(1)

Kako bi se utvrdile godišnje emisijske kvote država članica za razdoblje od 2021. do 2030. u sektorima obuhvaćenima područjem primjene Uredbe (EU) 2018/842, relevantni izračuni moraju se temeljiti na najtočnijim dostupnim podacima. Stoga se ukupne emisije stakleničkih plinova koje su obuhvaćene područjem primjene Uredbe (EU) 2018/842 i o kojima su države članice 2020. izvijestile Komisiju u skladu s člankom 7. Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (2) utvrđuju nakon sveobuhvatnog pregleda. Taj pregled, koji je provela Komisija uz pomoć Europske agencije za okoliš u skladu s člankom 19. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 525/2013, predstavlja preispitane podatke o emisijama stakleničkih plinova za godine 2005. i od 2016. do 2018. u skladu s člankom 4. stavkom 3. Uredbe (EU) 2018/842.

(2)

Podaci jednake točnosti kao i preispitani podaci iz inventara potrebni su u vezi s emisijama stakleničkih plinova iz stacionarnih postrojenja u okviru područja primjene Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3), kojom se uspostavlja sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije („ETS EU-a”) koji proizlazi iz verificiranih emisija iz tih postrojenja kako je navedeno u Registru Unije („Registar”). Ako emisije u Registru obuhvaćene ETS-om EU-a 2005. ne odgovaraju trenutačnom području primjene Direktive 2003/87/EZ ili Uredbe (EU) 2018/842, za dobivanje dopunskih podataka o emisijama upotrebljavaju se relevantne odluke Komisije (4) donesene u skladu s Direktivom 2003/87/EZ ili Odlukom br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) te nacionalni planovi dodjele emisijskih jedinica i službena korespondencija između Komisije i predmetnih država članica.

(3)

Kako bi se osigurala dosljednost utvrđenih godišnjih emisijskih kvota s prijavljenim emisijama stakleničkih plinova za svaku godinu u razdoblju od 2021. do 2030., godišnje emisijske kvote država članica moraju se izračunavati u ekvivalentima CO2 primjenom istih vrijednosti za potencijale globalnog zagrijavanja, odnosno vrijednosti utvrđenih u 5. izvješću o procjeni Međuvladina panela o klimatskim promjenama i navedenih u Prilogu Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2020/1044 (6).

(4)

Za izračun godišnje emisijske kvote za svaku državu članicu za 2030. u skladu sa smanjenjem emisija stakleničkih plinova do 2030. u odnosu na njihove razine iz 2005. navedene u Prilogu I. Uredbi (EU) 2018/842 primjenjuje se metodologija u pet koraka.

(5)

Prvo se utvrđuje vrijednost emisija stakleničkih plinova iz 2005. Količina emisija stakleničkih plinova iz stacionarnih postrojenja u okviru područja primjene Direktive 2003/87/EZ koja je bila prisutna 2005. oduzima se od preispitanih ukupnih emisija stakleničkih plinova za 2005. Na države članice koje su u ETS-u EU-a počele sudjelovati nakon 2005. primjenjuje se količina emisija za 2005. kako je utvrđena u Odluci 2013/162/EU. Kako bi se uzelo u obzir proširenje područja primjene Direktive 2003/87/EZ iz 2013., za odgovarajuću prilagodbu godišnje emisijske kvote za 2020. u skladu s Odlukom br. 406/2009/EZ kako je utvrđena u Provedbenoj odluci 2013/634/EU izračunava se ekvivalentna vrijednost za 2005. U skladu s člankom 10. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) 2018/842 taj izračun odražava i promjene obuhvaćenosti postrojenja u razdoblju od 2005. do 2012., na isti način kako je utvrđeno u Odluci (EU) 2017/1471.

(6)

Drugo, godišnja emisijska kvota za svaku državu članicu za 2030. izračunava se primjenom postotka utvrđenog u Prilogu I. Uredbi (EU) 2018/842 na izračunanu vrijednost emisija za 2005.

(7)

Treće, prosječna količina emisija stakleničkih plinova u okviru područja primjene Uredbe (EU) 2018/842 u 2016., 2017. i 2018. za svaku državu članicu izračunava se oduzimanjem prosječne količine verificiranih emisija stakleničkih plinova iz stacionarnih postrojenja obuhvaćenih područjem primjene Direktive 2003/87/EZ u 2016., 2017. i 2018. u predmetnoj državi članici i emisija CO2 iz unutarnjeg zračnog prometa od njezinih prosječnih ukupnih preispitanih emisija stakleničkih plinova za 2016., 2017. i 2018.

(8)

Četvrto, izračunavaju se godišnje emisijske kvote za svaku državu članicu za godine od 2021. do 2029. Utvrđuju se na temelju linearne putanje koja počinje prosječnom količinom za 2016., 2017. i 2018. na petoj dvanaestini razdoblja od 2019. do 2020. i završava godišnjom emisijskom kvotom predmetne države članice za 2030. Za Grčku, Hrvatsku i Mađarsku linearna putanja počinje 2020., zbog čega je kvota za te države članice manja.

(9)

Naposljetku, prilagođavaju se tako dobivene vrijednosti godišnjih emisijskih kvota. Emisijske jedinice u okviru ETS-a EU-a koje se odnose na emisije stakleničkih plinova iz stacionarnih postrojenja isključenih iz ETS-a EU-a u skladu s člankom 27. Direktive 2003/87/EZ, o kojima su države članice obavijestile Komisiju u skladu s tim člankom, u mjeri u kojoj su isključene iz ukupne količine emisijskih jedinica na razini Unije na temelju te direktive za 2021. nadalje obuhvaćene su područjem primjene Uredbe (EU) 2018/842. Količine oduzete od ukupne količine emisijskih jedinica zatim se dodaju godišnjim emisijskim kvotama relevantnih država članica za razdoblje od 2021. do 2030. Iznos prilagodbe iz Priloga IV. Uredbi (EU) 2018/842 dodaje se godišnjoj emisijskoj kvoti za 2021. za svaku državu članicu navedenu u tom prilogu.

(10)

Ukupne maksimalne količine za određene države članice nakon smanjenja emisijskih jedinica u okviru ETS-a EU-a koje se mogu uzeti u obzir radi usklađenosti države članice od 2021. do 2030. u skladu s člankom 9. Uredbe (EU) 2018/842 utvrđuju se primjenom postotaka o kojima su države članice izvijestile u skladu s člankom 6. stavkom 3. te uredbe na vrijednosti izračunanih emisija stakleničkih plinova iz 2005.

(11)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora za klimatske promjene,