15/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

282

L 084/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

21.03.2012.

(1)

Uredba Komisije (EZ) br. 1881/2006 od 19. prosinca 2006. o utvrđivanju najvećih dopuštenih količina određenih kontaminanata u hrani (2) predviđa najveće dopuštene količine za PCB-ove koji nisu slični dioksinu, dioksine i furane i za zbroj dioksina, furana i dioksinu sličnih PCB-a u nekim prehrambenim proizvodima.

(2)

Preporuka Komisije 2011/516/EU od 23. kolovoza 2011. o smanjenju prisutnosti dioksina, furana i PCB-a u hrani i hrani za životinje (3) određuje pragove za pokretanje postupka kako bi se potaknuo proaktivni pristup za smanjenje prisutnosti polikloriranih dibenzo-para-dioksina i polikloriranih dibenzo furana (PCDD/Fs) i dioksinu sličnih PCB-a u hrani. Ti pragovi za pokretanje postupka su instrument za nadležna tijela i subjekte koji mogu izdvojiti one slučajeve u kojima je potrebno identificirati izvor kontaminacije i poduzeti mjere za njegovo smanjenje ili uklanjanje.

(3)

Uredba Komisije (EZ) br. 1883/2006 od 19. prosinca 2006. o metodama uzorkovanja i analiza za službenu kontrolu količina dioksina i dioksinu sličnih PCB-a u pojedinoj hrani (4) sadrži posebne odredbe o postupcima uzorkovanja i analitičkim metodama koje se primjenjuju pri službenim kontrolama.

(4)

Primjena novih najvećih dopuštenih količina za PCB-ove koji nisu slični dioksinu koje su određene na temelju znanstvenog mišljenja Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) o PCB-ima koji nisu slični dioksinu, zatim usklađivanje na razini Unije te ažuriranje kriterija za orijentacijske metode zahtijeva značajne izmjene. Stoga je zbog jasnoće primjereno zamijeniti Uredbu (EZ) br. 1883/2006 ovom Uredbom.

(5)

Odredbe koje propisuje ova Uredba odnose se samo na uzorkovanje i analizu dioksina, dioksinu sličnih PCB-a i PCB-a koji nisu slični dioksinu za provedbu Uredbe (EZ) br. 1881/2006. One ne utječu na strategiju, količine i učestalost uzorkovanja kako su navedeni u prilozima III. i IV. Direktivi Vijeća 96/23/EZ od 29. travnja 1996. o mjerama za praćenje određenih tvari i njihovih rezidua u živim životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla i o stavljanju izvan snage direktiva 85/358/EEZ i 86/469/EEZ i odluka 89/187/EEZ i 91/664/EEZ (5). One ne utječu na ciljne kriterije za uzorkovanje propisane u Odluci Komisije 98/179/EZ od 23. veljače 1998. o detaljnim pravilima za službeno uzorkovanje i praćenje određenih tvari i njihovih rezidua kod živih životinja i u proizvodima životinjskog podrijetla (6).

(6)

Za identifikaciju uzoraka sa značajnom količinom PCDD/F i dioksinu sličnih PCB-a moguće je koristiti orijentacijsku metodu analize s opće prihvatljivom validacijom (po mogućnosti koja odabire uzorke koji prelaze pragove za pokretanje postupka i osigurava odabir uzoraka koji prelaze najveće dopuštene količine). Količinu PCDD/F i PCB-a sličnih dioksinu u ovim uzorcima je potrebno odrediti s potvrdnom analitičkom metodom. Stoga je primjereno utvrditi odgovarajuće zahtjeve za orijentacijsku metodu pri čemu je potrebno osigurati da je učestalost lažno sukladnih rezultata u pogledu najvećih dopuštenih količina manji od 5 % i stroge zahtjeve za potvrdne metode analize. Pored toga potvrdne metode analize dozvoljavaju određivanje količina čak i u području s niskom razinom prisutnosti. To je važno za praćenje vremenskih kretanja, procjenu izloženosti i za re-evaluaciju najvećih dopuštenih količina te granice za pokretanje postupka.

(7)

Kod uzorkovanja vrlo velikih riba, potrebno je precizirati način uzorkovanja kako bi se osigurao usklađen pristup u čitavoj Uniji.

(8)

Sadržaj dioksina, dioksinu sličnih PCB-a i PCB-a koji nisu slični dioksinu može se razlikovati kod riba iste vrste, koje potječu s istog područja s obzirom na veličinu i/ili starost ribe. Nadalje, razina dioksina, dioksinu sličnih PCB-a i PCB-a koji nisu slični dioksinu nije nužno ista u svim dijelovima ribe. Stoga je potrebno odrediti postupak uzorkovanja i pripremu uzoraka kako bi se osigurao usklađen pristup u čitavoj Uniji.

(9)

Važno je da se rezultati analiza isporučuju i tumače na ujednačen način kako bi se osigurao usklađen pristup provođenja u čitavoj Uniji.

(10)

Mjere predviđene ovom Uredbom su u skladu s mišljenjem Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja i nisu im se usprotivili ni Europski parlament niti Vijeće,

1.1.

„Prag za pokretanje postupka” znači količina dotične tvari kako je propisano u Prilogu Preporuci 2011/516/EU koja zahtijeva istragu za otkrivanje izvora te tvari u slučajevima kada su otkrivene povećane količine te tvari.

1.2.

„Bionalitičke metode” znači metode koje se temelje na biološkim načelima, kao što su stanične bioanalize, receptorski ili imunološki testovi. Te metode ne daju rezultate na razini kongenera već samo navode (2) vrijednosti TEQ izražene u bioanalitičkim ekvivalentima (BEQ), s obzirom da svi spojevi prisutni u izolatu uzorka koji proizvedu odgovor pri testiranju možda ne ispunjavaju sve zahtjeve načela TEQ.

1.3.

„Iskorištenje dobiveno bioanalizom” znači BEQ količina izračunana iz TCDD ili PCB 126 kalibracijske krivulje, korigirane za vrijednost slijepe probe i zatim podijeljene s vrijednošću TEQ određenom metodom GC/HRMS. Ta metoda pokušava korigirati faktore kao što su gubitak PCDD/PCDF i spojeva sličnih dioksinu tijekom ekstrakcije i čišćenja, koekstrakcijski spojevi koji povećavaju ili smanjuju odgovor (agonistički i antagonistički učinci), kvaliteta prilagodbe krivulje ili razlike između vrijednosti TEF i REP. Iskorištenje dobiveno bioanalizom se izračunava iz odgovarajućih referentnih uzoraka koji imaju reprezentativno raspoređene kongenere u interesnom području.

1.4.

„Semikvantitativne metode” znači metode koje pokazuju približnu koncentraciju analita, a numerički rezultat ne ispunjava zahtjeve kvantitativnih metoda.

1.5.

„Prihvaćena granica kvantifikacije pojedinoga kongenera” znači koncentracija analita u izolatu uzorka koja daje odgovor instrumenta na dva različita iona, koju treba pratiti uz omjer signala i šuma (signal/noise ratio) 3:1 pri manje osjetljivom signalu, te koja ispunjava zahtjeve opisane npr. u standardu prEN 16215 (Hrana za životinje – određivanje dioksina i dioksinu sličnih PCB-a pomoću GC/HRMS i PCB indikatora pomoću GC/HRMS) i/ili u metodi EPA 1613, revizija B.

1.6.

„Gornji” znači pojam koji zahtijeva primjenu granice kvantifikacije za izračun doprinosa svakoga pojedinačnoga nekvanitificiranog kongenera.

1.7.

„Donji” znači pojam koji zahtijeva primjenu nule za izračun doprinosa svakog pojedinačnoga nekvantificiranog kongenera.

1.8.

„Srednji” znači pojam koji zahtijeva primjenu polovice granice kvantifikacije za izračun doprinosa svakog pojedinačnoga nekvantificiranog kongenera.

1.9.

„Serija” znači točno određena količina hrane isporučena jednokratno i za koju nadležni inspektor može odrediti da posjeduje zajedničke karakteristike kao što su podrijetlo, vrsta, vrste pakiranja, osobu koja je pakirala, pošiljatelja ili oznake. U slučaju kada se radi o ribi i ribljim proizvodima također i veličina ribe mora biti usporediva. U slučaju kada veličina i/ili masa ribe nije usporediva u istoj pošiljci, pošiljka se može smatrati serijom, ali se tada uzorkovanje mora obaviti po posebnom postupku

1.10.

„Podserija” znači određeni dio velike serije na kojoj se provodi uzorkovanje. Svaka podserija mora biti fizički odvojena i prepoznatljiva.

1.11.

„Pojedinačni uzorak” znači količina materijala uzetoga s jednoga mjesta iz serije, odnosno podserije.

1.12.

„Skupni uzorak” znači zbroj svih pojedinačnih uzoraka uzetih iz serije, odnosno podserije.

1.13.

„Laboratorijski uzorak” znači reprezentativni dio/količina skupnog uzorka namijenjen laboratorijskoj analizi.

BEQ

bioanalitički ekvivalenti

GC

plinska kromatografija

HRMS

masena spektrometrija visoke razlučivosti

LRMS

masena spektrometrija niske razlučivosti

PCB

poliklorirani bifenili

PCDD

poliklorirani dibenzo-p-dioksini

PCDF

poliklorirani dibenzofurani

QC

kontrola kvalitete

REP

relativna učinkovitost

TEF

faktori ekvivalentne toksičnosti

TEQ

toksični ekvivalenti

TCDD

tetraklorodibenzodioksin

U

proširena mjerna nesigurnost

—

U slučaju da serija koja se uzorkuje sadržava sitnu ribu (riba čija je pojedinačna masa manja od 1 kg), kao pojedinačni uzorak za tvorbu skupnog uzorka uzima se cijela riba. Kada bi tako dobiveni skupni uzorak težio više od 3 kg, pojedinačni uzorci mogu biti uzeti od sredine ribe ako svaki takav uzorak teži najmanje 100 g. Cijeli dio na koji se primjenjuju najveće dopuštene količine koristi se za homogenizaciju uzorka.

Sredina ribe jest i njezino težište. Ono se najčešće nalazi kod leđne peraje (ako ju riba ima), odnosno na pola puta između otvora za škrge i anusa.

—

Kada serija koju se uzorkuje sadrži veće ribe (svaka riba je teža od 1 kg), pojedinačni se uzorak sastoji od središnjega dijela ribe. Svaki pojedinačni uzorak teži najmanje 100 g.

Kod riba srednje veličine (od oko 1 do 6 kg) pojedinačni uzorak se odreže u srednjem dijelu ribe koji se proteže od kralježnice do trbuha.

Kod velike ribe (npr. teže od 6 kg), uzima se pojedinačni uzorak s desne strane (gledano sprijeda) dorzo-lateralnog (odozgo i sa strane) dijela mišića iz sredine ribe. U slučaju kada bi tako uzeti uzorak izazvao veliki trošak, može se smatrati dovoljnim uzimanje triju pojedinačnih uzoraka od kojih svaki ima najmanje 350 g bez obzira na veličinu serije ili alternativno jednaki dio mišićnog mesa u blizini repa ribe i dio mišićnog mesa u blizini glave iste ribe mogu se uzeti kao pojedinačni uzorak koji će biti reprezentativan za određivanje dioksina u cijeloj ribi.

—

Za pripravu uzorka primjenjuju se odredbe iz točke III.3.

—

Kada prevladava određena kategorija, veličina ili masa (oko 80 % serije i više), uzorak se uzima od riba čija veličina ili masa prevladava. Ovakav se uzorak smatra reprezentativnim za cijelu seriju.

—

Kada ne prevladava određena kategorija, veličina ili masa, mora se osigurati da se za uzorkovanje izaberu ribe koje su reprezentativne za cijelu pošiljku. Posebne upute za ove slučajeve nalaze se u „Smjernicama za uzorkovanje cijelih riba različitih veličina i/ili mase” (2).

—

izračunom proširene nesigurnosti, koristeći faktor pokrivanja 2, čime se dobiva pouzdanost od oko 95 %. Serija odnosno podserija nije sukladna ako je izmjerena vrijednost umanjena za mjernu nesigurnost (U) iznad utvrđene najviše dopuštene količine.

—

postavljanjem granične količine (CCα) u skladu s odredbama Odluke 2002/657/EZ (točka 3.1.2.5 Priloga I. toj Odluci – primjer tvari s određenom dozvoljenom količinom. Serija ili podserija je nesukladna ako je izmjerena vrijednost jednaka ili iznad CCα.

—

provedene orijentacijskom metodom s udjelom lažno sukladnih rezultata manjim od 5 % ukazuje da razina ne prelazi dotične najveće dopuštene količine PCDD/F i zbroj PCDD/F i dioksinu sličnih PCB-a kako je propisano u Uredbi (EZ) br. 1881/2006,

—

provedene potvrdnom metodom ne prelazi dotične najveće dopuštene količine PCDD/F i zbroj PCDD/F i dioksinu sličnih PCB-a kako je propisano u Uredbi (EZ) br. 1881/2006 uzimajući u obzir mjernu nesigurnost.

—

izračunom proširene nesigurnosti, koristeći faktor pokrivanja 2, čime se dobiva pouzdanost od oko 95 %. Serija odnosno podserija nije sukladna ako je izmjerena vrijednost umanjena za mjernu nesigurnost (U) iznad utvrđene najviše dopuštene količine. U slučaju kada se odvojeno određuju PCDD/F i dioksinu slični PCB-i, tada se koristi zbroj procijenjenih proširenih nesigurnosti za svaki rezultat analize PCDD/F i dioksinu sličnih PCB-a zasebno, kako bi se dobio zbroj PCDD/F i dioksinu sličnih PCB-a,

—

postavljanjem granične količine (CCα) u skladu s odredbama Odluke 2002/657/EZ (točka 3.1.2.5 Priloga I. toj Odluci – primjer tvari s određenom dozvoljenom količinom. Serija ili podserija je nesukladna ako je izmjerena vrijednost jednaka ili iznad CCα.

(a)

odabir onih uzoraka s razinama PCDD/F i dioksinu sličnih PCB-a koje prelaze najveće dopuštene količine ili granice za pokretanje postupka. Ovaj pristup može uključivati orijentacijsku metodu koja omogućava troškovno učinkovitu veliku propusnost uzoraka i tako povećava mogućnost za otkrivanje novih incidenata s velikom izloženosti i rizicima za zdravlje potrošača. Orijentacijske metode mogu uključivati bioanalize i GC/MS metode. Osmišljene su tako da se njima izbjegavaju lažno sukladni rezultati. Koncentracija PCDD/F i zbroj PCDD/F i dioksinu sličnih PCB-a u tim uzorcima s značajnim količinama treba biti određena/potvrđena pomoću potvrdne metode;

(b)

određivanje količine PCDD/F i dioksinu sličnih PCB-a u uzorcima hrane s niskom količinom prisutnosti. To je važno zbog praćenja vremenskih kretanja, procjene izloženosti populacije i za stvaranje baze podataka zbog moguće re-evaluacije pragova za pokretanje postupka i najvećih dopuštenih količina. Ovaj se cilj postiže potvrdnim metodama koje omogućavaju nedvosmisleno otkrivanje i kvantificiranje PCDD/F i dioksinu sličnih PCB-a na interesnoj razini. Ove se metode mogu koristiti za potvrdu rezultata dobivenih orijentacijskim metodama i za određivanje niskih količina prisutnosti kod monitoringa hrane. One su također važne za određivanje uzoraka kongenera kako bi se ustanovio izvor moguće kontaminacije. Trenutno se pri takvim metodama koriste plinska kromatografija visoke razlučivosti i masena spektrometrija visoke razlučivosti (HRGC/HRMS).

—

bioanalitičke metode koje mogu otkriti interesne analite, uključuju kalibracijsku krivulju, omogućavaju da/ne odluku za navođenje mogućeg prelaženja postavljene granice i omogućavaju izvještavanje o rezultatima izraženih u bioanalitičkim ekvivalentima (BEQ), koji pokazuju vrijednost TEQ u uzorku,

—

fizikalno kemijski test (npr. GC-MS/MS ili GC/LRMS kad karakteristike izmjerene preciznosti metode ne ispunjavaju zahtjeve za kvantitativne testove.

—

Mjere za sprečavanja unakrsnog zagađenja moraju se poduzeti u svakom stupnju uzorkovanja i analize.

—

Uzorci se moraju čuvati i prevoziti u spremnicima od stakla, aluminija, polipropilena ili polietilena koji su primjereni za čuvanje i ne utječu na sadržaj PCDD/F i dioksinu sličnih PCB-a u uzorcima. Tragovi papirne prašine moraju se ukloniti iz spremnika.

—

Skladištenje i prijevoz moraju biti provedeni tako da se očuva cjelovitost uzorka hrane.

—

Gdje je to primjenjivo, svaki laboratorijski uzorak treba sitno samljeti i dobro promiješati koristeći postupak kojim se postiže potpuna homogenizacija (npr. prosijavanjem samljevenog uzorka kroz sito otvora 1 mm); ako je sadržaj vlage u uzorku previsok, uzorak se prije mljevenja mora osušiti.

—

Kontrola reagensa, staklovine i opreme zbog mogućeg utjecaja na rezultate izražene u TEQ ili BEQ od opće je važnosti.

—

Slijepu probu treba analizirati, provodeći cijeli analitički postupak ali bez uzorka.

—

Za bioanalitičke metode vrlo je važno da je sva staklovina i otapala koja se koriste u analizi testirana kao slobodna od spojeva koji interferiraju s otkrivanjem ciljnih spojeva u radnom rasponu. Staklovinu treba isprati otapalima ili/i grijati na temperaturama koje su primjerene za otklanjanje tragova PCDD/F, dioksinu sličnih spojeva te interferirajućih spojeva s njene površine.

—

Masa uzorka za ekstrakciju mora biti dovoljna da se zadovolje zahtjevi u pogledu dovoljno niskog radnog raspona uključujući koncentracije od interesa.

—

Posebni postupci priprave uzorka koji se koriste za dotične proizvode moraju slijediti međunarodno priznate smjernice.

—

Kod ribe treba ukloniti kožu jer su najviše dopuštene količine propisane za mišić bez kože. Međutim potrebno je pažljivo i potpuno sastrugati cjelokupno mišićno i masno tkivo koje se nalazi s unutarnje strane kože i dodati ih u uzorak koji se analizira.

—

U skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 882/2004, laboratorije akreditiraju priznata tijela koja rade u skladu sa zahtjevima ISO Guide 58 kako bi se osiguralo da primjenjuju analitičko osiguranje kvalitete. Laboratoriji se akreditiraju prema standardu EN ISO/IEC 17025.

—

Sposobnost laboratorija se dokazuje s kontinuiranim uspješnim sudjelovanjem u međulaboratorijskim studijama za određivanje PCDD/F i dioksinu sličnih PCB-a u relevantnim matricama hrane i rasponima koncentracija.

—

Laboratoriji koji provode orijentacijske metode pri rutinskim kontrolama uzoraka moraju uspostaviti usku suradnju s laboratorijima koji provode potvrdne metode zbog kontrole kvalitete, ako i zbog potvrde analitičkih rezultata sumnjivih uzoraka.

—

Za PCDD/F, osjetljivost određivanja mora biti na razini pikograma (10-15 g) zbog visoke toksičnosti nekih od ovih spojeva. Za većinu PCB kongenera dovoljna je osjetljivost u području nanograma (10-9 g). Međutim za mjerenje toksičnijih kongenera PCB-a sličnih dioksinu (posebno ne-orto supstituiranih kongenera) mora donji dio radnog raspona doseći donje pikogramsko područje (10-12 g).

—

Potrebno je razlikovati između PCDD-a, PCDF-a i dioksinu sličnih PCB-a i mnogobrojnih drugih, istodobno ekstrahiranih i vjerojatno interferirajućih spojeva, prisutnih u koncentracijama koje su nekoliko redova veličine veće od koncentracija predmetnih analita. Kod metoda plinske kromatografije/masene spektrometrije (GC/MS) nužno je razlikovati između različitih kongenera, kao npr. između toksičnih (npr. 17 2,3,7,8-supstituiranih PCDD-a i PCDF-a i 12 dioksinu sličnih PCB-a) od drugih kongenera.

—

Bioanalitičke metode moraju moći otkriti ciljne spojeve kao zbroj PCDD/PCDF i/ili dioksinu sličnih PCB-a. Čišćenje uzorka ima za cilj uklanjanje spojeva koji uzrokuju lažnu nesukladnost rezultata ili spojeva koji mogu smanjiti odgovor i prouzročiti lažno sukladne rezultate.

—

Kod metoda GC/MS određivanje treba osigurati valjanu procjenu prave koncentracije u uzorku. Visoka točnost (točnost mjerenja: podudarnost između rezultata mjerenja i stvarne ili prihvaćene referentne vrijednosti mjerenoga) je potrebna da bi se izbjeglo odbijanje rezultata analize uzorka na temelju nepouzdane procjene rezultata TEQ-a. Točnost se izražava kao „istinitost” (razlika između izmjerene srednje vrijednosti za analit u certificiranome materijalu i njegove certificirane vrijednosti, izražene kao postotak ove vrijednosti) i „preciznost” (RSDR relativna standardna devijacija izračunana iz rezultata dobivenih u uvjetima obnovljivosti).

—

Kod bionalitičkih metoda potrebno je odrediti očito iskorištenje pri biološkim testovima.

—

Laboratoriji moraju dokazati učinkovitost izvedbe metode u određenom rasponu prema ciljnom interesnom području, npr. 0,5 × 1 × i 2 × većom količinom od značajne količine, s prihvatljivim relativnom standardnom devijacijom ponovljene analize tijekom validacijskog postupka i/ili rutinske analize.

—

Redovite slijepe probe i pokusi s dodavanjem ili analize kontrolnih uzoraka (ako je dostupan, poželjan je certificirani referentni materijal) provode se kao mjere interne kontrole kvalitete. Dijagrami kontrole kvalitete (QC) za slijepe probe, pokuse s dodavanjem ili analize kontrolnih uzoraka bilježe se i provjeravaju kako bi se osiguralo da je provedba analiza u skladu sa zahtjevima.

—

Za bioanalitičku orijentacijsku metodu, određivanje LOQ nije nužno potrebno, ali je potrebno dokazati da metoda može razlikovati slijepu vrijednost i cut-off vrijednost. Pri određivanju vrijednosti BEQ određuje se prag izvještavanja zbog postupanja s uzorcima koji daju odgovor ispod te razine. Za prag izvještavanja je potrebno dokazati da se razlikuje najmanje za tri puta od postupka sa slijepim uzorcima s odgovorom ispod radnog raspona. Stoga ga se izračunava na temelju uzoraka koji sadrže ciljne spojeve blizu najniže zahtijevane najniže razine, a ne iz omjera između signala i šuma ili slijepe probe.

—

Granica određivanja (LOQ) za potvrdnu metodu mora biti približno jedna petina ciljne razine.

—

Za pouzdane rezultate potvrdnih ili orijentacijskih metoda moraju biti ispunjeni sljedeći kriteriji za TEQ vrijednosti odnosno BEQ vrijednosti, koje se određuju kao ukupna vrijednost TEQ (kao zbroj PCDD/F i dioksinu sličnih PCB-a), ili odvojeno za PCDD/F i dioksinu slične PCB-ove.

—

Za orijentacijske metode mogu se koristiti GC/MS metode analize i bioanalitičke metode. Za GC/MS metode primjenjuju se zahtjevi navedeni u točki 7. ovog Priloga. Za stanične bioanalitičke metode primjenjuju se posebni zahtjevi iz točke 8. ovog Priloga.

—

Laboratoriji koji provode orijentacijske metode za rutinsku kontrolu uzoraka moraju uspostaviti usku suradnju s laboratorijima koji provode potvrdnu metodu.

—

Tijekom rutinske analize je potrebno provesti provjeru mogućnosti orijentacijske metode putem kontrole analitičke kvalitete i stalne validacije metoda. Kontinuirano se mora provoditi program za kontrolu sukladnih rezultata.

—

Provjera mogućeg smanjenja staničnog odgovora i citotoksičnosti

20 % izolata uzoraka se izmjeri u rutinskom „screeningu” bez i s dodanim 2,3,7,8-TCDD koji odgovara ciljnoj razini kako bi se provjerilo je li odgovor možda smanjen zbog interferirajućih supstanci prisutnih u izolatu uzorka. Izmjerena koncentracija uzorka s dodatkom se usporedi sa zbrojem koncentracija izolata bez dodatka i koncentracije za dodavanje. Ako je ta izmjerena koncentracija za više od 25 % manja od izračunanog (zbroja) koncentracija, to ukazuje na moguće smanjenje signala i dotični rezultat treba podvrgnuti GC/HRMS potvrdnoj analizi. Rezultati se moraju pratiti na dijagramima kontrole kvalitete.

—

Kontrola kvalitete sukladnih uzoraka

Otprilike od 2 % do 10 % sukladnih uzoraka, ovisno o matrici uzorka i laboratorijskim iskustvima će se potvrditi GC/HRMS metodom.

—

Određivanje učestalosti lažno sukladnih rezultata na temelju podataka QC

Potrebno je odrediti učestalost lažno sukladnih rezultata dobivenih orijentacijskim metodama analize uzoraka ispod i iznad najvećih dopuštenih količina ili praga za pokretanje postupka. Stvarna učestalost lažno sukladnih rezultata mora biti ispod 5 %.

Nakon što je najmanje 20 potvrđenih rezultata po matrici/skupini matrica dostupno iz kontrole kvalitete sukladnih uzoraka, donose se zaključci o učestalosti lažno sukladnih rezultata iz te baze podataka. Rezultati uzoraka analizirani prstenastim probama ili tijekom incidenata kontaminacije koji pokrivaju raspon koncentracije do npr. 2 × najveće dopuštene količine (NDK), mogu se također uključiti u minimum od 20 rezultata za procjenu učestalosti lažno sukladnih rezultata. Uzorci moraju uključivati najčešće uzorke kongenera koji predstavljaju različite izvore.

Iako su orijentacijske metode usmjerene prvenstveno na otkrivanje uzoraka koji prelaze prag za pokretanje postupka, kriterij za određivanje lažno sukladnih rezultata je najveća dopuštena količina, uzimajući u obzir mjernu nesigurnost potvrdne metode.

—

Mogući nesukladni rezultati iz orijentacijske metode moraju se uvijek provjeriti potvrdnom metodom analize (GC/HRMS). Ti se uzorci mogu također koristiti za procjenu učestalosti lažno nesukladnih rezultata. Kod orijentacijskih metoda učestalost „lažnih nesukladnih rezultata” je dio rezultata za koje je potvrđeno da su sukladni potvrdnom analizom GC/HRMS, dok je prethodnom orijentacijskom metodom analize za uzorak izražena sumnja da je nesukladan. Međutim procjena prednosti orijentacijske metode temelji se na usporedbi lažno nesukladnih rezultata s ukupnim brojem pregledanih uzoraka. Ta učestalost mora biti dovoljno niska da je uporaba orijentacijske metode korisna.

—

Bioanalitičke metode moraju barem u uvjetima validacije valjano pokazati količinu TEQ, izračunanu i izraženu kao BEQ.

—

Također kod bioanalitičkih metoda provedenih u uvjetima ponovljivosti, interna laboratorijska ponovljivost (RSDr) je uobičajeno manja nego obnovljivost (RSDR).

—

Razlika između gornje i donje granice ne smije biti veća od 20 % za hranu u kojoj je količina zagađena dioksinima od oko 1 pg WHO-TEQ/g masti (na temelju zbroja PCDD-ova/PCDF-ova i dioksinima sličnih PCB-a). Za hranu s manjim udjelom masti moraju se primjenjivati isti zahtjevi vezani uz razinu zagađenja oko 1 pg WHO-TEQ/g proizvoda. Za niže razine zagađenja, npr. 0,50 pg WHO-TEQ/g proizvoda, razlika između gornje i donje granice može biti od 25 % do 40 %.

—

Dodavanje13C-označenih 2,3,7,8- klor supstituiranih internih standarda za PCDF/F i13C- označenih internih standarda za dioksinu slične PCB-ove je potrebno provesti na samom početku metode analize, na primjer prije ekstrakcije kako bi se validirao analitički postupak. Najmanje se mora dodati po jedan kongener za sve tetra do okta-klorirane homologne skupine za PCDD/F i najmanje po jedan kongener za sve homologne skupine za dioksinima slične PCB-ove (odnosno najmanje po jedan kongener za svaki izabrani ion u spektrometriji masa koja se koristi za monitoring PCDD/F-ova odnosno dioksinima sličnih PCB-a). U slučaju potvrdnih metoda se koristi svih 1713C-označenih 2,3,7,8-klor supstituiranih internih standarda za PCDD/F i svih 1213C-označenih internih standarda za dioksinima slične PCB-ove.

—

Relativne faktore odgovora treba utvrditi i za one kongenere za koje se ne dodaje ni jedan analog označen s13C, tako što će se koristiti odgovarajuće kalibracijske otopine.

—

Za hranu biljnog i životinjskoga podrijetla koja sadrži manje od 10 % masti, unutarnji se standardi obavezno dodaju prije ekstrakcije. Za hranu životinjskoga podrijetla u kojoj je udjel masti veći od 10 %, unutarnji se standardi mogu dodati prije ili poslije ekstrakcije masti. Mora se provesti odgovarajuće vrednovanje učinkovitosti ekstrakcije, što ovisi dodaje li se unutarnji standard prije ili nakon ekstrakcije masti, te o tome iskazuju li se rezultati na udio masti u uzorku ili na cijeli uzorak.

—

Prije GC/MS analize treba dodati 1 ili 2 (surogat) standarda radi provjere iskorištenja.

—

Potrebno je kontrolirati iskorištenje. Za potvrdne metode, iskorištenje pojedinačnih internih standarda mora biti u rasponu između 60 % i 120 %. Manje ili veće iskorištenje za pojedinačne kongenere, a posebno za neke hepta- i okta-klorirane dibenzo-p-dioksine i dibenzofurane, je prihvatljivo pod uvjetom da je njihov doprinos TEQ vrijednosti manji od 10 % ukupne TEQ vrijednosti (dobivene na temelju zbroja PCDD/F-ova i dioksinima sličnih PCB-a). Za orijentacijske metode GC/MS iskorištenje mora biti u rasponu između 30 % i 140 %.

—

Odvajanje PCDD/F od interferirajućih kloriranih spojeva kao što su PCB-i koji nisu slični dioksinu i klorirani difenil eteri se provodi pomoću odgovarajućih kromatografskih tehnika (najbolje pomoću kolone s florisilom, aluminijevim oksidom i/ili aktivnim ugljenom).

—

Razdvajanje izomera plinskom kromatografijom mora biti zadovoljavajuće (< 25 % od vrha do vrha između 1,2,3,4,7,8-HxCDF i 1,2,3,6,7,8-HxCDF).

—

Raspon kalibracijske krivulje mora obuhvaćati relevantni raspon ciljne razine.

—

Kada se koncentracije izračunavaju iz kalibracijske krivulje za TCDD, vrijednosti na donjem i gornjem kraju krivulje pokazuju veliku razliku (visok koeficijent varijacije (CV). Radni raspon je raspon u kojem je CV manji od 15 %. Donji dio radnog raspona (prag izvještavanja) mora se dalje odrediti u znatno većoj mjeri (najmanje tri puta više) od postupka slijepe probe. Gornji dio radnog raspona obično predstavlja vrijednost EC70 (70 % najveće učinkovite koncentracije), ali je niži ako je CV u tom rasponu veći od 15 %. Radni raspon se određuje tijekom validacije. Cut-off vrijednosti (8.3) moraju biti dobro unutar radnog raspona.

—

Standardne otopine i izolati uzoraka se testiraju barem dvostrukom analizom. Kad se koriste dvostruke analize, standardne otopine ili izolati kontrolnih uzoraka testirani u 4 do 6 bunarčića raspoređenih po pločici pokazuju odgovor ili koncentraciju (moguće samo u radnom rasponu) na temelju CV < 15 %.

—

Razine u uzorcima se mogu procijeniti usporedbom odgovora na test s kalibracijskom krivuljom TCDD (ili PCB 126 ili standardna mješavina PCDD/F/dioksinu sličnih PCB-a) za izračun BEQ vrijednosti u izolatu i kasnije u uzorku.

—

Kalibracijska krivulja sadrži 8 do 12 koncentracija (barem dvostruko) s dovoljno koncentracija u donjem dijelu krivulje (radni raspon). Posebnu pažnju treba obratiti na kvalitetu prilagodbe krivulje u radnom rasponu. Tako R2 vrijednost ima malu ili nikakvu korist u procjeni ispravnosti prilagodbe pri nelinearnoj regresiji. Bolja prilagodba će se postići smanjivanjem razlike između izračunatih i primijećenih vrijednosti u radnom rasponu krivulje (npr. smanjivanjem zbroja kvadrata rezidua).

—

Procijenjena vrijednost u izolatu uzorka se zatim korigira za vrijednost BEQ, izračunanu za slijepi uzorak matrice/otapala (kako bi se uzele u obzir nečistoće iz upotrijebljenih otapala i kemikalija) i za očito iskorištenje (izračunato iz vrijednosti BEQ odgovarajućih referentnih uzoraka s reprezentativnim uzorcima kongenera u području razine od interesa). Za korekciju iskorištenja, očito iskorištenje mora uvijek biti unutar zahtijevanog raspona (vidjeti točku 8.1.4.). Referentni uzorci koji se koriste za korekciju iskorištenja moraju biti sukladni zahtjevima iz točke 8.2.

—

Gubitak spojeva tijekom čišćenja se provjerava tijekom validacije. Slijepa proba s dodatkom mješavine različitih kongenera se podvrgava čišćenju (najmanje n = 3), a iskorištenje i varijabilnost se provjeravaju GC/HRMS analizom. Iskorištenje mora iznositi od 60 % do 120 % naročito za kongenere koji doprinose više od 10 % vrijednosti TEQ u različitim mješavinama.

—

Za izvještavanje o vrijednostima BEQ, prag izvještavanja se određuje na temelju odgovarajućih uzoraka matrica koji uključuju tipične uzorke kongenera, ali ne na temelju kalibracijske krivulje standarda zbog niske preciznosti u donjem rasponu krivulje. Učinci ekstrakcije i čišćenja moraju se uzeti u obzir. Prag izvještavanja mora se odrediti značajno iznad postupka sa slijepim uzorcima (najmanje tri puta više).

—

Referentni uzorci predstavljaju uzorke matrica, uzorke kongenera i raspone koncentracija za PCDD/F i dioksinu slične PCB-ove u blizini ciljne razine (najveće dopuštene količine ili granice za pokretanje postupka).

—

Uz svaku seriju uzoraka koja se testira mora se uključiti jedna slijepa proba ili po mogućnosti slijepa matrica i jedan referentni uzorak pri ciljnoj razini. Ovi uzorci se moraju ekstrahirati i analizirati istodobno u istovjetnim uvjetima. Referentni uzorak mora pokazati izrazito veći odgovor od slijepog uzorka, što osigurava ispravnost testa. Ti se uzorci mogu koristiti za korekciju slijepe probe i iskorištenja.

—

Referentni uzorci koji se odabiru za korekciju iskorištenja su reprezentativni za pokusne uzorke, što znači da uzorci kongenera ne uzrokuju preniske procjene vrijednosti.

—

Dodatnim referentnim uzorcima kojima su količine 0,5 i 2 puta veće od ciljne razine mogu se uključiti za dokazivanje ispravnosti testa u rasponu propisanih količina za kontrolu ciljne razine. Ako se kombiniraju, ovi uzorci se mogu koristiti za izračun vrijednosti BEQ u pokusnim uzorcima (8.1.2.2).

BEQDL

BEQ što odgovara odlučujućoj granici GC/HRMS, koja je najveća dopuštena količina uzimajući u obzir mjernu nesigurnost

sy,x

standardna devijacija rezidua

t α,f = m-2

student faktor (α = 5 %, f = slobodni stupnjevi, jednostrani)

m

ukupan broj kalibracijskih točaka (indeks j)

n

broj ponavljanja na svakoj razini

xi

koncentracija uzorka GC/HRMS (u TEQ) kalibracijske točke i

srednja vrijednost koncentracije (u TEQ) svih kalibriranih uzoraka

SDR

standardna devijacija rezultata bioanalitičkih testova pri BEQDL, izmjereno u uvjetima unutarnje laboratorijske obnovljivosti

—

S obzirom da se u bioanalitičkim metodama ne mogu koristiti unutarnji standardi, moraju se provoditi ispitivanja ponovljivosti kako bi se dobili podaci o standardnoj devijaciji unutar i između serija ispitivanja. Ponovljivost mora biti manja od 20 %, a interna laboratorijska obnovljivost 25 % na temelju razina izračunatih u BEQ nakon korekcije za vrijednost slijepe probe i za iskorištenje.

—

U postupku validacije je potrebno dokazati da test pravi razliku između slijepe probe i razine na cut-off vrijednosti omogućavajući identifikaciju uzoraka iznad odgovarajuće cut-off vrijednosti (vidjeti 8.1.2.).

—

Moraju se utvrditi ciljni spojevi, moguće interferencije i najveće prihvatljive količine za slijepe probe.

—

Postotak standardne devijacije u odgovoru ili koncentraciji izračunan iz odgovora (moguće samo u radnom rasponu) pri trostrukom određivanju izolata uzorka ne smije biti iznad 15 %.

—

Nekorigirani rezultati referentnih uzoraka izraženi u BEQ (slijepa vrijednost i ciljna razina) će se koristiti za ocjenu izvedivosti bioanalitičke metode kroz kontinuirano vremensko razdoblje.

—

Dijagrami kontrole kvalitete (QC) za postupke sa slijepim uzorcima i svaku vrstu referentnog uzorka će se bilježiti i provjeravati kako bi se osiguralo da je izvedivost analiza u skladu sa zahtjevima, a posebno za postupak sa slijepim uzorcima u pogledu zahtijevane najmanje razlike do donjeg dijela radnog raspona i za referentne uzorke u pogledu unutar laboratorijske obnovljivosti. Postupke sa slijepim uzorcima je potrebno dobro kontrolirati kako bi se izbjegli lažno sukladni rezultati kada se oduzimaju.

—

Rezultati analiza GC/HRMS sumnjivih uzoraka i 2 do 10 % sukladnih uzoraka (najmanje 20 uzoraka po matrici) će se sakupiti i koristiti za procjenu izvedivosti orijentacijske metode i odnosa između BEQ i TEQ. Ova baza podataka se može koristiti za re-evaluaciju cut-off vrijednosti koje se primjenjuju na rutinske uzorke za validirane matrice.

—

Uspješna izvedivost metode može se također dokazati prstenastim probama. Rezultati uzoraka analiziranih prstenastim probama koje uključuju raspon koncentracija od npr. 2 × najvećih dopuštenih količina, mogu također biti uključeni u procjenu učestalosti lažno sukladnih rezultata, ako laboratorij može dokazati uspješnu izvedivost. Uzroci uključuju najčešće uzorke kongenera, koji predstavljaju različite izvore.

—

Tijekom incidenata se mogu ponovo procijeniti cut-off vrijednosti uzimajući u obzir posebne uzorke matrica i kongenera koji se pojavljuju u incidentu.

—

U onoj mjeri u kojoj analitički postupak dopušta, analitički rezultati moraju sadržavati količine pojedinačnih PCDD/F i kongenera dioksinu sličnih PCB-a i treba ih definirati kao donje, gornje ili srednje kako bi se u izviješće uključilo što više podataka o rezultatima i na taj način omogućila interpretacija rezultata prema posebnim zahtjevima.

—

U izvješće je potrebno uključiti i metodu koja se koristi za ekstrakciju PCDD/F, dioksinu sličnih PCB-a i masti. Udio masti u uzorku se određuje i iskazuje za uzorke hrane s najvećim dopuštenim količinama ili rasponima za pokretanje postupka određenim na temelju masti i očekivanom koncentracijom masti u rasponu od 0 – 2 % (u skladu s važećim zakonodavstvom), za druge uzorke je određivanje udjela masti neobavezno.

—

Iskorištenja pojedinih unutarnjih standarda moraju biti navedena u slučaju da su izvan raspona navedenog u točki 7.2., u slučaju da je dobiveni rezultat veći od najvećih dopuštenih količina, a u drugim slučajevima na zahtjev.

—

S obzirom da mjernu nesigurnost treba uzeti u obzir pri odluci o sukladnosti uzorka, taj parametar je također potrebno navesti. Stoga se rezultati analize prikazuju kao × +/- U, gdje je x rezultat analize, a U je proširena mjerna nesigurnost koristeći faktor pokrivanja 2, čime se dobiva razina pouzdanosti od 95 %. Određuju li se odvojeno PCDD/F i dioksinu slični PCB-ovi, tada se zbroj procijenjene proširene nesigurnosti za pojedinačne rezultate analiza PCDD/F i dioksinu sličnih PCB-a koristi za zbroj PCDD/F i dioksinu sličnih PCB-a.

—

Ako se uzima u obzir mjerna nesigurnost primjenom CCα (kako je opisano u Prilogu II. točki IV.2) tada se mora navesti i taj parametar.

—

Rezultati se moraju iskazati u istim mjernim jedinicama i zaokružiti (barem) na jednak broj decimalnih mjesta, kako je određeno u Uredbi (EZ) br. 1881/2006.

—

Rezultat orijentacijske metode se izražava kao sukladan ili se za njega sumnja da je nesukladan („sumnjiv”).

—

Nadalje, rezultat za PCDD/F i/ili dioksinu slične PCB-ove se može izraziti u bioanalitičkim ekvivalentima (ne TEQ) (vidjeti Prilog III. točku 2).

—

Ako se pri izračunu vrijednosti BEQ navede mjerna nesigurnost, npr. kao standardna devijacija, mora se temeljiti barem na trostrukoj analizi (uključujući ekstrakciju, čišćenje i određivanje odgovora testa).

—

Za uzorke s odgovorom ispod granice izvještavanja navodi se da su ispod granice izvještavanja.

—

Za svaku vrstu uzorka matrice se u izvještaju mora navesti ciljna razina (najveća dopuštena količina, prag za pokretanje postupka) na kojoj se procjena temelji.

—

U izvještaju se mora navesti vrsta testa koji se koristi, osnovno načelo testa i vrsta kalibracije.

—

U izvješće je potrebno uključiti i metodu koja se koristi za ekstrakciju PCDD/F, dioksinu sličnih PCB-a i masti. Udio masti u uzorku se određuje i iskazuje za uzorke hrane s najvećim dopuštenim količinama ili pragovima za pokretanje postupka određenim na temelju masti i očekivanom koncentracijom masti u rasponu od 0 – 2 % (u skladu s važećim zakonodavstvom), za druge uzorke je određivanje udjela masti neobavezno.

—

Relativno retencijsko vrijeme u odnosu na interne standarde ili referentne standarde (prihvaćena devijacija od +/- 0,25 %).

—

Plinsko kromatografsko odvajanje svih šest indikatorskih PCB-a (PCB 28, PCB 52, PCB 101, PCB 138, PCB 153 i PCB 180) od interferirajućih tvari, posebno ko-eluiranih PCB-ova, a posebno ako su uzorci u rasponu zakonski dozvoljenih granica i nesukladnost se mora potvrditi.

Napomena: Kongeneri za koje je često ustanovljeno da ko-eluiraju su npr. PCB 28/31, PCB 52/69 i PCB 138/163/164. Za GC/MS se također moraju uzeti u obzir moguće interferencije fragmenata viših kloriranih kongenera.

—

Za GC/MS tehnike:

—

Za GC/ECD:

Potvrda rezultata koji prelaze toleranciju s dvije kolone GC sa stacionarnim fazama različitog polariteta.

—

Korištenje primjerenih internih standarda s fizikalno-kemijskim svojstvima koji odgovaraju predmetnim analitima.

—

Dodavanje internih standarda:

—

Zahtjevi za metode u kojima se koristi svih šest indikatorskih kongenera PCB-a označenih izotopima:

—

Zahtjevi za metode u kojima se ne koristi svih šest izotopski označenih internih standarda ili se koriste drugi interni standardi:

—

Iskorištenje neoznačenih kongenera se provjerava analizom uzoraka s dodatkom ili kontrolnih uzoraka s koncentracijama u rasponu ciljne razine. Prihvatljivo iskorištenje za te kongenere je između 70 i 120 %.

—

U onoj mjeri u kojoj analitički postupak dopušta, analitički rezultati moraju sadržavati količine pojedinačnih PCB kongenera i treba ih definirati kao donje, gornje ili srednje kako bi se u izviješće uključilo što više podataka o rezultatima i na taj način omogućila interpretacija rezultata prema posebnim zahtjevima.

—

U izvješće je potrebno uključiti i metodu koja se koristi za ekstrakciju PCB-a i masti. Udio masti u uzorku se određuje i iskazuje za uzorke hrane s najvećim dopuštenim količinama određenim na temelju masti i očekivanom koncentracijom masti u rasponu od 0 – 2 % (u skladu s važećim zakonodavstvom), za druge uzorke je određivanje udjela masti neobavezno.

—

Iskorištenja pojedinih unutarnjih standarda moraju biti navedena u slučaju da su izvan raspona navedenog u točki 6., u slučaju da je dobiveni rezultat veći od najvećih dopuštenih količina, a u drugim slučajevima na zahtjev.

—

S obzirom da mjernu nesigurnost treba uzeti u obzir pri odluci o sukladnosti uzorka, taj parametar je također potrebno navesti. Stoga se rezultati analize prikazuju kao × +/- U, gdje je x rezultat analize, a U je proširena mjerna nesigurnost koristeći faktor pokrivanja 2, čime se dobiva razina pouzdanosti od 95 %.

—

Ako se uzima u obzir mjerna nesigurnost primjenom CCα (kako je opisano u Prilogu II. točki IV.1.) tada se mora navesti i taj parametar.

—

Rezultati se moraju iskazati u istim mjernim jedinicama i zaokružiti (barem) na jednak broj decimalnih mjesta, kako je određeno u Uredbi (EZ) br. 1881/2006.