(1)

Program Fiscalis 2020, koji je uspostavljen Uredbom (EU) br. 1286/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3) i koji provodi Komisija u suradnji s državama članicama i pridruženim zemljama kao i programi koji su mu prethodili znatno su doprinijeli olakšavanju i jačanju suradnje među poreznim tijelima u Uniji. Porezna tijela zemalja sudionica prepoznala su dodanu vrijednost tih programa, među ostalim i u pogledu zaštite financijskih i gospodarskih interesa država članica i poreznih obveznika. S izazovima za sljedeće desetljeće može se uhvatiti u koštac samo ako države članice potraže rješenja izvan granica svojih administrativnih područja i intenzivno surađuju sa svojim partnerima.

(2)

Programom Fiscalis 2020 državama članicama pruža se okvir Unije unutar kojeg mogu razvijati aktivnosti suradnje. Taj okvir troškovno je učinkovitiji nego kada bi svaka država članica trebala uspostaviti svoje pojedinačne okvire suradnje na bilateralnoj ili multilateralnoj osnovi. Stoga je primjereno osigurati nastavak programa Fiscalis 2020 uspostavljanjem novog programa u istom području, programa Fiscalis („Program”).

(3)

Osiguravajući okvir za djelovanja kojim se podupire unutarnje tržište, potiče konkurentnost Unije i štite financijski i gospodarski interesi Unije i njezinih država članica, Program bi trebao doprinijeti: podupiranju porezne politike i provedbe zakonodavstva Unije koje se odnosi na oporezivanje; sprečavanju i suzbijanju poreznih prijevara, utaje poreza, agresivnog poreznog planiranja i dvostrukog neoporezivanja; sprječavanju i smanjivanju nepotrebnih administrativnih opterećenja za građane i poduzeća u prekograničnim transakcijama; podupiranju pravednijih i učinkovitijih poreznih sustava; ostvarenju punog potencijala unutarnjeg tržišta i poticanju poštenog tržišnog natjecanja u Uniji; podupiranju zajedničkog pristupa Unije u međunarodnim forumima; podupiranju izgradnje administrativnih kapaciteta poreznih tijela, među ostalim i modernizacijom metoda izvješćivanja i revizije te podupiranju osposobljavanja osoblja poreznih tijela u tom pogledu.

(4)

Ovom se Uredbom utvrđuje financijska omotnica za Program, koja predstavlja primarni referentni iznos u smislu točke 18. Međuinstitucijskog Sporazuma od 16. prosinca 2020. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju te novim vlastitim sredstvima, uključujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava (4), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(5)

Kako bi se podržao proces pristupanja i pridruživanja trećih zemalja, Program bi trebao biti otvoren za sudjelovanje zemalja pristupnica i zemalja kandidatkinja, kao i potencijalnih kandidatkinja i partnerskih zemalja europske politike susjedstva ako su ispunjeni određeni uvjeti. Također bi mogao biti otvoren drugim trećim zemljama u skladu s uvjetima utvrđenima u posebnim sporazumima između Unije i tih zemalja koji obuhvaćaju njihovo sudjelovanje u bilo kojem programu Unije.

(6)

Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (5) („Financijska uredba”) primjenjuje se na ovaj Program. Financijskom uredbom utvrđuju se pravila o izvršenju proračuna Unije, među ostalim i pravila o bespovratnim sredstvima, nagradama, nabavi, neizravnom upravljanju, financijskim instrumentima, proračunskim jamstvima, financijskoj pomoći i nadoknadi troškova vanjskim stručnjacima.

(7)

Djelovanja u okviru programa Fiscalis 2020 pokazala su se prikladnima te bi ih stoga trebalo zadržati. Kako bi se osigurala jednostavnija i fleksibilnija provedba Programa, a time i bolje ostvarivanje njegovih ciljeva, djelovanja bi trebalo definirati samo u pogledu ukupnih kategorija, s popisom oglednih primjera konkretnih aktivnosti, poput sastanaka i sličnih ad hoc događaja, uključujući, prema potrebi, prisutnost u službenim prostorijama i sudjelovanje u istražnim radnjama, strukturirane suradnje koja se temelji na projektima, uključujući, prema potrebi, zajedničke nadzore, te jačanja kapaciteta u području IT-a, uključujući, prema potrebi, pristup poreznih tijela međusobno povezanim registrima. Prema potrebi, djelovanja bi se trebala usredotočiti i na prioritetne teme kako bi se ispunili ciljevi Programa. Program bi s pomoću suradnje i izgradnje kapaciteta trebao također promicati i podupirati uvođenje i iskorištavanje inovacija radi daljnjeg poboljšavanja sposobnosti za provedbu osnovnih prioriteta u području oporezivanja.

(8)

S obzirom na sve veću mobilnost poreznih obveznika, broj prekograničnih transakcija, internacionalizaciju financijskih instrumenata i posljedični povećani rizik od poreznih prijevara, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja, pri čemu sve navedeno uvelike nadilazi granice Unije, prilagodbe ili proširenja europskih elektroničkih sustava radi suradnje s trećim zemljama koje nisu pridružene Programu i međunarodnim organizacijama mogli bi biti u interesu Unije ili država članica. Posebice, takvim prilagodbama ili proširenjima izbjegli bi se administrativno opterećenje i troškovi svojstveni razvoju i radu dvaju sličnih elektroničkih sustava za razmjenu informacija, jednog na razini Unije, a drugog na međunarodnoj razini. Stoga bi, ako je to opravdano navedenim interesom, takve prilagodbe ili proširenja trebali biti prihvatljivi za financiranje u okviru Programa.

(9)

Imajući u vidu važnost globalizacije i važnost suzbijanja poreznih prijevara, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja, Programom bi trebalo predvidjeti mogućnost uključivanja vanjskih stručnjaka u smislu članka 238. Financijske uredbe. Takvi vanjski stručnjaci uglavnom bi trebali biti predstavnici državnih tijela, uključujući predstavnike državnih tijela trećih zemalja koje nisu pridružene, među ostalim i najmanje razvijenih zemalja koje nisu pridružene, te predstavnici međunarodnih organizacija, gospodarskih subjekata, poreznih obveznika i civilnog društva. U tom kontekstu najmanje razvijenom zemljom trebala bi se smatrati treća zemlja ili područje koje nije dio EU-a, koji su prihvatljivi za primanje službene razvojne pomoći u skladu s relevantnim popisom koji je objavio Odbor za razvojnu pomoć Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj i na osnovi definicije najmanje razvijenih zemljama koju su utvrdili Ujedinjeni narodi. Izbor stručnjaka u stručne skupine trebao bi se temeljiti na Odluci Komisije od 30. svibnja 2016. o uspostavi horizontalnih pravila o osnivanju i radu stručnih skupina Komisije. U pogledu stručnjaka koji su imenovani u osobnom svojstvu kako bi nastupali neovisno u javnom interesu, Komisija bi trebala osigurati da su ti stručnjaci nepristrani, da ne postoji mogući sukob interesa s njihovim stručnim odgovornostima i da su informacije o njihovu izboru i sudjelovanju javno dostupne.

(10)

U skladu s obvezom Komisije da osigura koherentnost i pojednostavnjenje programâ financiranja, navedenom u njezinoj Komunikaciji od 19. listopada 2010. o preispitivanju proračuna EU-a, sredstva bi se trebala dijeliti s drugim instrumentima financiranja Unije ako se djelovanjima predviđenima u okviru Programa nastoje ostvariti ciljevi koji su zajednički za različite instrumente financiranja, pri čemu se isključuje dvostruko financiranje. U djelovanjima u okviru Programa trebala bi se osigurati koherentnost u upotrebi sredstava Unije za potporu poreznoj politici i poreznim tijelima.

(11)

Radi troškovne učinkovitosti Programom bi trebalo iskoristiti moguće sinergije s drugim mjerama Unije u povezanim područjima, kao što su program Carina uspostavljen Uredbom (EU) 2021/444 Europskog parlamenta i Vijeća (6), Program Unije za borbu protiv prijevara uspostavljen Uredbom (EU) 2021/785 Europskog parlamenta i Vijeća (7), Program jedinstvenog tržišta uspostavljen Uredbom (EU) 2021/690 Europskog parlamenta i Vijeća (8), Mehanizam za oporavak i otpornost uspostavljen Uredbom (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća (9) i Instrumenta za tehničku potporu uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/240 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(12)

Najveći dio proračuna u okviru Programa treba se iskoristiti za djelovanja za izgradnju kapaciteta u području informacijske tehnologije (IT). Stoga bi posebnim odredbama trebalo opisati i razlikovati zajedničke i nacionalne komponente europskih elektroničkih sustava. Nadalje, trebalo bi jasno definirati opseg djelovanjâ i odgovornosti Komisije i država članica. U mjeri u kojoj je to moguće, trebali bi postojati interoperabilnost između zajedničkih i nacionalnih komponenata europskih elektroničkih sustava te sinergije s drugim elektroničkim sustavima relevantnih programa Unije.

(13)

Trenutačno ne postoji obveza izrade višegodišnjeg strateškog plana za oporezivanje s ciljem stvaranja koherentnog i interoperabilnog elektroničkog okruženja za oporezivanje u Uniji. Kako bi se osiguralo da su djelovanja za izgradnju kapaciteta u području IT-a koherentna i koordinirana, Programom bi trebalo predvidjeti obvezu izrade takvog plana, odnosno alata za planiranje koji bi trebao biti usklađen s relevantnim pravnim aktima Unije i ne bi trebao premašivati obveze koje proizlaze iz relevantnih pravnih akata Unije.

(14)

Ovu bi Uredbu trebalo provoditi s pomoću programâ rada. S obzirom na srednjoročnu i dugoročnu prirodu ciljeva koji se nastoje postići i oslanjajući se na s vremenom stečeno iskustvo, programima rada trebalo bi moći obuhvatiti nekoliko godina. Prelaskom s godišnjih na višegodišnje programe rada, od kojih bi svaki trebao obuhvatiti najviše tri godine, smanjilo bi se administrativno opterećenje i za Komisiju i za države članice.

(15)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(16)

Na temelju stavaka 22. i 23. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (12) trebalo bi provesti evaluaciju ovog Programa na temelju informacija prikupljenih u skladu sa specifičnim zahtjevima u pogledu praćenja, izbjegavajući pritom administrativno opterećenje, osobito za države članice, i prekomjerne propise. Prema potrebi, ti zahtjevi trebali bi uključivati mjerljive pokazatelje kao temelj za evaluaciju učinaka Programa u praksi. Međuevaluacijama i završnom evaluacijom, koje bi se trebale provesti najkasnije četiri godine nakon početka provedbe odnosno dovršetka Programa, trebalo bi se doprinijeti postupku odlučivanja za sljedeće višegodišnje financijske okvire. Međuevaluacijama i završnom evaluacijom također bi trebalo otkloniti preostale prepreke za ostvarivanje ciljeva Programa i dati prijedloge za najbolje prakse. Uz međuevaluacije i završnu evaluaciju, kao dio sustava za izvješćivanje o uspješnosti, trebalo bi izdavati godišnja izvješća o napretku kako bi se pratio postignuti napredak. Ta izvješća trebala bi uključivati sažetak stečenog iskustva i, prema potrebi, prepreka s kojima se suočilo, u kontekstu aktivnosti Programa koje su provedene u relevantnoj godini.

(17)

Komisija bi trebala redovito organizirati seminare poreznih tijela na kojima predstavnici država članica korisnica raspravljaju o problemima i predlagati moguća poboljšanja povezana s ciljevima Programa, uključujući razmjenu informacija među poreznim tijelima.

(18)

Kako bi se primjereno odgovorilo na promjene u prioritetima porezne politike, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u vezi s izmjenom popisa pokazatelja za mjerenje ostvarenja specifičnih ciljeva Programa i dopunjavanjem ove Uredbe odredbama o uspostavi okvira za praćenje i evaluaciju. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(19)

U skladu s Financijskom uredbom, Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (13) i uredbama Vijeća (Euratom, EZ) br. 2988/95 (14), br. 2185/96 (15) i (EU) 2017/1939 (16), financijski interesi Unije trebaju biti zaštićeni razmjernim mjerama, među ostalim mjerama koje se odnose na sprečavanje, otkrivanje, ispravljanje i istraživanje nepravilnosti, uključujući prijevare, na povrat izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, na izricanje administrativnih sankcija. Osobito, u skladu s uredbama (Euratom, EZ) br. 2185/96 i (EU, Euratom) br. 883/2013 Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) ovlašten je provoditi administrativne istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti, koje utječu na financijske interese Unije. Ured europskog javnog tužitelja („EPPO”) ovlašten je, u skladu s Uredbom (EU) 2017/1939, provoditi istrage i kazneni progon kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije, kako su predviđena u Direktivi (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća (17). U skladu s Financijskom uredbom svaka osoba ili svaki subjekt koji prima sredstva Unije treba u potpunosti surađivati u zaštiti financijskih interesa Unije, dodijeliti potrebna prava i potrebni pristup Komisiji, OLAF-u, Revizorskom sudu, i u pogledu onih država članica koje sudjeluju u pojačanoj suradnji na temelju Uredbe (EU) 2017/1939, EPPO-u, te osigurati da svaka treća strana koja je uključena u izvršenje sredstava Unije dodijeli jednakovrijedna prava.

(20)

Treće zemlje koje su članice Europskoga gospodarskog prostora (EGP) mogu sudjelovati u programima Unije u okviru suradnje uspostavljene Sporazumom o Europskom gospodarskom prostoru (18), kojim se predviđa provedba programâ na temelju odluke donesene na temelju tog sporazuma. Treće zemlje također mogu sudjelovati na temelju drugih pravnih instrumenata. U ovu bi Uredbu trebalo unijeti posebnu odredbu kojom se od trećih zemalja zahtijeva da dodijele odgovornom dužnosniku za ovjeravanje, OLAF-u i Revizorskom sudu potrebna prava i potreban pristup koji se zahtijevaju za sveobuhvatno izvršavanje njihovih ovlasti.

(21)

Na ovu se Uredbu primjenjuju horizontalna financijska pravila koja su Europski parlament i Vijeće donijeli na temelju članka 322. UFEU-a. Ta su pravila utvrđena u Financijskoj uredbi i njima se osobito određuje postupak donošenja i izvršenja proračuna s pomoću bespovratnih sredstava, nabave, nagrada i neizravne provedbe te predviđaju provjere odgovornosti financijskih izvršitelja. Pravila donesena na temelju članka 322. UFEU-a uključuju i opći režim uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije.

(22)

Vrste financiranja i načine izvršenja u okviru ove Uredbe trebalo bi odabrati na temelju njihove sposobnosti da ostvare specifične ciljeve djelovanjâ i postignu rezultate, uzimajući u obzir osobito trošak kontrola, administrativno opterećenje i očekivani rizik od neusklađenosti. Taj izbor trebao bi uključivati razmatranje uporabe jednokratnih iznosa, financiranja uz primjenu paušalne stope i jediničnih troškova te financiranja koje nije povezano s troškovima, kako je navedeno u članku 125. stavku 1. Financijske uredbe. Prihvatljive troškove trebalo bi odrediti upućivanjem na prirodu prihvatljivih djelovanja. Pokrivanje troškova putovanja, smještaja i dnevnica za sudionike sastanaka i sličnih ad hoc događanja te pokrivanje troškova povezanih s organizacijom događanja od iznimne je važnosti za osiguravanje sudjelovanja nacionalnih stručnjaka i poreznih tijela u zajedničkim djelovanjima.

(23)

U skladu s člankom 193. stavkom 2. Financijske uredbe bespovratna sredstva mogu se dodijeliti za djelovanje koje je već započelo, pod uvjetom da podnositelj zahtjeva može dokazati da je s djelovanjem bilo potrebno započeti prije potpisivanja sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Međutim, troškovi koji su nastali prije datuma podnošenja zahtjeva za bespovratna sredstva nisu prihvatljivi, osim u propisno opravdanim iznimnim slučajevima. Kako bi se izbjegli bilo kakvi poremećaji u potpori Unije koji bi mogli nanijeti štetu interesima Unije, u odluci o financiranju trebalo bi biti moguće predvidjeti, tijekom ograničenog razdoblja na početku višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021.–2027. i samo u propisno opravdanim slučajevima, da su aktivnosti i troškovi prihvatljivi od početka financijske godine 2021., čak i ako su provedeni i nastali prije podnošenja zahtjeva za bespovratna sredstva.

(24)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njezina opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(25)

Uredbu (EU) br. 1286/2013 trebalo bi stoga staviti izvan snage.

(26)

Kako bi se osigurao kontinuitet pružanja potpore u relevantnom području politike i omogućila provedba od početka višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021.–2027., ova bi Uredba trebala hitno stupiti na snagu te bi se trebala primjenjivati s retroaktivnim učinkom od 1. siječnja 2021.,