboljšanje energetskih svojstava pregledanog sustava.

Te se preporuke mogu temeljiti na usporedbi energetskih svojstava pregledanog sustava s energetskim svojstvima najboljeg raspoloživog i izvedivog sustava koji primjenjuje tehnologije za uštedu energije i sustava sličnoga tipa kod kojeg sve relevantne komponente postižu razinu energetskih svojstava koju predviđa mjerodavno pravo. Preporuke, prema potrebi, uključuju rezultate osnovne procjene izvedivosti smanjenja uporabe fosilnih goriva na lokaciji.

U izvješću o pregledu navode se svi sigurnosni problemi otkriveni tijekom pregleda. Međutim, autora izvješća ne smatra se odgovornim u vezi s otkrivanjem ili navođenjem takvih sigurnosnih problema.

2.   Izvješće o pregledu predaje se vlasniku odnosno najmoprimcu zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade.

3.   Izvješće o pregledu učitava se u nacionalnu bazu podataka o energetskim svojstvima zgrada u skladu s člankom 22.

1.   Države članice osiguravaju da energetsko certificiranje zgrada, uvođenje putovnica za obnovu, procjenu pripremljenosti za pametne tehnologije te preglede sustavâ grijanja, sustavâ ventilacije i sustavâ klimatizacije provode kvalificirani ili certificirani stručnjaci na neovisan način, bilo da se radi o samostalno zaposlenim osobama ili zaposlenicima javnih tijela ili privatnih poduzeća.

Stručnjaci se certificiraju u skladu s člankom 28 Direktive (EU) 2023/1791 uzimajući u obzir njihovu stručnost.

2.   Države članice javnosti stavljaju na raspolaganje informacije o izobrazbi i certifikatima. Države članice osiguravaju da se javnosti stave na raspolaganje popisi kvalificiranih ili certificiranih stručnjaka ili popisi certificiranih poduzeća koja nude usluge tih stručnjaka i da se ti popisi redovito ažuriraju.

1.   Države članice osiguravaju odgovarajuću razinu stručnosti građevinskih stručnjaka koji provode integriranu obnovu u skladu s člankom 3. ove Direktive i Prilogom II. ovoj Direktivi i člankom 28. Direktive (EU) 2023/1791.

2.   Ako je to primjereno i izvedivo, države članice osiguravaju da sustav certificiranja ili slični sustavi budu dostupni pružateljima usluga integrirane obnove ako to nije obuhvaćeno člankom 18. stavkom 3. Direktive (EU) 2018/2001 ili člankom 28. Direktive (EU) 2023/1791.

1.   Države članice osiguravaju uspostavu neovisnih sustava kontrole energetskih certifikata u skladu s Prilogom VI. te uspostavu neovisnih sustava kontrole za putovnice za obnovu, pokazatelje pripremljenosti za pametne tehnologije i izvješća o pregledu sustavâ grijanja, sustava ventilacije i sustava klimatizacije. Države članice mogu uspostaviti odvojene sustave za kontrolu energetskih certifikata, putovnica za obnovu, pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije i izvješća o pregledu sustava grijanja, sustava ventilacije i sustava klimatizacije.

2.   Države članice mogu prenijeti odgovornost za provedbu neovisnih sustava kontrole.

Države članice koje se za to odluče osiguravaju da se neovisni sustavi kontrole provode u skladu s Prilogom VI.

3.   Države članice zahtijevaju da se energetski certifikati, putovnice za obnovu, pokazatelji pripremljenosti za pametne tehnologije i izvješća o pregledu iz stavka 1. stave na raspolaganje nadležnim vlastima ili tijelima na njihov zahtjev.

1.   Države članice pripremaju i provode informativne kampanje i kampanje za podizanje svijesti. Poduzimaju potrebne mjere kako bi vlasnici i najmoprimci zgrada ili samostalnih uporabnih cjelina zgrada te svi relevantni sudionici na tržištu, kao što su lokalna i regionalna tijela i energetske zajednice, bili obaviješteni o različitim metodama i praksi kojima se mogu poboljšati energetska svojstva. Države članice posebno poduzimaju potrebne mjere za pružanje prilagođenih informacija ranjivim kućanstvima. Te se informacije usto stavljaju na raspolaganje lokalnim tijelima i organizacijama civilnog društva.

2.   Države članice vlasnicima ili najmoprimcima zgrada osobito pružaju informacije o energetskim certifikatima, među ostalim o njihovoj svrsi i ciljevima, troškovno učinkovitim mjerama i, prema potrebi, financijskim instrumentima za poboljšanje energetskih svojstava zgrade te o zamjeni kotlova na fosilna goriva održivijim alternativama. Države članice pružaju informacije putem pristupačnih i transparentnih savjetodavnih alata poput savjeta o obnovi i jedinstvenih kontaktnih točaka uspostavljenih na temelju članka 18., pri čemu se posebna pozornost posvećuje ranjivim kućanstvima.

Komisija na zahtjev država članica pomaže državama članicama u provođenju informativnih kampanja za potrebe stavka 1. i prvog podstavka ovog stavka, koje mogu biti predmet programa Unije.

3.   Države članice osiguravaju da se onima koji su odgovorni za provedbu ove Direktive, među ostalim nedovoljno zastupljenim skupinama, stave na raspolaganje smjernice i osposobljavanje. Te smjernice i to osposobljavanje bave se važnošću poboljšanja energetskih svojstava i omogućuju da se kod planiranja, projektiranja, građenja i obnove industrijskih i stambenih područja razmotri optimalna kombinacija poboljšanja energetske učinkovitosti, smanjenja emisija stakleničkih plinova, korištenja energije iz obnovljivih izvora i korištenja centraliziranog grijanja i hlađenja. Te smjernice i to osposobljavanje mogu se baviti i strukturnim poboljšanjima, prilagodbom klimatskim promjenama, zaštitom od požara, rizicima povezanima s pojačanom seizmičkom aktivnošću, uklanjanjem opasnih tvari, uključujući azbest, ispuštanjem tvari koje onečišćuju zrak (uključujući sitne čestice), kvalitetom unutarnjeg okoliša te pristupačnošću za osobe s invaliditetom. Države članice nastoje uspostaviti mjere za potporu osposobljavanju lokalnih i regionalnih tijela, zajednica obnovljive energije i drugih relevantnih aktera, kao što su inicijative za obnovu koje predvode građani, kako bi se promicali ciljevi ove Direktive.

4.   Komisija stalno poboljšava svoje usluge obavješćivanja, posebno internetske stranice koje su uređene kao europski portal za energetsku učinkovitost zgrada usmjeren prema građanima, stručnjacima i nadležnim tijelima, kako bi državama članicama pomogla u njihovim naporima izvješćivanja i osvješćivanja. Informacije na tim internetskim stranicama mogu sadržavati poveznice na relevantno pravo Unije te nacionalna, regionalna i lokalna pravila, poveznice na internetske stranice EUROPA koje sadrže nacionalne planove djelovanja u vezi s energetskom učinkovitosti, poveznice na raspoložive financijske instrumente te primjere najbolje prakse na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, među ostalim u pogledu jedinstvenih kontaktnih točaka uspostavljenih na temelju članka 18. ove Direktive. Komisija u kontekstu Europskog fonda za regionalni razvoj, Kohezijskog fonda i Fonda za pravednu tranziciju uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/1056 Europskog parlamenta i Vijeća (33), Socijalnog fonda za klimatsku politiku te Mehanizma za oporavak i otpornost nastavlja i dodatno intenzivira svoje usluge izvješćivanja, s ciljem olakšavanja korištenja raspoloživih sredstava, pružajući pomoć i informacije, među ostalim u suradnji s Europskom investicijskom bankom putem Europskog instrumenta za lokalnu energetsku podršku, zainteresiranim dionicima, uključujući nacionalna, regionalna i lokalna tijela, u pogledu mogućnosti financiranja, uzimajući u obzir posljednje izmjene regulatornog okvira.

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članaka 6., 7., 15., 17. i 31. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od 28. svibnja 2024.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članaka 6., 7., 15., 17. i 31. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 6., 7., 15., 17. ili 31. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

1.   Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (34).

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

1.   Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s člancima 1., 2 i 3., od 5. do 29., i člankom 32. te prilozima I., II. i III. te od V. do X. do 29. svibnja 2026. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera i korelacijsku tablicu.

Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s člankom 17. stavkom 15. do 1. siječnja 2025.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. One sadržavaju i izjavu da se upućivanja u postojećim zakonima i drugim propisima na direktivu stavljenu izvan snage ovom Direktivom smatraju upućivanjima na ovu Direktivu. Države članice određuju načine tog upućivanja i načine oblikovanja te izjave.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih mjera nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.