06/Sv. 14

HR

Službeni list Europske unije

26

L 052/11

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Trebalo bi predvidjeti okvir radi obuhvaćanja pravila koja se primjenjuju na obvezu poravnanja, njezinu primjenu, moguća izuzeća i tehnike smanjivanja rizika koje treba uspostaviti kada se poravnanje ne može obavljati posredstvom središnje druge ugovorne stranke. Kako bi se osigurala usklađenost tih odredaba, koje trebaju stupiti na snagu istodobno, i kako bi se olakšao sveobuhvatni pregled i efikasan pristup zainteresiranim strankama, a posebno onima koje podliježu obvezama, poželjno je obuhvatiti većinu regulatornih tehničkih standarda zahtijevanih u skladu s glavom II. Uredbe (EU) br. 648/2012 jedinstvenom uredbom.

(2)

S obzirom na globalnu prirodu tržišta OTC izvedenica, ova bi Uredba trebala uzeti u obzir odgovarajuće međunarodno priznate smjernice i preporuke o reformama tržišta OTC izvedenica i obveznom poravnanju, kao i povezana pravila drugih zakonodavstava. Okvir za određivanje obveze poravnanja posebno uzima u obzir zahtjeve za obvezno poravnanje koje je objavila Međunarodna organizacija nadzornih tijela za vrijednosne papire. Time će se u najvećoj mogućoj mjeri pomoći postizanju konvergencije s pristupom u drugim zakonodavstvima.

(3)

Kako bi se jasno identificirao ograničeni broj koncepata koji proizlaze iz Uredbe (EU) br. 648/2012 i odredili tehnički termini potrebni za izradu tog tehničkog standarda, trebalo bi odrediti određeni broj pojmova.

(4)

Dogovor o posrednom poravnanju ne smije izložiti središnju drugu ugovornu stranku, člana sustava poravnanja, klijenta ili posrednog klijenta dodatnom riziku druge ugovorne stranke dok bi imovina i pozicije posrednog klijenta trebali imati koristi od odgovarajuće razine zaštite. Stoga je neophodno da sve vrste dogovora o posrednom poravnanju ispunjavaju minimalne uvjete za osiguranje njihove sigurnosti. S tim ciljem, stranke uključene u dogovore o posrednom poravnanju obvezne su ispunjavati određene obveze. Navedeni dogovori prelaze granice ugovornog odnosa između posrednih klijenata i klijenta člana sustava poravnanja koji pruža usluge posrednog poravnanja.

(5)

Uredbom (EU) br. 648/2012 zahtijeva se da središnja druga ugovorna stranka bude sustav određen u skladu s Direktivom 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (3). To znači da bi članovi sustava poravnanja središnje druge ugovorne stranke trebali ispunjavati uvjete kako bi bili sudionici u smislu te Direktive. Stoga je potrebno, kako bi se osigurala razina zaštite posrednim klijentima koja je jednakovrijedna onoj koja se osigurava klijentima u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012, osigurati da klijenti koji pružaju usluge posrednog poravnanja budu kreditne institucije, investicijska društva ili istovrijedne kreditne institucije ili investicijska društva trećih zemalja.

(6)

Trebalo bi uspostaviti dogovore o posrednom poravnanju kako bi se osiguralo da posredni klijenti mogu dobiti istovrijednu razinu zaštite kao i izravni klijenti u slučaju neispunjavanja obveza. Nakon neuspjeha člana sustava poravnanja koji omogućuje dogovor o posrednom poravnanju, posredni klijenti trebali bi biti uključeni u prijenos pozicija klijenata drugom članu sustava poravnanja u skladu sa zahtjevima za prenosivost iz članaka 39. i 48. Uredbe (EU) br. 648/2012. Trebali bi postojati odgovarajući sustavi zaštite od neuspjeha klijenta i u okviru dogovora o posrednom poravnanju koji bi trebali pomoći pri prijenosu pozicija posrednog klijenta drugom pružatelju usluga poravnanja.

(7)

Budući da dogovori o posrednom poravnanju mogu dovesti do specifičnih rizika, sve stranke uključene u dogovore o posrednom poravnanju, uključujući članove sustava poravnanja i središnje druge ugovorne stranke, trebali bi redovito identificirati, pratiti i upravljati svim značajnim rizicima koji proizlaze iz dogovora. U tom smislu od posebnog je značaja primjerena razmjena informacija između klijenata koji pružaju usluge posrednog poravnanja i članova sustava poravnanja koji omogućuju te usluge. Članovi sustava poravnanja trebali bi koristiti informacije koje pružaju klijenti samo za potrebe upravljanja rizicima i trebali bi sprečavati zlouporabu poslovno osjetljivih informacija, između ostalog i efikasnim razgraničenjem između različitih organizacijskih dijelova financijske institucije radi izbjegavanja sukoba interesa.

(8)

Kada izdaje odobrenje središnjoj drugoj ugovornoj stranci za obavljanje poravnanja određene vrste OTC izvedenica, nadležno tijelo o tom odobrenju mora obavijestiti Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (European Securities and Markets Authority, ESMA). Ta bi obavijest trebala uključivati detaljne informacije koje su ESMA-i potrebne za obavljanje postupka procjenjivanja, kao i informacije o likvidnosti i obujmu odgovarajuće vrste OTC izvedenica. Iako informacije idu od nadležnog tijela do ESMA-e, središnja druga ugovorna stranka koja je podnijela zahtjev za odobrenjem trebala bi prva pružiti potrebne informacije nadležnim tijelima koja ih zatim mogu dopuniti.

(9)

Iako sve informacije koje se uključuju u obavijest koju nadležno tijelo daje ESMA-i za potrebe obveze poravnanja ne moraju uvijek biti dostupne, posebno kada se radi o novim proizvodima, trebalo bi dostaviti dostupne procjene, kao i jasno objašnjenje da se radi o pretpostavkama. Ova bi obavijest trebala također uključivati informacije koje se odnose na druge ugovorne stranke, poput vrste i broja drugih ugovornih stranaka, potrebne korake za početak poravnanja posredstvom središnje druge ugovorne stranke, njihove pravne i operativne kapacitete ili njihov okvir za upravljanje rizicima kako bi se ESMA-i omogućila procjena sposobnosti aktivnih drugih ugovornih stranaka da ispunjavaju obveze poravnanja bez poremećaja na tržištu.

(10)

Obavijest koju nadležno tijelo daje ESMA-i trebala bi sadržavati informacije o stupnju standardizacije, likvidnosti i dostupnosti cijena kako bi ESMA mogla procijeniti treba li određena vrsta OTC izvedenica podlijegati obvezi poravnanja. Kriteriji vezani uz standardizaciju ugovornih uvjeta i operativnih postupaka određene vrste OTC-a pokazatelj su standardizacije ekonomskih uvjeta određene vrste OTC izvedenica jer je standardizacija ugovornih uvjeta i operativnih postupaka moguća jedino kada su ti ekonomski uvjeti standardizirani. Kriterije povezane s likvidnošću i dostupnošću cijena procjenjuje ESMA uzimanjem u obzir različitih činitelja od onih koje uzima u obzir nadležno tijelo prilikom izdavanja odobrenja središnjoj drugoj ugovornoj stranci. Likvidnost se u ovom smislu procjenjuje iz šire perspektive i razlikuje se od one nakon primjene obveze poravnanja. Činjenica da je ugovor dovoljno likvidan za poravnanje posredstvom jedne središnje druge ugovorne stranke ne znači nužno da bi on trebao podlijegati obvezi poravnanja. Procjena ESMA-e ne bi trebala replicirati ili duplicirati preispitivanje koje je već obavilo nadležno tijelo.

(11)

Informacije koje bi nadležno tijelo trebalo pružiti za potrebe obveze poravnanja trebale bi omogućiti ESMA-i procjenu dostupnosti informacija o formiranju cijena. U tom smislu, pristup središnje druge ugovorne stranke informacijama o formiranju cijena u određenom trenutku ne znači da bi sudionici na tržištu mogli pristupiti informacijama o formiranju cijena u budućnosti. Stoga činjenica da središnja druga ugovorna stranka ima pristup potrebnim informacijama o cijenama za upravljanje rizicima poravnanja ugovora o izvedenicama unutar određene vrste OTC izvedenica ne podrazumijeva automatski da bi ta vrsta OTC izvedenica trebala podlijegati obvezi poravnanja.

(12)

Razina podataka dostupnih u registru vrsta ugovora o OTC izvedenicama koji podliježu obvezi poravnanja ovisi o značaju tih podataka u identifikaciji svih vrsta ugovora o OTC izvedenicama. Zbog toga razine podataka u registrima za različite vrste ugovora o OTC izvedenicama mogu biti različite.

(13)

Dozvoljavanje pristupa mjestu trgovanja većem broju središnjih drugih ugovornih stranaka moglo bi proširiti pristup sudionicima tom mjestu i time povećati ukupnu likvidnost. No svejedno je u takvim okolnostima potrebno odrediti pojam fragmentacije likvidnosti unutar mjesta trgovanja u slučaju prijetnje neometanom i urednom funkcioniranju tržišta vrstom financijskih instrumenata za koje se postavlja zahtjev.

(14)

Procjena nadležnog tijela mjesta trgovanja kojem je središnja druga ugovorna stranka zatražila pristup i nadležnog tijela središnje druge ugovorne stranke trebala bi se temeljiti na dostupnim mehanizmima za sprečavanje fragmentacije likvidnosti unutar mjesta trgovanja.

(15)

Za sprečavanje fragmentacije likvidnosti, svi sudionici mjesta trgovanja trebali bi moći izvršiti poravnanje svih međusobnih transakcija. Međutim, ne bi bilo razmjerno zahtijevati od svih članova sustava poravnanja postojeće središnje druge ugovorne stranke da također budu i članovi sustava poravnanja bilo koje nove središnje druge ugovorne stranke koja izvršava usluge na tom mjestu trgovanja. Subjekti koji su članovi sustava poravnanja obje središnje druge ugovorne stranke mogu olakšati prijenos i poravnanje transakcija koje obavljaju sudionici na tržištu na kojima te dvije druge središnje ugovorne stranke izvršavaju usluge radi ograničavanja rizika fragmentacije likvidnosti. Bez obzira na to, važno je da zahtjev središnje druge ugovorne za pristup mjestu trgovanja ne dovodi do fragmentacije likvidnosti kojom bi se povećali rizici kojima je izložena postojeća druga središnja ugovorna stranka.

(16)

U skladu s člankom 8. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 648/2012, zahtjev središnje druge ugovorne stranke za pristup mjestu trgovanja ne smije zahtijevati međudjelovanje te se stoga ovom Uredbom ne smije odrediti međudjelovanje kao jedini način za rješavanje fragmentacije likvidnosti. Međutim, ovom Uredbom ne bi trebalo sprečavati središnje druge ugovorne stranke u sklapanju takvog dogovora na dobrovoljnoj osnovi ako su ispunjeni potrebni uvjeti za njegovu uspostavu.

(17)

Kako bi se utvrdilo koji ugovori o OTC izvedenicama na objektivno mjerljiv način smanjuju rizike koji se izravno odnose na komercijalnu aktivnost ili na aktivnost financiranja poslovanja, nefinancijske druge ugovorne stranke bi trebale primijeniti jedan od kriterija iz ove Uredbe, kao i računovodstvenu definiciju na temelju pravila Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja (MSFI). Druge ugovorne stranke mogu se koristiti računovodstvenom definicijom iako ne primjenjuju pravila MSFI-ja. U slučaju nefinancijskih drugih ugovornih stranaka koje se koriste lokalnim računovodstvenim pravilima, očekuje se da će većina ugovora koji su klasificirani kao zaštitni u skladu s navedenim lokalnim računovodstvenim pravilima spadati u opću definiciju ugovora za smanjenje rizika izravno povezanih s komercijalnom aktivnošću ili aktivnošću financiranja poslovanja predviđenoj u ovoj Uredbi.

(18)

U pojedinim okolnostima nije moguće osigurati zaštitu od rizika upotrebom izravno povezanog ugovora o izvedenicama, ugovora s identičnom temeljnom imovinom i datumom namire kao i rizik koji se pokriva. U takvim slučajevima, nefinancijska druga ugovorna stranka može se koristiti zamjenskom zaštitom od rizika pomoću usko koreliranog instrumenta za pokriće svoje izloženosti, poput instrumenta s različitom ali u smislu ekonomskog ponašanja vrlo sličnom temeljnom imovinom. Uz to, pojedine grupe nefinancijskih drugih ugovornih stranaka koje sklapaju ugovore o OTC izvedenicama posredstvom jednog subjekta mogu se koristiti za zaštitu od njihovih rizika u odnosu na ukupne rizike grupe, makro ili portfeljnom zaštitom od rizika. Ti ugovori o OTC izvedenicama s makro, portfeljnom ili zamjenskom zaštitom od rizika mogu predstavljati zaštitu od rizika za potrebe ove Uredbe i trebalo bi ih ispitati u odnosu na kriterije za utvrđivanje ugovora o OTC izvedenicama koji objektivno smanjuju rizike.

(19)

Rizik se može mijenjati tijekom vremena i, radi prilagodbe promjeni rizika, ugovori o OTC izvedenicama koji su izvorno sklopljeni radi smanjivanja rizika povezanog s komercijalnom aktivnošću ili aktivnošću financiranja poslovanja možda se moraju kompenzirati upotrebom dodatnih ugovora o OTC izvedenicama. Iz toga proizlazi da je zaštitu od rizika moguće postići kombinacijom ugovora o OTC izvedenicama uključujući kompenzacijske ugovore o OTC izvedenicama kojima se raskidaju ugovori o OTC izvedenicama koji su postali nepovezani s rizikom poslovanja ili rizikom financiranja poslovanja.

(20)

Raspon rizika koji su izravno povezani s komercijalnom aktivnošću ili aktivnošću financiranja poslovanja vrlo je širok i različit je u različitim gospodarskim sektorima. Rizici povezani s komercijalnom aktivnošću obično su vezani uz inpute proizvodne funkcije poduzeća kao i uz proizvode i usluge koje ono prodaje ili pruža. Aktivnosti financiranja poslovanja obično se odnose na upravljanje kratkoročnim i dugoročnim financiranjem subjekta, njegovim dugom i načinima na koji ulaže financijske resurse koje generira ili posjeduje, što uključuje i upravljanje gotovinom. Na aktivnost financiranja poslovanja i komercijalnu aktivnost mogu utjecati isti izvori rizika, poput tečaja, cijena robe, inflacije ili kreditnog rizika. Budući da se OTC izvedenice ugovaraju radi zaštite od određenog rizika, prilikom analize rizika koji su izravno povezani s komercijalnom aktivnošću ili aktivnošću financiranja poslovanja, te bi rizike trebalo odrediti na dosljedan način kojim se obuhvaćaju obje aktivnosti. Nadalje, razdvajanje tih dvaju pojmova moglo bi imati neželjene posljedice, budući da ovisno o sektoru u kojem nefinancijske druge ugovorne stranke djeluju, zaštita od određenog rizika bi bila postignuta u okviru aktivnosti financiranja poslovanja ili komercijalne aktivnosti.

(21)

Iako bi pragove poravnanja trebalo odrediti uzimanjem u obzir sistemski značaj povezanih rizika, važno je uzeti u obzir da se OTC izvedenice koje smanjuju rizik isključuju iz izračuna pragova poravnanja i da pragovi poravnanja omogućuju izuzimanje načela obveze poravnanja za one ugovore o OTC izvedenicama za koje se može smatrati da nisu sklopljeni radi zaštite od rizika. Drugim riječima, vrijednost pragova poravnanja trebalo bi povremeno preispitati i treba je utvrditi prema vrsti ugovora o OTC izvedenicama. Vrste OTC izvedenica koje su određene za pragove poravnanja mogu se razlikovati od vrsta OTC izvedenica za obveze poravnanja. Pri određivanju vrijednosti pragova poravnanja, trebalo bi uzeti u obzir potrebu određivanja jedinstvenog pokazatelja koji odražava sistemski značaj zbroja neto pozicija i izloženosti po drugoj ugovornoj stranci i po vrsti imovine OTC izvedenice. Pragovi poravnanja kojima se koriste nefinancijske druge ugovorne stranke trebali bi biti i jednostavni za primjenu.

(22)

Pri utvrđivanju vrijednosti pragova poravnanja treba uzeti u obzir sistemski značaj zbroja neto pozicija i izloženosti po drugoj ugovornoj stranci i po vrsti OTC izvedenica u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012. Međutim, trebalo bi uzeti u obzir da se te neto pozicije i izloženosti razlikuju od neto izloženosti drugih ugovornih stranaka i drugih vrsta imovina. Nadalje, u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012, ove neto pozicije trebalo bi zbrojiti radi utvrđivanja podataka koje treba uzeti u obzir za određivanje pragova poravnanja. Pri određivanju pragova poravnanja trebalo bi uzeti u obzir ukupan bruto iznos koji se dobiva zbrojem tih neto pozicija. Bruto zamišljeni iznos koji proizlazi iz tog zbroja trebao bi se koristiti kao referentni iznos prilikom određivanja pragova poravnanja.

(23)

Nadalje, struktura djelatnosti nefinancijskih drugih ugovornih stranaka s OTC izvedenicama obično dovodi do niske razine netiranja budući da se ugovori o OTC izvedenicama sklapaju u istom smjeru. Stoga bi razlika između zbroja neto pozicija i izloženosti po drugoj ugovornoj stranci i po vrsti OTC izvedenica bila vrlo blizu bruto vrijednosti ugovora. Stoga, i radi jednostavnosti, potrebno je upotrebljavati bruto vrijednost ugovora o OTC izvedenicama kao valjanu zamjenu mjere koju bi trebalo uzeti u obzir pri određivanju praga poravnanja.

(24)

Budući da nefinancijske druge ugovorne stranke koje ne prelaze prag poravnanja nisu obvezne vrednovati svoje ugovore o OTC izvedenicama po tržišnim cijenama, ne bi bilo primjereno upotrebljavati ovu mjeru za određivanje pragova poravnanja budući da bi to nefinancijskim drugim ugovornim strankama nametnulo tešku obvezu koja ne bi bila razmjerna predmetnom riziku. Umjesto toga bi za nefinancijske druge ugovorne stranke upotreba zamišljene vrijednosti ugovora o OTC izvedenicama omogućila jednostavan pristup koji nije izložen vanjskim događajima.

(25)

Premašivanje jedne od vrijednosti određenih za određenu vrstu OTC izvedenica trebalo bi pokrenuti premašivanje praga poravnanja za sve vrste, budući da su ugovori o OTC izvedenicama koji smanjuju rizike isključeni iz izračuna praga poravnanja, posljedice premašivanja praga poravnanja nisu povezane samo s obvezom poravnanja već se protežu i na tehnike smanjenja rizika, a pristup za odgovarajuće obveze u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012 koji se primjenjuje na nefinancijske druge ugovorne stranke trebao bi biti jednostavan s obzirom na jednostavnu prirodu većine njih.

(26)

Što se tiče ugovora o OTC izvedenicama koji se ne poravnavaju, trebalo bi primijeniti tehnike smanjenja rizika poput pravodobne potvrde. Potvrda ugovora o OTC izvedenicama može se odnositi na jedan ili više okvirnih sporazuma, okvirne sporazume o potvrdi ili druge standardne uvjete. Ona može biti u obliku elektronički sklopljenog ugovora ili dokumenta koji su potpisale obje ugovorne stranke.

(27)

Neophodno je da druge ugovorne stranke potvrde uvjete njihovih transakcija što je prije moguće nakon izvršenja transakcije, posebno ako je transakcija izvršena ili obrađena elektronički, kako bi se osiguralo međusobno razumijevanje i pravna sigurnost uvjeta transakcije. Druge ugovorne stranke koje sklapaju nestandardne ili složene ugovore o OTC izvedenicama možda će posebno morati uvesti alate za ispunjavanje zahtjeva za pravodobno potvrđivanje njihovih ugovora o OTC izvedenicama. Pravodobnom potvrdom bi se isto tako predvidio razvoj odgovarajućih tržišnih praksi u tom području.

(28)

Za daljnje ublaživanje rizika, usklađivanje portfelja omogućuje svakoj drugoj ugovornoj stranci temeljito preispitivanje portfelja transakcija kako ih vidjeti njena druga ugovorna stranka radi brzog otkrivanja mogućih nesporazuma oko ključnih uvjeta transakcija. Ti bi uvjeti trebali uključivati vrednovanje svake transakcije i mogu također uključivati ostale odgovarajuće podatke poput datuma od kojeg se proizvode učinci, utvrđenog datuma dospijeća, datuma plaćanja ili namire, zamišljene vrijednosti ugovora i valute transakcije, temeljnog instrumenta, pozicije drugih ugovornih stranaka, konvencije o radnim danima i svih odgovarajućih fiksnih ili promjenljivih kamatnih stopa ugovora o OTC izvedenicama.

(29)

S obzirom na različite profile rizičnosti i kako bi usklađivanje portfelja bilo primjerena tehnika smanjenja rizika, učestalost usklađivanja i veličina portfelja koji se razmatra trebaju biti različiti ovisno o prirodi druge ugovorne stranke. Stroži zahtjevi trebali bi se primjenjivati i na financijske i na nefinancijske druge ugovorne stranke koje premašuju prag poravnanja, dok bi se smanjena učestalost usklađivanja trebala primjenjivati na nefinancijske druge ugovorne stranke koje ne bi premašivale prag poravnanja bez obzira na kategoriju njihove druge ugovorne stranke, koja bi isto tako mogla imati koristi od takve smanjene učestalosti usklađivanja za taj dio njezinog portfelja.

(30)

Sažimanje portfelja može također biti učinkovit alat za potrebe smanjenja rizika, ovisno o okolnostima poput veličine portfelja kod druge ugovorne stranke, dospijeća, svrhe i stupnja standardizacije ugovora o OTC izvedenicama. Financijske druge ugovorne stranke i nefinancijske druge ugovorne stranke koje imaju portfelj ugovora o OTC izvedenicama čije se poravnanje ne obavlja posredstvom središnje druge ugovorne stranke iznad razine utvrđene ovom Uredbom trebaju imati uspostavljene postupke za analizu mogućnosti upotrebe sažimanja portfelja koja bi im omogućila smanjenje rizika druge ugovorne stranke.

(31)

Rješavanje sporova ima za cilj smanjenje rizika koji proizlaze iz ugovora čije se poravnanje ne obavlja posredstvom središnje druge ugovorne stranke. Pri međusobnom sklapanju transakcija OTC izvedenicama, druge bi ugovorne stranke trebale imati dogovoreni okvir za rješavanje svih povezanih sporova do kojih može doći. Taj bi okvir trebao upućivati na mehanizme za rješavanje sporova poput arbitraže treće stranke ili mehanizma tržišnog istraživanja. Tim se okvirom planira izbjeći eskalacija neriješenih sporova i izlaganje drugih ugovornih stranaka dodatnim rizicima. Sporove bi trebalo identificirati te njima upravljati i na odgovarajući ih način objaviti.

(32)

S ciljem utvrđivanja tržišnih uvjeta koji sprečavaju vrednovanje po tržišnim cijenama, potrebno je odrediti neaktivna tržišta. Tržište može biti neaktivno zbog nekoliko razloga, između ostalog i kada se na njemu ne odvijaju redovito tržišne transakcije na tržišnoj osnovi, gdje bi tržišna osnova trebala imati isto značenje kao ono za računovodstvene svrhe.

(33)

Ova se Uredba primjenjuje na financijske druge ugovorne stranke i nefinancijske druge ugovorne stranke iznad praga poravnanja te uzima u obzir Direktivu 2006/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija (4), koja također utvrđuje zahtjeve koje bi trebalo ispuniti pri vrednovanju zasnovanom na modelu.

(34)

Iako se model koji se koristi za vrednovanje zasnovano na modelu može izraditi interno ili eksterno, kako bi se osigurala odgovarajuća odgovornost, za odobrenje modela odgovoran je odbor direktora ili odbor kojeg delegira odbor direktora.

(35)

Kada druge ugovorne stranke mogu primjenjivati izuzeće unutar grupe nakon što su obavijestile nadležna tijela, ali bez čekanja na istek roka za prigovor tih nadležnih tijela, važno je osigurati da nadležna tijela dobivaju pravodobne, primjerene i dovoljne informacije kako bi mogla procijeniti trebaju li uložiti prigovor na primjenu izuzeća.

(36)

Predviđena veličina, obujam i učestalost unutargrupnih ugovora o OTC izvedenicama mogu se odrediti na temelju prošlih unutargrupnih transakcija drugih ugovornih stranaka, kao i očekivani model i očekivane aktivnosti u budućnosti.

(37)

Druge ugovorne stranke koje primjenjuju izuzeće unutar grupe trebale bi objaviti informacije kako bi osigurale transparentnost u pogledu sudionika na tržištu i potencijalnih vjerovnika. To je posebno važno za potencijalne vjerovnike drugih ugovornih stranaka u smislu procjene rizika. Takva objava ima za cilj sprečavanje dobivanja krivog dojma da se ugovori o OTC izvedenicama poravnavaju posredstvom središnje druge ugovorne stranke ili da podliježu tehnikama za smanjenje rizika kada to nije slučaj.

(38)

Vremenski okvir za postizanje pravodobne potvrde zahtijeva napore u prilagodbi uključujući promjene tržišne prakse i jačanje IT sustava. Budući da se brzina prilagodbe usklađenosti može razlikovati ovisno o kategoriji drugih ugovornih stranaka i vrsti imovine OTC izvedenica, određivanje datuma za postepenu primjenu koji uzimaju u obzir ove razlike bi omogućilo povećanje vremenskog okvira potvrde za one druge ugovorne stranke i proizvode koji bi mogli biti brže spremni.

(39)

U skladu sa standardima određenima za usklađivanje portfelja, sažimanje portfelja ili rješavanje sporova, druge ugovorne stranke trebale bi uspostaviti postupke, politike, procese i dopuniti dokumentaciju što zahtijeva vrijeme. Trebalo bi odgoditi stupanje na snagu povezanih zahtjeva kako bi se osiguralo vrijeme koje je potrebno drugim ugovornim strankama da poduzmu potrebne korake za potrebe usklađivanja.

(40)

Ova se Uredba temelji na nacrtu regulatornih tehničkih standarda kojeg je Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala podnijelo Komisiji.

(41)

U skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (5), ESMA je provela otvorene javne konzultacije o nacrtu regulatornih tehničkih standarda, analizirala moguće povezane troškove i koristi i zatražila mišljenje Interesne skupine za vrijednosne papire i tržišta kapitala uspostavljene u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1095/2010,

(a)

„posredni klijent” znači klijent klijenta člana sustava poravnanja;

(b)

„dogovor o posrednom poravnanju” znači skupina ugovornih odnosa između središnje druge ugovorne stranke, člana sustava poravnanja, klijenta člana sustava poravnanja i posrednog klijenta koji omogućuje klijentu člana sustava poravnanja pružanje usluga poravnanja posrednom klijentu;

(c)

„potvrda” znači dokumentacija o sporazumu između drugih ugovornih stranaka o svim uvjetima ugovora o OTC izvedenicama.

(a)

vodi odvojenu evidenciju i račune, čime omogućuje svakom klijentu da razlikuje u računima kod člana sustava poravnanja imovinu i pozicije klijenta od imovine i pozicija koji se vode za račune njegovih posrednih klijenata;

(b)

vodi odvojenu evidenciju i račune, čime omogućuje svakom klijentu da razlikuje u računima kod člana sustava poravnanja imovinu i pozicije koji se vode za račun posrednog klijenta od imovine i pozicija koji se vode za račun ostalih posrednih klijenata.

(a)

identifikaciju vrste ugovora o OTC izvedenicama;

(b)

identifikaciju ugovora o OTC izvedenicama unutar određene vrste ugovora o OTC izvedenicama;

(c)

ostale informacije koje mora sadržavati javni registar u skladu s člankom 8.;

(d)

sve ostale informacije potrebne za razlikovanje ugovora o OTC izvedenicama unutar određene vrste ugovora o OTC izvedenicama od ugovora o OTC izvedenicama izvan te vrste;

(e)

dokaz o stupnju standardizacije ugovornih uvjeta i operativnih procesa za odgovarajuću vrstu ugovora o OTC izvedenicama;

(f)

podatke o obujmu dotične vrste ugovora o OTC izvedenicama;

(g)

podatke o likvidnosti dotične vrste ugovora o OTC izvedenicama;

(h)

dokaz o dostupnosti sudionicima na tržištu primjerenih, pouzdanih i općeprihvaćenih informacija o formiranju cijena vezano uz ugovore unutar određene vrste ugovora o OTC izvedenicama;

(i)

dokaz o utjecaju obveze poravnanja na dostupnost informacija o formiranju cijena sudionicima na tržištu.

(a)

podatke koji su relevantni za procjenu očekivanog obujma određene vrste ugovora o OTC izvedenicama ako se na nju počinje primjenjivati obveza poravnanja;

(b)

dokaz o sposobnosti središnje druge ugovorne stranke da obradi očekivani obujam određene vrste ugovora o OTC izvedenicama ako se na nju počinje primjenjivati obveza poravnanja i da upravlja rizikom koji proizlazi iz poravnanja dotične vrste ugovora o OTC izvedenicama, uključujući kroz dogovore s klijentima ili posrednim klijentima o poravnanju;

(c)

vrstu i broj drugih ugovornih stranaka koje su aktivne i za koje se očekuje da su aktivne na tržištu tom vrstom ugovora o OTC izvedenicama ako se na nju počinje primjenjivati obveza poravnanja;

(d)

prikaz različitih zadaća koje se moraju izvršiti kako bi započelo poravnanje sa središnjom drugom ugovornom strankom kao i vrijeme koje je potrebno za ispunjavanje svake zadaće;

(e)

informacije o upravljanju rizikom, pravnom i operativnom kapacitetu drugih ugovornih stranaka koje su aktivne na tržištu određenom vrstom ugovora o OTC izvedenicama ako se na nju počinje primjenjivati obveza poravnanja.

(a)

broj transakcija;

(b)

ukupan obujam;

(c)

ukupne otvorene ugovorne pozicije;

(d)

dubina narudžbi uključujući prosječan broj narudžbi i zahtjeva za ponude;

(e)

raspon razlika;

(f)

mjerila likvidnosti u uvjetima tržišnog stresa;

(g)

mjerila likvidnosti za izvršenje postupaka u slučaju neispunjavanja obveza.

(a)

sadrže li ugovorni uvjeti odgovarajuće vrste ugovora o OTC izvedenicama zajedničku pravnu dokumentaciju, uključujući standardizirane ugovore o netiranju, definicije, standardne uvjete i potvrde kojima se utvrđuju ugovorne specifikacije kojima se obično koriste druge ugovorne stranke;

(b)

podliježu li operativni postupci te odgovarajuće vrste ugovora o OTC izvedenicama automatiziranoj obradi nakon trgovanja i događajima životnog ciklusa kojima se upravlja na zajednički način u skladu s rasporedom o kojem je postignuta široka suglasnost između drugih ugovornih stranaka.

(a)

jesu li iznosi nadoknada ili financijskih zahtjeva središnje druge ugovorne stranke razmjerni riziku koji se obvezom poravnanja planira ublažiti;

(b)

stabilnost veličine i dubine tržišta u pogledu određenog proizvoda tijekom vremena;

(c)

vjerojatnost da bi disperzija tržišta ostala dovoljna u slučaju neispunjavanja obveza člana sustava poravnanja;

(d)

broj i vrijednost transakcija.

(a)

vrstu imovine ugovora o OTC izvedenicama;

(b)

tip ugovora o OTC izvedenicama unutar određene vrste;

(c)

temeljnu imovinu ugovora o OTC izvedenicama unutar te vrste;

(d)

za temeljnu imovinu koja je financijski instrument, naznaku radi li se o jedinstvenom financijskom instrumentu odnosno o jedinstvenom izdavatelju ili o indeksu ili portfelju;

(e)

za ostalu temeljnu imovinu, naznaku o kategoriji temeljne imovine;

(f)

zamišljene valute i valute namire ugovora o OTC izvedenicama unutar dotične vrste;

(g)

dospijeća ugovora o OTC izvedenicama unutar dotične vrste;

(h)

uvjete namire ugovora o OTC izvedenicama unutar dotične vrste;

(i)

učestalost plaćanja ugovora o OTC izvedenicama unutar dotične vrste;

(j)

identifikacijsku oznaku dotične vrste ugovora o OTC izvedenicama;

(k)

svaku drugu značajku koja omogućuje međusobno razlikovanje ugovora u određenoj vrsti ugovora o OTC izvedenicama.

(a)

identifikacijsku oznaku, u skladu s člankom 3. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 1247/2012 (6);

(b)

puni naziv;

(c)

zemlju u kojoj imaju poslovni nastan;

(d)

nadležno tijelo određeno u skladu s člankom 22. Uredbe (EU) br. 648/2012.

(a)

identifikaciju svih kategorija drugih ugovornih stranaka na koje se primjenjuje razdoblje postepenog uvođenja;

(b)

sve druge potrebne uvjete koji se zahtijevaju u skladu s regulatornim tehničkim standardima donesenima u skladu s člankom 5. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 648/2012, radi primjene razdoblja postepenog uvođenja.

(a)

identifikaciju središnje druge ugovorne stranke;

(b)

vrstu imovine prijavljenih ugovora o OTC izvedenicama;

(c)

vrstu ugovora o OTC izvedenicama;

(d)

datum obavijesti;

(e)

identifikaciju nadležnog tijela koje podnosi obavijest.

(a)

barem jedne zajedničke središnje druge ugovorne stranke;

(b)

dogovora o poravnanju koje su uspostavile središnje druge ugovorne stranke.

(a)

pokriva rizike koji proizlaze iz potencijalne promjene vrijednosti imovine, usluga, sirovina, proizvoda, robe ili obveza koje nefinancijska druga ugovorna stranka ili njezina grupa posjeduje, proizvodi, izrađuje, obrađuje, pruža, kupuje, trži, iznajmljuje/daje u zakup, prodaje ili stvara ili opravdano očekuje da će posjedovati, proizvoditi, izrađivati, obrađivati, pružati, kupovati, tržiti, iznajmljivati/davati u zakup, prodavati ili stvarati u okviru njezinog uobičajenog poslovanja;

(b)

pokriva rizike koji proizlaze iz potencijalnog posrednog utjecaja na vrijednost imovine, usluga, sirovina, proizvoda, robe ili obveza iz točke (a), zbog fluktuacije kamatnih stopa, stope inflacije, tečaja ili kreditnog rizika;

(c)

može se smatrati ugovorom o zaštiti od rizika u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (MSFI) donesenima u skladu s člankom 3. Uredbe (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(a)

za ugovore o OTC kreditnim izvedenicama, 1 milijarda EUR u bruto zamišljenoj vrijednosti;

(b)

za ugovore o OTC dioničkim izvedenicama, 1 milijarda EUR u bruto zamišljenoj vrijednosti;

(c)

za ugovore o OTC kamatnim izvedenicama, 3 milijarde EUR u bruto zamišljenoj vrijednosti;

(d)

za ugovore o OTC deviznim izvedenicama, 3 milijarde EUR u bruto zamišljenoj vrijednosti;

(e)

za ugovore o OTC robnim izvedenicama i ostale ugovore o OTC izvedenicama koji nisu navedeni u točkama od (a) do (d), 3 milijarde EUR u bruto zamišljenoj vrijednosti.

(a)

do kraja drugog radnog dana nakon datuma izvršenja ugovora o OTC izvedenicama, u slučaju kreditnih izvedenica na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza i kamatnih ugovora o razmjeni koji su sklopljeni do i uključujući 28. veljače 2014.;

(b)

do kraja radnog dana nakon datuma izvršenja ugovora o OTC izvedenicama, u slučaju kreditnih izvedenica na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza i kamatnih ugovora o razmjeni koji su sklopljeni nakon 28. veljače 2014.;

(c)

do kraja trećeg radnog dana nakon datuma izvršenja ugovora o izvedenicama, u slučaju vlasničkih ugovora o razmjeni, valutnih ugovora o razmjeni i svih ostalih ugovora o izvedenicama koji nisu navedeni u točki (a), a koji su sklopljeni do i uključujući 31. kolovoza 2013.;

(d)

do kraja drugog radnog dana nakon datuma izvršenja ugovora o izvedenicama, u slučaju vlasničkih ugovora o razmjeni, valutnih ugovora o razmjeni i svih ostalih ugovora o izvedenicama koji nisu navedeni u točki (a), a koji su sklopljeni nakon 31. kolovoza 2013. do i uključujući 31. kolovoza 2014.;

(e)

do kraja radnog dana nakon datuma izvršenja ugovora o izvedenicama, u slučaju vlasničkih ugovora o razmjeni, valutnih ugovora o razmjeni, robnih ugovora o razmjeni i svih ostalih ugovora o izvedenicama koji nisu navedeni u točki (a), a koji su sklopljeni nakon 31. kolovoza 2014.

(a)

do kraja petog radnog dana nakon datuma izvršenja ugovora o OTC izvedenicama, u slučaju kreditnih izvedenica na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza i kamatnih ugovora o razmjeni koji su sklopljeni do i uključujući 31. kolovoza 2013.;

(b)

do kraja trećeg radnog dana nakon datuma izvršenja ugovora o OTC izvedenicama, u slučaju kreditnih izvedenica na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza i kamatnih ugovora o razmjeni koji su sklopljeni nakon 31. kolovoza 2013. do i uključujući 31. kolovoza 2014.;

(c)

do kraja drugog radnog dana nakon datuma izvršenja ugovora o OTC izvedenicama, u slučaju kreditnih izvedenica na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza i kamatnih ugovora o razmjeni koji su sklopljeni nakon 31. kolovoza 2014.;

(d)

do kraja sedmog radnog dana nakon datuma izvršenja ugovora o izvedenicama, u slučaju vlasničkih ugovora o razmjeni, valutnih ugovora o razmjeni, robnih ugovora o razmjeni i svih ostalih ugovora o izvedenicama koji nisu navedeni u točki (a), a koji su sklopljeni do i uključujući 31. kolovoza 2013.;

(e)

do kraja četvrtog radnog dana nakon datuma izvršenja ugovora o izvedenicama, u slučaju vlasničkih ugovora o razmjeni, valutnih ugovora o razmjeni, robnih ugovora o razmjeni i svih ostalih ugovora o izvedenicama koji nisu navedeni u točki (a), a koji su sklopljeni nakon 31. kolovoza 2013. do i uključujući 31. kolovoza 2014.;

(f)

do kraja drugog radnog dana nakon datuma izvršenja, u slučaju vlasničkih ugovora o razmjeni, valutnih ugovora o razmjeni, robnih ugovora o razmjeni i svih ostalih ugovora o izvedenicama koji nisu navedeni u točki (a), a koji su sklopljeni nakon 31. kolovoza 2014.

(a)

za financijsku drugu ugovornu stranku ili nefinancijsku drugu ugovornu stranku iz članka 10. Uredbe (EU) br. 648/2012:

(b)

za nefinancijsku drugu ugovornu stranku koja nije navedena u članku 10. Uredbe (EU) br. 648/2012:

(a)

identifikaciju, bilježenje i praćenje sporova koji se odnose na priznavanje ili vrednovanje ugovora i razmjenu kolaterala između drugih ugovornih stranaka. Tim se postupcima mora barem bilježiti vrijeme tijekom kojeg je spor otvoren, druga ugovorna stranka i iznos spora;

(b)

pravodobno rješavanje sporova i posebne postupke u slučaju sporova koji se ne riješe u roku od pet radnih dana.

(a)

kada je tržište neaktivno;

(b)

kada je niz prihvatljivih procjena fer vrijednosti značajan i nije moguće na prihvatljiv način procijeniti vjerojatnost različitih procjena.

(a)

obuhvaća sve čimbenike koje bi druge ugovorne stranke uzele u obzir pri utvrđivanju cijene, uključujući što je više moguće informacije o vrednovanju zasnovanom na tržišnoj vrijednosti;

(b)

je usklađen s prihvaćenim ekonomskim metodologijama za formiranje cijena financijskih instrumenata;

(c)

je kalibriran i ispitan u pogledu valjanosti na temelju cijena iz zabilježenih tekućih tržišnih transakcija istim financijskim instrumentom ili na temelju dostupnih zabilježenih tržišnih podataka;

(d)

je potvrdio i pratio drugi odjel, koji je neovisan o odjelu koji preuzima rizik;

(e)

je dokumentiran i koji odbor direktora odobrava potrebnom učestalošću, nakon svake materijalne promjene a najmanje jednom godišnje. Ovo odobrenje se može delegirati određenom odboru.

(a)

pravne druge ugovorne stranke u transakcijama uključujući njihove identifikatore u skladu s člankom 3. Provedbene uredbe (EU) br. 1247/2012;

(b)

poslovni odnos između drugih ugovornih stranaka;

(c)

podatke o popratnim ugovornim odnosima između stranaka;

(d)

kategoriju unutargrupne transakcije kako je utvrđeno u stavku 1. i točkama od (a) do (d) stavka 2. članka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(e)

podatke o transakcijama za koje druga ugovorna stranka traži izuzeće, uključujući:

(a)

u roku od mjesec dana od primitka obavijesti vezano uz obavijest na temelju članka 11. stavka 7. ili 9. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(b)

u roku od mjesec dana od podnošenja odluke drugoj ugovornoj stranci vezano uz odluku nadležnog tijela na temelju članka 11. stavka 6., 8. ili 10. Uredbe (EU) br. 648/2012.

(a)

informacije navedene u članku 18.;

(b)

informaciju o pozitivnoj ili negativnoj odluci;

(c)

u slučaju pozitivne odluke:

(d)

u slučaju negativne odluke;

(a)

pravne druge ugovorne stranke u transakcijama, uključujući njihove identifikatore u skladu s člankom 3. Provedbene uredbe (EU) br. 1247/2012;

(b)

informacije o odnosu između drugih ugovornih strana;

(c)

informaciju o tome je li izuzeće potpuno ili djelomično;

(d)

ukupan zamišljeni iznos ugovora o OTC izvedenicama na koji se primjenjuje unutargrupno izuzeće.