Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32010L0023

    Direktiva Vijeća 2010/23/EU od 16. ožujka 2010. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost u vezi s neobaveznom i privremenom primjenom mehanizma obrnutog zaduženja za pružanje određenih usluga koje su podložne prijevari

    SL L 72, 20.3.2010, p. 1–2 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    Ovaj dokument objavljen je u određenim posebnim izdanjima (HR)

    Legal status of the document No longer in force, Date of end of validity: 30/06/2015

    ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2010/23/oj

    09/Sv. 002

    HR

    Službeni list Europske unije

    244


    32010L0023


    L 072/1

    SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

    16.03.2010.


    DIREKTIVA VIJEĆA 2010/23/EU

    od 16. ožujka 2010.

    o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost u vezi s neobaveznom i privremenom primjenom mehanizma obrnutog zaduženja za pružanje određenih usluga koje su podložne prijevari

    VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

    uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 113.,

    uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

    uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

    uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

    u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom,

    budući da:

    (1)

    Direktivom Vijeća 2006/112/EZ (3) pobliže je naznačeno da je svaki porezni obveznik koji obavlja transakcije koje uključuju oporezivu isporuku robe i usluga obvezan plaćati porez na dodanu vrijednost (PDV). Međutim, u slučaju prekograničnih transakcija i za određene visoko rizične domaće sektore, kao što su graditeljstvo ili otpad, predviđen je prijenos obveze plaćanja PDV-a na osobu kojoj su roba ili usluge isporučene.

    (2)

    S obzirom na ozbiljnost utaje PDV-a, državama je članicama potrebno omogućiti da privremeno primjenjuju mehanizme kojima se obveza plaćanja PDV-a prebacuje na osobu na koju su prenesena prava na emisiju stakleničkih plinova, kako je utvrđeno u članku 3. Direktive 2003/87/EZ (4), kao i druge jedinice koje se mogu koristiti radi usklađivanja s navedenom Direktivom.

    (3)

    Uvođenje takvog mehanizma koji bi se koristio za navedene usluge koje su, u skladu s nedavnim iskustvima, posebno podložne prevari, za razliku od njegove opće primjene, ne bi smjelo negativno utjecati na temeljna načela sustava PDV-a, kao što je obročno plaćanje PDV-a.

    (4)

    Države članice bi trebale izraditi izvješće o procjeni primjene mehanizma kako bi se omogućilo ocjenjivanje njegove učinkovitosti.

    (5)

    Kako bi se na transparentan način ocijenio učinak primjene mehanizma na neovlaštene aktivnosti, izvješća o procjeni koja sastavljaju države članice trebaju biti utemeljena na prethodno propisanim kriterijima koje su utvrdile države članice. Svakom takvom procjenom je potrebno jasno ocijeniti razinu prevare prije i nakon primjene mehanizma i sve pomake u trendovima neovlaštenih aktivnosti koji su njezina posljedica, uključujući isporuku ostalih usluga. U izvještaju je također potrebno ocijeniti troškove usklađivanja koje će snositi porezni obveznici.

    (6)

    Svaka država članica koja otkrije pomak u trendu prijevarnih aktivnosti na svom području u vezi s uslugama na temelju ove Direktive treba sastaviti izvješće s tim u vezi.

    (7)

    Kako bi se svim državama članicama omogućila primjena takvog mehanizma, potrebno je posebno izmijeniti Direktivu 2006/112/EZ.

    (8)

    S obzirom da države članice nisu u mogućnost u dovoljnoj mjeri postići ciljeve ove Direktive, a posebno riješiti problem prijevare u vezi PDV-a uporabom privremene mjere koja odstupa od postojećih pravila Unije, te je iste moguće lakše postići na razini Unije, Unija može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, kako je utvrđeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom razmjernosti, kako je utvrđeno u ovom članku, ova Direktiva ne premašuje ono što je potrebno kako bi se postigao navedeni cilj.

    (9)

    Direktivu 2006/112/EZ treba stoga na odgovarajući način izmijeniti,

    DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

    Članak 1.

    U Direktivi 2006/112/EZ, umeće se sljedeći članak:

    „Članak 199.a

    1.   Države članice mogu do 30. lipnja 2015. za minimalno razdoblje od dvije godine propisati da je obveznik plaćanja PDV-a porezni obveznik za kojeg je izvršena bilo koja od sljedećih isporuka:

    (a)

    prijenos prava na emisiju stakleničkih plinova, kako je definirano u članku 3. Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice (5), koji je prenosiv u skladu s člankom 12. navedene Direktive;

    (b)

    prijenos ostalih jedinica koje subjekti mogu koristiti za usklađivanje s navedenom Direktivom.

    2.   Države članice obavješćuju Komisiju o uporabi mehanizma navedenog u stavku 1. prilikom njegovog uvođenja, te su joj obvezne dostaviti sljedeću informaciju:

    (a)

    izjavu o području primjene mjera kojima se primjenjuje mehanizam, i detaljan opis pratećih mjera, uključujući obvezu izvješćivanja za porezne obveznike i sve mjere nadzora;

    (b)

    mjerila ocjenjivanja radi usporedbe između prijevarnih aktivnosti u vezi s uslugama navedenima u stavku 1. prije primjene mehanizma i nakon nje i prijevarnih aktivnosti u vezi s ostalim uslugama prije primjene mehanizma i nakon nje, te o svakom porastu drugih oblika prijevarnih aktivnosti prije primjene mehanizma i nakon nje;

    (c)

    datum početka i razdoblje koje je potrebno obuhvatiti mjerama koje primjenjuju navedeni mehanizam.

    3.   Države članice koje primjenjuju mehanizam naveden u stavku 1. su obvezne, na temelju kriterija procjene navedenih u stavku 2. točki (b), podnijeti izvješće Komisiji najkasnije 30. lipnja 2014. U izvješću je potrebno jasno navesti koja je informacija povjerljive prirode, a koju je dopušteno objaviti.

    U izvještaju je potrebno navesti detaljnu procjenu ukupne učinkovitosti i uspješnosti mjera, a posebno u vezi:

    (a)

    učinka na prijevarne aktivnosti u vezi s isporukom usluga obuhvaćenih navedenom mjerom;

    (b)

    mogućeg pomaka prijevarnih aktivnosti na robu ili druge usluge;

    (c)

    troškova usklađivanja koje snose porezni obveznici, a koji proizlaze iz navedene mjere.

    4.   Svaka država članica koja je u trenutku stupanja na snagu ovog članka uočila pomak u trendovima prijevarnih aktivnosti na svom državnom području u vezi s uslugama navedenima u stavku 1., obvezna je Komisiji podnijeti izvješće o tome najkasnije 30. lipnja 2014.

    Članak 2.

    Države članice koje odluče primijeniti mehanizam naveden u članku 199.a stavku 1. Direktive 2006/112/EZ obvezne su na početku primjene mehanizma Komisiji dostaviti odredbe mjere kojom se mehanizam primjenjuje.

    Članak 3.

    Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

    Članak 4.

    Ova se Direktiva primjenjuje do 30. lipnja 2015.

    Članak 5.

    Ova je Direktiva upućena državama članicama.

    Članak 6.

    Ova se Direktiva objavljuje u Službenom listu Europske unije.

    Sastavljeno u Bruxellesu 16. ožujka 2010.

    Za Vijeće

    Predsjednik

    E. SALGADO


    (1)  Mišljenje od 10. veljače 2010. (još nije objavljeno u Službenom listu).

    (2)  Mišljenje od 21. siječnja 2010. (još nije objavljeno u Službenom listu).

    (3)  SL L 347, 11.12.2006., str. 1.

    (4)  Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava za trgovanje pravima na emisiju stakleničkih plinova unutar Zajednice (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.).

    (5)  SL L 275, 25.10.2003., str. 32.”


    Top