27.6.2014

HR

Službeni list Europske unije

L 189/1

---

UREDBA (EU) br. 652/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 15. svibnja 2014.

o utvrđivanju odredaba za upravljanje rashodima koji se odnose na prehrambeni lanac, zdravlje i dobrobit životinja te na biljno zdravstvo i biljni reprodukcijski materijal, o izmjeni direktiva Vijeća 98/56/EZ, 2000/29/EZ i 2008/90/EZ, uredbi (EZ) br. 178/2002, (EZ) br. 882/2004 i (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća, Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage odluka Vijeća 66/399/EEZ, 76/894/EEZ i 2009/470/EZ

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2. i članak 168. stavak 4. točku (b),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Pravom Unije utvrđuju se uvjeti u vezi s hranom i sigurnošću hrane te hranom za životinje i sigurnošću hrane za životinje u svim fazama proizvodnje, uključujući pravila kojima je cilj jamčiti poštene prakse u trgovini i informiranje potrošača. Njime se također utvrđuju uvjeti u vezi sa sprečavanjem i kontrolom prenosivih bolesti životinja i zoonoza te zahtjevi u vezi s dobrobiti životinja, nusproizvodima životinjskog podrijetla, biljnim zdravstvom i biljnim reprodukcijskim materijalom, zaštitom biljne raznolikosti, genetski modificiranim organizmima, stavljanjem na tržište i uporabom sredstava za zaštitu bilja te održivom uporabom pesticida. Pravom Unije također se utvrđuju službene kontrole i ostale službene aktivnosti nadzora čiji je cilj osiguravanje djelotvorne provedbe i ispunjavanja tih uvjeta.

(2)	Opći je cilj prava Unije na tim područjima doprinos visokoj razini zdravlja ljudi, životinja i bilja u cijelom prehrambenom lancu, visokoj razini zaštite i informiranosti potrošača te visokoj razini zaštite okoliša, istodobno podržavajući konkurentnost i stvarajući radna mjesta.

(3)

Ostvarivanje tog općeg cilja zahtijeva odgovarajuća financijska sredstva. Stoga je potrebno da Unija doprinese financiranju poduzetih mjera na raznim područjima povezanima s općim ciljem. Osim toga, za učinkovito usmjeravanje rashoda trebalo bi odrediti posebne ciljeve i utvrditi pokazatelje kako bi se procijenilo ostvarivanje tih ciljeva.

(4)	U prošlosti je financiranje Unije za rashode koji se odnose na hranu i hranu za životinje bilo u obliku bespovratnih sredstava, javne nabave i plaćanja međunarodnim organizacijama aktivnima u tom području. Primjereno je nastaviti s financiranjem na isti način.

(5)	Financiranje Unije države članice također mogu koristiti kao potpora mjerama u području biljnog zdravstva ili životinja s ciljem kontroliranja, sprečavanja ili iskorjenjivanja štetnih organizama ili bolesti životinja, a koje poduzimaju organizacije aktivne na tim područjima.

(6)	Zbog proračunske discipline potrebno je u ovoj Uredbi utvrditi popis prihvatljivih mjera koje mogu imati koristi od doprinosa Unije, kao i prihvatljivih troškova i primjenjivih stopa.

(7)	Uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (3), najveći iznos rashoda vezano za hranu i hranu za životinje tijekom cijelog razdoblja od 2014. do 2020. iznosi 1 891 936 000 EUR.

(8)

Nadalje, financiranje na razini Unije trebalo bi se osigurati kako bi se moglo reagirati u iznimnim okolnostima kao što su hitne situacije povezane sa zdravljem životinja i biljnim zdravstvom, kad su odobrena sredstva pod proračunskom stavkom 3. nedostatna, a nužne su hitne mjere. Financijska sredstva za rješavanje takvih kriza trebala bi se osigurati na primjer primjenom instrumenta fleksibilnosti, u skladu s Međuinstitucionalnim sporazumom od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (4).

(9)

Zakonodavstvo koje je trenutno na snazi omogućuje nadoknadu nekih prihvatljivih troškova prema fiksnim stopama. U odnosu na druge troškove, zakonodavstvo ne predviđa ograničenje nadoknade. Kako bi se racionalizirao i pojednostavio sustav, potrebno je odrediti fiksnu maksimalnu stopu za nadoknadu troškova. Primjereno je postaviti tu stopu na razinu koja se uobičajeno primjenjuje na bespovratna sredstva. Također je nužno osigurati mogućnost podizanja maksimalne stope u određenim okolnostima.

(10)	Zbog važnosti ostvarivanja ciljeva ove Uredbe, primjereno je financirati 100 % prihvatljivih troškova za određene mjere pod uvjetom da njihova provedba također podrazumijeva nastanak troškova koji nisu prihvatljivi.

(11)

Unija je odgovorna za osiguravanje pravilnog korištenja sredstava, ali i za poduzimanje mjera koje reagiraju na potrebu pojednostavljivanja njezinih programa potrošnje radi smanjenja administrativnog opterećenja te troškova korisnika sredstava i svih uključenih subjekata, u skladu s Komunikacijom Komisije upućenom Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 8. listopada 2010. pod naslovom „Pametni propisi u Europskoj uniji”.

(12)	Pravom Unije zahtijeva se od država članica provedba određenih mjera u slučaju pojave ili razvoja određenih bolesti životinja ili zoonoza. Stoga bi Unija trebala osigurati financijski doprinos za takve hitne mjere.

(13)

Također je odgovarajućim mjerama iskorjenjivanja, kontrole i praćenja potrebno smanjiti učestalost izbijanja bolesti životinja i zoonoza, koje predstavljaju prijetnju zdravlju ljudi i životinja, te je potrebno spriječiti njihovo izbijanje. Nacionalni programi za iskorjenjivanje, kontrolu i praćenje takvih bolesti i zoonoza stoga trebaju imati koristi od financijske pomoći Unije.

(14)

Radi bolje organizacije i učinkovitosti upravljanja financijskom pomoći u području zdravlja životinja i bilja primjereno je utvrditi pravila o sadržaju, podnošenju, ocjenjivanju i odobravanju nacionalnih programa, uključujući one koji su provedeni u najudaljenijim regijama Unije iz članka 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”). Iz istih je razloga potrebno utvrditi rokove za izvješćivanje i podnošenje zahtjeva za plaćanje.

(15)

Direktivom Vijeća 2000/29/EZ (5) od država članica zahtijeva se poduzimanje određenih hitnih mjera za iskorjenjivanje štetnih organizama na bilju ili biljnim proizvodima („štetni organizmi”). Unija bi trebala osigurati financijski doprinos za iskorjenjivanje tih štetnih organizama. Financijski doprinos Unije trebao bi također biti dostupan pod određenim uvjetima za hitne mjere čiji je cilj sprečavanje širenja štetnih organizama koji su najštetniji za Uniju i koji se ne mogu iskorijeniti u određenim područjima te za mjere sprečavanja koje se odnose na te štetne organizme.

(16)

Hitne mjere poduzete protiv štetnih organizama trebale bi biti prihvatljive za sufinanciranje Unije ako stvaraju dodanu vrijednost za Uniju kao cjelinu. Zbog toga bi trebalo omogućiti financijski doprinos Unije za štetne organizme navedene u Prilogu I. dijelu A odjeljku I. i Prilogu II. dijelu A odjeljku I. Direktive 2000/29/EZ pod naslovom „Štetni organizmi čija prisutnost nije ustanovljena u niti jednom dijelu Unije i relevantni za cijelu Uniju”. Kad je u Uniji ustanovljena prisutnost štetnih organizama, samo mjere koje se odnose one među njima koji su najštetniji za Uniju trebaju biti prihvatljive za financijski doprinos Unije. Takvi štetni organizmi, posebno uključuju one koji podliježu mjerama na temelju direktiva Vijeća 69/464/EEZ (6), 93/85/EEZ (7), 98/57/EZ (8) ili 2007/33/EZ (9). Financijski doprinos Unije također bi se trebao osigurati za one štetne organizme koji nisu na popisu iz Priloga I. ili Priloga II. Direktivi 2000/29/EZ, koji podliježu nacionalnim mjerama i koji privremeno ispunjavaju uvjete za uvrštavanje u Prilog I. dio A odjeljak I. Direktive 2000/29/EZ i Prilog II. dio A odjeljak I. iste Direktive. Mjere koje se odnose na štetne organizme čije iskorjenjivanje podliježe hitnim mjerama Unije trebale bi biti prihvatljive i za financijski doprinos Unije.

(17)

Potrebno je pravovremeno otkriti prisutnost određenih štetnih organizama. Takvi nadzori na prisutnosti koje provode države članice ključni su za osiguranje trenutačnog iskorjenjivanja izbijanja tih štetnih organizama. Nadzori koje provode pojedine države članice ključni su za zaštitu područja svih ostalih država članica. Unija može općenito doprinijeti financiranju tih nadzora pod uvjetom da njihovo područje primjene obuhvaća najmanje jednu od važnih kategorija štetnih organizama, naime onih štetnih organizama za koje nije poznato da se pojavljuju u Uniji i onih koji podliježu hitnim mjerama Unije.

(18)

Financiranjem Unije mjera u području zdravlja životinja i bilja trebali bi biti obuhvaćeni određeni prihvatljivi troškovi, ali u iznimnim i opravdanim slučajevima i troškovi država članica nastali provedbom drugih potrebnih mjera. Takve mjere mogu obuhvaćati provedbu pojačanih biosigurnosnih mjera u slučaju izbijanja bolesti ili prisutnosti štetnih organizama, uništavanje i prijevoz trupova tijekom programa iskorjenjivanja te troškove naknada posjednicima nastale zbog hitnog cijepljenja.

(19)

Najudaljenije regije država članica nailaze na teškoće zbog njihove udaljenosti i ovisnosti o ograničenom broju proizvoda. Primjereno je da Unija dodijeli financijski doprinos državama članicama za programe koji se provode za kontrolu štetnih organizama u tim najudaljenijim regijama u skladu s ciljevima Uredbe (EU) br. 228/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10). Budući da određene najudaljenije regije podliježu nacionalnim pravilima karakterističnima za te regije umjesto pravilima Unije utvrđenim u Direktivi 2000/29/EZ, taj financijski doprinos Unije trebao bi se odnositi na pravila koja su na snazi u tim regijama, bez obzira na to jesu li to pravila Unije ili nacionalna pravila.

(20)

Službene kontrole koje provode države članice ključan su instrument za provjeru i praćenje toga provode li se i izvršavaju odgovarajući zahtjevi Unije te postoji li usklađenost s njima. Učinkovitost i djelotvornost sustava službenih kontrola ključna je za održavanje visoke razine sigurnosti za ljude, životinje i bilje u cijelom prehrambenom lancu istodobno osiguravajući visoku razinu zaštite okoliša. Potrebno je omogućiti financijsku potporu Unije za takve mjere kontrole. Osobito bi trebalo omogućiti financijski doprinos za referentne laboratorije Unije kako bi mogli snositi troškove koji proizlaze iz provedbe programa rada koje je odobrila Komisija. Povrh toga, s obzirom na to da učinkovitost službenih kontrola ovisi o tome je li nadzornim tijelima dostupno dobro osposobljeno osoblje s odgovarajućim poznavanjem prava Unije, Unija bi trebala doprinijeti njihovu osposobljavanju i relevantnim programima razmjene koje su organizirala nadležna tijela.

(21)

Učinkovito upravljanje službenim kontrolama ovisi o brzoj razmjeni podataka i informacija povezanih s tim kontrolama. Uz to, pravilna i usklađena provedba relevantnih pravila ovisi o uspostavljanju učinkovitih sustava koji uključuju nadležna tijela država članica. Stoga bi uspostava i rad baza podataka i računalnih sustava za upravljanje informacijama u te svrhe trebali biti prihvatljivi za dodjelu financijskih doprinosa.

(22)

Unija bi trebala omogućiti financiranje tehničkih, znanstvenih, koordinacijskih i komunikacijskih aktivnosti nužnih za ispravnu provedbu prava Unije i prilagodbu prava znanstvenim, tehnološkim i društvenim trendovima. Financiranje bi trebalo omogućiti i za projekte čiji je cilj poboljšanje učinkovitosti i djelotvornosti službenih kontrola.

(23)

U skladu člankom 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (11) u svakom prijedlogu podnesenom zakonodavnom tijelu koji sadrži odstupanja od odredaba te Uredbe mora se jasno uputiti na ta odstupanja i navesti točne razloge kojima se ta odstupanja opravdavaju. Stoga, s obzirom na posebnu prirodu nekih ciljeva obuhvaćenih ovom Uredbom i na to da nadležna tijela država članica mogu najbolje provesti aktivnosti u vezi s tim ciljevima, ta nadležna tijela trebala bi se smatrati korisnicima u svrhu članka 128. stavka 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Stoga bi trebalo moći dodijeliti bespovratna sredstva tim tijelima bez prethodnog objavljivanja poziva na podnošenje prijedloga.

(24)

Odstupajući od članka 86. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, te kao iznimka od načela neretroaktivnosti, kako je navedeno njezinom članku 130. troškovi hitnih mjera navedenih u člancima 7. i 17. ove Uredbe trebali bi biti prihvatljivi od datuma obavijesti o pojavi bolesti ili prisutnosti štetnog organizma koju je država članica proslijedila Komisiji zbog hitne i nepredvidljive prirode tih mjera. Komisija bi trebala preuzeti odgovarajuće proračunske obveze i plaćanje prihvatljivih rashoda nakon procjene zahtjeva za plaćanje država članica.

(25)

Od najveće je važnosti da se takve hitne mjere provedu odmah. Stoga bi bilo kontraproduktivno isključiti iz financiranja troškove nastale prije podnošenja zahtjeva za bespovratna sredstva jer bi to potaknulo države članice da usmjere svoje napore na pripremu zahtjeva za bespovratna sredstva umjesto na provođenje hitnih mjera.

(26)

S obzirom na opseg prava Unije koje je na snazi i koje se odnosi na provedbu mjera iskorjenjivanja i nadzora te s obzirom na tehnička ograničenja u vezi s ostalim dostupnim stručnim znanjem, mjere obuhvaćene ovom Uredbom trebala bi velikim dijelom provoditi prije svega nadležna tijela država članica. Stoga je u određenim slučajevima nužno sufinancirati troškove plaća osoblja nacionalnih administracija.

(27)

Programiranje omogućuje koordinaciju i određivanje prioriteta te stoga pridonosi učinkovitoj uporabi financijskih sredstava Unije. Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebale biti dodijeljene provedbene ovlasti u vezi s donošenjem programa rada za provedbu određenih mjera utvrđenih u ovoj Uredbi.

(28)	Kako bi se osigurala odgovorna i učinkovita uporaba financijskih sredstava Unije, Komisiji bi trebalo omogućiti da provjerama na licu mjesta ili dokumentacijskim provjerama provjerava upotrebljavaju li se financijska sredstva Unije učinkovito za provedbu prihvatljivih mjera.

(29)	Financijske interese Unije trebalo bi zaštititi tijekom cjelokupnog ciklusa rashoda, uključujući sprečavanjem i otkrivanjem nepravilnosti i provođenjem istrage o njima te osiguravanjem povrata izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno iskorištenih financijskih sredstava.

(30)

Popis bolesti životinja koje ispunjavaju uvjete za financiranje u okviru hitnih mjera priložen je ovoj Uredbi i sadrži bolesti životinja iz članka 3. stavka 1., članka 4. stavka 1., članka 6. stavka 2. i članka 14. stavka 1. Odluke Vijeća 2009/470/EZ (12). Kako bi se u obzir uzele bolesti životinja koje se u skladu s Direktivom Vijeća 82/894/EEZ (13) moraju prijaviti te bolesti koje mogu predstavljati novu prijetnju Uniji, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu dopunjavanja tog popisa.

(31)

Popisi bolesti životinja i zoonoza koje ispunjavaju uvjete za financiranje u okviru programa iskorjenjivanja, kontrole i nadzora priloženi su ovoj Uredbi i sadrže bolesti životinja i zoonoze iz Priloga I. Odluci 2009/470/EZ. Kako bi se u obzir uzelo stanje izazvano tim bolestima životinja sa znatnim utjecajem na uzgoj stoke ili trgovinu stokom, razvoj zoonoza koje predstavljaju prijetnju ljudima ili novi trendovi u području znanosti ili epidemiologije, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu dopunjavanja tih popisa.

(32)

Pri donošenju delegiranih akata temeljem ove Uredbe, posebno je važno da Komisija obavi odgovarajuća savjetovanja tijekom pripremnog rada, također i na stručnoj razini. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istodobno, pravodobno i prikladno dostavljanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(33)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi se trebale dodijeliti provedbene ovlasti u pogledu utvrđivanja godišnjih i višegodišnjih programa rada, financijskog doprinosa za hitne mjere ili prema potrebi za reagiranje na nepredvidive trendove, postupaka za podnošenje zahtjeva država članica te izvješća i zahtjeva za plaćanje bespovratnih sredstava. Te ovlasti trebale bi se izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (14).

(34)	Pravo Unije trebalo bi se provoditi tako da se u svjetlu iskustava osigura očekivana dobrobit. Stoga je prikladno da Komisija ocijeni funkcioniranje i učinkovitost ove Uredbe i dostavi rezultate drugim institucijama.

(35)

Različiti odbori pomažu Komisiji pri provedbi pravila Unije obuhvaćenih ovom Uredom, a posebno odbori osnovani odlukama Vijeća 66/399/EEZ (15) i 76/894/EEZ (16), direktivama Vijeća 98/56/EZ (17) i 2008/90/EZ (18) i Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (19). Primjereno je regulirati postupak u odboru na tom području. Odbor uspostavljen člankom 58. Uredbe (EZ) 178/2002 trebalo bi ovlastiti za pružanje pomoći Komisiji pri izvršavanju provedbenih ovlasti u odnosu na rashode nastale na relevantnim područjima i promijeniti naziv tog Odbora kako bi bolje odražavao njegove proširene zadatke. Sukladno tome, odluke 66/399/EEZ i 76/894/EEZ trebalo bi staviti izvan snage, a direktive 98/56/EZ i 2008/90/EZ i Uredbu (EZ) br. 178/2002 trebalo bi izmijeniti na odgovarajući način.

(36)

Ova Uredba zamjenjuje odredbe Odluke 2009/470/EZ. Osim toga, ova Uredba zamjenjuje članak 13.c stavak 5. i članke od 22. do 26. Direktive 2000/29/EZ, članak 66. Uredbe (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (20), poglavlje VII. Uredbe (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća (21), članak 22. Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (22) i članak 76. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (23). Sukladno tome, Direktivu 2000/29/EZ, uredbe (EZ) br. 882/2004 i (EZ) br. 396/2005, Direktivu 2009/128/EZ i Uredbu (EZ) br. 1107/2009 trebalo bi izmijeniti na odgovarajući način.

(37)

Uvođenje sufinanciranja Unije za troškove država članica nastale osiguravanjem naknade posjednicima za vrijednost uništenog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta, koji podliježu mjerama iz članka 16. Direktive 2000/29/EZ, zahtijeva izradu smjernica o uvjetima koji se primjenjuju u pogledu ograničenja tržišne vrijednosti dotičnih usjeva i drveća. Stoga bi se uvođenje navedenog sufinanciranja trebalo primjenjivati tek od 1. siječnja 2017.,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

ZAJEDNIČKE ODREDBE

POGLAVLJE I.

Predmet, područje primjene i ciljevi

Članak 1.

Predmet i područje primjene

Ovom Uredbom uspostavljaju se odredbe za upravljanje rashodima iz općeg proračuna Europske unije u područjima obuhvaćenim pravilima Unije:

(a)	o hrani i sigurnosti hrane u bilo kojoj fazi njezine proizvodnje, obrade, distribucije i odlaganja, uključujući pravila kojima se jamče poštene prakse u trgovini i štite potrošački interesi i podaci, te o proizvodnji i uporabi materijala i proizvoda koji će biti u kontaktu s hranom;

(b)	o hrani za životinje i sigurnosti hrane za životinje u bilo kojoj fazi njezine proizvodnje, obrade, distribucije i odlaganja te njezinoj upotrebi, uključujući pravila kojima se jamče poštene prakse u trgovini i štite potrošački interesi i informacije;

(c)	o utvrđivanju zahtjeva u vezi sa zdravljem životinja;

(d)	o utvrđivanju zahtjeva za dobrobit životinja;

(e)	o zaštitnim mjerama protiv štetnih organizama na bilju ili biljnim proizvodima kao što je definirano u članku 2. stavku 1. točki (e) Direktive 2000/29/EZ („štetni organizmi”);

(f)	o proizvodnji radi stavljanja na tržište te o stavljanju na tržište biljnog reprodukcijskog materijala;

(g)	o utvrđivanju zahtjeva za stavljanje na tržište sredstava za zaštitu bilja i održivu uporabu pesticida;

(h)	o nastojanju sprečavanja i smanjivanja rizika za javno zdravlje i zdravlje životinja koji proizlaze iz nusproizvoda životinjskog podrijetla i od njih dobivenih proizvoda;

(i)	o upravljanju namjernim uvođenjem genetski modificiranih organizama u okoliš;

(j)	o zaštiti prava intelektualnog vlasništva povezanog s biljnom raznolikošću te očuvanjem i razmjenom biljnih genetskih izvora.

Članak 2.

Ciljevi

1.   Rashodima iz članka 1. nastoji se ostvariti:

(a)

opći cilj doprinošenja visokoj razini zdravlja ljudi, životinja i bilja u cijelom prehrambenom lancu i na povezanim područjima sprečavanjem i iskorjenjivanjem bolesti i štetnih organizama te osiguravanjem visoke razine zaštite potrošača i okoliša, istodobno jačajući konkurentnost industrije hrane i hrane za životinje Unije te dajući prednost stvaranju radnih mjesta.

(b)

sljedeće posebne ciljeve: i. doprinijeti visokoj razini sigurnosti hrane i sustava za proizvodnju hrane i drugih proizvoda koji mogu utjecati na sigurnost hrane, pritom poboljšavajući održivost proizvodnje hrane; ii. doprinijeti postizanju boljeg statusa zdravlja životinja u Uniji i poduprijeti poboljšavanje dobrobiti životinja; iii. doprinijeti pravovremenom otkrivanju štetnih organizama i njihovu iskorjenjivanju kada su ti štetni organizmi uneseni u Uniju; iv. doprinijeti poboljšanju učinkovitosti, djelotvornosti i pouzdanosti službenih kontrola i drugih aktivnosti koje se provode s ciljem djelotvorne provedbe pravila Unije iz članka 1. i usklađenosti s njima.

2.   Kako bi se mjerio stupanj ostvarenosti posebnih ciljeva iz stavka 1. točke (b), upotrebljavaju se sljedeći pokazatelji:

(a)	za posebni cilj iz stavka 1. točke (b) podtočke i., smanjenje broja slučajeva bolesti ljudi u Uniji koji su povezani sa sigurnošću hrane ili zoonozama;

(b)	za posebni cilj iz stavka 1. točke (b) podtočke ii.: i. povećanje broja država članica ili njihovih regija koje su slobodne od bolesti životinja za koje se dodjeljuju financijski doprinosi; ii. ukupno smanjenje parametara bolesti kao što su pojavljivanje, rasprostranjenost i učestalost izbijanja;

(c)

za posebni cilj iz stavka 1. točke (b) podtočke iii.: i. obuhvaćenost područja Unije nadzorima nad štetnim organizmima, osobito onih čija prisutnost nije ustanovljena na području Unije i štetnih organizama koji se smatraju najopasnijima za područje Unije; ii. vrijeme i stopa uspješnosti iskorjenjivanja tih štetnih organizama;

(d)	za posebni cilj iz stavka 1. točke (b) podtočke iv., povoljna kretanja rezultata službenih kontrola na određenim područjima od interesa koje provode i o kojima izvješćuju stručnjaci Komisije u državama članicama.

POGLAVLJE II.

Oblici financiranja i opće financijske odredbe

Članak 3.

Oblici financiranja

1.   Financiranje Unije za rashode iz članka 1. provodi se u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

2.   Kad su bespovratna sredstva dodijeljena nadležnim tijelima država članica, ta tijela smatraju se korisnicima u smislu članka 128. stavka 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Takva bespovratna sredstva mogu se dodijeliti bez objavljivanja poziva za podnošenje prijedloga.

3.   Financijski doprinos Unije za mjere navedene u ovoj Uredbi može biti u obliku dobrovoljnih plaćanja međunarodnim organizacijama aktivnim u područjima obuhvaćenima pravilima iz članka 1. čija je Unija članica ili u čijem radu sudjeluje.

Članak 4.

Proračun

1.   Gornja granica za rashode iz članka 1. za razdoblje od 2014. do 2020. iznosi 1 891 936 000 EUR u tekućim cijenama.

2.   Gornja granica iz stavka 1. također može obuhvaćati izdatke koji se odnose na aktivnosti pripreme, praćenja, kontrole, revizije i ocjenjivanja potrebne za upravljanje rashodima iz članka 1. kao i za ostvarivanje ciljeva, a osobito vezano za studije, sastanke stručnjaka, izdatke povezane s informacijskim mrežama usmjerenima na obradu i razmjenu informacija, kao i sve druge tehničke i administrativne troškove Komisije za upravljanje tim rashodima.

3.   Gornja granica može pokrivati i troškove tehničke i administrativne pomoći potrebne za osiguravanje prelaska s mjera usvojenih prije stupanja na snagu ove Uredbe na one koje su usvojene nakon njezina stupanja na snagu. Ako je potrebno, odobrena sredstva mogu se unijeti u proračun nakon 2020. za pokrivanje sličnih izdataka kako bi se omogućilo upravljanje aktivnostima koje nisu dovršene do 31. prosinca 2020.

Članak 5.

Maksimalne stope bespovratnih sredstava

1.   Kad financijski doprinos Unije ima oblik bespovratnih sredstava, ne smije biti veći od 50 % prihvatljivih troškova.

2.   Maksimalna stopa iz stavka 1. može se povisiti na 75 % prihvatljivih troškova u odnosu na:

(a)	prekogranične aktivnosti koje zajedno obavljaju dvije države članice ili više njih s ciljem kontrole, sprečavanja ili iskorjenjivanja štetnih organizama ili bolesti životinja;

(b)	države članice čiji bruto nacionalni dohodak po stanovniku na temelju najnovijih podataka Eurostata iznosi manje od 90 % prosjeka Unije;

3.   Maksimalna stopa iz stavka 1. može se povisiti na 100 % prihvatljivih troškova kad se aktivnosti koje imaju korist od doprinosa Unije odnose na sprečavanje i kontrolu ozbiljnih rizika za zdravlje ljudi, bilja i životinja u Uniji te:

(a)	kad je njihov cilj izbjegavanje ljudskih žrtava ili velikih gospodarskih poremećaja u Uniji kao cjelini;

(b)	kad predstavljaju posebne mjere koje su prijeko potrebne za Uniju kao cjelinu kako je utvrdila Komisija u programu rada donesenom u skladu s člankom 36. stavkom 1.; ili

(c)	kad su provedene u trećim zemljama.

GLAVA II.

FINANCIJSKE ODREDBE

POGLAVLJE I.

Zdravlje životinja

Odjeljak 1.

Hitne mjere

Članak 6.

Prihvatljive mjere

1.   Državama članicama mogu se dodijeliti bespovratna sredstva do maksimalne stope iz članka 5. stavaka 1. do 3. u odnosu na mjere poduzete u slučaju potvrđivanja pojave jedne od bolesti životinja navedene u skladu s člankom 7., pod uvjetom da su te mjere primijenjene odmah te da se poštuju primjenjive odredbe utvrđene u relevantnom pravu Unije. Takva bespovratna sredstva mogu također uključivati i one troškove koji su nastali već u slučaju sumnje na takvu bolest, pod uvjetom da je naknadno potvrđeno postojanje bolesti.

2.   Državama članicama mogu se dodijeliti bespovratna sredstva kad se nakon potvrđivanja pojave jedne od bolesti životinja navedenih u skladu s člankom 7., dvije ili više država članica blisko surađuju radi kontrole epidemije.

3.   Bespovratna sredstva mogu se dodijeliti državama članicama, trećim zemljama i međunarodnim organizacijama s obzirom na zaštitne mjere poduzete u slučaju izravne prijetnje zdravstvenom stanju Unije kao posljedice pojave ili razvoja, na području treće zemlje ili države članice, jedne od bolesti životinja ili zoonoza navedenih u skladu s člancima 7. ili 10.

4.   Državama članicama mogu se dodijeliti bespovratna sredstva kad Komisija na zahtjev neke države članice odluči da države članice moraju osnovati zalihu bioloških proizvoda namijenjenih za kontrolu bolesti životinja i zoonoza navedenih u skladu s člancima 7. ili 10.

5.   Financijski doprinos Unije može se dodijeliti za osnivanje zaliha bioloških proizvoda ili pribavljanje doza cjepiva ako pojava ili razvoj, u trećoj zemlji ili državi članici, jedne od bolesti životinja i zoonoza navedenih u skladu s člancima 7. ili 10. može predstavljati prijetnju Uniji.

Članak 7.

Popis bolesti životinja

1.   Popis bolesti životinja koje u skladu s člankom 6. ispunjavaju uvjete za financiranje utvrđen je u Prilogu I.

2.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 40. kako bi dopunila popis bolesti životinja iz stavka 1., imajući u vidu bolesti životinja koje se moraju prijaviti u skladu s Direktivom 82/894/EEZ i bolesti koje mogu predstavljati novu prijetnju Uniji zbog svog bitnog utjecaja na:

(a)	zdravlje ljudi;

(b)	zdravlje ili dobrobit životinja; ili

(c)	poljoprivrednu proizvodnju ili proizvodnju akvakulture ili povezane gospodarske sektore.

Članak 8.

Prihvatljivi troškovi

1.   Sljedeći troškovi koji nastaju za države članice provedbom mjera iz članka 6. stavka 1. mogu biti prihvatljivi za financiranje u skladu s tim stavkom:

(a)	naknada štete posjednicima životinja koje su zaklane ili izlučene u iznosu koji je u granicama tržišne vrijednosti takvih životinja kao u situaciji da nisu bile pogođene bolešću;

(b)	troškovi klanja ili izlučivanja životinja i s time povezani troškovi prijevoza;

(c)	naknada štete posjednicima za vrijednost njihovih uništenih proizvoda životinjskog podrijetla u iznosu koji je u granicama tržišne vrijednosti tih proizvoda neposredno prije pojavljivanja ili potvrđivanja bilo kakve sumnje na bolest;

(d)	troškovi čišćenja, dezinsekcije i dezinfekcije gospodarstava i opreme utemeljeni na epidemiologiji i svojstvima patogena;

(e)	troškovi prijevoza i uništavanja zaražene hrane za životinje i opreme koju nije moguće dezinficirati;

(f)	troškovi nabave, skladištenja, davanja ili distribucije cjepiva i mamaka kao i troškovi samog cijepljenja ako ih je odredila ili dopustila Komisija;

(g)	troškovi prijevoza i zbrinjavanja trupova;

(h)	u iznimnim i propisno opravdanim slučajevima svi drugi troškovi nužni za iskorjenjivanje bolesti kako je propisano u odluci o financiranju iz članka 35. stavka 3. ove Uredbe.

2.   Kako je navedeno u članku 130. stavku 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, troškovi su prihvatljivi od datuma obavijesti o pojavi bolesti koju je država članica poslala Komisiji. Takvi troškovi mogu također uključivati i one troškove koji su nastali već u slučaju sumnje na pojavu takve bolesti, pod uvjetom da je ta pojava bolesti naknadno potvrđena.

3.   Nakon procjene zahtjeva za plaćanje koje su dostavile države članice Komisija preuzima odgovarajuće proračunske obveze i izvršava plaćanje prihvatljivih rashoda.

Odjeljak 2.

Programi iskorjenjivanja, kontrole i nadziranja bolesti životinja i zoonoza

Članak 9.

Prihvatljivi programi

Bespovratna sredstva mogu se dodijeliti državama članicama za godišnje ili višegodišnje nacionalne programe iskorjenjivanja, kontrole i nadziranja bolesti životinja i zoonoza navedenih u skladu s člankom 10. („nacionalni programi”).

Članak 10.

Popis bolesti životinja i zoonoza

1.   Popis bolesti životinja i zoonoza koje u skladu s člankom 9. ispunjavaju uvjete za bespovratna sredstva utvrđen je u Prilogu II.

2.   Komisija ima ovlast donositi delegirane akte u skladu s člankom 40. radi dopunjavanja popisa bolesti životinja i zoonoza iz stavka 1. ovog članka, uzimajući u obzir:

(a)	situaciju koja se odnosi na bolesti životinja sa znatnim utjecajem na uzgoj stoke ili trgovinu stokom;

(b)	razvoj zoonoza koje predstavljaju prijetnju ljudskom zdravlju; ili

(c)	nove trendove u području znanosti ili epidemiologije.

Članak 11.

Prihvatljivi troškovi

Sljedeći troškovi koje snose države članice provedbom nacionalnih programa prihvatljivi su za bespovratna sredstva iz članka 9.:

(a)	troškovi uzorkovanja životinja;

(b)	troškovi ispitivanja, pod uvjetom da su ograničeni na: i. troškove testnih kitova, reagensa i potrošnog materijala koje je moguće utvrditi i posebno su upotrijebljeni za provođenje tih ispitivanja; ii. troškove osoblja, bez obzira na njihov status, izravno uključenih u provođenje ispitivanja;

(c)	naknada štete posjednicima životinja koje su zaklane ili izlučene u iznosu koji je u granicama tržišne vrijednosti takvih životinja kao u situaciji da nisu pogođene bolešću;

(d)	troškovi klanja ili izlučivanja životinja;

(e)	naknada štete posjednicima za vrijednost njihovih uništenih proizvoda životinjskog podrijetla u iznosu koji je u granicama tržišne vrijednosti tih proizvoda neposredno prije pojavljivanja ili potvrđivanja bilo kakve sumnje na bolest;

(f)	troškovi nabave, skladištenja, davanja ili distribucije doza cjepiva ili cjepiva i mamaka upotrijebljenih u programima;

(g)	troškovi čišćenja, dezinsekcije i dezinfekcije gospodarstava i opreme utemeljeni na epidemiologiji i svojstvima patogena; i

(h)	u iznimnim i propisno opravdanim slučajevima, troškovi nastali tijekom poduzimanja potrebnih mjera, osim onih iz točaka od (a) do (g), pod uvjetom da su takve mjere određene u odluci o bespovratnim sredstvima iz članka 13. stavaka 3. i 4.

U svrhu prvog stavka točke (c) preostala vrijednost životinja, ako postoji, oduzima se od naknade.

U svrhu prvog stavka točke (d) preostala vrijednost toplinski obrađenih neinkubiranih jaja oduzima se od naknade.

Članak 12.

Sadržaj i podnošenje nacionalnih programa

1.   Države članice do 31. svibnja Komisiji podnose nacionalne programe koji trebaju započeti sljedeće godine za koje žele zatražiti dodjelu bespovratnih sredstva.

Nacionalni programi podneseni nakon 31. svibnja nisu prihvatljivi za financiranje s obzirom na sljedeću godinu.

2.   Nacionalni programi sadrže barem sljedeće:

(a)	opis epidemiološke situacije bolesti životinja ili zoonoze prije datuma početka provedbe programa;

(b)	opis i razgraničenje geografskih i administrativnih područja u kojima će se program provoditi;

(c)	trajanje programa;

(d)	mjere koje će se provesti;

(e)	procjenu proračuna;

(f)	ciljeve koji se žele postići do datuma dovršetka programa i očekivane koristi programa; i

(g)	odgovarajuće pokazatelje za mjerenje ostvarivanja ciljeva programa.

U svakom višegodišnjem nacionalnom programu informacije iz točaka (b), (d) i (f) prvog podstavka navode se za svaku godinu obuhvaćenu programom u slučaju znatnih promjena u odnosu na prethodnu godinu. Informacije iz točke (e) tog podstavka navode se za svaku godinu obuhvaćenu programom.

3.   Ako pojava ili razvoj jedne od bolesti životinja ili zoonoza navedenih u skladu s člankom 10. predstavlja prijetnju zdravstvenom statusu Unije te kako bi se Unija zaštitila od uvođenja jedne od tih bolesti ili zoonoza, države članice mogu u svoje nacionalne programe uključiti mjere koje će se provoditi na područjima susjednih trećih zemalja u suradnji s nadležnim tijelima tih zemalja.

Članak 13.

Ocjenjivanje i odobravanje nacionalnih programa

1.   Komisija ocjenjuje nacionalne programe uzimajući u obzir prioritete i kriterije utvrđene u godišnjim ili višegodišnjim programima rada iz članka 36. stavka 1.

2.   Komisija do 30. studenoga svake godine obavješćuje države članice o sljedećem:

(a)	popisu nacionalnih programa koji su tehnički odobreni i predloženi za sufinanciranje;

(b)	privremenom iznosu dodijeljenom svakom programu;

(c)	privremenoj najvišoj razini financijskog doprinosa Unije za svaki program; i

(d)	svim privremenim uvjetima kojima može podlijegati financijski doprinos Unije.

3.   Komisija odobrava godišnje nacionalne programe i odgovarajuće financiranje do 31. siječnja svake godine odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava koja se odnosi na provedene mjere i troškove nastale između 1. siječnja i 31. prosinca te godine. Nakon podnošenja privremenih izvješća iz članka 14. Komisija može prema potrebi izmijeniti tu odluku za cijelo razdoblje prihvatljivosti.

4.   Komisija odobrava višegodišnje nacionalne programe i odgovarajuće financiranje do 31. siječnja prve godine provedbe odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava koja se odnosi na provedene mjere i troškove nastale između 1. siječnja prve godine provedbe i kraja razdoblja provedbe.

5.   U slučaju odobravanja višegodišnjih nacionalnih programa u skladu sa stavkom 4. proračunske obveze mogu se podijeliti na godišnje obroke. Ako su proračunske obveze tako podijeljene, Komisija dodjeljuje godišnje obroke pri čemu uzima u obzir napredak programa, procijenjene potrebe i raspoloživi proračun.

Članak 14.

Izvješćivanje

Za svaki odobreni godišnji ili višegodišnji nacionalni program države članice do 30. travnja svake godine predaju Komisiji detaljno tehničko i financijsko izvješće za proteklu godinu. To izvješće uključuje postignute rezultate izmjerene na temelju pokazatelja iz članka 12. stavka 2. točke (g), kao i detaljan obračun nastalih prihvatljivih troškova.

Osim toga, za svaki odobreni godišnji nacionalni program države članice do 31. kolovoza svake godine dostavljaju Komisiji privremeno financijsko izvješće.

Članak 15.

Plaćanja

Zahtjeve za plaćanje koji se odnose na određenu godinu u okviru nacionalnog programa država članica podnosi Komisiji do 30. travnja sljedeće godine.

Komisija plaća financijski doprinos Unije za prihvatljive troškove nakon odgovarajuće provjere izvješća iz članka 14.

POGLAVLJE II.

Biljno zdravstvo

Odjeljak 1.

Hitne mjere

Članak 16.

Prihvatljive mjere

1.   Državama članicama mogu se dodijeliti bespovratna sredstva do maksimalne stope iz članka 5. stavaka 1. do 3. za sljedeće mjere protiv štetnih organizama pod uvjetima iz članka 17.:

(a)	mjere za iskorjenjivanje štetnog organizma iz zaraženog područja koje su poduzela nadležna tijela u skladu s člankom 16. stavcima 1. i 2. Direktive 2000/29/EZ ili u skladu s mjerama Unije usvojenim u skladu s člankom 16. stavkom 3. te Direktive;

(b)

mjere za sprečavanje širenja štetnog organizma za koji su donesene mjere Unije za sprečavanje širenja u skladu s člankom 16. stavkom 3. Direktive 2000/29/EZ u zaraženom području iz kojega se štetni organizam ne može iskorijeniti ako su te mjere nužne kako bi se Unija zaštitila od daljnjeg širenja tog organizma. Te se mjere odnose isključivo na iskorjenjivanje tog organizma iz tampon-zone u slučaju da se ustanovi njegova prisutnost u navedenoj tampon-zoni;

(c)

dodatne zaštitne mjere koje se poduzimaju protiv širenja štetnog organizma za koji su donesene mjere Unije za sprečavanje širenja u skladu s člankom 16. stavkom 3. Direktive 2000/29/EZ, osim mjera iskorjenjivanja iz točke (a) i mjera za sprečavanje širenja iz točke (b) ako su te mjere nužne kako bi se Unija zaštitila od daljnjeg širenja tog organizma.

Bespovratna sredstva iz točaka (a) i (b) prvog podstavka mogu se također dodijeliti za mjere koje su već poduzete u slučaju sumnje na prisutnost takvog štetnog organizma, pod uvjetom da je takva prisutnost naknadno potvrđena.

2.   Bespovratna sredstva iz stavka 1. mogu se dodijeliti i državi članici na čijem području nisu prisutni štetni organizmi iz stavka 1., ako je ta država članica poduzela mjere protiv unosa tih štetnih organizama na svoje područje jer su ti organizmi prisutni u susjednoj državi članici ili trećoj zemlji koja neposredno graniči s tom državom članicom.

3.   Državi članici mogu se dodijeliti bespovratna sredstva ako nakon potvrde postojanja prisutnosti jednog od štetnih organizama iz članka 17., dvije ili više države članice usko surađuju u provedbi mjera kako je utvrđeno u stavku 1.

4.   Bespovratna sredstva mogu se dodijeliti međunarodnim organizacijama za mjere iz stavka 1. prvog podstavka točaka od (a) do (c).

Članak 17.

Uvjeti

Za mjere iz članka 16. mogu biti ispunjeni uvjeti za bespovratna sredstva pod uvjetom da su mjere primijenjene odmah, da se poštuju važeće odredbe utvrđene u relevantnom pravu Unije te da je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta ili više njih:

(a)	odnose se na štetne organizme navedene u Prilogu I. dijelu A odjeljku I. Direktive 2000/29/EZ i Prilogu II. dijelu A odjeljku I. iste Direktive;

(b)	odnose se na štetne organizme obuhvaćene mjerama koje je donijela Komisija u skladu s člankom 16. stavkom 3. Direktive 2000/29/EZ;

(c)	odnose se na štetne organizme za koje su donesene mjere u skladu s Direktivama 69/464/EEZ, 93/85/EEZ, 98/57/EZ ili 2007/33/EZ; ili

(d)

odnose se na štetne organizme, koji nisu navedeni u Prilogu I. ili Prilogu II. Direktivi 2000/29/EZ, koji podliježu mjerama donesenim od strane nadležnih vlasti države članice u skladu s člankom 16. stavkom 2. Direktive 2000/29/EZ i koji privremeno ispunjavaju uvjete za uvrštenje na popis u Prilogu I. dijelu A odjeljku I. Direktive 2000/29/EZ ili Prilogu II. dijelu A odjeljku I. iste Direktive.

Za mjere za koje je ispunjen uvjet iz prvog stavka točke (b), bespovratna sredstva ne obuhvaćaju troškove nastale po isteku mjere koju je donijela Komisija u skladu s člankom 16. stavkom 3. Direktive 2000/29/EZ.

Za mjere za koje je ispunjen uvjet utvrđen u prvom stavku točki (d) bespovratna sredstva ne pokrivaju troškove nastale dva mjeseca nakon stupanja na snagu mjera koje su donijele nadležne vlasti dotične države članice, ili nastale nakon prestanka važenja te mjere.

Članak 18.

Prihvatljivi troškovi

1.   Sljedeći troškovi koje imaju države članice za provedbu mjera iz članka 16. mogu biti prihvatljivi za bespovratna sredstva iz tog članka:

(a)	troškovi osoblja, bez obzira na njihov status, izravno uključenog u mjere, kao i troškovi najma opreme, potrošnog materijala i drugih potrebnih materijala, proizvoda za obradu, uzorkovanja i laboratorijskih ispitivanja;

(b)	troškovi ugovora o uslugama s trećim stranama za provedbu dijela mjera;

(c)	troškovi naknade gospodarskim subjektima ili posjednicima za tretiranje, uništenje i naknadno uklanjanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, te za čišćenje i dezinfekciju poslovnih prostorija, zemljišta, vode, tla i uzgojnih supstrata, pogona, strojeva i opreme;

(d)

troškovi naknade posjednicima za vrijednost uništenog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta podvrgnutih mjerama iz članka 16. Direktive 2000/29/EZ, u granicama tržišne vrijednosti takvog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koju bi imali da nisu bili pogođeni tim mjerama; preostala vrijednost, ako je ima, oduzima se od naknade; i

(e)	u iznimnim i propisno opravdanim slučajevima, troškovi nastali tijekom poduzimanja potrebnih mjera, osim onih iz točaka od (a) do (d), pod uvjetom da su takve mjere utvrđene u odluci o financiranju iz članka 36. stavka 4.

Naknada posjednicima iz točke (c) prihvatljiva je samo ako su mjere provedene pod nadzorom nadležnog tijela.

2.   Kako je navedeno u članku 130. stavku 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, iznimka su troškovi prihvatljivi od dana kad država članica obavijesti Komisiju o prisutnosti štetnog organizma. Takvi troškovi mogu također uključivati i one troškove koji su nastali već u slučaju sumnje na prisutnost štetnog organizma, pod uvjetom da je ta prisutnost naknadno potvrđena.

3.   Nakon ocjene zahtjeva za plaćanje koje su podnijele države članice, Komisija preuzima odgovarajuće proračunske obveze i obavlja plaćanje prihvatljivih rashoda.

Odjeljak 2.

Programi nadzora u slučaju prisutnosti štetnih organizama

Članak 19.

Prihvatljivi programi nadzora

Državama članicama mogu se dodijeliti bespovratna sredstva za godišnje i višegodišnje programe nadzora u slučaju prisutnosti štetnog organizma („programi nadzora”), pod uvjetom da su ti programi nadzora u skladu s najmanje jednim od sljedećih uvjeta:

(a)	odnose se na štetne organizme navedene u Prilogu I. dijelu A odjeljku I. Direktive 2000/29/EZ i Prilogu II. dijelu A odjeljku I. iste Direktive;

(b)	odnose se na štetne organizme obuhvaćene mjerama koje je donijela Komisija u skladu s člankom 16. stavkom 3. Direktive 2000/29/EZ.

Za štetne organizme iz točke (a) prvog stavka ovog članka, programi nadzora zasnovani su na procjeni rizika ulaska, prisutnosti i širenja tih štetnih organizama na području dotične države članice i odnose se najmanje na štetne organizme koji predstavljaju glavni rizik, i na glavne biljne vrste koje su izložene tim rizicima.

Za mjere za koje je ispunjen uvjet iz prvog stavka točke (b) ovog članka, bespovratna sredstva ne obuhvaćaju troškove nastale po isteku mjere koju je donijela Komisija u skladu s člankom 16. stavkom 3. Direktive 2000/29/EZ.

Članak 20.

Prihvatljivi troškovi

Sljedeći troškovi koje imaju države članice pri provedbi programa nadzora iz članka 19. mogu biti prihvatljivi za bespovratna sredstva iz tog članka:

(a)	troškovi uzorkovanja;

(b)	troškovi ispitivanja, pod uvjetom da su ograničeni na: i. troškove testnih kitova, reagensa i potrošnog materijala koje je moguće utvrditi i upotrijebljeni su za provođenje ispitivanja; ii. troškove osoblja, bez obzira na njihov status, izravno uključenog u provođenje ispitivanja;

(c)	u iznimnim i propisno opravdanim slučajevima, troškovi nastali tijekom poduzimanja drugih potrebnih mjera, osim onih iz točaka (a) i (b), pod uvjetom da su takve mjere utvrđene u odluci o bespovratnim sredstvima iz članka 22. stavaka 3. i 4.

Članak 21.

Sadržaj i podnošenje programa nadzora

1.   Do 31. svibnja države članice podnose Komisiji programe nadzora koji trebaju započeti sljedeće godine za koje žele zatražiti dodjelu bespovratnih sredstava.

Programi nadzora podneseni nakon 31. svibnja nisu prihvatljivi za financiranje s obzirom na sljedeću godinu.

2.   Programi nadzora sadrže najmanje sljedeće:

(a)	štetne organizme uključene u program;

(b)	opis i razgraničenje geografskih i upravnih područja u kojima će se program provoditi te opis stanja tih područja u pogledu prisutnosti dotičnih štetnih organizama;

(c)	trajanje programa;

(d)	broj planiranih vizualnih pregleda, uzoraka i ispitivanja za dotične štetne organizme i bilje, biljne proizvode i druge predmete;

(e)	procijenjeni proračun;

(f)	ciljeve koji se žele postići do datuma završetka programa i njegove očekivane koristi; i

(g)	odgovarajući pokazatelji za mjerenje ostvarivanja ciljeva programa.

U svakom višegodišnjem programu nadzora, informacije iz prvog podstavka točaka (b), (d) i (f) dostavljaju se za svaku godinu obuhvaćenu programom u slučaju značajnih promjena u odnosu na prethodnu godinu. Informacije iz točke (e) tog podstavka dostavljaju se za svaku godinu obuhvaćenu programom.

Članak 22.

Procjena i odobrenje programa nadzora

1.   Komisija ocjenjuje programe nadzora uzimajući u obzir prioritete i kriterije utvrđene u godišnjim i višegodišnjim programima rada iz članka 36. stavka 1.

2.   Do 30. studenoga svake godine Komisija priopćava državama članicama:

(a)	popis programa nadzora koji su tehnički odobreni i predloženi za sufinanciranje;

(b)	privremeni iznos dodijeljen svakom programu;

(c)	privremenu najvišu razinu financijskog doprinosa Unije za svaki program; i

(d)	sve privremene uvjete kojima može podlijegati financijski doprinos Unije.

3.   Komisija odobrava godišnje programe nadzora i odgovarajuće financiranje odobrava se do 31. siječnja svake godine odlukom o bespovratnim sredstvima koja se odnosi na provedene mjere i troškove nastale između 1. siječnja i 31. prosinca te godine. Nakon podnošenja privremenih izvješća iz članka 23. Komisija može prema potrebi izmijeniti takve odluke za cijelo razdoblje prihvatljivosti.

4.   Komisija odobrava višegodišnje programe nadzora i odgovarajuće financiranje do 31. siječnja prve godine provedbe odlukom o bespovratnim sredstvima koja se odnosi na provedene mjere i troškove nastale od 1. siječnja prve godine provedbe do završetka provedbenog razdoblja.

5.   U slučaju odobrenja višegodišnjih programa nadzora u skladu sa stavkom 4., proračunske obveze mogu se rasporediti na godišnje obroke. Ako su proračunske obveze tako podijeljene, Komisija dodjeljuje godišnje obroke pri čemu uzima u obzir napredak programa, procijenjene potrebe i raspoloživi proračun.

Članak 23.

Izvješćivanje

Za svaki godišnji ili višegodišnji program nadzora države članice podnose Komisiji, do 30. travnja svake godine, detaljno tehničko i financijsko izvješće za proteklu godinu. To izvješće uključuje postignute rezultate, izmjerene na temelju pokazatelja iz članka 21. stavka 2. točke (g), i detaljan sažetak nastalih prihvatljivih troškova. Osim toga, svake godine najkasnije do 31. kolovoza države članice podnose Komisiji privremeno financijsko izvješće za svaki odobreni godišnji program nadzora.

Članak 24.

Plaćanja

Najkasnije do 30. travnja sljedeće godine država članica podnosi Komisiji zahtjev za plaćanje koji se odnosi na određenu godinu za program nadzora.

Komisija plaća financijski doprinos Unije za prihvatljive troškove nakon odgovarajuće provjere izvješća iz članka 23.

Odjeljak 3.

Programi za kontrolu štetnih organizama u najudaljenijim regijama Unije

Članak 25.

Prihvatljive mjere i prihvatljivi troškovi

1.   Državama članicama mogu se dodijeliti bespovratna sredstva za provedbu programa za borbu protiv štetnih organizama u najudaljenijim regijama Unije iz članka 349. UFEU-a u skladu s ciljevima iz članka 2. Uredbe (EU) br. 228/2013 („programi za najudaljenije regije”). Ta se bespovratna sredstva odnose na aktivnosti potrebne kako bi se u tim regijama osigurala pravilna provedba propisa, bilo propisa Unije ili nacionalnih propisa, koji su na snazi u tim regijama, o borbi protiv štetnih organizama.

2.   Sljedeći troškovi koje imaju države članice za programe za najudaljenije regije mogu biti prihvatljivi za financijski doprinos Unije:

(a)	troškovi osoblja, bez obzira na njihov status, izravno uključenog u provedbu mjera, kao i troškovi najma opreme, potrošnog materijala i proizvoda za obradu;

(b)	troškovi ugovora o uslugama s trećim stranama za provedbu dijela mjera;

(c)	troškovi uzorkovanja;

(d)	troškovi ispitivanja, pod uvjetom da su ograničeni na: i. troškove testnih kitova, reagensa i potrošnog materijala koje je moguće utvrditi i upotrijebljeni su za provođenje ispitivanja; ii. troškove osoblja, bez obzira na njihov status, izravno uključenog u provođenje ispitivanja.

Članak 26.

Sadržaj i podnošenje programa za najudaljenije regije

1.   Do 31. svibnja države članice podnose Komisiji programe za najudaljenije regije čija provedba treba započeti u sljedećoj godini i za koje žele zatražiti dodjelu bespovratnih sredstava.

Programi za najudaljenije regije podneseni nakon 31. svibnja nisu prihvatljivi za financiranje s obzirom na sljedeću godinu.

2.   Programi za najudaljenije regije sadrže najmanje sljedeće:

(a)	štetne organizme uključene u program;

(b)	opis i razgraničenje geografskih i upravnih područja u kojima se primjenjuje program te opis stanja tih područja u pogledu prisutnosti dotičnih štetnih organizama;

(c)	tehničku analizu fitosanitarnog stanja regije;

(d)	trajanje programa;

(e)	djelatnosti uključene u program i prema potrebi broj planiranih vizualnih pregleda, uzoraka i ispitivanja za štetne organizme i bilje, biljne proizvode i druge obuhvaćene predmete;

(f)	procijenjeni proračun;

(g)	ciljeve koji se žele postići do datuma završetka programa i njegove očekivane koristi; i

(h)	odgovarajuće pokazatelje za mjerenje postignuća ciljeva programa.

U svakom višegodišnjem programu za najudaljenije regije, informacije iz prvog podstavka točaka (b), (e) i (g) dostavljaju se za svaku godinu obuhvaćenu programom u slučaju značajnih promjena u odnosu na prethodnu godinu. Informacije iz točke (f) tog podstavka dostavljaju se za svaku godinu obuhvaćenu programom.

Članak 27.

Procjena i odobrenje programa za najudaljenije regije

1.   Programi za najudaljenije regije ocjenjuju se uzimajući u obzir prioritete i kriterije iz godišnjih ili višegodišnjih programa rada iz članka 36. stavka 1.

2.   Do 30. studenoga svake godine Komisija priopćava državama članicama:

(a)	popis programa za najudaljenije regije koji su tehnički odobreni i predloženi za sufinanciranje;

(b)	privremeni iznos dodijeljen svakom programu;

(c)	privremenu najvišu razinu financijskog doprinosa Unije za svaki program; i

(d)	sve privremene uvjete kojima može podlijegati financijski doprinos Unije.

3.   Godišnji programi za najudaljenije regije i s njima povezana financijska sredstva odobravaju se do 31. siječnja svake godine odlukom o bespovratnim sredstvima koja se odnosi na provedene mjere i troškove nastale od 1. siječnja do 31. prosinca te godine. Nakon podnošenja privremenih izvješća iz članka 28. Komisija može prema potrebi izmijeniti takve odluke za cijelo razdoblje prihvatljivosti.

4.   Višegodišnji programi za najudaljenije regije i s njima povezana financijska sredstva odobravaju se do 31. siječnja prve godine provedbe odlukom o bespovratnim sredstvima koja se odnosi na provedene mjere te troškove nastale od 1. siječnja prve godine provedbe do završetka provedbenog razdoblja.

5.   U slučaju odobrenja višegodišnjih programa za najudaljenije regije u skladu sa stavkom 4., proračunske obveze mogu se rasporediti na godišnje obroke. Ako su proračunske obveze tako podijeljene, Komisija dodjeljuje godišnje obroke pri čemu uzima u obzir napredak programa, procijenjene potrebe i raspoloživi proračun.

Članak 28.

Izvješćivanje

Za svaki godišnji ili višegodišnji program za najudaljenije regije države članice podnose Komisiji, do 30. travnja svake godine, detaljno tehničko i financijsko izvješće za proteklu godinu. To izvješće uključuje postignute rezultate, izmjerene na temelju pokazatelja iz članka 26. stavka 2. prvog podstavka točke (h), i detaljan sažetak nastalih prihvatljivih troškova.

Osim toga, svake godine najkasnije do 31. kolovoza države članice podnose Komisiji srednjoročno financijsko izvješće za svaki odobreni godišnji program za najudaljenije regije.

Članak 29.

Plaćanja

Najkasnije do 30. travnja sljedeće godine država članica podnosi Komisiji zahtjev za plaćanje koji se odnosi na određenu godinu za program za najudaljenije regije.

Komisija plaća Uniji financijski doprinos za prihvatljive troškove nakon odgovarajuće provjere izvješća iz članka 28.

POGLAVLJE III.

Financijska potpora za službene kontrole i druge aktivnosti

Članak 30.

Referentni laboratoriji Europske unije

1.   Bespovratna sredstva mogu se dodijeliti referentnim laboratorijima Europske unije iz članka 32. Uredbe (EZ) br. 882/2004 za troškove nastale pri provedbi programa rada koje je odobrila Komisija.

2.   Sljedeći troškovi mogu biti prihvatljivi za bespovratna sredstva iz stavka 1.:

(a)	troškovi osoblja, bez obzira na njihov status, izravno uključenog u djelatnosti koje laboratoriji provode u svojstvu referentnog laboratorija;

(b)	troškovi kapitalne opreme;

(c)	troškovi potrošnog materijala;

(d)	troškovi slanja uzoraka, službenih putovanja, sastanaka, djelatnosti osposobljavanja.

Članak 31.

Osposobljavanje

1.   Unija može financirati osposobljavanje osoblja nadležnih tijela odgovornih za služene kontrole iz članka 51. Uredbe (EZ) br. 882/2004 s ciljem razvoja usklađenog pristupa službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima da bi se osigurala visoka razina zaštite zdravlja ljudi, životinja i bilja.

2.   Komisija razvija programe osposobljavanja u kojima određuje prioritete za intervenciju na temelju utvrđenih rizika za javno zdravlje, zdravlje i dobrobit životinja i biljno zdravstvo.

3.   Kako bi bila prihvatljiva za financiranje od strane Unije iz stavka 1., nadležna tijela moraju osigurati da se znanja stečena aktivnostima osposobljavanja iz tog stavka rasporede prema potrebi te iskoriste na odgovarajući način u nacionalnim programima osposobljavanja.

4.   Sljedeći troškovi mogu biti prihvatljivi za financijski doprinos iz stavka 1.:

(a)	troškovi organizacije osposobljavanja, uključujući osposobljavanje koje je također dostupno sudionicima iz trećih zemalja ili u okviru djelatnosti razmjene;

(b)	troškovi putovanja, smještaja i dnevnica osoblja nadležnih tijela koje sudjeluje u osposobljavanju.

Članak 32.

Stručnjaci iz država članica

Financijski doprinos Unije može se odobriti za troškove putovanja, smještaja i dnevnica, koje imaju stručnjaci država članica, koje Komisija imenuje kao pomoć njezinim stručnjacima, kako je utvrđeno člankom 45. stavkom 1. i člankom 46. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 882/2004.

Članak 33.

Koordinirani planovi kontrole i prikupljanje podataka

1.   Državama članicama mogu se dodijeliti bespovratna sredstva za troškove nastale pri provedbi koordiniranih planova kontrole iz članka 53. Uredbe (EZ) br. 882/2004 i pri prikupljanju podataka.

2.   Za dodjelu bespovratnih sredstava mogu biti prihvatljivi sljedeći troškovi:

(a)	troškovi uzorkovanja i laboratorijskih ispitivanja;

(b)	troškovi opreme potrebne za provođenje zadataka službene kontrole i prikupljanja podataka.

POGLAVLJE IV.

Druge mjere

Članak 34.

Informacijski sustavi

1.   Unija financira uspostavu te rad baza podataka i računalnih sustava za upravljanje informacijama kojima upravlja Komisija, potrebnih za djelotvornu i učinkovitu provedbu pravila iz članka 1.

2.   Financijski doprinos Unije može se odobriti za uspostavu i upravljanje bazama podataka i računalnim sustavima za upravljanje informacijama trećih strana, uključujući međunarodne organizacije, pod uvjetom da takve baze podataka i računalni sustavi za upravljanje informacijama:

(a)	imaju dokazanu dodatnu vrijednost za Uniju u cjelini i dostupni su diljem Unije svim zainteresiranim korisnicima; i

(b)	potrebni su za djelotvornu i učinkovitu provedbu pravila iz članka 1.

Članak 35.

Provedba i prilagodba pravila

1.   Unija može financirati tehnički i znanstveni rad, uključujući studije i aktivnosti usklađivanja potrebne za osiguravanje ispravne provedbe pravila s obzirom na područja iz članka 1. i prilagodbe tih pravila znanstvenim, tehnološkim i društvenim postignućima.

Financijski doprinos Unije može se odobriti i državama članicama ili međunarodnim organizacijama koje djeluju na područjima iz članka 1. za bavljenje aktivnostima kojima se podupire razvoj i provedba pravila iz članka 1. s obzirom na ta područja.

2.   Bespovratna sredstva mogu se dodijeliti projektima koje organizira jedna država članica ili više njih s ciljem poboljšanja učinkovitog provođenja službenih kontrola uporabom inovativnih tehnika i protokola.

3.   Financijski doprinos Unije također se može odobriti radi potpore inicijativama Unije i država članica za informiranje i podizanje svijesti s ciljem osiguravanja boljeg, sukladnog i održivog djelovanja pri provedbi pravila s obzirom na područja iz članka 1.

GLAVA III.

PLANIRANJE, PROVEDBA I KONTROLA

Članak 36.

Programi rada i financijski doprinosi

1.   Komisija donosi provedbene akte kojima uspostavlja zajedničke ili zasebne godišnje ili višegodišnje programe rada za provedbu mjera iz glave II., osim mjera iz njezinog poglavlja I. odjeljka 1. i poglavlja II. odjeljka 1. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 41. stavka 2.

2.   Radnim programima iz stavka 1. utvrđuju se njihovi operativni ciljevi, koji su u skladu s općim i posebnim ciljevima utvrđenim u članku 2., očekivani rezultati, način provedbe i njihov ukupni iznos. Osim toga, sadrže i opis mjera koje se trebaju financirati, naznaku iznosa dodijeljenog svakoj mjeri i okvirni vremenski raspored provedbe. Za bespovratna sredstva uključuju prioritetna djelovanja, kriterij ocjenjivanja, stopu financiranja i indikativan popis prihvatljivih mjera i troškova, u skladu s člankom 3. ove Uredbe.

3.   Programi rada za provedbu mjera iz glave II. poglavlja I. odjeljka 2. i glave II. poglavlja II. odjeljka 2. i 3. donose se do 30. travnja godine koja prethodi njihovoj provedbi, pod uvjetom da je usvojen nacrt proračuna. Ti programi rada odražavaju prioritete kako su utvrđeni u Prilogu III. ovoj Uredbi.

4.   Radi provedbe hitnih mjera iz glave II. poglavlja I. odjeljka 1. i glave II. poglavlja II. odjeljka 1., ili ako je potrebno odgovoriti na nepredvidljive razvoje događaja, Komisija donosi provedbene akte kojima odlučuje o financijskom doprinosu. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 41. stavka 2.

5.   Komisija donosi provedbene akte kojima utvrđuje postupke za podnošenje prijava, izvješća i zahtjeva za plaćanje za bespovratna sredstva iz glave II. poglavlja I. odjeljaka 1. i 2. te glave II. poglavlja II. odjeljaka 1., 2. i 3. od strane država članica. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 41. stavka 2.

Članak 37.

Provjere na licu mjesta koje provodi Komisija

Komisija može organizirati provjere na licu mjesta u državama članicama i u prostorijama korisnika u svrhu provjere, osobito:

(a)	učinkovitosti provedbe mjera za koje je osiguran financijski doprinos Unije;

(b)	sukladnosti administrativnih praksi s propisima Unije;

(c)	postojanja potrebnih popratnih dokumenata i njihove povezanosti s mjerama za koje je osiguran financijski doprinos Unije.

Članak 38.

Pristup informacijama

Države članice i korisnici daju na raspolaganje Komisiji sve informacije potrebne za provjeru provedbe mjera i poduzimaju sve prikladne mjere kako bi se olakšale provjere koje Komisija smatra odgovarajućima u vezi s upravljanjem financiranja od strane Unije, uključujući provjere na licu mjesta.

Članak 39.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima odgovarajuće mjere kojima jamči da su, dok se provode mjere koje se financiraju u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni uz primjenu preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i bilo koje druge protuzakonite radnje, uz učinkovite provjere i, ako se otkriju nepravilnosti, povratom nepravilno plaćenih iznosa te, prema potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim kaznama.

2.   Komisija i njezini predstavnici te Revizorski sud ovlašteni su za reviziju, na temelju dokumenata te na licu mjesta, svih korisnika bespovratnih sredstava, tijela za provedbu, izvoditelja i podizvoditelja koji su primili sredstva Unije na temelju ove Uredbe.

Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) ovlašten je obavljati provjere na licu mjesta i inspekcije gospodarskih subjekata koji su izravno ili neizravno uključeni u takvo financiranje, u skladu s postupcima utvrđenima Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (24), kako bi se ustanovilo postojanje prijevare, korupcije ili bilo kojih drugih nezakonitih aktivnosti koje utječu na financijske interese Unije u vezi sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava ili odlukom ili ugovorom koji se odnosi na financiranje od strane Unije.

Ne dovodeći u pitanje prvi i drugi podstavak, sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, sporazumi o bespovratnim sredstvima, odluke o bespovratnim sredstvima i ugovori proizašli iz provedbe ove Uredbe izrijekom daju ovlast Komisiji, Revizorskom sudu i OLAF-u za provedbu takvih revizija, provjera na licu mjesta i nadzora.

GLAVA IV.

OPĆE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 40.

Delegiranje ovlasti

1.   Ovlast donošenja delegiranih akata dodijeljena je Komisiji pod uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2.   Ovlast donošenja delegiranih akata iz članka 7. stavka 2. i članka 10. stavka 2. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od sedam godina od 30. lipnja 2014. Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije isteka sedmogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće takvom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 7. stavka 2. i članka 10. stavka 2. Odlukom o opozivu prestaje vrijediti delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Opoziv proizvodi učinke sljedećeg dana od dana objave takve odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan koji je naveden u odluci. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćava Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen u skladu s člankom 7. stavkom 2. i člankom 10. stavkom 2. stupa na snagu samo ako se tome ne usprotive Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovor. Taj se rok produžuje na dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 41.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže Stalni odbor za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje osnovan na temelju članka 58. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002. Taj Odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kad se upućuje na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako se mišljenje odbora treba dobiti pisanim postupkom, taj se postupak završava bez ishoda ako u roku za dostavljanje mišljenja tako odluči predsjedatelj odbora ili ako to zatraži obična većina članova odbora.

Članak 42.

Evaluacija

1.   Do 30. lipnja 2017. Komisija priprema i predstavlja Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o evaluaciji na polovici razdoblja o tome postižu li mjere iz glave II. poglavlja I. i II. i iz poglavlja III. članaka 30. i 31. svojim rezultatima i učincima ciljeve iz članka 2. stavka 1,. u pogledu učinkovitosti uporabe sredstava i njihove dodane vrijednosti na razini Unije. Izvješćem o evaluaciji razmatra se i mogućnost pojednostavljenja, neprekidna važnost svih ciljeva, te doprinos mjera prioritetima Unije za pametan, održiv i uključiv rast. U obzir se uzimaju rezultati ocjenjivanja dugoročnog učinka prethodnih mjera. Izvješću se prema potrebi prilažu zakonodavni prijedlozi radi izmjene ove Uredbe.

2.   Do 30. lipnja 2022. Komisija u uskoj suradnji s državama članicama provodi ex post evaluaciju mjera iz stavka 1 ovog članka. Ex post evaluacijom mjera iz stavka 1. ispituje se djelotvornost i učinkovitost rashoda iz članka 1. i njihov utjecaj.

3.   Pri evaluaciji iz stavaka 1. i 2. ovog članka uzima se u obzir postignuti napredak uz pomoć pokazatelja iz članka 2. stavka 2.

4.   Komisija priopćava zaključke evaluacija iz stavaka 1. i 2. Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija.

Članak 43.

Informiranje, priopćavanje i promidžba

1.   Korisnici i dotične države članice prema potrebi osiguravaju javno obavješćivanje o financijskim doprinosima odobrenim na temelju ove Uredbe kako bi se javnost informirala o ulozi Unije u financiranju mjera.

2.   Komisija provodi aktivnosti informiranja i priopćavanja o financiranim mjerama i rezultatima. Osim toga, proračunska sredstva dodijeljena za priopćavanje u okviru ove Uredbe obuhvaćaju i korporativno priopćavanje o političkim prioritetima Unije.

Članak 44.

Stavljanje izvan snage

1.   Odluke 66/399/EEZ, 76/894/EEZ i 2009/470/EZ stavljaju se izvan snage.

2.   Upućivanja na odluke 66/399/EEZ i 76/894/EEZ smatraju se upućivanjima na članak 58. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002.

3.   Upućivanja na Odluku 2009/470/EZ smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu.

Članak 45.

Prijelazne odredbe

1.   Nacionalni programi država članica iz članka 12. stavka 1. ove Uredbe, podneseni Komisiji 2012. radi primjene u 2013., oni podneseni 2013. radi primjene u 2014. te oni podneseni prije 30. travnja 2014. za provedbu u 2015. godini, su, budu li usvojeni, prihvatljivi za financiranje od strane Unije na temelju članka 27. Odluke 2009/470/EZ.

Za nacionalne programe koji se provode u 2013. i 2014. i dalje se primjenjuje članak 27. stavci 7. i 8. te Odluke.

Za nacionalne programe koji se provode u 2015. i dalje se primjenjuje članak 27. stavak 2. te Odluke.

2.   Programi nadzora država članica iz članka 21. stavka 1. ove Uredbe, podneseni Komisiji prije 30. travnja 2014. za provedbu u 2015. godini, prihvatljivi su za financiranje od strane Unije na temelju članka 23. stavka 6. Direktive 2000/29/EZ. Za te programe nadzora i dalje se primjenjuje članak 23. stavak 6 te Direktive.

3.   Za prijave država članica za financiranje od strane Unije za hitne mjere iz članka 16. ove Uredbe, podnesene Komisiji do 30. travnja 2014. i, i dalje se primjenjuju članci 22. do 24. Direktive 2000/29/EZ.

Članak 46.

Izmjena Direktive 98/56/EZ

Direktiva 98/56/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

U članku 17., stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1.   Komisiji pomaže Stalni odbor za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje osnovan na temelju članka 58. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (25). Navedeni Odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (26). (25)  Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.)." (26)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”"

2.	U članku 18., stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1.   Komisiji pomaže Stalni odbor za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje osnovan na temelju članka 58. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002. Navedeni Odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.”

Članak 47.

Izmjena Direktive 2000/29/EZ

Direktiva 2000/29/EZ mijenja se kako slijedi:

1.	U članku 13.c stavak 5. briše se.

2.

Umeće se sljedeći članak: „Članak 15.a Države članice omogućuju da svi koji primijete prisutnost štetnog organizma navedenog u Prilogu I. ili Prilogu II. ili štetni organizam obuhvaćen mjerom u skladu s člankom 16. stavkom 2. ili člankom 16. stavkom 3., ili imaju razlog za sumnju da ja takav organizam prisutan, u pisanom obliku obavješćuju nadležno tijelo u roku od deset kalendarskih dana te, ako to zahtijeva nadležno tijelo, dostavljaju informacije koje imaju o njegovoj prisutnosti.”

3.	Brišu se članci 22. do 26.

Članak 48.

Izmjena Uredbe (EZ) br. 178/2002

U članku 58. Uredbe (EZ) br. 178/2002 stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

Članak 49.

Izmjena Uredbe (EZ) br. 882/2004

Članak 66. Uredbe (EZ) br. 882/2004 briše se.

Članak 50.

Izmjena Uredbe (EZ) br. 396/2005

Poglavlje VII. Uredbe (EZ) br. 396/2005 briše se.

Članak 51.

Izmjena Direktive 2008/90/EZ

U članku 19. Direktive br. 2008/90/EZ stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

Članak 52.

Izmjena Direktive 2009/128/EZ

Članak 22. Direktive 2009/128/EZ briše se.

Članak 53.

Izmjena Uredbe (EZ) br. 1107/2009

Članak 76. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 briše se.

Članak 54.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 30. lipnja 2014.

Međutim, članak 18. stavak 1. točka (d) i članak 47. točka 2. primjenjuju se od 1. siječnja 2017.

---

(1)  SL C 67, 6.3.2014., str. 166.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 2. travnja 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 8. svibnja 2014.

(3)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. - 2020 (SL L 347, 20.12.2013., str. 884.).

(4)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(5)  Direktiva Vijeća 2000/29/EZ od 8. svibnja 2000. godine o zaštitnim mjerama protiv unošenja u Zajednicu organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode i protiv njihovog širenja unutar Zajednice (SL L 169, 10.7.2000., str. 1.).

(6)  Direktiva Vijeća 69/464/EEZ od 8. prosinca 1969. o suzbijanju krumpirova raka (SL L 323, 24.12.1969., str. 1.).

(7)  Direktiva Vijeća 93/85/EEZ od 4. listopada 1993. o suzbijanju prstenaste truleži gomolja krumpira (SL L 259, 18.10.1993., str. 1.).

(8)  Direktiva Vijeća 98/57/EZ od 20. srpnja 1998. o suzbijanju bakterije Ralstonia solanacearum (Smith) Yabuuchi et al (SL L 235, 21.8.1998., str. 1.).

(9)  Direktiva Vijeća 2007/33/EZ od 11. lipnja 2007. o suzbijanju krumpirovih cistolikih nematoda i stavljanju izvan snage Direktive 69/465/EEZ (SL L 156, 16.6.2007., str. 12.).

(10)  Uredba (EU) br. 228/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2013. o utvrđivanju posebnih mjera za poljoprivredu u najudaljenijim regijama Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 247/2006 (SL L 78, 20.3.2013., str. 23.).

(11)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(12)  Odluka Vijeća 2009/470/EZ od 25. svibnja 2009. o troškovima u području veterinarstva (SL L 155, 18.6.2009., str. 30.).

(13)  Direktiva Vijeća 82/894/EEZ od 21. prosinca 1982. o načinu prijave bolesti životinja unutar Zajednice (SL L 378, 31.12.1982., str. 58.).

(14)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(15)  Odluka Vijeća 66/399/EEZ od 14. lipnja 1966. o osnivanju Stalnog odbora za sjeme i reprodukcijski materijal u poljoprivredi, hortikulturi i šumarstvu (SL 125, 11.7.1966., str. 2289./66.).

(16)  Odluka Vijeća 76/894/EEZ od 23. studenoga 1976. o osnivanju Stalnog odbora za biljno zdravstvo (SL L 340, 9.12.1976., str. 25.).

(17)  Direktiva Vijeća 98/56/EZ od 20. srpnja 1998. o stavljanju poljoprivrednog reprodukcijskog materijala ukrasnog bilja na tržište (SL L 226, 13.8.1998., str. 16.).

(18)  Direktiva Vijeća 2008/90/EZ od 29. rujna 2008. o stavljanju na tržište reprodukcijskog sadnog materijala i sadnica namijenjenih proizvodnji voća (SL L 267, 8.10.2008., str. 8.).

(19)  Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).

(20)  Uredba (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenom nadzoru koji se provode radi provjere pridržavanja propisa o hrani i hrani za životinje te pravila o zdravlju i dobrobiti životinja (SL L 165, 30.4.2004., str. 1.).

(21)  Uredba (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ (SL L 70, 16.3.2005., str. 1.).

(22)  Direktiva 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida (SL L 309, 24.11.2009., str. 71.).

(23)  Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, 24.11.2009., str. 1.).

(24)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).

---

---

---

---

---