13/Sv. 041

HR

Službeni list Europske unije

3

---

32005L0055

---

L 275/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

28.09.2005.

---

DIREKTIVA 2005/55/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 28. rujna 2005.

o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na mjere koje treba poduzeti protiv emisije plinovitih i krutih onečišćujućih tvari iz motora s kompresijskim paljenjem, za primjenu u vozilima i emisije plinovitih onečišćujućih tvari iz motora s vanjskim izvorom paljenja koji kao gorivo koriste prirodni plin ili ukapljeni naftni plin za primjenu u vozilima

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 95.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

(1)

Direktiva Vijeća 88/77/EEZ od 3. prosinca 1987. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na mjere koje treba poduzeti protiv emisije plinovitih onečišćivača iz dizelskih motora za uporabu u vozilima, te emisija plinovitih onečišćivača iz motora s vanjskim izvorom paljenja, koji rabe prirodni plin ili ukapljeni naftni plin, za uporabu u vozilima (3) je jedna od zasebnih direktiva u skladu s postupkom homologacije, koji je utvrđen Direktivom Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (4). Direktiva 88/77/EEZ je znatno izmijenjena nekoliko puta da bi se postupno uvela stroža ograničenja za emisiju onečišćivača. Budući da se trebaju donijeti daljnje izmjene, treba se preinačiti u svrhu jasnoće.

(2)

Direktiva Vijeća 91/542/EEZ (5), o izmjeni Direktiva 88/77/EEZ, Direktiva 1999/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 1999. o usklađivanju zakonodavstava država članica koje se odnosi na mjere koje treba poduzeti protiv emisija plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica iz motora s kompresijskim paljenjem, za uporabu u vozilima, te emisija plinovitih onečišćivača iz motora s vanjskim izvorom paljenja koji upotrebljavaju prirodni plin ili ukapljeni naftni plin za uporabu u vozilima i izmjenjuje Direktivu Vijeća 88/77/EEZ (6) i Direktiva Komisije 2001/27/EZ (7) kojom se prilagođava tehničkom napretku Direktiva Vijeća 88/77/EEZ uveli su odredbe koje su, iako neovisne, blisko povezane sa shemom uspostavljenom u okviru Direktive 88/77/EEZ. Te neovisne odredbe trebaju se potpuno integrirati u prerađenu Direktivu 88/77/EEZ u svrhu jasnoće i pravne sigurnosti.

(3)	Nužno je da sve države članice donesu iste zahtjeve, kako bi, posebno, omogućile provedbu, za svaki tip vozila, sustava EZ homologacije tipa, što je predmet Direktive 70/156/EEZ.

(4)	Program Komisije za kakvoću zraka, emisije u cestovnom prometu, goriva i tehnologije za smanjenje emisija, dalje u tekstu „prvi ‚Auto-ulje’ program” pokazao je da su potrebna daljnja smanjivanja emisija onečišćivača iz teških vozila u namjeri da se postignu buduće norme za kakvoću zraka.

(5)

Sniženja graničnih vrijednosti emisija koja se primjenjuju od 2000., koja odgovaraju smanjenju od 30 % u emisijama ugljičnog monoksida, ukupnih ugljikovodika, dušikovih oksida i čestica, određeni su programom ‚„Auto-ulje” kao ključne mjere za postizanje kakvoće zraka, srednjoročno. Smanjenje od 30 % u zacrnjenja dima ispuha trebao bi dodatno doprinijeti smanjenju čestica. Dodatna sniženja graničnih vrijednosti emisija koja se primjenjuju od 2005., koja odgovaraju dodatnim sniženjima od 30 % za ugljični monoksid, ukupne ugljikovodike, dušikove okside i od 80 % za čestice trebala bi uvelike doprinijeti poboljšanju kakvoće zraka, srednjoročno i dugoročno. Dodatno ograničenje za dušikove okside, primjenjivo u 2008. godini, trebalo bi rezultirati daljnjim sniženjem od 43 % granične vrijednosti emisije za taj onečišćivač.

(6)

Homologacijska ispitivanja za plinovite onečišćivače i onečišćujuće čestice i zacrnjene dima primjenjuju se da bi se omogućila reprezentativnija ocjena emisija pri radu motora pod uvjetima ispitivanja koji više sliče onim uvjetima koje susreću vozila u prometu. Od 2000., uobičajeni motori s kompresijskim paljenjem i motori s kompresijskim paljenjem na koje su postavljeni određeni tipovi opreme za kontrolu emisija, ispitani su u ispitnom ciklusu s ustaljenim uvjetima i koristeći novi ciklus ispitivanja s dinamičkim opterećenjem za zacrnjenje dima. Motori s kompresijskim paljenjem na koje su postavljeni napredni sustavi za kontrolu emisija, dodatno su ispitani s novim ispitnim ciklusom s prijelaznim uvjetima. Od 2005., svi motori s kompresijskim paljenjem trebaju se ispitati u svim tim ispitnim ciklusima. Motori na plin ispituju se samo u novom ispitnom ciklusu s prijelaznim uvjetima.

(7)	Pod svim nasumce izabranim uvjetima opterećenja unutar određenog radnog područja, granične vrijednosti ne smiju se prijeći za više od odgovarajućeg postotka.

(8)

Postavljanjem novih normi i postupaka ispitivanja, nužno je uzeti u obzir utjecaj budućeg rasta prometa u Zajednici na kakvoću zraka. Rad koji je Komisija poduzela na ovom području pokazao je da je automobilska industrija u Zajednici napravila velike korake u usavršavanju tehnologije, omogućujući značajno smanjenje u emisiji plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica. Međutim, još uvijek je potrebno tražiti daljnja poboljšanja u području graničnih vrijednosti emisija i drugih tehničkih zahtjeva, u interesu zaštite okoliša i javnog zdravlja. Konačno, rezultati tekućeg istraživanja o značajkama mikročestica trebaju se uzeti u obzir u svim budućim mjerama.

(9)	Nužna su daljnja poboljšanja u kakvoći motornih goriva, s ciljem učinkovitog i dugotrajnog rada sustava za kontrolu emisija u uporabi.

(10)

Nove odredbe za sustav ugrađene dijagnostike (OBD) trebaju se uvesti od 2005., kako bi se omogućilo trenutačno otkrivanje oštećenja ili otkaza opreme za kontrolu emisija motora. To bi trebalo povećati mogućnost dijagnostike i popravka, značajno poboljšavajući održivost značajka emisija kod teških vozila u uporabi. Budući da je OBD za teške Dieselove motore, na svjetskoj razini, u ranom stadiju, u Zajednicu se treba uvesti u dvije faze kako bi se omogućio razvoj sustava, tako da OBD sustav ne daje pogrešne podatke. Da bi se pomoglo državama članicama u osiguravanju da vlasnici i korisnici teških vozila ispune svoju obvezu da poprave greške na koje ukazuje OBD sustav, treba se zabilježiti prijeđena udaljenost ili vrijeme koje je proteklo od trenutka kad je greška signalizirana vozaču.

(11)

Motorima s kompresijskim paljenjem svojstvena je dugotrajnost i pokazali su da, uz ispravno i učinkovito održavanje, mogu održati visoku razinu radnih značajka emisija na značajno dugim udaljenostima koje provezu teška vozila tijekom komercijalnog djelovanja. Međutim, buduće norme za emisije potaknut će uvođenje kontrolnih sustava za smanjenje emisije nizvodno od motora, kao što su sustavi za uklanjanje NOx plinova, filtri za čestice iz Dieselovih motora i sustavi koji su kombinacija to oboje te, možda, drugi sustavi koji se tek trebaju definirati. Stoga je nužno odrediti zahtjev za vijek trajanja na kojemu se mogu temeljiti postupci za osiguravanje sukladnosti sustava za kontrolu emisija nekog motora za vrijeme tog referentnog razdoblja. Pri utvrđivanju takvog zahtjeva, trebaju se uzeti u obzir znatne udaljenosti koje prevoze teška vozila, potreba za uključivanjem odgovarajućeg i pravovremenog održavanja te mogućnost homologacije vozila kategorije N1, u skladu s ovom Direktivom ili Direktivom Vijeća 70/220/EEZ od 20. ožujka 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica o mjerama koje se poduzimaju protiv onečišćenja zraka emisijama iz motornih vozila (8).

(12)

Državama članicama treba se omogućiti, pomoću poreznih poticaja, da pospješe stavljanje na tržište onih vozila koja ispunjavaju zahtjeve koji su doneseni na razini Zajednice, pod uvjetom da takvi poticaji zadovoljavaju odredbe Ugovora i zadovoljavaju određene uvjete koji su namijenjeni prevenciji narušavanja unutarnjeg tržišta. Ova Direktiva ne utječe na pravo država članica da uključe emisije onečišćivača i drugih tvari u osnovu za izračunavanje poreza na motorna vozila u cestovnom prometu.

(13)

Budući da su neki od poreznih poticaja državne potpore na temelju članka 87., stavka 1. Ugovora, morali bi se prijaviti Komisiji, na temelju članka 88., stavka 3. Ugovora, u svrhu ocjene u skladu s važećim kriterijima istovrijednosti. Prijava takvih mjera, u skladu s ovom Direktivom, treba se izvršiti bez obzira na obvezu izvještavanja, na temelju članka 88., stavka 3. Ugovora.

(14)	S ciljem pojednostavljenja i ubrzanja postupka, Komisiji bi se morao povjeriti zadatak donošenja mjera koje provode temeljne odredbe utvrđene u ovoj direktivi, kao i mjera za prilagođavanje priloga ovoj Direktivi znanstvenom i tehničkom napretku.

(15)	Mjere koje su potrebne za provedbu ove Direktive i njezina prilagodba znanstvenom i tehničkom napretku moraju se donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (9).

(16)	Komisija treba preispitivati potrebe za uvođenjem ograničenja emisija za onečišćivače koji su još neregulirani, a koji se javljaju kao posljedica šire uporabe novih alternativnih goriva i novih sustava za kontrolu ispušnih emisija.

(17)	Komisija treba podnositi prijedloge koje smatra prikladnima za daljnju fazu za granične vrijednosti za emisije NOx i čestica, što je prije moguće.

(18)

Budući da cilj ove Direktive, to jest, uspostavljanje unutarnjeg tržišta kroz uvođenje zajedničkih tehničkih zahtjeva koji se odnose na emisije plinova i čestica za sve tipove vozila, države članice ne mogu dosegnuti na zadovoljavajući način te se stoga može, zbog opsega mjera, bolje postići na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti, kao što je utvrđeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom razmjernosti, kao što je utvrđeno u tom članku, ova Direktiva ne izlazi izvan onoga što je potrebno da bi se postigao taj cilj.

(19)	Obveza prenošenja ove Direktive u nacionalno zakonodavstvo morala bi se ograničiti na one odredbe koje predstavljaju znatnu promjenu u usporedbi s prijašnjim Direktivama. Obveza prenošenja odredaba koje su nepromijenjene proizlazi iz prijašnjih Direktiva.

(20)	Ova Direktiva ne smije utjecati na obveze država članica u vezi vremenskih ograničenja za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo i primjenu Direktiva navedenih u Prilogu IX., dijelu B.

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„vozilo” znači bilo koje vozilo kako je određeno člankom 2. Direktive 70/156/EEZ i koje se pokreće motorom s kompresijskim paljenjem ili motorom na plin, uz izuzeće vozila kategorije M1 čija je najveća tehnički dopuštena ukupna masa ili jednaka 3,5 tone, ili manja;

(b)	„motor s kompresijskim paljenjem ili motor na plin” znači pokretni pogonski izvor vozila za koji se može dodijeliti homologacija kao zasebnoj tehničkoj jedinici, kako je određeno člankom 2. Direktive 70/156/EEZ;

(c)	„ekološki izrazito prihvatljivo vozilo (EEV)” znači vozilo pokretano motorom koji zadovoljava dopuštene granične vrijednosti za emisiju utvrđene u retku C tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I.

Članak 2.

Obveze država članica

1.   Za tipove motora s kompresijskim paljenjem ili motora na plin i tipove vozila koje pogone motori s kompresijskim paljenjem ili motori na plin, gdje nisu zadovoljeni zahtjevi utvrđeni u prilozima I. do VIII., a posebno gdje emisije plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica i zacrnjenje dima iz motora ne zadovoljavaju granične vrijednosti utvrđene u retku A tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I., države članice će:

(a)	odbiti dodjeljivanje EZ homologacije tipa prema članku 4., stavku 1. Direktive 70/156/EEZ; i

(b)	odbiti nacionalnu homologaciju tipa.

2.   Osim u slučaju vozila i motora koji su namijenjeni izvozu u treće zemlje ili zamjenskih motora za vozila u uporabi, gdje nisu zadovoljeni zahtjevi utvrđeni u prilozima I. do VIII., a posebno gdje emisije plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica i zacrnjenje dima iz motora ne zadovoljavaju granične vrijednosti utvrđene u retku A tablice u odjeljku 6.2.1. Priloga I., države članice će:

(a)	smatrati potvrde o sukladnosti koje prate nova vozila ili nove motore prema Direktivi 70/156/EEZ dalje nevažećim u smislu članka 7., stavka 1. te Direktive; i

(b)	zabraniti registraciju, prodaju, stavljanje u uporabu ili samu uporabu novih vozila koje pogoni motor s kompresijskim paljenjem ili motorna plin te prodaju ili uporabu novih motora s kompresijskim paljenjem ili na plin.

3.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2., s učinkom od 1. listopada 2003. i osim u slučaju vozila i motora koji su namijenjeni izvozu u treće zemlje ili zamjenskih motora za vozila u uporabi, za tipove motora na plin i tipove vozila koje pogoni motor na plin koji ne zadovoljavaju zahtjeve određene u prilozima I. do VIII., države članice će:

(a)	smatrati potvrde o sukladnosti koje prate nova vozila ili nove motore prema Direktivi 70/156/EEZ dalje nevažećim u smislu članka 7., stavka 1. te Direktive; i

(b)	zabraniti registraciju, prodaju, stavljanje u uporabu ili samu uporabu novih vozila i prodaju ili uporabu novih motora.

4.   Ako su zadovoljeni zahtjevi koji su navedeni u prilozima I. do VIII. i u člancima 3. i 4., posebno gdje emisije plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica i zacrnjenje dima iz motora zadovoljavaju granične vrijednosti navedene u retku B1 ili retku B2 ili dopuštene granične vrijednosti navedene u retku C tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I., zbog koji se odnose na plinovite onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica i zacrnjenje dima u emisijama iz motora, nijedna država članica ne može:

(a)	odbiti dodjeljivanje EZ homologacije tipa prema članku 4., stavku 1. Direktive 70/156/EEZ ili dodjeljivanje nacionalne homologacije za tip vozila koje pogoni motor s kompresijskim paljenjem ili motor na plin;

(b)	zabraniti registraciju, prodaju, stavljanje u uporabu ili samu uporabu novih vozila koje pogoni motor s kompresijskim paljenjem ili motor na plin;

(c)	odbiti dodjeljivanje EZ homologacije tipa za tip motora s kompresijskim paljenjem ili motora na plin;

(d)	zabraniti prodaju ili uporabu novih motora s kompresijskim paljenjem ili motora na plin;

5.   S učinkom od 1. listopada 2005., za tipove motora s kompresijskim paljenjem ili motora na plin i tipove vozila koje pogone motori s kompresijskim paljenjem ili motori na plin koji ne zadovoljavaju zahtjeve navedene u prilozima I. do VIII. i u člancima 3. i 4., a posebno gdje emisije plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica i zacrnjenje dima iz motora ne zadovoljavaju granične vrijednosti navedene u redu B1 ili redu B2 tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I., države članice će:

(a)	odbiti dodjeljivanje EZ homologacije tipa prema članku 4., stavku 1. Direktive 70/156/EEZ; i

(b)	odbiti nacionalnu homologaciju.

6.   S učinkom od 1. listopada 2006. i osim u slučaju vozila i motora koji su namijenjeni izvozu u treće zemlje ili zamjenskih motora za vozila u uporabi, gdje nisu zadovoljeni zahtjevi utvrđeni u prilozima I. do VIII., a posebno gdje emisije plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica i zacrnjenje dima iz motora ne zadovoljavaju granične vrijednosti navedene u redu B1 tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I., države članice će:

(a)	smatrati potvrde o sukladnosti koje prate nova vozila ili nove motore prema Direktivi 70/156/EEZ dalje nevažećim u smislu članka 7., stavka 1. te Direktive; i

(b)	zabraniti registraciju, prodaju, stavljanje u uporabu ili samu uporabu novih vozila koje pogoni motor s kompresijskim paljenjem ili motor na plin i prodaju ili uporabu novih motora s kompresijskim paljenjem ili motora na plin.

7.   S učinkom od 1. listopada 2008., za tipove motora s kompresijskim paljenjem ili motora na plin i tipove vozila koje pogoni motor s kompresijskim paljenjem ili motor na plin koji ne zadovoljavaju zahtjeve navedene u prilozima I. do VIII. i u člancima 3. i 4., a posebno gdje emisije plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica i zacrnjenje dima iz motora ne zadovoljavaju granične vrijednosti navedene u retku B2 tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I., države članice će:

(a)	odbiti dodjeljivanje EZ homologacije tipa prema članku 4., stavku 1. Direktive 70/156/EEZ; i

(b)	odbiti nacionalnu homologaciju tipa.

8.   S učinkom od 1. listopada 2009. i osim u slučaju vozila i motora koji su namijenjeni izvozu u treće zemlje ili zamjenskih motora za vozila u uporabi, gdje nisu zadovoljeni zahtjevi navedeni u prilozima I. do VIII. i u člancima 3. i 4., a posebno gdje emisije plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica i zacrnjenje dima iz motora ne zadovoljavaju granične vrijednosti navedene u retku B2 tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I., države članice će:

(a)	smatrati potvrde o sukladnosti koje prate uz nova vozila ili nove motore prema Direktivi 70/156/EEZ dalje nevažećim za potrebe članka 7., stavka 1. te Direktive; i

(b)	zabraniti registraciju, prodaju, stavljanje u uporabu ili samu uporabu novih vozila koje pogoni motor s kompresijskim paljenjem ili motor na plin i prodaju ili uporabu novih motora s kompresijskim paljenjem ili motora na plin.

9.   U skladu sa stavkom 4., motor koji zadovoljava zahtjeve navedene u prilozima I. do VIII., i posebno, zadovoljava granične vrijednosti navedene u retku C tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I., smatra se da zadovoljava zahtjeve navedene u stavcima 1., 2. i 3.

U skladu sa stavkom 4., motor koji zadovoljava zahtjeve navedene u prilozima I. do VIII. i u člancima 3. i 4., i posebno, zadovoljava granične vrijednosti navedene u retku C tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I., smatra se da zadovoljava zahtjeve navedene u stavcima 1. do 3. i 5. do 8.

10.   Za motore s kompresijskim paljenjem ili motore na plin koji moraju zadovoljavati granične vrijednosti navedene u odjeljku 6.2.1. Priloga I. prema sustavu homologacije tipa, vrijedi sljedeće:

pod svim nasumce izabranim uvjetima opterećenja, koja pripadaju određenom području ispitivanja, a s izuzetkom određenih uvjeta rada motora koji nisu podložni takvoj odredbi, emisije koje su uzorkovane tijekom vremenskog trajanja kratkog poput 30 sekundi ne smiju prekoračiti za više od 100 % granične vrijednosti koje su navedene u recima B2 i C, tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I. Područje ispitivanja za koje vrijedi postotak koji se ne smije prekoračiti, izuzeti uvjeti rada motora i drugi odgovarajući uvjeti moraju se odrediti u skladu s postupkom navedenim u članku 7., stavku 1.

Članak 3.

Trajnost sustava za kontrolu emisija

1.   Od 1. listopada 2005., za nove homologacije tipa, i od 1. listopada 2006., za sve homologacije tipa, proizvođač mora dokazati da motor s kompresijskim paljenjem ili motor na plin koji je homologiran pozivanjem na granične vrijednosti navedene u retku B1 ili B2 ili retku C tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I. treba zadovoljavati one granične vrijednosti za vijek trajanja od:

(a)	100 000 km ili pet godina, što god je prije, u slučaju motora koji se ugrađuju na vozila kategorije N1 i M2;

(b)	200 000 km ili šest godina, što god je prije, u slučaju motora koji se ugrađuju na vozila kategorije N2, N3 s najvećom tehnički dopuštenom masom koja ne prelazi 16 tona i M3 razreda I, razreda II i razreda A, i razreda B s najvećom tehnički dopuštenom masom koja ne prelazi 7,5 tona;

(c)	500 000 km ili sedam godina, što god je prije, u slučaju motora koji se ugrađuju na vozila kategorije N3 s najvećom tehnički dopuštenom masom koja prelazi 16 tona i M3, razreda III i razreda B s najvećom tehnički dopuštenom masom koja prelazi 7,5 tona;

Od 1. listopada 2005., za nove tipove, i od 1. listopada 2006., za sve tipove, homologacije koje se dodjeljuju vozilima također će zahtijevati potvrđivanje ispravnog rada uređaja za kontrolu emisija tijekom uobičajenog vijeka vozila u normalnim uvjetima korištenja (sukladnost vozila u uporabi koja su ispravno održavana i korištena).

2.   Mjere za provedbu stavka 1. moraju se donijeti najkasnije do 28. prosinca 2005.

Članak 4.

Sustavi ugrađene dijagnostike

1.   Od 1. listopada 2005. za nove homologacije vozila i od 1. listopada 2006. za sve homologacije, na motor s kompresijskim paljenjem koji je homologiran prema graničnim vrijednostima za emisije, navedene u retku B1 ili retku C tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I. ili na vozilo koje pogoni takav motor, mora se ugraditi sustav ugrađene dijagnostike (OBD) koji signalizira prisutnost greške vozaču ako su prekoračene OBD granične vrijednosti, navedene u retku B1 ili retku C tablice u stavku 3.

U slučaju sustava za naknadnu obradu (pročišćavanje) ispušnih plinova, OBD sustav može pratiti svako značajno funkcionalno oštećenje bilo kojeg od sljedećeg:

(a)	katalizatora, kada je ugrađen kao zasebna jedinica, bez obzira je li ili nije dio sustava za smanjivanje emisije NOx ili dizelskog odvajača čestica;

(b)	sustava za smanjivanje emisije NOx kada je ugrađen;

(c)	dizelskog odvajača čestica, kada je ugrađen;

(d)	kombiniranog sustava za smanjivanje emisije NOx i dizelskog odvajača čestica.

2.   Od 1. listopada 2008. za nove homologacije i od 1. listopada 2009. za sve homologacije, na motor s kompresijskim paljenjem ili motor na plin koji je homologiran prema graničnim vrijednostima za emisije navedenima u redu B2 ili redu C tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I., ili na vozilo koje je pokretano takvim motorom, mora se ugraditi OBD sustav koji signalizira prisutnost greške vozaču ako su prekoračene OBD granične vrijednosti, navedene u retku B2 ili retku C tablice u stavku 3.

OBD sustav također uključuje vezni sklop između elektroničke upravljačke jedinice motora (EECU) i bilo kojeg drugog motora ili električnih ili elektroničkih sustava vozila koji omogućavaju unos podataka u EECU ili primaju izlazne podatke od EECU i koji utječu na ispravno funkcioniranje sustava za kontrolu emisije, kao što je vezni sklop između EECU i elektroničke upravljačke jedinice prijenosnika snage.

3.   OBD granične vrijednosti su sljedeće:

Redak	Motori s kompresijskim paljenjem
	Masa dušikovih oksida (NOx) g/kWh	Masa čestica (PT) g/kWh
B1 (2005)	7,0	0,1
B2 (2008)	7,0	0,1
C (EEV)	7,0	0,1

4.   Potpun i stalan pristup OBD podacima mora se omogućiti u svrhu ispitivanja, dijagnoze, servisiranja i popravka, u skladu s odgovarajućim odredbama Direktive 70/220/EEZ i odredbama u vezi sa zamjenskm dijelovima, pazeći na kompatibilnost s OBD sustavima.

5.   Mjere za provedbu stavaka 1., 2. i 3. moraju se donijeti najkasnije do 28. prosinca 2005.

Članak 5.

Sustavi za kontrolu emisija koji koriste potrošne reagense

U definiranju mjera koje su potrebne za provedbu članka 4., kao što je predviđeno člankom 7., stavkom 1., Komisija će, ako je prikladno, uključiti tehničke mjere, da bi bio što manji rizik da sustavi za kontrolu emisija koriste potrošive reagense koji se neodgovarajuće održavaju u upotrebi. Pored toga se, ako je prikladno, uključuju mjere da bi se osiguralo da su emisije amonijaka zbog uporabe potrošnih reagensa svedene na najmanju moguću mjeru.

Članak 6.

Porezni poticaji

1.   Države članice mogu omogućiti porezne poticaje samo s obzirom na vozila koja zadovoljavaju ovu Direktivu. Takvi poticaji zadovoljavaju odredbe Ugovora te ili stavak 2. ili stavak 3. ovog članka.

2.   Poticaji se odnose na sva nova vozila koja se nude na prodaju na tržištu države članice, koja unaprijed zadovoljavaju granične vrijednosti navedene u retku B1 ili B2 tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I.

Oni prestaju vrijediti počevši od obavezne primjene graničnih vrijednosti u retku B1, kao što je utvrđeno člankom 2., stavkom 6. ili od obavezne primjene graničnih vrijednosti u retku B2, kao što je utvrđeno člankom 2., stavkom 8.

3.   Poticaji se odnose na sva nova vozila koja se nude na prodaju na tržištu države članice, koja zadovoljavaju dopuštene granične vrijednosti navedene u retku C tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I.

4.   Pored uvjeta navedenih u stavku 1., za svaki tip vozila, poticaji ne prekoračuju dodatni trošak tehničkih rješenja koja su uvedena da bi se osiguralo zadovoljavanje graničnih vrijednosti navedenih u retku B1 ili retku B2 ili dopuštenih graničnih vrijednosti navedenih u retku C tablice u odjeljku 6.2.1. Priloga I., te trošak njihove ugradnje na vozilo.

5.   Države članice obavješćuju Komisiju o planovima za pokretanje ili promjenu poreznih poticaja koji su navedeni u ovom članku, tako da joj se ostavi dovoljno vremena da može dostaviti svoje primjedbe.

Članak 7.

Mjere za provedbu i izmjene

1.   Mjere koje su potrebne za provedbu članka 2. stavka 10., članaka 3. i 4. ove Direktive, donosi Komisija, uz pomoć Odbora koji je utemeljen člankom 13., stavkom 1. Direktive 70/156/EEZ, u skladu s postupkom navedenim u članku 13., stavku 3. iste Direktive.

2.   Izmjene ove Direktive, koje su nužne za prilagođavanje znanstvenom i tehničkom napretku, donosi Komisija, uz pomoć odbora koji je utemeljen člankom 13., stavkom 1. Direktive 70/156/EEZ, u skladu s postupkom navedenim u članku 13., stavku 3. iste Direktive.

Članak 8.

Preispitivanje i izvješća

1.   Komisija preispituje potrebu za uvođenjem novih granica za emisije koja se primjenjuju na teška vozila i motore, u odnosu na onečišćivače koji još nisu regulirani. Preispitivanje se mora temeljiti na širem tržišnom uvođenju novih alternativnih goriva i uvođenju novih sustava osposobljenih za aditive za kontrolu emisija da bi se zadovoljile buduće norme utvrđene ovom Direktivom. Prema potrebi, Komisija podnosi prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću.

2.   Komisija treba podnijeti Europskom parlamentu i Vijeću zakonodavne prijedloge o daljnjim ograničenjima za NOx i emisije čestica za teška vozila.

Prema potrebi, ona treba istražiti je li nužno postavljanje dodatnog ograničenja za broj i veličinu čestica, i, ako jest, uključiti to u prijedloge.

3.   Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće o napretku u pregovorima za svjetski usklađeni radni ciklus (WHDC).

4.   Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o zahtjevima za djelovanje ugrađenog mjernog sustava (OBM). Na temelju tog izvješća, Komisija, prema potrebi, podnosi prijedlog za mjere za obuhvaćanje tehničkih specifikacija i odgovarajućih priloga, da bi se omogućila homologacija za OBM sustave koji osiguravaju barem istovrijedne razine nadzora kao i OBD sustavi i koji su s njima usklađeni.

Članak 9.

Prenošenje

1.   Države članice donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 9. studenoga 2006.. Ako je donošenje provedbenih mjera navedenih u članku 7. odgođeno iza 28. prosinca 2005., države članice zadovoljavaju ovu obvezu datumom za prenošenje koji je predviđen u direktivi koja sadrži te provedbene mjere. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba i korelacijsku tablicu između tih odredaba i ove Direktive.

One primjenjuju ove odredbe od 9. studenoga 2006. ili, ako je donošenje provedbenih mjera navedenih u članku 7. odgođeno iza 28. prosinca 2005., od datuma za prenošenje koji je određen u direktivi koja sadrži te provedbene mjere.

Kad države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Također uključuju i izjavu da se u postojećim zakonima i drugim propisima upućivanje na direktivu koja se stavlja izvan snage ovom Direktivom smatra upućivanjem na ovu Direktivu. Načine tog upućivanja kao i formulaciju navedene izjave određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog zakonodavstva donesenih u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 10.

Stavljanje izvan snage

Direktive navedene u Prilogu IX., dijelu A, stavljaju se izvan snage s učinkom od 9. studenoga 2006., bez obzira na obveze država članica s obzirom na vremenska ograničenja za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo i primjenu direktiva navedenih u prilogu IX., dijelu B.

Upućivanja na direktive stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu X.

Članak 11.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 12.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 108, 30.4.2004., str. 32.

(2)  Mišljenje Europskog parlamenta od 9. ožujka 2004. (SL C 102 E, 28.4.2004., str. 272.) i Odluka Vijeća od 19.9.2005.

(3)  SL L 36, 9.2.1988., str. 33. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 2003.

(4)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2005/49/EZ (SL L 194, 26.7.2005., str. 12.).

(5)  SL L 295, 25.10.1991., str. 1.

(6)  SL L 44, 16.2.2000., str. 1.

(7)  SL L 107, 18.4.2001., str. 10.

(8)  SL L 76, 6.4.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2003/76/EZ (SL L 206, 15.8.2003., str. 29.).

(9)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

---

PRILOG I.

PODRUČJE PRIMJENE, DEFINICIJE I KRATICE, ZAHTJEV ZA EZ HOMOLOGACIJU TIPA, SPECIFIKACIJE I ISPITIVANJA I SUKLADNOST PROIZVODNJE

1.   PODRUČJE PRIMJENE

Ova Direktiva primjenjuje se na plinovite onečišćivače i onečišćujućih krutih čestica iz svih motornih vozila koja su opremljena motorima s kompresijskim paljenjem i na plinovite onečišćivače iz svih motornih vozila koja su opremljena motorima s vanjskim izvorom paljenja koja kao gorivo koriste prirodni plin ili ukapljeni naftni plin, te na motore s kompresijskim paljenjem i motore s vanjskim izvorom paljenja kako je navedeno u članku 1., uz iznimku onih vozila kategorije N1, N2 i M2 kojima je dodijeljena homologacija tipa u skladu s Direktivom Vijeća 70/220/EEZ od 20. ožujka 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica o mjerama koje se poduzimaju protiv onečišćenja zraka emisijama iz motornih vozila (1).

2.   DEFINICIJE I KRATICE

Za potrebe ove Direktive:

2.1.   „ciklus ispitivanja” znači slijed ispitnih točaka, svake s definiranom brzinom vrtnje i zakretnim momentom motora koje motor mora proći u ustaljenim uvjetima rada (ESC ispitivanje) ili prijelaznim radnim uvjetima (ETC i ELR ispitivanje);

2.2.   „homologacija motora (porodice motora)” znači homologacija tipa motora (porodice motora) s obzirom na razinu emisije plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica;

2.3.   „Dieselov motor” znači motor koji radi na principu kompresijskog paljenja:

2.4.   „motor na plin” znači motor koji kao gorivo upotrebljava prirodni plin (PP) ili ukapljeni naftni plin (UNP);

2.5.   „tip motora” znači kategorija motora koji se bitno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što su značajke motora definirane u Prilogu II. ovoj Direktivi;

2.6.   „porodica motora” znači proizvođačevo grupiranje motora koji po svojoj konstrukciji kako je definirano u Prilogu II., dodatku 2. ove Direktive, imaju slične značajke emisije ispuha; svi članovi te porodice moraju zadovoljavati primjenjive granične vrijednosti za emisiju;

2.7.   „osnovni motor” znači motor izabran iz određene porodice motora tako da njegove značajke emisije budu reprezentativne za cijelu tu porodicu motora;

2.8.   „plinoviti onečišćivači” su ugljični monoksid, ugljikovodici (uz pretpostavku omjera CH1,85 za dizelsko gorivo, CH2,525 za UNP i CH2,93 za prirodni plin (NMHC) te pretpostavljenu molekulu CH3O0,5 za Dieselove motore na etanol), metan (uz pretpostavku omjera CH4 za prirodni plin) i dušikove okside, a potonji je izražen u ekvivalentu dušikovog dioksida (NO2);

2.9.   „onečišćujuće čestice“ znači sav materijal sakupljen na određenom filtru nakon razrjeđivanja ispušnih plinova čistim filtriranim zrakom tako da temperatura ne prijeđe 325 K (52 °C);

2.10.   „dimljenje” znači čestice koje se zadržavaju u ispušnom struji ispušnih plinova Dieselovog motora i koje apsorbiraju, reflektiraju ili prelamaju svjetlost;

2.11.   „netosnaga” znači snaga u EZ kW dobivena na ispitnom stolu na kraju koljenastog vratila ili njezin ekvivalent, izmjerenu u skladu s EZ metodom mjerenja snage, kako je određeno u Direktivi Vijeća 80/1269/EEZ od 16. prosinca 1980. o usklađivanju zakonodavstva država članica koje se odnosi na snagu motora motornih vozila (2).

2.12.   „deklarirana najveća snaga (Pmax)” znači najveća snaga u EZ kW (netosnagu) kako je naveo proizvođač u svom zahtjevu za homologaciju tipa;

2.13.   „postotak opterećenja” znači udio najvećeg raspoloživog zakretnog momenta pri nekoj brzini vrtnje motora;

2.14.   „ESC ispitivanje” znači ciklus ispitivanja koji se sastoji od 13 ustaljenih faza koje je potrebno primijeniti u skladu s odjeljkom 6.2. ovog Priloga;

2.15.   „ELR ispitivanje” znači ciklus ispitivanja koji se sastoji od slijeda stupnjevanih promjena opterećenja uz stalne brzine vrtnje motora koje je potrebno primijeniti u skladu s odjeljkom 6.2. ovog Priloga;

2.16.   „ETC ispitivanje” znači ciklus ispitivanja koji se sastoji od 1 800 svake sekunde prijelaznih faza koje je potrebno primijeniti s skladu s odjeljkom 6.2. ovog Priloga;

2.17.   „područje brzine vrtnje rada motora” znači područje brzine vrtnje motora koje se najčešće upotrebljava za vrijeme uobičajenog rada motora, a koje se nalazi između niskih i visokih brzina, kako je određeno u Prilogu III. ovoj Direktivi;

2.18.   „niska brzina (nlo)” znači najniža brzina motora pri kojoj se postiže 50 % od najveće deklarirane snage motora;

2.19.   „visoka brzina (nhi)” znači najviša brzina motora pri kojoj se postiže 70 % od najveće deklarirane snage motora;

2.20.   „brzine vrtnje motora A, B i C” znači brzine vrtnje za ispitivanje koje se nalaze unutar radnog područja brzine vrtnje motora i koje se koriste za ESC ispitivanje i ELR ispitivanje, kako je određeno u Prilogu III., dodatku 1. ovoj Direktivi;

2.21.   „područje ispitivanja” znači područje između brzina vrtnje motora A i C i između 25 % i 100 % opterećenja;

2.22.   „referentna brzina vrtnje (nref)” znači100 % vrijednosti brzine koju je potrebno upotrijebiti kako bi se denormalizirale vrijednosti relativne brzine ETC ispitivanja, kako je određeno u Prilogu III., dodatku 2. ovoj Direktivi;

2.23.   „mjerilo zacrnjenja” je uređaj namijenjen za mjerenje zacrnjenja dima česticama pomoću načela slabljenja svjetlosti;

2.24.   „tip prirodnog plina (PP)” znači jedan od tipova plina H ili L, kako su definirani u europskoj normi EN 437, iz studenoga 1993;

2.25.   „samoprilagodljivost” znači bilo koji motor koji omogućava održavanje konstantnog omjera goriva i zraka;

2.26.   „ponovno umjeravanje” znači fino podešavanje motora na prirodni plin kako bi se ostvarile iste radne značajke (snaga i potrošnja goriva) u različitim tipovima prirodnog plina;

2.27.   „Wobbeov indeks (donji Wl; ili gornji Wu)” znači omjer odgovarajuće ogrjevne vrijednosti plina po jedinici obujma i kvadratnog korijena njegove relativne gustoće pri istim referentnim uvjetima:

2.28.   „faktor λ-pomaka (Sλ)” znači izraz koji opisuje potrebnu fleksibilnost sustava upravljanja motorom koja se odnosi na promjenu omjera viška zraka λ ako se motor pogoni plinom čiji je sastav različit od čistog metana (vidjeti PRILOG VII. za izračunavanje Sλ);

2.29.   „poremećajni uređaj” znači uređaj koji mjeri, ustanovljava i reagira na radne varijable (npr. brzinu vozila, brzinu vrtnje motora, upotrijebljeni stupanj prijenosa, temperaturu, tlak u usisnom vodu ili neki drugi parametar) za potrebe aktiviranja, modulacije, usporavanja i deaktiviranja funkcije nekog sastavnog dijela ili funkcije u sustavu za smanjenje emisije pri čemu se učinkovitost sustava za smanjene emisije smanjuje, u uvjetima koji mogu nastupiti pri uobičajenoj upotrebi vozila, osim ako upotreba takvog uređaja nije bitno uključena u primijenjene postupke homologacijskih ispitivanja emisije;

Slika 1.

Specifične definicije ciklusa ispitivanja

2.30.   „pomoćni upravljački uređaj” znači sustav, funkcija ili strategija upravljanja koja je ugrađena u motoru ili vozilu i služi za zaštitu motora i/ili njegove pomoćne opreme od radnih uvjeta koji bi mogli rezultirati oštećenjem ili kvarom, ili se koristi radi lakšeg pokretanja motora. Pomoćni upravljački uređaj može isto tako biti i strategija ili mjera za koju je na zadovoljavajući način dokazano da nije poremećajni uređaj;

2.31.   „iracionalna strategija za smanjene emisije” znači svaka strategija ili mjera koja, pri radu vozila u normalnim uvjetima uporabe, smanjuje učinkovitost sustava za smanjene emisije do razine niže od one koja je očekivana u primijenjenim postupcima ispitivanja emisije.

2.32.   Oznake i kratice

2.32.1   Oznake za ispitne parametre

Oznaka	Jedinica	Značenje
AP	m2	Površina poprečnog presjeka izokinetičke sonde za uzimanje uzoraka
AT	m2	Površina poprečnog presjeka ispušne cijevi
CEE	—	Osjetljivost na etan
CEM	—	Osjetljivost na metan
C1	—	Ugljik 1 ekvivalent ugljikovodiku
conc	ppm/vol. %	Donji indeks koji označava koncentraciju
D0	m3/s	Odsječak na ordinati funkcije za umjeravanje PDP
DF	—	Faktor razrjeđivanja
D	—	Konstanta Besselove funkcije
E	—	Konstanta Besselove funkcije
EZ	g/kWh	Interpolirana emisija NOX u kontrolnoj točki
fa	—	Atmosferski faktor laboratorija
fc	s-1	Granična frekvencija Besselovog filtra
FFH	—	Poseban faktor goriva za izračunavanje vlažne koncentracije za suhu koncentraciju
FS	—	Stehiometrijski faktor
GAIRW	kg/h	Maseni protok ulaznog zraka na vlažnoj osnovi
GAIRD	kg/h	Maseni protok ulaznog zraka na suhoj osnovi
GDILW	kg/h	Maseni protok razrijeđeni protok zraka na vlažnoj osnovi
GEDFW	kg/h	Ekvivalent masenog protoka razrijeđenog ispušnog plina na vlažnoj osnovi
GEXHW	kg/h	Maseni protok ispušnog plina na vlažnoj osnovi
GFUEL	kg/h	Maseni protok goriva
GTOTW	kg/h	Maseni protok razrijeđenog ispušnog plina na vlažnoj osnovi
H	MJ/m3	Ogrjevna vrijednost
HREF	g/kg	Referentna vrijednost apsolutne vlažnosti (10,71 g/kg)
Ha	g/kg	Apsolutna vlažnost usisnog zraka
Hd	g/kg	Apsolutna vlažnost zraka za razrjeđivanje
HTCRAT	mol/mol	Omjer vodika prema ugljiku
i	—	Donji indeks koji označava pojedinu fazu
K	—	Besselova konstanta
k	m-1	Koeficijent apsorpcije svjetlosti
KH,D	—	Faktor korekcije vlažnosti za NOX kod Dieselovih motore
KH,G	—	Faktor korekcije vlažnosti za NOX za motore na plin
KV	—	Funkcija umjeravanja CFV
KW,a	—	Faktor korekcije suhog na vlažno stanje za zrak na usisu
KW,d	—	Faktor korekcije sa suhog na vlažno stanje zraka za razrjeđivanje
KW,e	—	Faktor korekcije sa suhog na vlažno stanje razrijeđenog ispušnog plina
KW,r	—	Faktor korekcije sa suhog na vlažno stanje nerazrijeđenog ispušnog plina
L	%	Postotak zakretnog momenta u odnosu na najveći zakretni moment ispitivanog motor
La	m	Efektivna optička duljina puta
m		Nagib funkcije za umjeravanje PDP-a
mass	g/h ili g	Donji indeks koji označava maseni protok emisija
MDIL	kg	Masa uzorka zraka za razrjeđivanje koji je prošao kroz filtre za uzorkovanje čestica
Md	mg	Masa uzorka čestica sakupljena iz zraka za razrjeđivanje
Mf	mg	Sakupljena masa uzorka čestica
Mf,p	mg	Masa uzoraka čestica sakupljena na primarnom filtru
Mf,b	mg	Masa uzoraka čestica sakupljena na sekundarnom filtru
MSAM	kg	Masa uzorka razrijeđenog ispušnog plina koji je prošao kroz filtre za uzimanje uzoraka čestica
MSEC	kg	Masa sekundarnog zraka za razrjeđivanje
MTOTW	kg	Ukupna masa CVS tijekom ciklusa na vlažnoj osnovi
MTOTW,i	kg	Trenutačna masa CVS na vlažnoj osnovi
N	%	Zacrnjenje
NP	—	Ukupan broj okretaja PDP-a tijekom ciklusa
NP,i	—	Ukupan broj okretaja PDP-a u vremenskom razmaku
n	min-1	Brzina vrtnje motora
np	s-1	Brzina vrtnje PDP-a
nhi	min-1	Visoka brzina vrtnje motora
nlo	min-1	Niska brzina motora
nref	min-1	Referentna brzine vrtnje motora za ETC ispitivanje
Pa	kPa	Parcijalni tlak zasićene pare zraka na usisu motora
PA	kPa	Apsolutni tlak
PB	kPa	Ukupan atmosferski tlak
Pd	kPa	Parcijalni tlak zasićene pare zraka za razrjeđivanje
Ps	kPa	Suhi atmosferski tlak
P1	kPa	Podtlak na ulazu u pumpu
P(a)	kW	Snaga koju troše pomoćni uređaji koji se ugrađuju za potrebe ispitivanja
P(b)	kW	Snaga koju troše pomoćni uređaji koje je potrebno ukloniti za potrebe ispitivanja
P(n)	kW	Neispravljena netosnaga
P(m)	kW	Snaga izmjerena na ispitnom stolu
Ω	—	Besselova konstanta
Qs	m3/s	Obujamski protok CVS-a
q	—	Omjer razrjeđivanja
r	—	Omjer površina poprečnog presjeka izokinetičke sonde i ispušne cijevi
Ra	%	Relativna vlažnost zraka na usisu
Rd	%	Relativna vlažnost zraka za razrjeđivanje
Rf	—	Faktor odaziva FID-a
ρ	kg/m3	Gustoća
S	kW	Postavke dinamometra
Si	m-1	Trenutačna vrijednost dimljenja
Sλ		Faktor λ-pomaka
T	K	Apsolutna temperatura
Ta	K	Apsolutna temperatura zraka na usisu
t	s	Vrijeme mjerenja
te	s	Vrijeme električnog odaziva
tF	s	Vrijeme odziva filtra za Besselovu funkciju
tp	s	Vrijeme fizičkog odziva
Δt	s	Vremenski interval između uzastopnih podataka o dimljenju (= 1/brzina uzorkovanja)
Δti	s	Vremenski interval za trenutačni CFV protok
τ	%	Prozirnost dimljenja
V0	m3/rev	Obujamski protok PDP-a pri stvarnim uvjetima
W	—	Wobbeov indeks
Wact	kWh	Stvarni rad ciklusa ETC-a
Wref	kWh	Referentni rad ciklusa ETC-a
WF	—	Težinski faktor
WFE	—	Efektivni težinski faktor
X0	m3/rev	Funkcija umjeravanja obujamskog protoka PDP-a
Yi	m-1	1 s srednja vrijednost Besselove vrijednosti dimljenja

2.32.2.   Oznake za kemijske spojeve

CH4	metan
C2H6	etan
C2H5OH	etanol
C3H8	propan
CO	ugljični monoksid
DOP	dioktilftalat
CO2	ugljični dioksid
HC	ugljikovodici
NMHC	ne-metanski ugljikovodici
NOx	dušikovi oksidi
NO	dušikov oksid
NO2	dušikov dioksid
PT	čestice

2.32.3.   Kratice

CFV	Venturijeva cijev s kritičnim protokom
CLD	Kemiluminescentni detektor
ELR	Europski ispitni ciklus s dinamičkim opterećenjem
ESC	Europski ispitni ciklus s ustaljenim uvjetima
ETC	Europski ispitni ciklus s prijelaznim uvjetima
FID	Plamenoionizacijski detektor
GC	Plinski kromatograf
HCLD	Grijani kemiluminescentni detektor
HFID	Grijani plamenoionizacijski detektor u
UNP	Ukapljeni naftni plin
NDIR	Nedisperzivni infracrveni analizator
PP	Prirodni plin
NMC	Filtar propustan samo za metan

3.   ZAHTJEV ZA EZ HOMOLOGACIJU TIPA

3.1.   Zahtjev za homologaciju tipa motora ili porodice motora kao zasebne tehničke jedinice

3.1.1.   Zahtjev za homologaciju tipa motora ili porodice motora s obzirom na razinu emisije plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica za Dieselove motore i s obzirom na razinu emisije plinovitih onečišćivača za motore na plin podnosi proizvođač motora ili valjano ovlašteni predstavnik.

3.1.2.   Zahtjevu se prilažu niže navedeni dokumenti u tri primjerka i sljedeće pojedinosti:

3.1.2.1.   Opis tipa motora ili porodice motora koji, prema potrebi, obuhvaća pojedinosti koje se navode u Prilogu II. ovoj Direktivi, koji je u skladu sa zahtjevima članaka 3. i 4. Direktive 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (3).

3.1.3.   Motor čije značajke, opisane u Prilogu II., odgovaraju „tipu motora” ili „porodici motora”, dostavlja se tehničkoj službi odgovornoj za provođenje homologacijskih ispitivanja koja su definirana u odjeljku 6.

3.2.   Zahtjev za EZ homologaciju tipa za tip vozila s obzirom na njegov motor

3.2.1.   Zahtjev za homologaciju vozila s obzirom na emisiju plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica iz njegovog Dieselovog motora ili porodice motora i s obzirom na razinu emisije plinovitih onečišćivača iz njegovog motora na plin ili porodice motora, podnosi proizvođač vozila ili valjano ovlašteni predstavnik.

3.2.2.   Zahtjevu se prilažu niže navedeni dokumenti u tri primjerka i sljedeće pojedinosti:

3.2.2.1.   Opis tipa vozila, dijelova vozila koji su povezani s motorom i tipa motora ili porodice motora, prema potrebi, koji sadrži pojedinosti koje se navode u Prilogu II., zajedno s potrebnom dokumentacijom potrebnom pri primjeni članku 3. Direktive 70/156/EEZ.

3.3.   Zahtjev za EZ homologaciju tipa za tip vozila s homologiranim motorom

3.3.1.   Zahtjev za homologaciju vozila s obzirom na emisiju plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica iz njegovog homologiranog Dieselovog motora ili porodice motora i s obzirom na razinu emisije plinovitih onečišćivača iz njegovog homologiranog motora na plin ili porodice motora, mora podnijeti proizvođač vozila ili valjano ovlašteni predstavnik.

3.3.2.   Zahtjevu se moraju priložiti niže navedeni dokumenti u tri primjerka i sljedeće pojedinosti:

3.3.2.1.   Opis tipa vozila i dijelova vozila koji su povezani s motorom, koji sadrži pojedinosti navedene u Prilogu II., prema potrebi, i presliku certifikata o EZ homologaciji tipa (Prilog VI.) za motor ili porodicu motora, prema potrebi, kao zasebnu tehničku jedinicu koja je ugrađena u taj tip vozila, zajedno s dokumentacijom navedenom u članku 3. Direktive 70/156/EEZ.

4.   EZ HOMOLOGACIJA TIPA

4.1.   Dodjeljivanje EZ homologacije tipa za različite tipove goriva

EZ homologacija tipa za različite tipove goriva dodjeljuje se pod uvjetom ispunjavanja sljedećih zahtjeva.

4.1.1.   U slučaju dizelskog goriva, osnoni motor zadovoljava zahtjeve ove Direktive za referentno gorivo koje je specificirano u Prilogu IV.

4.1.2.   U slučaju prirodnog plina, osnovni motor treba pokazati sposobnost prilagodbe bilo kojem sastavu goriva koje se može pojaviti na tržištu. U slučaju prirodnog plina, općenito postoje dva tipa goriva, visokokalorično gorivo (H-plin) i nisko kalorično gorivo (L-plin), ali uz značajne razlike unutar oba tipa; značajno se razlikuju u sadržaju energije izraženom s Wobbeovim indeksom i njihovim faktorom λ-pomaka (Sλ). Formule za izračunavanje Wobbeovog indeksa i Sλ navedene su u odjeljcima 2.27. i 2.28. Za prirodne plinove s faktorom λ-pomaka između 0,89 i 1,08 (0,89 ≤ Sλ ≤ 1,08) smatra se da pripadaju H-rasponu, dok se za prirodne plinove s faktorom λ-pomaka između 1,08 i 1,19 (1,08 ≤ Sλ ≤ 1,19) smatra da pripadaju L-rasponu. Sastav referentnih goriva odražava se na velike promjene Sλ.

Osnovni motor treba zadovoljavati zahtjeve ove Direktive za referentna goriva GR (gorivo 1) i G25 (gorivo 2), koja se specificirana u Prilogu IV., bez ikakve prilagodbe goriva između dva ispitivanja. Međutim, dopušteno je radi prilagođavanja izvršiti jedan ETC ciklus bez mjerenja nakon promjene goriva. Prije ispitivanja osnovni motor mora se hodati po postupku navedenom u Prilogu III., dodatku 2., odjeljku 3.

4.1.2.1.   Na zahtjev proizvođača motor se može ispitati s trećim gorivom (gorivo 3), ako je faktor λ-pomaka (Sλ) između 0,89 (npr. u donjem području GR) i 1,19 (npr. u gornjem području G25), na primjer kada je gorivo 3 tržišno gorivo. Rezultati ovog ispitivanja mogu biti upotrijebljeni kao uporište za ocjenu sukladnosti proizvodnje.

4.1.3.   U slučaju da motor kao gorivo upotrebljava prirodni plin koji se sam podešava za H-tip plinova s jedne strane i L-tip plinova s druge i koji je prebacuje s H-tipa i L-tipa pomoću prekidača, osnovni motor mora se ispitati na odgovarajuće gorivo kako je specificirano u dodatku IV za svaki tip i u oba položaja prekidača. Goriva su GR (gorivo 1) i G23 (gorivo 3) za H-tip plinova G25 (gorivo 2) i G23 (gorivo 3) za L-tip plinova. Osnovni motor treba ispunjavati zahtjeve ove Direktive u oba položaja prekidača bez ikakvih podešavanja dovoda goriva između dva ispitivanja u oba položaju prekidača. Međutim, dopušteno je radi podešavanja izvršiti jedan ciklus ETC bez mjerenja nakon promjene goriva. Prije ispitivanja osnovni motor mora se uhodati po postupku navedenom u Prilogu III., dodatku 2., odjeljku 3.

4.1.3.1.   Na zahtjev proizvođača motor se može ispitati i s trećim gorivom (gorivo 3), ako je faktor λ-pomaka (Sλ) između 0,89 (tj. u donjem području GR) i 1,19 (tj. u gornjem području G25), na primjer kada je gorivo 3 tržišno gorivo. Rezultati ovog ispitivanja mogu biti upotrijebljeni kao uporište za ocjenu sukladnosti proizvodnje.

4.1.4.   U slučaju motora na prirodni plin, omjer rezultata emisije „r” mora se odrediti za svaki onečišćivač kako slijedi:

ili

i

4.1.5.   U slučaju UNP-a, osnovni motor treba pokazati sposobnost prilagodbe bilo kojem sastavu goriva koje se može pojaviti na tržištu. U slučaju UNP-a postoje promjene u sastavu C3/C4. Te promjene odražavaju se u referentnim gorivima. Osnovni motor treba udovoljiti zahtjevima emisija sa referentnim gorivima A i B, kako su specificirana u Prilogu IV., bez ikakvih prilagođavanja goriva između dva ispitivanja. Međutim, dopušteno je radi podešavanja izvršiti jedan ciklus ETC bez mjerenja nakon promjene goriva. Prije ispitivanja osnovni motor mora se uhodati po postupku navedenom u Prilogu III., dodatku 2., odjeljku 3.

4.1.5.1.   Omjer rezultata emisije „r” mora se odrediti za svaki onečišćivač kako slijedi:

4.2.   Dodjeljivanje EZ homologacije tipa ograničene rasponom goriva

EZ homologacija tipa ograničena rasponom goriva dodjeljuje se pod sljedećim uvjetima:

4.2.1.   Homologacija emisije ispušnih emisije motora koji koristi prirodni plin i prilagođen je radu s H-tipom plinova ili s L-tipom plinova.

Osnovni motor mora biti ispitan na odgovarajuće referentno gorivo, kako je specificirano u Prilogu IV., za odgovarajući tip. Goriva su GR (gorivo 1) i G23 (gorivo 3 za H-tip plinova i G25 (gorivo 2) i G23 (gorivo 3) za L-tip plinova. Osnovni motor treba zadovoljavati zahtjeve ove Direktive u oba položaja prekidača bez ikakvih prilagodbi dovoda između dva ispitivanja u svakom položaju prekidača. Međutim, dopušteno je radi podešavanja izvršiti jedan ciklus ETC ispitivanja bez mjerenja nakon promjene goriva. Prije ispitivanja osnovni motor mora se uhodati po postupku navedenom u Prilogu III., dodatku 2., odjeljku 3.

4.2.1.1.   Na zahtjev proizvođača motor se može ispitati i s trećim gorivom (gorivo 3), ako je faktor λ-pomaka (Sλ) između 0,89 (tj. u donjem rasponu GR) i 1,19 (tj. gornjem području G25), na primjer kada je gorivo 3 tržišno gorivo. Rezultati ovog ispitivanja mogu se upotrijebiti kao uporište za evaluaciju sukladnosti proizvodnje.

4.2.1.2.   Omjer rezultata emisije „r” mora se odrediti za svaki onečišćivač kako slijedi:

ili

i

4.2.1.3.   Pri isporuci kupcu na motoru mora na sebi imati oznaku (vidjeti odjeljak 5.1.5.) na kojoj će biti označeno na koji tip plinova je homologiran motor.

4.2.2.   Homologacija ispušnih emisija motora koji koristi prirodni plin ili UNP i prilagođen je radu s jednim određenim sastavom goriva.

4.2.2.1.   Osnovni motor treba zadovoljavati zahtjeve za emisije pri pogonu s referentnim gorivima GR i G25 u slučaju prirodnog plina, ili s referentnim gorivima A i B u slučaju ukapljenog naftnog plina, kako je specificirano u Prilogu IV. Između ispitivanja dopušteno je fino podešavanje sustava dovoda goriva. To fino podešavanje sastojat će se od ponovnog umjeravanja baze podataka dovoda goriva, bez ikakve promjene bilo osnovne strategije upravljanja ili osnovne strukture baze podataka. U slučaju potrebe, dopuštena je promjena dijelova koji izravno utječu na protoka goriva (kao što su sapnice brizgalice).

4.2.2.2.   Na zahtjev proizvođača motor se može ispitati s referentnim gorivima GR i G23, ili s referentnim gorivima G25 i G23, a u tom slučaju je homologacija tipa jedino važeća za H-tip ili za L-tip plinova. Prilikom dostavljanja motora kupcu motor na sebi treba imati oznaku (vidjeti odjeljak 5.1.5.) koja označava na koji sastav plina je motor umjerem.

4.2.2.3.   Prilikom isporuke kupcu motor na sebi treba imati naljepnicu (vidjeti odjeljak 5.1.5.) koja označava na koji sastav plina je motor umjerem.

4.3.   Homologacija ispušnih emisija člana porodice

4.3.1.   Uz iznimku slučaja spomenutog u odjeljku 4.3.2., homologacija osnovnog motora proširit će se na sve članove porodice bez daljnjeg ispitivanja, za bilo koji sastav goriva unutar tipa za koji je osnovni motor homologiran (u slučaju motora opisanih u odjeljku 4.2.2.) ili za isti tip goriva (u slučaju motora opisanih u odjeljku 4.1. ili odjeljku 4.2.) za koji je osnovni motor homologiran.

4.3.2.   Sekundarni ispitivani motor

U slučaju zahtjeva za homologaciju tipa motora, ili vozila s obzirom na njegov motor, a taj motor pripada porodici motora, ako tehnička služba utvrdi da, s obzirom na odabrani osnovni motor, predani zahtjev ne predstavlja u potpunosti porodicu motora definiranu u Prilogu I, dodatku 1., ta tehnička služba može odabrati i ispitati alternativni i ako je potrebno dodatni referentni ispitni motor.

4.4.   Certifikat o homologaciji

Certifikat u skladu s obrascem navedenim u Prilogu VI., mora se izdati za homologaciju koja se navodi u odjeljcima 3.1., 3.2. i 3.3.

5.   OZNAČIVANJE MOTORA

5.1.   Motor homologiran kao tehnička jedinica mora na sebi imati:

5.1.1.   zaštitni znak ili trgovački naziv proizvođača motora;

5.1.2.   trgovačku oznaku proizvođača;

5.1.3.   broj EZ homologacije tipa ispred kojeg se nalazi razlikovno slovo (slova) ili broj (brojevi) države u kojoj je dodijeljena EZ homologacija tipa (4);

5.1.4.   u slučaju motora na prirodni plin, jedna od sljedećih oznaka treba se postaviti iza broja EZ homologacije tipa:

—	H u slučaju da je motor homologiran i umjeren za H- tip plinova

—	L u slučaju da je motor homologiran i umjeren za L- tip plinova

—	HL u slučaju da je motor homologiran i umjeren za H- tip i L- tip plinova

—	Ht u slučaju da je motor homologiran i umjeren za specifični sastav plinova u H-tipu plinova i moguće ga je finim podešavanjem dovoda goriva u motor preinačiti za H-raspon plinova;

—	LTL u slučaju da je motor homologiran i umjeren za specifični sastav plinova u L-tipu plinova i moguće ga je finim podešavanjem dovoda goriva u motor preinačiti za H- tip plinova;

—	HLt u slučaju da je motor homologiran i umjeren za specifični sastav plinova bilo u H-tipu plinova ili u L-tipu plinova i moguće ga je finim podešavanjem dovoda goriva u motor preinačiti za H- tip plinova ili L- tip plinova.

5.1.5.   Natpisi

U slučaju motora koji koriste kao gorivo PP i UNP s homologacijom ograničenom na tip goriva primjenjuju se sljedeće natpisi:

5.1.5.1.   Sadržaj

Moraju biti navedene sljedeće informacije:

U slučaju iz odjeljka 4.2.1.3., na naljepnici će pisati

„SAMO ZA UPOTREBU S PRIRODNIM PLINOM H-tipa.” Ako je primjenjivo, „H” se zamjenjuje s „L”.

U slučaju iz odjeljka 4.2.2.3., na oznaci će pisati

„UPOTREBLJAVATI SAMO S PRIRODNIM PLINOM SPECIFIKACIJE …” ili „UPOTREBLJAVATI SAMO S UKAPLJENIM NAFTNIM PLINOM SPECIFIKACIJE …”, ako je primjenjivo. Svi podatci iz odgovarajuće tablice (tablica) u Prilogu IV. moraju biti dani zajedno s pojedinim sastavnim elementima i ograničenjima koje je odredio proizvođač motora.

Slova i brojke moraju biti visoke najmanje 4 mm.

Napomena:

U slučaju da nedostatak prostora ne dozvoljava takvo označivanje, moguće je koristiti pojednostavljeni kod. U tom slučaju, napomene s objašnjenjima koje će sadržavati sve gore navedene podatke moraju biti lako dostupne svakoj osobi koja ili puni spremnik goriva ili obavlja održavanje ili popravke na motoru i njegovim priključnim uređajima, kao i odgovarajućim mjerodavnim institucijama. Položaj i sadržaj tih napomena s objašnjenjima dogovorom će odrediti proizvođač i tijelo za homologaciju.

5.1.5.2.   Svojstva

Naljepnice moraju biti trajne za vrijeme cijelog životnog vijeka motora. Naljepnice moraju biti jasno čitljive i njihova slova i brojke moraju biti neizbrisivi. Uz to, naljepnice moraju biti pričvršćene na takav način da traju za vrijeme cijelog životnog vijeka motora i ih je nemoguće odstraniti, a da ih se ne uništi ili izbriše.

5.1.5.3.   Postavljanje

Naljepnice moraju biti pričvršćene na dio motora koji je nužan za uobičajeni rad motora i koji se u pravilu ne mijenja tijekom životnog vijeka motora. Uz to, naljepnice moraju biti postavljene tako da ih prosječna osoba može lako uočiti nakon što je motor opremljen sa svim pomoćnim uređajima potrebnim za rad motora.

5.2.   U slučaju zahtjeva za EZ homologaciju tipa za tip vozila s obzirom na njegov motor, oznaka određena u odjeljku 5.1.5 također se mora postaviti u blizini otvora za točenje goriva.

5.3.   U slučaju zahtjeva za EZ homologaciju tipa za tip vozila s obzirom na motor, oznaka određena u odjeljku 5.1.5 će također biti smještena u blizini otvora za punjenje goriva.

6.   SPECIFIKACIJE I ISPITIVANJA

6.1.   Opće odredbe

6.1.1.   Oprema za smanjenje emisije

6.1.1.1.   Sastavni dijelovi koji bi mogli utjecati na emisiju plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica iz Dieselovih motora i emisiju plinovitih onečišćivača iz motora na plin moraju biti konstruirani, izrađeni, sastavljeni i ugrađeni tako da omoguće motoru da prilikom normalne upotrebe udovoljava odredbama ove Direktive.

6.1.2.   Funkcije opreme za kontrolu emisije

6.1.2.1.   Upotreba poremećajnog uređaja i/ili neracionalne strategije kontrole emisije je zabranjena.

6.1.2.2.   Pomoćni upravljački uređaj može biti ugrađen u motor, ili u vozilo, po uvjetom da uređaj:

—	djeluje samo izvan uvjeta određenih u odjeljku 6.1.2.4., ili

—	se uključuje samo privremeno pod uvjetima određenim u odjeljku 6.1.2.4. u svrhe kao što su zaštita motora od oštećenja, zaštita uređaja za regulaciju dotoka zraka, upravljanje dimljenjem, pokretanje hladnog motora ili zagrijavanje, ili

—	se uključuje samo ugrađenom signalizacijom u svrhu kao što je siguran rad i pogon u nuždi.

6.1.2.3.   Uređaj, funkcija, sustav ili mjera za kontrolu motora koji djeluju pod uvjetima navedenim u odjeljku 6.1.2.4. i koji dovode da primjene drukčije ili izmijenjene strategije upravljanja motorom od one koja se normalno upotrebljava za vrijeme primijenjenog ciklusa ispitivanja emisije, dopušteni su ako se u potpunosti pokaže, u skladu s odjeljcima 6.1.3. i/ili 6.1.4., da dotična mjera ne smanjuje učinkovitost sustava kontrole emisije. U svim ostalim slučajevima, takvi uređaji će se smatrati poremećajnim uređajem.

6.1.2.4.   Za svrhe odjeljka 6.1.2.2., definirani uvjeti upotrebe u ustaljenom stanju i prijelaznim uvjetima su sljedeći:

—	nadmorska visina koja ne prelazi 1 000 metara (ili istovjetni atmosferski tlak od 90 kPa),

—	okolna temperatura unutar raspona od 283 do 303 K (10 do 30 °C),

—	temperatura tekućine za hlađenje motora unutar raspona od 343 do 368 K (70 do 95 °C).

6.1.3.   Posebni uvjeti za elektroničke sustave za smanjenje emisije

6.1.3.1.   Potrebna dokumentacija

Proizvođač treba osigurati opisnu dokumentaciju koja omogućuje uvid u osnovnu koncepciju sustava i način na koji on kontrolira svoje izlazne veličine, bilo izravno ili neizravno.

Dokumentacija se mora sastojati od dva dijela:

(a)

formalne opisne dokumentacije, koja se mora dostaviti tehničkoj službi pri podnošenju zahtjeva za homologaciju i treba uključivati potpuni opis sustava. Ta dokumentacija može biti sažeta pod uvjetom da podastire dokaze da su uzete u obzir sve izlazne veličine koje se mogu dobiti iz svake moguće kombinacije upravljanja različitih ulaznih veličina. Ti podaci moraju biti priloženi dokumentaciji koja se zahtijeva u Prilogu I, odjeljku 3.;

(b)

dodatne dokumentacije koja pokazuje koje je parametre izmijenio bilo koji pomoćni uređaj i granične uvjete pod kojima uređaj radi. Dodatna dokumentacija treba uključivati opis logike sustava upravljanja sustavom goriva, strategije upravljanja točkom paljenja i točke početka ubrizgavanja u svim fazama rada. Dodatna dokumentacija treba također uključivati opravdanje za upotrebu bilo kojeg pomoćnog uređaja i uključivati dodatne podatke i rezultate ispitivanja kako bi se pokazao učinak bilo kojeg pomoćnog uređaja ugrađenog u motor ili u vozilo na emisije ispušnih plinova. Ta dodatna dokumentacija treba se smatrati strogo povjerljivom i ostaje kod proizvođača, no mora biti dostupna za pregled u vrijeme homologacije tipa ili bilo kada za vrijeme valjanosti homologacije.

6.1.4.   Kako bi se provjerilo treba li neku strategiju ili mjeru smatrati poremećajnim uređajem ili iracionalnom strategijom za smanjenje emisije prema definicijama iz odjeljaka 2.29. i 2.31., tijelo za homologaciju i/ili tehnička služba mogu dodatno zatražiti ispitivanje za NOx koristeći ETC koje može biti proveden u kombinaciji s bilo homologacijskim ispitivanjem ili postupcima za provjeru sukladnosti proizvodnje.

6.1.4.1.   Kao alternativa zahtjevima iz dodatka 4., Priloga III., za vrijeme ETC provjernog ispitivanja za određivanje emisija NOx može se upotrijebiti uzorak nerazrijeđenog ispušnog plina, pritom se pridržavajući tehničkih odredbi SO DIS 16183, od 15. listopada 2000.

6.1.4.2.   Kod provjera treba li se neka strategija ili mjera smatrati poremećajnim uređajem ili neracionalnom strategijom za smanjenje emisije, prema definicijama danim u odjeljcima 2.29. i 2.31. mora se prihvatiti dodatno odstupanje od 10 % u odnosu na odgovarajuću graničnu vrijednost NOx.

6.1.5.   Prijelazne odredbe za proširenje homologacije tipa

6.1.5.1.   Ovaj se odjeljak primjenjuje samo na nove motore s kompresijskim paljenjem i na nova vozila pogonjena motorom s kompresijskim paljenjem koji su homologirani prema zahtjevima u retku A tablice u odjeljku 6.2.1.

6.1.5.2.   Kao alternativu odjeljcima 6.1.3. i 6.1.4., proizvođač može tehničkoj službi priložiti rezultate provjernog ispitivanja NOx pomoću ETC-a na motoru koji odgovara značajkama osnovnog motora opisanog u Prilogu II. i uzimajući u obzir odredbe odjeljaka 6.1.4.1. i 6.1.4.2. Proizvođač će također dostaviti i pisanu izjavu da motor ne koristi nikakav poremećajni uređaj ili neracionalnu strategiju kontrole emisije, kako je definirano u odjeljku 2. ovog Priloga.

6.1.5.3.   Proizvođač također treba priložiti i pisanu izjavu da su rezultati provjernog ispitivanja NOx i deklaracija za osnovni motora, kako je propisano u odjeljku 6.1.4., također primjenjivi na sve tipove motora unutar porodice motora opisane u Prilogu II.

6.2   Specifikacije za emisiju plinovitih i onečišćujućih krutih čestica i za dimljenja

Za homologaciju tipa u skladu s retkom A tablica u odjeljku 6.2.1., emisije se moraju biti određene ESC i ELR ispitivanjima konvencionalnih Dieselovih motora uključujući i one opremljene opremom za elektroničko ubrizgavanje goriva, vraćanjem dijela (recirkulacijom) ispušnih plinova (EGR) i/ili oksidacijskim katalizatorima. Dieselovi motori opremljeni naprednim sustavima naknadne obrade ispušnih plinova, uključujući NOx katalizatore i/ili odvajač čestica, moraju biti dodatno ispitani ETC ispitivanjem.

Za homologacijsko ispitivanje u skladu s retkom B1 ili B2 ili retku C tablice u odjeljku 6.2.1., emisije moraju biti određene ESC, ELR i ETC ispitivanjem.

Emisija plinova motora na plin mora biti određena ETC ispitivanjem.

Postupci ESC i ELR ispitivanja opisane su u Prilogu III., dodatku 1., a postupci ETC ispitivanja u Prilogu III., dodacima 2. i 3.

Emisije plinovitih onečišćivača i ako je primjenjivo, onečišćujućih krutih čestica, te ako je primjenjivo, dimljenja motora koji je predan na ispitivanje moraju biti izmjerene metodama opisanim u Prilogu III., dodatku 4. Prilog V. opisuje preporučene analitičke sustave za plinovite onečišćivače, preporučene sustave za uzimanje uzoraka čestica i preporučeni sustav mjerenja dimljenja.

Tehnička služba može odobriti druge sustave i analizatore, ako se dokaže da oni daju istovrijedne rezultate pri odgovarajućim ciklusima ispitivanja. Utvrđivanje istovrijednosti sustava mora se temeljiti na studiji korelacije između 7 (ili više) parova uzoraka iz razmatranog sustava i referentnog sustava iz ove Direktive. Za emisije čestica priznaje se jedino sustav razrjeđivanja s punim protokom kao referentni sustav. „Rezultati” odnosi se na vrijednost emisija točno određenog ciklusa. Korelacijsko ispitivanje mora se provesti u istom laboratoriju, na istom ispitnom stolu i na istom motoru i poželjno je da se provede istodobno. Kriterij istovrijednosti definiran je kao podudaranje srednjih vrijednosti parova uzoraka od ± 5 %. Za uvođenje novog sustava u Direktivu, utvrđivanje istovrijednosti mora se temeljiti na izračunu ponovljivosti i obnovljivosti, kako je opisano u normi ISO 5725.

6.2.1.   Granične vrijednosti

Specifična masa ugljičnog monoksida, ukupnih ugljikovodika, dušikovih oksida i čestica, koje su određene ESC ispitivanjem, i zacrnjenje dimljenja, koje je utvrđeno ELR ispitivanjem, ne smije prijeći vrijednosti prikazane u Tablici 1.

Tablica 1.

Granične vrijednosti – ESC i ELR ispitivanja

Redak	Masa ugljičnog monoksida (CO) g/kWh	Masa ugljikovodika (HC) g/kWh	Masa dušikovih oksida (NOx) g/kWh	Masa čestica (PT) g/kWh		Dimljenje m-1
A (2000)	2,1	0,66	5,0	0,10	0,13 (5)	0,8
B1 (2005)	1,5	0,46	3,5	0,02		0,5
B2 (2008)	1,5	0,46	2,0	0,02		0,5
C (EEV)	1,5	0,25	2,0	0,02		0,15

Za Dieselove motore dodatno ispitane ETC ispitivanjem, i posebno za motore na plin, specifične mase ugljičnog monoksida, ugljikovodika bez metana (gdje je primjenjivo), dušikovih oksida i čestica (gdje je primjenjivo) ne smiju prijeći vrijednosti prikazane u tablici 2.

Tablica 2.

Granične vrijednosti – ETC ispitivanja

Redak	Masa ugljičnog monoksida (CO) g/kWh	Masa ne- ugljikovodika bez metana (NMHC) g/kWh	Masa metana (CH4) (6) g/kWh	Masa dušikovih oksida (NOx) g/kWh	Masa čestica (PT) (7) g/kWh
A (2000)	5,45	0,78	1,6	5,0	0,16	0,21 (8)
(2005)	4,0	0,55	1,1	3,5	0,03
B2 (2008)	4,0	0,55	1,1	2,0	0,03
C (EEV)	3,0	0,40	0,65	2,0	0,02

6.2.2.   Mjerenje ugljikovodika za Dieselove motore i motore na plin

6.2.2.1.   Proizvođač može odabrati mjerenje mase ukupnih ugljikovodika bez metana (THC) pri ETC ispitivanju umjesto mjerenja mase ne-metanskih ugljikovodika. U tom slučaju je granica mase ukupnih ugljikovodika jednaka vrijednosti prikazanoj u tablici 2. za masu ugljikovodika bez metana.

6.2.3.   Specifični zahtjevi za Dieselove motore

6.2.3.1.   Specifične mase dušikovih oksida mjerene u nasumičnim kontrolnim točkama unutar područja ESC ispitivanja ne smiju za više od 10 % prijeći vrijednosti interpolirane pomoću susjednih faza ispitivanja (vidjeti Prilog III., dodatak 1., odjeljke 4.6.2. i 4.6.3.).

6.2.3.2.   Vrijednost dimljenja pri nasumično odabranoj ispitnoj brzini vrtnje ELR-a ne smije prijeći veću vrijednost dimljenja od dvije susjedne ispitne brzine vrtnje za više od 20 % ili za više od 5 % graničnu vrijednost, ovisno koja je veća.

7.   UGRADNJA U VOZILO

7.1.   Ugradnja motora u vozilo treba zadovoljavati sljedeće značajke u odnosu na homologaciju tipa motora:

7.1.1.   podtlak u usisnoj cijevi ne smije biti veći od vrijednosti navedene za homologirani motor u Prilogu VI.:

7.1.2.   protutlak u ispušnoj cijevi ne smije prijeći vrijednost navedenu za homologirani motor u Prilogu VI.:

7.1.3.   obujam ispušnog sustava smije odstupati za najviše 40 % od navedenoga za homologirani motor u Prilogu VI.:

7.1.4.   snaga koju troše pomoćni uređaji potrebni za rad motora ne može prelaziti navedenu za homologirani motor u Prilogu VI.:

8.   PORODICA MOTORA

8.1.   Parametri koji određuju porodicu motora

Porodica motora koju utvrđuje proizvođač može biti definirana osnovnim značajkama koje moraju biti zajedničke motorima unutar porodice. U nekim slučajevima može doći do interakcije parametara. Ti učinci moraju se uzeti u obzir kako bi se osiguralo da su samo motori sa sličnim značajkama ispušne emisije uključeni u porodicu motora.

U svrhu utvrđivanja pripadnosti istoj porodici motora, motori moraju imati zajednički sljedeći popis osnovnih parametara:

8.1.1.   Način rada:

—

dvotaktni

—	četverotaktni

8.1.2.   Medij za hlađenje:

—

Zrak

—

Voda

—

Ulje

8.1.3.   Za motore na plin i motore s naknadnom obradom ispušnih plinova:

—	Broj cilindara

(drugi Dieselovi motori s manje cilindara od osnovnog motora mogu se smatrati pripadnicima iste porodice motora u slučaju da sustav dovoda goriva mjeri gorivo za svaki cilindar posebno)

8.1.4.   Radni obujam pojedinog cilindra

—	Motori moraju biti unutar raspona od 15 %

8.1.5.   Način usisavanja zraka:

—	slobodni usis

—	s nabijanem zraka

—	s nabijanem i hlađenjem nabijenog zraka

8.1.6.   Tip/konstrukcija prostora za izgaranje:

—	pretkomora

—	vrtložna komora

—	izravno ubrizgavanje

8.1.7.   Ventil i kanali - raspored, veličina i broj:

—	glava cilindra

—	stijenka cilindra

—	kućište koljenastog vratila

8.1.8.   Sustav ubrizgavanja goriva (Dieselovi motori):

—	ubrizgavanje pomoću zajedničkog voda

—	redna pumpa

—	razdjelna pumpa

—	pojedinačni element

—	sustav pumpa-brizgaljka

8.1.9.   Sustav dovoda goriva (motori na plin):

—	jedinica za miješanje

—	dovođenje/ubrizgavanje plina (centralno-u jednoj točki, pojedinačno-u više točaka)

—	ubrizgavanje tekućine (centralno-u jednoj točki, pojedinačno-u više točaka)

8.1.10   Sustav paljenja (motori na plin):

8.1.11.   Razne značajke:

—	vraćanje dijela ispušnih plinova

—	ubrizgavanje vode/emulzije

—	ubrizgavanje sekundarnog zraka

—	sustav hlađenja nabijenog zraka

8.1.12.   Naknadna obrada ispušnih plinova:

—	katalizator trostrukog djelovanja

—	oksidacijski katalizator

—	redukcijski katalizator

—	toplinski reaktor

—	odvajač čestica

8.2.   Izbor osnovnog motora

8.2.1.   Dieselovi motori

Osnovni motor porodice mora se izabrati primjenom primarnih kriterija o najvećoj količini dovedenog goriva po jednom taktu pri deklariranoj brzini vrtnje pri najvećem zakretnom momentu. U slučaju da dva ili više motora dijele ovaj primarni kriterij, osnovni motor mora se izabrati primjenom sekundarnog kriterija o najvećoj količini dovedenog goriva po jednom taktu pri nazivnoj brzini vrtnje. Pod određenim uvjetima tijelo za homologaciju može zaključiti kako se najnepovoljniji slučaj emisije porodice može najbolje odrediti ispitivanjem drugog motora. Zbog toga tijelo za homologaciju može izabrati dodatni motor za ispitivanje na temelju značajka koje upućuju da on može imati najveću emisiju od svih motora u toj porodici.

Ako motori unutar porodice sadrže neke druge promjenjive značajke za koje bi se moglo smatrati da utječu na emisiju ispušnih plinova, te se značajke također moraju identificirati i uzeti u obzir prilikom izbora osnovnog motora.

8.2.2.   Motori na plin

Osnovni motor porodice mora se izabrati korištenjem primarnog kriterija o najvećem obujmu. U slučaju da dva ili više motora dijele taj primarni kriterij, osnovni motor mora se izabrati uz pomoć sekundarnih kriterija sljedećim redoslijedom:

—	najveća količina dovedenog goriva po jednom taktu pri brzini vrtnje deklarirane nazivne snage,

—	najveće predpaljenje,

—	najniži stupanj EGR-a,

—	bez pumpe za zrak ili s pumpom s najmanjim radnim protokom zraka.

Pod određenim uvjetima tijelo za homologaciju može zaključiti kako se najnepovoljniji slučaj emisije porodice može najbolje odrediti ispitivanjem drugog motora. Zbog toga tijelo za homologaciju može izabrati dodatni motor za ispitivanje na temelju značajka koje upućuju da on može imati najveću emisiju od svih motora u toj porodici.

9.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

9.1.   Mjere osiguranja sukladnosti proizvodnje poduzimaju se u skladu s odredbama u članku 10. Direktive 70/156/EEZ. Sukladnost proizvodnje provjerava se na temelju opisa u certifikatima o homologaciji navedenima u Prilogu VI. ovoj Direktivi.

Odjeljci 2.4.2. i 2.4.3. Priloga X. Direktivi 70/156/EEZ primjenjive su kada mjerodavna tijela nisu zadovoljna proizvođačevim postupkom audita.

9.1.1.   Ako je potrebno izmjeriti emisije onečišćivača motora čija je homologacija tipa imala jedno ili više proširenja, ispitivanje se mora provesti na motoru (motorima) koji je (su) opisan (opisani) u opisnoj dokumentaciji koja se odnosi se na odgovarajuće proširenje.

9.1.1.1.   Sukladnost motora koji je podvrgnut ispitivanju onečišćivača:

Nakon što je motor predan mjerodavnom tijelu, proizvođač ne smije vršiti nikakve prilagodbe na izabranom motor.

9.1.1.1.1.   Tri nasumično izabrana motora uzimaju se iz serije. Motori koji su podvrgnuti samo ESC i ELR ispitivanjima ili samo ETC ispitivanju za homologaciju tipa u skladu s retkom A tablica u odjeljku 6.2.1. trebaju se podvrgnuti tim primijenjenim ispitivanjima za provjeru sukladnosti proizvodnje. Uz suglasnost mjerodavnog tijela, svi drugi tipovi motora koji su homologirani u skladu s retkom A, B1 ili B2, ili C tablica u odjeljku 6.2.1. trebaju se podvrgnuti ispitivanju ili s ESC i ELR ciklusom ili s ECT ciklusom kako bi se provjerila sukladnost proizvodnje. Granične vrijednosti dane su u odjeljku 6.2.1. ovog Priloga.

9.1.1.1.2.   Ispitivanja se provode u skladu s dodatkom 1. ovog Priloga ako je mjerodavno tijelo zadovoljno standardnim odstupanjem proizvodnje koju je dao proizvođač, u skladu s Prilogom X. Direktive 70/165/EEZ koja se odnosi na motorna vozila i njihove prikolice.

Ispitivanja se provode u skladu s dodatkom 2. ovog Priloga ako mjerodavno tijelo nije zadovoljno standardnim odstupanjem proizvodnje koje je dao proizvođač, u skladu s Prilogom X. Direktivi 70/165/EEZ koja se odnosi na motorna vozila i njihove prikolice

Na zahtjev proizvođača ispitivanja se mogu provesti u skladu s dodatkom 3. ovom Prilogu.

9.1.1.1.3.   Na temelju ispitivanja nasumično odabranih motora, proizvodnja serije smatra se sukladnom ako je donesena pozitivna odluka (prihvaćanje) za sve onečišćivače ili nesukladna ako je donesena negativna odluka (odbijanje) za jednog onečišćivača, u skladu s primijenjenim kriterijima ispitivanja iz odgovarajućeg dodatka.

Kad je donesena pozitivna odluka (prihvaćanje) za jedan onečišćivač, ta odluka ne smije biti promijenjena nikakvim dodatnim ispitivanjima koja bi bila provedena kako bi se donijela odluka za druge onečišćivače.

Ako nije donesena odluka, proizvođač može u svakom trenutku odlučiti o prestanku ispitivanja. U tom slučaju se bilježi negativna odluka.

9.1.1.2.   Ispitivanja će se provoditi na novoproizvedenim motorima. Motori na plin moraju se uhodati po proceduri određenom u odjeljku 3. dodatka 2. Prilogu III.

9.1.1.2.1.   Međutim, na zahtjev proizvođača ispitivanja se mogu provoditi na Dieselovim ili motorima na plin koji su bili uhodani u duljem razdoblju nego što je definirano u odjeljku 9.1.1.2., do najviše 100 sati. U tom slučaju će postupak uhodavanja treba provesti proizvođač koji se treba obvezati da neće izvoditi nikakve prilagodbe na tim motorima.

9.1.1.2.2.   Kad proizvođač zatraži da on provodi postupak uhodavanja u skladu s odjeljkom 9.1.1.2.1., on može biti proveden na:

—	svim ispitivanim motorima, ili

—

prvom ispitivanom motoru, s utvrđivanjem koeficijenta razvoja kako slijedi: — emisije onečišćivača bit će mjerene pri nula i pri „x” sati na prvom ispitivanom motoru — koeficijent razvoja emisija od nula do „x” sati bit će izračunan za svaki onečišćivač: — emisije kod „x” sati/emisije kod nula sati — On može biti manje od jedan.

Sljedeći ispitivani motori neće se podvrgnuti postupku uhodavanja, nego će se njegove emisije pri nula sati izmijeniti koeficijentom razvoja.

U tom slučaju, vrijednosti koje se uzimaju u obzir će biti:

—	vrijednosti pri „x” sati prvog motora

—	vrijednosti pri nula sati pomnožene s koeficijentom razvoja za druge motore.

9.1.1.2.3.   Za Dieselove motore i motore na UNP sva ova ispitivanja mogu se provesti s komercijalnim gorivom. Međutim, na zahtjev proizvođača, mogu se upotrijebiti referentna goriva opisana u Prilogu IV. To podrazumijeva ispitivanja, kako je opisano u odjeljku 4. ovog Priloga, s najmanje dva referentna goriva za svaki motor na plin.

9.1.1.2.4.   Za motore na prirodni plin (PP) sva ova ispitivanja mogu se provesti s komercijalnim gorivom na sljedeći način:

—	za motore s oznakom H, s komercijalnim gorivom H-tipa (0,89 ≤ Sλ ≤ 1,00),

—	za motore s oznakom L, s komercijalnim gorivom L-tipa (1,00 ≤ Sλ ≤ 1,19),

—	za motore s oznakom HL, s komercijalnim gorivom unutar krajnjih vrijednosti raspona λ–pomaka (0,89 ≤ Sλ ≤ 1,19).

Međutim, na zahtjev proizvođača mogu se upotrijebiti referentna goriva opisana u Prilogu IV. To podrazumijeva ispitivanja, kakva su opisana u odjeljku 4. ovog Priloga.

9.1.1.2.5.   U slučaju spora uzrokovanog nesukladnošću motora na plin pri korištenju komercijalnog goriva, ispitivanja se moraju provesti s referentnim gorivom s kojim je ispitan osnovni motor ili s mogućim dodatnim gorivom 3, kako je opisano u odjeljcima 4.1.3.1. i 4.2.1.1. s kojim je mogao biti ispitan osnovni motor. Zatim se rezultat mora pretvoriti pomoću izračuna koji primjenjuje odgovarajuće faktore „r”, „ra” ili „rb”, kako je opisano u odjeljcima 4.1.4., 4.1.5.1. i 4.2.1.2. Ako su r, ra ili rb manji od 1, nikakva se korekcija ne primjenjuje. Izmjereni rezultati i izračunati rezultati moraju pokazati da motor zadovoljava granične vrijednosti s svim odgovarajućim gorivima (goriva 1, 2 i, ako je primjenjivo, gorivo 3 u slučaju motora na prirodni plin te goriva A i B u slučaju motora na UNP).

9.1.1.2.6.   Ispitivanja sukladnosti proizvodnje motora na plin koji je namijenjen za rad s jednim specifičnim sastavom goriva provest će se s gorivom za koje je motor umjeren.

Slika 2.

Shema ispitivanja sukladnosti proizvodnje

---

(1)  SL L 76, 6.4.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2003/76/EZ (SL L 206, 15.8.2003., str. 29.).

(2)  SL L 375, 31.12.1980., str. 46. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 1999/99/EZ (SL L 334, 28.12.1999., str. 32.).

(3)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2004/104/EZ (SL L 337, 13.11.2004., str. 13.).

(4)  1 = Njemačka, 2 = Francuska, 3 = Italija, 4 = Nizozemska, 5 = Švedska, 6 = Belgija, 7 = Mađarska, 8 = Češka, 9 = Španjolska, 11 = Ujedinjena Kraljevina, 12 = Austrija, 13 = Luksemburg, 17 = Finska, 18 = Danska, 20 = Poljska, 21 = Portugal, 23 = Grčka, 24 = Irska, 26 = Slovenija, 27 = Slovačka, 29 = Estonija, 32 = Latvija, 36 = Litva, 49 = Cipar, 50 = Malta.

(5)  Za motore s radnim obujmom manjim od 0,75 dm3 po cilindru i brzinom vrtnje pri nazivnoj snazi većom od 3 000 min-1

(6)  Samo za motore na prirodni plin.

(7)  Nije primjenjivo za motore na plin u stupnju A i stupnjevima B1 i B2

(8)  Za motore s radnim obujmom manjim od 0,75 dm3 po cilindru i brzinom vrtnje pri nazivnoj snazi većom od 3 000 min-1

Dodatak 1.

POSTUPAK ZA ISPITIVANJE SUKLADNOSTI PROIZVODNJE KAD JE STANDARDNO ODSTUPANJE ZADOVOLJAVAJUĆE

1.	Ovaj dodatak opisuje postupak koji je potrebno koristiti kako bi se provjerila sukladnost proizvodnje u odnosu na emisiju onečišćivača kada je standardno odstupanje proizvodnje proizvođača zadovoljavajuće.

2.	S najmanjom veličinom uzorka od tri motora, postupak uzimanja uzoraka postavljen je tako da je vjerojatnost da serija s 40 % neispravnih motora prođe ispitivanje 0,95 (rizik proizvođača = 5 %) dok je vjerojatnost da serija s 65 % neispravnih motora bude prihvaćena 0,10 (rizik potrošača = 10 %).

3.

Sljedeći postupak se koristi za svaki od onečišćivača koji su navedeni u odjeljku 6.2.1. Priloga I. (vidjeti sliku 2.):   Neka je:   L = prirodni logaritam granične vrijednosti za onečišćivač; xi = prirodni logaritam rezultata mjerenja za i-ti motor uzorka; s = procjena standardne devijacije proizvodnje (nakon uzimanja prirodnog logaritma rezultata mjerenja); n = trenutačni broj uzorka.

4.	Za svaki uzorak izračunava se zbroj standardnih odstupanja od granične vrijednosti koristeći sljedeću formulu:

5.

Nakon toga: — ako je statički rezultat ispitivanja veći od broja prihvaćanja za veličinu uzorka navedene u Tablici 3., donosi se odluka o prihvaćanju za onečišćivač, — ako je statički rezultat ispitivanja manji od broja odbijanja za veličinu uzorka navedene u Tablici 3., donosi se odluka o odbijanju za onečišćivač, — u suprotnom, ispituje se dodatni motor u skladu s odjeljkom 9.1.1.1. Priloga I. i primjenjuje se postupak izračunavanja na uzorku uvećanom za jednu jedinicu.

Tablica 3.

Brojevi prihvaćanja ili odbijanja prema planu uzorkovanja iz dodatka 1.

Najmanja veličina uzoraka: 3

Kumulativni broj ispitanih motora (broj uzoraka)	Broj prihvaćanja An	Broj odbijanja Bn
3	3,327	–4,724
4	3,261	–4,790
5	3,195	–4,856
6	3,129	–4,922
7	3,063	–4,988
8	2,997	–5,054
9	2,931	–5,120
10	2,865	–5,185
11	2,799	–5,251
12	2,733	–5,317
13	2,667	–5,383
14	2,601	–5,449
15	2,535	–5,515
16	2,469	–5,581
17	2,403	–5,647
18	2,337	–5,713
19	2,271	–5,779
20	2,205	–5,845
21	2,139	–5,911
22	2,073	–5,977
23	2,007	–6,043
24	1,941	–6,109
25	1,875	–6,175
26	1,809	–6,241
27	1,743	–6,307
28	1,677	–6,373
29	1,611	–6,439
30	1,545	–6,505
31	1,479	–6,571
32	–2,112	–2,112

Dodatak 2.

POSTUPAK ZA ISPITIVANJE SUKLADNOSTI PROIZVODNJE KAD STANDARDNO ODSTUPANJE NIJE ZADOVOLJAVAJUĆE ILI NIJE DOSTUPNO

1.	Ovaj dodatak opisuje proceduru koju je potrebno koristiti kako bi se provjerila sukladnost proizvodnje u odnosu na emisiju onečišćivača kad proizvođačevo standardno odstupanje proizvodnje nije zadovoljavajuće ili nije dostupno.

2.

S najmanjom veličinom uzorka od tri motora, postupak uzimanja uzoraka postavljen je tako da je vjerojatnost da serija s 40 % neispravnim motora prođe ispitivanje bude 0,95 (rizik proizvođača = 5 %) dok je vjerojatnost da serija s 65 % neispravnih motora bude prihvaćena 0,10 (rizik potrošača = 10 %).

3.	Vrijednosti onečišćivača dane u odjeljku 6.2.1. Priloga I. smatra se imaju normalnu logaritamsku razdiobu i treba ih pretvoriti s pomoću njihovih prirodnih logaritama. Neka m0 i m označavaju najveću odnosno najmanju veličinu uzorka (m0 = 3 i m = 32) i neka n označava trenutačnu veličinu uzorka.

4.	Ako su prirodni logaritmi niza izmjerenih vrijednosti χ1, χ2, … χi i L prirodni logaritam granične vrijednosti onečišćivača, tada vrijedi: i

5.

U tablici 4. pokazni su brojevi prihvaćanja (An) i odbijanja (Bn) prema trenutačnoj veličini uzorka. Statistika rezultat ispitivanja je omjer: i mora koristiti da se donese odluka o prolaznosti ili neprolaznosti niza, kako slijedi: za m0 ≤ n < m: — serija prolazi ako je , — serija ne prolazi ako je , — ako je , treba ponoviti mjerenje.

6.	Primjedbe Sljedeće rekurzivne formule koriste se za izračunavanje uzastopnih vrijednosti statistike ispitivanja:

Tablica 4.

Brojevi prihvaćanja ili odbijanje prema planu uzorkovanja iz dodatka 2.

Najmanja veličina uzoraka: 3

Kumulativni broj ispitanih motora (broj uzoraka)	Broj za prihvaćanje An	Broj odbijanja Bn
3	–0,80381	16,64743
4	–0,76339	7,68627
5	–0,72982	4,67136
6	–0,69962	3,25573
7	–0,67129	2,45431
8	–0,64406	1,94369
9	–0,61750	1,59105
10	–0,59135	1,33295
11	–0,56542	1,13566
12	–0,53960	0,97970
13	–0,51379	0,85307
14	–0,48791	0,74801
15	–0,46191	0,65928
16	–0,43573	0,58321
17	–0,40933	0,51718
18	–0,38266	0,45922
19	–0,35570	0,40788
20	–0,32840	0,36203
21	–0,30072	0,32078
22	–0,27263	0,28343
23	–0,24410	0,24943
24	–0,21509	0,21831
25	–0,18557	0,18970
26	–0,15550	0,16328
27	–0,12483	0,13880
28	–0,09354	0,11603
29	–0,06159	0,09480
30	–0,02892	0,07493
31	–0,00449	0,05629
32	–0,03876	0,03876

Dodatak 3.

POSTUPAK ZA ISPITIVANJE SUKLADNOSTI PROIZVODNJE NA ZAHTJEV PROIZVOĐAČA

1.	Ovaj dodatak opisuje potreban postupak kako bi se, na zahtjev proizvođača, provjerila sukladnost proizvodnje u odnosu na emisije onečišćivača.

2.

S najmanjom veličinom uzorka od tri motora, postupak uzimanja uzoraka postavljen je tako da je vjerojatnost da serija s 30 % neispravnim motora prođe ispitivanje bude 0.90 (rizik proizvođača = 10 %), dok je vjerojatnost da serija s 65 % neispravnim motora bude prihvaćena 0,10 (rizik potrošača = 10 %)

3.	Za svaki od onečišćivača opisanih u odjeljku 6.2.1. Priloga I. (vidjeti sliku 2) koristi se sljedeći postupak:   Neka je:   L = granična vrijednost za onečišćivač, xi = rezultat mjerenja i-tog motora iz uzorka, n = trenutačna broj uzorka.

4.	Potrebno je za uzorak izračunati statistiku ispitivanja kojom se određuje broja nesukladnih motora, tj. xi ≥ L.

5.

Nakon toga: — ako je statički rezultat ispitivanja veći od broja prihvaćanja za veličinu uzorka navedene u Tablici 5., donosi se odluka o prihvaćanju za onečišćivač; — ako je statički rezultat ispitivanja manji od broja odbijana za veličinu uzorka navedene u Tablici 5., donosi se odluka o odbijanju za onečišćivač; — u suprotnom, ispituje se dodatni motor u skladu s odjeljkom 9.1.1.1. Priloga I. i primjenjuje se postupak izračunavanja na uzorku uvećanom za jednu jedinicu. U tablici 5. su brojevi prihvaćanja i odbijanju izračunati na temelju međunarodne norme ISO 8422/1991.

Tablica 5.

Brojevi prihvaćanja ili odbijanja prema planu uzorkovanja iz dodatka 3.

Najmanja veličina uzoraka: 3

Kumulativni broj ispitanih motora (broj uzoraka)	Broj za prihvaćanje An	Broj za odbijanje Bn
3	—	3
4	0	4
5	0	4
6	1	5
7	1	5
8	2	6
9	2	6
10	3	7
11	3	7
12	4	8
13	4	8
14	5	9
15	5	9
16	6	10
17	6	10
18	7	11
19	8	9

---

PRILOG II.

Dodatak 1.

Dodatak 2.

OSNOVNE ZNAČAJKE PORODICE MOTORA

Dodatak 3.

Dodatak 4.

ZAČAJKE DIJELOVA VOZILA POVEZANIH S MOTOROM

---

PRILOG III.

POSTUPAK ISPITIVANJA

1.   UVOD

1.1.

Ovaj prilog opisuje metode određivanja emisija plinovitih komponenti, čestica i dimljenja iz motora koji će se ispitati. Opisana su tri ispitna ciklusa koji se moraju primijeniti prema odredbama Priloga I., odjeljka 6.2.: — ESC ciklus koji se sastoji od 13 ustaljenih faza, — ELR ciklus koji se sastoji od prijelaznih stupnjeva opterećenja pri različitim brzinama vrtnje, što su sastavni dijelovi jednog postupka ispitivanja i provode se istodobno, — ETC ciklus koji se sastoji niza prijelaznih stanja svake sekunde

1.2.	Ispitivanje se mora provoditi na motoru koji je postavljen na ispitno postolje i spojen na dinamometar.

1.3.   Princip mjerenja

Emisije iz ispuha motora koja treba mjeriti uključuju plinovite komponente (ugljični monoksid, ukupne ugljikovodike za Dieselove motore samo kod ESC ispitivanja, ugljikovodike bez metana za Dieselove motore i motore na plin samo kod ETC ispitivanja, metan za motore na plin samo kod ETC ispitivanja i dušikove okside), čestice (samo za Dieselove motore), i dimljenje (Dieselovi motori samo kod ELR ispitivanja). Nadalje, ugljični dioksid se često koristi kao plin za praćenje kod određivanja omjera razrjeđivanja u sustavima razrjeđivanja s djelomičnim i potpunim protokom. U skladu s dobrom inženjerskom praksom preporučuje se općenito mjerenje ugljičnog dioksida kao izvrstan način otkrivanja problema kod mjerenja za vrijeme provođenja ispitivanja.

1.3.1.   ESC ispitivanje

Za vrijeme propisanog niza uvjeta rada motora zagrijanog na radnu temperaturu količine gore navedenih emisija ispušnih plinova neprekidno se moraju mjeriti uzimanjem uzorka nerazrijeđenog ispušnog plina. Ciklus ispitivanja sastoji se od više različitih brzina vrtnje i snage, koji pokrivaju tipično radno područje Dieselovih motora. Tijekom svakog postupka mora se odrediti koncentracija svakog plinovitog onečišćivača, protok ispušnih plinova i izlazne snage, a izmjerene vrijednosti vrednovati. Uzorak čestice mora se razrijediti kondicioniranim okolnim zrakom. Za vrijeme cijelog postupka ispitivanja mora se uzeti jedan uzorak koji će biti sakupljen na odgovarajućim filtrima. Količina u gramima svakog onečišćivača koja je emitirana po kilovat satu mora se izračunati kako je opisano u dodatku I. ovog Priloga. Nadalje, NOx mora se izmjeriti u tri ispitne točke unutar upravljanog područja koje je odabrala tehnička služba (1), a vrijednosti mjerenja usporediti s vrijednostima izračunatim pomoću onih faza ciklusa ispitivanja koje okružuju odabrane ispitne točke. Kontrolno provjeravanje NOx osigurava djelotvornost smanjenja emisija motora unutar tipičnog radnog područja motora.

1.3.2.   ELR ispitivanje

Za vrijeme propisanog ispitivanja s odzivom na opterećenje, mora se odrediti dimljenje zagrijanog motora s pomoću mjerila zacrnjenja. Ispitivanje se sastoji od opterećenja motora pri stalnoj brzini vrtnje s 10 % na 100 % opterećenja pri tri različite brzine vrtnje motora. Nadalje, mora se provesti i četvrta promjena opterećenja koju je odabrala tehnička služba, a dobivena vrijednost usporediti s vrijednostima prethodnih promjena opterećenja. Najviša vrijednost dimljenja mora se odrediti korištenjem uobičajenog algoritma uprosječivanja, kako je opisano u dodatku I. ovog Priloga.

1.3.3.   ETC ispitivanje

Za vrijeme propisanog prijelaznog ciklusa u radnim uvjetima (kroz neustaljene radne točke) zagrijanog motora, koji se usko temelji na režimima vožnje teškim motorima ugrađenim u kamione i autobuse, specifičnima za cestu, gore navedeni onečišćivači moraju se odrediti nakon razrjeđivanja ukpnog ispušnog plina kondicioniranim okolnim zrakom. Uz korištenje odzivnih signala dinamometra motora o zakretnom momentu i brzini vrtnje, snaga se mora integrirati s obzirom na,vrijeme ciklusa te će se na taj način izračunati rad motora proizveden za vrijeme ciklusa. Koncentracija NOx i HC za vrijeme ciklusa mora se odrediti integriracijom signala analizatora. Koncentracija CO, CO2 i NMHC može se odrediti integriranjem signala analizatora ili uzimanje uzorakam u vrećama. Kod čestica, proporcionalni uzorak mora se sakupiti na odgovarajućim filtrima. Vrijednost protoka razrijeđenog ispušnog plina mora se odrediti za vrijeme ciklusa kako bi se izračunale masene vrijednosti emisije onečišćivača. Masene vrijednosti emisije moraju se povezati s radom motora kako bi se dobiti grami emisije svakog onečišćivača po kilovat satu, kao što je opisano u dodatku 2. ovog Priloga.

2.   UVJETI ISPITIVANJA

2.1.   Uvjeti ispitivanja motora

2.1.1.

Mora se izmjeriti apsolutna temperatura (Ta) zraka kod usisa u motor izražena u Kelvinima, i atmosferski tlak suhog zraka (Ps) izražen u kPa, a parametar F mora se odrediti prema sljedećim odredbama: (a) za Dieselove motore:   Motori sa slobodnim usisom i s mehanički pogonjenim kompresorom:   Motori s turbopunjačem s ili bez hlađenja usisavanog zraka: (b) za motore na plin:

2.1.2.   Valjanost ispitivanja

Kako bi ispitivanje bilo prihvaćeno kao valjano, parametar F mora biti takav da je:

2.2.   Motori s hlađenjem komprimiranog zraka

Temperatura komprimiranog zraka mora se bilježiti i ona, pri brzini vrtnje deklarirane za najveću snagu i pri punom opterećenju, mora biti unutar ± 5 K od najveće temperature komprimiranog zraka, navedene u Prilogu II., dodatku 1., odjeljku 1.16.3. Temperatura rashladnog sredstva treba biti najmanje 293 K (20 °C).

Ako se koristi sustav koji je dio ispitnog laboratorija ili vanjsko puhalo, temperatura komprimiranog zraka mora biti unutar ± 5 K od najveće temperature komprimiranog zraka navedene u Prilogu II., dodatku 1., odjeljku 1.16.3. pri brzini vrtnje deklariranoj za najveću snagu i pri punom opterećenju. Položaj regulacije hladnjaka komprimiranog zraka kako bi se ispunili gornji uvjeti mora se koristiti za vrijeme cjelokupnog ciklusa ispitivanja.

2.3.   Usisni sustav motora

Mora se koristiti takav usisni sustav koji će ostvariti otpor na usisu koji unutar ± 100 Pa od gornje granice pri radu motora s brzinom vrtnje deklariranom za najveću snagu najveće snage i pri punom opterećenju.

2.4.   Ispušni sustav motora

Mora se koristiti takav ispušni sustav koji će ostvariti protutlak ispuha unutar ± 1 000 Pa od gornje granice motora koji radi pri brzini vrtnje deklariranom za najveću snagu motora i pri punom opterećenju i čiji je obujam unutar ± 40 % od onoga kojega je naveo proizvođač. Može se koristiti sustav koji je dio ispitnog laboratorija pod uvjetom da on predstavlja stvarne radne uvjete motora. Ispušni sustav mora odgovarati zahtjevima za uzimanje uzoraka ispušnih plinova, kao što je određeno u Prilogu III., dodatku 4., odjeljku 3.4. te u Prilogu V., odjeljku 2.2.1., EP i odjeljku 2.3.1., EP.

Ako je motor opremljen uređajem za naknadno pročišćavanje ispušnih plinova, ispušna cijev mora imati isti promjer koji je pronađen pri uporabi na mjestu koje se nalazi za najmanje 4 promjera udaljeno uvodno od ulaza u početak ekspanzijskog dijela koji sadrži uređaj za naknadno pročišćavanje. Udaljenost od prirubnice ispušnog kolektora ili izlaza iz turbopunjača do uređaja za naknadno pročišćavanje ispušnih plinova mora biti ista kao kod konfiguracije vozila ili unutar proizvođačevih specifikacija za udaljenost. Protutlak odnosno otpor ispušnog sustava mora slijediti gornje kriterije i može se podešavati ventilom. Dio koji sadrži uređaj za naknadno pročišćavanje može se ukloniti za vrijeme probnih ispitivanja i za vrijeme određivanja karakterističnog dijagrama motora i zamijeniti istovrijednim dijelom koji ima neaktivni nosač katalizatora.

2.5.   Sustav hlađenja

Mora se koristiti sustav hlađenja motora s kapacitetom dovoljnim da održava motor pri normalnim radnim temperaturama propisanim od strane proizvođača.

2.6.   Ulje za podmazivanje

Tehničke značajke ulja za podmazivanje koje se koristi pri ispitivanju moraju se zabilježiti i navesti uz rezultate ispitivanja, kao što je određeno u Prilogu II., dodatku 1., odjeljku 7.1.

2.7.   Gorivo

Gorivo mora biti referentno gorivo određeno u Prilogu IV.

Temperatura goriva i točka mjerenja moraju biti specificirani od proizvođača, unutar granica postavljenih u Prilogu II., dodatku 1., odjeljku 1.16.5. Temperatura goriva ne smije biti niža od 306 K (33 °C). Ako nije određena, treba biti 311 K ± 5 K (38 °C ± 5 °C) na ulazu u sustav napajanja goriva.

Kod motora na prirodni plin i ukapljeni naftni plin, temperatura goriva i točka mjerenja moraju biti unutar granica postavljenih u Prilogu II., dodatku 1., odjeljku 1.16.5. ili Prilogu II., dodatku 3., odjeljku 1.16.5., u slučajevima gdje motor nije osnovni motor.

2.8.   Ispitivanje uređaja za naknadno pročišćavanje ispušnog sustava

Ako je motor opremljen sustavom za naknadno pročišćavanje ispušnih plinova, emisije izmjerene u ciklusu (ciklusima) ispitivanja moraju predstavljati emisije pri uporabi. Ako se to ne može postići s jednim ispitnim ciklusom (npr. kod filtara čestica s periodičnim obnavljanjem), mora se provesti nekoliko ciklusa ispitivanja, a rezultati ispitivanja uprosječiti ili vrednovati. Točni postupak moraju dogovoriti proizvođač motora i tehnička služba na temelju dobre inženjerske prosudbe.

---

(1)  Točke ispitivanja moraju se odrediti korištenjem odobrenih statističkih metoda slučajnog odabira.

Dodatak 1.

ESC I ELR CIKLUSI ISPITIVANJA

1.   POSTAVKE MOTORA I DINAMOMETRA

1.1.   Određivanje brzine vrtnje motora A, B i C

Brzine vrtnje A, B i C mora navesti proizvođač u skladu sa sljedećim odredbama:

Visoka brzina vrtnje nhi mora se odrediti izračunavanjem 70 % od navedene najveće neto snage P(n), kako je određeno u Prilogu II., dodatku 1., odjeljku 8.2. Najveća brzina vrtnje motora pri kojoj se vrijednost te snage pojavljuje na krivulji snage definira se kao nhi.

Niska brzina vrtnje nlo mora se odrediti izračunavanjem 50 % od navedene najveće neto snage P(n), kako je određeno u Prilogu II., dodatku 1., odjeljku 8.2. Najmanja brzina vrtnje motora pri kojoj se vrijednost te snage pojavljuje na krivulji snage definira se kao nlo.

Brzine vrtnje motora A, B i C izračunavaju se na sljedeći način:

Brzine vrtnje motora A, B i C mogu se provjeriti pomoću jedne od sljedećih metoda:

(a)

tijekom homologacije motora s obzirom na snagu prema Direktivi 80/1269/EEZ mjerenja se moraju vršiti pri dodatnim ispitnim točkama za točno određivanje nhi i nlo. Najveća snaga, nhi i nlo, mora se odrediti iz krivulje snage, a brzine vrtnje motora A, B i C moraju se izračunati prema gornjim odredbama;

(b)

mora se odrediti karakteristični dijagram motora duž krivulje punog opterećenja, od najveće brzine vrtnje pri kojem je opterećenje nula do brzine vrtnje praznog hoda, uz korištenje najmanje 5 točaka mjerenja s međusobnim razmakom od 1 000 m-1 i točaka mjerenja unutar ± 50 m-1 od brzine vrtnje pri deklariranoj najvećoj snazi. Najveća snaga, nhi i nlo, mora se odrediti iz krivulje tog dijagrama, a brzine vrtnje motora A, B i C izračunati se prema gornjim odredbama.

Ako su izmjerene brzine vrtnje motora A, B i C unutar ± 3 % od brzina vrtnje koje je odredio proizvođač, navedene brzine vrtnje motora moraju se koristiti za ispitivanje emisija. Ako je dopušteno odstupanje za bilo koju od brzina vrtnje motora premašeno, ta se izmjerene brzine vrtnje motora moraju koristiti za ispitivanje emisija.

1.2.   Određivanje postavki dinamometra

Krivulja zakretnog momenta pri punom opterećenju mora se odrediti ispitivanjem da bi se izračunale vrijednosti zakretnog momenta kod određenih faza ispitivanja pri neto uvjetima, kako je određeno u Prilogu II., dodatku 1., odjeljku 8.2. Snaga koju pomoćni uređaji pogonjeni motorom troše, prema potrebi, mora se uzeti u obzir. Postavka dinamometra za svaku fazu ispitivanja mora se izračunati uz korištenje formule:

ako se ispituje pod neto uvjetima

ako se ne ispituje u neto uvjetima,

gdje je:

s	=	postavka dinamometra, kW
P(n)	=	neto snaga motora, kako je istaknuto u Prilogu II., dodatku 1., odjeljku 8.2., kW
L	=	postotak opterećenja, kako je istaknuto u odjeljku 2.7.1., %
P(a)	=	snaga koju troše pomoćni uređaji koji se moraju ugraditi kako je istaknuto u Prilogu II., dodatku 1., odjeljku 6.1.
P(b)	=	snaga koju troše pomoćni uređaji, koji moraju biti uklonjeni kako je istaknuto u Prilogu II., dodatku 1., odjeljku 6.2.

2.   ESC ISPITNI POKUS

Na zahtjev proizvođača može se prije ciklusa mjerenja provesti jedno prividno ispitivanje za kondicioniranje motora i ispušnog sustava.

2.1.   Priprema filtra za uzimanje uzoraka

Najmanje jedan sat prije ispitivanja, svaki filtar (par) mora se umetnuti u zatvorenu, ali ne zabrtvljenu Petrijevu zdjelicu i postaviti u komoru za vaganje radi stabilizacije. Na kraju perioda stabilizacije, svaki filtar (par) mora se izvagati, a njegova tara težina zabilježiti. Nakon toga, filtar (par) mora biti pohranjen u zatvorenu Petrijevu zdjelicu ili zabrtvljeni držač filtra, sve dok ga ne bude potrebno ispitati. Ako filtar (par) ne upotrijebi unutar osam sati od njegova vađenja iz komore za vaganje, mora se prije uporabe kondicionirati i ponovno izvagati.

2.2.   Postavljanje opreme za mjerenje

Instrumenti i sonde za uzimanje uzoraka postavljaju se u sladu sa zahtjevima. Pri korištenju sustava razrjeđivanja s punim protokom, za razrjeđivanje ispušnih plinova kraj ispusna cijevi mora se spojiti na sustav.

2.3.   Pokretanje sustava razrjeđivanja i motora

Sustav razrjeđivanja i motor moraju se pokrenuti i zagrijavati sve dok se sve temperature i tlakovi ne stabiliziraju pri najvećoj snazi, u skladu preporukom proizvođača i dobrom inženjerskom praksom.

2.4.   Pokretanje sustava ispitivanja čestica

Sustav za uzimanje uzoraka čestica mora se pustiti u pogon i raditi u obilaznom vodu. Pozadinska razina čestica u zraku za razrjeđivanje može se odrediti propuštanjem zraka za razrjeđivanje kroz filtre za čestice. Ako se koristi pročišćeni zrak za razrjeđivanje, jedno mjerenje može se izvršiti prije ili poslije ispitivanja. Ako zrak za razrjeđivanje nije pročišćen, mjerenja se mogu izvršiti na početku i na kraju ciklusa te se izračuna srednja vrijednost.

2.5.   Prilagođavanje omjera razrjeđivanja

Zrak za razrjeđivanje mora se namjestiti tako da temperatura razrijeđenoga ispušnog plina izmjerena odmah ispred primarnog filtra ne prelazi 325 K (52 °C) u bilo kojoj fazi. Omjer razrjeđivanja (q) ne smije biti manji od 4.

Za sustave koji koriste CO2 i NOx mjerenje koncentracije za regulaciju omjera razrjeđivanja, sadržaj CO2 i NOx u zraku za razrjeđivanje mora se izmjeriti na početku i na kraju svakog ispitivanja. Razlike izmjerenih vrijednosti koncentracija pozadine CO2 i NOx u zraku za razrjeđivanje prije i nakon ispitivanja moraju jedna od druge biti unutar 100 ppm (za CO2) odnosno 5 ppm (za NOx).

2.6.   Provjera analizatora

Na analizatorima emisije moraju se namjestiti nula i raspon.

2.7.   Ciklus ispitivanja

2.7.1.   Sljedeći ciklus od 13 faza mora se provesti kad se dinamometar spoji na ispitni motor:

Broj faze	Brzina vrtnje motora	Postotak opterećenja	Težinski faktor	Trajanje faze
1	prazan hod	—	0,15	4 minute
2	A	100	0,08	2 minute
3	B	50	0,10	2 minute
4	B	75	0,10	2 minute
5	A	50	0,05	2 minute
6	A	75	0,05	2 minute
7	A	25	0,05	2 minute
8	B	100	0,09	2 minute
9	B	25	0,10	2 minute
10	C	100	0,08	2 minute
11	C	25	0,05	2 minute
12	C	75	0,05	2 minute
13	C	50	0,05	2 minute

2.7.2.   Slijed ispitivanja

Slijed ispitivanja mora se pokrenuti. Ispitivanje se mora provoditi prema redoslijedu brojeva faza, kako je prikazano u odjeljku 2.7.1.

Motor mora u svakoj fazi raditi propisano vrijeme, pri čemu se promjene brzine vrtnje i opterećenja moraju završiti unutar prvih 20 sekundi. Propisana brzina vrtnje mora se održavati unutar ± 50 min-1, a propisani zakretni moment mora se održavati unutar ± 2 % od najvećeg zakretnog momenta pri ispitivanoj brzini vrtnje.

Na zahtjev proizvođača, slijed ispitivanja može se ponoviti dovoljan broj puta kako bi se nakupila veća masa čestica na filtru. Proizvođač mora dostaviti detaljan opis postupaka vrednovanja podataka izračunavanja. Emisije plinova moraju se određivati samo u prvom ciklusu.

2.7.3.   Odziv analizatora

Izlazne vrijednosti analizatora moraju se bilježiti na pisaču s dijagramskim papirom ili mjeriti s istovrijednim sustavom prikupljanja podataka, pri čemu za cijelo vrijeme trajanja ciklusa ispitivanja ispušni plin teče kroz analizator.

2.7.4.   Uzimanje uzoraka čestica

Jedan par filtara (primarni i dodatni filtar, vidjeti Prilog III., dodatak 4.) mora se koristiti tijekom cijelog postupka ispitivanja. Težinski faktori faza, određeni u postupku ciklusa ispitivanja, moraju se uzeti u obzir uzimanjem uzorka proporcionalnog razrijeđenom masenom protoku ispuha za vrijeme svake pojedinačne faze u ciklusu. To se može postići podešavanjem protoka uzorka, vremena uzorkovanja, i/ili omjera razrjeđivanja, u skladu s time, tako da se zadovolji kriterij za efektivne težinske faktore navedene u odjeljku 5.6.

Vrijeme uzimanja uzoraka po fazi mora biti najmanje 4 sekunde za vrijednost težinskog faktora od 0, 01. Uzimanje uzoraka se mora provoditi što je kasnije moguće unutar svake faze. Uzimanje uzoraka čestica ne smije završiti ranije od 5 sekundi prije kraja svake faze.

2.7.5.   Stanje motora

Brzina vrtnje i opterećenje motora, temperatura usisnog zraka i podtlak, temperatura i podtlak ispuha, protok goriva i protok zraka ili ispušnih plinova, temperatura stlačenog zraka, temperatura goriva i vlažnost moraju se bilježiti tijekom svake faze, pri čemu zahtjevi brzine i opterećenja (vidjeti odjeljak 2.7.2.) moraju biti zadovoljeni za vrijeme trajanja uzorkovanja čestica, ali u svakom slučaju tijekom zadnje minute svake faze.

Svaki daljnji podatak koji se traži za izračunavanje mora se zabilježiti (vidjeti odjeljke 4. i 5.).

2.7.6.   Provjera NOx unutar područja ispitivanja

Provjera NOx unutar kontrolnog područja ispitivanja mora se obaviti će se odmah nakon završetka faze 13.

Motor se mora kondicionirati u 13. fazi na razdoblje od tri minute prije početka mjerenja. Moraju se provesti tri mjerenja na različitim mjestima unutar područja ispitivanja, a odabire ih tehnička služba (1). Svako mjerenje treba trajati 2 minute.

Postupak mjerenja je identičan mjerenju NOx u ciklusu s 13 faza i mora se provesti u skladu s odjeljcima 2.7.3., 2.7.5. i 4.1. ovog dodatka i s Prilogom III., dodatkom 4., odjeljkom 3.

Izračunavanje se provodi u skladu s odjeljkom 4.

2.7.7.   Ponovna provjera analizatora

Nakon ispitivanja emisije, plin za namještanje nule i isti plin za namještanje raspona koriste se za ponovnu provjeru. Ispitivanje će se smatrati prihvatljivim ako je razlika između rezultata prije ispitivanja i poslije ispitivanja manja od 2 % od vrijednosti plina za namještanje raspona

3.   ELR ISPITNI POKUS

3.1.   Postavljanje opreme za mjerenje

Mjerilo zacrnjenja i sonde za uzimanje uzoraka, prema potrebi, ugrađuju se nakon prigušivača ispuha ili bilo kojeg uređaja za naknadno pročišćavanje, ako je ograđen, u skladu s osnovnim postupcima ugradnje koje je odredio proizvođač uređaja. Nadalje, zahtjevi u odjeljku 10. norme ISO IDS 11614 uzimaju se u obzir, kad je to potrebno.

Prije svake provjere nule i cijele ljestvice, mjerilo zacrnjenja se zagrijava i stabilizira u skladu s preporukama proizvođača instrumenta. Ako je mjerilo zacrnjenja opremljeno sustavom za pročišćavanje zrakom kako bi se spriječilo nakupljanje čađe na optici uređaja, taj se sustav također uključuje i prilagođava u skladu s preporukama proizvođača.

3.2.   Provjera mjerila zacrnjenja

Provjera nule i opsega ljestvice obavlja se u opciji za očitanje zacrnjenja, jer ljestvica zacrnjenja ima dvije umjerne točke koje se mogu podešavati, a to su 0 % zacrnjenja i 100 % zacrnjenja. Koeficijent apsorpcije svjetlosti može točno izračunati na temelju izmjerenog zacrnjenja i LA, kako je propisao proizvođač mjerila zacrnjenja, kad se instrument vrati u ispitnu opciju za očitanje k.

Kada nema sprječavanja prodiranja svjetlosnog snopa mjerila zacrnjenja, očitanje se namješta na 0,0 % ± 1,0 % zacrnjenja. Kada je spriječeno dopiranje svjetlosti na prijamnik, očitanje se namješta na vrijednost 100,0 % ± 1,0 % zacrnjenja.

3.3.   Ciklus ispitivanja

3.3.1.   Kondicioniranje motora

Zagrijavanje motora i sustava mora biti s najvećom snagom kako bi se značajke motora stabilizirale u skladu s preporukama proizvođača. Faza predkondicioniranja također bi trebala zaštititi trenutačno mjere od utjecaja naslaga u ispušnom sustavu od prethodnog ispitivanja.

Nakon što se motor stabilizirao, ciklus se mora pokrenuti unutar 20 ± 2 s nakon faze predkondicioniranja. Na zahtjev proizvođača, za dodatno kondicioniranje može se provesti lažno ispitivanje prije mjerenog ciklusa.

3.3.2.   Slijed ispitivanja

Ispitivanje se sastoji od niza od tri promjene opterećenja pri svakoj od tri brzine vrtnje motora A (ciklus 1.), B (ciklus 2.) i C (ciklus 3.), određene u skladu s Prilogom III., odjeljkom 1.1., kojega slijedi 4. ciklus s brzinom vrtnje unutar područja ispitivanja i opterećenjem između 10 % i 100 %, koje odabere tehnička služba (2). Sljedeći niz mora se provoditi se u režimu rada dinamometra spojenim na ispitivani motoru, kako je prikazano na slici 3.

Slika 3

Slijed ELR ispitivanja

(a)	Motor mora raditi pri brzini vrtnje A i pri opterećenju od 10 %, i to 20 ± 2 s. Naznačena brzina vrtnje mora se održavati unutar ± 20 mi-1, a naznačeni zakretni moment mora se održavati unutar ± 2 % od največeg zakretnog momenta pri brzine ispitivanju.

(b)

Na kraju prethodnog segmenta, ručica za upravljanje brzinom vrtnje mora se naglo pomaknuti u potpuno otvoren položaj i tako držati 10 ± 1 s. Mora se primijeniti nužno opterećenje dinamometra kako bi se brzina vrtnje motora održala unutar ± 150 min tijekom prve 3 s, i unutar ± 20 mi-1 tijekom ostatka segmenta.

(c)	Slijed opisan u (a) i (b) mora se dvaput ponoviti.

(d)	Nakon završetka treće promjene opterećenja, motor se mora podesiti na brzinu vrtnje B i 10 % opterećenja unutar 20 ± 2 s.

(e)	Slijed opisan u (a) do (c) mora se provesti pri radu motora brzinom vrtnje B.

(f)	Nakon završetka treće promjene opterećenja, motor se mora podesiti na brzinu vrtnje C i 10 % opterećenja unutar 20 ± 2 s.

(g)	Postupak (a) do (c) treba se provesti kad motor radi pri brzini C.

(h)	Nakon završetka trećeg promjene opterećenja, motor se mora podesiti na odabranu brzinu vrtnje i bilo koje opterećenje iznad 10 % unutar 20 ± 2 s.

(i)	Slijed u (a) do (c) mora se provesti kad motor radi s odabranom brzinom vrtnje.

3.4.   Validacija ciklusa

Relativna standardna odstupanja srednjih vrijednosti dimljenja pri svakoj ispitnoj brzini vrtnje (SVA, SVB i SVC, kako je izračunato u skladu s odjeljkom 6.3.3. ovog dodatka, iz tri uzastopne promjene opterećenja pri svakoj ispitanoj brzini vrtnje), trebaju biti će manje od 15 % od srednje vrijednosti ili 10 % od granične vrijednosti prikazane u tablici 1. Priloga I., već prema tome koja je od njih veća. Ako je razlika veća, slijed se mora ponoviti sve dok tri uzastopne promjene opterećenja ne zadovolje kriterij validacije.

3.5.   Ponovna provjera mjerila zacnjenja

Vrijednost očitanja mjerenja nule na mjerilu zacnjenja, poslije ispitivanja, ne smije prelaziti ± 5,0 % od granične vrijednosti prikazane u tablici 1. Priloga I.

4.   IZRAČUNAVANJE EMISIJA PLINOVA

4.1.   Vrednovanje podataka

Za vrednovanje plinovitih emisija mora se izračunati srednja vrijednost očitanja dijagrama za posljednjih 30 sekundi svake faze i moraju se odrediti srednje koncentracije (conc) HC, CO i NOx tijekom svake faze pomoću tih srednjih vrijednosti očitanja iz dijagrama i odgovarajućih podataka umjeravanja. Može se koristiti i druga vrsta zapisa ako je njime osigurano istovrijedno prikupljanje podataka.

Za provjeru NOx unutar područja ispitivanja, gore navedeni zahtjevi odnose se samo na NOx.

Protok ispušnog plina GEXHW ili protok razrijeđenog ispušnog plina GTOTW, ako se upotrijebe po izboru, mora se odrediti u skladu s Prilogom III., dodatkom 4., odjeljkom 2.3.

4.2.   Korekcija iz suhog u vlažno stanje

Izmjerena koncentracija mora se pretvoriti na vlažnu osnovu prema sljedećoj formuli, osim ako već nije izmjerena na vlažnoj osnovi.

Za nerazrijeđeni ispušni plin:

i,

Za razrijeđeni ispušni plin:

ili,

Za zrak za razrjeđivanje	Za usisanani zrak (ako se razlikuje od zraka za razrjeđivanje)

gdje je:

Ha, Hd	=	g vode po kg suhog zraka
Rd, Ra	=	relativna vlažnost zraka za razrijeđivanje/na usisu, %
pd, pa	=	parcijalni tlak pare zasićenog zraka za razrijeđivanje/na usisu, kPa
pB	=	ukupni barometarski tlak, kPa

4.3.   Korekcija NOx za vlažnost i temperaturu

Dok emisija NOx ovisi o uvjetima okolnog zraka, koncentracija NOx mora se korigirati prema vlažnosti i temperaturi okolnog zraka s faktorima koji su prikazani u sljedećoj formuli:

gdje je:

A	=	0,309 GFUEL/GAIRD – 0,0266
B	=	- 0,209 GFUEL/GAIRD + 0,00954
Ta	=	temperatura zraka, K
Ha	=	vlaga usisavanog zraka, g vode po kg suhog zraka
Ha	=

gdje je

Ra	=	relativna vlažnost usisavanog zraka, %
pa	=	parcijalni tlak pare zasićenog usisavanog zraka, kPa
pB	=	ukupi barometarski tlak, kPa

4.4.   Izračunavanje masenih protoka emisije

Maseni protoci emisija (g/h) za svaku fazu računa se na sljedeći način, uz pretpostavku da je gustoća ispušnog plina 1,293 kg/m3 pri 273 K (0 °C) i 101,3 kPa:

gdje je NOx conc, COconc i HCconc  (3), prosječne koncentracije (ppm) nerazrijeđenom ispušnom plinu, kako je određeno u odjeljku 4.1.

Ako se, po izboru, plinovite emisije određuju sustavom s razrjeđivanjem punog protoka, primjenjuje se sljedeća formula:

gdje su NOx conc, COconc i HCconc prosječne pozadinske koncentracije (ppm) svake faze u razrijeđenom ispušnom plinu, kako je određeno u Prilogu III., dodatku 2., odjeljku 4.3.1.1.

4.5.   Izračunavanje specifičnih emisija

Emisije (g/kWh) izračunavaju se za sve pojedine komponente na sljedeći način:

Težinski faktori (WF) korišteni u navedenim izračunima su u skladu s odjeljkom 2.7.1.

4.6.   Izračunavanje vrijednosti za područje ispitivanja

Za tri kontrolne točke odabrane prema odjeljku 2.7.6., emisija NOx mora se izmjeriti i izračunati prema odjeljku 4.6.1. te također odrediti interpolacijom iz faza u ciklusu ispitivanja koje su najbliže odgovarajućoj kontrolnoj točki u skladu s odjeljkom 4.6.2. Nakon toga, izmjerene vrijednosti se uspoređuju s interpolranim vrijednostima u skladu s odjeljkom 4.6.3.

4.6.1.   Izračunavanje specifične emisije

Emisija NOx za svaku od kontrolnih točaka (Z) izračunava se na sljedeći način:

4.6.2   Određivanje vrijednosti emisije iz ciklusa ispitivanja

Emisija NOx za svaku od kontrolnih točaka mora se interpolirati iz četiri najbliže faze ciklusa ispitivanja koje okružuju odabranu kontrolnu točku Z, kako je prikazano na slici 4. Za te faze (R, S, T, U), primjenjuju se sljedeće definicije:

Brzina vrtnje (R)	=	Brzina vrtnje (T) = nRT
Brzina vrtnje (S)	=	Brzina vrtnje (U) = nSU
Postotak opterećenja (R)	=	Postotak opterećenja (S)
Postotak opterećenja (T)	=	Postotak opterećenja (U)

Emisija NOx odabrane točke Z izračunava se na sljedeći način:

i:

gdje je,

ER, ES, ET, EU	=	specifična emisija NOx faza koje okružuju kontrolnu točku, u skladu s odjeljkom 4.6.1.
MR, MS, MT, MU	=	zakretni moment motora u fazama koje okružuju kontrolnu točku

Slika 4.

Interpolacija NOx kontrolnih točaka

4.6.3.   Uspoređivanje NOx vrijednosti emisija

Izmjerena specifična NOx emisija kontrolne točke Z (NOxZ) uspoređuje se s interpoliranom vrijednošću (EZ) na sljedeći način:

5.   IZRAČUNAVANJE EMISIJE ČESTICA

5.1.   Vrednovanje podataka

Za vrednovanje čestica, ukupni maseni protok uzoraka (MSAM,i) kroz filtre mora se zabilježiti se za svaku fazu.

Filtri se moraju ponovno vratiti u komoru za mjerenje i kondicionirati najmanje jedan sat, ali ne više od 80 sati, a potom se izvagati. Bruto težina filtara mora se zabilježiti, a tara težina (vidjeti toćku 1. ovog dodatka) oduzeti. Masa čestica (Mf) je zbroj masa čestica skupljenih na primarnom i pomoćnim filtru.

Ako treba primijeniti korekciju pozadine, mora se zabilježiti masa zraka za razrjeđivanje (MDIL) kroz filtre, kao i masa čestica (Md). Ako je provedeno više od jednog mjerenja, mora se izračunati kvocijent Md/MDIL za svako pojedinačno mjerenje i srednja vrijednost od tih vrijednosti.

5.2.   Sustav razrjeđivanja s djelomičnim protokom

Konačni rezultati emisije čestica koji se navode u izvještaju moraju s odrediti u sljedećim koracima. Zbog mogućnosti da se upotrijebe različiti tipovi upravljanja stupnjem razrjeđenja, primjenjuju se i različite metode izračunavanja za GEDFW. Svi izračuni baziraju se na srednjim vrijednostima pojedinačnih faza tijekom uzorkovanja.

5.2.1.   Izokinetički sustavi

gdje se r odnosi na omjer površine poprečnog presjeka izokinetičke sonde i ispušne cijevi:

5.2.2.   Sustavi s mjerenjem koncentracije CO2 i NOx

gdje je:

concE	=	vlažna koncentracija plina za praćenje u nerazrijeđenim ispušnim plinom
concD	=	vlažna koncentracija plina za praćenje u razrijeđenim ispušnim plinom
concA	=	vlažna koncentracija plina za praćenje u zraka za razrjeđivanje

Koncentracije izmjerene na suhoj osnovi moraju se prevesti na vlažnu osnovu u skladu s odjeljkom 4.2. ovog dodatka.

5.2.3.   Sustavi s mjerenjima CO2 i metoda uravnoteženja ugljika  (4).

gdje je:

CO2D	=	koncentracija CO2 u razrijeđenom ispušnim plinom
CO2A	=	koncentracija CO2 u zraku za razrjeđivanje

(koncentracije su u % obujma na vlažnoj osnovi)

Ova jednadžba bazira se na pretpostavci ravnoteže ugljika (atomi ugljika koji su dovedeni u motor emitiraju se kao CO2) i određuje se u sljedećim koracima:

i

5.2.4.   Sustavi s mjerenjem protoka

5.3.   Sustav razrjeđivanja s punim protokom

Rezultati ispitivanja emisije čestica koji se navode u izvještaju moraju se odrediti u sljedećim koracima. Svi izračuni moraju se bazirati na srednjim vrijednostima pojedinih faza tijekom razdoblja uzorkovanja.

5.4.   Izračunavanje masenog protoka čestica

Maseni protok čestica mora se izračunavati na sljedeći način:

gdje je

=

MSAM=

i=

određeno tijekom ciklusa ispitivanja zbrajanjem prosječnih vrijednosti pojedinačnih faza tijekom razdoblja uzorkovanja.

Maseni protok čestica može se korigirati s obzirom na pozadinu na sljedeći način:

Ako se izvrši više od jednog mjerenja, se mora zamijeniti s.

za pojedine faze

ili,

za pojedine faze.

5.5.   Izračunavanje specifične emisije

Emisija čestica mora se izračunati na sljedeći način:

5.6.   Efektivni težinski faktor

Efektivni težinski faktor WFE,i za svaku fazu mora se izračunati na sljedeći način:

Vrijednost efektivnih težinskih faktora mora biti unutar ± 0,003 (± 0,005 u fazi praznog hoda) od težinskih faktora navedenih u odjeljku 2.7.1.

6.   IZRAČUNAVANJE VRIJEDNOSTI DIMLJENJA

6.1.   Besselov algoritam

Besselov algoritam mora se upotrijebiti za izračunavanje 1 s prosječnih vrijednosti kod trenutačnih očitavanja dimljenja, pretvorenih u skladu s odjeljkom 6.3.1. Algoritam oponaša niskofrekvencijski filtar drugog reda, a njegova uporaba zahtijeva određivanje koeficijenata iterativnim izračunom. Ti koeficijenti su funkcija vremena odziva sustava za mjerenje zacrnjenja i frekvencije uzorkovanja. Stoga se odjeljak 6.1.1. mora ponavljati kad god se promijeni vrijeme odziva sustava i/ili frekvencija uzorkovanja.

6.1.1.   Izračunavanje vremena odziva filtra i Besselovih konstanti

Potrebno Besselovo vrijeme odziva (tF) je funkcija vremena fizičkog i električnog odziva sustava mjerenje zacrnjenja, kako je navedeno u Prilogu III., dodatku 4., odjeljku 5.2.4., i mora se izračunavati prema sljedećoj jednadžbi:

gdje je:

tP	=	vrijeme fizičkog odziva, s
tE	=	električno vrijeme električnog odziva, s

Izračunavanja za ocjenu granične frekvencije filtra (fC) baziraju se na stupnjevanom ulaznom signalu 0 do 1 za ≤ 0,001 s (vidjeti Prilog VII.). Vrijeme odziva definirano je kao vrijeme u kojem Besselov izlaz dosegne od 10 % (t10) do 90 % (t90) za ovu stupnjevanu funkciju. To se mora postići iteracijom fc sve dok t90 – t10 ≈ tF. Prva iteracija za fc dana je sljedećom formulom:

Besselove konstante E i K moraju se izračunavati prema sljedećoj jednadžbi:

gdje je:

D	=	0,618034
Δt	=
Ω	=

6.1.2.   Izračunavanje Besselovog algoritma

Koristeći vrijednosti E i K, 1 s srednja vrijednost Besselova odziva na stupnjevani unos Si, izračunava se na sljedeći način:

gdje je:

Si-2	=	Si-1 = 0
Si	=	1
Yi-2	=	Yi-1 = 0

Vremena t10 i t90 moraju se interpolirati. Razlika u vremenu između t10 i t90 definira vrijeme odziva tF za tu vrijednost fc. Ako to vrijeme nije dovoljno blizu zahtijevanom vremenu odziva, postupak iteracije se mora nastaviti sve dok trenutačno vrijeme ne bude unutar 1 % od zahtijevanog odziva kako slijedi:

6.2.   Vrednovanje podataka

Uzimanje uzoraka za određivanje vrijednosti dimljenja mora biti najmanje s frekvencijom od 20 Hz

6.3.   Određivanje dimljenja

6.3.1.   Pretvorba podataka

Kako je osnovna mjerna jedinica svih mjerila zacrnjenja prozirnost, vrijednosti dimljenja moraju se pretvoriti iz prozirnosti (τ) u koeficijent apsorpcije svjetlosti (k) na sljedeći način:

i

gdje je:

k	=	koeficijent apsorpcije svjetlosti, m-1
LA	=	efektivna optička duljina puta, kako je naveo proizvođač, m
N	=	zacrnjenje, %
τ	=	prozirnost, %

Pretvorba se mora primijeniti prije bilo koje daljnje obrade podataka.

6.3.2.   Izračunavanje srednje vrijednosti dimljenja po Besselu

Točna granična frekvencija fc je ona koja proizvodi traženo vrijeme odziva filtra tF. Dok se ta frekvencija jednom odredi iterativnim postupkom iz odjeljka 6.1.1., moraju se izračunati odgovarajuće konstante Besselovog algoritama E i K. Besselov algoritam će se tada primijeniti na krivulju trenutačnog dimljenja (k-vrijednost), kako je opisano u odjeljku 6.1.2.:

Besselov algoritam je po svojoj prirodi rekurzivan. Prema tome, potrebne su mu neke početne izlazne vrijednosti Si-1 i Si-2, kao i početne izlazne vrijednosti Yi-1 i Yi-2 kako bi se pokrenulo algoritam. Može se pretpostaviti da su one 0.

Za svaku promjenu opterećenja triju brzina vrtnje A, B i C, najveća 1 s vrijednosti Ymax mora se odabrati iz pojedinačnih Yi vrijednost svake krivulje dimljenja.

6.3.3.   Konačni rezultat

Srednje vrijednosti dimljenja (SV) svakog ciklusa (ispitne brzine vrtnje) izračunavaju se na sljedeći način:

Za ispitnu brzinu vrtnje A	:	SVA = (Ymax1,A + Ymax2,A + Ymax3,A) / 3
Za ispitnu brzinu vrtnje B	:	SVB = (Ymax1,B + Ymax2,B + Ymax3,B) / 3
Za ispitnu brzinu vrtnje C	:	SVC = (Ymax1,C + Ymax2,C + Ymax3,C) / 3

gdje je:

Ymax1, Ymax2, Ymax3

=

najviša srednja 1 s vrijednost dimljenja po Besselu u svakoj od tri promjene opterećenja

Konačna vrijednost izračunava se na sljedeći način:

---

(1)  Točke provjere trebaju biti odabrane prema dopuštenim statističkim metodama slučaja.

(2)  Točke provjere trebaju biti odabrane prema dopuštenim statističkim metodama slučaja.

(3)  Temelji se na C1 ekvivalentu.

(4)  Vrijednost vrijedi jedino za gorivo specifcirano u Prilogu IV.

Dodatak 2.

ETC CIKLUS ISPITIVANJA

1.   POSTUPAK ODREĐIVANJA KARAKTERISTIČNOG DIJARAMA MOTORA

1.1.   Određivanje područja brzina vrtnje za karakteristični dijagram

Za stvaranje ETC ciklusa na ispitnom stolu, prije ispitnog ciklusa mora se odrediti karakteristični dijagram motora za određivanje krivulje zakretnog momenta u ovisnosti o brzini vrtnje. Najmanja i najveća brzina vrtnje karakterističnog dijagrama definiraju se na sljedeći način:

Najmanja brzina vrtnje karakterističnog dijagrama	=	brzina vrtnje u praznom hodu
Najveća brzina vrtnje karakterističnog dijagrama	=	nhi × 1,02 ili brzina vrtnje pri kojoj zakretni moment pri punom opterećenju padne na nulu, tj. koja je od njih manja

1.2.   Izvođenje karakterističnog dijagrama snage motora

Motor se mora zagrijati radom s najvećom snagom kako bi se stabilizirale značajke motora u skladu s preporukom proizvođača i dobre inženjerske prakse. Kad se motor stabilizira, karakteristični dijagram motora mora se odrediti na sljedeći način:

(a)	motor mora biti neopterećen i raditi u praznom hodu;

(b)	motor mora raditi s pumpom za ubrizgavanje goriva u položaju punog opterećenja pri najmanjoj brzini vrtnje karakterističnog dijagrama;

(c)	brzina vrtnje motora mora se povećavati prosječno za 8 ± 1 min-1/s od najmanje do najveće brzine vrtnje karakterističnog dijagrama. Točke brzine vrtnje i zakretnog momenta motora moraju se zabilježiti s frekvencijom uzorkovanja od najmanje jedne točke u sekundi.

1.3.   Stvaranje karakterističnog dijagrama

Sve točke podataka zabilježene pod odjeljkom 1.2. moraju se spojiti uz korištenje linearne interpolacije između točkama. Rezultirajuća krivulja zakretnog momenta jest karakteristični dijagrama i on se mora koristiti za pretvaranje normiranih vrijednosti zakretnog momenta ciklusa motora u stvarne vrijednosti zakretnog momenta za ciklus ispitivanja, kako je opisano u odjeljku 2.

1.4.   Alternativno određivanje karakterističnog dijagrama

Ako proizvođač smatra da su gore navedene metode određivanja karakterističnog dijagrama nesigurne ili nereprezentativne za bilo koji motor, mogu se koristiti alternativne metode određivanja karakterističnog dijagrama. Te alternativne tehnike moraju zadovoljavati svrhu specificiranih postupaka određivanja karakterističnog dijagrama kako bi se odredio najveći mogući zakretni moment pri svim brzinama vrtnje postignutim tijekom ciklusa ispitivanja. Odstupanja od metoda određivanja karakterističnog dijagrama navedenih u ovom odjeljku, zbog sigurnosti ili reprezentativnosti, mora odobriti tehnička služba, zajedno s zajedno s opravdanjem njihove uporabe. Međutim, ni u kojem se slučaju na motorima s regulacijom brzine vrtnje ili s turbopunjačem ne smije primjenjivati padajućih promjena brzina vrtnje.

1.5.   Ponovljena ispitivanja

Nije potrebno određivati karakteristični dijagram motora prije svakog ciklusa ispitivanja. Karakteristični dijagram motora mora se ponovno odrediti prije ciklusa ispitivanja, ako:

—	je od posljednjeg određivanja karakterističnog dijagrama proteklo neopravdano mnogo vremena, prema inženjerskoj procjeni, ili

—	su na motoru napravljene fizičke promjene ili ponovna umjeravanja, što potencijalno može utjecati na radne značajke motora.

2.   STVARANJE REFERENTNOG CIKLUSA ISPITIVANJA

Ciklus ispitivanja s prijelaznim stanjima je opisan u dodatku 3. ovom Prilogu. Normirane vrijednosti zakretnog momenta i brzine vrtnje moraju se na slijedeći način promijeniti na stvarne vrijednosti čime se dobiva referentni ciklus.

2.1.   Stvarna brzina vrtnje

Brzina vrtnje mora se denormalizirati pomoću sljedeće jednadžbe:

Referentna brzina (nref) odgovara 100 % vrijednostima brzine vrtnje, navedene u programiranju dinamometra spojena na motor u dodatku 3. Definirana je kako slijedi (vidjeti sliku 1. Priloga I.):

gdje su nhi i nlo određene u skladu s Prilogom I., odjeljkom 2. ili su određene u skladu s Prilogom III., dodatkom 1., odjeljkom 1.1.

2.2.   Stvarni zakretni moment

Zakretni moment je normiran s obzirom na najveći zakretni moment pri odgovarajućoj brzini vrtnje. Vrijednosti zakretnog momenta referentnog ciklusa mora se denormalizirati uz korištenje karakterističnog dijagrama određenog u skladu s odjeljkom 1.3., kako slijedi:

Stvarni zakretni moment = (% zakretnog momenta × najveći zakretni moment/100)

za odgovarajuću stvarnu brzinu vrtnje određenu u skladu s odjeljkom 2.1.

Negativne vrijednosti zakretnog momenta radnih točaka motora (‚m’,) moraju, za potrebe stvaranja referentnog ciklusa, poprimiti denormalizirane vrijednosti određene na jedan od sljedećih načina:

—	negativnih 40 % od raspoloživog pozitivnog zakretnog momenta pri pripadajućoj brzini vrtnje,

—	određivanje karakterističnog djagrama negativnog zakretnog momenta koji je potreban da se pogoni motor od najmanje do najveće brzine vrtnje karakterističnog dijagrama,

—	određivanje negativnog zakretnog momenta koji je potreban da se pogoni motor pri brzini vrtnje u praznom hodu i referentnoj brzini vrtnje i linearna interpolacija između tih dviju točaka.

2.3.   Primjer postupka denormalizacije

Kao primjer, sljedeća točka ispitivanja će se denormalizirati:

% brzine vrtnje	=	43
% zakretnog momenta	=	82

Uz sljedeće vrijednosti:

referentna brzina vrtnje	=	2 200 min-1
brzina vrtnje praznog hoda	=	600 min-1

rezultat je:

stvarna brzina vrtnje = (43 × (2 200 – 600)/100) + 600 = 1 288 min-1

stvarni zakretni moment = (82 × 700/100) = 574 Nm

gdje najveći zakretni moment, očitan iz karakteristično dijagrama, pri 1 288 min-1 iznosi 700 Nm.

3.   POKUS ISPITIVANJA EMISIJA

Na zahtjev proizvođača, prije ciklusa mjerenja može se provesti lažno ispitivanje radi kondicioniranja motora i ispušnog sustava prije samog ciklusa mjerenja.

Motori na prirodni plin i ukapljeni naftni plin moraju se uhodati s pomoću ETC ispitivanja. Motor mora proći kroz najmanje dva ETC ciklusa, sve dok emisija CO izmjerena tijekom jednog ETC ciklusa ne prijeđe za više od 10 % od emisije CO, izmjerene u prethodnom ETC ciklusu.

3.1.   Priprema filtara za uzimanje uzoraka (samo za Dieselove motore)

Najmanje jedan sat prije ispitivanja, svaki filtar (par) mora se staviti u zatvorenu, ali ne i zabrtvljenu Petrijevu zdjelicu i staviti u komoru za vaganje na stabilizaciju. Na kraju razdoblja stabilizacije, svaki filtar (par) mora se odvagati, a njegova tara težina mora se zabilježiti. Tada filtar (par) mora biti pohranjen u zatvorenoj Petrijevoj zdjelici ili zabrtvljenom držaču filtra, sve dok ne bude potreban za ispitivanje. Ako se filtar (par) ne bude koristio unutar osam sati od njegova vađenja iz komore za vaganje, mora se ponovno kondicionirati i izvagati prije uporabe.

3.2.   Postavljenje opreme za mjerenje

Instrumentacija i sonda za uzimanje uzoraka moraju se ugraditi u skladu sa zahtjevima. Kraj ispušne cijevi mora se spojiti na sustav razrjeđivanja s punim protokom.

3.3.   Pokretanje sustava razrjeđivanja i motora

Sustav razrjeđivanja i motor moraju se pokrenuti i zagrijati sve dok se sve temperature i tlakovi ne stabiliziraju pri najvećoj snazi, u skladu s preporuci proizvođača i dobroj inženjerskoj praksi.

3.4.   Pokretanje sustava za uzimanje uzoraka čestica (samo za Dieselove motore)

Sustav za uzimanje uzoraka čestica mora se pokrenuti i raditi preko premosnice. Pozadinska razina čestica u zraku za razrjeđivanje može se odrediti propuštanjem zraka za razrjeđivanje kroz određene filtre čestica. Ako se koristi pročišćeni zrak za razrjeđivanje, jedno mjerenje može se izvršiti prije ili poslije ispitivanja. Ako zrak za razrjeđivanje nije pročišćen, mjerenja se mogu izvršiti na početku i na kraju ciklusa, te izračunati srednja vrijednosti.

3.5.   Prilagođavanje sustava razrjeđivanja s punim protokom

Ukupni protok razrijeđenog ispušnog plina mora biti namješten tako da se priječi kondenzacija vode u sustavu, i da se postigne najveća temperatura na površini filtra od 325 K (52 °C) ili manja (vidjeti Prilog V., odjeljak 2.3.1., DT).

3.6.   Provjera analizatora

Moraju se namjestiti nula i raspon analizatora emisije. Ako se koriste vreće za uzorke, moraju se ukloniti.

3.7.   Postupak pokretanja motora

Stabilizirani motor mora se pokrenuti u skladu s postupkom pokretanja preporučenog od strane proizvođača u uputama za uporabu, pomoću izvornog pokretača motora ili dinamometra. Po izboru, ispitivanje može započeti izravno nakon faze predkondicioniranja motora, a da se motor ne zaustavlja, kad je motor postigne brzinu vrtnje praznog hoda.

3.8.   Ciklus ispitivanja

3.8.1.   Slijed ispitivanja

Slijed ispitivanja mora započeti ako je motor postigao brzinu vrtnje praznog hoda. Ispitivanje se mora provesti u skladu s referentnim ciklusom, kako je navedeno u odjeljku 2. ovog dodatka. Vrijednosti vođenja brzine vrtnje i zakretnog momenta moraju izlaziti s frekvencijom od 5 Hz (preporučeno 10 Hz) ili više. Odziv brzine vrtnje i zakretnog momenta motora mora se zabilježiti barem jednom svake sekunde tijekom ciklusa ispitivanja, s time da se signali mogu elektronički filtrirati.

3.8.2.   Odziv analizatora

Pri pokretanju motora ili početku slijeda ispitivanja, ako ciklus započinje izravno nakon predkondicioniranja, mora se pokrenuti i oprema za mjerenje, te istodobno:

—	početi prikupljanje ili analiziranje zraka za razrjeđivanje;

—	početi prikupljanje ili analiziranje razrijeđenoga ispušnog plina;

—	početi mjerenje količine razrijeđenoga ispušnog plina (CVS) i zahtijevanih temperatura i tlakova;

—	početi bilježenje podataka o odzivu brzine vrtnje i zakretnom momenta dinamometra.

HC i NOx moraju se kontinuirano mjeriti u tunelu za razrjeđivanje s frekvencijom od 2 Hz. Prosječne koncentracije moraju se određivati integriranjem signala analizatora tijekom ciklusa ispitivanja. Vrijeme odziva sustava ne smije biti veće od 20 s i mora se uskladiti s promjenama protoka CVS-a i pomacima vremena uzorkovanja u odnosu na ispitivanja, ako je potrebno. CO, CO2, NMHC i CH4 moraju se odrediti integriranjem ili analiziranjem koncentracija u vreći za uzorke, skupljenima tijekom ciklusa. Koncentracije plinovitih onečišćivača u zraku za razrjeđivanje moraju se odrediti integriranjem ili skupljanjem u vreću za pozadinu. Sve ostale vrijednosti moraju se bilježiti frekvencijom od najmanje jednog mjerenja u sekundi (1 Hz).

3.8.3.   Uzimanje uzoraka čestica (samo za Dieselove motore)

Pri pokretanju motora ili slijeda ispitivanja, ako ciklus započinje izravno nakon predkondicioniranja, sustav za uzimanje uzoraka čestica morat će se prebaciti s premosnice na skupljanje čestica.

Ako se ne koristi kompenzacija protoka, pumpa (pumpe) za uzimanje uzoraka moraju se prilagoditi tako da se protok kroz sondu za uzimanje uzoraka čestica i cijev za prijenos uzorka održava unutar ± 5 % od namještenog protoka. Ako se koristi kompenzacija protoka (npr. proporcionalna regulacija protoka uzorka), mora se pokazati da se omjer protoka kroz glavni tunela i protoka uzorka čestica ne mijena za više od ± 5 % od svoje namještene vrijednosti (osim u prvih 10 sekundi uzorkovanja).

Napomena: Pri radu s dvostrukim razrjeđivanjem, protok uzorka jednak je netorazlici između protoka kroz filtre i protoka sekundarnog zraka za razrjeđivanje.

Prosječna temperatura i tlak na ulazu u plinomjer (plinomjere) ili instrumente za mjerenje protoka mora se zabilježiti. Ako se namješteni protok ne može održavati tijekom cijelog ciklusa (unutar ± 5 %) zbog velikog nakupljanja čestica na filtru, ispitivanje mora poništiti. Ispitivanje se mora ponoviti uz korištenje manjega protoka i/ili filtra većeg dijametra.

3.8.4.   Zaustavljanje motora

Ako se motor zaustavi (zaguši) u bilo kojem trenutku ciklusa ispitivanja, motor se mora predkondicionirati i ponovno pokrenuti, a ispitivanje ponoviti. Ako se pojavi nepravilnost kod bilo koje potrebne ispitne opreme tijekom ciklusa ispitivanja, ispitivanje se mora poništiti.

3.8.5.   Radnje nakon ispitivanja

Po završetku ispitivanja, mjerenje obujma razrijeđenoga ispušnog plina, protok plina u vreće za skupljanje i pumpa za uzimanje uzoraka čestica mora se zaustaviti. Za sustav analizatora s integriranjem, uzimanje uzoraka se mora nastaviti sve dok vremena odziva sustava ne proteknu.

Koncentracije u vrećama za sakupljanje uzorka, ako se koriste, moraju se analizirati što je prije moguće, a u svakom slučaju najkasnije 20 minuta nakon završetka ciklusa ispitivanja.

Nakon ispitivanja emisije, za ponovnu provjeru analizatora mora se upotrijebiti plin za namještanje nule i isti plin za namještanje raspona. Ispitivanje će se smatrati prihvatljivim, ako je razlika među rezultatima prije ispitivanja i poslije ispitivanja manja od 2 % od vrijednosti plina za namještanje raspona.

Samo za Dieselove motore, filtri čestica moraju se vratiti u komoru za vaganje najkasnije jedan sat nakon završetka ispitivanja i moraju se kondicionirati u zatvorenoj, ali ne i zabrtvljenoj, Petrijevoj zdjelici najmanje jedan sat, ali ne dulje od 80 sati, prije vaganja.

3.9.   Provjeravanje ispitnog pokušaja

3.9.1.   Pomicanje podataka

Kako bi se umanjio efekt zbog kašnjenja odziva u odnosu na referentne vrijednosti ciklusa što više umanjio, cijeli niz signala odziva brzine vrtnje motora i zakretnog momenta može se pomaknuti unaprijed ili unazad u odnosu na niz referentne brzine vrtnje i zakretnog momenta. Ako se signali odziva pomiču, tada i brzina i zakretni moment moraju se pomaknuti za istu vrijednost u istom smjeru.

3.9.2.   Izračunavanje rada ciklusa

Stvarni rad ciklusa Wact (kWh) mora se izračunavati pomoću svakog para zabilježenih vrijednosti odziva brzine vrtnje i zakretnog momenta motora. To će se morati učiniti poslije svake pojave pomicanja podataka odziva, ako je ta mogućnost izabrana. Stvarni rad ciklusa Wact koristi se radi uspoređivanja s referentnim radom ciklusa Wref i za izračunavanje emisija specifičnih za kočenje (vidjeti odjeljke 4.4. i 5.2.). Ista metodologija mora se koristiti za integraciju i referentne i stvarne snage motora. Ako se vrijednosti trebaju odrediti između susjednih referentnih ili susjednih izmjerenih vrijednosti, mora s koristiti linearna interpolacija.

Kod integracije referentnog i stvarnog rada ciklusa, sve negativne vrijednosti zakretnog momenta moraju se postaviti na nulu i uključiti. Ako se integracija izvodi na frekvenciji manjoj od 5 Hz i ako se, tijekom danog vremenskog segmenta, vrijednost zakretnog momenta mijenja iz pozitivne u negativnu, ili iz negativne u pozitivnu, negativni dio mora se izračunati i postaviti na nulu. Pozitivni dio mora se uključiti u integriranu vrijednost.

Wact će morati biti između – 15 % i + 5 % of Wref

3.9.3.   Validacijska statistika ciklusa ispitivanja

Linearne regresije vrijednosti odziva s obzirom na referentne vrijednosti mora se provesti za brzinu vrtnje, zakretni moment i snagu. To se mora učiniti poslije svake pojave pomicanja podataka odziva, ako je ta opcija izabrana. Mora se koristiti metoda najmanjih kvadrata, pri čemu najbolje odgovara jednadžba ovog oblika:

gdje je:

y	=	odzivna (stvarna) vrijednost brzine vrtnje (min-1), zakretnog momenta (Nm), ili snage (kW)
m	=	nagib regresijske linije
x	=	referentna vrijednost brzine vrtnje (min-1), zakretnog momenta (Nm), ili snage (kW)
b	=	odsječak y regresijske linije

Standardna pogreška (SE) ocjene y na x te koeficijent determinacije (r2) moraju se izračunati za svaku regresijsku liniju.

Preporučuje se da se ta analiza izvrši pri 1 Hertzu. Sve negativne referentne vrijednosti zakretnog momenta i pripadajuće odzivne vrijednosti moraju se izbrisati iz izračunavanja validacijske statistike ciklusa zakretnog momenta i snage. Da bi ispitivanje bilo smatrano valjanim, moraju biti ispunjeni kriteriji iz tablice 6.

Tablica 6.

Dopuštena odstupanja regresijske linije

	Brzina	Zakretni moment	Snaga
Standardna pogreške (SE) ocjene Y na X	najviše 100 min-1	najviše 13 % (15 %) (1) najvećeg zakretnog momenta karakteristične krivulje snage	Max 8 % (15 %) (1) najveće snage motora karakteristične krivulje snage
Nagib linije regresije, m	0,95 to 1,03	0,83-1,03	0,89-1,03 (0,83-1,03) (1)
Koeficijent determinacije, r2	min 0,9700 (min 0,9500) (1)	min 0,8800 (min 0,7500) (1)	min 0,9100 (min 0,7500) (1)
Y odsječak linije regresije, b	± 50 min-1	± 20 Nm ili ± 2 % (± 20 Nm ili ± 3 %) (1) od najvećeg zakretnog momenta ovisno o tome koji je veći	± 4 kW or ± 2 % (± 4 kW or ± 3 %) (1) najveće snage ovisno o tome koje je veća

Brisanja točaka iz regresijske analiza dozvoljena su kako je naznačeno u Tablici 7.

Tablica 7.

Točke koje je dopušteno brisati iz regresijske analize

Uvjeti	Točke koje se brišu
Puno opterećenje i odziv zakretnog momenta < referentni zakretni moment	Zakretni moment i/ili snaga
Bez opterećenja, ne u točki praznog hoda i odziv zakretnog momenta > referentni zakretni moment	Zakretni moment i/ili snaga
Bez opterećenja/zatvorena zaklopka za snagu, točka praznog hoda i brzina vrtnje > referentne brzine praznog hoda	Brzina vrtnje i/ili snaga

4.   IZRAČUNAVANJE PLINOVITIH EMISIJA

4.1.   Određivanje protoka razrijeđenoga ispušnog plina

Ukupni protok razrijeđenoga ispušnog plina tijekom ciklusa (kg/ispitivanju) mora se izračunavati iz vrijednosti mjerenja tijekom ciklusa i odgovarajućih podataka o umjeravanju mjerila protoka (V0 za PDP ili KV za CFV, kako je određeno u Prilogu III., dodatku 5., odjeljku 2.). Mora se primjenjivat sljedeća formula ako se temperatura razrijeđenoga ispušnog plina bude održavala konstantnom tijekom ciklusa s pomoću izmjenjivača topline (± 6 K za PDP-CVS, ± 11 K za CFV-CVS, vidjeti Prilog V., odjeljak 2.3.).

Za PDP-CVS sustav:

gdje je:

MTOTW	=	masa razrijeđenoga ispušnog plina na vlažnoj osnovi tijekom ciklusa, kg
V0	=	obujam plina napumpanog po jednom okretaju u ispitnim uvjetima, m3/okr
NP	=	ukupni broj okretaja pumpe pri ispitivanju
pB	=	atmosferski tlak u uređaju za ispitivanje, kPa
p1	=	podtlak na ulazu u pumpu u odnosu na atmosferski tlak, kPa
T	=	prosječna temperatura razrijeđenoga ispušnog plina na ulazu u pumpu tijekom ciklusa, K

Za CFV-CVS sustav:

gdje je:

MTOTW	=	masa razrijeđenoga ispušnog plina na vlažnoj bazi tijekom ciklusa, kg
t	=	vrijeme ciklusa, s
KV	=	koeficijent umjeravanja Venturijeve cijevi s kritičnim protokom za normirane uvjete
PA	=	apsolutni tlak na ulazu u Venturijevu cijev, kPa
T	=	apsolutna temperatura na ulazu u Venturijevu cijev, K

Ako se koristi sustav s kompenzacijom protoka (npr. bez izmjenjivača topline), trenutačne mase emisija moraju će se izračunavati i integrirati tijekom cijelog ciklusa. U tom slučaju, trenutačna masa razrijeđenoga ispušnog plina izračunavat će se na sljedeći način:

Za PDP-CVS sustav:

gdje je:

MTOTW,i	=	trenutačna masa razrijeđenoga ispušnog plina na vlažnoj osnovi, kg
Np,i	=	ukupni broj okretaja pumpe u vremenskom intervalu

Za CFV-CVS sustav:

gdje je:

MTOTW,i	=	trenutačna masa razrijeđenoga ispušnog plina na vlažnoj osnovi, kg
Δti	=	vremenski interval, s

Ako ukupna masa uzorka čestica (MSAM) i plinovitih onečišćivača prelazi 0,5 % ukupnog CVS protoka (MTOTW), CVS protok se morati ispraviti za MSAM ili se protok uzorka čestica mora vratiti na CVS ispred uređaja za mjerenje protoka (PDP ili CVF).

4.2.   Korekcija NOx s obzirom na vlagu

Dok emisija NOx ovisi o uvjetima okolnog zraka, koncentracija NOx mora se korigirati s obzirom na vlagu okolnog zraka s faktorima danim u sljedećoj formuli:

(a)	za Dieselove motore:

(b)	za motore na plin:

gdje je:

Ha

=

vlažnost usisnog zraka, količina vode po kg suhog zraka

pri čemu je:

Ra	=	relativna vlažnost usnog zraka, %
Pa	=	parcijalni tlak zasićene pare usisnog zraka, kPa
pB	=	ukupni barometarski tlak, kPa

4.3.   Izračunavanje masenog protoka emisije

4.3.1.   Sustavi s konstantnim masenim protokom

Za sustave s izmjenjivačem topline, masa onečišćivača (g/ispitivanju) mora se odrediti sa sljedećim jednadžbama:

gdje je:

Nxconc, COconc, HCconc  (2), NMHCconc

=

prosječne korigirane pozadinske koncentracije tijekom ciklusa s pomoću integracije (obavezno za NOx i HC) ili s mjerenjem vreće (ppm)

MTOTW	=	ukupna masa razrijeđenoga ispušnog plina tijekom ciklusa, kako je određeno u odjeljku 4.1, kg
KH,D	=	faktor korekcije s obzirom na vlagu za Dieselove motore, kako je određeno u odjeljku 4.2
KH,G	=	faktor korekcije s obzirom na vlagu za motore na plin, kako je određeno u odjeljku 4.2

Koncentracije izmjerene na suhoj osnovi moraju se pretvoriti na vlažnu osnovu u skladu s Prilogom III., dodatkom 1., odjeljkom 4.2.

Određivanje NMHCconc ovisi o upotrijebljenoj metodi koja (vidjeti Prilog III., dodatak 4., odjeljak 3.3.4.). U oba slučaja, koncentracija CH4 mora se odrediti i oduzeti od koncentracije HC, kako slijedi:

(a)

GC metoda

(b)	NMC metoda

gdje je:

HC (wCutter)	=	koncentracija HC ako uzorak plina protječe kroz NMC
HC (w/oCutter)	=	koncentracija HC ako uzorak plina protječe mimo NMC
CEM	=	učinkovitost metana, kako je određena u Prilogu III., dodatku 5., odjeljku 1.8.4.1.
CEE	=	učinkovitost etana, kako je određena u Prilogu III., dodatku 5., odjeljku 1.8.4.2.

4.3.1.1.   Određivanje korigiranih pozadinski koncentracija

Prosječna koncentracija pozadinskih plinovitih onečišćivača u zraku za razrjeđivanje mora se oduzeti od izmjerenih koncentracija kako bi se dobile netokoncentracije onečišćivača. Prosječne vrijednosti pozadinskih koncentracija mogu se odrediti metodom s vrećom za uzimanje uzoraka ili neprekidnim mjerenjem s integracijom. Mora se koristiti se sljedeća formula:

gdje je:

conc	=	koncentracija odgovarajućeg onečišćivača u razrijeđenome ispušnom plinu, korigirana za količinu odgovarajućeg onečišćivača sadržanog u zraku za razrjeđivanje, ppm
conce	=	koncentracija odgovarajućeg onečišćivača izmjerena u razrijeđenome ispušnom plinu, ppm
concd	=	koncentracija odgovarajućeg onečišćivača izmjerena u zraku za razrjeđivanje, ppm
DF	=	faktor razrijeđenosti

Faktor razrjeđivanja mora se izračunavati na sljedeći način:

(a)	za Dieselove motore i motore na ukapljeni naftni plin

(b)	za motore na prirodni plin

gdje je:

CO2,conce	=	koncentracija CO2 u razrijeđenome ispušnom plinu, % obujamski
HCconce	=	koncentracija HC u razrijeđenome ispušnom plinu, ppm C1
NMHCconce	=	koncentracija NMHC u razrijeđenome ispušnom plinu, ppm C1
COconce	=	koncentracija CO u razrijeđenome ispušnom plinu, ppm
FS	=	stehiometrijski faktor

Koncentracije izmjerene na suhoj osnovi moraju se pretvoriti na vlažnu osnovu u skladu s Prilogom III., dodatkom 1., odjeljkom 4.2.

Stehiometrijski faktor mora se izračunati na sljedeći način:

gdje je:

x, y

=

sastav goriva CxHy

Alternativno, ako je sastav goriva nepoznat, mogu se koristiti sljedeći stehiometrijski faktori:

FS (dizelsko gorivo)	=	13,4
FS (ukapljeni naftni plin)	=	11,6
FS (prirodni plin)	=	9,5

4.3.2.   Sustavi s kompenzacijom protoka

Za sustave bez izmjenjivača topline, masa onečišćivača (g/ispitivanju) određuje se izračunavanjem trenutačne mase emisija i integriranjem tih trenutačnih vrijednosti tijekom ciklusa. Također, pozadinska korekcija primjenjuje se izravno na trenutačnu vrijednost koncentracije. Moraju se primjenjivati sljedeće jednadžbe:

gdje je:

conce	=	koncentracija pojedinog onečišćivača izmjerena u razrijeđenome ispušnom plinu, ppm
concd	=	koncentracija pojedinog onečišćivača izmjerena u zraku za razrjeđivanje, ppm
MTOTW,i	=	trenutačna masa razrijeđenoga ispušnog plina (vidjeti odjeljak 4.1.), kg
MTOTW	=	ukupna masa razrijeđenoga ispušnog plina tijekom ciklusa (vidjeti odjeljak 4.1.), kg
KH,D	=	faktor korekcije s obzirom na vlagu za Dieselove motore, kako je određeno u odjeljku 4.2.
KH,G	=	faktor korekcije s obzirom na vlagu za motore na plin, kako je određeno u odjeljku 4.2.
DF	=	faktor razrjeđivanja, kako je određeno u odjeljku 4.3.1.1.

4.4.   Izračunavanje specifičnih emisija

Emisije (g/kWh) moraju se izračunavati za svaki pojedini sastojak na sljedeći način:

(Dieselovi i motori na plin)

(Dieselovi i motori na plin)

(Dieselovi i motori na ukapljeni naftni plin)

(motori na prirodni plin)

(motori na prirodni plin)

gdje je:

Wact

=

stvarni rad ciklusa, kako je određeno u odjeljku 3.9.2., kWh

5.   IZRAČUNAVANJE EMISIJE ČESTICA (SAMO DIESELOVI MOTORI)

5.1.   Izračunavanje masenog protoka

Masa čestica (g/ispitivanju) izračunava se na sljedeći način:

gdje je:

Mf	=	masa čestica uzorkovana tijekom ciklusa, mg
MTOTW	=	ukupna masa razrijeđenoga ispušnog plina tijekom cijelog ciklusa, kako je određena u odjeljku 4.1., kg
MSAM	=	masa razrijeđenoga ispušnog plina uzetog iz tunela za razrjeđivanje za sakupljanje čestica, kg

i:

Mf	=	Mf,p + Mf,b ako se važu odvojeno, mg
Mf,p	=	masa čestica sakupljena na primarnom filtru, mg
Mf,b	=	masa čestica skupljena na pomoćnom filteru, mg

Ako se koristi sustav dvostrukog razrjeđivanja, masa sekundarnoga zraka za razrjeđivanje mora se oduzeti od ukupne mase dvostruko razrijeđenog ispušnog plina uzorkovanog kroz filtre čestica.

gdje je:

MTOT	=	masa dvostruko razrijeđenoga ispušnog plina kroz filtar čestica, kg
MSEC	=	masa sekundarnoga zraka za razrjeđivanje, kg

Ako se razina čestica pozadine u zraku za razrjeđivanje određuje u skladu s odjeljkom 3.4., masa čestica može se korigirati s obzirom na pozadinu. U tom se slučaju masa čestica (g/ispitivanju) mora izračunavati na sljedeći način:

gdje je:

Mf, MSAM, MTOTW

=

vidjeti gore

MDIL	=	masa primarnog zraka za razrjeđivanje uzorkovanog s pomoću naprave za uzimanje uzoraka čestica pozadine, kg
Md	=	masa sakupljenih čestica pozadine iz primarnog zraka za razrjeđivanje, mg
DF	=	faktor razrjeđivanja, kako je određeno u odjeljku 4.3.1.1.

5.2.   Izračunavanje specifične emisije

Emisija čestica (g/kWh) mora se izračunavati na sljedeći način:

gdje je:

Wact

=

stvarni rad ciklusa, kako je određeno u odjeljku 3.9.2, kWh

---

(1)  Do 1. listopada 2005., vrijednosti u zagradama mogu se koristiti kod homologacijskog ispitivanja motora na plin. Komisija će izvijestiti o razvoju tehnologije motora na plin kako bi se potvrdila ili izmijenila dopuštena odstupanja regresijske linije koja se primjenjuju na motore na plin iz ove tablice.

(2)  Bazirano na C1 ekvivalentu.

Dodatak 3.

PROGRAMIRANJE DINAMOMETRA SPOJENOG NA MOTOR ZA ISPITIVANJE ETC

Vrijeme s	Normirana brzina vrtnje %	Normirani zakretni moment %
1	0	0
2	0	0
3	0	0
4	0	0
5	0	0
6	0	0
7	0	0
8	0	0
9	0	0
10	0	0
11	0	0
12	0	0
13	0	0
14	0	0
15	0	0
16	0,1	1,5
17	23,1	21,5
18	12,6	28,5
19	21,8	71
20	19,7	76,8
21	54,6	80,9
22	71,3	4,9
23	55,9	18,1
24	72	85,4
25	86,7	61,8
26	51,7	0
27	53,4	48,9
28	34,2	87,6
29	45,5	92,7
30	54,6	99,5
31	64,5	96,8
32	71,7	85,4
33	79,4	54,8
34	89,7	99,4
35	57,4	0
36	59,7	30,6
37	90,1	‚m’
38	82,9	‚m’
39	51,3	‚m’
40	28,5	‚m’
41	29,3	‚m’
42	26,7	‚m’
43	20,4	‚m’
44	14,1	0
45	6,5	0
46	0	0
47	0	0
48	0	0
49	0	0
50	0	0
51	0	0
52	0	0
53	0	0
54	0	0
55	0	0
56	0	0
57	0	0
58	0	0
59	0	0
60	0	0
61	0	0
62	25,5	11,1
63	28,5	20,9
64	32	73,9
65	4	82,3
66	34,5	80,4
67	64,1	86
68	58	0
69	50,3	83,4
70	66,4	99,1
71	81,4	99,6
72	88,7	73,4
73	52,5	0
74	46,4	58,5
75	48,6	90,9
76	55,2	99,4
77	62,3	99
78	68,4	91,5
79	74,5	73,7
80	38	0
81	41,8	89,6
82	47,1	99,2
83	52,5	99,8
84	56,9	80,8
85	58,3	11,8
86	56,2	‚m’
87	52	‚m’
88	43,3	‚m’
89	36,1	‚m’
90	27,6	‚m’
91	21,1	‚m’
92	8	0
93	0	0
94	0	0
95	0	0
96	0	0
97	0	0
98	0	0
99	0	0
100	0	0
101	0	0
102	0	0
103	0	0
104	0	0
105	0	0
106	0	0
107	0	0
108	11,6	14,8
109	0	0
110	27,2	74,8
111	17	76,9
112	36	78
113	59,7	86
114	80,8	17,9
115	49,7	0
116	65,6	86
117	78,6	72,2
118	64,9	‚m’
119	44,3	‚m’
120	51,4	83,4
121	58,1	97
122	69,3	99,3
123	72	20,8
124	72,1	‚m’
125	65,3	‚m’
126	64	‚m’
127	59,7	‚m’
128	52,8	‚m’
129	45,9	‚m’
130	38,7	‚m’
131	32,4	‚m’
132	27	‚m’
133	21,7	‚m’
134	19,1	0,4
135	34,7	14
136	16,4	48,6
137	0	11,2
138	1,2	2,1
139	30,1	19,3
140	30	73,9
141	54,4	74,4
142	77,2	55,6
143	58,1	0
144	45	82,1
145	68,7	98,1
146	85,7	67,2
147	60,2	0
148	59,4	98
149	72,7	99,6
150	79,9	45
151	44,3	0
152	41,5	84,4
153	56,2	98,2
154	65,7	99,1
155	74,4	84,7
156	54,4	0
157	47,9	89,7
158	54,5	99,5
159	62,7	96,8
160	62,3	0
161	46,2	54,2
162	44,3	83,2
163	48,2	13,3
164	51	‚m’
165	50	‚m’
166	49,2	‚m’
167	49,3	‚m’
168	49,9	‚m’
169	51,6	‚m’
170	49,7	‚m’
171	48,5	‚m’
172	50,3	72,5
173	51,1	84,5
174	54,6	64,8
175	56,6	76,5
176	58	‚m’
177	53,6	‚m’
178	40,8	‚m’
179	32,9	‚m’
180	26,3	‚m’
181	20,9	‚m’
182	10	0
183	0	0
184	0	0
185	0	0
186	0	0
187	0	0
188	0	0
189	0	0
190	0	0
191	0	0
192	0	0
193	0	0
194	0	0
195	0	0
196	0	0
197	0	0
198	0	0
199	0	0
200	0	0
201	0	0
202	0	0
203	0	0
204	0	0
205	0	0
206	0	0
207	0	0
208	0	0
209	0	0
210	0	0
211	0	0
212	0	0
213	0	0
214	0	0
215	0	0
216	0	0
217	0	0
218	0	0
219	0	0
220	0	0
221	0	0
222	0	0
223	0	0
224	0	0
225	21,2	62,7
226	30,8	75,1
227	5,9	82,7
228	34,6	80,3
229	59,9	87
230	84,3	86,2
231	68,7	‚m’
232	43,6	‚m’
233	41,5	85,4
234	49,9	94,3
235	60,8	99
236	70,2	99,4
237	81,1	92,4
238	49,2	0
239	56	86,2
240	56,2	99,3
241	61,7	99
242	69,2	99,3
243	74,1	99,8
244	72,4	8,4
245	71,3	0
246	71,2	9,1
247	67,1	‚m’
248	65,5	‚m’
249	64,4	‚m’
250	62,9	25,6
251	62,2	35,6
252	62,9	24,4
253	58,8	‚m’
254	56,9	‚m’
255	54,5	‚m’
256	51,7	17
257	56,2	78,7
258	59,5	94,7
259	65,5	99,1
260	71,2	99,5
261	76,6	99,9
262	79	0
263	52,9	97,5
264	53,1	99,7
265	59	99,1
266	62,2	99
267	65	99,1
268	69	83,1
269	69,9	28,4
270	70,6	12,5
271	68,9	8,4
272	69,8	9,1
273	69,6	7
274	65,7	‚m’
275	67,1	‚m’
276	66,7	‚m’
277	65,6	‚m’
278	64,5	‚m’
279	62,9	‚m’
280	59,3	‚m’
281	54,1	‚m’
282	51,3	‚m’
283	47,9	‚m’
284	43,6	‚m’
285	39,4	‚m’
286	34,7	‚m’
287	29,8	‚m’
288	20,9	73,4
289	36,9	‚m’
290	35,5	‚m’
291	20,9	‚m’
292	49,7	11,9
293	42,5	‚m’
294	32	‚m’
295	23,6	‚m’
296	19,1	0
297	15,7	73,5
298	25,1	76,8
299	34,5	81,4
300	44,1	87,4
301	52,8	98,6
302	63,6	99
303	73,6	99,7
304	62,2	‚m’
305	29,2	‚m’
306	46,4	22
307	47,3	13,8
308	47,2	12,5
309	47,9	11,5
310	47,8	35,5
311	49,2	83,3
312	52,7	96,4
313	57,4	99,2
314	61,8	99
315	66,4	60,9
316	65,8	‚m’
317	59	‚m’
318	50,7	‚m’
319	41,8	‚m’
320	34,7	‚m’
321	28,7	‚m’
322	25,2	‚m’
323	43	24,8
324	38,7	0
325	48,1	31,9
326	40,3	61
327	42,4	52,1
328	46,4	47,7
329	46,9	30,7
330	46,1	23,1
331	45,7	23,2
332	45,5	31,9
333	46,4	73,6
334	51,3	60,7
335	51,3	51,1
336	53,2	46,8
337	53,9	50
338	53,4	52,1
339	53,8	45,7
340	50,6	22,1
341	47,8	26
342	41,6	17,8
343	38,7	29,8
344	35,9	71,6
345	34,6	47,3
346	34,8	80,3
347	35,9	87,2
348	38,8	90,8
349	41,5	94,7
350	47,1	99,2
351	53,1	99,7
352	46,4	0
353	42,5	0,7
354	43,6	58,6
355	47,1	87,5
356	54,1	99,5
357	62,9	99
358	72,6	99,6
359	82,4	99,5
360	88	99,4
361	46,4	0
362	53,4	95,2
363	58,4	99,2
364	61,5	99
365	64,8	99
366	68,1	99,2
367	73,4	99,7
368	73,3	29,8
369	73,5	14,6
370	68,3	0
371	45,4	49,9
372	47,2	75,7
373	44,5	9
374	47,8	10,3
375	46,8	15,9
376	46,9	12,7
377	46,8	8,9
378	46,1	6,2
379	46,1	‚m’
380	45,5	‚m’
381	44,7	‚m’
382	43,8	‚m’
383	41	‚m’
384	41,1	6,4
385	38	6,3
386	35,9	0,3
387	33,5	0
388	53,1	48,9
389	48,3	‚m’
390	49,9	‚m’
391	48	‚m’
392	45,3	‚m’
393	41,6	3,1
394	44,3	79
395	44,3	89,5
396	43,4	98,8
397	44,3	98,9
398	43	98,8
399	42,2	98,8
400	42,7	98,8
401	45	99
402	43,6	98,9
403	42,2	98,8
404	44,8	99
405	43,4	98,8
406	45	99
407	42,2	54,3
408	61,2	31,9
409	56,3	72,3
410	59,7	99,1
411	62,3	99
412	67,9	99,2
413	69,5	99,3
414	73,1	99,7
415	77,7	99,8
416	79,7	99,7
417	82,5	99,5
418	85,3	99,4
419	86,6	99,4
420	89,4	99,4
421	62,2	0
422	52,7	96,4
423	50,2	99,8
424	49,3	99,6
425	52,2	99,8
426	51,3	100
427	51,3	100
428	51,1	100
429	51,1	100
430	51,8	99,9
431	51,3	100
432	51,1	100
433	51,3	100
434	52,3	99,8
435	52,9	99,7
436	53,8	99,6
437	51,7	99,9
438	53,5	99,6
439	52	99,8
440	51,7	99,9
441	53,2	99,7
442	54,2	99,5
443	55,2	99,4
444	53,8	99,6
445	53,1	99,7
446	55	99,4
447	57	99,2
448	61,5	99
449	59,4	5,7
450	59	0
451	57,3	59,8
452	64,1	99
453	70,9	90,5
454	58	0
455	41,5	59,8
456	44,1	92,6
457	46,8	99,2
458	47,2	99,3
459	51	100
460	53,2	99,7
461	53,1	99,7
462	55,9	53,1
463	53,9	13,9
464	52,5	‚m’
465	51,7	‚m’
466	51,5	52,2
467	52,8	80
468	54,9	95
469	57,3	99,2
470	60,7	99,1
471	62,4	‚m’
472	60,1	‚m’
473	53,2	‚m’
474	44	‚m’
475	35,2	‚m’
476	30,5	‚m’
477	26,5	‚m’
478	22,5	‚m’
479	20,4	‚m’
480	19,1	‚m’
481	19,1	‚m’
482	13,4	‚m’
483	6,7	‚m’
484	3,2	‚m’
485	14,3	63,8
486	34,1	0
487	23,9	75,7
488	31,7	79,2
489	32,1	19,4
490	35,9	5,8
491	36,6	0,8
492	38,7	‚m’
493	38,4	‚m’
494	39,4	‚m’
495	39,7	‚m’
496	40,5	‚m’
497	40,8	‚m’
498	39,7	‚m’
499	39,2	‚m’
500	38,7	‚m’
501	32,7	‚m’
502	30,1	‚m’
503	21,9	‚m’
504	12,8	0
505	0	0
506	0	0
507	0	0
508	0	0
509	0	0
510	0	0
511	0	0
512	0	0
513	0	0
514	30,5	25,6
515	19,7	56,9
516	16,3	45,1
517	27,2	4,6
518	21,7	1,3
519	29,7	28,6
520	36,6	73,7
521	61,3	59,5
522	40,8	0
523	36,6	27,8
524	39,4	80,4
525	51,3	88,9
526	58,5	11,1
527	60,7	‚m’
528	54,5	‚m’
529	51,3	‚m’
530	45,5	‚m’
531	40,8	‚m’
532	38,9	‚m’
533	36,6	‚m’
534	36,1	72,7
535	44,8	78,9
536	51,6	91,1
537	59,1	99,1
538	66	99,1
539	75,1	99,9
540	81	8
541	39,1	0
542	53,8	89,7
543	59,7	99,1
544	64,8	99
545	70,6	96,1
546	72,6	19,6
547	72	6,3
548	68,9	0,1
549	67,7	‚m’
550	66,8	‚m’
551	64,3	16,9
552	64,9	7
553	63,6	12,5
554	63	7,7
555	64,4	38,2
556	63	11,8
557	63,6	0
558	63,3	5
559	60,1	9,1
560	61	8,4
561	59,7	0,9
562	58,7	‚m’
563	56	‚m’
564	53,9	‚m’
565	52,1	‚m’
566	49,9	‚m’
567	46,4	‚m’
568	43,6	‚m’
569	40,8	‚m’
570	37,5	‚m’
571	27,8	‚m’
572	17,1	0,6
573	12,2	0,9
574	11,5	1,1
575	8,7	0,5
576	8	0,9
577	5,3	0,2
578	4	0
579	3,9	0
580	0	0
581	0	0
582	0	0
583	0	0
584	0	0
585	0	0
586	0	0
587	8,7	22,8
588	16,2	49,4
589	23,6	56
590	21,1	56,1
591	23,6	56
592	46,2	68,8
593	68,4	61,2
594	58,7	‚m’
595	31,6	‚m’
596	19,9	8,8
597	32,9	70,2
598	43	79
599	57,4	98,9
600	72,1	73,8
601	53	0
602	48,1	86
603	56,2	99
604	65,4	98,9
605	72,9	99,7
606	67,5	‚m’
607	39	‚m’
608	41,9	38,1
609	44,1	80,4
610	46,8	99,4
611	48,7	99,9
612	50,5	99,7
613	52,5	90,3
614	51	1,8
615	50	‚m’
616	49,1	‚m’
617	47	‚m’
618	43,1	‚m’
619	39,2	‚m’
620	40,6	0,5
621	41,8	53,4
622	44,4	65,1
623	48,1	67,8
624	53,8	99,2
625	58,6	98,9
626	63,6	98,8
627	68,5	99,2
628	72,2	89,4
629	77,1	0
630	57,8	79,1
631	60,3	98,8
632	61,9	98,8
633	63,8	98,8
634	64,7	98,9
635	65,4	46,5
636	65,7	44,5
637	65,6	3,5
638	49,1	0
639	50,4	73,1
640	50,5	‚m’
641	51	‚m’
642	49,4	‚m’
643	49,2	‚m’
644	48,6	‚m’
645	47,5	‚m’
646	46,5	‚m’
647	46	11,3
648	45,6	42,8
649	47,1	83
650	46,2	99,3
651	47,9	99,7
652	49,5	99,9
653	50,6	99,7
654	51	99,6
655	53	99,3
656	54,9	99,1
657	55,7	99
658	56	99
659	56,1	9,3
660	55,6	‚m’
661	55,4	‚m’
662	54,9	51,3
663	54,9	59,8
664	54	39,3
665	53,8	‚m’
666	52	‚m’
667	50,4	‚m’
668	50,6	0
669	49,3	41,7
670	50	73,2
671	50,4	99,7
672	51,9	99,5
673	53,6	99,3
674	54,6	99,1
675	56	99
676	55,8	99
677	58,4	98,9
678	59,9	98,8
679	60,9	98,8
680	63	98,8
681	64,3	98,9
682	64,8	64
683	65,9	46,5
684	66,2	28,7
685	65,2	1,8
686	65	6,8
687	63,6	53,6
688	62,4	82,5
689	61,8	98,8
690	59,8	98,8
691	59,2	98,8
692	59,7	98,8
693	61,2	98,8
694	62,2	49,4
695	62,8	37,2
696	63,5	46,3
697	64,7	72,3
698	64,7	72,3
699	65,4	77,4
700	66,1	69,3
701	64,3	‚m’
702	64,3	‚m’
703	63	‚m’
704	62,2	‚m’
705	61,6	‚m’
706	62,4	‚m’
707	62,2	‚m’
708	61	‚m’
709	58,7	‚m’
710	55,5	‚m’
711	51,7	‚m’
712	49,2	‚m’
713	48,8	40,4
714	47,9	‚m’
715	46,2	‚m’
716	45,6	9,8
717	45,6	34,5
718	45,5	37,1
719	43,8	‚m’
720	41,9	‚m’
721	41,3	‚m’
722	41,4	‚m’
723	41,2	‚m’
724	41,8	‚m’
725	41,8	‚m’
726	43,2	17,4
727	45	29
728	44,2	‚m’
729	43,9	‚m’
730	38	10,7
731	56,8	‚m’
732	57,1	‚m’
733	52	‚m’
734	44,4	‚m’
735	40,2	‚m’
736	39,2	16,5
737	38,9	73,2
738	39,9	89,8
739	42,3	98,6
740	43,7	98,8
741	45,5	99,1
742	45,6	99,2
743	48,1	99,7
744	49	100
745	49,8	99,9
746	49,8	99,9
747	51,9	99,5
748	52,3	99,4
749	53,3	99,3
750	52,9	99,3
751	54,3	99,2
752	55,5	99,1
753	56,7	99
754	61,7	98,8
755	64,3	47,4
756	64,7	1,8
757	66,2	‚m’
758	49,1	‚m’
759	52,1	46
760	52,6	61
761	52,9	0
762	52,3	20,4
763	54,2	56,7
764	55,4	59,8
765	56,1	49,2
766	56,8	33,7
767	57,2	96
768	58,6	98,9
769	59,5	98,8
770	61,2	98,8
771	62,1	98,8
772	62,7	98,8
773	62,8	98,8
774	64	98,9
775	63,2	46,3
776	62,4	‚m’
777	60,3	‚m’
778	58,7	‚m’
779	57,2	‚m’
780	56,1	‚m’
781	56	9,3
782	55,2	26,3
783	54,8	42,8
784	55,7	47,1
785	56,6	52,4
786	58	50,3
787	58,6	20,6
788	58,7	‚m’
789	59,3	‚m’
790	58,6	‚m’
791	60,5	9,7
792	59,2	9,6
793	59,9	9,6
794	59,6	9,6
795	59,9	6,2
796	59,9	9,6
797	60,5	13,1
798	60,3	20,7
799	59,9	31
800	60,5	42
801	61,5	52,5
802	60,9	51,4
803	61,2	57,7
804	62,8	98,8
805	63,4	96,1
806	64,6	45,4
807	64,1	5
808	63	3,2
809	62,7	14,9
810	63,5	35,8
811	64,1	73,3
812	64,3	37,4
813	64,1	21
814	63,7	21
815	62,9	18
816	62,4	32,7
817	61,7	46,2
818	59,8	45,1
819	57,4	43,9
820	54,8	42,8
821	54,3	65,2
822	52,9	62,1
823	52,4	30,6
824	50,4	‚m’
825	48,6	‚m’
826	47,9	‚m’
827	46,8	‚m’
828	46,9	9,4
829	49,5	41,7
830	50,5	37,8
831	52,3	20,4
832	54,1	30,7
833	56,3	41,8
834	58,7	26,5
835	57,3	‚m’
836	59	‚m’
837	59,8	‚m’
838	60,3	‚m’
839	61,2	‚m’
840	61,8	‚m’
841	62,5	‚m’
842	62,4	‚m’
843	61,5	‚m’
844	63,7	‚m’
845	61,9	‚m’
846	61,6	29,7
847	60,3	‚m’
848	59,2	‚m’
849	57,3	‚m’
850	52,3	‚m’
851	49,3	‚m’
852	47,3	‚m’
853	46,3	38,8
854	46,8	35,1
855	46,6	‚m’
856	44,3	‚m’
857	43,1	‚m’
858	42,4	2,1
859	41,8	2,4
860	43,8	68,8
861	44,6	89,2
862	46	99,2
863	46,9	99,4
864	47,9	99,7
865	50,2	99,8
866	51,2	99,6
867	52,3	99,4
868	53	99,3
869	54,2	99,2
870	55,5	99,1
871	56,7	99
872	57,3	98,9
873	58	98,9
874	60,5	31,1
875	60,2	‚m’
876	60,3	‚m’
877	60,5	6,3
878	61,4	19,3
879	60,3	1,2
880	60,5	2,9
881	61,2	34,1
882	61,6	13,2
883	61,5	16,4
884	61,2	16,4
885	61,3	‚m’
886	63,1	‚m’
887	63,2	4,8
888	62,3	22,3
889	62	38,5
890	61,6	29,6
891	61,6	26,6
892	61,8	28,1
893	62	29,6
894	62	16,3
895	61,1	‚m’
896	61,2	‚m’
897	60,7	19,2
898	60,7	32,5
899	60,9	17,8
900	60,1	19,2
901	59,3	38,2
902	59,9	45
903	59,4	32,4
904	59,2	23,5
905	59,5	40,8
906	58,3	‚m’
907	58,2	‚m’
908	57,6	‚m’
909	57,1	‚m’
910	57	0,6
911	57	26,3
912	56,5	29,2
913	56,3	20,5
914	56,1	‚m’
915	55,2	‚m’
916	54,7	17,5
917	55,2	29,2
918	55,2	29,2
919	55,9	16
920	55,9	26,3
921	56,1	36,5
922	55,8	19
923	55,9	9,2
924	55,8	21,9
925	56,4	42,8
926	56,4	38
927	56,4	11
928	56,4	35,1
929	54	7,3
930	53,4	5,4
931	52,3	27,6
932	52,1	32
933	52,3	33,4
934	52,2	34,9
935	52,8	60,1
936	53,7	69,7
937	54	70,7
938	55,1	71,7
939	55,2	46
940	54,7	12,6
941	52,5	0
942	51,8	24,7
943	51,4	43,9
944	50,9	71,1
945	51,2	76,8
946	50,3	87,5
947	50,2	99,8
948	50,9	100
949	49,9	99,7
950	50,9	100
951	49,8	99,7
952	50,4	99,8
953	50,4	99,8
954	49,7	99,7
955	51	100
956	50,3	99,8
957	50,2	99,8
958	49,9	99,7
959	50,9	100
960	50	99,7
961	50,2	99,8
962	50,2	99,8
963	49,9	99,7
964	50,4	99,8
965	50,2	99,8
966	50,3	99,8
967	49,9	99,7
968	51,1	100
969	50,6	99,9
970	49,9	99,7
971	49,6	99,6
972	49,4	99,6
973	49	99,5
974	49,8	99,7
975	50,9	100
976	50,4	99,8
977	49,8	99,7
978	49,1	99,5
979	50,4	99,8
980	49,8	99,7
981	49,3	99,5
982	49,1	99,5
983	49,9	99,7
984	49,1	99,5
985	50,4	99,8
986	50,9	100
987	51,4	99,9
988	51,5	99,9
989	52,2	99,7
990	52,8	74,1
991	53,3	46
992	53,6	36,4
993	53,4	33,5
994	53,9	58,9
995	55,2	73,8
996	55,8	52,4
997	55,7	9,2
998	55,8	2,2
999	56,4	33,6
1000	55,4	‚m’
1001	55,2	‚m’
1002	55,8	26,3
1003	55,8	23,3
1004	56,4	50,2
1005	57,6	68,3
1006	58,8	90,2
1007	59,9	98,9
1008	62,3	98,8
1009	63,1	74,4
1010	63,7	49,4
1011	63,3	9,8
1012	48	0
1013	47,9	73,5
1014	49,9	99,7
1015	49,9	48,8
1016	49,6	2,3
1017	49,9	‚m’
1018	49,3	‚m’
1019	49,7	47,5
1020	49,1	‚m’
1021	49,4	‚m’
1022	48,3	‚m’
1023	49,4	‚m’
1024	48,5	‚m’
1025	48,7	‚m’
1026	48,7	‚m’
1027	49,1	‚m’
1028	49	‚m’
1029	49,8	‚m’
1030	48,7	‚m’
1031	48,5	‚m’
1032	49,3	31,3
1033	49,7	45,3
1034	48,3	44,5
1035	49,8	61
1036	49,4	64,3
1037	49,8	64,4
1038	50,5	65,6
1039	50,3	64,5
1040	51,2	82,9
1041	50,5	86
1042	50,6	89
1043	50,4	81,4
1044	49,9	49,9
1045	49,1	20,1
1046	47,9	24
1047	48,1	36,2
1048	47,5	34,5
1049	46,9	30,3
1050	47,7	53,5
1051	46,9	61,6
1052	46,5	73,6
1053	48	84,6
1054	47,2	87,7
1055	48,7	80
1056	48,7	50,4
1057	47,8	38,6
1058	48,8	63,1
1059	47,4	5
1060	47,3	47,4
1061	47,3	49,8
1062	46,9	23,9
1063	46,7	44,6
1064	46,8	65,2
1065	46,9	60,4
1066	46,7	61,5
1067	45,5	‚m’
1068	45,5	‚m’
1069	44,2	‚m’
1070	43	‚m’
1071	42,5	‚m’
1072	41	‚m’
1073	39,9	‚m’
1074	39,9	38,2
1075	40,1	48,1
1076	39,9	48
1077	39,4	59,3
1078	43,8	19,8
1079	52,9	0
1080	52,8	88,9
1081	53,4	99,5
1082	54,7	99,3
1083	56,3	99,1
1084	57,5	99
1085	59	98,9
1086	59,8	98,9
1087	60,1	98,9
1088	61,8	48,3
1089	61,8	55,6
1090	61,7	59,8
1091	62	55,6
1092	62,3	29,6
1093	62	19,3
1094	61,3	7,9
1095	61,1	19,2
1096	61,2	43
1097	61,1	59,7
1098	61,1	98,8
1099	61,3	98,8
1100	61,3	26,6
1101	60,4	‚m’
1102	58,8	‚m’
1103	57,7	‚m’
1104	56	‚m’
1105	54,7	‚m’
1106	53,3	‚m’
1107	52,6	23,2
1108	53,4	84,2
1109	53,9	99,4
1110	54,9	99,3
1111	55,8	99,2
1112	57,1	99
1113	56,5	99,1
1114	58,9	98,9
1115	58,7	98,9
1116	59,8	98,9
1117	61	98,8
1118	60,7	19,2
1119	59,4	‚m’
1120	57,9	‚m’
1121	57,6	‚m’
1122	56,3	‚m’
1123	55	‚m’
1124	53,7	‚m’
1125	52,1	‚m’
1126	51,1	‚m’
1127	49,7	25,8
1128	49,1	46,1
1129	48,7	46,9
1130	48,2	46,7
1131	48	70
1132	48	70
1133	47,2	67,6
1134	47,3	67,6
1135	46,6	74,7
1136	47,4	13
1137	46,3	‚m’
1138	45,4	‚m’
1139	45,5	24,8
1140	44,8	73,8
1141	46,6	99
1142	46,3	98,9
1143	48,5	99,4
1144	49,9	99,7
1145	49,1	99,5
1146	49,1	99,5
1147	51	100
1148	51,5	99,9
1149	50,9	100
1150	51,6	99,9
1151	52,1	99,7
1152	50,9	100
1153	52,2	99,7
1154	51,5	98,3
1155	51,5	47,2
1156	50,8	78,4
1157	50,3	83
1158	50,3	31,7
1159	49,3	31,3
1160	48,8	21,5
1161	47,8	59,4
1162	48,1	77,1
1163	48,4	87,6
1164	49,6	87,5
1165	51	81,4
1166	51,6	66,7
1167	53,3	63,2
1168	55,2	62
1169	55,7	43,9
1170	56,4	30,7
1171	56,8	23,4
1172	57	‚m’
1173	57,6	‚m’
1174	56,9	‚m’
1175	56,4	4
1176	57	23,4
1177	56,4	41,7
1178	57	49,2
1179	57,7	56,6
1180	58,6	56,6
1181	58,9	64
1182	59,4	68,2
1183	58,8	71,4
1184	60,1	71,3
1185	60,6	79,1
1186	60,7	83,3
1187	60,7	77,1
1188	60	73,5
1189	60,2	55,5
1190	59,7	54,4
1191	59,8	73,3
1192	59,8	77,9
1193	59,8	73,9
1194	60	76,5
1195	59,5	82,3
1196	59,9	82,8
1197	59,8	65,8
1198	59	48,6
1199	58,9	62,2
1200	59,1	70,4
1201	58,9	62,1
1202	58,4	67,4
1203	58,7	58,9
1204	58,3	57,7
1205	57,5	57,8
1206	57,2	57,6
1207	57,1	42,6
1208	57	70,1
1209	56,4	59,6
1210	56,7	39
1211	55,9	68,1
1212	56,3	79,1
1213	56,7	89,7
1214	56	89,4
1215	56	93,1
1216	56,4	93,1
1217	56,7	94,4
1218	56,9	94,8
1219	57	94,1
1220	57,7	94,3
1221	57,5	93,7
1222	58,4	93,2
1223	58,7	93,2
1224	58,2	93,7
1225	58,5	93,1
1226	58,8	86,2
1227	59	72,9
1228	58,2	59,9
1229	57,6	8,5
1230	57,1	47,6
1231	57,2	74,4
1232	57	79,1
1233	56,7	67,2
1234	56,8	69,1
1235	56,9	71,3
1236	57	77,3
1237	57,4	78,2
1238	57,3	70,6
1239	57,7	64
1240	57,5	55,6
1241	58,6	49,6
1242	58,2	41,1
1243	58,8	40,6
1244	58,3	21,1
1245	58,7	24,9
1246	59,1	24,8
1247	58,6	‚m’
1248	58,8	‚m’
1249	58,8	‚m’
1250	58,7	‚m’
1251	59,1	‚m’
1252	59,1	‚m’
1253	59,4	‚m’
1254	60,6	2,6
1255	59,6	‚m’
1256	60,1	‚m’
1257	60,6	‚m’
1258	59,6	4,1
1259	60,7	7,1
1260	60,5	‚m’
1261	59,7	‚m’
1262	59,6	‚m’
1263	59,8	‚m’
1264	59,6	4,9
1265	60,1	5,9
1266	59,9	6,1
1267	59,7	‚m’
1268	59,6	‚m’
1269	59,7	22
1270	59,8	10,3
1271	59,9	10
1272	60,6	6,2
1273	60,5	7,3
1274	60,2	14,8
1275	60,6	8,2
1276	60,6	5,5
1277	61	14,3
1278	61	12
1279	61,3	34,2
1280	61,2	17,1
1281	61,5	15,7
1282	61	9,5
1283	61,1	9,2
1284	60,5	4,3
1285	60,2	7,8
1286	60,2	5,9
1287	60,2	5,3
1288	59,9	4,6
1289	59,4	21,5
1290	59,6	15,8
1291	59,3	10,1
1292	58,9	9,4
1293	58,8	9
1294	58,9	35,4
1295	58,9	30,7
1296	58,9	25,9
1297	58,7	22,9
1298	58,7	24,4
1299	59,3	61
1300	60,1	56
1301	60,5	50,6
1302	59,5	16,2
1303	59,7	50
1304	59,7	31,4
1305	60,1	43,1
1306	60,8	38,4
1307	60,9	40,2
1308	61,3	49,7
1309	61,8	45,9
1310	62	45,9
1311	62,2	45,8
1312	62,6	46,8
1313	62,7	44,3
1314	62,9	44,4
1315	63,1	43,7
1316	63,5	46,1
1317	63,6	40,7
1318	64,3	49,5
1319	63,7	27
1320	63,8	15
1321	63,6	18,7
1322	63,4	8,4
1323	63,2	8,7
1324	63,3	21,6
1325	62,9	19,7
1326	63	22,1
1327	63,1	20,3
1328	61,8	19,1
1329	61,6	17,1
1330	61	0
1331	61,2	22
1332	60,8	40,3
1333	61,1	34,3
1334	60,7	16,1
1335	60,6	16,6
1336	60,5	18,5
1337	60,6	29,8
1338	60,9	19,5
1339	60,9	22,3
1340	61,4	35,8
1341	61,3	42,9
1342	61,5	31
1343	61,3	19,2
1344	61	9,3
1345	60,8	44,2
1346	60,9	55,3
1347	61,2	56
1348	60,9	60,1
1349	60,7	59,1
1350	60,9	56,8
1351	60,7	58,1
1352	59,6	78,4
1353	59,6	84,6
1354	59,4	66,6
1355	59,3	75,5
1356	58,9	49,6
1357	59,1	75,8
1358	59	77,6
1359	59	67,8
1360	59	56,7
1361	58,8	54,2
1362	58,9	59,6
1363	58,9	60,8
1364	59,3	56,1
1365	58,9	48,5
1366	59,3	42,9
1367	59,4	41,4
1368	59,6	38,9
1369	59,4	32,9
1370	59,3	30,6
1371	59,4	30
1372	59,4	25,3
1373	58,8	18,6
1374	59,1	18
1375	58,5	10,6
1376	58,8	10,5
1377	58,5	8,2
1378	58,7	13,7
1379	59,1	7,8
1380	59,1	6
1381	59,1	6
1382	59,4	13,1
1383	59,7	22,3
1384	60,7	10,5
1385	59,8	9,8
1386	60,2	8,8
1387	59,9	8,7
1388	61	9,1
1389	60,6	28,2
1390	60,6	22
1391	59,6	23,2
1392	59,6	19
1393	60,6	38,4
1394	59,8	41,6
1395	60	47,3
1396	60,5	55,4
1397	60,9	58,7
1398	61,3	37,9
1399	61,2	38,3
1400	61,4	58,7
1401	61,3	51,3
1402	61,4	71,1
1403	61,1	51
1404	61,5	56,6
1405	61	60,6
1406	61,1	75,4
1407	61,4	69,4
1408	61,6	69,9
1409	61,7	59,6
1410	61,8	54,8
1411	61,6	53,6
1412	61,3	53,5
1413	61,3	52,9
1414	61,2	54,1
1415	61,3	53,2
1416	61,2	52,2
1417	61,2	52,3
1418	61	48
1419	60,9	41,5
1420	61	32,2
1421	60,7	22
1422	60,7	23,3
1423	60,8	38,8
1424	61	40,7
1425	61	30,6
1426	61,3	62,6
1427	61,7	55,9
1428	62,3	43,4
1429	62,3	37,4
1430	62,3	35,7
1431	62,8	34,4
1432	62,8	31,5
1433	62,9	31,7
1434	62,9	29,9
1435	62,8	29,4
1436	62,7	28,7
1437	61,5	14,7
1438	61,9	17,2
1439	61,5	6,1
1440	61	9,9
1441	60,9	4,8
1442	60,6	11,1
1443	60,3	6,9
1444	60,8	7
1445	60,2	9,2
1446	60,5	21,7
1447	60,2	22,4
1448	60,7	31,6
1449	60,9	28,9
1450	59,6	21,7
1451	60,2	18
1452	59,5	16,7
1453	59,8	15,7
1454	59,6	15,7
1455	59,3	15,7
1456	59	7,5
1457	58,8	7,1
1458	58,7	16,5
1459	59,2	50,7
1460	59,7	60,2
1461	60,4	44
1462	60,2	35,3
1463	60,4	17,1
1464	59,9	13,5
1465	59,9	12,8
1466	59,6	14,8
1467	59,4	15,9
1468	59,4	22
1469	60,4	38,4
1470	59,5	38,8
1471	59,3	31,9
1472	60,9	40,8
1473	60,7	39
1474	60,9	30,1
1475	61	29,3
1476	60,6	28,4
1477	60,9	36,3
1478	60,8	30,5
1479	60,7	26,7
1480	60,1	4,7
1481	59,9	0
1482	60,4	36,2
1483	60,7	32,5
1484	59,9	3,1
1485	59,7	‚m’
1486	59,5	‚m’
1487	59,2	‚m’
1488	58,8	0,6
1489	58,7	‚m’
1490	58,7	‚m’
1491	57,9	‚m’
1492	58,2	‚m’
1493	57,6	‚m’
1494	58,3	9,5
1495	57,2	6
1496	57,4	27,3
1497	58,3	59,9
1498	58,3	7,3
1499	58,8	21,7
1500	58,8	38,9
1501	59,4	26,2
1502	59,1	25,5
1503	59,1	26
1504	59	39,1
1505	59,5	52,3
1506	59,4	31
1507	59,4	27
1508	59,4	29,8
1509	59,4	23,1
1510	58,9	16
1511	59	31,5
1512	58,8	25,9
1513	58,9	40,2
1514	58,8	28,4
1515	58,9	38,9
1516	59,1	35,3
1517	58,8	30,3
1518	59	19
1519	58,7	3
1520	57,9	0
1521	58	2,4
1522	57,1	‚m’
1523	56,7	‚m’
1524	56,7	5,3
1525	56,6	2,1
1526	56,8	‚m’
1527	56,3	‚m’
1528	56,3	‚m’
1529	56	‚m’
1530	56,7	‚m’
1531	56,6	3,8
1532	56,9	‚m’
1533	56,9	‚m’
1534	57,4	‚m’
1535	57,4	‚m’
1536	58,3	13,9
1537	58,5	‚m’
1538	59,1	‚m’
1539	59,4	‚m’
1540	59,6	‚m’
1541	59,5	‚m’
1542	59,6	0,5
1543	59,3	9,2
1544	59,4	11,2
1545	59,1	26,8
1546	59	11,7
1547	58,8	6,4
1548	58,7	5
1549	57,5	‚m’
1550	57,4	‚m’
1551	57,1	1,1
1552	57,1	0
1553	57	4,5
1554	57,1	3,7
1555	57,3	3,3
1556	57,3	16,8
1557	58,2	29,3
1558	58,7	12,5
1559	58,3	12,2
1560	58,6	12,7
1561	59	13,6
1562	59,8	21,9
1563	59,3	20,9
1564	59,7	19,2
1565	60,1	15,9
1566	60,7	16,7
1567	60,7	18,1
1568	60,7	40,6
1569	60,7	59,7
1570	61,1	66,8
1571	61,1	58,8
1572	60,8	64,7
1573	60,1	63,6
1574	60,7	83,2
1575	60,4	82,2
1576	60	80,5
1577	59,9	78,7
1578	60,8	67,9
1579	60,4	57,7
1580	60,2	60,6
1581	59,6	72,7
1582	59,9	73,6
1583	59,8	74,1
1584	59,6	84,6
1585	59,4	76,1
1586	60,1	76,9
1587	59,5	84,6
1588	59,8	77,5
1589	60,6	67,9
1590	59,3	47,3
1591	59,3	43,1
1592	59,4	38,3
1593	58,7	38,2
1594	58,8	39,2
1595	59,1	67,9
1596	59,7	60,5
1597	59,5	32,9
1598	59,6	20
1599	59,6	34,4
1600	59,4	23,9
1601	59,6	15,7
1602	59,9	41
1603	60,5	26,3
1604	59,6	14
1605	59,7	21,2
1606	60,9	19,6
1607	60,1	34,3
1608	59,9	27
1609	60,8	25,6
1610	60,6	26,3
1611	60,9	26,1
1612	61,1	38
1613	61,2	31,6
1614	61,4	30,6
1615	61,7	29,6
1616	61,5	28,8
1617	61,7	27,8
1618	62,2	20,3
1619	61,4	19,6
1620	61,8	19,7
1621	61,8	18,7
1622	61,6	17,7
1623	61,7	8,7
1624	61,7	1,4
1625	61,7	5,9
1626	61,2	8,1
1627	61,9	45,8
1628	61,4	31,5
1629	61,7	22,3
1630	62,4	21,7
1631	62,8	21,9
1632	62,2	22,2
1633	62,5	31
1634	62,3	31,3
1635	62,6	31,7
1636	62,3	22,8
1637	62,7	12,6
1638	62,2	15,2
1639	61,9	32,6
1640	62,5	23,1
1641	61,7	19,4
1642	61,7	10,8
1643	61,6	10,2
1644	61,4	‚m’
1645	60,8	‚m’
1646	60,7	‚m’
1647	61	12,4
1648	60,4	5,3
1649	61	13,1
1650	60,7	29,6
1651	60,5	28,9
1652	60,8	27,1
1653	61,2	27,3
1654	60,9	20,6
1655	61,1	13,9
1656	60,7	13,4
1657	61,3	26,1
1658	60,9	23,7
1659	61,4	32,1
1660	61,7	33,5
1661	61,8	34,1
1662	61,7	17
1663	61,7	2,5
1664	61,5	5,9
1665	61,3	14,9
1666	61,5	17,2
1667	61,1	‚m’
1668	61,4	‚m’
1669	61,4	8,8
1670	61,3	8,8
1671	61	18
1672	61,5	13
1673	61	3,7
1674	60,9	3,1
1675	60,9	4,7
1676	60,6	4,1
1677	60,6	6,7
1678	60,6	12,8
1679	60,7	11,9
1680	60,6	12,4
1681	60,1	12,4
1682	60,5	12
1683	60,4	11,8
1684	59,9	12,4
1685	59,6	12,4
1686	59,6	9,1
1687	59,9	0
1688	59,9	20,4
1689	59,8	4,4
1690	59,4	3,1
1691	59,5	26,3
1692	59,6	20,1
1693	59,4	35
1694	60,9	22,1
1695	60,5	12,2
1696	60,1	11
1697	60,1	8,2
1698	60,5	6,7
1699	60	5,1
1700	60	5,1
1701	60	9
1702	60,1	5,7
1703	59,9	8,5
1704	59,4	6
1705	59,5	5,5
1706	59,5	14,2
1707	59,5	6,2
1708	59,4	10,3
1709	59,6	13,8
1710	59,5	13,9
1711	60,1	18,9
1712	59,4	13,1
1713	59,8	5,4
1714	59,9	2,9
1715	60,1	7,1
1716	59,6	12
1717	59,6	4,9
1718	59,4	22,7
1719	59,6	22
1720	60,1	17,4
1721	60,2	16,6
1722	59,4	28,6
1723	60,3	22,4
1724	59,9	20
1725	60,2	18,6
1726	60,3	11,9
1727	60,4	11,6
1728	60,6	10,6
1729	60,8	16
1730	60,9	17
1731	60,9	16,1
1732	60,7	11,4
1733	60,9	11,3
1734	61,1	11,2
1735	61,1	25,6
1736	61	14,6
1737	61	10,4
1738	60,6	‚m’
1739	60,9	‚m’
1740	60,8	4,8
1741	59,9	‚m’
1742	59,8	‚m’
1743	59,1	‚m’
1744	58,8	‚m’
1745	58,8	‚m’
1746	58,2	‚m’
1747	58,5	14,3
1748	57,5	4,4
1749	57,9	0
1750	57,8	20,9
1751	58,3	9,2
1752	57,8	8,2
1753	57,5	15,3
1754	58,4	38
1755	58,1	15,4
1756	58,8	11,8
1757	58,3	8,1
1758	58,3	5,5
1759	59	4,1
1760	58,2	4,9
1761	57,9	10,1
1762	58,5	7,5
1763	57,4	7
1764	58,2	6,7
1765	58,2	6,6
1766	57,3	17,3
1767	58	11,4
1768	57,5	47,4
1769	57,4	28,8
1770	58,8	24,3
1771	57,7	25,5
1772	58,4	35,5
1773	58,4	29,3
1774	59	33,8
1775	59	18,7
1776	58,8	9,8
1777	58,8	23,9
1778	59,1	48,2
1779	59,4	37,2
1780	59,6	29,1
1781	50	25
1782	40	20
1783	30	15
1784	20	10
1785	10	5
1786	0	0
1787	0	0
1788	0	0
1789	0	0
1790	0	0
1791	0	0
1792	0	0
1793	0	0
1794	0	0
1795	0	0
1796	0	0
1797	0	0
1798	0	0
1799	0	0
1800	0	0

‚m’= vožnja (motoring).

Grafički prikaz programiranja dinamometra za ispitivanje ETC dan je na slici 5.

Slika 5.

Programiranje dinamometra za ispitivanje ETC

Dodatak 4.

POSTUPCI MJERENJA I UZIMANJA UZORAKA

1.   UVOD

Emisije plinovitih komponenti, čestica i dimljenja, motora predanog na ispitivanje, moraju se mjeriti metodama koje su opisane u Prilogu V. Odgovarajući odjeljci Priloga V. opisuju preporučene analitičke sustave za emisije plinova (odjeljak 1.) i preporučene sustave za razrjeđivanje čestica i uzimanje uzoraka (odjeljak 2.) te preporučena mjerila zacrnjenja za mjerenje dimljenja (odjeljak 3.).

Pri ESC ciklusu plinovite komponente određuju se u nerazrijeđenim ispušnim plinovima. Po izboru, moguće ih je određivati u razrijeđenom ispušnom plinu, ako se sustav za razrjeđivanje s punim protokom koristi za određivanje čestica. Čestice se određuju ili sustavom za razrjeđivanje s djelomičnim ili s punim protokom.

Pri ETC ciklusu, samo sustav razrjeđivanja s punim protokom upotrebljava se za određivanje emisija plinova i čestica, i on se smatra referentnim sustavom. No međutim, tehnička služba može odobriti sustave razrjeđivanja s djelomičnim protokom, ako je dokazana njihova istovrijednost u skladu s odjeljkom 6.2. Priloga I. te ako se tehničkoj službi podnese detaljni opis postupaka vrednovanja i preračunavanja podataka.

2.   DINAMOMETAR I OPREMA ISPITNOG STOLA

Sljedeća oprema mora se koristiti za ispitivanja emisije motora na dinamometrima za motore.

2.1.   Dinamometar za motor

Mora se upotrijebiti dinamometar za motor koji ima odgovarajuće značajke za provođenje ispitnih ciklusa koji su opisani u dodacima 1. i 2. ovog Priloga. Sustav za mjerenje brzine mora imati točnost od ± 2 % od očitane vrijednosti. Sustav za mjerenje zakretnog momenta mora imati točnost od ± 3 % od očitane vrijednosti u području > 20 % od opsega ljestvice i točnost od ± 0,6 % od opsega ljestvice u području ≤ 20 % od opsega ljestvice.

2.2.   Drugi instrumenti

Mjerni instrumenti za mjerenje potrošnje goriva, potrošnje zraka, temperature rashladnog sredstva i maziva, tlaka ispušnih plinova i podtlaka u usisnoj cijevi, temperature ispušnih plinova, temperature usisa zraka, atmosferskog tlaka, vlažnosti i temperature goriva moraju se upotrebljavati prema potrebi. Ti instrumenti trebaju zadovoljavat zahtjeve navedene u tablici 8.:

Tablica 8.

Točnost mjernih instrumenata

Mjerni instrument	Točnost
Potrošnja goriva	± 2 % od najveće vrijednosti motora
Potrošnja zraka	± 2 % od najveće vrijednosti motora
Temperature ≤ 600 K (327 °C)	± 2 K apsolutna vrijednost
Temperature > 600 K (327 °C)	± 1 % od očitanja
Atmosferski tlak	± 0,1 kPa apsolutna vrijednost
Tlak ispušnih plinova	± 0,2 kPa apsolutna vrijednost
Podtlak na usisu	± 0,05 kPa apsolutna vrijednost
Ostali tlakovi	± 0,1 kPa apsolutna vrijednost
Relativna vlažnost	± 3 % od apsolutne vrijednosti
Apsolutna vlažnost	± 5 % od očitanja

2.3.   Protok ispušnih plinova

Za izračunavanje emisija nerazrijeđenih ispušnih plinova potrebno je znati protok ispušnih plinova (vidjeti odjeljak 4.4. dodatka 1.). Za određivanje protoka ispušnih plinova, može se upotrijebiti bilo koja od sljedećih metoda:

a)	izravno mjerenje protoka ispušnih plinova pomoću sapnice ili pomoću istovrijednog mjernog sustava;

b)	mjerenje protoka zraka i protoka goriva odgovarajućim mjernim sustavima i izračunavanje protoka ispušnih plinova sljedećom jednadžbom: GEXHW = GAIRW + GFUEL (za vlažnu masu ispušnih plinova)

Točnost određivanja protoka ispušnih plinova mora biti ± 2,5 % od očitane vrijednosti ili bolja.

2.4.   Razrijeđeni protok ispušnih plinova

Za izračun emisija u razrijeđenom ispušnom plinu koristeći sustav za razrjeđivanje s punim protokom (obvezno za ETC), potrebno je znati protok razrijeđenih ispušnih plinova (vidjeti odjeljak 4.3. dodatka 2.). Ukupni maseni protok razrijeđenog ispušnog plina (GTOTW) odnosno ukupna masa razrijeđenog ispušnog plina tijekom ciklusa (MTOTW) mjere se s PDP-om ili CFV-om (Prilog V., odjeljak 2.3.1.). Točnost mora biti ± 2 % od očitane vrijednosti ili veća, a određuje se u skladu s odredbama Priloga III., dodatka 5., odjeljka 2.4.

3.   ODREĐIVANJE PLINOVITIH SASTOJAKA

3.1.   Opće specifikacije analizatora

Analizatori moraju imati prikladno mjerno područje koje odgovara točnosti koja se zahtijeva za mjerenje koncentracija sastojaka ispušnog plina (odjeljak 3.1.1.). Preporučuje se da analizatori rade tako da izmjerene koncentracije upadnu između 15 % i 100 % od opsega ljestvice.

Ako sustavi za očitavanje (računala, zapisivači podataka) mogu pružiti dostatnu točnost i razlučivanje ispod 15 % od opsega ljestvice, mjerenja ispod 15 % od opsega ljestvice također su prihvatljiva. U tom se slučaju moraju izvršiti dodatna umjeravanja s barem četiri nominalno jednako razmaknute točke, čija vrijednost nije nula, kako bi se osigurala točnost umjernih krivulja u skladu s Prilogom III., dodatkom 5., odjeljkom 1.5.5.2.

Elektromagnetska kompatibilnost (EMC) uređaja mora biti takve razine koja osigurava najmanje dodatne pogreške.

3.1.1.   Pogreška u mjerenju

Ukupna pogreška u mjerenju, uključujući međusobnu osjetljivost na druge plinove (vidjeti Prilog III., dodatak 5., odjeljak 1.9.), ne smije prekoračiti ± 5 % od očitanja ili ± 3,5 %, ovisno o tome što je manje. Za koncentracije manje od 100 ppm pogreška u mjerenju ne smije biti veća od ± 4 ppm.

3.1.2.   Ponovljivost

Ponovljivost, definirana kao 2,5 puta standardno odstupanje od 10 ponavljajućih odziva na dani plin za umjeravanje ili za namještanje raspona, ne smije biti veća od ± 1 % od koncentracije koja odgovara rasponu ljestvice za svako upotrijebljeno područje iznad 155 ppm (ili ppm C) ili ± 2 % za svako upotrijebljeno područje ispod 155 ppm (ili ppm C).

3.1.3.   Šum

Odziv na promjenu u rasponu od donje do gornje vršne vrijednosti analizatora na plinove za namještanje nule i plinove za umjeravanje ili namještanje raspona ne smije u bilo kojem razdoblju od 10 sekundi prelaziti 2 % od opsega ljestvice ni u jednom upotrebljavanom rasponu.

3.1.4.   Klizanje nule

Klizanje nule u razdoblju od jednog sata mora biti manje od 2 % od opsega ljestvice na najnižem korištenom području. Odziv nanulu definiran je kao srednja vrijednost odziva, uključujući šum, na plin za namještanje nule tijekom vremenskog intervala od 30 sekundi.

3.1.5.   Pomicanje raspona

Pomicanje raspona tijekom razdoblja od jednog sata mora biti manje od 2 % od opsega ljestvice na najnižem korištenom rasponu. Raspon je definiran kao razlika između odziva na plin za namještanje raspona i odziva na plin za namještanje nule. Odziv na plin za namještanje raspona definiran je kao srednja vrijednost odziva, uključujući šum, na plin za umjeravanje tijekom vremenskog intervala od 30 sekunda.

3.2.   Sušenje plinova

Opcionalni uređaj za sušenje plinova mora imati što je moguće manji utjecaj na koncentraciju mjerenih plinova. Kemijska sredstva za sušenje nisu prihvatljiva metoda za uklanjanje vode iz uzorka.

3.3.   Analizatori

Odjeljci 3.3.1. do 3.3.4. opisuju mjerna načela koja se trebaju koristiti. Detaljni opis sustava za mjerenje naveden je u Prilogu V. Plinovi koje treba izmjeriti moraju se analizirati sa sljedećim instrumentima. Kod nelinearnih analizatora, dopušteno je korištenje sklopova za linearizaciju.

3.3.1.   Analiza ugljičnog monoksida (CO)

Analizator ugljičnog monoksida mora biti nedisperzivni infracrveni analizator (NDIR) apsorpcijskog tipa

3.3.2.   Analiza ugljičnog dioksida (CO2)

Analizator ugljičnog dioksida mora biti nedisperzivni infracrveni analizator (NDIR) apsorpcijskog tipa.

3.3.3.   Analiza ugljikovodika (HC)

Analizator ugljikovodika za Dieselove motore i motore na ukapljeni naftni plin, mora biti grijani ionizacijski detektor u plamenu (HFID), s grijanim detektorom, ventilima, cijevima itd., tako da temperatura plinova održi na 463K ± 10K (190 ± 10 °C). Za motore na prirodni plin, analizator ugljikovodika smije biti negrijani ionizacijski detektor u plamenu (FID), ovisno o metodi koja se koristi (vidjeti Prilog V., odjeljak 1.3.).

3.3.4.   Analiza nemetanskih ugljikovodika (NMHC) (samo za motore na prirodni plin)

Nemetanski ugljikovodici određuju se jednom od sljedećih metoda:

3.3.4.1.   Metoda s plinskim kromatografom (GC)

Nemetanski ugljikovodici određuju se oduzimanjem metana koji se analizira plinskim kromatografom (GC) i kondiciniranog na 423 K (150 °C) od ugljikovodika koji su izmjereni u skladu s odjeljkom 3.3.3.

3.3.4.2.   Metoda s filtrom propusnim samo za metan (NMC).

Određivanje nemetanskog dijela izvodi se grijanim NMC-om koji radi u liniji s FID-om iz odjeljka 3.3.3., oduzimanjem metana od ugljikovodika.

3.3.5.   Analiza dušikovih oksida (NOx)

Analizator dušikovih oksida mora biti kemiluminescentni detektor (CLD) ili grijani kemiluminescentni detektor (HCLD) s pretvornikom NO2/NO, ako se mjeri na suhoj osnovi. Ako se mjeri na vlažnoj osnovi, mora se upotrebljavati HCLD s pretvornikom koji se održava iznad 328 K (55 °C), pod uvjetom da provjera osjetljivosti na vodenu paru zadovoljava (Prilog III., dodatak 5., odjeljak 1.9.2.2.).

3.4.   Uzimanje uzoraka plinovitih emisija

3.4.1.   Nerazrijeđeni ispušni plin (samo za ESC)

Sonde za uzimanje uzoraka plinovitih emisija moraju biti ugrađene na udaljenosti od najmanje 0.5 m ili trostruke vrijednosti promjera ispušne cijevi – ovisno o tome što je veće –uzvodno od izlaza ispušnog sustava, koliko god je to moguće i dostatno blizu motoru kako bi se osiguralo da temperatura ispušnog plina kod sonde bude barem 343 K (70 °C).

U slučaju višecilindarskog motora s razdvojenim ispušnim kolektorom, ulaz sonde mora biti smješten dovoljno daleko nizvodno kako bi se osiguralo da uzorak bude reprezentativan za prosječnu emisiju ispušnih plinova iz svih cilindara. Kod višecilindarskih motora koji imaju jasno odvojene skupine kolektora, kao što je to kod ”V” motora, dopušteno je prikupljanje uzoraka iz svake skupine zasebno i izračunati prosjek emisije ispušnih plinova. Mogu se koristiti i druge metode za koje je dokazano da su istovrijedne gore navedenim metodama. Za izračunavanje emisije ispušnih plinova, mora se upotrijebiti ukupni maseni protok ispušnih plinova.

Ako je motor opremljen sa sustavom za pročišćavanje ispušnih plinova, uzorak ispušnih plinova mora se uzeti nizvodno od sustava za pročišćavanje ispušnih plinova.

3.4.2.   Razrijeđeni ispušni plin (obavezno za ETC, po izboru za ESC)

Ispušna cijev koja se nalazi između motora i sustava za razrjeđivanje s punim protokom mora zadovoljavati zahtjeve Priloga V., odjeljka 2.3.1., EP.

Sonda (sonde) za uzimanje uzoraka plinovitih emisija moraju se postaviti u tunelu za razrjeđivanje na mjestu gdje su zrak za razrjeđivanje i ispušni plinovi dobro izmiješani, a u neposrednoj blizini sonde za uzimanje uzoraka čestica.

Za ETC, uzimanje uzoraka općenito se može provesti na dva načina:

—	uzorci onečišćivača sakupe se u vreću za uzorke za vrijeme trajanja ciklusa i izmjere se nakon završetka ispitivanja,

—	uzorci onečišćivača uzimaju se stalno i integriraju se za vrijeme trajanja ciklusa; ova metoda je obvezna za HC i NOx,

4.   ODREĐIVANJE ČESTICA

Određivanje čestica zahtjeva sustav za razrjeđivanje. Razrjeđivanje se može izvršiti sustavom za razrjeđivanje djelomičnog protoka (samo za ESC) ili sustavom za razrjeđivanje punog protoka (obavezno za ETC). Kapacitet protoka sustava za razrjeđivanje mora biti dovoljno velik da u potpunosti ukloni kondenzaciju vode u sustavima razrjeđivanja i uzimanja uzoraka, i održava temperaturu razrijeđenog ispušnog plina na ili ispod 325 K (52 °C) odmah u protoku ispred držača filtara. Odvlaživanje zraka za razrjeđivanje prije ulaska u sustav za razrjeđivanje je dopušteno i posebno je korisno ako je vlažnost zraka za razrjeđivanje velika. Temperatura zraka za razrjeđivanje mora biti 298 K ± 5 K (25 °C ± 5 °C). Ako je temperatura okoline ispod 293 K (20 °C), preporučuje se predgrijavanje zraka za razrjeđivanje iznad gornje temperaturne granice od 303 K (30 °C). Međutim, temperatura zraka za razrjeđivanje ne smije prijeći 325 K (52 °C) prije uvođenja ispuha u tunel za razrjeđivanje.

Sustav za razrjeđivanja djelomičnog protoka mora biti konstruiran tako da razdijeli strujanje ispuha na dva dijela, od kojih se manji dio razrjeđuje sa zrakom i nakon toga koristi u mjerenju čestica. Stoga je izuzetno važno vrlo precizno odrediti omjer razrjeđivanja. Mogu se primijeniti različite metode podjele, a korištena vrsta podjele u velikoj mjeri određuje koja će se oprema za uzimanje uzoraka i postupci koristiti (Prilog V., odjeljak 2.2.). Sonda za uzimanje uzoraka čestica mora se ugraditi neposrednoj blizini sonde za uzimanje uzoraka plinovitih emisija, a ugradnja mora biti izvršena u skladu s odredbama odjeljka 3.4.1.

Za određivanje mase čestica, potrebni su sustav za uzimanje uzoraka čestica, filtri za uzimanje uzoraka čestica, mikrogramska vaga i komora za mjerenje s regulacijom temperature i vlage.

Za uzimanje uzoraka čestica, primjenjuje se metoda s jednim filtrom koja koristi jedan par filtara (vidjeti odjeljak 4.1.3.) za cijeli ispitni ciklus. Za ESC, dosta pažnje mora se posvetiti vremenu uzimanja uzoraka i protocima tijekom faze uzimanja uzoraka pri ispitivanju.

4.1.   Filtri za uzimanje uzoraka čestica

4.1.1.   Specifikacija filtra

Obavezni su filtri od staklenih vlakana prevučenih fluorugljikom ili membranski filtri na bazi fluorugljika. Sve vrste filtara moraju imati učinkovitost prikupljanja 0,3 μm DOP (dioktilftalat) od najmanje 95 % pri brzini dotoka plina između 35 i 80 cm/s.

4.1.2.   Veličina filtra

Filtri za čestice moraju imati promjer najmanje 47 mm (37 mm promjer aktivne površine). Prihvatljivi su i filtri s većim promjerom (odjeljak 4.1.5.).

4.1.3.   Primarni i pomoćni filtri

Razrijeđeni ispušni plinovi moraju se uzorkovati parom filtara koji su postavljeni u seriju (jedan primarni i jedan pomoćni filtar) tijekom ispitnog slijeda. Pomoćni filtar mora se nalaziti se najviše 100 mm nizvodno od primarnog filtra i ne smije biti u dodiru s primarnim filtrom. Filtri se mogu vagati zasebno ili kao par filtara, tako da su njihove aktivne površine postavljene jedna nasuprot drugoj.

4.1.4.   Brzina dotoka na filtara

Mora se postići brzina dotoka plina u filtar od 35 do 80 cm/s. Povećanje pada tlaka između početka i kraja ispitivanja ne smije biti veće od 25 kPa.

4.1.5.   Opterećenje filtra

Najmanje preporučeno opterećenje filtra je 0,5 mg/1 075 mm2 aktivne površine. Za najučestalije veličine filtara, vrijednosti su prikazane u tablici 9.

Tablica 9.

Preporučeno punjenje filtara

Promjer filtra (mm)	Preporučeni promjer aktivne površine (mm)	Preporučeno najmanje opterećenje (mm)
47	37	0,5
70	60	1,3
90	80	2,3
110	100	3,6

4.2.   Specifikacije za komoru za vaganje i analitičku vagu

4.2.1.   Uvjeti u komori za vaganje

Temperatura komore (ili prostorije) u kojoj se filtri čestica kondicioniraju i mjere mora se održavati unutar 295 K ± 3 K (22 °C ± 3 °C)) za cijelo vrijeme kondicioniranja i mjerenja. Vlažnost se mora održavati na točki rosišta od 282,5 ± 3 K (9,5 °C ± 3 °C) i relativnoj vlažnosti od 45 ± 8 %.

4.2.2.   Vaganje referentnog filtra

U prostoru komore (ili prostoriji) ne smije biti nikakvih onečišćenja (kao što je prašina) koja bi se mogla nataložiti na filtrima za čestice tijekom njihove stabilizacije. Poremećaji u odnosu specifikacije za prostoriju za vaganje koje su navedene u odjeljku 4.2.1. dopušteni su ako trajanje poremećaja ne prelazi 30 minuta. Prostorija za vaganje mora ispunjavati potrebne specifikacije prije ulaska osoblja u prostoriju za vaganje. Barem dva nekorištena referentna filtra ili parovi referentnih filtara moraju se izvagati u roku od četiri sata nakon, ali po mogućnosti istodobno, s vaganjem filtra (para filtara) s uzorcima. Oni moraju biti iste veličine i od istog materijala kao filtri s uzorcima.

Ako se prosječna težina referentnih filtara (parova referentnih filtara) promijeni između vaganja probnih filtara s uzorcima za više od ± 5 % (± 7,5 % za par filtara) od preporučenog najmanjeg opterećenja filtara (odjeljak 4.1.5.), tada se svi filtri s uzorcima moraju odbaciti, a ispitivanje emisija ponoviti.

Ako nisu zadovoljeni kriteriji za stabilnost komore za vaganje, prikazani u općim crtama u odjeljku 4.2.1., ali vaganje referentnog filtra (para filtara) zadovoljava gornje kriterije, proizvođač motora ima mogućnost da prihvatiti težine filtara s uzorcima ili da poništiti ispitivanja, popravi sustav regulacije komore za vaganje i ponovi ispitivanje.

4.2.3.   Analitička vaga

Analitička vaga koja se koristi za određivanje težine svih filtara mora imati preciznost (standardno odstupanje) od 20 μg i razlučivanje od 1o μg (1 znamenka = 10 μg). Kod filtara promjera manjeg od 70 mm, preciznost mora biti 2 μg, a razlučivanje 1 μg.

4.3.   Dodatne specifikacije za mjerenje čestica

Svi dijelovi sustava za razrjeđivanje i sustava za uzimanje uzoraka, od ispušne cijevi do nosača filtra, koji su u dodiru s nerazrijeđenim i razrijeđenim ispušnim plinom, moraju biti konstruirani tako da se na najmanju moguću mjeru svede taloženje ili promjena značajka čestica. Svi dijelovi moraju biti napravljeni od električno vodljivih materijala koji ne reagiraju sa sastojcima ispušnog plina i moraju biti električno uzemljeni da bi se spriječila elektrostatička djelovanja.

5.   ODREĐIVANJE DIMLJENJA

O ovom odjeljku dane su specifikacije za obavezne i neobavezne uređaje za ispitivanje koji se koriste za ELR ispitivanje. Dimljenje se mjeri mjerilom zacrnjenjenja koje ima mogućnost očitanja zacrnjenja i koeficijenta apsorpcije svjetlosti. Mogućnost očitanja zacrnjenja koristi se samo za umjeravanje i provjeravanje mjerila zacrnjenja. Vrijednosti dimljenja u ispitnom ciklusu mjere se načinom prikaza očitanja koeficijenta apsorpcije svjetlosti.

5.1.   Opći zahtjevi

ELR zahtjeva sustav za mjerenje dimljenja i obrade podataka koji obuhvaća tri funkcionalne jedinice. Te jedinice mogu se integrirati u jednu komponentu ili pripremiti kao sustav međusobno povezanih komponenti. Tri funkcijske jedinice su:

—	mjerilo zacrnjenja koji zadovoljava specifikacije Priloga V., odjeljka 3,

—	jedinica za obradu podataka koja može obaviti funkcije opisane u Prilogu III., dodatku 1., odjeljku 6.,

—	pisač i/ili medij za elektroničku pohranu da bi se zapisale i prikazale potrebne vrijednosti dimljenja koje su određene u Prilogu III., dodatku 1., odjeljku 6.3.

5.2.   Posebni zahtjevi

5.2.1.   Linearnost

Linearnost mora biti unutar ± 2 % od zacrnjenja.

5.2.2.   Otklon od nule

Otklon od nule u razdoblju od jednog sata ne smije prelaziti za više od ± 1 % od zacrnjenja.

5.2.3.   Prikaz i raspon mjerila zacrnjenja

Za prikaz zacrnjenja raspon mora biti 0-100 % zacrnjenja, a mogućnost očitanja 0,1 % zacrnjenja. Za prikaz u koeficijentu apsorpcije svjetlosti, raspon mora biti 0-30 m-1 koeficijenta apsorpcije svjetlosti, a mogućnost očitanja 0,01 m-1 koeficijenta apsorpcije svjetlosti.

5.2.4.   Vrijeme odziva instrumenta

Fizičko vrijeme odziva mjerila zacrnjenja ne smije prijeći 0,2 s. Fizičko vrijeme odziva je razlika između vremena kada se vrijednost izlaza prijamnika brzog odziva promijeni s 10 na 90 % punog otklona, kada se zacrnjenje plina koji se mjeri promijeni u manje od 0,1 s.

Električno vrijeme odziva mjerila zacrnjenja ne smije prijeći 0,05 s. Električno vrijeme odziva je razlika između vremena kada se vrijednost izlaza prijamnika brzog odziva promijeni s 10 na 90 % punog otklona, kada se izvor svjetlosti prekine ili potpuno ugasi u manje od 0,01 s.

5.2.5.   Filtri neutralne gustoće

Bilo koji filtar neutralne gustoće koji se koristi zajedno s umjeravanjem mjerila zacrnjenja, mjerenjem linearnosti ili postavljanjem raspona mjernog područja, imat će vrijednost poznatu unutar 1,0 % zacrnjenja. Točnost nazivne vrijednosti filtra mora se provjeriti najmanje jednom godišnje s pomoću referentnog etalona koji ima sljedivost do nacionalnog ili međunarodnog etalona.

Filtri neutralne gustoće su precizni uređaji i lako se mogu oštetiti prilikom korištenja. Njima se treba što manje rukovati, a kada je potrebno, treba se rukovati oprezno da bi se izbjeglo grebanje ili prljanje filtra.

Dodatak 5.

POSTUPAK UMJERAVANJA

1.   UMJERAVANJE INSTRUMENATA ZA ANALIZU

1.1.   Uvod

Svaki analizator mora se umjeravati toliko često koliko je potrebno da bi ispunio zahtjeve ove Direktive vezane uz točnost. Metoda umjeravanja koja se mora koristiti za analizatore navedene u Prilogu III., dodatku 4., odjeljku 3. i Prilogu V., odjeljku 1. opisana je u ovom odjeljku.

1.2.   Plinovi za umjeravanje

Mora se poštovati rok uporabe svih plinova za umjeravanje.

Mora se evidentirati datum isteka roka uporabe plinova za umjeravanje koji je naveo proizvođač.

1.2.1.   Čisti plinovi

Potrebna čistoća plinova definirana je ograničenjima onečišćenja koja su dolje navedena. Sljedeći plinovi moraju biti raspoloživi za postupak:

Pročišćeni dušik (Onečišćenje ≤ 1 ppm C1, ≤ 1 ppm CO, ≤ 400 ppm CO2, ≤ 0,1 ppm NO)

Pročišćeni kisik (Čistoća > 99,5 % vol O2)

Mješavina vodika i helija (40 ± 2 % vodik, ostatak helij) (Onečišćenje ≤ 1 ppm C1, ≤ 400 ppm CO2)

Pročišćeni sintetički zrak (Onečišćenje ≤ 1 ppm C1, ≤ 1 ppm CO, ≤ 400 ppm CO2, ≤ 0,1 ppm NO) (Sadržaj kisika između 18 - 21 % vol.)

Pročišćeni propan ili CO za provjeru CVS-a

1.2.2.   Plinovi za umjeravanje i namještanje raspona

Mješavine plinova koji imaju sljedeće kemijske sastave trebaju biti na raspolaganju:

C3H8 i pročišćeni sintetički zrak (vidjeti odjeljak 1.2.1.);

CO i pročišćeni dušik;

NOx i pročišćeni dušik (količina NO2 koja se nalazi u ovom plinu za umjeravanje ne smije prelaziti 5 % NO sadržaja);

CO2 i pročišćeni dušik;

CH4 i pročišćeni sintetički zrak;

C2H6 i pročišćeni sintetički zrak.

Napomena:

Dozvoljene su i druge kombinacije plinova pod uvjetom da plinovi međusobno ne reagiraju.

Stvarna koncentracija plina za umjeravanje i namještanje raspona mora biti unutar ± 2 % nazivne vrijednosti. Sve koncentracije plina za umjeravanje moraju se navoditi u udjelima obujma (postotak obujma ili ppm obujma).

Plinovi koji se koriste za umjeravanje i namještanje raspona također se mogu dobiti posredstvom razdjelnika za plin, razrjeđujući s pročišćenim N2 ili s pročišćenim sintetičkim zrakom. Točnost uređaja za miješanje mora biti takva da se koncentracija razrijeđenih plinova za umjeravanje može odrediti unutar ± 2 %.

1.3.   Radni postupak za analizatore i sustav za uzimanje uzoraka

Radni postupak za analizatore mora slijediti upute proizvođača uređaja za pokretanje i rad. Moraju se uključiti i najmanji zahtjevi navedeni u odjeljcima 1.4. do 1.9.

1.4.   Ispitivanje propuštanja

Mora se provesti ispitivanje propuštanja sustava. Sonda se mora odspojiti od ispušnog sustava i njezin kraj začepiti. Pumpa analizatora mora biti uključena. Nakon početnog razdoblja stabilizacije očitanje svih mjerila protoka mora biti jednako nuli. Ako nije, moraju se provjeriti cijevi za uzimanje uzoraka i otkloniti greška.

Najveće dopušteno propuštanje na vakuumskoj strani je 0,5 % od radnog protoka za dio sustava koji se provjerava. Protoci kroz analizator i protoci kroz zaobilazni vod mogu se koristiti za procjenu radnog protoka.

Druga metoda je uvođenje rastuće promjene koncentracije na početku cijevi za uzimanje uzoraka, prebacivanjem s plina za namještanje nule na plin za namještanje raspona. Ako nakon prikladnog vremenskog razdoblja očitanje pokazuje manju koncentraciju u usporedbi s uvedenom koncentracijom, onda to ukazuje na probleme umjeravanja ili propuštanja.

1.5.   Postupak umjeravanja

1.5.1.   Mjerni instrumenti

Mjerni instrumenti moraju se umjeravati i krivulje umjeravanja provjeravati u odnosu na etalonske plinove. Pri tome se koriste se isti protoci plina kao kod uzimanja uzorka ispušnih plinova.

1.5.2.   Vrijeme zagrijavanja

Vrijeme zagrijavanja treba biti u skladu s preporukama proizvođača. Ako ono nije specificirano, preporuča se razdoblje od najmanje dva sata za zagrijavanje analizatora.

1.5.3.   NDIR i HFID analizator

Analizator NDIR mora se prema potrebi ugoditi, a plamen izgaranja analizatora HFID optimizirati (odjeljak 1.8.1.).

1.5.4.   Umjeravanje

Svako radno područje koje se obično koristi mora se umjeriti.

Koristeći pročišćeni sintetički zrak (ili dušik), analizatori CO, CO2, NOx i HC moraju se postaviti na nulu.

Odgovarajući plinovi za umjeravanje moraju se uvoditi u analizatore, zabilježiti dobivene vrijednosti i odrediti krivulja umjeravanja u skladu s odjeljkom 1.5.5.

Namještanje nule mora se ponovno provjeriti i, ako je potrebno, ponoviti postupak umjeravanja.

1.5.5.   Određivanje krivulje umjeravanja

1.5.5.1.   Opće smjernice

Krivulja umjeravanja analizatora određuje se s najmanje pet točaka umjeravanja (ne uključujući nulu) raspoređenih koliko god je ravnomjerno moguće. Najveća nazivna koncentracija mora biti jednaka ili veća od 90 % opsega ljestvice.

Krivulja umjeravanja izračunava se metodom najmanjih kvadrata. Ako je dobiveni stupanj polinomni veći od 3, broj točaka umjeravanja (uključujući nulu) mora biti barem jednak stupnju toga polinoma plus 2.

Umjerna krivulja ne smije se razlikovati za više od ± 2 % od nazivne vrijednosti svake umjerne točke i za više od ± 1 % opsega ljestvice na nuli.

Iz umjerne krivulje i umjernih točaka moguće je provjeriti je li umjeravanje ispravno provedeno. Različiti karakteristični parametri analizatora moraju se naznačiti, posebno:

—	mjerno područje,

—	osjetljivost,

—	datum provođenja umjeravanja.

1.5.5.2.   Umjeravanje ispod 15 % opsega ljestvice

Umjerna krivulja analizatora utvrđuje se s najmanje 4 dodatne umjerne točke (ne uključujući nulu) nazivno jednoliko raspoređene ispod 15 % opsega ljestvice.

Umjerna krivulja izračunava se metodom najmanjih kvadrata.

Umjerna krivulja ne smije se razlikovati za više od ± 4 % od nazivne vrijednosti svake umjerne točke i u nuli za više od ± 1 % opsega ljestvice.

1.5.5.3.   Alternativne metode

Ako se može dokazati da alternativna tehnologija (npr. računalo, elektroničko upravljanje mjernim područjem itd.) može dati istovrijednu točnost, tada se te alternative smiju koristiti.

1.6.   Provjera umjeravanja

Svako radno područje koje se obično koristi mora se provjeravati prije svake analize u skladu sa sljedećim postupkom.

Umjeravanje se provjerava pomoću plina za namještanje nule i plina za namještanje raspona čija je nazivna vrijednost veća od 80 % od opsega ljestvice mjernog područja.

Ako se dobivena vrijednost kod te dvije razmatrane točke ne razlikuje od deklarirane referentne vrijednosti za više od ± 4 % od opsega ljestvice, parametri za podešavanje mogu se mijenjati. Ako to nije tako, mora se odrediti nova umjerna krivulja u skladu s odjeljkom 1.5.5.

1.7.   Ispitivanje učinkovitosti pretvornika NOx

Učinkovitost pretvornika koji se koristi za pretvaranje NO2 u NO ispituje se kao što je navedeno u odjeljcima 1.7.1. do 1.7.8. (slika 6.).

1.7.1.   Ispitni postav

Koristeći ispitni postav kako je prikazano na slici 6. (vidjeti također Prilog III., dodatak 4., odjeljak 3.3.5.) i postupak koji je ispod naveden, učinkovitost pretvornika može se ispitati s pomoću ozonatora.

1.7.2.   Umjeravanje

Kemiluminescenrni detektor (CLD) i grijani Kemiluminescenrni detektor (HCLD) umjeravaju se u najčešće upotrebljavanom radnom području u skladu sa specifikacijama proizvođača koristeći plin za namještanje nule i plin za umjeravanje raspona (u kojem udio NO mora biti oko 80 % od radnog područja, a koncentracija NO2 u smjesi plinova manja od 5 % koncentracije NO). Analizator NOx mora biti u načinu rada NO, tako da plin za umjeravanje ne prolazi kroz pretvornik. Pokazana koncentracija mora se zabilježiti.

1.7.3.   Izračunavanje

Učinkovitost pretvornika NOx izračunava se na sljedeći način:

gdje je,

a	=	koncentracija NOx u skladu s odjeljkom 1.7.6.
b	=	koncentracija NOx u skladu s odjeljkom 1.7.7.
c	=	koncentracija NO u skladu s odjeljkom 1.7.4.
d	=	koncentracija NO u skladu s odjeljkom 1.7.5.

1.7.4.   Dodavanje kisika

Kroz T-spojku, kisik ili zrak za namještanje nule dodaje se neprekidno protoku plina sve dok pokazana koncentracija ne bude oko 20 % manja od pokazane koncentracije umjeravanja dane u točki 1.7.2. (Analizator je u načinu rada NO). Pokazana koncentracija c mora se zabilježiti. Ozonator se drži isključenim tijekom cijeloga postupka.

1.7.5.   Uključivanje ozonatora

Ozonator se sada uključuje da bi proizveo dovoljno ozona da se koncentracija NO smanji na oko 20 % (najmanje 10 %) od koncentracije umjeravanja dane u odjeljku 1.7.2. Pokazana koncentracija d mora se zabilježiti (Analizator je u načinu rada NO).

1.7.6.   Način rada NOx

Analizator NO se zatim prebacuje na način rada NOx tako da mješavina plina (koja se sastoji od NO, NO2, O2 i N2) sada prolazi kroz pretvornik. Pokazana koncentracija a mora se zabilježiti (Analizator je u načinu rada NOx).

1.7.7.   Isključivanje ozonatora

Ozonator se sada isključuje. Smjesa plinova opisana u odjeljku 1. 7.6. prolazi kroz pretvornik u detektor. Pokazana koncentracija b mora se zabilježiti. (Analizator je u načinu rada NOx).

1.7.8.   Način rada NO

Kad se analizator prebaci na način rada NO, s isključenim ozonatorom, protok kisika ili sintetičkog zraka također se isključuje. Očitavanje NOx na analizatoru ne smije odstupati za više od ± 5 % od vrijednosti izmjerene u skladu s odjeljkom 1.7.2. (Analizator je u načinu rada NO).

1.7.9.   Interval ispitivanja

Učinkovitost pretvornika mora biti ispitana prije svakog umjeravanja analizatora NOx.

1.7.10.   Zahtjev za učinkovitost

Učinkovitost pretvornika ne smije biti manja od 90 %, ali se posebno preporučuje učinkovitost veća od 95 %.

Napomena:

Ako ozonator, s analizatorom u najuobičajenijem radnom području, ne može dati smanjenje s 80 % na 20 % u skladu s odjeljkom 1.7.5., tada se mora koristiti najveće područje pri kojem se može ostvariti to smanjenje.

Slika 6.

Shematski prikaz uređaja za ispitivanje učinkovitost pretvornika NOx

1.8.   Ugađanje FID-a

1.8.1.   Optimalizacija odziva detektora

FID se mora ugoditi u skladu sa specifikacijama proizvođač instrumenta. Propan u zraku kao plinu za namještanje raspona mora se upotrijebiti za optimalizaciju odziva u najčešće upotrebljavanom radnom području.

S protocima goriva i zraka namještenim prema preporukama proizvođača, plin za namještanje rasopna od 350 ± 75 ppm C uvodi se u analizator. Odziv pri danom protoku goriva određuje se iz razlike između odziva plina za namještanje raspona i odziva plina za namještanje nule. Protok goriva se stupnjevito namješta na vrijednosti iznad i ispod specifikacije proizvođača. Pri tim protocima goriva bilježi se odziv na plin za namještanje raspona i na plin za namještanje nule. Razlika između odziva na plin za umjeravanje i na plin za namještanje nule mora se grafički prikazati, a protok goriva ugoditi na bogatu stranu krivulje.

1.8.2.   Faktori odziva na ugljikovodike

Analizator se umjerava koristeći propan u zraku i pročišćeni sintetički zrak, u skladu s odjeljkom 1.5.

Faktori odziva utvrđuju se prilikom stavljanja analizatora u pogon i nakon većih servisnih intervala. Faktor odziva (Rf) za određene vrste ugljikovodika je omjer očitanja C1 na FID-u i koncentracije plina u cilindru izražene u ppm C1.

Koncentracija ispitnog plina mora biti na takvoj razini da daje odziv od približno 80 % od opsega ljestvice. Koncentracija mora biti poznata s točnošću od ± 2 % u odnosu na gravimetrijsku normu izraženu obujmom. Pored toga, plinski cilindar mora biti predkondicioniran 24 sata na temperaturi od 298 K ± 5 K (25 °C ± 5 °C).

Ispitni plinovi koji se trebaju koristiti i preporučeni relativni faktori odziva su sljedeći:

metan i pročišćeni sintetički zrak 1,00 ≤ Rf ≤ 1,15

propilen i pročišćeni sintetički zrak 0,90 ≤ Rf ≤ 1,10

toluen i pročišćeni sintetički zrak 0,90 ≤ Rf ≤ 1,10

Te se vrijednosti odnose na faktor odziva (Rf) od 1,00 za propan i pročišćeni sintetički zrak.

1.8.3.   Provjera utjecaja kisika

Provjera utjecaja kisika utvrđuje se prilikom stavljanja analizatora u funkciju i nakon većih servisnih intervala.

Faktor odziva definiran je i utvrđuje se kako je opisano u odjeljkom 1.8.2. Ispitni plin koji se treba koristiti i preporučeni ogovarajuće područje faktora odziva su sljedeći:

propan i dušik 0,95 ≤ Rf ≤ 1,05

Ova vrijednost se odnosi na faktor odziva (Rf) od 1,00 za propan i pročišćeni sintetički zrak.

Koncentracija kisika u plameniku FID-a mora biti unutar ± 1 mol % od koncentracije kisika u plameniku koji se koristio u prethodnoj provjeri utjecaja kisika. Ako je razlika veća, mora se provjeriti utjecaj kisika i podesiti analizator, ako je potrebno.

1.8.4.   Učinkovitost filtra propusnog samo za metan (NMC, samo za motore na prirodni plin)

NMC se koristi za uklanjanje nemetanskih ugljikovodika iz uzorka plina, oksidacijom svih ugljikovodika osim metana. U idealnom slučaju, pretvorba za metan je 0 %, a 100 % za druge ugljikovodike koje predstavlja etan. Za točno mjerenje NMHC-a, određuju se dvije učinkovitosti i koriste za izračunavanje masenog protoka emisije NMHC-a (vidjeti Prilog III., dodatak 2., odjeljak 4.3.).

1.8.4.1.   Učinkovitost metana

Umjerni plin metan pušta se kroz FID s i bez premosnice oko NMC i bilježe se dvije koncentracije. Učinkovitost se određuje na sljedeći način:

CEM = 1 – (concw/concw/o)

gdje je,

concw	=	koncentracija HC kad CH4 prolazi kroz NMC
concw/o	=	koncentracija HC kad CH4 prolazi mimo NMC

1.8.4.2.   Učinkovitost etana

Umjerni plin etan pušta se kroz FID tako s i bez premosnice oko NMC i bilježe se dvije koncentracije. Učinkovitost se određuje na sljedeći način:

gdje je,

concw	=	koncentracija HC kad C2H6 prolazi kroz NMC
concw/o	=	koncentracija HC s C2H6 prolazi mimo NMC

1.9.   Učinci interferencije u CO, CO2 i NOx analizatorima

Plinovi koji su prisutni u ispuhu, osim onih koji se ne analiziraju, mogu na različite načine utjecati na očitanja. Pozitivni utjecaj događa se kod NDIR analizatora gdje plin koji pravi smetnje daje isti učinak kao i plin koji se mjeri, ali u manjoj mjeri. Negativna utjecaj događa se kod NDIR analizatora kad plin koji pravi smetnje proširuje apsorpcijski opseg mjerenog plina te kod CLD analizatora gdje plin koji pravi smetnje prigušuje zračenje. Provjere utjecaja iz odjeljaka 1.9.1. i 1.9.2. izvode se prije početne uporabe analizatora i nakon većih servisnih intervala.

1.9.1.   Provjera interferencije u CO analizatoru

Voda i CO2 mogu utjecati na rad CO analizatora. Stoga, CO2 plin za za namještanje raspona koji ima koncentraciju od 80 do 100 % od opsega ljestvice najvećeg radnog područja koje se koristi tijekom ispitivanja mora propustiti kroz vodu na sobnoj temperaturi i zabilježiti odziv analizatora. Odziv analizatora ne smije biti veći od 1 % od opsega ljestvice za područja jednaka ili veća od 300 ppm ili veći od 3 ppm za područja ispod 300 ppm.

1.9.2.   Provjera prigušenja NOx analizatora

Dva plina koja su bitna za CLD (i HCLD) analizatore su CO2 i vodena para. Odzivi na prigušenja s tim plinovima su proporcionalni njihovim koncentracijama te stoga zahtijevaju ispitivanja za određivanje prigušenja na najvećim očekivanim koncentracijama koje se događaju tijekom ispitivanja.

1.9.2.1.   Provjera osjetljivosti na CO2

Plin CO2 za namještanje raspona koji ima koncentraciju od 80 do 100 % od opsega ljestvice najvećeg radnog područja mora se propustit kroz analizator NDIR, a vrijednost CO2 zabilježit kao A. On se nakon toga mora razrijediti na otprilike 50 % pomoću NO plina za namještanje raspona te propustit kroz NDIR i (H)CLD, a CO2 i NO vrijednosti zabilježe kao B i C. Dotok CO2 se zatim zatvara te se samo NO plin za namještanje raspona propušta kroz (H)CLD, a vrijednost NO bilježi kao D.

Prigušenje koje ne smije biti veće od 3 % od opsega ljestvice izračunava se na sljedeći način:

gdje je,

A	=	nerazrijeđena CO2 koncentracija izmjerena pomoću NDIR u %
B	=	razrijeđena CO2 koncentracija izmjerena pomoću NDIR u %
C	=	razrijeđena CO2 koncentracija izmjerena pomoću (H)CLD u ppm
D	=	nerazrijeđena NO koncentracija izmjerena pomoću (H)CLD u ppm

Mogu se koristiti alternativne metode za razrjeđivanje i određivanje vrijednosti CO2 i NO plinova za namještanje raspona kao što je dinamičko miješanje.

1.9.2.2.   Provjera osjetljivosti na vodenu paru

Ova provjera primjenjuje se isključivo na mjerenja koncentracije vlažnog plina. Izračunavanje osjetljivosti na vodu mora uzeti u obzir razrjeđivanje plina NO za namještanje raspona s vodenom parom i postavljanje koncentracije vodene pare u mješavini na onu koja se očekuje tijekom ispitivanja.

Plin NO za namještanje raspona koji ima koncentraciju od 80 do 100 % od opsega ljestvice u odnosu na uobičajeno radno područje propušta se kroz (H)CLD, a vrijednost NO bilježi se kao D. Plin NO za namještanje raspona zatim se mora propustiti kroz vodu na sobnoj temperaturi i prođe kroz (H)CLD i zabilježiti vrijednost NO kao C. Određuje se apsolutni radni tlak analizatora i temperatura vode i bilježe se kao E odnosno F. Utvrđuje se Parcijalni tlak zasićene pare u mješavini, koji odgovara temperaturi stvaranja mjehurića u vodi F mora se odrediti i zabilježiti kao G. Koncentracija vodene pare (H, u %) u mješavini izračunava se na sljedeći način:

H = 100 × (G/E)

Očekivana koncentracija (De) plina za namještanje raspona NO (u vodenoj pari) izračunava se na sljedeći način:

Najveća koncentracija vodene pare (Hm, u %) u ispušnim plinovima Dieselovog motora koja se očekuje tijekom ispitivanja mora se procijeniti, uz pretpostavku da je za gorivo atomski omjer H/C od 1,8:1, na temelju koncentracije nerazrijeđenog plina CO2 za namještanje raspona (A, kao što je izmjereno u odjeljku 1.9.2.1.), na sljedeći način:

Prigušenje od vode, koje ne smije biti veća od 3 %, izračunava se na sljedeći način:

gdje je,

De	=	očekivana koncentracija razrijeđenog NO u ppm
C	=	koncentracija razrijeđenog NO u ppm
Hm	=	najveća koncentracija vodene pare u %
H	=	stvarna koncentracija vodene pare u %

Napomena:

Važno je da NO plin za namještanje raspona sadrži najmanju koncentraciju NO2 za tu provjeru, budući da apsorpcija NO2 u vodi nije uzeta u obzir u izračunavanju prigušenja.

1.10.   Intervali umjeravanja

Analizatori se moraju umjeravati u skladu s odjeljkom 1.5. najmanje svaka tri mjeseca ili kad god je izvršen popravak ili promjena sustava koja može utjecati na umjeravanje.

2.   UMJERAVANJE CVS SUSTAVA

2.1.   Općenito

CVS sustav umjerava se pomoću točnog uređaja za mjerenje protoka koji ima sljedivost do nacionalnih ili međunarodnih etalona i pomoću uređaja za ograničavanje. Protok kroz sustav mora se mjeriti se u različitim postavkama regulatora, a kontrolni parametri sustava moraju se mjeriti i povezivati s protokom.

Mogu se koristiti različite vrste uređaja za mjerenje protoka, npr. umjerena Venturijeva cijev, umjereno laminarno mjerilo protoka, umjerena turbinsko mjerilo protoka.

2.2.   Umjeravanje volumetrijske pumpe (PDP)

Svi parametri koji se odnose pumpu moraju se mjeriti istodobno s parametrima koji se odnose na mjerilo protoka koje je serijski spojeno s pumpom. Izračunati protok (u m3/min na ulazu u pumpu, apsolutni tlak i temperatura) iscrtava se u ovisnosti o korelacijskoj funkciji, čija se vrijednost dobije posebnom kombinacijom parametara pumpe. Zatim se mora odrediti linearna jednadžba veze protok pumpa i korelacijske funkcije. Ako CVS ima pogon s više različitih brzina vrtnje, umjeravanje se mora provoditi za svako upotrebljavano područje. Tijekom umjeravanja temperatura mora se održavati stabilnom.

2.2.1.   Analiza podataka

Protok zraka (Qs) na svakom položaju regulatora (minimalno šest položaja) mora se izračunati u normnim m3/min iz podataka dobivenih mjerilom protoka, koristeći metodu koju je propisao proizvođač. Zatim se protok zraka pretvara u protok pumpe (V0) u m3/okretaju, pri apsolutnoj temperaturi i tlaku na ulazu pumpe, na sljedeći način:

gdje je,

Qs	=	protok zraka u normiranim uvjetima (101,3 kPa, 273 K), m3/s
T	=	temperatura na ulazu pumpe, K
pA	=	apsolutni tlak na ulazu pumpe (pB-p1), kPa
n	=	brzina vrtnje pumpe, okr/s

Da bi se uzeo u obzir međusobni utjecaj promjena tlaka na pumpi i stupanj gubitaka pumpe, mora se izračunati korelacijska funkcija (X0) između brzine vrtnje pumpe, razlike tlakova na ulazu i izlazu iz pumpe te apsolutnog tlaka na izlazu iz pumpe, na sljedeći način:

gdje je,

Δpp	=	razlika tlaka od ulaza do izlaza iz pumpe, kPa
pA	=	apsolutni izlazni tlak na izlazu iz pumpe, kPa

Da bi se dobila jednadžba umjeravanja mora se provesti linearna aproksimacija po metodi najmanjih kvadrata na sljedeći način:

D0 i m su konstante odsječka i nagiba, koje opisuju regresijski pravci.

Za sustav CVS s više brzina vrtnje, umjerne krivulje koje se dobiju za različita područja protoka pumpe moraju biti približno paralelne, a vrijednosti odsječka (D0) moraju se povećavati kako se područja protoka pumpe smanjuje.

Vrijednosti izračunate iz jednadžbe moraju biti unutar ± 0,5 % od izmjerene vrijednosti V0. Vrijednosti m bit će različite od jedne do druge pumpe. Dotok čestica s vremenom dovodi do smanjenja gubitka pumpe, što se odražava manjim vrijednostima za m. Stoga, umjeravanje se mora izvoditi pri pokretanju pumpe, nakon većih servisa te ako provjera cijelog sustava (odjeljak 2.4.) pokazuje promjenu stupnja gubitka pumpe.

2.3.   Umjeravanje Venturijeve cijevi s kritičnim protokom (CFV)

Umjeravanje CFV-a temelji se na jednadžbi kritičnog protoka kroz Venturijevu cijev. Protok plina je funkcija tlaka i temperature na ulazu, kao što je ispod prikazano:

gdje je,

Kv	=	koeficijent umjeravanja
pA	=	apsolutni tlak na ulazu u Venturijevu cijev, kPa
T	=	temperatura na ulazu u Venturijevu cijev, K

2.3.1.   Analiza podataka

Protok zraka (Qs) pri svakom položaju regulatora (najmanje osam položaja) mora se izračunati u normnim m3/min iz podataka mjerila protoka, koristeći metodu koju je propisao proizvođača. Koeficijent umjeravanja izračunava se iz podataka umjeravanja za svaki položaj na sljedeći način:

gdje je,

QS	=	protok zraka u normiranim uvjetima (101,3 kPa, 273 K), m3/s
T	=	temperatura na ulazu u Venturijevu cijev, K
pA	=	apsolutni tlak na ulazu u Venturijevu cijev, kPa

Da bi se utvrdilo područje kritičnog protoka, Kv se ispisuje kao funkcija tlaka na ulazu u Venturijevu cijev. Za kritični (zagušeni) protok, Kv će imati relativno stalnu vrijednost. Kako tlak pada (vakuum se povećava), strujanje u Venturijevoj cijevi postaje nezagušeno i Kv se smanjuje, što pokazuje da CFV radi izvan dopuštenog područja rada.

U najmanje osam točaka u području kritičnog protoka moraju se izračunati srednja vrijednost i standardno odstupanje Kv. Standardno odstupanje ne smije prelaziti ± 0,3 % od srednje vrijednosti Kv.

2.4.   Provjera cijelog sustava

Ukupna točnost sustava za uzimanje uzoraka CVS i analitičkog sustava mora se odrediti uvođenjem poznate mase plinovitog onečišćivača u sustav dok radi na uobičajeni način. onečišćivač se analizira, a masa izračunava u skladu s Prilogom III., dodatkom 2., odjeljkom 4.3., osim u slučaju propana gdje se koristi faktor 0,000472 umjesto 0,000479 za HC. Mora se upotrijebiti bilo koja od sljedeće dvije metode.

2.4.1.   Mjerenje pomoću prigušnice s kritičnim protokom

Poznata količina čistog plina (ugljični monoksid ili propan) mora se uvesti u sustav CVS kroz umjerenu prigušnicu s kritičnim protokom. Ako je ulazni tlak dovoljno velik, protok, koji se ugađa s pomoću prigušnice s kritičnim protokom je neovisan o izlaznog tlaka prigušnice (≡ kritični protok). Sustav CVS mora raditi kao pri uobičajenom ispitivanju emisije ispuha oko pet do 10 minuta. Uzorak plina mora se analizirati s uobičajenom opremom (vreća za uzimanje uzoraka ili metoda integracije) i izračunati masa plina. Tako određena masa mora biti unutar ± 3 % poznate mase ubrizganog plina.

2.4.2.   Mjerenje pomoću gravimetrijske tehnike

Težina malog cilindra ispunjenog ugljičnim monoksidom ili propanom mora se odrediti s preciznošću od ± 0,01 grama. Sustav CVS mora raditi oko 5 do 10 minuta kao za vrijeme uobičajenog ispitivanja emisije, dok se ugljični monoksid ili propan ubrizgava u sustav. Količina ispuštenog čistog plina mora se odrediti mjerenjem razlike masa. Uzorak plina mora se analizirati uobičajenom opremom (vreća za uzimanje uzoraka i metoda integracije), i izračunati masa plina. Tako utvrđena masa mora biti unutar ± 3 % poznate mase ubrizganog plina.

3.   UMJERAVANJE SUSTAVA ZA MJERENJE ČESTICA

3.1.   Uvod

Svaki sastavni dio mora se umjeravati toliko često koliko je potrebno da se zadovolje zahtjevi ove Direktive za točnost. Umjerna metoda koja se treba koristiti za sastavne dijelove navedene u Prilogu III., dodatku 4., odjeljku 4. i Prilogu V., odjeljku 2., opisana je u ovoj točki.

3.2.   Mjerenje protoka

Umjeravanje mjerila protoka plina ili instrumenata za mjerenje protoka mora imati sljedivost do nacionalnih i/ili međunarodnih etalona. Najveća pogreška izmjerene vrijednosti mora biti unutar ± 2 % od očitane vrijednosti.

Ako se protok plina određuje mjerenjem razlike tlaka, najveća pogreška u razlici mora biti takva da točnost GEDF bude unutar ± 4 % (vidjeti također Prilog V., odjeljak 2.2.1., EGA). To se može izračunati pomoću srednje vrijednosti kvadrata pogrešaka svakog uređaja.

3.3.   Provjera uvjeta djelomičnog protoka

Područje brzine ispušnog plina i oscilacija tlaka provjeravaju se i podešavaju u skladu sa zahtjevima Priloga V., odjeljka 2.2.1., EP, ako je primjenjivo.

3.4.   Razdoblja umjeravanja

Instrumenti za mjerenje protoka moraju se umjeriti se najmanje svaka tri mjeseca ili kad god se vrši popravak ili promjena sustava koja bi mogla utjecati na umjerenost.

4.   UMJERAVANJE OPREME ZA MJERENJE DIMLJENJA

4.1.   Uvod

Mjerilo zacrnjenja mora se umjeravati toliko često koliko je potrebno da bi se zadovoljili zahtjevi ove Direktive za točnost. Metoda za umjeravanje koja se treba koristiti za sastavne dijelove navedene u Prilogu III., dodatku 4., odjeljku 5. i Prilogu V., odjeljku 3., opisana je u ovom odjeljku.

4.2.   Postupak umjeravanja

4.2.1.   Vrijeme zagrijavanja

Mjerilo zacrnjenja se zagrijava i stabilizira u skladu s preporukama proizvođača. Ako je mjerilo zacrnjenja opremljeno sustavom za pročišćavanje zraka da bi se spriječilo nakupljanje čađe na optici uređaja, taj sustav mora se također uključiti i podesiti u skladu s preporukama proizvođača.

4.2.2.   Uspostavljanje linearnosti odziva

Linearnost mjerila zacrnjenja mora se provjeravati u načinu očitavanja zacrnjenja prema preporukama proizvođača. Tri neutralna filtra gustoće poznate propusnosti, koji zadovoljavaju zahtjeve Priloga III., dodatka 4., odjeljka 5.2.5., postavljaju se u mjerilo zacrnjenja te se bilježi vrijednost. Neutralni filtri trebaju imati nazivno zacrnjenje od približno 10 %, 20 % i 40 %.

Linearnost ne smije odstupati za više od ± 2 % zacrnjenja od nazivne vrijednosti neutralnog filtra. Bilo koja nelinearnost koja prelazi gore navedenu vrijednost, mora biti ispravljena prije ispitivanja.

4.3.   Razdoblja umjeravanja

Uređaj za mjerene zacrnjenja mora se umjeriti u skladu s odjeljkom 4.2.2. najmanje svaka tri mjeseca ili kad god se vrši popravak ili promjena sustava koji bi mogli utjecati na umjeravanje.

---

PRILOG IV.

TEHNIČKE ZNAČAJKE REFERENTNOG GORIVA PROPISANOG ZA HOMOLOGACIJSKA ISPITIVANJA I ZA PROVJERU SUKLADNOSTI PROIZVODNJE

DIZELSKO GORIVO  (1)

Parametar	Jedinice	Granične vrijednosti (2)		Metoda ispitivanja	Objavljeno
		Najmanja	Najveća
Cetanski broj (3)		52	54	EN-ISO 5165	1998. (4)
Gustoća pri 15 °C	kg/m3	833	837	EN-ISO 3675	1995.
Destilacija:
— točka 50 %	°C	245	—	EN-ISO 3405	1998.
— točka 95 %	°C	345	350	EN-ISO 3405	1998.
— vrelište	°C	—	370	EN-ISO 3405	1998.
Točka paljenja	°C	55	—	EN 27719	1993.
CFPP	°C	—	– 5	EN 116	1981.
Viskozitet pri 40 °C	mm2/s	2,5	3,5	EN-ISO 3104	1996.
Policiklički aromatični ugljikovodici	% m/m	3,0	6,0	IP 391 (7)	1995.
Udio sumpora (5)	mg/kg	—	300	pr. EN-ISO/DIS 14596	1998 (4)
Korozija bakra		—	1	EN-ISO 2160	1995
Ostatak ugljika po Conradsonu (10 % DR)	%m/m	—	0,2	EN-ISO 10370
Udio pepela	%m/m	—	0,01	EN-ISO 6245	1995
Udio vode	%m/m	—	0,05	EN-ISO 12937	1995
Neutralizacijski broj (jaka kiselina)	mg KOH/g	—	0,02	ASTM 0 974-95	1998 (4)
Oksidacijska stabilnost (6)	mg/ml	—	0,025	EN-ISO 12205	1996
	%m/m	—	—	EN 12916	[2000] (4)

Etanol za Dieselove motore  (8)

Parametar	Jedinice	Granične vrijednosti (9)		Metoda ispitivanja (10)
		Najmanja	Najveća
Alkohol, masa	% m/m	92,4	—	ASTM D 5501
Drugi alkohol osim etanola, sadržan u ukupnom alkoholu, masa	% m/m	—	2	ADTM D 5501
Gustoća pri 15 °C	kg/m3	795	815	ASTM D 4052
Udio pepela	% m/m		0,001	ISO 6245
Točka zapaljenja	°C	10		ISO 2719
Kiselost, izračunata kao octena kiselina	% m/m	—	0,0025	ISO 1388-2
Neutralizacijski broj (jaka kiselina)	KOH mg/l	—	1
Boja	Prema ljestvici	—	10	ASTM D 1209
Suhi ostatak pri 100 °C	mg/kg		15	ISO 759
Udio vode	% m/m		6,5	ISO 760
Aldehidi, izračunati kao octena kiselina	% m/m		0,0025	ISO 1388-4
Udio sumpora	mg/kg	—	10	ASTM D 5453
Esteri, izračunati kao etilni acetat	% m/m	—	0,1	ASSTM D 1617

2.   PRIRODNI PLIN (PP)

Goriva na europskom tržištu dostupna su u dva raspona (tipa):

—	H raspon, čija su krajnja referentna goriva GR i G23;

—	L raspon, čija su krajnja referentna goriva G23 i G25;

Značajke GR, G23 i G25 referentnih goriva su sažete ovdje:

Referentno gorivo GR

Značajke	Jedinice	Osnova	Granične vrijednosti		Metoda ispitivanja
			Najmanja	Najveća
Sastav:
Metan		87	84	89
Etan		13	11	15
Ostatak (11)	%-mol	—	—	1	ISO 6974
Udio sumpora	mg/m3  (12)	—	—	10	ISO 6326-5

Referentno gorivo G23

Značajke	Jedinice	Osnova	Granične vrijednosti		Metoda ispitivanja
			Najmanja	Najveća
Sastav:
Metan		92,5	91,5	93,5
Ostatak (13)	%-mol	—	—	1	ISO 6974
N2		7,5	6,5	8,5
Udio sumpora	mg/m3  (14)	—	—	10	ISO 6326-5

Referentno gorivo G25

Značajke	Jedinice	Osnova	Granične vrijednosti		Metoda ispitivanja
			Najmanja	Najveća
Sastav:
Metan		86	84	88
Ostatak (15)	%-mol	—	—	1	ISO 6974
N2		14	12	16
Udio sumpora	mg/m3  (16)	—	—	10	ISO 6326-5

3.   UKAPLJENI NAFTNI PLIN (UNP)

Parametar	Jedinica	Granične vrijednosti goriva A		Granične vrijednosti goriva B		Metoda ispitivanja
		Najmanja	Najveća	Najmanja	Najveća
Motorni oktanski broj		92,5 (17)		92,5		EN 589 Dodatak B
Sastav
Udio C3	% vol	48	52	83	87
Udio C4	% vol	48	52	13	17	ISO 7941
Olefini	% vol		12		14
Ostatak isparivanja	mg/kg		50		50	NFM 41015
Ukupan udio sumpora	ppm težina (17)		50		50	EN 24260
Vodikov sulfid	—	Nema		Nema		ISO 8819
Korozija bakrenog traka	procjena	razred 1		razred 1		ISO 6251 (18)
Voda kod 0 °C		slobodno		slobodno		Vizualni pregled

---

(1)  Ako je potrebno izračunati termodinaničku učinkovitost motora ili vozila, ogrijevna vrijednost goriva može se izračunati iz:

Specifične energije (ogrijevne vrijednosti) (neto) u MJ/kg = (46,423 - 8,792d2 + 3,170d)(1 - (x + y + s)) + 9,420s - 2,499x

gdje je,

d = gustoća pri 15 °C

x = maseni udio vode (% podijeljen sa 100)

y = maseni udio pepela (% podijeljen sa 100)

s = maseni udio sumpora (% podijeljen sa 100).

(2)  Vrijednosti navedene u specifikaciji su „prave vrijednosti”. Pri uspostavljanju njihovih graničnih vrijednosti primijenjene su odrebe norme ISO 4259, Naftni proizvodi – Određivanje i primjena podataka o preciznosti u odnosu na metode ispitivanja, a kod određivanja najmanje vrijednosti uzeta je u obzir najmanja razlika od 2R iznad nule; pri određivanju najveće i najmanje vrijednosti, najmanja razlika je 4R (R = obnovljivost). Bez obzira na ovu mjeru, koja je potrebna iz statističkih razloga, proizvođač goriva treba bez obzira na sve pokušati ostvariti vrijednost nula tamo gdje je određena najveća vrijednost od 2R i srednju vrijednost u slučaju navođenja najveće i najmanje granične vrijednosti. U slučaju potrebe za pojašnjenjem je li gorivo u skladu sa zahtjevima specifikacije, primjenjuju se odredbe norme ISO 4259.

(3)  Raspon za cetanski broj nije u skladu sa zahtjevom za najmanji raspon od 4R. No međutim, u slučaju nesuglasice između dobavljača goriva i korisnika goriva, odredbe norme ISO 4259 mogu se upotrijebiti za rješavanje takvih sporova pod uvjetom da se izvede dovoljan broj ponovljenih mjerenja za postizanje potrebne preciznosti, umjesto pojedinačnih mjerenja.

(4)  Mjesec objabe bit će pravovremeno dodan.

(5)  Stvarni udio sumpora u gorivu korištenom za ispitivanje mora biti prijavljen. Uz to, udio sumpora u referentnom gorivu koje je korišteno za homologaciju vozila ili motora prema graničnim vrijednostima navedenim u retku B tablice u odjeljku 6.2.1. Priloga I. ovoj Direktivi mora biti njaviše 50 ppm. Komisija će donijeti izmjenu ovog Priloga u što skorijem roku, tako da odražava tržišni prosjek udjela sumpora u gorivu što se tiče goriva definiranog u Prilogu IV. Direktive 98/70/EZ.

(6)  Iako je stabilnost oksidacije kontrolirana, vjerojatno je da će rok valjanosti biti ograničen. Treba tražiti savjet od dobavljača po pitanju uvjeta skladištenja i roka trajanja.

(7)  Nova i bolja metoda za policikličke aromatike koja je u razvitku

(8)  Pospješivač cetanskog broja, kao što je utvrđeno od strane proizvođača motora, može se dodati u etanol gorivo. Maksimalno dopuštena količina je 10 % m/m.

(9)  Vrijednosti navedene u specifikaciji su „prave vrijednosti”. Pri utvrđivanju njihovih graničnih vrijednosti primijenjeni su odrebe norme ISO 4259, Naftni proizvodi – Određivanje i primjena podataka o preciznosti u odnosu na metode ispitivanja, a kod određivanja najmanje vrijednosti uzeta je u obzir najmanja razlika od 2R iznad nule; pri određivanju najveće i najmanje vrijednosti, najmanja razlika je 4R (R = obnovljivost). Bez obzira na ovu mjeru, koja je potrebna iz statističkih razloga, proizvođač goriva treba bez obzira na sve pokušati ostvariti vrijednost nula tamo gdje je određena najveća vrijednost od 2R i srednju vrijednost u slučaju navođenja najvećih i najmanjih ograničenja. U slučaju potrebe za pojašnjenjem je li gorivo u skladu sa zahtjevima specifikacije, primjenjuju se odredbe norme ISO 4259.

(10)  Istovjetne ISO metode donijet će se kad budu izdane za sva gore navedena svojstva.

(11)  Inertni plinovi + C2+

(12)  Vrijednost treba odrediti pod normiranim uvjetima (293, 2 K (20 °C) i 101, 3 kPa).

(13)  Inertni plinovi (različiti od N2) + C2+ + C2+.

(14)  Vrijednost treba odrediti pod standardnim uvjetima (293, 2 K (20 °C) i 101, 3 kPa).

(15)  Inertni plinovi + C2+.

(16)  Vrijednost treba odrediti pod standardnim uvjetima (293, 2 K (20 °C) i 101, 3 kPa).

(17)  Vrijednost treba odrediti pod normiranim uvjetima (293, 2 K (20 °C) i 101, 3 kPa.

(18)  Ova metoda možda neće točno odrediti prisutnost korozivnih materijala ako uzorak sadrži inhibitore korozije ili druge kemikalije koje smanjuju korozivnost uzorka na bakrenom traku. Iz tog razloga, zabranjuje se dodavanje takvih spojeva kojima je jedini cilj utjecanje na metodu ispitivanja.

---

PRILOG V.

ANALITIČKI SUSTAVI I SUSTAVI ZA UZIMANJE UZORAKA

1.   ODREĐIVANJE ISPUŠNIH PLINOVA

1.1.   Uvod

Odjeljci 1.2. i slike 7. i 8. sadrže detaljne opise preporučenih sustava za uzimanje uzoraka i analizu. Budući da različite konfiguracije mogu dati istovrijedne rezultate, potpuno podudaranje sa slikama 7. i 8. nije potrebno. Dodatni sastavni dijelovi kao što su instrumenti, ventili, elektromagneti, pumpe i sklopke mogu se koristiti za dobivanje dodatnih podataka i usklađivanje funkcija sastavnih dijelova sustava. Drugi sastavni dijelovi koji nisu potrebni za održavanje točnosti na nekim sustavima mogu biti izostavljeni ako je njihovo izostavljanje temeljeno na dobroj inženjerskoj prosudbi.

Slika 7.

Dijagram toka sustava samo za analizu nerazrijeđenog ispušnog plina za CO, CO2, NOx, HC; samo ESC

1.2.   Opis analitičkog sustava

Analitički sustav za određivanje nerazrijeđenih plinovitih emisija (slika 7., samo ESC) ili razrijeđenih (slika 8., ETC i ESC) ispušnih plinova opisan je na temelju uporabe:

—	HFID analizatora za mjerenje ugljikovodika;

—	NDIR analizatora za mjerenje ugljičnog monoksida i ugljičnog dioksida;

—	HCLD ili istovrijednog analizatora za mjerenje dušikovih oksida.

Uzorak za sve komponente može se uzeti s jednom sondom ili dvije sonde za uzimanje uzoraka smještene blizu jedna drugoj i razdijeljene iznutra na različite analizatore. Potrebno je paziti da se ni u jednoj točki analitičkog sustava ne pojavi kondenzacija komponenata ispušnih plinova (uključujući vodu i sumpornu kiselinu).

Slika 8.

Dijagram toka sustava za analizu razrijeđenog ispušnog plina za CO, CO2, NOx, HC i ETC, po izboru za ESC

1.2.1.   Sastavni dijelovi na slikama 7. i 8.

EP, ispušna cijev

SP1, sonda za uzimanje uzoraka ispušnog plina (samo slika 7.)

Preporuča se ravna sonda od nehrđajućeg čelika sa zatvorenim krajem i više otvora. Unutarnji promjer ne smije biti veći od unutarnjeg promjera cijevi za uzimanje uzoraka. Debljina stijenke sonde ne smije biti veća od 1 mm. Mora imati najmanje tri otvora u tri različite radijalne ravnine, veličine takve da uzorkujuuzorkuju približno jednake protoke. Sonda mora prolaziti preko barem 80 % promjera ispušne cijevi. Smiju se koristiti jedna ili dvije sonde za uzimanje uzoraka.

SP2, sonda za uzimanje uzoraka razrijeđenog ispušnog plina za HC (samo slika 8.)

Sonda:

—	je definirana kao prvih 254 mm do 762 mm grijane cijevi za uzimanje uzoraka HSL1;

—	ima unutarnji promjer od najmanje 5 mm

—	se ugrađuje u tunel za razrjeđivanje DT (vidjeti odjeljak 2.3., slika 20.) na mjestu gdje su zrak za razrjeđivanje i ispušni plin dobro izmiješani (tj. približno 10 promjera tunela u smjeru strujanja od mjesta gdje ispušni plin ulazi u tunel za razrjeđivanje);

—	mora biti dostatno udaljena (radijalno) od drugih sondi i stijenki tunela da na nju ne mogu utjecati bilo kakvi valovi ili vrtlozi;

—	mora biti grijana kako bi se povećala temperatura struje plina na 463 K ± 10 K (190 °C ± 10 °C) na izlazu iz sonde.

SP3, sonda za uzimanje uzoraka razrijeđenih ispušnih plinova za CO, CO2, NOx (samo slika 8.)

Sonda će:

—	mora biti u istoj ravnini kao i SP2;

—	mora biti dovoljno udaljena (radijalno) od drugih sondi i stijenke tunela, da na nju ne mogu utjecati bilo kakvi valovi ili vrtlozi;

—	mora biti po cijeloj dužini grijana i izolirana najmanje na temperaturu od 328 K (55 °C), da se spriječi kondenzacija vode.

HSL1, grijana cijev za uzimanje uzoraka

Cijev za uzimanje uzoraka dovodi uzorak plina od pojedinačne sonde do razdjelne točke (točaka) i HC analizatora.

Cijev za uzimanje uzoraka mora:

—	imati unutarnji promjer od najmanje 5 mm i najviše 13,5 mm;

—	biti izrađena od nehrđajućeg čelika ili PTFE;

—	održavati temperaturu stijenke na 463 K ± 10 K (190 °C ± 10 °C) mjereno na svakom zasebno reguliranom grijanom odsječku, ako je temperatura ispušnog plina kod sonde za uzimanje uzoraka jednaka 463 K (190 °C), ili manja;

—	održavati temperaturu stijenke većom od 453 K (180 °C) ako je temperatura ispušnog plina kod sonde za uzimanje uzoraka veća od 463 K (190 °C);

—	održavati temperaturu stijenke od 463 K ± 10 K (190 °C ± 10 °C) neposredno ispred grijanog filtera F2 i analizatora HFID.

HSL2, grijana cijev za uzimanje uzoraka NOx

Cijev za uzimanje uzoraka mora:

—	se održavati na temperaturi stijenke u području od 328 K do 473 K (55 °C do 200 °C) sve do pretvornika C ako se koristi kupka za hlađenje B, a sve do analizatora ako se ne koristi kupka za hlađenje B,

—	biti izrađena od nehrđajućeg čelika ili PTFE;

SL, cijev za uzimanje uzoraka CO i CO2

Cijev mora biti izrađena od PTFE-a ili nehrđajućeg čelika. Može biti grijana ili negrijana.

BK, vreća za uzimanje uzoraka pozadine (po izboru; samo slika 8.)

Za mjerenje koncentracija pozadine.

BG, vreća za uzimanje uzoraka (po izboru; slika 8. samo CO i CO2)

Za mjerenje koncentracija uzoraka.

F1, grijani predfiltar (po izboru)

Temperatura mora biti ista kao i za HSL1.

F2, grijani filtar

Filtar mora izdvojiti sve čvrste čestice iz uzorka plina prije analizatora. Temperatura mora biti ista kao i za HSL1. Filtar se mora mijenjati prema potrebi.

P, grijana pumpa za uzimanje uzoraka

Pumpa mora biti zagrijana na temperaturu HSL1.

HC

Grijani plamenoionizacijski detektor (HFID) za određivanje ugljikovodika. Temperatura se mora održavati u području od 453 K do 473 K (180 °C do 200 °C).

CO, CO2

NDIR analizatori za određivanje ugljičnog monoksida i ugljičnog dioksida (po izboru za određivanje omjera razrjeđivanja kod mjerenja čestica (PT)).

NO

CLD ili HCLD analizator za određivanje dušikovih oksida. Ako se koristi HCLD, mora se održavati na temperaturi od 328 K do 473 K (55 °C do 200 °C).

C, pretvornik

Pretvornik se koristi za katalitičku redukciju NO2 na NO prije analize u CLD-u ili HCLD-u.

B, rashladna kupka (po izboru)

Za hlađenje i kondenzaciju vode iz uzorka ispušnih plinova. Kupka se mora održavati na temperaturi od 273 K do 277 K (0 °C do 4 °C) ledom ili hlađenjem. Kupka je po izboru, ako kod analizatora nema smetnji zbog vodene pare, kao što je određeno u Prilogu III., dodatku 5., odjeljcima 1.9.1. i 1.9.2. Ako se voda uklanja kondenzacijom, temperatura ili rosište uzorka plina mora se pratiti ili unutar skupljališta vode ili dalje u smjeru toka. Temperatura ili rosište uzorka plina ne smije prijeći 280 K (7 °C). Kemijski sušači nisu dopušteni za uklanjanje vode iz uzorka.

T1, T2, T3, osjetila temperature

Za nadzor temperature struje plina.

T4, osjetilo temperature

Za nadzor temperature NO2 - NO pretvornika.

T5, osjetilo temperature

Za nadzor temperature rashladne kupke.

G1, G2, G3, manometri

Za mjerenje tlaka u cijevima za uzimanje uzoraka.

R1, R2, regulator tlaka

Za regulaciju tlaka zraka odnosno goriva za HFID.

R3, R4, R5, regulator tlaka

Za regulaciju tlaka u cijevima za uzimanje uzoraka i protoka do analizatora.

FL1, FL2, FL3, mjerilo protoka

Za nadzor protoka uzorka kroz premošćenje.

FL4 do FL6, mjerilo protoka

Za nadzor protoka uzorka kroz analizatore

V1 do V5, razvodni ventil

Prikladni ventili za odabir protoka uzorka, plina za namještanje raspona ili plina za namještanje nule prema analizatoru.

V6, V7 elektromagnetski ventil

Za premošćenje NO2-NO pretvornika.

V8, igličasti ventil

Za uravnoteženje protoka kroz NO2-NO pretvornik C i obilazak.

V9, V10, igličasti ventili

Za regulaciju protoka prema analizatorima.

V11, V12, ispusni ventil (po izboru)

Za ispuštanje kondenzata iz kupke B.

1.3.   Analiza NMHC (samo za motore na prirodni plin)

1.3.1.   Metoda plinske kromatografije (GC, slika 9.)

Kod korištenja GC metode, mala izmjerena količina uzorka ubrizgava se u analitički stupac kroz koji ga nosi inertni noseći plin. U stupcu se različite komponente odvajaju ovisno o njihovim točkama vrenja tako da izlaze iz stupca u različitim vremenskim trenutcima. Zatim prolaze kroz detektor koji daje električni signal ovisno o njihovoj koncentraciji. Budući da ovo nije tehnika kontinuirane analize, može se koristiti samo zajedno s uz metodom koja koristi vreće za uzimanje uzoraka, kao što je opisano u Prilogu III., dodatku 4., odjeljku 3.4.2.

Za NMHC se mora upotrijebiti automatizirani plinski kromatograf (GC) s FID-om. Ispušni plin uzorkuje se u vreću za uzimanje uzoraka iz koje se dio uzima i ubrizgava u GC. Uzorak se razdijeli u dva dijela (CH4/zrak/CO i NMHC/CO2/H2O) u Porapakovom stupcu. Stupac s molekularnim sitom odvaja CH4 od zraka i CO prije nego što se propušta u FID gdje mu se mjeri koncentracija. Potpuni ciklus od ubrizgavanja jednog od uzoraka do ubrizgavanje drugog može se obaviti u 30 s. NMHC se određuje tako da se koncentracija CH4 oduzima od ukupne koncentracije HC (vidjeti Prilog III., dodatak 2, odjeljak 4.3.1.).

Slika 9. pokazuje tipičan GC sastavljen za rutinsko određivanje CH4. Druge GC metode također se mogu koristiti na temelju dobre inženjerske prosudbe.

Slika 9.

Dijagram toka za analizu metana (GC metoda)

Sastavni dijelovi na slici 9.

PC, Porapakov stupac

Koristi se Porapak N, 180/300 μm (50/80 mreža), 610 mm duljina × 2,16 mm unutarnji promjer (ID) i kondicionira barem 12 sati na 423 K (150 °C) s nosećim plinom prije prve uporabe.

MSC, stupac s molekularnim sitom

Tip 13X, 250/350 μm (45/60 mreža), 1 220 mm duljina × 2,16 mm unutarnji promjer (ID) koristi se i kondicionira barem 12 sati na 423 K (150 °C) s nosećim plinom prije prve uporabe.

OV, peć

Za održavanje na stabilne temperature stupaca i ventila pri radu analizatora, i za kondicioniranje stupaca na 423 K (150 °C).

SLP, petlja za zorkovanje

Cijev od nehrđajućeg čelika dostatne duljine za približno 1 cm3 obujma.

P, pumpa

Za dovođenje uzorka u plinski kromatograf.

D, sušilo

Sušilo s molekularnim sitom koristi se za uklanjanje vode i drugih nečistoća koje se mogu nalaziti u nosećem plinu.

HC

Plamenoionizaciski detektor (FID) za mjerenje koncentracije metana.

V1, ventil za ubrizgavanje uzorka

Za ubrizgavanje uzorka uzetog iz vreće za uzimanje uzoraka pomoću SL sa slike 8. Mora imati mali mrtvi obujam, biti nepropustan za plin i mora se moći grijati na 423 K (150 °C).

V3, razvodni ventil

Za odabir plina za namještanje raspona, uzorka ili za zatvaranje.

V3, V4, V5, V6, V7, V8, igličasti ventil

Za namještanje protoka u sustavu.

R1, R2, R3, regulator tlaka

Za regulaciju protoka goriva (= nosivog plina), uzorka, odnosno zraka.

FC, protočna kapilara

Za regulaciju protoka zraka prema FID-u.

G1, G2, G3, manometar

Za regulaciju protoka goriva (= nosivog plina), uzorka, odnosno zraka.

F1, F2, F3, F4, F5, filtar

Filtri od sinteriranog metala za sprječavanje od ulaska nečistoće u pumpu ili instrument.

FL1

Za mjerenje protoka uzorka kroz premosnicu.

1.3.2.   Metoda s filtrom propusnim samo za metan (NMC, slika 10.)

Uređaj za odvajanje oksidira sve ugljikohidrate osim CH4 na CO2 i H2O, tako da se prolaskom uzorka kroz NMC na FID-u detektira samo CH4. Ako se koristi uzimanje uzoraka u vreću, sustav za preusmjeravanje protoka ugrađuje se na SL (vidjeti odjeljak 1.2., sliku 8.) s kojim se protok može izmjenično propuštani kroz ili oko uređaja za odvajanje u skladu s gornjim dijelom slike 10. Za mjerenje NMHC, obje vrijednosti (HC i CH4) promatraju se na FID-u i bilježe. Ako se upotrebljava metode integracije, tada se NMC cijev s drugim FID-om mora ugraditi paralelno s redovnim FID-om u HSL1 (vidjeti odjeljak 1.2., sliku 8.) u skladu s donjim dijelom slike 10. Za mjerenje NMHC, moraju se promatrati i bilježiti vrijednosti oba FID-a (HC i CH4).

Uređaj za odvajanje mora se definirati na temperaturi od 600 K (327 °C) ili višoj prije ispitivanja u pogledu katalitičkog učinka na CH4 i C2H6 pri vrijednostima H2O koje odgovaraju uvjetima u struji ispušnog plina. Rosište i razina O2 u uzorkovanoj struji ispušnog plina moraju biti poznati. Relativan odziv FID-a na CH4 mora se zabilježiti (vidjeti Prilog III., dodatak 5., odjeljak 1.8.2.)

Slika 10.

Dijagram toka za analizu metana s filtrom propusnim samo za metan (NMC)

Sastavni dijelovi slike 10.

NMC, filtar propustan samo za metan

Za oksidaciju svih ugljikovoduka osim metana.

HC

Grijani plamenoionizacijski detektor (HFID) za mjerenje koncentracija HC i CH4. Temperatura se održava u području od 453 K do 473 K (180 °C do 200 °C).

V1, razvodni ventil

Za odabir uzorka, plina za namještanje nule ili plina za namještanje raspona. V1 identičan je kao V2 u slici 8.

V2, V3, elektromagnetski ventil

Za premoštenje NMC.

V4, iglični ventil

Za uravnoteživanje protoka kroz NMC i kroz premosnicu.

R1, regulator tlaka

Za regulaciju tlaka u cijevi za uzimanje uzoraka i protok prema HFID-a. R1 identičan je R3 u slici 8.

FL1, mjerilo protoka

Za mjerenje protoka uzorka kroz premonicu. FL1 identičan je FL1 u slici 8.

2.   RAZRJEĐIVANJE ISPUŠNOG PLINA I ODREĐIVANJE ČESTICA

2.1.   Uvod

Odjeljci 2.2., 2.3. i 2.4. i slike 11. do 22. sadrže detaljne opise preporučenih sustava za razrjeđivanje i uzimanje uzoraka. Budući da različite konfiguracije mogu dati istovrijedne rezultate, potpuno podudaranje s ovim slikama nije potrebno. Dodatni sastavni dijelovi kao što su instrumenti, ventili, elektromagneti, pumpe i sklopke mogu se koristiti za dobivanje dodatnih podataka i usklađivanje funkcija sastavnih dijelova sustava. Svi sastavni dijelovi koji nisu potrebni za održavanje točnosti na nekim sustavima mogu biti izostavljeni ako je njihovo izostavljanje temeljeno na dobroj inženjerskoj prosudbi.

2.2.   Sustav razrjeđivanja djelomčnog protoka

Sustav za razrjeđivanje opisan je u slikama 11. do 19. na temelju razrjeđivanja dijela struje ispušnih plinova. Razdvajanje protoka ispušnih plinova i postupak razrjeđivanja koji slijedi nakon toga mogu se izvesti različitim tipovima sustava za razrjeđivanje. Za naknadno prikupljanje čestica, cijeli razrijeđeni ispušni plin za razrjeđivanje ili samo dio razrijeđenog ispušnog plina propušta se prema sustavu za uzimanje uzoraka čestica (odjeljak 2.4., slika 21.). Prva metoda naziva se cjelovito uzimanja uzoraka, a druga metoda djelomično uzimanja uzoraka.

Izračunavanje omjera razrjeđivanja ovisi o vrsti korištenog sustava. Sljedeći tipovi se preporučaju:

Izokinetički sustavi (slike 11., 12.)

S ovim se sustavima protok u cijevi za prijenos uzoraka prilagođava cjelokupnim protoku ispuha u smisku brzine i/ili tlaka plina, pa prema tome zahtijeva neometan i jednolik protok ispuha kod sonde za uzimanje uzoraka. To se obično postiže korištenjem rezonatora i ravne cijevi uzvodno od točke uzimanja uzoraka. Omjer podjele tada se izračunava iz vrijednosti koje se jednostavno mjere kao što su promjeri cijevi. Treba napomenuti da se izokineza koristi samo za prilagođavanje uvjeta strujanja, a ne za prilagođavanje količina razdiobe. Potonje obično nije potrebno, budući da su čestice dovoljno male da slijede strujnice fluida.

Sustavi s regulacijom protoka i mjerenjem koncentracije (slike 13. do 17.)

Kod ovih sustava, uzorak se uzima iz cijele struje ispuha podešavanjem protoka zraka za razrjeđivanje i protoka ukupnog razrijeđenog ispuha. Omjer razrjeđivanja određuje se iz koncentracije plinova za praćenje, kao što su CO2 ili NOx koji se prirodno pojavljuju u ispuhu motora. Koncentracije u razrijeđenom ispušnom plinu i u zraku za razrjeđivanje se mjere, dok se koncentracija nerazrijeđenog ispušnog plina može mjeriti ili izravno ili se može odrediti iz protoka goriva i jednadžbe ravnoteže ugljika, ako je poznat sastav goriva. Sustavi se mogu regulirati izračunatim omjerom razrjeđivanja (slike 13., 14.) ili protokom u cijevi za prijenos uzorka (slike 12., 13., 14.)

Sustavi s regulacijom protoka i mjerenjem protoka (slike 18., 19.)

Kod ovih sustava uzima se uzorak cijele struje ispuha namještanjem protoka zraka za razrjeđivanje i protoka ukupnog razrijeđenog ispuha. Omjer razrjeđivanja određuje se iz razlike između ta dva protoka. Potrebna je točno umjeravanje mjerila protoka u odnosu jedan prema drugome, budući da relativna veličina obaju protoka može dovesti do značajnih pogrešaka pri višim omjerima razrjeđivanja (15 ili više). Regulacija protoka vrlo je izravna održavanjem protoka razrijeđenog ispuha konstantnim i prema potrebi promjenom protoka zraka za razrjeđivanje.

Prilikom korištenja sustava s razrjeđivanjem djelomičnog protoka, mora se obratiti pažnja da se izbjegnu potencijalni problemi gubitka čestica u cijevi za prijenos uzoraka, osiguravajući uzimanje reprezentativnog uzorka iz ispuha motora i određivanje omjera podjele. Opisani sustavi obraćaju pažnju na ta kritična područja.

Slika 11.

Sustav razrjeđivanja djelomičnog protoka s izokinetičkom sondom i djelomičnim uzimanjem uzoraka (SB regulacija)

Nerazrijeđeni ispušni plin prenosi se iz ispušne cijevi EP u tunel za razrjeđivanje DT kroz cijev za prijenos uzoraka TT putem izokinetičke sonde za uzimanje uzoraka ISP. Razlika u tlaku ispušnog plina u ispušnoj cijevi i na ulazu u sondu mjeri se pretvornikom tlaka DPT. Taj signal prenosi se na regulator protoka FC1 koji upravlja usisnim puhalom SB kako bi se na vrhu sonde održavao diferencijalni tlak na nuli. U tim uvjetima, brzine ispušnog plina u EP i ISP su identične, a protok kroz ISP i TT je konstantan dio (podjela) protoka ispušnog plina. Omjer razrjeđivanja izračunava se iz protoka zraka za razrjeđivanje i omjera podjele.

Slika 12.

Sustav s razrjeđivanjem djelomičnog protoka s izokinetičkom sondom i djelomičnim uzimanjem uzoraka (PB regulacija)

Nerazrijeđeni ispušni plin prenosi se iz ispušne cijevi EP u tunel za razrjeđivanje DT kroz cijev za prijenos uzorka TT putem izokinetičke sonde za uzimanje uzoraka ISP. Razlika u tlaku ispušnog plina između ispušne cijevi i ulaza u sondu mjeri se pretvornikom tlaka DPT. Taj signal prenosi se na regulator protoka FC1 koji upravlja usisnim puhalom PB kako bi na vrhu sonde održao diferencijalni tlak na nuli. To se radi uzimanjem malog dijela zraka za razrjeđivanje čiji protok je već izmjeren mjerilom protoka FM1 te dovođenjem tog dijela zraka u TT putem zračnog zaslona. U ovim uvjetima, brzine protoka ispušnog plina u EP i ISP su identične, a protok kroz ISP i TT je konstantan dio (podjela) protoka ispušnog plina. Omjer podjele određuje se iz površina poprečnih presjeka EP-a i ISP-a. Zrak za razrjeđivanje usisava se kroz DT pomoću usisnog puhala SB, a količina protoka mjeri se s FM na ulazu u DT Omjer razrjeđivanja izračunava se iz protoka zraka za razrjeđivanje i omjera podjele.

Slika 13.

Sustav s razrjeđivanjem djelomičnog protoka s mjerenjem koncentracije CO2 ili NOx i djelomičnim uzimanjem uzoraka

Nerazrijeđeni ispušni plin prenosi se iz ispušne cijevi EP u tunel za razrjeđivanje DT kroz sondu za uzimanje uzoraka SP i cijev za prijenos uzorka TT. Koncentracije plinova za praćenje (CO2 ili NOx) mjere se u nerazrijeđenom i razrijeđenom ispušnom plinu pomoću analizatora ispušnog plina EGA. Ti se signali prenose u regulator protoka FC2 koji upravlja ili tlačnim puhalom PB ili usisnim puhalom SB kako bi se održavala željena podjela ispušnog plina i omjer razrjeđivanja u DT. Omjer razrjeđivanja izračunava se iz koncentracija plina za praćenje u nerazrijeđenom ispušnom plinu, razrijeđenom ispušnom plinu i zraku za razrjeđivanje.

Slika 14.

Sustav s razrjeđivanjem djelomičnog protoka s mjerenjem koncentracije CO2, bilancom ugljika i potpunim uzimanjem uzoraka

Nerazrijeđeni ispušni plin prenosi se iz ispušne cijevi EP u tunel za razrjeđivanje DT kroz sondu za uzimanje uzoraka SP i cijev za prijenos uzorka TT. Koncentracija CO2 plina mjeri se u razrijeđenom ispušnom plinu i u zraku za razrjeđivanje pomoću analizatora ispušnog plina EGA. Signali CO2 i protoka goriva GFUEL prenose se ili na regulator protoka FC2 ili na regulator protoka FC3 sustava za uzimanje uzoraka čestica (vidjeti sliku 21.). FC2 upravlja tlačnim puhalom PB dok FC3 upravlja pumpom za uzimanje uzoraka P (vidjeti sliku 21.), i na taj se način podešavaju protoci u sustav i iz sustava kao bi održala željena podjela ispušnog plina omjer i razrjeđivanja u DT. Omjer razrjeđivanja izračunava se iz koncentracija CO2 i GFUEL koristeći pretpostavku o bilanci ugljika.

Slika 15.

Sustav za razrjeđivanje djelomičnog protoka s jednom Venturijevom cijevi, mjerenjem koncentracije i djelomičnim uzimanjem uzoraka

Nerazrijeđeni ispušni plin prenosi se iz ispušne cijevi EP u tunel za razrjeđivanje DT kroz sondu za uzimanje uzoraka SP i cijev za prijenos uzorka TT zbog negativnog tlaka koji stvara Venturijeva cijev VN u DT-u. Protoka plina kroz TT ovisi o promjeni količine gibanja u Venturijevoj zoni te stoga na njega utječe apsolutna temperatura plina na izlazu iz TT-a. Posljedično, podjela ispuha za dani protok kroz tunel nije nepromjenjiva te omjer razrjeđivanja pri nižem opterećenju je malo niži nego pri višem opterećenju. Koncentracije plinova za praćenje (CO2 ili NOx) mjere se u nerazrijeđenom ispušnom plinu, razrijeđenom ispušnom plinu i zraku za razrjeđivanje s pomoću analizatora ispušnog plina EGA, a omjer razrjeđivanja izračunava se iz na taj način izmjerenih vrijednosti.

Slika 16.

Sustav za razrjeđivanje djelomičnog protoka s dvije Venturijevih cijevi, mjerenjem koncentracije i djelomičnim uzimanjem uzoraka

Nerazrijeđeni ispušni plin prenosi se iz ispušne cijevi EP u tunel za razrjeđivanje DT kroz sondu za uzimanje uzoraka SP i cijev za prijenos uzorka TT s pomoću razdjelnika protoka koji sadrži par mjernih zaslona ili Venturijevih cijevi. Prva (FD1) se nalazi u EP-u, a druga (FD2) u TT-u. Osim toga, dva ventila za regulaciju tlaka (PCV1 i PCV2) potrebni su za održavanje stalnog omjera dijeljenja protoka ispušnih plinova regulacijom protutlaka u EP-u i tlaka u DT-u. PCV1 je smješten nizvodno od SP-a u EP-u, a PCV2 između tlačnog puhala PB i DT. Koncentracije plinova za praćenje (CO2 ili NOx) mjere se u nerazrijeđenom ispušnom plinu, razrijeđenom ispušnom plinu i zraku za razrjeđivanje s pomoću analizatora ispušnog plina EGA. One su potrebne za provjeru podjele ispušnih plinova, a mogu se koristiti i za podešavanje PCV1 i PCV2 radi precizne regulacije podjele. Omjer razrjeđivanja izračunava se iz koncentracije plina za praćenje.

Slika 17.

Sustav za razrjeđivanje djelomičnog protoka s višestrukim podjelama cijevi, mjerenjem koncentracije i djelomičnim uzimanjem uzoraka

Nerazrijeđeni ispušni plin prenosi se iz ispušne cijevi EP u tunel za razrjeđivanje DT kroz cijev za prijenos uzorka TT pomoću razdjelnika protoka FD3 koji se sastoji od više cijevi istih dimenzija (istog promjera, duljine i polumjera zakrivljenosti) ugrađenih u EP-u. Ispušni plin se kroz jednu od tih cijevi dovodi u DT, a ispušni plin kroz ostale cijevi propušta kroz prigušnu komoru DC. Na ovaj način, podjela ispušnih plinova određuje se ukupnim brojem cijevi. Konstantna regulacija podjele zahtjeva da diferencijalni tlak između DC-a i izlaza iz TT-a koji se mjeri pretvornikom diferencijalnog tlaka DPT bude jednak nuli. Diferencijalni tlak od nula postiže se ubrizgavanjem svježeg zraka u DT na izlazu iz TT-a. Koncentracije plinova za praćenje (CO2 ili NOx) mjere se u nerazrijeđenom ispušnom plinu, razrijeđenom ispušnom plinu i zraku za razrjeđivanje pomoću analizatora ispušnog plina EGA. One su potrebne za provjeru podjele ispušnih plinova, a mogu se koristiti za regulaciju protoka ubrizganog zraka pri preciznoj regulaciji podjele. Omjer razrjeđivanja izračunava se iz koncentracije plina za praćenje.

Slika 18.

Sustav za razrjeđivanje djelomičnog protoka s regulacijom protoka i potpunim uzimanjem uzoraka

Nerazrijeđeni ispušni plin prenosi se iz ispušne cijevi EP u tunel za razrjeđivanje DT kroz sondu za uzimanje uzoraka SP i cijev za prijenos uzorka TT. Ukupni protok kroz tunel podešava se regulatorom protoka FC3 i pumpom za uzimanje uzoraka P sustava za uzimanje uzoraka čestica (vidjeti sliku 18). Protok zraka za razrjeđivanje regulira se regulatorom protoka FC2, koji može koristiti GEXHW, GAIRW ili GFUEL kao upravljačke signale, za željenu podjelu ispušnih plinova. Protok uzorka u DT-u je razlika između ukupnog protoka i protoka zraka za razrjeđivanje. Protok zraka za razrjeđivanje mjeri se mjerilom protoka FM1, a ukupni protok mjerilom protoka FM3 sustava za uzimanje uzoraka čestica (vidjeti sliku 21.). Omjer razrjeđivanja izračunava se iz ta dva protoka.

Slika 19.

Sustav za razrjeđivanje djelomičnog protoka s regulacijom protoka i djelomičnim uzimanjem uzoraka

Nerazrijeđeni ispušni plin prenosi se iz ispušne cijevi EP u tunel za razrjeđivanje DT kroz sondu za uzimanje uzoraka SP i cijev za prijenos uzorka TT. Podjela ispušnih plinova i protok u DT regulira se regulatorom protoka FC2 kojim se podešavaju protoci (ili brzine vrtnje) tlačnog puhala PB odnosno usisnog puhala SB. To je moguće budući da se uzorak uzet sustavom za uzimanje uzoraka čestica vraća u DT. GEXHW, GAIRW ili GFUEL mogu se koristiti kao upravljački signali za FC2. Protok zraka za razrjeđivanje mjeri se uređajem za mjerenje protoka FM1, a ukupni protok uređajem za mjerenje protoka FM2. Omjer razrjeđivanja izračunava se iz ta dva protoka.

2.2.1.   Sastavni dijelovi slika 11. do 19.

EP, ispušna cijev

Ispušna cijev može biti izolirana. S ciljem smanjenja toplinska inercije ispušne cijevi, preporučuje se omjer debljine stijenke i promjera cijevi od 0,015 ili manji. Korištenje savitljivih dijelova ograničava se na omjer duljine i promjera od 12 ili manje. Koljena treba biti što je moguće manje, da se smanji taloženje zbog inercije. Ako sustav ima prigušivač zvuka ispitne stanice, i prigušivač može biti izoliran.

Kod izokinetičkog sustava ispušna cijev ne smije imati prijelome, koljena i nagle promjene promjera barem 6 promjera cijevi uzvodno i 3 promjera cijevi nizvodno od vrha sonde. Brzina strujanja plina u zoni uzimanja uzoraka mora biti veća od 10 m/s osim u praznom hodu. Oscilacije tlaka ispušnog plina ne smiju biti veće od ± 500 Pa u prosjeku. Sve mjere za smanjenje oscilacija tlaka, osim uporabe ispušnog sustava sa šasije vozila (uključujući prigušivač i uređaje za naknadnu obradu ispušnih plinova) ne smiju mijenjati radne značajke motora niti dovoditi do nakupljanja čestica.

Za sustave bez izokinetičke sonde, preporuča se da cijev bude ravna 6 promjera cijevi uzvodno i 3 promjera cijevi nizvodno od vrha sonde.

SP, sonda za uzimanje uzoraka (slike 10., 14., 15., 16., 18., 19.)

Najmanji unutarnji promjer mora biti 4 mm. Najmanji omjer promjera ispušne cijevi i sonde mora biti 4. Sonda mora biti otvorena cijev usmjerena uzvodno na središnju os ispušne cijevi, ili sonda s više otvora kao što je opisano pod SP1 u odjeljku 1.2.1., slika 5.

ISP, izokinetička sonda za uzimanje uzoraka (slike 11., 12.)

Izokinetička sonda za uzimanje uzoraka mora biti ugrađena tako da bude usmjerena uzvodno na središnju os ispušne cijevi na dijelu EP-a gdje su ostvareni uvjeti protoka te konstruirana tako da osigurava razmjerni uzorak nerazrijeđenog ispušnog plina. Unutarnji promjer mora biti najmanje 12 mm.

Regulacijski sustav je potreban za izokinetičku podjelu ispušnih plinova održavanjem diferencijalnog tlaka između EP-a i ISP-a na nuli. Pod tim uvjetima, brzine ispušnog plina u EP-u i ISP-u su istovjetne, a maseni protok kroz ISP je konstantan dio protoka ispušnog plina. ISP mora biti spojen na pretvornik diferencijalnog tlaka DPT. Regulacija koja održava diferencijalni tlak na nuli između EP-a i ISP-a obavlja regulator protoka FC1.

FD1, FD2, razdjelnik protoka (slika 16.)

Komplet Venturijevih cijevi ili mjernih zaslona ugrađuje se u ispušnu cijev EP i u cijev za prijenos uzorka TT, kako bi se dobio razmjerni uzorak nerazrijeđenog ispušnog plina. Regulacijski sustav koji se sastoji od dvaju ventila za regulaciju tlaka PCV1 i PCV2 potreban je za razmjernu podjelu regulacijom tlaka u EP-u i DT-u.

FD3 razdjelnik protoka (slika 17.)

Komplet cijevi (jedinica od više cijevi) ugrađuje se u ispušnu cijev EP kako bi se dobio razmjerni uzorak nerazrijeđenog ispušnog plina. Jedna od cijevi napaja ispušnim plinom tunel za razrjeđivanje DT, dok druge cijevi odvode ispušni plin u prigušnu komoru DC. Cijevi moraju biti istih dimenzija (istog promjera, duljine i polumjera zakrivljenosti), tako da podjela ispušnih plinova ovisi o ukupnom broju cijevi. Regulacijski sustav potreban je za razmjenu podjelu održavanjem diferencijalnog tlaka na nuli između izlaza iz jedinice s više cijevi u DC i izlaza TT-a. Pod tim uvjetima, brzine ispušnog plina u EP i FD3 su razmjene, a protok TT je konstantan dio protoka ispušnog plina. Obje te točke moraju biti spojene na diferencijalni pretvornik tlaka DPT. Regulacija kojom se održava diferencijalni tlak na nuli obavlja se regulatorom protoka FC1.

EGA, analizator ispušnog plina (slike 13., 14., 15., 16., 17.)

Mogu se koristiti CO2 ili NOx analizatori (s metodom bilance ugljika samo CO2). Analizatori moraju biti umjereni kao i analizatori za mjerenje plinovitih emisija. Jedan ili više analizatora može se upotrijebiti za određivanje razlika koncentracije. Točnost sustava za mjerenje mora biti takva da točnost GEDFW,i bude u granicama od ± 4 %.

TT, cijev za prijenos uzorka (slike 11. do 19.)

Cijev za prijenos uzorka mora biti:

—	što je moguće kraća, ali ne dulja od 5 m,

—	istoga ili većega promjera od sonde, ali ne većega od 25 mm,

—	s izlazom na središnju crtu tunela za razrjeđivanje i usmjerena u smjeru strujanja.

Ako je cijev dugačka 1 metar ili kraća, mora biti izolirana materijalom s toplinskom vodljivosti od najviše 0.05 W/m*K s radijalnom debljinom izolacije koja odgovara promjeru sonde. Ako je cijev dulja od 1 metar, mora biti izolirana i grijana tako da temperatura stijenke bude najmanje 523 K (250 °C).

DPT, pretvornik diferencijalnog tlaka (slike 11., 12., 17.)

Pretvornik diferencijalnog tlaka mora imati raspon od ± 500 Pa ili manje.

FC1, regulator protoka (slike 11., 12., 17.)

Za izokinetičke sustave (slike 11., 12.), potreban je regulator protoka za održavanje diferencijalnog tlaka između EP-a i ISP-a na nuli. Podešavanje se može provoditi:

(a)	regulacijom brzine vrtnje ili protoka usisnog puhala SB održavanjem stalne brzine ili protoka tlačnog puhala PB za vrijeme svakog načina rada (slika 11.); ili

(b)	podešavanjem usisnog puhala SB na stalni maseni protok razrijeđenog ispušnog plina i regulacijom protoka tlačnog puhala PB, a time i protoka uzorka ispušnog plina u području na kraju cijevi za prijenos uzorka TT (slika 12.).

U slučaju sustava s regulacijom tlakom, preostala pogreška u regulacijskoj petlji ne smije biti veća od ± 3 Pa. Oscilacije tlaka u tunelu za razrjeđivanje u prosjeku ne smiju biti veće od ± 250 Pa.

Za sustav s više cijevi (slika 17.), regulator protoka potreban je za razmjernu podjelu ispušnog plina kako bi se održao diferencijalni tlak između izlaza iz jedinice s više cijevi i izlaza iz TT-a na nuli. Podešavanje se provodi regulacijom protoka zraka ubrizganog u DT na izlazu iz TT-a.

PCV1, PCV2, ventili za regulaciju tlaka (slika 16.)

Dva ventila za regulaciju tlaka potrebna su za sustav s dvije Venturijeve cijevi/dvije prigušnice za razmjenu podjelu protoka reguliranjem protutlaka EP-a i tlaka u DT-u. Ventili se moraju postaviti nizvodno od SP-a u EP-u i između PB-a i DT-a.

DC, prigušna komora (slika 17.)

Prigušna komora ugrađuje se na izlazu iz jedinice s više cijevi kako bi se na najmanju mjeru svele oscilacije tlaka u ispušnoj cijevi EP.

VN, Venturijeva cijev (slika 15.)

Venturijeva cijev se ugrađuje u tunel za razrjeđivanje DT kako bi se stvorio podtlak u području izlaza iz cijevi za prijenos uzorka TT. Protok plina kroz TT određen je izmjenom količine gibanja u području Venturijeve cijevi, i u osnovi je razmjeran protoku tlačnog puhala PB što dovodi do stalnog omjera razrjeđivanja. Budući da na izmjenu količine gibanja utječu temperatura na izlazu iz TT i razlika u tlaku između EP i DT, stvarni omjer razrjeđivanja je malo niži pri niskom opterećenju nego pri visokom opterećenju.

FC2, regulator protoka (slike 13., 14., 18., 19., po izboru)

Regulator protoka može se koristiti za regulaciju protoka tlačnog puhala PB i/ili usisnog puhala SB. Može biti spojen na signale ispušnog plina, zraka na usisu ili protoka goriva i/ili na CO2 ili NOx diferencijalne signale. Prilikom korištenja dovoda zraka pod tlakom (slika 18.), FC2 izravno regulira protok zraka.

FM1, mjerilo protoka (slike 11., 12., 18., 19.)

Plinomjer ili drugi instrument za mjerenje protoka za mjerenje protoka razrijeđenog zraka. FM1 nije obvezan ako je tlačno puhalo PB umjereno za mjerenje protoka.

FM2, mjerilo protoka (slika 19.)

Plinomjer ili drugi instrument za mjerenje protoka za mjerenje protoka razrijeđenog ispušnog plina. FM2 nije obvezan ako je usisno puhalo SB umjereno za mjerenje protoka.

PB, tlačno puhalo (slike 11., 12., 13., 14., 15., 16., 19.)

Za reguliranje protoka zraka za razrjeđivanje, PB se može spojiti na regulatore protoka FC1 ili FC2. PB nije potreban ako se koristiti leptir ventil. Ako je PB umjeren, može se koristiti za mjerenje protoka zraka za razrjeđivanje.

SB, usisno puhalo (slike 11., 12., 13., 16., 17., 19.)

Samo za sustave s djelomičnim uzimanjem uzoraka. Ako je SB umjeren, može se koristiti za mjerenje protoka razrijeđenog ispušnog plina.

DAF, filtar zraka za razrjeđivanje (slike 11. do 19.)

Preporuča se filtriranje zraka za razrjeđivanje i propuštanje kroz aktivni ugljen radi uklanjanja pozadinskih ugljikohidrata. Na zahtjev proizvođača motora, zrak za razrjeđivanje može se uzorkovati u skladu s dobrom inženjerskom praksom kako bi se odredile razine pozadinskih čestica, koje se tada mogu biti oduzete od vrijednosti izmjerenih u razrijeđenom ispušnom plinu.

DT, tunel za razrjeđivanje (slike 11. do 19.)

Tunel za razrjeđivanje:

—	mora biti dostatne duljine da omogući potpuno miješanje ispušnih plinova i zraka za razrjeđivanje u uvjetima turbulentnog strujanja;

—	mora biti izrađen od nehrđajućeg čelika s: — omjerom debljina stijenke/promjer od 0,025 ili manjim, za tunele za razrjeđivanje s unutarnjim promjerima većim od 75 mm, — nazivnom debljinom stijenke ne većom od 1,5 mm za tunele za razrjeđivanje s unutarnjim promjerima od 75 mm, ili manjim,

—	mora biti barem 75 mm u promjeru za tip s djelomičnim uzimanje uzoraka,

—	preporuča se da ima promjer barem 25 mm za tip s potpunim uzimanje uzoraka,

—	može se zagrijavati do temperature stijenke od najviše 325 K (52 °C) izravnim zagrijavanjem ili predgrijavanjem zraka za razrjeđivanje, pod uvjetom da temperatura zraka ne prelazi 325 K (52 °C) prije ulaska ispuha u tunel za razrjeđivanje,

—	može biti izoliran.

Ispušni plinovi iz motora moraju biti temeljito izmiješani sa zrakom za razrjeđivanje. Za sustave s djelomičnim uzimanje uzoraka, kvaliteta miješanja provjerava se, nakon puštanja u rad, s pomoću profila CO2 u tunelu, s motorom u pogonu (barem četiri jednako razmaknute mjerene točke). Ako je potrebno, može se koristiti zaslon za miješanje.

Napomena:

Ako je temperatura okoline u blizini tunela za razrjeđivanje (DT) ispod 293 K (20 °C) potrebno je poduzeti mjere opreza da se izbjegne gubitak čestica na hladnim stijenkama tunela za razrjeđivanje. Stoga se preporučuje zagrijavanje i/ili izoliranje tunela unutar gore navedenih granica. Pri visokim opterećenjima motora, tunel se može ohladiti neagresivnim sredstvima, npr. s ventilatorom, sve dok temperatura rashladnog srdstva ne bude manja od 293 K (20 °C).

HE, izmjenjivač topline (slike 16., 17.)

Izmjenjivač topline mora biti zadovoljavajućeg kapaciteta da može održavavati temperaturu na ulazu u usisno puhalo SB unutar ± 11K od prosječne radne temperature izmjerene za vrijeme ispitivanja.

2.3.   Sustav razrjeđivanja s punim protokom

Na slici 20. opisan je sustav razrjeđivanja koji se temelji na razrjeđivanju cijelog ispuha uporabom CVS načela (uzimanje uzoraka konstantnog obujma). Ukupni obujam mješavine ispušnog plina i zraka za razrjeđivanje mora se izmjeriti. Može se koristiti ili PDP ili CFV sustav.

Za naknadno prikupljanje čestica, uzorak razrijeđenog ispušnog plina provodi se do sustava za uzimanje uzoraka (odjeljak 2.4., slike 21. i 22.). Ako se to izvodi neposredno, naziva se jednostruko razrjeđivanje. Ako se uzorak razrjeđuje još jednom u sekundarnom tunelu za razrjeđivanje, onda se naziva dvostruko razrjeđivanje. To je korisno, ako jednostrukim razrjeđivanjem nije moguće postići zahtjevana temperatura nastrujavanja na filtar. Iako je sustav dvostrukog razrjeđivanja jednim dijelom sustav razrjeđivanja, on se opisuje kao preinaka sustava za uzimanje uzoraka čestica iz odjeljka 2.4., slika 22., s obzirom da dijeli većinu svojih dijelova s tipičnim sustavom za uzorkovanja čestica.

Slika 20.

Sustav razrjeđivanja s punim protokom

Ukupna količina nerazrijeđenog ispušnog plina miješa se sa zrakom za razrjeđivanje u tunelu za razrjeđivanje. Protok razrijeđenog ispušnog plina mjeri se ili volmetrijskom pumpom PDP ili Venturijevom cijevi s kritičnim protokom CFV. Izmjenjivač topline HE ili elektronički kompenzator protoka EFC može se upotrijebiti za razmjerno uzimanje uzoraka čestica i određivanje protoka. Budući da je određivanje mase zasnovano na protoku cjelokupno razrijeđenog ispušnog plina, omjer razrjeđivanja nije potrebno izračunavati.

2.3.1.   Sastavni dijelovi na slici 20.

EP ispušna cijev

Duljina ispušne cijevi od izlaza iz ispušne grane motora, izlaza iz turbopunjača ili uređaja za naknadnu obradu ispušnih plinova do tunela za razrjeđivanje ne smije biti veća od 10 m. Ako ispušna cijev iza ispušnog kolektora motora, izlaza iz turbopunjača ili uređaja za naknadnu obradu ispušnih plinova dulja od 4 m, tada sve cijevi dulje od 4 m moraju biti izolirane, osim serijski ugrađenog uređaja za mjerenje dimljenja ako se upotrebljava. Radijalna debljina izolacije mora biti barem 25 mm. Koeficijent toplinske vodljivost izolacijskog materijala ne smije imati vrijednost veću od 0,1 W/mK mjereno na 673 K (400 °C). Za smanjenje toplinske inercije ispušne cijevi preporuča se omjer debljine stijenke i promjera od 0,015 ili manje. Uporaba savitljivih dijelova mora se ograničiti na omjer duljine i promjera do 12 ili manji.

PDP, volumetrijska pumpa

PDP mjeri protok potpuno razrijeđenog ispušnog plina iz broja okretaja pumpe i istisnine pumpe. Protutlak ispušnog sustava ne smije se umjetno snižavati PDP-om ili usisnim sustavom zraka za razrjeđivanje. Statični protutlak ispuha mjeren PDP sustavom u radu mora biti unutar ± 1,5 kPa statičkog protutlaka izmjerenog bez spajanja na PDP pri istoj brzini vrtnje i opterećenju motora. Temperatura mješavine plinova neposredno ispred PDP-a mora biti unutar ± 6 K od prosječne radne temperature zabilježene za vrijeme ispitivanja kad se ne upotrebljava kompenzacija protoka. Kompenzacija protoka može se upotrebljavati samo ako temperatura na ulazu u PDP ne prelazi 323 K (50 °C).

CFV, Venturijeva cijev s kritičnim protokom

CFV mjeri protok potpuno razrijeđenog ispušnog plina održavanjem protoka u uvjetima zasićenja (kritični protok). Statični protutlak ispuha mjeren CFV sustavom mora biti unutar ± 1,5 kPa statičkog tlaka mjerenog bez spajanja na CFV pri istoj brzini vrtnje i opterećenju motora. Temperatura mješavine plina odmah ispred CFV-a mora biti unutar ± 11 K od prosječne radne temperature zabilježene za vrijeme ispitivanja kad se ne upotrebljava kompenzacija protoka.

HE, izmjenjivač topline (po izboru, ako se koristi EFC)

Izmjenjivač topline mora biti dostatnog kapaciteta da održi temperaturu unutar gore zahtijevanih granica.

EFC, elektronička kompenzacija protoka (po izboru, ako se koristi HE)

Ako se temperatura na ulazu ili u PDP ili CFV ne održava unutar gore navedenih granica, potreban je sustav za kompenzaciju protoka za neprekidno mjerenje protoka i regulaciju razmjernog uzimanja uzoraka u sustavu uzorkovanja čestica. U tu se svrhu za neprekinuto mjereni signali protoka upotrebljavaju se za ispravak protoka uzorka kroz filtre čestica sustava za uzimanje uzoraka čestica (vidjeti odjeljak 2.4., slike 21., 22.).

DT, tunel za razrjeđivanje

Tunel za razrjeđivanje:

—	mora biti dovoljno malog promjera kako bi nastao turbulentni protok (Reynoldov broj veći od 4 000) i dovoljne duljine da se ostvari potpuno miješanje ispušnih plinova i zraka za razrjeđivanje; može se koristiti zaslon za miješanje;

—	mora imati promjer od najmanje 460 mm kod jednostrukog sustava jednostrukog razrjeđivanja;

—	mora imati promjer od najmanje 210 mm kod sustava dvostrukog razrjeđivanja;

—	može biti izoliran.

Ispuh motora mora biti usmjeren nizvodno u točku u kojoj se uvedi u tunel za razrjeđivanje, i temeljito izmiješan.

Kad se upotrebljava jednostruko razrjeđivanje, uzorak iz tunela za razrjeđivanje prenosi se u sustav za uzimanja uzoraka čestica (vidjeti odjeljak 2.4., slika 21.). Protočni kapacitet PDP-a ili CFV-a mora biti dostatan za održavanje razrijeđenih ispušnih plinova na temperaturi od 325 K (52 °C) ili manjoj neposredno ispred primarnog filtera čestica.

Kod korištenja dvostrukog razrjeđivanja, uzorak iz tunela za razrjeđivanje prenosi se u sekundarni tunel za razrjeđivanje gdje se dodatno razrjeđuje, a zatim propušta kroz filtar za uzorke (odjeljak 2.4., slika 22.). Protočni kapacitet PDP-a ili CFV-a mora biti dostatan za održavanje protoka razrijeđenih ispušnih plinova u DT-u na temperaturi od 464 K (191 °C) ili manjoj u zoni uzimanja uzoraka. Sekundarni sustav za razrjeđivanje mora osigurati dostatnu količinu sekundarnog zraka za razrjeđivanje za održavanje struje dvostruko razrijeđenih ispušnih plinova na temperaturi od 325K (52 °C) ili manjoj neposredno ispred primarnog filtra za čestice.

DAF, filtar zraka za razrjeđivanje

Preporuča se filtriranje zraka za razrjeđivanje i pročišćavanje aktivnim ugljenom kako bi se uklonili pozadinski ugljikovodici. Na zahtjev proizvođača motora, zrak za razrjeđivanje može se uzorkovati u skladu s dobrom inženjerskom praksom kako bi se utvrdile razine pozadinskih čestica, koje tada mogu oduzeti od vrijednosti izmjerenih u razrijeđenom ispušnom plinu.

PSP, sonda za uzimanje uzoraka čestica

Sonda tvori prednji kraj PTT-a i:

—	mora biti ugrađena, tako da bude usmjerena uzvodno, u točki gdje su zrak za razrjeđivanje i ispušni plinovi dobro izmiješani, npr. na središnju os tunela za razrjeđivanje (DT) otprilike 10 promjera tunela nizvodno od točke gdje ispušni plinovi ulaze u tunel za razrjeđivanje;

—	mora imati unutarnji promjer od 12 mm;

—	može se zagrijati na temperaturu stijenke od najviše 325K (52 °C) izravnim zagrijavanjem ili predgrijavanjem zrakom za razrjeđivanje, pod uvjetom da temperatura zraka ne prelazi 325 K (52 °C) prije uvođenja ispušnih plinova u tunel za razrjeđivanje;

—	može biti izolirana.

2.4.   Sustav za uzimanja uzoraka čestica

Sustav za uzimanje uzoraka čestica potreban je za sakupljanje čestica na filtru za čestice. U slučaju potpunog uzimanja uzoraka djelomično razrijeđenog protoka, koji se sastoji od propuštanja cijelog uzorka razrijeđenog ispušnih plinova kroz filtre, sustavi razrjeđivanja (odjeljak 2.2., slike 14., 18.) i uzorkovanja obično tvore jednu cjelovitu jedinicu. U slučaju djelomičnog uzimanja uzoraka djelomično razrijeđenog protoka ili potpuno razrijeđenog protoka, koji se sastoji od propuštanja samo dijela razrijeđenog ispušnog plina kroz filtre, sustavi za razrjeđivanje (odjeljak 2.2., slike 11., 12., 13., 15., 16., 17., 19.; odjeljak 2.3., slika 20.) i uzorkovanja obično tvore različite jedinice.

U ovoj Direktivi, sustav dvostrukog razrjeđivanja (slika 22.) sustava s razrjeđivanjem punog protoka smatra se specifičnom preinakom tipičnog sustava za uzimanje uzoraka čestica kao što je prikazano na slici 21. Sustav dvostrukog razrjeđivanja uključuje sve važne dijelove sustava za uzimanje uzoraka čestica, kao što su spremnici za filtar i pumpa za uzimanje uzoraka.

Kako bi se izbjegao bilo kakav utjecaj na regulacijske krugove, preporuča se da pumpa za uzimanje uzoraka radi tijekom cijelog postupka ispitivanja. Za metodu s jednim filtrom, sustav s premosnicom koristi se za propuštanje uzorka kroz filtre za uzimanje uzoraka u željenim vremenima. Interferencija procedure preklapanja na kontrolne petlje mora se svesti na najmanja.

Slika 21.

Sustav za uzimanje uzoraka čestica

Uzorak razrijeđenog ispušnog plina uzima se iz tunela za razrjeđivanje DT sustava s razrjeđivanjem djelomičnog ili punog protoka i proveden kroz sondu za uzimanje uzoraka čestica PSP i cijev za prijenos čestica PTT s pomoću pumpe za uzimanje uzoraka P. Uzorak se propušta kroz držač (držače) filtra FH koji sadrže filtre za uzimanje uzoraka čestica. Protok uzorka regulira se regulatorom protoka FC3. Ako se koristi elektronički kompenzator protoka EFC (vidjeti sliku 20.), protok razrijeđenog ispušnog plina koristi se kao upravljački signal za FC3.

Slika 22.

Sustav s dvostrukim razrjeđivanjem (samo za sustave s punim protokom)

Uzorak razrijeđenog ispušnog plina prenosi se iz tunela za razrjeđivanje DT sustava s razrjeđivanjem punog protoka kroz sondu za uzimanje uzoraka čestica PSP i cijev za prijenos čestica PTT u sekundarni tunela za razrjeđivanje SDT, gdje se još jednom razrjeđuje. Uzorak se potom prenosi kroz držač (držače) filtra FH koji sadrži (sadrže) filtar (filtre) za uzimanje uzoraka čestica. Protok zraka za razrjeđivanje obično je konstantan, dok se protok uzorka regulira regulatorom protoka FC3. Ako se koristi elektronički kompenzator protoka EFC (vidjeti sliku 20.), protok razrijeđenog ispušnog plina koristi se kao upravljački signal za FC3.

2.4.1.   Sastavni dijelovi na slikama 21. i 22.

PTT, cijev za prijenos čestica (slike 21., 22.)

Cijev za prijenos čestica ne smije biti dulja od 1 020 mm i mora biti što je moguće kraća. Tamo gdje je primjenjivo (npr. za sustave djelomičnog uzorkovanja s djelomičnim razrjeđivanjem protoka i za sustave s razrjeđivanjem punog protoka), duljina sondi za uzimanje uzoraka (SP, ISP odnosno PSP, vidjeti odjeljke 2.2. i 2.3.) mora biti uključena.

Dimenzije vrijede za:

—	tip djelomičnog uzimanja uzoraka s razrjeđivanjem djelomičnog protoka i jednostruki sustav razrjeđivanja punog protoka, od vrha sonde (SP, ISP odnosno PSP) do držača filtra;

—	tip potpunog uzimanja uzoraka s djelomičnim razrjeđivanjem protoka, od kraja tunela za razrjeđivanje do držača filtra;

—	sustav s dvostrukim razrjeđivanjem punog protoka, od vrha sonde (PSP) do sekundarnog tunela za razrjeđivanje.

Cijev za prijenos:

—	može biti zagrijana na temperaturu stijenke od najviše 325 K (52 °C) izravnim zagrijavanjem ili predgrijavanjem zrakom za razrjeđivanje, pod uvjetom da temperatura zraka ne prelazi 325 K (52 °C) prije uvođenja ispušnih plinova u tunel za razrjeđivanje;

—	može biti izolirana.

SDT, sekundarni tunel za razrjeđivanje (slika 22.)

Sekundarni tunel za razrjeđivanje mora imati promjer od najmanje 75 mm, i mora biti dostatne duljine da se dvostruko razrijeđeni uzorak u njemu zadrži najmanje 0,25 sekundi. Primarni držač filtra FH mora se nalaziti unutar 300 mm od izlaza iz SDT.

Sekundarni tunel za razrjeđivanje:

—	može biti zagrijan na temperaturu stijenke od najviše 325 K (52 °C) izravnim zagrijavanjem ili predzagrijavanjem zrakom za razrjeđivanje, pod uvjetom da temperatura zraka ne prelazi 325 K (52 °C) prije uvođenja ispušnih plinova u tunel za razrjeđivanje;

—	može biti izoliran.

FH, držač (držači) filtra (filtara) (slike 21., 22.)

Za primarne i pomoćne filtre može se koristiti jedno kućište ili odvojena kućišta. Zahtjevi Priloga III., Dodatka 4., odjeljka 4.1.3. moraju biti ispunjeni.

Držač(držači) filtra (filtara):

—	mogu se grijati na temperaturu stijenka od najviše 325 K (52 °C) izravnim zagrijavanjem ili predgrijavanjem zrakom za razrjeđivanje, pod uvjetom da temperatura zraka ne prelazi 325 K (52 °C) prije uvođenja ispušnih plinova u tunel za razrjeđivanje;

—	mogu biti izolirani.

P, pumpa za uzimanje uzoraka (slike 21., 22.)

Pumpa za uzimanje uzoraka čestica mora se postaviti dovoljno daleko od tunela tako da se temperatura plina na ulazu održava konstantnom (± 3 K), ako se ne koristi korekcija protoka s FC3.

DP, pumpa zraka za razrjeđivanje (slika 22.)

Pumpa zraka za razrjeđivanje mora se postaviti tako da se zrak za sekundarno razrjeđivanje uvodi na temperaturi od 298 K ± 5 K (25 °C ± 5 °C), ako zrak za razrjeđivanje ne predgrijava.

FC3, regulator protoka (slike 21. i 22.)

Regulator protoka koristi se za kompenziranje protoka uzorka čestica zbog promjena temperature i protutlaka na putu uzorka, ako ni jedan drugi način nije na raspolaganju. Regulator protoka potreban ako se koristi elektronička kompenzacija protoka EFC (vidjeti sliku 20.).

FM3, uređaj za mjerenja protoka (slike 21. i 22.)

Plinomjer ili instrumenti za mjerenje protoka uzorka čestica moraju biti smješteni dostatno udaljeno od pumpe za uzimanje uzoraka P kako bi ulazna temperatura plinova ostala konstantna (± 3 K), ako se ne upotrebljava korekcija protoka s FC3.

FM4, mjerilo protoka (slika 22.)

Plinomjer ili instrumenti za mjerenje protoka zraka za razrjeđivanje mora biti smješten tako da ulazna temperatura plinova na ulazu bude 298 K ± 5 K (25 °C ± 5 °C).

BV, kuglasti ventil (po izboru)

Unutarnji promjer kuglastog ventila ne može biti manji od unutarnjeg promjera cijevi za prijenos čestica PTT, a vrijeme preklopa mora biti manje od 0,5 sekundi.

Napomena:

Ako je temperatura okoline u blizini PSP, PTT, SDT i FH ispod 293 K (20 °C), treba poduzeti preventivne mjere da se izbjegnu gubitci čestica zbog hladnih stijenki tih dijelova. Stoga, preporuča se grijanje ili izoliranje tih dijelova unutar granica danih u odgovarajućim pojedinim opisima. Također se preporučuje da temperatura površine filtra tijekom uzorkovanja ne bude ispod 293 K (20 °C). Pri visokim opterećenima motora, gore navedeni dijelovi mogu se hladiti neagresivnim metodama, kao što je ventilator, sve dok temperatura rashladnog sredstva nije ispod 293 K (20 °C).

3.   ODREĐIVANJE DIMLJENJA

3.1.   Uvod

Odjeljci 3.2. i 3.3. i slike 23. i 24. sadrže detaljne opise preporučenih mjerila zacrnjenja. Budući da razne konfiguracije mogu dati istovrijedne rezultate, potpuno podudaranje sa slikama 23. i 24. nije potrebno. Dodatni sastavni dijelovi kao što su instrumenti, ventili, zavojnice, pumpe i sklopke mogu se koristiti za pružanje dodatnih informacija i koordinaciju funkcija sastavnih dijelova sustava. Drugi sastavni dijelovi koji nisu potrebni za održavanje točnosti na nekim sustavima mogu biti izostavljeni ako je njihovo izostavljanje temeljeno na dobroj inženjerskoj prosudbi.

Načelo mjerenja je to da se propuštanje svjetlosti kroz specifičnu duljinu dimljenja koji treba izmjeriti, a onaj dio svjetlosti koji dođe do prijamnika koristi za ocjenu svojstava zacrnjenja koje dotični medij posjeduje. Mjerenje dimljenja ovisi o konstrukciji mjernog uređaja, a može se izvoditi u ispušnoj cijevi (serijski ugrađeno mjerilo zacrnjenja za mjerenje s punim protokom u cijevi), na kraju ispušne cijevi (mjerilo zacrnjenja za mjerenje s punim protokom na kraju cijevi) ili uzimanjem uzorka iz ispušne cijevi (mjerilo zacrnjenja za mjerenje s djelomičnim protokom). Za određivanje koeficijenta apsorpcije svjetlosti iz signala zacrnjenja, proizvođač instrumenta mora navesti optičku duljinu puta dotičnog instrumenta.

3.2.   Mjerilo zacrnjenja s punim protokom

Mogu se koristiti dva opća tipa mjerila zacrnjenja za mjerenje s punim protokom (slika 23.). S mjerilom zacrnjenja za serijsko mjerenje zacrnjenja punim protokom, mjeri se zacrnjenje svih struja ispušnog plina u ispušnoj cijevi. S tim tipom mjerila zacrnjenja, efektivna optička duljina puta je funkcija konstrukcije uređaja.

S mjerilom zacrnjenja za mjerenje punim protokom na kraju cijevi, zacrnjenje svih struja ispušnog plina mjeri se na izlazu iz ispušne cijevi. Kod tog tipa mjerila zacrnjenja, efektivna optička duljina puta je funkcija konstrukcije ispušne cijevi i udaljenost između kraja ispušne cijevi i mjerila zacrnjenja.

Slika 23.

Mjerilo zacrnjenja za mjerenje s punim protokom

3.2.1.   Sastavni dijelovi na slici 23.

EP, ispušna cijev

Sa serijski ugrađenim mjerilom zacrnjenja, promjer ispušne cijevi ne smije se mijenjati unutar duljine od tri promjera cijevi prije ili poslije mjerne zone. Ako je promjer zone mjerenja veći od promjera ispušne cijevi, preporuča se cijev koja se postupno sužava ispred zone mjerenja.

S mjerilom zacrnjenja za mjerenje na kraju cijevi, zadnjih 0,6 m ispušne cijevi mora biti kružnog poprečnog presjeka i ne smije imati pregibe i koljena. Kraj ispušne cijevi mora biti ravno odsječen. Mjerilo zacrnjenja mora biti ugrađen centralno u odnosu na struju plina, unutar 25 ± 5 mm od kraja ispušne cijevi.

OPL, Optička duljina puta

Duljina dimom zatamnjena optičkog puta između izvora svjetlosti mjerila zacrnjenja i prijamnika, korigirana ako je potrebno zbog nejednolikosti zbog gradijenta gustoće i graničnih utjecaja. Proizvođač uređaja mora navesti optičku duljinu puta uzimajući u obzir sve mjere za sprječavanje nakupljanja čađe (npr. pročišćavanje zrakom). Ako optička duljina puta nije dostupna, određuje se u skladu s normom ISO IDS 11614, odjeljak 11.6.5. Za ispravno određivanje optičke duljine puta, potrebna je brzina ispušnog plina od najmanje 20 m/s.

LS, izvor svjetlosti

Izvor svjetlosti treba biti žarulja sa žarnom niti s temperaturom boje u području od 2 800 do 3 250 K ili dioda koja emitira zelenu svjetlost (LED) sa spektralnom vršnom vrijednosti između 550 i 570 nm. Izvor svjetlosti mora biti zaštićen od čađe na način koji ne utječe na optičku duljinu puta izvan specifikacija proizvođača.

LD, detektor svjetlosti

Detektor je fotoćelija ili fotodioda (s filtrom, ako je potreban). U slučaju izvora svjetlosti sa žarnom niti, prijamnik mora imati vršni spektralni odziv sličan fototopskoj krivulji ljudskog oka (najveći odziv) u rasponu od 550 do 570 nm, a u području ispod 430 nm i iznad 680 nm on mora biti unutar od 4 % od tog najvećeg odziva. Detektor svjetlosti mora biti zaštićen od čađe na način koji ne utječe na optičku duljinu puta izvan specifikacija proizvođača.

CL, kolimatorska leća

Izlazna svjetlosti mora se usmjeriti u svjetlosni snop s promjerom od najviše 30 mm. Zrake svjetlosnog snopa moraju biti paralelne uz dopušteno odstupanje od 3° u odnosu na optičkoj osi.

T1, osjetilo temperature (po izboru)

Temperatura ispušnih plinova može se pratiti za vrijeme ispitivanja.

3.3.   Mjerilo zacrnjenja za mjerenje s djelomičnim protokom

Kod mjerila zacrnjenja za mjerenje s djelomičnim protokom (slika 24.), reprezentativni uzorak ispušnog plina uzima se iz ispušne cijevi i propušta kroz cijev za prijenos uzorka do mjerne komore. Kod ovog tipa mjerila zacrnjenja, efektivna optička duljina puta je funkcija konstrukcije uređaja. Vremena odziva koja se spominju u sljedećem odjeljku odnose se na najmanji protok uređaja, kao što je specificirao proizvođač uređaja.

Slika 24.

Mjerilo zacrnjenja s djelomičnim protokom

3.3.1.   Sastavni dijelovi na slici 24.

EP, ispušna cijev

Ispušna cijev mora biti ravna cijev s najmanje 6 promjera cijevi uzvodno i 3 promjera cijevi nizvodno od vrha sonde.

SP, sonda za uzimanje uzoraka

Sonda za uzimanje uzoraka mora biti cijev s otvorenim krajem koji gleda uzvodno, a nalazi se na središnjoj osi ispušne cijevi, ili blizu nje. Udaljenost od stijenke završetka ispušne cijevi mora biti barem 5 mm. Promjer sonde mora osigurati reprezentativan uzorak i dostatan protok kroz mjerilo zacrnjenja.

TT Prijenosna cijev

Cijev za prijenos uzorka mora:

—	biti što je moguće kraća i ostvariti temperaturu ispušnog plina od 373 K ± 30 K (100 °C ± 30 °C) na ulazu u komoru za mjerenje.

—	imati temperaturu stijenki dostatno iznad točke rosišta ispušnog plina kako bi spriječila kondenzaciju.

—	po cijeloj duljini imati promjer jednak promjeru sonde za uzimanje uzoraka.

—	imati vrijeme odziva manje od 0,05 s pri najmanjem protoku kroz uređaj, kako je određeno u skladu s Prilogom III., dodatkom 4., odjeljkom 5.2.4.

—	imati neznatan utjecaj na vršnu vrijednost dimljenja.

FM, mjerilo protoka

Uređaji za opažanje ispravnog protoka u mjernu komoru. Proizvođač uređaja mora specificirati najmanji i najveći protok, a moraju biti takvi da zadovoljavaju zahtjev za vrijeme odziva TT i specifikacije za optičku duljinu puta. Mjerilo protoka može biti blizu pumpe za uzimanje uzoraka, P, ako se koristi.

MC, mjerne komora

Mjerna komora mora imati nereflektirajuću unutarnju površinu, ili optički istovjetnu okolinu. Sudari zalutalih zraka svjetlosti s detektorom, kao posljedica unutarnjih refleksija ili difuzije svjetlosti, moraju se svesti na najmanju moguću mjeru.

Tlak plina u mjernoj komori ne smije se razlikovati od atmosferskog tlaka za više od 0,75 kPa. Ako ovo nije moguće postići konstrukcijom, očitanje mjerila zacrnjenja mora se pretvoriti u atmosferski tlak.

Temperature stijenki mjerne komore mora biti namještena unutar ± 5 K između 343 K (70 °C). i 373 K (100 °C), ali u bilo kojem slučaju dostatno iznad točke rosišta ispušnih plinova kako bi se izbjegla kondenzacija. Mjerna komora mora biti opremljena uređajima prikladnim za mjerenje temperature.

OPL, Optička duljina puta

Duljina dimom zatamnjena optičkog puta između izvora svjetlosti mjerila zacrnjenja i prijamnika, korigirana ako je potrebno zbog nejednolikosti zbog gradijenta gustoće i graničnih utjecaja. Proizvođač uređaja mora navesti optičku duljinu puta uzimajući u obzir sve mjere bit će dostavljena od strane proizvođača uzimajući u obzir bilo kakve za sprječavanje nakupljanja čađe (npr. pročišćavanjem zraka). Ako optička duljina puta nije dostupna, određuje se u skladu s ISO IDS 11614, odjeljak 11.6.5.

LS, izvor svjetlosti

Izvor svjetlosti mora biti žarulja sa žarnom niti temperature boje u području od 2 800 do 3 250 K ili dioda koja emitira zelenu svjetlost (LED) sa spektralnom vršnom vrijednosti između 550 i 570 nm. Izvor svjetlosti mora biti zaštićen od čađe na način koji ne utječe na optičku duljinu puta izvan specifikacija proizvođača.

LD, detektor svjetlosti

Detektor je fotoćelija ili fotodioda (s filtrom, ako je potreban). U slučaju izvora svjetlosti sa žarnom niti, prijamnik mora imati vršni spektralni odziv sličan fototopskoj krivulji ljudskog oka (najveći odziv) u području od 550 do 570 nm, a u području ispod 430 nm i iznad 680 nm on mora biti unutar 4 % tog najvećeg odziva. Detektor svjetlosti mora biti zaštićen od čađe na način koji ne utječe na optičku duljinu puta izvan specifikacija proizvođača.

CL, kolimatorska leća

Izlazna svjetlost mora se usmjeriti u svjetlosni snop s promjerom od najviše 30 mm. Zrake svjetlosnog snopa moraju biti paralelne uz dopušteno odstupanje od 3° u odnosu optičku os.

T1. osjetilo temperature

Za praćenje temperature ispušnog plina na ulazu u mjernu komoru.

P, pumpa za uzimanje uzoraka (po izboru)

Pumpa za uzimanje uzoraka koja se nalazi iza mjerne komore može se koristiti za prijenos uzorka plina kroz komoru za mjerenje.

---

PRILOG VI.

Dodatak

certifikatu o EZ homologaciji tipa br … koji se odnosi na homologaciju vozila/zasebne tehničke jedinice/sastavnog dijela (1)

---

(1)  Obrisati prema potrebi.

---

PRILOG VII.

PRIMJER POSTUPKA IZRAČUNAVANJA

1.   ESC ISPITIVANJE

1.1.   Plinovite emisije

Izmjereni podaci za izračunavanje rezultata pojedinih faza dolje su prikazani. U tom primjeru, CO i NOx izmjereni su na suhoj osnovi, a HC na vlažnoj osnovi. Koncentracija HC je prikazana kao ekvivalent propana (C3) i mora se pomnožiti s 3 kako bi se dobio ekvivalent C1. Postupak izračunavanja je identičan za ostale faze:

P (kW)	Ta (K)	Ha (g/kg)	GEXH (kg)	GAIRW (kg)	GFUEL (kg)	HC (ppm)	CO (ppm)	NOx (ppm)
82,9	294,8	7,81	563,38	545,29	18,09	6,3	41,2	495

Izračunavanje faktora korekcije KW,r za preračunavanje sa suhe na vlažnu koncentraciju (Prilog III., dodatak 1., odjeljak 4.2.):

i

Izračunavanje vlažnih koncentracija:

Izračunavanje faktora korekcije KH,D zbog vlage kod NOx (Prilog III., dodatak 1., odjeljak 4.3.):

Izračunavanje masenih protoka emisija (Prilog III., dodatak 1., odjeljak 4.4.):

Izračunavanje specifičnih emisija (Prilog III., dodatak 1., odjeljak 4.5.):

Sljedeći primjer izračunavanja dan je za CO; postupak izračunavanja je identičan za ostale komponente.

Maseni protoci emisija pojedinih faza moraju se pomnožiti s odgovarajućim težinskim faktorima, kako je naznačeno u Prilogu III., dodatku 1., odjeljku 2.7.1., te zbrojiti tako da dobije srednji maseni protok emisija za cijeli ciklus:

CO	=	(6,7 × 0,15) + (24,6 × 0,08) + (20,5 × 0,10) + (20,7 × 0,10) + (20,6 × 0,05) + (15,0 × 0,05) + (19,7 × 0,05) + (74,5 × 0,09) + (31,5 × 0,10) + (81,9 × 0,08) + (34,8 × 0,05) + (30,8 × 0,05) + (27,3 × 0,05)
	=	30,91 g/h

Snaga motora u pojedinim fazama treba se pomnožiti s odgovarajućim težinskim faktorima, kako je naznačeno u Prilogu III., dodatku 1., odjeljku 2.7.1., te zbrojiti da se dobije srednja snaga ciklusa:

P(n)	=	(0,1 × 0,15) + (96,8 × 0,08) + (55,2 ×0,10) + (82,9 × 0,10) + (46,8 × 0,05) + (70,1 × 0,05) + (23,0 × 0,05) + (114,3 × 0,09) + (27,0 × 0,10) + (122,0 × 0,08) + (28,6 × 0,05) + (87,4 × 0,05) + (57,9 × 0,05)
	=	60,006 kW

Izračunavanje specifične NOx emisije u proizvoljno odabranoj točki (vidjeti Prilog III., dodatak 1., odjeljak 4.6.1.):

Pretpostavimo da su sljedeće vrijednosti određene u proizvoljno odabranoj točki:

nZ	=	1 600 min –1
MZ	=	495 Nm
NOxmass,Z	=	487,9 g/h (izračunato prema prethodnoj formuli)
P(n)Z	=	83 Kw
NOx,Z	=	487,9/83 = 5,878 g/kWh

Određivanje vrijednosti emisije iz ciklusa ispitivanja (vidjeti Prilog III., dodatak 1., odjeljak 4.6.2.):

Pretpostavimo da su vrijednosti u četiri okružujuće faze iz ESC u sljedeće:

nRT	nsu	ER	Es	ET	Eu	MR	Ms	MT	Mu
1 368	1 785	5,943	5,565	5,889	4,973	515	460	681	610

Uspoređivanje vrijednosti NOx emisija (Prilog III., dodatak 1., odjeljak 4.6.3.):

1.2.   Emisije čestica

Mjerenje čestica temelji se na načelu uzorkovanja čestica tijekom cijelog ciklusa, ali uz određivanje uzorka i protoka (MSAM i GEDF) samo tijekom pojedinih faza. Izračunavanje GEDF ovisi o tome koji se sustav upotrebljava. U sljedećim primjerima, upotrijebljeni su sustav s mjerenjem CO2 i metodom bilance ugljika te sustav s mjerenjem protoka. Kad se upotrebljava sustav s razrjeđivanjem punog protoka, GEDF se mjeri izravno s CVS opremom.

Izračunavanje GEDF (Prilog III., dodatak 1., odjeljci 5.2.3. i 5.2.4.):

Pretpostavimo da su izmjereni podaci 4. faze sljedeći. Postupak izračunavanja je identičan za ostale faze.

GEXH (kg/h)	GFUEL (kg/h)	GDILW (kg/h)	GTOTW (kg/h)	CO2D (%)	CO2A (%)
334,02	10,76	5,4435	6,0	0,657	0,040

(a)	metoda bilance ugljika

(b)	metoda mjerenja protoka

Izračunavanje masenog protoka (Prilog III., dodatak 1., odjeljak 5.4.)

GEDFW protoci pojedinih faza moraju se pomnožiti s odgovarajućim težinskim faktorima, kako je naznačeno u Prilogu III., dodatku 1., odjeljku 2.7.1., te zbrojiti tako da dobije GEDF za ciklus. Ukupna količina uzorka MSAM dobije se zbrajanjem količina uzoraka iz pojedinih faza.

	=	(3 567 × 0,15) + (3 592 × 0,08) + (3 611 × 0,10) + (3 600 × 0,10) + (3 618 × 0,05) + (3 600 × 0,05) + (3 640 × 0,05) + (3 614 × 0,09) + (3 620 × 0,10) + (3 601 × 0,08) + (3 639 × 0,05) + (3 582 × 0,05) + (3 635 × 0,05)
	=	3 604,6 kg/h
	=	0,226 + 0,122 + 0,151 + 0,152 + 0,076 + 0,076 + 0,076 + 0,136 + 0,151 + 0,121 + 0,076 + 0,076 + 0,075
	=	1,515 kg

Ako pretpostavimo da je masa čestica na filtrima jednaka 2,5 mg, tada je:

Korekcija zbog pozadine (po izboru)

Pretpostavimo jedno mjerenje pozadine sa sljedećim vrijednostima. Izračunavanje faktora razrjeđivanja DF identično je kao ono u odjeljku 3.1. ovog Priloga i ovdje nije prikazano.

Zbroj DF	=	[(1-1/119,15) × 0,15] + [(1-1/8,89) × 0,08] + [(1-1/14,75) × 0,10] + [(1-1/10,10) × 0,10] + [(1-1/18,02) × 0,05] + [(1-1/12,33) × 0,05) + [(1-1/32,18) × 0,05] + [(1-1/6,94) × 0,09] + [(1-1/25,19) × 0,10] + [(1-1/6,12) × 0,08] + [(1-1/20,87) × 0,05] + [(1-1/8,77) × 0,05] + [(1-1/12,59) × 0,05]
	=	0,923

Izračunavanje specifične emisije (Prilog III., dodatak 1., odjeljak 5.5.):

P(n)	=	(0,1 × 0,15) + (96,8 × 0,08) + (55,2 × 0,10) + (82,9 × 0,10) + (46,8 × 0,05) + (70,1 × 0,05)+ (23,0 × 0,05) + (114,3 × 0,09) + (27,0 × 0,10) + (122,0 × 0,08) + (28,6 × 0,05) + (87,4 × 0,05) + (57,9 × 0,05)
	=	60,006 kW

Izračunavanje specifičnog tehničkog faktora (Prilog III., dodatak 1., odjeljak 5.6.):

Ako pretpostavimo da su vrijednosti izračunate za 4. fazu, tada je:

Ta vrijednost je unutar zahtijevane vrijednosti od 0,10 ± 0,003.

2.   ELR ISPITIVANJE

Kako je filtriranje po Besselu potpuno novi postupak uprosječivanja u Europskoj zakonskoj regulativi o ispušnim plinovima, niže su dani: objašnjenje Besselovog filtra, primjer konstrukcije Besselovog algoritma i primjer izračunavanja konačne vrijednosti dimljenja. Konstante Besselovog algoritma ovise samo o konstrukciji mjerila zacrnjenja i o frekvenciji uzimanja uzoraka sustava prikupljanja podataka. Preporučljivo je da proizvođač uređaja za mjerenje zacrnjenja navede konačne konstante Besselovog filtra za različite frekvencije uzimanja uzoraka i da korisnik upotrebljava navedene konstante pri konstrukciji Besselovog algoritma i pri izračunavanju vrijednosti dimljenja.

2.1.   Opće napomene u vezi s Besselovim filtrom

Zbog visokofrekvencijskih iskrivljenja, čisti signal zacrnjenja obično pokazuje izrazito raspršenu krivulju. Kako bi se ta visokofrekvencijska iskrivljenja uklonila, pri ELR ispitivanju zahtijeva se uporaba Besselovog filtra. Besselov filtar sam po sebi je rekurzivan nisko-prolazni filtar drugog reda, koji jamči najbrži porast signala bez premašivanja.

Ako se pretpostavi struja nerazrijeđenog ispušnog plina u ispusnoj cijevi u realnom vremenu, svako mjerilo zacrnjenja pokazuje zakašnjelu i različito izmjerenu krivulju zacrnjenja. Kašnjenje i veličina izmjerene krivulje neprozirnosti prije svega ovisi o geometriji mjerne komore mjerila zacrnjenja uključujući i cijevi za uzorak ispušnih plinova, te o vremenu potrebnom za obradu signala u elektronici mjerila zacrnjenja. Veličine koje karakteriziraju ta dva efekta zovu se fizikalno i električno vrijeme odziva, koje predstavljaju pojedini filtar za svaki tip mjerila zacrnjenja.

Cilj primjene Besselovog filtra jest jamčenje ujednačene ukupne značajke filtra cijelog sustava mjerila zacrnjenjenja, koja se sastoji od:

—	fizikalnog vremena odziva mjerila zacrnjenja (tp)

—	električnog vremena odziva mjerila zacrnjenja (te)

—	filtarskog vremena odziva primijenjenog Besselovog filtera (tF)

Rezultantno ukupno vrijeme odziva sustava tAver prikazuje se ovako:

i mora biti jednako za sve vrste mjerila zacrnjenja kako bi dali istu vrijednost dimljenja. Stoga, Besselov filtar mora se načiniti na takav način da filtarsko vrijeme odziva (tF) zajedno s fizikalnim (tp) i električnim vremenom odziva (te), pojedinog mjerila zacrnjenja, daju zahtijevano ukupno vrijeme odziva (tAver). Kako su tp i te vrijednosti dane za svako pojedinačno mjerilo zacrnjenja, a tAver je u ovoj Direktivi definiran kao 1,0 s, tF se može izračunati na sljedeći način:

Filtarsko vrijeme odziva tF prema definiciji je vrijeme porasta filtriranog izlaznog signala s 10 % na 90 % na promjenu ulaznog signala. Stoga, granična frekvencija Besselovog filtra mora se odrediti iteracijom tako da se vrijeme odziva Besselovog filtra poklapa sa zahtijevanim vremenom porasta.

Slika a

Krivulje stupnjevane promjene ulaznog signala i filtriranog izlaznog signala

Na slici a prikazane su krivulje stupnjevane promjene ulaznog signala i izlaznog signala pročišćenog Besselovim filtrom, kao i vrijeme odziva Besselovog filtra (tF).

Konstrukcija konačnog algoritma Besselovog filtra je postupak je koji se sastoji od više koraka i zahtijeva nekoliko ciklusa iteracije. Dolje je prikazana shema postupka iteracije.

2.2.   Izračunavanje Besselovog algoritma

U ovom primjeru, u skladu s gore prikazanom iteracijom koja se temelji na Prilogu III., dodatku 1., odjeljku 6.1., Besselov algoritam konstruira se u nekoliko koraka,

Za mjerilo zacrnjenja i sustav prikupljanja podataka, pretpostavljaju su sljedeće značajke:

—	fizičko vrijeme odziva tp 0,15 s

—	električno vrijeme odziva te 0,05 s

—	ukupno vrijeme odziva tAver 1,00 s (po definiciji iz ove Direktive)

—	frekvencija uzorkovanja 150 Hz

Korak 1.   Zahtijevano vrijeme odziva Besselovog filtra tF:

Korak 2.   Procjena granične frekvencije i izračunavanje Besselovih konstanti E, K prve iteracije:

fc	=
Δt	=	1/150 = 0,006667 s
Ω	=
E	=
K	=

To daje Besselov algoritam:

gdje Si predstavlja vrijednosti stupnjevanog ulaznog signala (ili ‚0’ ili ‚1’), a Yi predstavlja pročišćene vrijednosti izlaznog signala.

Korak 3.   Primjena Besselovog filtera na stupnjevani ulaz:

Vrijeme odziva Besselovog filtera tF definiran je kao vrijeme porasta filtriranog izlaznog signala između 10 % i 90 % na stupnjevanu promjenu ulaznog signala. Za određivanje trenutaka gdje je izlazni signal jdnak 10 % (t10) i 90 % (t90), Besselov filtar mora se primijeniti na stupnjevani ulaz, uz korištenje gore navedenih vrijednosti fc, E i K.

Brojevi indeksa, vrijeme i vrijednosti stupnjevanog ulaznog signala, zajedno s dobivenim vrijednostima pročišćenog izlaznog signala prve i druge iteracije prikazani su u tablici B. Točke koje graniče s t10 i t90 označene su debelo tiskanim brojevima.

U tablici B, prvo iteracija, vrijednost 10 % pojavljuje se između brojeva indeksa 30. i 31., a vrijednost 90 % pojavljuje se između brojeva indeksa 191. i 192. Za izračunavanje tF,iter, točne vrijednosti t10 i t90 određuju se linearnom interpolacijom između susjednih točaka mjerenja, kako slijedi:

gdje su outupper i outlower susjedne točke izlaznog signala Besselovog filtra, a tlower je vrijeme susjedne točke, kako je naznačeno u tablici B.

Korak 4.   Vrijeme odziva filtra prvog ciklusa iteracije

Korak 5.   Razlika između zahtijevanog i dobivenog vremena odziva filtra u prvom ciklusu iteracije

Korak 6.   Provjeravanje kriterija iteracije:

Traži se da bude|Δ| ≤ 0,01. Kako je 0,081641 > 0,01, kriterij iteracije nije zadovoljen i mora se započeti novi ciklus iteracije. Nova granična frekvencija za taj ciklus iteracije izračunava se iz fc i Δ, kako slijedi:

Ta nova granična frekvencija koristi se u drugom ciklusu iteracije, ponovno počevši od 2. koraka Iteracija se mora ponavlajti sve dok se ne zadovolji kriterij iteracije. Vrijednosti određene u prvoj i drugoj iteracije skupno su prikazane u tablici A.

Tablica A

Vrijednosti prve i druge iteracije

Parametar		1. ponavljanje	2. ponavljanje
fc	(Hz)	0,318152	0,344126
E	(-)	7,07948 E-5	8,272777 E-5
K	(-)	0,970783	0,968410
t10	(s)	0,200945	0,185523
t90	(s)	1,276147	1,179562
tF,iter	(s)	1,075202	0,994039
Δ	(-)	0,081641	0,006657
fc,new	(Hz)	0,344126	0,346417

Korak 7.   Konačni Besselov algoritam

Čim je kriterij iteracije zadovoljen, konačne konstante Besselovog filtra i konačni Besselov algoritam trebaju se izračunati u skladu s 2. korakom. U ovom primjeru, kriterij iteracije je zadovoljen nakon druge iteracije (Δ = 0,006657 ≤ 0,01). Potom se konačni algoritam upotrebljava za određivanje srednjih vrijednosti dimljenja (vidjeti sljedeći odjeljak 2.3.).

Tablica B

Vrijednosti stupnjevane promjene ulaznog signala i izlaznog signala filtriranog Besselovim filtrom za prvi i drugi ciklus iteracije

Indeks i [-]	Vrijeme [s]	Stupnjevani ulazni signal S, [-]	Filtrirani izlazni signal Y, [-]
			1. ponavljanje	2. ponavljanje
- 2	-0,013333	0	0,000000	0,000000
- 1	-0,006667	0	0,000000	0,000000
0	0,000000	1	0,000071	0,000083
1	0,006667	1	0,000352	0,000411
2	0,013333	1	0,000908	0,001060
3	0,020000	1	0,001731	0,002019
4	0,026667	1	0,002813	0,003278
5	0,033333	1	0,004145	0,004828
~	~	~	~	~
24	0,160000	1	0,067877	0,077876
25	0,166667	1	0,072816	0,083476
26	0,173333	1	0,077874	0,089205
27	0,180000	1	0,083047	0,095056
28	0,186667	1	0,088331	0,101024
29	0,193333	1	0,093719	0,107102
30	0,200000	1	0,099208	0,113286
31	0,206667	1	0,104794	0,119570
32	0,213333	1	0,110471	0,125949
33	0,220000	1	0,116236	0,132418
34	0,226667	1	0,122085	0,138972
35	0,233333	1	0,128013	0,145605
36	0,240000	1	0,134016	0,152314
37	0,246667	1	0,140091	0,159094
~	~	~	~	~
175	1,166667	1	0,862416	0,895701
176	1,173333	1	0,864968	0,897941
177	1,180000	1	0,867484	0,900145
178	1,186667	1	0,869964	0,902312
179	1,193333	1	0,872410	0,904445
180	1,200000	1	0,874821	0,906542
181	1,206667	1	0,877197	0,908605
182	1,213333	1	0,879540	0,910633
183	1,220000	1	0,881849	0,912628
184	1,226667	1	0,884125	0,914589
185	1,233333	1	0,886367	0,916517
186	1,240000	1	0,888577	0,918412
187	1,246667	1	0,890755	0,920276
188	1,253333	1	0,892900	0,922107
189	1,260000	1	0,895014	0,923907
190	1,266667	1	0,897096	0,925676
191	1,273333	1	0,899147	0,927414
192	1,280000	1	0,901168	0,929121
193	1,286667	1	0,903158	0,930799
194	1,293333	1	0,905117	0,932448
195	1,300000	1	0,907047	0,934067
~	~	~	~	~

2.3.   Izračunavanje vrijednosti dimljenja

U sljedećoj shemi prikazan je opći postupak određivanja konačne vrijednosti dimljenja.

Na slici B, prikazane su krivulje izmjerenog neobrađenog signala zacrnjenja i filtrirane i nefiltrirane vrijednosti koeficijenta apsorpcije svjetlosti (k-vrijednost) prve stupnjevane promjene opterećenja pri ELR ispitivanju te je označena najveća vrijednost Ymax1,A (vrh) filtrirane krivulje k- vrijednosti. Sukladno tome, tablica C sadrži brojčane vrijednosti indeksa i, vremena (frekvencija uzorkovanja od 150 Hz), neobrađenog zacrnjenja, nefiltriranog k i filtriranog k. Filtriranje je provedeno s konstantama Besselovog algoritma, određenim u odjeljku 2. ovog Priloga. Zbog velike količine podataka, u tablici se nalaze samo dijelovi krivulja dimljenja oko početka i oko najveće vrijednosti.

Slika b

Krivulje izmjerenog zacrnjenja N, nefiltrirane vrijednosti dimljenja k i filtrirane vrijednosti dimljenja k

Najveća vršna vrjednost (i = 272) računa se iz pretpostavljenih sljedećih podataka u tablici C. Sve ostale pojedinačne vrijednosti dimljenja računaju se na isti način. Za pokretanje algoritma, S-1, S-2, Y-1 i Y-2 moraju se postaviti na nulu.

LA (m)	0,430
Indeks i	272
N (%)	16,783
S271 (m-1)	0,427392
S270 (m-1)	0,427532
Y271 (m-1)	0,542383
Y270 (m-1)	0,542337

Izračunavanje k-vrijednosti (Prilog III., dodatak 1., odjeljak 6.3.1.):

Ta vrijednost odgovara S272 u sljedećoj jednadžbi.

Izračunavanje srednje vrijednosti dimljenja po Besselu (Prilog III., dodatak 1., odjeljak 6.3.2.):

U sljedećoj jednadžbi, koriste se Besselove konstante iz prethodnog odjeljka 2.2. Stvarna nefiltrirana k-vrijednost, kako je prije izračunato, odgovara veličini S272 (Si). S271 (Si-1) i S270 (Si-2) su dvije prethodne nefiltrirane k-vrijednosti, a Y271 (Yi-1) i Y270 (Yi-2) su dvije prethodne filtrirane k-vrijednosti.

Y272	=	0,542383 + 8,272777 × 10-5 × (0,427252 + 2 × 0,427392 + 0,427532 – 4 × 0,542337) + 0,968410 × (0,542383 – 0,542337)
	=	0,542389 m-1

Ta vrijednost odgovara Ymax1,A u sljedećoj jednadžbi.

Izračunavanje konačne vrijednosti dimljenja (Prilog III., dodatak 1., odjeljak 6.3.3.):

Iz svake krivulje dimljenja, najveća filtrirana k-vrijednosti uzima se za daljnje računanje.

Pretpostavimo sljedeće vrijednosti

Brzina vrtnje	Ymax (m-1)
	Ciklus 1	Ciklus 2	Ciklus 3
A	0,5424	0,5435	0,5587
B	0,5596	0,5400	0,5389
C	0,4912	0,5207	0,5177

Validacija ciklusa (Prilog III., dodatak 1., odjeljak 3.4.)

Prije izračunavanja SV, ciklus se mora validirati izračunavanjem relativnih standardnih odstupanja dimljenja u tri ciklusa za svaku brzinu.

Brzina vrtnje	Srednja vrijednost SV (m-1)	Apsolutno standardno odstupanje (m-1)	Relativno standardno odstupanje (%)
A	0,5482	0,0091	1,7
B	0,5462	0,0116	2,1
C	0,5099	0,0162	3,2

U ovom primjeru, kriterij validacije od 15 % zadovoljen je pri svakoj brzini vrtnje.

Tablica C

Vrijednosti zacrnjenja N, nefiltrirane i filtrirane k-vrijednosti na početku stupnjevane promjene opterećenja

Indeks i [-]	Vrijeme [s]	Zacrnjenje N [%]	Nefiltrirana k-vrijednost [m-1]	Filtrirana k-vrijednost [m-1]
- 2	0,000000	0,000000	0,000000	0,000000
- 1	0,000000	0,000000	0,000000	0,000000
0	0,000000	0,000000	0,000000	0,000000
1	0,006667	0,020000	0,000465	0,000000
2	0,013333	0,020000	0,000465	0,000000
3	0,020000	0,020000	0,000465	0,000000
4	0,026667	0,020000	0,000465	0,000001
5	0,033333	0,020000	0,000465	0,000002
6	0,040000	0,020000	0,000465	0,000002
7	0,046667	0,020000	0,000465	0,000003
8	0,053333	0,020000	0,000465	0,000004
9	0,060000	0,020000	0,000465	0,000005
10	0,066667	0,020000	0,000465	0,000006
11	0,073333	0,020000	0,000465	0,000008
12	0,080000	0,020000	0,000465	0,000009
13	0,086667	0,020000	0,000465	0,000011
14	0,093333	0,020000	0,000465	0,000012
15	0,100000	0,192000	0,004469	0,000014
16	0,106667	0,212000	0,004935	0,000018
17	0,113333	0,212000	0,004935	0,000022
18	0,120000	0,212000	0,004935	0,000028
19	0,126667	0,343000	0,007990	0,000036
20	0,133333	0,566000	0,013200	0,000047
21	0,140000	0,889000	0,020767	0,000061
22	0,146667	0,929000	0,021706	0,000082
23	0,153333	0,929000	0,021706	0,000109
24	0,160000	1,263000	0,029559	0,000143
25	0,166667	1,455000	0,034086	0,000185
26	0,173333	1,697000	0,039804	0,000237
27	0,180000	2,030000	0,047695	0,000301
28	0,186667	2,081000	0,048906	0,000378
29	0,193333	2,081000	0,048906	0,000469
30	0,200000	2,424000	0,057067	0,000573
31	0,206667	2,475000	0,058282	0,000693
32	0,213333	2,475000	0,058282	0,000827
33	0,220000	2,808000	0,066237	0,000977
34	0,226667	3,010000	0,071075	0,001144
35	0,233333	3,253000	0,076909	0,001328
36	0,240000	3,606000	0,085410	0,001533
37	0,246667	3,960000	0,093966	0,001758
38	0,253333	4,455000	0,105983	0,002007
39	0,260000	4,818000	0,114836	0,002283
40	0,266667	5,020000	0,119776	0,002587

Vrijednosti zacrnjenja N, nefiltrirane i filtrirane k-vrijednosti oko Ymax1,A (= vršna vrijednost, prikazana debelo tiskanim brojem)

Indeks i [-]	Vrijeme [s]	Zacrnjenje N [%]	Nefiltrirana k-vrijednost [m-1]	Filtrirana k-vrijednost [m-1]
259	1,726667	17,182000	0,438429	0,538856
260	1,733333	16,949000	0,431896	0,539423
261	1,740000	16,788000	0,427392	0,539936
262	1,746667	16,798000	0,427671	0,540396
263	1,753333	16,788000	0,427392	0,540805
264	1,760000	16,798000	0,427671	0,541163
265	1,766667	16,798000	0,427671	0,541473
266	1,773333	16,788000	0,427392	0,541735
267	1,780000	16,788000	0,427392	0,541951
268	1,786667	16,798000	0,427671	0,542123
269	1,793333	16,798000	0,427671	0,542251
270	1,800000	16,793000	0,427532	0,542337
271	1,806667	16,788000	0,427392	0,542383
272	1,813333	16,783000	0,427252	0,542389
273	1,820000	16,780000	0,427168	0,542357
274	1,826667	16,798000	0,427671	0,542288
275	1,833333	16,778000	0,427112	0,542183
276	1,840000	16,808000	0,427951	0,542043
277	1,846667	16,768000	0,426833	0,541870
278	1,853333	16,010000	0,405750	0,541662
279	1,860000	16,010000	0,405750	0,541418
280	1,866667	16,000000	0,405473	0,541136
281	1,873333	16,010000	0,405750	0,540819
282	1,880000	16,000000	0,405473	0,540466
283	1,886667	16,010000	0,405750	0,540080
284	1,893333	16,394000	0,416406	0,539663
285	1,900000	16,394000	0,416406	0,539216
286	1,906667	16,404000	0,416685	0,538744
287	1,913333	16,394000	0,416406	0,538245
288	1,920000	16,394000	0,416406	0,537722
289	1,926667	16,384000	0,416128	0,537175
290	1,933333	16,010000	0,405750	0,536604
291	1,940000	16,010000	0,405750	0,536009
292	1,946667	16,000000	0,405473	0,535389
293	1,953333	16,010000	0,405750	0,534745
294	1,960000	16,212000	0,411349	0,534079
295	1,966667	16,394000	0,416406	0,533394
296	1,973333	16,394000	0,416406	0,532691
297	1,980000	16,192000	0,410794	0,531971
298	1,986667	16,000000	0,405473	0,531233
299	1,993333	16,000000	0,405473	0,530477
300	2,000000	16,000000	0,405473	0,529704

3.   ETC ISPITIVANJE

3.1.   Plinovite emisije (Dieselov motor)

Pretpostavljaju se sljedeći rezultati ispitivanja za PDP-CVS sustav

Vo (m3/rev)	0,1776
Np (rev)	23 073
PB (kPa)	98,0
p, (kPa)	2,3
T (K)	322,5
Ha (g/kg)	12,8
NOx conce (ppm)	53,7
NOx concd (ppm)	0,4
COconce (ppm)	38,9
COconcd (ppm)	1,0
HCconce (ppm)	9,00
HCconcd (ppm)	3,02
CO2,conce (%)	0,723
Wact (kWh)	62,72

Izračunavanje protoka razrijeđenog ispušnog plina (Prilog III., dodatak 2., odjeljak 4.1.):

Izračun korektcijskog faktora za NOX (Prilog III., dodatak 2., odjeljak 4.2.)

Izračun ispravljenih koncentracija s obzirom na pozadinu (Prilog III., dodatak 2., odjeljak 4.3.1.1.)

Pretpostavlja se dizelsko gorivo sastava C1H1,8

Izračunavanje masenih protoka emisija (Prilog III., dodatak 2., odjeljak 4.3.1.)

Izračunavanje specifičnih emisija (Prilog III., dodatak 2., odjeljak 4.4.)

3.2.   Emisije čestica (Dieselov motor)

Pretpostavljaju se sljedeći rezultati ispitivanja za sustav PDP-CVS s dvostrukim razrjeđivanjem

MTOTW (kg)	4 237,2
Mf,p (mg)	3,030
Mf,b (mg)	0,044
MTOT (kg)	2,159
MSEC (kg)	0,909
Md (mg)	0,341
MDIL (kg)	1,245
DF	18,69
Wact (kWh)	62,72

Izračunavanje masene emisije (Prilog III., dodatak 2., odjeljak 5.1.)

Izračunavanje masene emisije ispravljene s obzirom na pozadinu (Prilog III., dodatak 2., odjeljak 5.1.)

Izračunavanje specifične emisije (Prilog III., dodatak 2., odjeljak 5.2.)

3.3.   Plinovite emisije (motor na stlačeni prirodni plin)

Pretpostavljaju se sljedeći rezultati ispitivanja za sustav PDP-CVS s dvostrukim razrjeđivanjem

MTOTW (kg)	4 237,2
Ha (g/kg)	12,8
NOx conce (ppm)	17,2
NOx concd (ppm)	0,4
COconce (ppm)	44,3
COconcd (ppm)	1,0
HCconce (ppm)	27,0
HCconcd (ppm)	3,02
CH4 conce (ppm)	18,0
CH4 concd (ppm)	1,7
CO2,conce (%)	0,723
Wact (kWh)	62,72

Izračunavanje korekcijskog faktora za NOX (Prilog III., dodatak 2., odjeljak 4.2.)

Izračun koncentracije NMHC (Prilog III., dodatak 2., odjeljak 4.3.1.)

(a)

GC metoda

(b)	NMC metoda Pretpostavlja se učinkovitost metana od 0,04 i učinkovitost etana od 0,98 (vidjeti Prilog III., dodatak 5., odjeljak 1.8.4.)

Izračunavanje ispravljenih koncentracija s obzirom na pozadinu (Prilog III., dodatak 2., odjeljak 4.3.1.1.)

Uz pretpostavku referentnog goriva G20 (100 % metan) sastava C1H4:

Kod NMHC, koncentracija pozadineje razlika između HCconcd i CH4concd

Izračun masenih protoka emisija (Prilog III., dodatak 2., odjeljak 4.3.1.):

Izračunavanje specifičnih emisija (Prilog III., dodatak 2., odjeljak 4.4.):

4.   FAKTOR λ-POMAKA (Sλ)

4.1.   Izračunavanje faktora λ-pomaka (Sλ)  (1)

gdje je:

Sλ	=	faktor λ-pomaka;
inert%	=	udio obujma u % inertnih plinova u gorivu (npr. N2, CO2, He itd.);
O2 *	=	udio obujma u % izvornog kisika u gorivu;
n i m	=	odnose se na prosječni sastav CnHm koji predstavlja ugljikohidrate u gorivu, npr.:

gdje je:

CH4	=	udio obujma u % metana u gorivu;
C2	=	udio obujma u % svih C2 ugljikohidrata (npr. C2H6, C2H4 itd.) u gorivu;
C3	=	udio obujma u % volumena svih C3 ugljikovodika (npr. C3H8, C3H6 itd.) u gorivu;
C4	=	udio obujma u % volumena svih C4 ugljikovodika (npr. C4H10, C4H8 itd.) u gorivu;
C5	=	udio obujma u % svih C5 ugljikovodika (npr. C5H12, C5H10 itd.) u gorivu;
diluent	=	udio obujma u % plinova za razrijeđivanje u gorivu (npr.O2*, N2, CO2, He itd.).

4.2.   Primjeri izračunavanja faktora λ-pomaka Sλ

Primjer 1.:

G25: CH4 = 86 %, N2 = 14 % (obujamski)

Primjer 2.:

GR: CH4 = 87 %, C2H6 = 13 % (po obujamski)

Primjer 3.:

SAD: CH4 = 89 %, C2H6 = 4,5 %, C3H8 = 2,3 %, C6H14 = 0,2 %, O2 = 0,6 %, N2 = 4 %

---

(1)  Stehiometrijski omjer zraka i goriva kod automobilskih goriva – SAE J1829, lipanj 1987. John B. Heywood, Osnove motora s unutrašnjim izgaranjem, McGraw-Hill, 1988., poglavlje 3.4. „Stehiometrijsko izgaranje” (str. 68. do 72.).

---

PRILOG VIII.

SPECIFIČNI TEHNIČKI ZAHTJEVI ZA DIESELOVE MOTORE NA ETANOL

U slučaju Dieselovih motora na etanol, za postupke ispitivanja definirane u Prilogu III. ovoj Direktivi primjenjuju se sljedeće specifične izmjene odgovarajućih točaka, jednadžbi i faktora.

U PRILOGU III., DODATAK 1.:

4.2.   Korekcija iz suhog stanja u vlažno

4.3.   Korekcija NOX za vlažnost i temperaturu

gdje je,

A	=	0,181 GFUEL/GAIRD – 0,0266
B	=	– 0,123 GFUEL/GAIRD + 0,00954
Ta	=	temperatura zraka, K
Ha	=	vlažnost ulaznog zraka, g vode po kg suhog zraka

4.4.   Izračunavanje masenih protoka emisije

Maseni protok emisije (g/h) za svaku ispitnu fazu izračunava se na sljedeći način, pretpostavljajući da je gustoća ispušnog plina 1,272 kg/m3 na 273 K (0 °C) i 101,3 kPa:

gdje su

NOx conc, COconc, HCconc  (1) prosječne koncentracije (ppm) u nerazrijeđenom ispušnom plinu, kako su određene u odjeljku 4.1.

Ako se, po izboru, plinovite emisije određuju s pomoću sustava za razrjeđivanje punog protoka, primjenjuju se sljedeće jednadžbe:

gdje su:

NOx conc, COconc, HCconc (1) prosječne koncentracije (ppm), korigirane u odnosu na pozadinu, za svaku ispitnu fazu, u razrijeđenom ispušnom plinu, kako su određene u Prilogu III., dodatku 2., odjeljak 4.3.1.1.

U PRILOGU III., DODATAK 2.:

Odjeljci 3.1., 3.4., 3.8.3. i 5. iz Dodatka 2. ne primjenjuju se samo na za Dieselove motore. One se također primjenjuju na Dieselove motore na etanol.

4.2.

Uvjeti za obavljanje ispitivanja moraju se podesiti tako da temperatura zraka i vlažnost, izmjerene na ulazu u motor, odgovaraju normiranim uvjetima za vrijeme ispitivanja. Normirana vrijednost mora biti 6 ± 0,5 g vode po kg suhog zraka pri temperaturi od 298 ± 3 K. Unutar tih granica ne smiju se vršiti daljnje korekcije NOX. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, ispitivanje nije valjano.

4.3.   Izračun masenog protoka emisije

4.3.1.   Sustavi sa stalnim masenim protokom

Za sustave s izmjenjivačem topline, masa onečišćivača (g/ispitivanju) određuje se iz sljedećih jednadžbi:

gdje su,

NOx conc, COconc, HCconc  (2) NMHCconc= prosječne pozadinske koncentracije, ispravljene u odnosu na pozadinu, tijekom cijelog ciklusa, dobivene integracijom (obvezno za NOx i HC) ili mjerenjem vreća za uzimanje uzoraka, u ppm;

MTOTW= ukupna masa razrijeđenog ispušnog plina tijekom cijelog ciklusa na način određen u točki 4.1., u kg.

4.3.1.1.   Određivanje koncentracija korigiranih u odnosu na pozadinu

Prosječna pozadinska koncentracija plinovitih onečišćivača u zraku za razrjeđivanje mora se oduzeti se od izmjerenih koncentracija kako bi se dobila neto koncentracija onečišćivača. Prosječne vrijednosti pozadinske koncentracije mogu se odrediti metodom mjerenja s vrećom za uzimanje uzoraka ili stalnim mjerenjem s integracijom. Koristi se sljedeća formula.

gdje je,

conc	=	koncentracija odgovarajućeg onečišćivača u razrijeđenom ispušnom plinu, ispravljena za iznos određenog onečišćivača koji se nalazi u zraku za razrjeđivanje, u ppm;
conce	=	koncentracija odgovarajućeg onečišćivača izmjerena u razrijeđenom ispušnom plinu, u ppm;
concd	=	koncentracija odgovarajućeg onečišćivača izmjerena u zraku za razrjeđivanje, u ppm;
DF	=	faktor razrjeđivanja.

Faktor razrjeđivanja izračunava se na sljedeći način:

gdje je,

CO2conce	=	koncentracija CO2 u razrijeđenom ispušnom plinu, u % vol
HCconce	=	koncentracija HC u razrijeđenom ispušnom plinu, u ppm C1
COconce	=	koncentracija CO u razrijeđenom ispušnom plinu, u ppm
Fs	=	stehiometrijski faktor

Koncentracije izmjerene na suhoj osnovi moraju se pretvoriti u vrijednosti na vlažnoj osnovi u skladu s Prilogom III., dodatkom 1., odjeljak 4.2.

Stehiometrijski faktor se, za opći sastav goriva CΗαΟβΝγ, izračunava na sljedeći način:

Kao drugu mogućnost, ako sastav goriva nije poznat, mogu se koristiti sljedeći stehiometrijski faktori:

Fs (Etanol) = 12,3

4.3.2.   Sustavi s kompenzacijom protoka

Za sustave bez izmjenjivača topline, masa onečišćivača (g/ispitivanju) određuje se izračunavanjem trenutačne masene emisije i integriranjem trenutačnih vrijednosti tijekom cijelog ciklusa. Također, korekcija u odnosu na pozadinu primjenjuje se izravno na trenutačnu vrijednost koncentracije. Moraju se primjenjivati se sljedeće jednadžbe:

u kojima je,

conce	=	koncentracija odgovarajućeg onečišćivača izmjerena u razrijeđenom ispušnom plinu, u ppm;
concd	=	koncentracija odgovarajućeg onečišćivača izmjerena u zraku za razrjeđivanje, u ppm;
MTOTW,i	=	trenutačna masa razrijeđenog ispušnog plina (vidjeti odjeljak 4.1.), u kg;
MTOTW	=	ukupna masa razrijeđenog ispušnog plina tijekom trajanja ciklusa (vidjeti odjeljak 4.1.), u kg;
DF	=	faktor razrjeđivanja, kako je određen u odjeljku 4.3.1.1.

4.4.   Izračunavanje specifičnih emisija

Emisije (g/kWh) se izračunavaju za sve pojedinačne sastavne dijelove na sljedeći način:

gdje je,

Wact

=

stvarni radni ciklus određen u odjeljku 3.9.2., u kWh.

---

(1)  Na osnovi kvivalenta C1.

(2)  Na osnovi ekvivalenta C1.

---

PRILOG IX.

VREMENSKA OGRANIČENJA ZA PRENOŠENJE DIREKTIVA STAVLJENIH IZVAN SNAGE U NACIONALNO ZAKONODAVSTVO

na koja se upućuje u članku 10.

Dio A

Direktive stavljene izvan snage

Direktive	Službeni list
Direktiva 88/77/EEZ	L 36, 9.2.1988., str. 33.
Direktiva 91/542/EEZ	L 295, 25.10.1991., str. 1.
Direktiva 96/1/EZ	L 40, 17.2.1996., str. 1.
Direktiva 1999/96/EZ	L 44, 16.2.2000., str. 1.
Direktiva 2001/27/EZ	L 107, 18.4.2001., str. 10.

Dio B

Vremenski rokovi za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo

Direktive	Rokovi za prenošenje	Datum primjene
Direktiva 88/77/EEZ	1. srpnja 1988.
Direktiva 91/542/EEZ	1. siječnja 1992.
Direktiva 96/1/EZ	1. srpnja 1996.
Direktiva 1999/96/EZ	1. srpnja 2000.
Direktiva 2001/27/EZ	1. listopada 2001.	1. listopada 2001.

---

PRILOG X.

KORELACIJSKA TABLICA

(na koja se upućuje u drugom stavku članka 10.)

Direktiva 88/77/EEZ	Direktiva 91/542/EEZ	Direktiva 1999/96/EZ	Direktiva 2001/27/EZ	Ova Direktiva
Članak 1.	—		—	Članak 1.
Članak 2., stavak 1.	Članak 2., stavak 1.	Članak 2., stavak 1.	Članak 2., stavak 1.	Članak 2., stavak 4.
Članak 2., stavak 2.	Članak 2., stavak 2.	Članak 2., stavak 2.	Članak 2., stavak 2.	Članak 2., stavak 1.
—	Članak 2., stavak 3.	—	—	—
Članak 2., stavak 3.	—	—	—	—
Članak 2., stavak 4.	Članak 2., stavak 4.	Članak 2., stavak 3.	Članak 2., stavak 3.	Članak 2., stavak 2.
—	—	—	Članak 2., stavak 4.	Članak 2., stavak 3.
—	—	—	Članak 2., stavak 5.	—
—	—	Članak 2., stavak 4.	—	Članak 2., stavak 5.
—	—	Članak 2., stavak 5.	—	Članak 2., stavak 6.
—	—	Članak 2., stavak 6.	—	Članak 2., stavak 7.
—	—	Članak 2., stavak 7.	—	Članak 2., stavak 8.
—	—	Članak 2., stavak 8.	—	Članak 2., stavak 9.
Članak 3.	—	—	—	—
—	—	Članak 5. i 6.	—	Članak 3.
—	—	Članak 4.	—	Članak 4.
—	Članak 3., stavak 1.	Članak 3., stavak 1.	—	Članak 6., stavak 1.
—	Članak 3., stavak 1., odjeljak a	Članak 3., stavak 1., odjeljak a	—	Članak 6., stavak 2.
—	Članak 3., stavak 1., odjeljak b	Članak 3., stavak 1., odjeljak b	—	Članak 6., stavak 3.
—	Članak 3., stavak 2.	Članak 3., stavak 2.	—	Članak 6., stavak 4.
—	Članak 3., stavak 3.	Članak 3., stavak 3.	—	Članak 6., stavak 5.
Članak 4.	—	—	—	Članak 7.
Članak 6.	Članak 5. i 6.	Članak 7.	—	Članak 8.
Članak 5.	Članak 4.	Članak 8.	Članak 3.	Članak 9.
—	—	—	—	Članak 10.
—	—	Članak 9.	Članak 4.	Članak 11.
Članak 7.	Članak 7.	Članak 10.	Članak 5.	Članak 12.
Prilozi I. do VII.	—	—	—	Prilozi I. do VII.
—	—	—	Prilog VIII.	Prilog VIII.
—	—	—	—	Prilog IX.
—	—	—	—	Prilog X.

---