13/Sv. 2

HR

Službeni list Europske unije

76

---

31995L0054

---

L 266/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

DIREKTIVA KOMISIJE 95/54/EZ

od 31. listopada 1995.

o prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 72/245/EEZ o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na smanjenje smetnji u radiofrekvencijskom području uzrokovanih radom automobilskih motora sa svjećicama te o izmjeni Direktive 70/156/EEZ o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (1), kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 93/81/EEZ (2), a posebno njezin članak 13. stavak 2.,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 72/245/EEZ od 20. lipnja 1972. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na smanjenje smetnji u radiofrekvencijskom području uzrokovanih radom automobilskih motora sa svjećicama (3), kako je izmijenjena Direktivom Komisije 89/491/EEZ (4), a posebno njezin članak 4.,

budući da je Direktiva 72/245/EEZ jedna od posebnih direktiva o postupku EEZ homologacije tipa koji se utvrdio sukladno Direktivi 70/156/EEZ; budući da se stoga odredbe Direktive 70/156/EEZ u vezi sa sustavima, sastavnim dijelovima i zasebnim tehničkim jedinicama vozila primjenjuju na ovu Direktivu;

budući da je posebno člankom 3. stavkom 4. i člankom 4. stavkom 3. Direktive 70/156/EEZ propisano da je svakoj posebnoj direktivi potrebno priložiti opisni dokument koji sadrži sve potrebne stavke iz Priloga I. toj Direktivi, kao i certifikat o homologaciji tipa temeljem njezinog Priloga VI., radi računalne obrade homologacije tipa;

budući da je Direktiva 72/245/EEZ sadržavala početne mjere za postizanje osnovne elektromagnetne kompatibilnosti s obzirom na radiofrekvencijske smetnje, no otada je zahvaljujući tehničkome napretku povećana složenost i raznolikost električnih i elektroničkih uređaja;

budući da su, s obzirom na sve veću brigu oko tehničkog razvoja električnih i elektroničkih uređaja te potrebu postizanja opće kompatibilnosti različitih električnih i elektroničkih uređaja, Direktivom Vijeća 89/336/EEZ (5), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 93/68/EEZ (6), utvrđene opće odredbe o elektromagnetnoj kompatibilnosti svih proizvoda;

budući da je Direktivom 89/336/EEZ utvrđeno pravilo da se, u mjeri u kojoj se usklade sigurnosni zahtjevi iz te Direktive, njezine opće odredbe ne primjenjuju ili se prestaju primjenjivati na uređaje obuhvaćene posebnim direktivama;

budući da je u području vozila, njihovih sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica potrebno predvidjeti posebnu direktivu u okviru sustava europske homologacije tipa kojom bi se utvrdili usklađeni tehnički zahtjevi za homologacije koje dodjeljuju imenovana nacionalna tijela;

budući da Direktiva 72/245/EEZ treba postati takvom posebnom direktivom;

budući da se u drugim direktivama koje se odnose na vozila, njihove sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, u okviru Direktive 70/156/EEZ, poziva na elektromagnetnu kompatibilnost;

budući da od 1. siječnja 1996. tehnički zahtjevi u vezi s radiofrekvencijskim smetnjama (elektromagnetnom kompatibilnosti) vozila, njihovih sastavnih dijelova i sustava trebaju biti uređeni isključivo Direktivom 72/245/EEZ;

budući da je potrebno izmijeniti Direktivu 70/156/EEZ kako bi se uzelo u obzir proširenje područja primjene Direktive 72/245/EEZ na sve kategorije vozila;

budući da je, radi razlikovanja motora s paljenjem na svjećice od motora s kompresijskim paljenjem, potrebno pozivanje na Direktivu Vijeća 72/306/EEZ (7), kako je izmijenjena Direktivom 89/491/EEZ;

budući da su mjere utvrđene ovom Direktivom sukladne mišljenju Odbora za prilagodbu tehničkom napretku koji se uspostavio Direktivom 70/156/EEZ,

DONIJELA JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 72/245/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.	Naslov Direktive zamjenjuje se sljedećim: „Direktiva Vijeća 72/245/EEZ od 20. lipnja 1972. o radiofrekvencijskim smetnjama (elektromagnetnoj kompatibilnosti) vozila”;

2.	Članak 1. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 1. U smislu ove Direktive „vozilo” znači sva vozila kako su definirana Direktivom 70/156/EEZ.”;

3.	Članak 2. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 2. Nijedna država članica ne smije odbiti dodjelu EEZ homologacije ni nacionalne homologacije tipa vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice iz razloga povezanih s elektromagnetnom kompatibilnosti ako su ispunjeni zahtjevi iz ove Direktive.”;

4.

Članak 3. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 3. 1.   Ova je Direktiva „posebna direktiva” u smislu članka 2. stavka 2. Direktive Vijeća 89/336/EEZ (8) i stupa na snagu od 1. siječnja 1996. 2.   Vozila, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice odobrene u skladu s ovom Direktivom smatraju se sukladnima s odredbama drugih direktiva navedenih u Prilogu IV. Direktivi Vijeća 92/53/EEZ (9), a koje se odnose na elektromagnetnu kompatibilnost. (8)  SL L 139, 23.5.1989., str. 19." (9)  SL L 225, 10.8.1992., str. 1.”;"

5.	Prilozi se zamjenjuju Prilogom ovoj Direktivi.

Članak 2.

1.   Od 1. prosinca 1995. države članice ne smiju iz razloga povezanih s elektromagnetnom kompatibilnosti:

—	odbiti dodjelu EEZ homologacije tipa ni nacionalne homologacije tipa za bilo koji tip vozila,

—	odbiti dodjelu EEZ homologacije tipa sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice za bilo koji tip sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice, ni

—	zabraniti registraciju, prodaju ili početak uporabe vozila,

—	zabraniti prodaju ili uporabu sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica,

ako vozila, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice ispunjavaju zahtjeve iz Direktive 72/245/EEZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom.

2.   Od 1. siječnja 1996. države članice:

—	više neće dodjeljivati EEZ homologacije tipa vozila, EEZ homologacije tipa sastavnog dijela ili EEZ homologacije tipa zasebne tehničke jedinice, i

—	mogu odbiti dodjelu nacionalne homologacije,

za bilo koji tip vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice iz razloga povezanih s elektromagnetnom kompatibilnosti ako nisu ispunjeni zahtjevi iz Direktive 72/245/EEZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom.

3.   Stavak 2. ne odnosi se na tipove vozila homologirane prije 1. siječnja 1996. u skladu s Direktivom 72/306/EEZ, kao ni na naknadna produljenja tih homologacija.

4.   Od 1. listopada 2002. države članice:

—	smatraju da potvrde o sukladnosti priložene uz nova vozila u skladu s odredbama Direktive 70/156/EEZ više nisu valjane u smislu članka 7. stavka 1. te Direktive,

—	mogu odbiti registraciju, prodaju ili početak uporabe novih vozila bez priložene potvrde o sukladnosti u skladu s Direktivom 70/156/EEZ, i

—	mogu odbiti prodaju i početak uporabe novih električnih/elektroničkih podsklopova kao sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica,

ako nisu ispunjeni zahtjevi iz ove Direktive.

5.   Od 1. listopada 2002. zahtjevi iz Direktive 72/245/EEZ u vezi s električnim/elektroničkim podsklopovima kao sastavnim dijelovima ili zasebnim tehničkim jedinicama, kako je izmijenjena ovom Direktivom, primjenjuju se u smislu članka 7. stavka 2. Direktive 70/156/EEZ.

6.   Neovisno o stavcima 2. i 5., a u vezi sa zamjenskim dijelovima, države članice i dalje dodjeljuju EEZ homologacije tipa te dopuštaju prodaju i početak uporabe sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za upotrebu na tipovima vozila koji su homologirani prije 1. siječnja 1996. u skladu s Direktivom 72/245/EEZ ili Direktivom 72/306/EEZ te, prema potrebi, dodjeljuju naknadna produljenja tih homologacija.

Članak 3.

Točka br. 10. dijela I. Priloga IV. Direktivi 70/156/EEZ izmjenjuje se na način da uključuje „X” u svim stupcima pod naslovom „Primjenjuje se za kategoriju vozila” za kategoriju vozila 0.

Članak 4.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom prije 1. prosinca 1995. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donesu te mjere, te mjere pri njihovoj službenoj objavi sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 5.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 6.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1.

(2)  SL L 264, 23.10.1993., str. 49.

(3)  SL L 152, 6.7.1972., str. 15.

(4)  SL L 238, 15.8.1989., str. 43.

(5)  SL L 139, 23.5.1989., str. 19.

(6)  SL L 220, 30.8.1993., str. 1.

(7)  SL L 190, 20.8.1972., str. 1.

---

POPIS PRILOGA

PRILOG I.

Zahtjevi koje moraju ispuniti vozila i električni/elektronički podsklopovi koji se ugrađuju u vozilo

PRILOG II.A

Obrazac opisnog dokumenta za EEZ homologaciju tipa vozila s obzirom na elektromagnetnu kompatibilnost

PRILOG II.B

Obrazac opisnog dokumenta za EEZ homologaciju tipa električnoga/elektroničkog podsklopa s obzirom na elektromagnetnu kompatibilnost

PRILOG III.A

Obrazac: EEZ certifikat o homologaciji tipa (vozilo)

PRILOG III.B

Obrazac: EEZ certifikat o homologaciji tipa (električni/elektronički podsklop)

PRILOG IV.

Metoda mjerenja širokopojasnih elektromagnetnih zračenja vozila

PRILOG V.

Metoda mjerenja uskopojasnih elektromagnetnih zračenja vozila

PRILOG VI.

Metoda ispitivanja otpornosti vozila na elektromagnetna zračenja

PRILOG VII.

Metoda mjerenja širokopojasnih elektromagnetnih zračenja električnih/elektroničkih podsklopova

PRILOG VIII.

Metoda mjerenja uskopojasnih elektromagnetnih zračenja električnih/elektroničkih podsklopova

PRILOG IX.

Metoda (metode) ispitivanja otpornosti električnih/elektroničkih podsklopova na elektromagnetna zračenja

PRILOG I.

ZAHTJEVI KOJE MORAJU ISPUNITI VOZILA I ELEKTRIČNI/ELEKTRONIČKI PODSKLOPOVI KOJI SE UGRAĐUJU U VOZILO

1.   Područje primjene

1.1.   Ova se Direktiva odnosi na elektromagnetnu kompatibilnost vozila iz članka 1., koja su vozila ili priključna vozila (u daljnjem tekstu vozilo/vozila) kako ih je dostavio proizvođač vozila, te na sastavne dijelove ili zasebne tehničke jedinice namijenjene za ugradnju u vozila.

2.   Definicije

2.1.   U smislu ove Direktive:

2.1.1.   „Elektromagnetna kompatibilnost” znači mogućnost vozila, sastavnog dijela (sastavnih dijelova) ili zasebne tehničke jedinice (zasebnih tehničkih jedinica) da djeluju zadovoljavajuće u svojemu elektromagnetnome okruženju, a da ne uzrokuje nesnošljive elektromagnetne smetnje bilo čemu u tome okruženju.

2.1.2.   „Elektromagnetna smetnja” znači svaka elektromagnetna pojava koja može umanjiti radne značajke vozila, sastavnog dijela (sastavnih dijelova) ili zasebne tehničke jedinice (zasebnih tehničkih jedinica). To može biti elektromagnetni šum, neželjeni signal ili smetnja u mediju širenja vala.

2.1.3.   „Otpornost na elektromagnetne smetnje” znači mogućnost vozila, sastavnog dijela (sastavnih dijelova) ili zasebne tehničke jedinice (zasebnih tehničkih jedinica) da rade propisno bez umanjenja radnih značajki i u prisutnosti određenih elektromagnetnih smetnji.

2.1.4.   „Elektromagnetno okruženje” znači ukupnost elektromagnetnih pojava koje postoje na danoj lokaciji.

2.1.5.   „Referentno ograničenje” znači nazivna razina na koju se pozivaju granične vrijednosti homologacije tipa i sukladnosti proizvodnje.

2.1.6.   „Referentna antena” za frekvencijski pojas od 20 do 80 MHz znači skraćeni simetrični dipol, tj. rezonantni poluvalni dipol pri 80 MHz, a za frekvencijski pojas iznad 80 MHz označava simetrični rezonantni poluvalni dipol ugođen na frekvenciju na kojoj se mjeri.

2.1.7.   „Širokopojasno zračenje” znači zračenje čija je širina pojasa veća od one koju mjeri određeni mjerni uređaj ili prijamnik.

2.1.8.   „Uskopojasno zračenje” znači zračenje čija je širina pojasa manja od one koju mjeri određeni mjerni uređaj ili prijamnik.

2.1.9.   „Električni/elektronički sustav” znači električni (električne) i/ili elektronički (elektroničke) uređaj(e) ili skupinu (skupine) uređaja zajedno s pridruženim električnim priključcima koji su dio vozila, ali koji se ne homologiraju odvojeno od vozila.

2.1.10.   „Električni/elektronički podsklop” (ESA) znači električni i/ili elektronički uređaj ili skupinu(-e) uređaja koji su zajedno s pridruženim električnim priključcima i kabelskim snopom namijenjeni ugradnji u vozilo te za jednu specijaliziranu funkciju ili više njih. Električni/elektronički podsklop može se homologirati na zahtjev proizvođača kao „sastavni dio” ili kao „zasebna tehnička jedinica” (STU) (vidjeti Direktivu 70/156/EEZ, članak 2.).

2.1.11.   „Tip vozila” s obzirom na elektromagnetnu kompatibilnost znači vozila koja se bitno ne razlikuju s obzirom na sljedeće:

2.1.11.1.   ukupnu veličinu i oblik motornog prostora;

2.1.11.2.   opći razmještaj električnih i/ili elektroničkih sastavnih dijelova i kabelskog snopa;

2.1.11.3.   osnovni materijal od kojega je napravljena karoserija ili vanjska oplata vozila, ako je primjenjivo (primjerice, vanjska oplata karoserije od čelika, aluminija ili od staklenih vlakana). Postojanje ploha od različitih materijala ne mijenja tip vozila, pod uvjetom da je osnovni materijal karoserije nepromijenjen. Takva se odstupanja, međutim, moraju prijaviti.

2.1.12.   „Tip električnoga/elektroničkog podsklopa” s obzirom na elektromagnetnu kompatibilnost obuhvaća električne/elektroničke podsklopove koji se ne razlikuju u bitnim značajkama kao što su:

2.1.12.1.   funkcija koju vrše električni/elektronički podsklopovi;

2.1.12.2.   opći razmještaj električnih i/ili elektroničkih sastavnih dijelova, ako je primjenjivo.

3.   Zahtjev za EEZ homologaciju tipa

3.1.   Homologacija tipa vozila

3.1.1.   Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na njegovu elektromagnetnu kompatibilnost u skladu s člankom 3. stavkom 4. Direktive 70/156/EEZ podnosi proizvođač vozila.

3.1.2.   Obrazac opisnog dokumenta nalazi se u Prilogu II.A.

3.1.3.   Proizvođač vozila sastavlja program s opisom svih projektiranih kombinacija odnosnih električnih/elektroničkih sustava vozila ili električnih/elektroničkih podsklopova, vrsta karoserije (1), varijacija materijala karoserije (1), općega razmještaja kabelskog snopa, inačica motora, verzija s upravljačem na lijevoj/desnoj strani i verzija razmaka osovine. Bitni električni/elektronički sustavi ili električni/elektronički podsklopovi jesu oni koji mogu proizvesti znatno širokopojasno ili uskopojasno zračenje i/ili oni koji su uključeni u vozačevo izravno upravljanje vozilom (vidjeti točku 6.4.2.3. ovog Priloga).

3.1.4.   Iz tog se programa odabire reprezentativno vozilo radi ispitivanja uz uzajamnu suglasnost proizvođača i nadležnog tijela. To vozilo predstavlja tip vozila (vidjeti Dodatak 1. Prilogu II.A). Izbor vozila temelji se na električnim/elektroničkim sustavima koje je ponudio proizvođač. Može se odabrati još jedno vozilo iz tog programa radi ispitivanja ako se u dogovoru između proizvođača i nadležnog tijela zaključi da su uključeni različiti električni/elektronički sustavi koji bi mogli znatno utjecati na elektromagnetnu kompatibilnost vozila u odnosu na prvo reprezentativno vozilo.

3.1.5.   Izbor vozila u skladu s točkom 3.1.4. ograničen je na kombinacije električnih/elektroničkih sustava vozila koje su namijenjene stvarnoj proizvodnji.

3.1.6.   Proizvođač može dopuniti zahtjev izvještajem o provedenim ispitivanjima. Tijelo za homologaciju može upotrijebiti sve na taj način zaprimljene podatke radi sastavljanja certifikata o homologaciji tipa.

3.1.7.   Ako tehnička služba odgovorna za homologacijska ispitivanja sama obavlja ispitivanje, potrebno je osigurati reprezentativno vozilo za tip koji treba homologirati u skladu s točkom 3.1.4.

3.2.   Homologacija tipa električnih/elektroničkih podsklopova

3.2.1.   Zahtjev za homologaciju tipa električnih/elektroničkih podsklopa s obzirom na njegovu elektromagnetnu kompatibilnost u skladu s člankom 3. stavkom 4. Direktive 70/156/EEZ podnosi proizvođač vozila ili proizvođač električnih/elektroničkih podsklopova.

3.2.2.   Obrazac opisnog dokumenta nalazi se u Prilogu II.B.

3.2.3.   Proizvođač može dopuniti zahtjev izvještajem o provedenim ispitivanjima. Tijelo za homologaciju može upotrijebiti sve na taj način zaprimljene podatke radi sastavljanja certifikata o homologaciji tipa.

3.2.4.   Ako tehnička služba odgovorna za homologacijska ispitivanja sama obavlja ispitivanje, potrebno je osigurati reprezentativni uzorak sustava električnih/elektroničkih podsklopova tipa koji treba homologirati, prema potrebi nakon rasprave s proizvođačem o npr. mogućim promjenama razmještaja, broja sastavnih dijelova, broja senzora. Ako to smatra potrebnim, tehnička služba može odabrati dodatni uzorak.

3.2.5.   Uzorak (uzorci) mora(ju) biti jasno i neizbrisivo označen(i) trgovačkim nazivom proizvođača ili oznakom marke i tipa.

3.2.6.   Prema potrebi moraju se naznačiti sva ograničenja uporabe. Svako takvo ograničenje treba navesti u Prilozima II.B i/ili III.B.

4.   Homologacija tipa

4.1.   Postupci homologacije tipa

4.1.1.   Homologacija tipa vozila

Proizvođač vozila može slobodno odabrati jedan od sljedećih mogućih postupaka za homologaciju tipa vozila.

4.1.1.1.   Homologacija potpunog vozila

Potpuno se vozilo može homologirati izravno temeljem odredbi iz točke 6. ovog Priloga. Ako proizvođač vozila odabere tu mogućnost, nije potrebno zasebno ispitivanje električnih/elektroničkih sustava ili električnih/elektroničkih podsklopova.

4.1.1.2.   Homologacija tipa vozila ispitivanjem pojedinih električnih/elektroničkih podsklopova

Proizvođač vozila može dobiti homologaciju za vozilo ako tijelu za homologaciju dokaže da su se svi bitni (vidjeti točku 3.1.3. ovog Priloga) električni/elektronički sustavi ili električni/elektronički podsklopovi pojedinačno homologirali u skladu s ovom Direktivom te da su ugrađeni u skladu sa svim uvjetima propisanima ovom Direktivom.

4.1.1.3.   Proizvođač, ako želi, može dobiti homologaciju sukladnu ovoj Direktivi ako vozilo nema opremu tipa koja podliježe ispitivanjima otpornosti na smetnje ili zračenja. Takvo vozilo ne smije imati sustave utvrđene točkom 3.1.3. (otpornost na smetnje), ni opremu za paljenje na svjećice. Takve homologacije ne zahtijevaju ispitivanje.

4.1.2.   Homologacija tipa električnih/elektroničkih podsklopova

Homologacija tipa može se dodijeliti za električni/elektronički podsklop namijenjen ugradnji u bilo koji tip vozila ili u posebni tip ili tipove vozila koje zahtijeva proizvođač. Električni/elektronički podsklopovi uključeni u izravno upravljanje vozilima obično dobivaju homologaciju tipa u suradnji s proizvođačem vozila.

4.2.   Dodjeljivanje homologacije tipa

4.2.1.   Vozilo

4.2.1.1.   Ako reprezentativno vozilo ispunjava zahtjeve iz ove Direktive, EEZ homologacija tipa dodjeljuje se u skladu s člankom 4. stavkom 3. i, prema potrebi, člankom 4. stavkom 4. Direktive 70/156/EEZ.

4.2.1.2.   Obrazac certifikata o EEZ homologaciji tipa dan je u Prilogu III.A.

4.2.2.   Električni/elektronički podsklop

4.2.2.1.   Ako reprezentativni sustav(i) električnih/elektroničkih podsklopova ispunjava(ju) zahtjeve iz ove Direktive, EEZ homologacija tipa dodjeljuje se u skladu s člankom 4. stavkom 3. i, prema potrebi, člankom 4. stavkom 4. Direktive 70/156/EEZ.

4.2.2.2.   Obrazac EEZ certifikata o homologaciji tipa nalazi se u Prilogu III.B.

4.2.3.   Za sastavljanje certifikata iz točaka 4.2.1.2. ili 4.2.2.2., nadležno tijelo države članice koje dodjeljuje homologaciju može upotrijebiti izvještaj odobrenog ili priznatog laboratorija ili koji je u skladu s odredbama ove Direktive.

4.3.   Izmjene homologacija

4.3.1.   U slučaju izmjena homologacija dodijeljenih sukladno ovoj Direktivi, primjenjuju se odredbe članka 5. Direktive 70/156/EEZ.

4.3.2.   Izmjene homologacija tipa vozila radi dodavanja ili zamjene električnih/elektroničkih podsklopova

4.3.2.1.   Ako proizvođač vozila koji je dobio homologaciju za potpuno vozilo želi ugraditi dodatni ili zamjenski električni/elektronički sustav ili električni/elektronički podsklop koji je već homologiran sukladno ovoj Direktivi te koji će se ugraditi u skladu sa svim uvjetima propisanima ovom Direktivom, homologacija se vozila može izmijeniti bez daljnjega ispitivanja. Dodatni ili zamjenski električni/elektronički sustav ili električni/elektronički podsklop smatrat će se dijelom vozila u smislu sukladnosti proizvodnje.

4.3.2.2.   Ako dodatni ili zamjenski dio ili dijelovi nisu homologirani sukladno ovoj Direktivi te ako se ocijeni da je potrebno njihovo ispitivanje, smatrat će se da je vozilo u cijelosti sukladno ako se može dokazati da novi ili izmijenjeni dio (dijelovi) ispunjava(ju) odgovarajuće zahtjeve iz točke 6. ili ako se usporednim ispitivanjem može dokazati da nije vjerojatno da će novi dio narušiti sukladnost tipa vozila.

4.3.2.3.   Ako proizvođač vozila dodaje homologiranome vozilu uobičajenu kućansku ili poslovnu opremu, osim opreme za mobilnu komunikaciju (2) koja je sukladna Direktivi 89/336/EEZ, i ako se takva oprema ugrađuje, zamjenjuje ili uklanja u skladu s preporukama proizvođača opreme i vozila, to ne poništava homologaciju vozila. Time se ne sprječava proizvođače vozila da ugrađuju komunikacijsku opremu prema odgovarajućim uputama za ugradnju koje je izradio proizvođač vozila i/ili proizvođač/proizvođači te komunikacijske opreme. Proizvođač vozila treba osigurati dokaz (ako to zahtijeva tijelo nadležno za ispitivanje) da takvi odašiljači nemaju negativni učinak na radne značajke vozila. To može biti izjava da su razine snage i ugradnja takvi da se razinama otpornosti na smetnje iz ove Direktive osigurava dovoljna zaštita pri samome odašiljanju, tj. ne obuhvaćajući odašiljanje u sklopu ispitivanja utvrđenih u točki 6. Ovom se Direktivom ne dopušta uporaba komunikacijskog odašiljača ako se na takvu opremu ili njezinu uporabu primjenjuju drugi zahtjevi. Proizvođač vozila može odbiti ugradnju u vozilo uobičajene kućanske ili poslovne opreme koja je sukladna Direktivi 89/336/EEZ.

5.   Označivanje

5.1.   Svi električni/elektronički podsklopovi sukladni tipu koji se homologirao u skladu s ovom Direktivom moraju nositi oznaku EEZ homologacije tipa.

5.2.   Ta se oznaka sastoji od pravokutnika u kojemu je slovo „e”, iza kojega slijedi razlikovni broj ili slova države članice koja je dodijelila homologaciju tipa:

1	Njemačka
2	Francuska
3	Italija
4	Nizozemska
6	Belgija
9	Španjolska
11	Ujedinjena Kraljevina
13	Luksemburg
18	Danska
21	Portugal
23	Grčka
IRL	Irska

U blizini pravokutnika mora se nalaziti i četveroznamenkasti redni broj (prema potrebi s vodećim ništicama) – u daljnjem tekstu „osnovni homologacijski broj” – koji se nalazi u odsjeku 4. homologacijskog broja na certifikatu o EEZ homologaciji tipa koji se izdao za tip predmetnog uređaja (vidjeti Prilog III.B), ispred kojega se nalazi dvoznamenkasti redni broj koji se dodjeljuje za najnovije veće tehničke izmjene Direktive 75/245/EEZ na dan dodjele EEZ homologacije tipa za sastavni dio. U ovoj je Direktivi taj redni broj 02.

5.3.   Oznaka EEZ homologacije tipa postavlja se na glavni dio električnog/elektroničkog podsklopa (npr. elektroničku upravljačku jedinicu) tako da bude jasno čitljiva i neizbrisiva.

5.4.   Primjer oznake EEZ homologacije tipa nalazi se u Dodatku 7.

5.5.   Označavanje nije potrebno za električne/elektroničke sustave ugrađene u tipovima vozila koji su se homologirali sukladno ovoj Direktivi.

5.6.   Oznake na električnim/elektroničkim podsklopovima u skladu s točkom 5.3. ne moraju biti vidljive ako je električni/elektronički podsklop ugrađen u vozilo.

6.   Specifikacije

6.1.   Opće specifikacije

6.1.1.   Vozilo (i njegovi električni/elektronički sustav(i) ili električni/elektronički podsklopovi) moraju biti projektirani, izrađeni i ugrađeni tako da u uobičajenim uvjetima uporabe ispunjavaju zahtjeve iz ove Direktive.

6.2.   Specifikacije u vezi sa širokopojasnim elektromagnetnim zračenjem vozila opremljenih sustavom paljenja na svjećice.

6.2.1.   Metoda mjerenja

Elektromagnetno zračenje koje stvara vozilo reprezentativno za određeni tip mjeri se uporabom metode opisane u Prilogu IV. pri jednoj od utvrđenih udaljenosti antene. Udaljenost odabire proizvođač vozila.

6.2.2.   Referentna ograničenja širokopojasnih zračenja koje stvara vozilo

6.2.2.1.   Ako se mjerenja obavljaju uporabom metode opisane u Prilogu IV. pri udaljenosti od 10,0 ± 0,2 m između vozila i antene, referentna ograničenja zračenja iznose 34 dB mikrovolta/m (50 mikrovolta/m) u frekvencijskome pojasu od 30 do 75 MHz, te od 34 do 45 dB mikrovolta/m (od 50 do 180 mikrovolta/m) u frekvencijskome pojasu od 75 do 400 MHz, s time da se to ograničenje povećava logaritamski (linearno) pri frekvencijama iznad 75 MHz, kako je prikazano u Dodatku 1. ovom Prilogu. U frekvencijskome pojasu od 400 do 1 000 MHz ograničenje je stalno na 45 dB mikrovolta/m (180 mikrovolta/m).

6.2.2.2.   Ako se mjerenja obavljaju uporabom metode opisane u Prilogu IV. pri udaljenosti 3,0 ± 0,05 m između vozila i antene, referentna ograničenja zračenja iznose 44 dB mikrovolta/m (160 mikrovolta/m) u frekvencijskome pojasu od 30 do 75 MHz, te od 44 do 55 dB mikrovolta/m (od 160 do 562 mikrovolta/m) u frekvencijskome pojasu od 75 do 400 MHz, s time da se to ograničenje povećava logaritamski (linearno) pri frekvencijama iznad 75 MHz, kako je prikazano u Dodatku 2. ovom Prilogu. U frekvencijskome pojasu od 400 do 1 000 MHz ograničenje je stalno na 55 dB mikrovolta/m (562 mikrovolta/m).

6.2.2.3.   Na vozilu reprezentativnome za određeni tip, izmjerene vrijednosti, izražene u dB mikrovoltima/m (mikrovoltima/m), moraju biti najmanje 2,0 dB (20 %) niže od referentnih ograničenja.

6.3.   Specifikacije u vezi s uskopojasnim elektromagnetnim zračenjem vozila

6.3.1.   Metoda mjerenja

Elektromagnetno zračenje koje stvara vozilo reprezentativno za određeni tip mjeri se uporabom metode opisane u Prilogu V. pri jednoj od utvrđenih udaljenosti antene. Udaljenost odabire proizvođač vozila.

6.3.2.   Referentna ograničenja uskopojasnih zračenja koje stvara vozilo

6.3.2.1.   Ako se mjerenja obavljaju uporabom metode opisane u Prilogu V. pri udaljenosti 10,0 ± 0,2 m između vozila i antene, referentna ograničenja zračenja iznose 24 dB mikrovolta/m (16 mikrovolta/m) u frekvencijskome pojasu od 30 do 75 MHz te od 24 do 35 dB mikrovolta/m (od 15 do 56 mikrovolta/m) u frekvencijskome pojasu od 75 do 400 MHz, s time da se to ograničenje povećava logaritamski (linearno) pri frekvencijama iznad 75 MHz, kako je prikazano u Dodatku 3. ovom Prilogu. U frekvencijskome pojasu od 400 do 1 000 MHz ograničenje je stalno na 35 dB mikrovolta/m (56 mikrovolta/m).

6.3.2.2.   Ako se mjerenja obavljaju uporabom metode opisane u Prilogu V. pri udaljenosti 3,0 ± 0,05 m između vozila i antene, referentna ograničenja zračenja iznose 34 dB mikrovolta/m (50 mikrovolta/m) u frekvencijskome pojasu od 30 do 75 MHz, te od 34 do 45 dB mikrovolta/m (od 50 do 180 mikrovolta/m) u frekvencijskome pojasu od 75 do 400 MHz, s time da se to ograničenje povećava logaritamski (linearno) pri frekvencijama iznad 75 MHz, kako je prikazano u Dodatku 4. ovom Prilogu. U frekvencijskome pojasu od 400 do 1 000 MHz ograničenje je stalno na 45 dB mikrovolta/m (180 mikrovolta/m).

6.3.2.3.   Na vozilu reprezentativnome za određeni tip, izmjerene vrijednosti, izražene u dB mikrovoltima/m (mikrovoltima/m), moraju biti najmanje 2,0 dB (20 %) niže od referentnog ograničenja.

6.3.2.4.   Neovisno o ograničenjima utvrđenima u točkama 6.3.2.1., 6.3.2.2. i 6.3.2.3. ovog Priloga, ako je u početnoj fazi opisanoj u točki 1.3. Priloga V. jakost signala izmjerenoga na radijskoj anteni vozila manja od 20 dB mikrovolta (10 mikrovolta) u frekvencijskome pojasu od 88 do 108 MHz, smatra se da to vozilo ispunjava ograničenja za uskopojasna zračenja te nisu potrebna daljnja ispitivanja.

6.4.   Specifikacije u vezi s otpornošću vozila na elektromagnetno zračenje

6.4.1.   Metoda ispitivanja

Otpornost na elektromagnetno zračenje vozila reprezentativnoga za određeni tip ispituje se uporabom metode opisane u Prilogu VI.

6.4.2.   Referentna ograničenja otpornosti vozila na elektromagnetno zračenje

6.4.2.1.   Ako se ispitivanja obavljaju uporabom metode opisane u Prilogu VI., referentna razina jakosti polja iznosi 24 volta/m efektivne vrijednosti u više od 90 % frekvencijskog pojasa od 20 do 1 000 MHz, te 20 volta/m efektivne vrijednosti u cijelom frekvencijskom pojasu od 20 do 1 000 MHz.

6.4.2.2.   Smatra se da vozilo reprezentativno za određeni tip ispunjava zahtjeve otpornosti na elektromagnetno zračenje ako tijekom ispitivanja koja se obavljaju u skladu s Prilogom VI. i tijekom kojih je to vozilo izloženo polju jakosti, izražene u voltima/m, koja je za 25 % viša od referentnog ograničenja ne dođe do abnormalne promjene brzine pogonskih kotača vozila, pogoršanja radnih značajki što bi moglo izazvati pomutnju među drugim sudionicima u prometu, te ako ne dođe do pogoršanja vozačeva izravnog upravljanja vozilom koje vozač ili drugi sudionici u prometu mogu opaziti.

6.4.2.3.   Izravni nadzor nad vozilom obavlja vozač npr. upravljanjem, kočenjem ili kontrolom brzine motora.

6.5.   Specifikacije u vezi sa širokopojasnim elektromagnetnim smetnjama koje stvaraju električni/elektronički podsklopovi

6.5.1.   Metoda mjerenja

Elektromagnetne smetnje koje stvara električni/elektronički podsklop reprezentativan za određeni tip mjere se uporabom metode opisane u Prilogu VII.

6.5.2.   Referentna ograničenja širokopojasnih zračenja za električni/elektronički podsklop

6.5.2.1.   Ako se mjerenja obavljaju uporabom metode opisane u Prilogu VII., referentna ograničenja zračenja iznose od 64 do 54 dB mikrovolta/m (od 1 600 do 500 mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz, s time da se to ograničenje smanjuje logaritamski (linearno) pri frekvencijama iznad 30 MHz, te od 54 do 65 dB mikrovolta/m (od 500 do 1 800 mikrovolta/m) u frekvencijskome pojasu od 75 do 400 MHz, s time da se to ograničenje povećava logaritamski (linearno) pri frekvencijama iznad 75 MHz, kako je prikazano u Dodatku 5. ovom Prilogu. U frekvencijskome pojasu od 400 do 1 000 MHz ograničenje je stalno na 65 dB mikrovolta/m (1 800 mikrovolta/m).

6.5.2.2.   Na električnome/elektroničkome podsklopu reprezentativnome za određeni tip, izmjerene vrijednosti, izražene u dB mikrovoltima/m (mikrovoltima/m), moraju biti najmanje 2,0 dB (20 %) niže od referentnog ograničenja.

6.6.   Specifikacije u vezi s uskopojasnim elektromagnetnim smetnjama koje stvaraju električni/elektronički podsklopovi

6.6.1.   Metoda mjerenja

Elektromagnetne smetnje koje stvara električni/elektronički podsklop reprezentativan za određeni tip mjere se uporabom metode opisane u Prilogu VIII.

6.6.2.   Referentna ograničenja uskopojasnih zračenja za električni/elektronički podsklop

6.6.2.1.   Ako se mjerenja obavljaju uporabom metode opisane u Prilogu VIII., referentna ograničenja zračenja iznose od 54 do 44 dB mikrovolta/m (od 500 do 160 mikrovolta/m) u frekvencijskome pojasu od 30 do 75 MHz, s time da se to ograničenje smanjuje logaritamski (linearno) pri frekvencijama iznad 30 MHz, te od 44 do 55 dB mikrovolta/m (od 160 do 560 mikrovolta/m) u frekvencijskome pojasu od 75 do 400 MHz, s time da se to ograničenje povećava logaritamski (linearno) pri frekvencijama iznad 75 MHz, kako je prikazano u Dodatku 6. ovom Prilogu. U frekvencijskome pojasu od 400 do 1 000 MHz ograničenje je stalno na 55 dB mikrovolta/m (560 mikrovolta/m).

6.6.2.2.   Na električnome/elektroničkome podsklopu reprezentativnome za određeni tip. izmjerene vrijednosti, izražene u dB mikrovoltima/m (mikrovoltima/m), moraju biti najmanje 2,0 dB (20 %) niže od referentnog ograničenja.

6.7.   Specifikacije u vezi s otpornošću električnih/elektroničkih podsklopova na elektromagnetno zračenje

6.7.1.   Metoda (metode) ispitivanja

Otpornost na elektromagnetno zračenje električnoga/elektroničkog podsklopa reprezentativnoga za određeni tip ispituje se metodom (metodama) izabranom među onima opisanima u Prilogu IX.

6.7.2.   Referentna ograničenja otpornosti električnih/elektroničkih podsklopova na elektromagnetno zračenje

6.7.2.1.   Ako se ispitivanja obavljaju uporabom metoda opisanih u Prilogu IX., referentne razine otpornosti iznose 48 volti/m za ispitnu metodu s trakastom linijom od 150 mm, 12 volti/m za ispitnu metodu s trakastom linijom od 800 mm, 60 volti/m za ispitnu metodu s TEM komorom, 48 mA za metodu ispitivanja uvođenjem struje (Bulk Current Injection — BCI) i 24 volta/m za metodu ispitivanja u slobodnome polju.

6.7.2.2.   Na električnome/elektroničkome podsklopu reprezentativnome za određeni tip, pri jakosti polja ili električnoj struji izraženima u odgovarajućim linearnim jedinicama 25 % iznad referentnog ograničenja, električni/elektronički podsklop ne smije pokazivati smetnje pri radu koje bi prouzročile bilo kakvo pogoršanje radnih značajki, što bi moglo izazvati pomutnju među drugim sudionicima u prometu ili pogoršanje vozačeva izravnog upravljanja vozilom opremljenim tim sustavom, a koje vozač ili drugi sudionici u prometu mogu opaziti.

7.   Sukladnost proizvodnje

7.1.   Mjere u cilju postizanja sukladnosti proizvodnje poduzimaju se u skladu s odredbama članka 10. Direktive 70/156/EEZ.

7.2.   Sukladnost proizvodnje s obzirom na elektromagnetnu kompatibilnost vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice provjerava se na temelju podataka iz certifikata o homologaciji tipa koji su navedeni u Prilogu III.A i/ili III.B ovoj Direktivi, ovisno o slučaju.

7.3.   Ako tijelo nadležno za homologaciju nije zadovoljno postupkom revizije proizvođača, primjenjuju se točke 2.4.2. i 2.4.3. Priloga X. Direktivi 70/156/EEZ i točke 7.3.1. i 7.3.2. ovog Priloga.

7.3.1.   Ako se provjerava sukladnost vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice koji se proizvode serijski, njihova se proizvodnja smatra sukladnom zahtjevima iz ove Direktive, s obzirom na širokopojasna i uskopojasna elektromagnetna zračenja, ako izmjerene razine ne prelaze referentna ograničenja, navedena u točkama 6.2.2.1., 6.2.2.2., 6.3.2.1. i 6.3.2.2. (ovisno o slučaju), za više od 2 dB (25 %).

7.3.2.   Ako se provjerava sukladnost vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice koji se proizvode serijski, njihova se proizvodnja smatra sukladnom zahtjevima iz ove Direktive, s obzirom na otpornost na elektromagnetna zračenja, ako na vozilu, sastavnome dijelu ili zasebnoj tehničkoj jedinici ne dođe do pogoršanja izravnog upravljanja vozilom koje vozač ili drugi sudionici u prometu mogu opaziti kada se vozilo, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica nalaze u uvjetima opisanima u Prilogu VI. točki 4. i izloženi su polju jakosti, izražene u voltima/m, koja iznosi do 80 % referentnog ograničenja propisanoga točkom 6.4.2.1. ovog Priloga.

8.   Iznimke

8.1.   Ako vozilo, električni/elektronički sustav ili električni/elektronički podsklop ne sadrže elektronički oscilator radne frekvencije veće od 9 kHz, smatra se da su sukladni točkama 6.3.2. ili 6.6.2. Priloga I., te Prilozima V. i VIII.

8.2.   Vozila kod kojih električni/elektronički sustavi ili električni/elektronički podsklopovi nisu uključeni u izravno upravljanje vozilom nije potrebno ispitivati na otpornost na elektromagnetno zračenje i smatraju se sukladnima točki 6.4. Priloga I. te Prilogu VI. ovoj Direktivi.

8.3.   Električne/elektroničke podsklopove koji nisu uključeni u izravno upravljanje vozilom nije potrebno ispitivati na otpornost na elektromagnetno zračenje i smatraju se sukladnima točki 6.7. Priloga I. te Prilogu IX. ovoj Direktivi.

8.4.   Elektrostatičko pražnjenje

Karoserija vozila opremljenih gumama smatra se električki izoliranom strukturom. Jače elektrostatičke sile u odnosu na vanjsko okruženje vozila opažaju se samo u trenutku ulaska ili izlaska iz vozila. Kako vozilo u tim trenutcima miruje, ispitivanje na elektrostatičko pražnjenje u smislu homologacije tipa ne smatra se potrebnim.

8.5.   Vođeni tranzijenti

Budući da tijekom uobičajene vožnje nema nikakvih vanjskih električnih spojnih vodova s vozilima, ne nastaju vođeni tranzijenti povezani s vanjskim okruženjem. Proizvođačeva je odgovornost osigurati da oprema može podnijeti vođene tranzijente unutar samog vozila, npr. one koji nastaju uključivanjem/isključivanjem strujnih krugova ili međudjelovanjem pojedinih sustava. Ispitivanje na vođene tranzijente u smislu homologacije tipa nije potrebno.

---

(1)  Prema potrebi.

(2)  Primjerice: radijski telefon i CB radio.

PRILOG II.A

Opisni dokument br. … u skladu s Prilogom I. Direktivi 70/156/EEZ (1) koji se odnosi na EEZ homologaciju tipa vozila s obzirom na elektromagnetnu kompatibilnost (72/245/EEZ), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 95/…/EZ

0.   Opći podatci

0.1.   Marka (trgovački naziv proizvođača):

0.2.   Tip i opći trgovački opis(i):

0.3.   Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na vozilu (b):

0.3.1.   Mjesto identifikacijske oznake:

0.4.   Kategorija vozila (c):

0.5.   Naziv i adresa proizvođača:

0.8.   Adresa (adrese) pogona za sklapanje:

1.   Opće konstrukcijske značajke vozila

1.1.   Fotografija (-e) i/ili crtež(i) reprezentativnog vozila:

1.6.   Mjesto i način ugradnje pogonskog motora:

3.   Pogonski motor (q)

3.1.   Proizvođač:

3.1.1.   Proizvođačeva oznaka motora:

(kako je postavljena na motor ili drugi načini označavanja)

3.2.1.1.   Način rada: vanjski izvor paljenja/kompresijsko paljenje, četverotaktni/dvotaktni (2)

3.2.1.2.   Broj i raspored cilindara:

3.2.1.8.   Najveća neto snaga (t) … kW pri … min-1

3.2.4.   Napajanje gorivom:

3.2.4.1.   S rasplinjačem: da/ne (2)

3.2.4.1.3.   Broj ugrađenih:

3.2.4.2.   S ubrizgavanjem goriva (samo za motore s kompresijskim paljenjem): da/ne (2)

3.2.4.2.1.   Opis sustava:

3.2.4.3.   S ubrizgavanjem goriva (samo za motore s vanjskim izvorom paljenja): da/ne (2)

3.2.4.3.4.   Opis sustava:

3.2.5.   Električni sustav

3.2.5.1.   Nazivni napon: … V, pozitivno/negativno uzemljenje (3)

3.2.5.2.   Generator:

3.2.5.2.1.   Tip:

3.2.5.2.2.   Nazivna snaga: … VA

3.2.6.   Sustav paljenja

3.2.6.2.   Tip(ovi):

3.2.6.3.   Način rada:

3.3.   Elektromotor

3.3.1.   Tip (način motanja, uzbuda):

3.3.1.1.   Najveća satna snaga: … kW

4.   Prijenosnik snage (v)

4.2.   Tip (mehanički, hidraulički, električni itd.):

4.2.1.   Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje):

6.   Ovjes

6.2.2.   Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje):

7.   Upravljanje

7.2.2.1.   Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje):

7.2.6.   Područje i način namještanja naprave za upravljanje (ako postoji):

8.   Sustav kočenja

8.5.   Za vozila opremljena sustavom protiv blokiranja kotača, opis rada sustava (uključujući elektroničke dijelove), električna blok-shema, crtež hidrauličnog ili zračnog razvoda:

9.   Karoserija

9.1.   Tip karoserije:

9.5.   Vjetrobransko staklo i druga stakla:

9.5.2.3.   Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje) mehanizma za podizanje stakala:

9.6.   Brisači vjetrobranskog stakla:

9.6.1.   Podroban tehnički opis (uključujući fotografije ili crteže):

9.8.   Naprava za odleđivanje i odmagljivanje:

9.8.1.   Podroban tehnički opis (uključujući fotografije ili crteže):

9.9.   Retrovizori (podatci za svaki retrovizor):

9.9.6.   Kratak opis elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje) sustava za namještanje:

9.10.3.   Sjedala:

9.10.3.4.   Značajke: opis i crteži:

9.10.3.4.2.   sustava za namještanje:

9.10.3.4.3.   naprave za pomicanje i blokiranje položaja:

9.12.   Sigurnosni pojasevi i/ili drugi sustavi za zadržavanje:

9.12.3.   Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje):

9.18.   Sprječavanje radiofrekvencijskih smetnji:

9.18.1.   Opis i crteži/fotografije oblika i materijala od kojih je izrađen dio karoserije koji čini motorni prostor i dio prostora za putnike u njegovoj blizini:

9.18.2.   Crteži ili fotografije položaja kovinskih sastavnih dijelova smještenih u motornome prostoru (npr. uređaji za grijanje, zamjenski kotač, zračni filtar, upravljački mehanizam itd.):

9.18.3.   Tablica i crteži opreme za nadzor radiofrekvencijskih smetnji:

9.18.4.   Pojedinosti o nazivnoj vrijednosti djelatnog otpora za istosmjernu struju i, u slučaju visokootpornih kabela za paljenje, njihov nazivni otpor po metru:

10.   Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju:

10.5.   Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova, osim svjetala (ako postoje):

12.   Razno

12.2.   Naprave za sprječavanje neovlaštene uporabe vozila:

12.2.3.   Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje):

---

(1)  Brojevi točaka i bilješke iz ovog opisnog dokumenta odgovaraju onima iz članka 2. Direktive 70/156/EEZ. Ispuštene su stavke koje nisu važne u smislu ove Direktive.

(2)  Izbrisati ako nije primjenljivo.

(3)  Izbrisati ako nije primjenljivo.

PRILOG II.B

Opisni dokument br. … o EEZ homologaciji tipa električnog/elektroničkog podsklopa s obzirom na elektromagnetnu kompatibilnost (72/245/EEZ), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 95/…/EZ

0.   Opći podatci

0.1.   Marka (trgovački naziv proizvođača):

0.2.   Tip i opći trgovački opis(i):

0.5.   Naziv i adresa proizvođača:

0.7.   Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice mjesto i način postavljanja oznake EEZ homologacije:

0.8.   Adresa (-e) pogona za sklapanje:

1.   Ovaj se električni/elektronički podsklop homologira kao sastavni dio/zasebna tehnička jedinica. (1)

2.   Moguća ograničenja uporabe i uvjeti za ugradnju:

---

(1)  Izbrisati ako nije primjenljivo.

PRILOG III.A

OBRAZAC

(najveći format: A4 (210 × 297 mm))

CERTIFIKAT O EEZ HOMOLOGACIJI TIPA

Izjava o:

—	homologaciji (1),

—	proširenju homologacije (1),

—	odbijanju homologacije (1),

—	povlačenju homologacije (1)

tipa vozila/sastavnog dijela/zasebne tehničke jedinice (1) s obzirom na Direktivu …/…/EZ, kako je zadnje izmijenjena Direktivom …/…/EZ.

Broj homologacije tipa:

Razlog proširenja:

ODJELJAK I.

0.1.   Marka (trgovački naziv proizvođača):

0.2.   Tip i opći trgovački opis(i):

Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na vozilu/sastavnome dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici (1)  (2):

0.3.1.   Mjesto identifikacijske oznake:

0.4.   Kategorija vozila (3):

0.5.   Naziv i adresa proizvođača:

0.7.   Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice mjesto i način postavljanja oznake EEZ homologacije:

0.8.   Adresa (-e) pogona za sklapanje:

ODJELJAK II.

1.   Dodatni podatci (prema potrebi): vidjeti Dodatak

2.   Tehnička služba odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja:

3.   Datum izvještaja o ispitivanju:

4.   Broj izvještaja o ispitivanju:

5.   Napomene (ako ih ima): vidjeti Dodatak

6.   Mjesto:

7.   Datum:

8.   Potpis:

9.   Priložen je popis opisne dokumentacije pohranjene pri tijelu za homologaciju, koja se može dobiti na zahtjev

---

(1)  Izbrisati ako nije primjenljivo.

(2)  Ako identifikacijska oznaka tipa sadrži znakove koji nisu bitni za opis tipova vozila, sastavnoga dijela ili zasebne tehničke jedinice na koje se odnosi ovaj certifikat o homologaciji tipa, takvi se znakovi moraju u dokumentaciji zamijeniti znakom „?” (npr. ABC??123??).

(3)  Kako je opisana u Prilogu II.A Direktivi 70/156/EEZ.

PRILOG III.B

OBRAZAC

(najveći format: A4 (210 × 297 mm))

CERTIFIKAT O EEZ HOMOLOGACIJI TIPA

Izjava o:

—	homologaciji (1),

—	proširenju homologacije (1),

—	odbijanju homologacije (1),

—	povlačenju homologacije (1)

tipa vozila/sastavnog dijela/zasebne tehničke jedinice (1) s obzirom na Direktivu …/…/EZ, kako je zadnje izmijenjena Direktivom …/…/EZ.

Broj homologacije tipa:

Razlog proširenja:

ODJELJAK I.

0.1.   Marka (trgovački naziv proizvođača):

0.2.   Tip i opći trgovački opis(i):

0.3.   Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na vozilu/sastavnome dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici (1)  (2):

0.3.1.   Mjesto identifikacijske oznake:

0.4.   Kategorija vozila (3):

0.5.   Naziv i adresa proizvođača:

0.7.   Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice mjesto i način postavljanja oznake EEZ homologacije:

0.8.   Adresa (-e) pogona za sklapanje:

ODJELJAK II.

1.   Dodatni podatci (prema potrebi): vidjeti Dodatak

2.   Tehnička služba odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja:

3.   Datum izvještaja o ispitivanju:

4.   Broj izvještaja o ispitivanju:

5.   Napomene (ako ih ima): vidjeti Dodatak

6.   Mjesto:

7.   Datum:

8.   Potpis:

9.   Priložen je popis opisne dokumentacije pohranjene pri tijelu za homologaciju, koja se može dobiti na zahtjev.

---

(1)  Izbrisati ako nije primjenljivo.

(2)  Ako identifikacijska oznaka tipa sadrži znakove koji nisu bitni za opis tipova vozila, sastavnoga dijela ili zasebne tehničke jedinice na koje se odnosi ovaj certifikat o homologaciji, takvi se znakovi moraju u dokumentaciji zamijeniti znakom „?” (npr. ABC??123??).

(3)  Kako je opisana u Prilogu II.A Direktivi 70/156/EEZ.

PRILOG IV.

METODA MJERENJA ŠIROKOPOJASNIH ELEKTROMAGNETNIH ZRAČENJA VOZILA

1.   Općenito

1.1.   Ispitna metoda opisana u ovome Prilogu primjenjuje se samo na vozila.

1.2.   Mjerni uređaji

Mjerna oprema mora udovoljavati zahtjevima iz publikacije br. 16-1 (93) Međunarodnog odbora za radiofrekvencijske smetnje (CISPR-a).

Za mjerenje širokopojasnih elektromagnetnih zračenja iz ovog Priloga rabi se detektor prividne vršne vrijednosti ili, ako se koristi detektorom vršne vrijednosti, primjenjuje se odgovarajući faktor ispravka ovisno o učestalosti impulsa paljenja.

1.3.   Ispitna metoda

Ovo je ispitivanje namijenjeno za mjerenje širokopojasnih elektromagnetnih zračenja koja stvaraju sustavi s vanjskim izvorom paljenja.

Dopuštene su dvije alternativne referentne udaljenosti antene: 10 ili 3 m od vozila. U oba je slučaja potrebno ispuniti zahtjeve iz točke 3. ovog Priloga.

2.   Izražavanje rezultata

Rezultati mjerenja izražavaju se u dB mikrovoltima/m (mikrovoltima/m) za širinu frekvencijskog pojasa 120 kHz. Ako se stvarna širina frekvencijskog pojasa B (izražena u kHz) mjernog uređaja razlikuje od 120 kHz, odčitavanja u mikrovoltima/m treba preračunati na širinu frekvencijskog pojasa od 120 kHz množenjem s faktorom 120/B.

3.   Mjerno mjesto

3.1.   Ispitno mjesto mora biti ravno, prazno područje bez reflektirajućih elektromagnetnih površina u krugu promjera od najmanje 30 m, mjereno iz središnje točke koja se nalazi na jednakoj udaljenosti između vozila i antene (vidjeti sliku 1. iz Dodatka 1. ovom Prilogu).

3.2.   Mjerna oprema, ispitna prostorija ili vozilo u kojemu je smještena mjerna oprema mogu se nalaziti unutar ispitnog mjesta, ali samo u dopuštenome području prikazanome na slici 1. Dodatka 1. ovom Prilogu.

Unutar ispitnog područja dopuštene su i druge mjerne antene na najmanjoj udaljenosti 10 m od prijamne antene, kao i od vozila koje se ispituje, pod uvjetom da se može dokazati da neće utjecati na rezultate mjerenja.

3.3.   Može se uporabiti i zatvoreni prostor za ispitivanje ako se može dokazati suodnos između tog zatvorenog ispitnog prostora i ispitnog prostora na otvorenome. Zatvoreni ispitni prostor ne mora ispunjavati dimenzijske zahtjeve sa slike 1. iz Dodatka 1. ovom Prilogu, osim udaljenosti između mjerne antene i vozila te visine antene. Također nije potrebno provjeravati zračenja iz okoliša prije ili poslije ispitivanja, kako je navedeno u točki 3.4. ovog Priloga.

3.4.   Okoliš

Kako bi se osigurala odsutnost svih vanjskih šumova ili signala dovoljne jačine da znatno utječu na rezultate mjerenja, potrebno je obaviti mjerenja prije i nakon glavnog ispitivanja. Ako je tijekom mjerenja zračenja iz okoliša prisutno vozilo, potrebno je osigurati da eventualna zračenja iz vozila znatno ne utječu na ta mjerenja, npr. uklanjanjem vozila iz ispitnog područja, uklanjanjem ključa za paljenje ili isključivanjem akumulatora. Pri oba mjerenja, razina vanjskog šuma ili signala mora biti najmanje 10 dB ispod ograničenja smetnji koja su navedena u točkama 6.2.2.1. ili 6.2.2.2. (ovisno o slučaju) Priloga I., uz iznimku namjernog prijenosa uskopojasnih zračenja iz okoliša.

4.   Stanje vozila tijekom ispitivanja

4.1.   Motor

Motor mora raditi pri uobičajenoj radnoj temperaturi, a prijenosnik snage mora biti u neutralnome položaju. Ako se to iz praktičnih razloga ne može postići, proizvođač i nadležno ispitno tijelo dogovaraju alternativne uvjete. Potrebno je osigurati da mehanizam za namještanje brzine ne utječe na elektromagnetna zračenja. Pri svakome mjerenju motor mora raditi na sljedeći način:

Tip motora	Metoda mjerenja
	Prividna vršna vrijednost	Vršna vrijednost
Paljenje na iskru	Brzina okretaja motora	Brzina okretaja motora
Jedan cilindar	2 500 o/min ± 10 %	2 500 o/min ± 10 %
Više od jednog cilindra	1 500 o/min ± 10 %	1 500 o/min ± 10 %

4.2.   Ispitivanja se ne provode dok je vozilo izloženo kiši ili drugim padalinama ili 10 minuta po prestanku padalina.

5.   Tip, položaj i usmjerenost antene

5.1.   Tip antene

Može se koristiti bilo kojom antenom pod uvjetom da ju je moguće prilagoditi u odnosu na referentnu antenu. Za umjeravanje antene može se primijeniti metoda opisana u publikaciji Međunarodnog odbora za radiofrekvencijske smetnje br. 12., 3. izdanje, dodatak A.

Visina i mjerni razmak

Visina

5.2.1.1.   Ispitivanje na udaljenosti 10 m

Središte faze antene mora se nalaziti 3,00 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se nalazi vozilo.

5.2.1.2.   Ispitivanje na udaljenosti 3 m

Središte faze antene mora se nalaziti 1,80 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se nalazi vozilo.

5.2.1.3.   Nijedan dio bilo kojega prijamnog elementa antene ne smije se nalaziti na udaljenosti manjoj od 0,25 m od ravnine na kojoj se nalazi vozilo.

Mjerni razmak

5.2.2.1.   Ispitivanje na udaljenosti 10 m

Vodoravni razmak između vrha ili druge odgovarajuće točke antene, određene tijekom postupka prilagodbe opisanoga u točki 5.1. ovog Priloga, i vanjske površine vozila iznosi 10,0 ± 0,2 m.

5.2.2.2.   Ispitivanje na udaljenosti 3 m

Vodoravni razmak između vrha ili druge odgovarajuće točke antene, određene tijekom postupka prilagodbe opisanoga u točki 5.1. ovog Priloga, i vanjske površine vozila iznosi 3,00 ± 0,05 m.

5.2.2.3.   Ako se ispitivanje provodi u prostoru zatvorenome u smislu elektromagnetnog zaslanjanja radijskih frekvencija, prijamni elementi antene ne smiju biti udaljeni manje od 1,0 m od bilo kojega materijala koji upija radijske valove te manje od 1,5 m od zida zatvorenog prostora. Između prijamne antene i vozila koje se ispituje ne smije se nalaziti materijal koji upija radijske valove.

5.3.   Položaj antene u odnosu na vozilo

Antena se postavlja redom na lijevu i na desnu stranu vozila, usporedno s uzdužnom ravninom simetrije vozila i u visini središnje točke motora vozila (vidjeti sliku 1. iz Dodatka 1. ovom Prilogu).

5.4.   Položaj antene

Na svakoj se od mjernih točaka rezultati odčitavaju s antenom u vodoravnoj, kao i u okomitoj polarizaciji (vidjeti sliku 2. iz Dodatka 1. ovom Prilogu).

5.5.   Izmjerene vrijednosti

Najveća od četiriju vrijednosti izmjerene u skladu s točkama 5.3. i 5.4. na svakoj ispitnoj frekvenciji uzima se kao svojstvena mjerna vrijednost na frekvenciji na kojoj su se obavila mjerenja.

6.   Frekvencije

Mjerenja

Mjerenja se obavljaju u cijelom frekvencijskom području od 30 do 1 000 MHz. Kako bi se utvrdilo da vozilo ispunjava zahtjeve iz ovog Priloga, nadležno ispitno tijelo ispitat će do 13 frekvencija u tome području, npr. 45, 65, 90, 120, 150, 190, 230, 280, 380, 450, 600, 750, 900 MHz. Ako se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, potrebno je istragom utvrditi da je uzrok tome vozilo, a ne zračenje iz okoliša.

6.1.1.   Ograničenja se odnose na cijelo frekvencijsko područje od 30 do 1 000 MHz.

6.1.2.   Mjerenja se mogu vršiti detektorima prividne vršne vrijednosti ili vršne vrijednosti. Ograničenja navedena u točkama 6.2. i 6.5. Priloga I. vrijede za prividne vršne vrijednosti. Ako se rabe vršne vrijednosti, potrebno je dodati 38 dB za širinu pojasa od 1 MHz ili oduzeti 22 dB za širinu pojasa od 1 kHz.

6.2.   Dopuštena odstupanja

Ispitna frekvencija (MHz)	Dopušteno odstupanje (MHz)
45, 65, 90, 120, 150, 190 i 230	± 5
280, 380, 450, 600, 750 i 900	± 20

Dopuštena se odstupanja primjenjuju na navedene frekvencije, a namijenjena su za izbjegavanje smetnji zbog odašiljača koji u vrijeme mjerenja rade na nazivnim ispitnim ili njima bliskim frekvencijama.

PRILOG V.

METODA MJERENJA USKOPOJASNIH ELEKTROMAGNETNIH ZRAČENJA VOZILA

1.   Općenito

1.1.   Ispitna metoda opisana u ovome Prilogu primjenjuje se samo na vozila.

1.2.   Mjerni uređaji

Mjerna oprema mora udovoljavati zahtjevima iz publikacije br. 16-1 (93) Međunarodnog odbora za radiofrekvencijske smetnje (CISPR-a).

Za mjerenje uskopojasnih elektromagnetnih zračenja iz ovog Priloga rabi se detektor prosječne vrijednosti ili detektor vršne vrijednosti.

1.3.   Ispitna metoda

1.3.1.   Ovo je ispitivanje namijenjeno mjerenju uskopojasnih elektromagnetnih zračenja koja mogu stvarati mikroprocesorski sustavi ili drugi izvori uskopojasnih zračenja.

1.3.2.   U početnoj se fazi mjere razine zračenja u FM frekvencijskome pojasu (od 88 do 108 MHz) na radijskoj anteni vozila s pomoću opreme utvrđene u točki 1.2. Ako se ne premaši ograničenje navedeno u točki 6.3.2.4. Priloga I., smatra se da vozilo ispunjava zahtjeve iz ovog Priloga s obzirom na taj frekvencijski pojas te se ne provodi potpuno ispitivanje.

1.3.3.   U potpunome ispitnome postupku dopuštene su dvije alternativne udaljenosti između antene i vozila: 10 m ili 3 m. U oba je slučaja potrebno ispuniti zahtjeve iz točke 3. ovog Priloga.

2.   Izražavanje rezultata

Rezultati mjerenja izražavaju se u dB mikrovoltima/m (mikrovoltima/m).

3.   Mjerno mjesto

3.1.   Ispitno mjesto mora biti ravno, prazno područje bez reflektirajućih površina u krugu promjera od najmanje 30 m, mjereno iz središnje točke koja se nalazi na jednakoj udaljenosti između vozila i antene (vidjeti sliku 1. iz Dodatka 1. Prilogu IV.).

3.2.   Mjerna oprema, ispitna prostorija ili vozilo u kojemu je smještena mjerna oprema mogu se nalaziti unutar ispitnog mjesta, ali samo u dopuštenome području prikazanome na slici 1. Dodatka 1. Prilogu IV.

Unutar ispitnog područja dopuštene su i druge mjerne antene na najmanjoj udaljenosti 10 m od prijamne antene, kao i od vozila/zasebne tehničke jedinice koju se ispituje, pod uvjetom da se može dokazati da neće utjecati na rezultate mjerenja.

3.3.   Može se koristiti i zatvorenim prostorom za ispitivanje ako se može dokazati suodnos između tog zatvorenog ispitnog prostora i ispitnog prostora na otvorenome. Zatvoreni ispitni prostor ne mora ispunjavati dimenzijske zahtjeve sa slike 1. iz Dodatka 1. Prilogu IV., osim udaljenosti između mjerne antene i vozila te visine antene. Također nije potrebno provjeravati zračenja iz okoliša prije ili poslije ispitivanja, kako je navedeno u točki 3.4. ovog Priloga.

3.4.   Okoliš

Kako bi se osigurala odsutnost svih vanjskih šumova ili signala dostatne jačine da znatno utječu na rezultate mjerenja, potrebno je obaviti mjerenja zračenja iz okoliša prije i nakon glavnog ispitivanja. Potrebno je osigurati da eventualna zračenja iz vozila znatno ne utječu na mjerenja zračenja iz okoliša, npr. uklanjanjem vozila iz ispitnog područja, uklanjanjem ključa za paljenje ili isključivanjem akumulatora. Pri obama mjerenjima, razina vanjskog šuma ili signala mora biti najmanje 10 dB ispod ograničenja smetnji koja su navedena u točkama 6.3.2.1. ili 6.3.2.2. (ovisno o slučaju) Priloga I., uz iznimku namjernog prijenosa uskopojasnih zračenja iz okoliša.

4.   Stanje vozila tijekom ispitivanja

4.1.   Elektronički sustavi vozila moraju biti u uobičajenome radnome stanju dok vozilo miruje.

4.2.   Paljenje mora biti uključeno. Motor ne smije raditi.

4.3.   Ispitivanja se ne provode dok je vozilo izloženo kiši ili drugim padalinama ili 10 minuta od prestanka padalina.

5.   Tip, položaj i usmjerenost antene

5.1.   Tip antene

Može se uporabiti bilo koja antena pod uvjetom da ju je moguće prilagoditi u odnosu na referentnu antenu. Za umjeravanje antene može se primijeniti metoda opisana u publikaciji Međunarodnog odbora za radiofrekvencijske smetnje br. 12., 3. izdanje, Dodatak A.

5.2.   Visina i mjerni razmak

5.2.1.   Visina

5.2.1.1.   Ispitivanje na udaljenosti 10 m

Središte faze antene mora se nalaziti 3,00 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se nalazi vozilo.

5.2.1.2.   Ispitivanje na udaljenosti 3 m

Središte faze antene mora se nalaziti 1,80 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se nalazi vozilo.

5.2.1.3.   Nijedan dio bilo kojega prijamnog elementa antene ne smije se nalaziti na udaljenosti manjoj od 0,25 m u odnosu na ravninu na kojoj se nalazi vozilo.

5.2.2.   Mjerni razmak

5.2.2.1.   Ispitivanje na udaljenosti 10 m

Vodoravni razmak između vrha ili druge odgovarajuće točke antene, određene tijekom postupka prilagodbe opisanoga u točki 5.1 ovog Priloga, i vanjske površine vozila iznosi 10,0 ± 0,2 m.

5.2.2.2.   Ispitivanje na udaljenosti 3 m

Vodoravni razmak između vrha ili druge odgovarajuće točke antene određene tijekom postupka prilagodbe opisanog u točki 5.1 ovog Priloga i vanjske površine vozila iznosi 3,00 ± 0,05 m.

5.2.2.3.   Ako se ispitivanje provodi u prostoru zatvorenome u smislu elektromagnetnog zaslanjanja radijskih frekvencija, prijamni elementi antene ne smiju biti udaljeni manje od 1,0 m od bilo kojega materijala koji upija radijske valove te manje od 1,5 m od zida zatvorenog prostora. Između prijamne antene i vozila koje se ispituje ne smije se nalaziti materijal koji upija radijske valove.

5.3.   Položaj antene u odnosu na vozilo

Antena se postavlja redom na lijevu i na desnu stranu vozila, usporedno s uzdužnom ravninom simetrije vozila i u visini središnje točke motora vozila (vidjeti sliku 2. iz Dodatka 1. Prilogu IV.).

5.4.   Položaj antene

Na svakoj se od mjernih točaka rezultati očitavaju s antenom u vodoravnoj kao i u okomitoj polarizaciji (vidjeti sliku 2. iz Dodatka 1. Prilogu IV.).

5.5.   Izmjerene vrijednosti

Najveća od četiriju vrijednosti izmjerene u skladu s točkama 5.3. i 5.4. na svakoj ispitnoj frekvenciji uzima se kao svojstvena mjerna vrijednost na frekvenciji na kojoj su se obavila mjerenja.

6.   Frekvencije

6.1.   Mjerenja

Mjerenja se obavljaju u cijelome frekvencijskom području od 30 do 1 000 MHz. To se frekvencijsko područje dijeli na 13 pojaseva. U svakome frekvencijskome pojasu ispituje se po jedna ispitna frekvencija kako bi se dokazalo da su se zadovoljila potrebna ograničenja. Kako bi se utvrdilo da vozilo ispunjava zahtjeve iz ovog Priloga, nadležno ispitno tijelo obavlja mjerenja u jednoj takvoj točki u svakome od sljedećih 13 frekvencijskih pojaseva:

od 30 do 50, od 50 do 75, od 75 do 100, od 100 do 130, od 130 do 165, od 165 do 200, od 200 do 250, od 250 do 320, od 320 do 400, od 400 do 520, od 520 do 660, od 660 do 820, od 820 do 1 000 MHz.

Ako se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, potrebno je istragom utvrditi da je uzrok tome vozilo, a ne zračenje iz okoliša.

PRILOG VI.

METODA ISPITIVANJA OTPORNOSTI VOZILA NA ELEKTROMAGNETNA ZRAČENJA

1.   Općenito

1.1.   Ispitna metoda opisana u ovome Prilogu primjenjuje se samo na vozila.

1.2.   Ispitna metoda

Ovo je ispitivanje namijenjeno utvrđivanju otpornosti na pogoršanje radnih značajki pri izravnome upravljanju vozilom. Vozilo se izlaže djelovanju elektromagnetnih polja kako je opisano u ovome Prilogu. Vozilo se nadzire tijekom tih ispitivanja.

2.   Izražavanje rezultata

Jakost polja pri ispitivanju opisanome u ovome Prilogu iskazuje se u voltima/m.

3.   Mjerno mjesto

Na ispitnom se mjestu mora omogućiti stvaranje elektromagnetnih polja određene jakosti u frekvencijskim područjima utvrđenima u ovome Prilogu. To ispitno mjesto mora udovoljavati (nacionalnim) pravnim zahtjevima u vezi s emisijom elektromagnetnih signala.

Potrebno je obratiti pozornost da elektromagnetna polja ne utječu na upravljačku i nadzornu opremu kako se ne bi obezvrijedili rezultati ispitivanja.

4.   Stanje vozila tijekom ispitivanja

Vozilo ne smije biti opterećeno, osim potrebnom ispitnom opremom.

4.1.1.   Motor mora pokretati pogonske kotače ustaljenom brzinom od 50 km/h ako ne postoji tehnički razlog da proizvođač odabere drugu brzinu. Vozilo se postavlja na odgovarajuće opterećeni dinamometar ili, ako dinamometar nije raspoloživ, postavlja se na izolirana osovinska postolja na najmanjoj mogućoj udaljenosti od tla. Ako je potrebno, vratila prijenosnika snage mogu se isključiti (npr. teretna vozila).

4.1.2.   Glavna kratka svjetla moraju biti uključena.

4.1.3.   Lijevi ili desni pokazivač smjera moraju biti uključeni.

4.1.4.   Svi ostali sustavi koji utječu na vozačevo upravljanje vozilom moraju biti (uključeni) kao pri uobičajenome radu vozila.

4.1.5.   Vozilo ne smije biti u električnoj vezi s ispitnom površinom i nikakva oprema ne smije biti spojena s vozilom, osim one propisane točkama 4.1.1. ili 4.2. Dodir guma s ispitnom površinom tla ne smatra se električnim spojem.

4.2.   Ako u vozilu postoje električni/elektronički sustavi koji čine sastavni dio sustava za izravno upravljanje vozilom, a ne djeluju u uvjetima opisanima u točki 4.1., proizvođaču će se dopustiti da dostavi nadležnom ispitnom tijelu izvještaj ili dodatni dokaz da taj električni/elektronički sustav vozila ispunjava zahtjeve iz ove Direktive. Taj se dokaz pohranjuje u sklopu dokumentacije o homologaciji tipa.

4.3.   Tijekom nadzora nad vozilom rabi se samo oprema koja ne ometa ispitivanje. Nadzire se vanjski izgled vozila i prostor za putnike kako bi se ustanovilo ispunjavaju li zahtjeve iz ovog Priloga (npr. uporabom jedne videokamere ili više njih).

4.4.   Vozilo mora biti okrenuto prema nepomičnoj anteni. Međutim, ako su elektroničke upravljačke jedinice s pripadajućim kabelskim snopom smještene pretežno u stražnjem dijelu vozila, ispitivanje se obično provodi sa stražnjim dijelom vozila okrenutim prema anteni. Ako se radi o dugačkim vozilima (tj. vozilima osim osobnih automobila i lakih kombija) koja imaju elektroničke upravljačke jedinice s pripadajućim kabelskim snopom pretežno u središnjem dijelu vozila, referentna točka (vidjeti točku 5.4. ovog Priloga) može se utvrditi na lijevoj ili desnoj bočnoj površini vozila. Ta se referentna točka mora nalaziti na sredini duljine vozila ili u jednoj točki na bočnoj strani vozila koju odabiru zajedno proizvođač i nadležno tijelo nakon što ustanove na koji su način razmješteni elektronički sustavi i pripadajući kabelski snop.

Takvo se ispitivanje provodi samo ako to dopušta fizička konstrukcija mjerne komore. Položaj antene mora se navesti u izvještaju o ispitivanju.

5.   Tip, položaj i usmjerenje generatora elektromagnetnog polja

Tip generatora elektromagnetnog polja

5.1.1.   Odabire se generator elektromagnetnog polja koji može stvoriti željenu jakost polja u referentnoj točki (vidjeti točku 5.4. ovog Priloga) na odgovarajućim frekvencijama.

5.1.2.   Generator(i) elektromagnetnog polja može biti antena (-e) ili sustav prijenosnih linija (TLS).

5.1.3.   Konstrukcija i usmjerenje svakoga generatora elektromagnetnog polja moraju biti takvi da je uspostavljeno polje polarizirano u području:

od 20 do 1 000 MHz vodoravno ili okomito.

Visina i mjerni razmak

Visina

5.2.1.1.   Središte faze bilo koje antene ne smije se nalaziti na manje od 1,5 m iznad ravnine na kojoj se nalazi vozilo ili na manje od 2,0 m iznad ravnine na kojoj se nalazi vozilo ako je krov vozila viši od 3 m.

5.2.1.2.   Nijedan dio bilo kojega prijamnog elementa antene ne smije se nalaziti na udaljenosti manjoj od 0,25 m od ravnine na kojoj se nalazi vozilo.

Mjerni razmak

5.2.2.1.   Kako bi se što više približili stvarnim uvjetima, generator se elektromagnetnog polja postavlja što je moguće dalje od vozila. Ta udaljenost obično iznosi od 1 do 5 m.

5.2.2.2.   Ako se ispitivanje provodi u zatvorenome prostoru, elementi generatora elektromagnetnog polja koji stvaraju zračenje ne smiju biti udaljeni manje od 1,0 m od bilo kojega materijala koji upija radijske valove te manje od 1,5 m od zida zatvorenog prostora. Između odašiljačke antene i vozila koje se ispituje ne smije se nalaziti materijal koji upija radijske valove.

Položaj antene u odnosu na vozilo

5.3.1.   Elementi generatora elektromagnetnog polja koji stvaraju zračenje ne smiju biti udaljeni manje od 0,5 m od vanjske površine karoserije vozila.

5.3.2.   Generator elektromagnetnog polja mora se nalaziti u ravnini središnje osi vozila (uzdužna ravnina simetrije).

5.3.3.   Nijedan dio sustava prijenosnih linija (TLS-a), uz iznimku ravnine na kojoj se nalazi vozilo, ne smije biti udaljen manje od 0,5 m od bilo kojega dijela vozila.

5.3.4.   Generator elektromagnetnog polja postavljen iznad vozila mora se po sredini protezati nad najmanje 75 % duljine vozila.

Referentna točka

U smislu ovog Priloga, referentna je točka ona točka u kojoj se uspostavlja jakost polja, a određuje se na sljedeći način:

5.4.1.1.   najmanje 2 m vodoravno od središta faze antene ili najmanje 1 m okomito od elemenata sustava prijenosnih linija koji stvaraju zračenje,

5.4.1.2.   na središnjoj osi vozila (uzdužna ravnina simetrije),

5.4.1.3.   na visini od 1,0 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se nalazi vozilo ili 2,0 ± 0,05 m ako najmanja visina krova bilo kojega vozila tog modela prelazi 3,0 m,

5.4.1.4.   ili

1,0 ± 0,2 m unutar vozila, mjereno od točke sjecišta vjetrobranskog stakla i poklopca motora vozila (točka C Dodatka 1. ovom Prilogu) ili 0,2 ± 0,2 m od središnje osi prednje osovine vozila mjerene prema središtu vozila (točka D Dodatka 2. ovom Prilogu),

ovisno o tome koja je referentna točka bliža anteni.

5.5.   Ako se odlučilo zračiti stražnji dio vozila, referentna se točka određuje kao u točki 5.4. Stražnji se dio vozila postavlja okrenut prema anteni u položaju vodoravno zarotiranome za 180o oko svoje središnje točke, tj. tako da udaljenost između antene i najbližega dijela vanjske površine karoserije vozila ostane jednaka. To je prikazano u Dodatku 3. ovom Prilogu.

6.   Zahtjevi vezani za ispitivanje

Frekvencijsko područje, trajanje ispitivanja, polarizacija

Vozilo se izlaže elektromagnetnome zračenju u frekvencijskome području od 20 do 1 000 MHz.

6.1.1.   Kako bi se utvrdilo da vozilo ispunjava zahtjeve iz ovog Priloga, ispitivanje se obavlja na najviše 14 ispitnih frekvencija u tome području, primjerice:

27, 45, 65, 90, 120, 150, 190, 230, 280, 380, 450, 600, 750 i 900 MHz.

Uzima se u obzir vrijeme odziva opreme koja se ispituje, a trajanje ispitivanja mora biti dostatno kako bi se omogućilo da oprema koja se ispituje reagira u uobičajenim uvjetima. U svakom slučaju, to vrijeme ne smije biti kraće od dvije sekunde.

6.1.2.   Na svakoj se frekvenciji rabi jedan način polarizacije – vidjeti točku 5.1.3.

6.1.3.   Svi su drugi ispitni parametri utvrđeni u ovome Prilogu.

6.1.4.   Ako vozilo ne zadovolji ispitivanja utvrđena točkom 6.1.1. ovog Priloga, potrebno je provjeriti da vozilo nije zadovoljilo ispitivanje u propisanim ispitnim uvjetima, odnosno da to nije rezultat stvaranja nekontroliranih elektromagnetnih polja.

7.   Stvaranje potrebne jakosti polja

Ispitna metodologija

7.1.1.   Kako bi se uspostavili propisani uvjeti ispitnog polja, primjenjuje se „metoda supstitucije”.

7.1.2.   Faza umjeravanja

U ispitnome prostoru bez prisutnosti vozila na svakoj se ispitnoj frekvenciji u generator elektromagnetnog polja dovodi razina snage dovoljna za postizanje potrebne jakosti polja u referentnoj točki (kako je utvrđena u točki 5.), te se mjeri razina prenošene snage ili neki drugi parametar izravno povezan s prenošenom snagom potrebnom za postizanje propisane jakosti polja, a rezultati se bilježe. Ispitne frekvencije nalaze se u području od 20 do 1 000 MHz. Umjeravanje započinje pri frekvenciji od 20 MHz i nastavlja u koracima koji ne prelaze 2 % prethodne frekvencije, zaključno s 1 000 MHz. Ti se rezultati rabe za homologacijska ispitivanja tipa, osim ako ne dođe do promjena u ispitnome prostoru ili opremi koje nalažu ponavljanje postupka.

7.1.3.   Faza ispitivanja

Vozilo se nakon tog uvodi u ispitni prostor i postavlja u skladu sa zahtjevima iz točke 5. U generator se elektromagnetnog polja dovodi potrebna prenošena snaga utvrđena u točki 7.1.2. na svakoj frekvenciji utvrđenoj točkom 6.1.1.

7.1.4.   Za uspostavu polja određene jakosti tijekom ispitivanja rabi se parametar odabran za utvrđivanje jakosti polja iz točke 7.1.2.

7.1.5.   Oprema za stvaranje polja i njezin razmještaj tijekom ispitivanja moraju biti jednaki onima pri postupcima izvršenima u skladu s točkom 7.1.2.

7.1.6.   Uređaj za mjerenje jakosti polja

Potrebno je koristiti se prikladnim uređajem za mjerenje jakosti polja kako bi se utvrdila jakost polja tijekom faze umjeravanja metode supstitucije.

7.1.7.   Tijekom faze umjeravanja metode supstitucije, središte faze uređaja za mjerenje jakosti polja mora se nalaziti u referentnoj točki.

7.1.8.   Ako se rabi umjerena prijamna antena kao uređaj za mjerenje jakosti polja, rezultati se dobivaju u tri međusobno okomita smjera, a izotropna istovjetna vrijednost rezultata uzima se kao jakost polja.

7.1.9.   Kako bi se uzele u obzir različite geometrije vozila, može se javiti potreba za postavljanjem antene u više položaja ili referentnih točaka za određeno ispitno mjesto.

Obris jakosti polja

7.2.1.   Tijekom faze umjeravanja metode supstitucije (prije uvođenja vozila u ispitni prostor) jakost polja u najmanje 80 % koraka umjeravanja ne smije biti manja od 50 % nazivne jakosti polja na sljedećim mjestima:

(a)	za sve generatore elektromagnetnog polja, 0,5 ± 0,05 m s bilo koje strane referentne točke na crti koja prolazi referentnom točkom i na istoj je visini kao i referentna točka, a okomita je u odnosu na uzdužnu ravninu simetrije vozila;

(b)	u slučaju sustava prijenosnih linija, 1,50 ± 0,05 m na crti koja prolazi referentnom točkom na istoj visini s referentnom točkom i uzduž crte uzdužne simetrije.

7.3.   Rezonanca ispitne komore

Neovisno o uvjetu iz točke 7.2.1., ispitivanja se ne provode na rezonancijskim frekvencijama ispitne komore.

Obilježja proizvedenog ispitnog signala

7.4.1.   Najveći otklon ovojnice

Najveći otklon ovojnice ispitnog signala mora biti jednak najvećem otklonu ovojnice nemoduliranog sinusnog vala čija je efektivna vrijednost u voltima/m utvrđena u točki 6.4.2 Priloga I. (vidjeti Dodatak 4. ovom Prilogu).

7.4.2.   Valni oblik ispitnog signala

Ispitni signal mora biti sinusni val radijske frekvencije, amplitudno moduliran sinusnim valom frekvencije 1 kHz i s dubinom modulacije (m) od 0,8 ± 0,04.

7.4.3.   Dubina modulacije

Dubina modulacije (m) utvrđuje se na sljedeći način:

PRILOG VII.

METODA MJERENJA ŠIROKOPOJASNIH ELEKTROMAGNETNIH ZRAČENJA ELEKTRIČNIH/ELEKTRONIČKIH PODSKLOPOVA

1.   Općenito

1.1.   Ispitna metoda opisana u ovome Prilogu primjenjuje se na električne/elektroničke podsklopove koji se naknadno mogu ugraditi u vozila koja su u skladu s Prilogom IV.

1.2.   Mjerni uređaji

Mjerna oprema mora udovoljavati zahtjevima iz publikacije br. 16-1 (93) Međunarodnog odbora za radiofrekvencijske smetnje (CISPR-a).

Za mjerenje širokopojasnih elektromagnetnih zračenja iz ovog Priloga rabi se detektor prividne vršne vrijednosti ili, ako se rabi detektor vršne vrijednosti, primjenjuje se odgovarajući faktor ispravka ovisno o učestalosti impulsa smetnji.

1.3.   Ispitna metoda

Ovo je ispitivanje namijenjeno mjerenju širokopojasnih elektromagnetnih zračenja električnih/elektroničkih podsklopova.

2.   Izražavanje rezultata

Rezultati mjerenja izražavaju se u dB mikrovoltima/m (mikrovoltima/m) za širinu frekvencijskog pojasa od 120 kHz. Ako se stvarna širina frekvencijskog pojasa B (izražena u kHz) mjernog uređaja razlikuje od 120 kHz, odčitavanja u mikrovoltima/m treba preračunati na širinu frekvencijskog pojasa od 120 kHz množenjem s faktorom 120/B.

3.   Mjerno mjesto

3.1.   Ispitno mjesto mora udovoljavati zahtjevima iz publikacije br. 16-1 (93) Međunarodnog odbora za radiofrekvencijske smetnje (CISPR-a) (vidjeti Dodatak 1. ovom Prilogu).

3.2.   Mjerna oprema, ispitna prostorija ili vozilo u kojemu je smještena mjerna oprema moraju se nalaziti izvan granične crte prikazane u Dodatku 1. ovom Prilogu.

3.3.   Može se koristiti i zatvorenim prostorom za ispitivanje ako se može dokazati suodnos između tog zatvorenog ispitnog prostora i odobrenog ispitnog prostora na otvorenome. Zatvoreni ispitni prostor ne mora ispunjavati dimenzijske zahtjeve iz Dodatka 1. ovom Prilogu, osim udaljenosti između antene i električnoga/elektroničkog podsklopa koji se ispituje te visine antene (vidjeti slike 1. i 2. iz Dodatka 2. ovom Prilogu).

3.4.   Okruženje

Kako bi se osigurala odsutnost svih vanjskih šumova ili signala dovoljno jakih da znatno utječu na rezultate mjerenja, potrebno je obaviti mjerenja prije i nakon glavnog ispitivanja. Pri obama mjerenjima razina vanjskog šuma ili signala mora biti najmanje 10 dB ispod ograničenja smetnji navedenih u točki 6.5.2.1. Priloga I., uz iznimku namjernog prijenosa uskopojasnih zračenja iz okoliša.

4.   Stanje električnoga/elektroničkog podsklopa tijekom ispitivanja

4.1.   Električni/elektronički podsklop koji se ispituje mora biti u uobičajenom radnom stanju.

4.2.   Ispitivanja se ne provode dok je električni/elektronički podsklop koji se ispituje izložen kiši ili drugim padalinama ili 10 minuta po prestanku padalina.

4.3.   Uvjeti u kojima se obavlja ispitivanje

4.3.1.   Električni/elektronički podsklop koji se ispituje i njegov kabelski snop moraju se nalaziti 50 ≤ 5 mm iznad drvenog stola ili stola od drugog odgovarajućeg nevodljivog materijala. Međutim, ako je bilo koji dio električnoga/elektroničkog podsklopa koji se ispituje namijenjen da bude električno spojen na metalnu karoseriju vozila, taj se dio postavlja na ravnu podlogu i s njome se električno spaja. Ravna podloga mora biti metalna ploča najmanje debljine 0,5 mm. Najmanja veličina ravne podloge ovisi o veličini električnoga/elektroničkog podsklopa koji se ispituje, ali je potrebno predvidjeti razmještaj kabelskog snopa i sastavnih dijelova električnoga/elektroničkog podsklopa. Ravnu je podlogu potrebno spojiti sa zaštitnim vodičem sustava uzemljenja. Ravna se podloga postavlja na visini od 1,0 ± 0,1 m iznad poda ispitne prostorije i mora biti usporedna s njime.

4.3.2.   Električni/elektronički podsklop koji se ispituje namješta se i spaja sukladno zahtjevima koji se u vezi s njim postavljaju. Kabeli za dovod električne energije moraju biti postavljeni uzduž i najviše 100 mm od ruba ravne podloge/stola koji je najbliži anteni.

4.3.3.   Električni/elektronički podsklop koji se ispituje spaja se na sustav uzemljenja sukladno proizvođačevoj specifikaciji za ugradnju, a dodatna uzemljenja nisu dopuštena.

4.3.4.   Najmanji razmak između električnoga/elektroničkog podsklopa koji se ispituje i svih ostalih vodljivih struktura, kao što su zidovi zaslonjenog prostora (uz iznimku ravne podloge/stola ispod predmeta koji se ispituje), mora iznositi 1,0 m.

4.4.   Električna se energija u ispitivani električni/elektronički podsklop dovodi putem umjetne mreže (AN-a) s otporom 5 μH/50 Ω koja mora biti električki spojena s ravnom podlogom. Napon električne energije održava se na ± 10 % vrijednosti nazivnog radnog napona sustava. Bilo kakva izmjenična valna komponenta mora biti manja od 1,5 % nazivne vrijednosti radnog napona sustava izmjerenoga na kontrolnoj točki umjetne mreže (AN-a).

4.5.   Ako se električni/elektronički podsklop koji se ispituje sastoji od više od jedne jedinice, te bi jedinice bilo idealno međusobno povezati kabelskim snopom predviđenim za upotrebu u vozilu. Ako taj snop kabela nije dostupan, razmak između elektroničke upravljačke jedinice i umjetne mreže mora iznositi 1 500 ± 75 mm. Svi kabeli u tome snopu moraju biti završeni što je moguće vjernije i po mogućnosti sa stvarnim opterećenjima i aktuatorima. Ako je za ispravan rad električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje potrebna vanjska oprema, pri mjerenju je potrebno uzeti u obzir i zračenja koja dotična oprema stvara.

5.   Tip, položaj i usmjerenost antene

5.1.   Tip antene

Može se koristiti bilo kojom linearno polariziranom antenom pod uvjetom da ju je moguće prilagoditi u odnosu na referentnu antenu.

5.2.   Visina i mjerni razmak

5.2.1.   Visina

Središte faze antene mora se nalaziti na 150 ± 10 mm iznad ravne podloge.

5.2.2.   Mjerni razmak

Vodoravni razmak između središta faze ili vrha antene, prema potrebi, i ruba ravne podloge iznosi 1,00 ± 0,05 m. Nijedan se dio antene ne smije nalaziti na udaljenosti manjoj od 0,5 m od ravne podloge.

Antena se postavlja usporedno s ravninom koja je okomita u odnosu na ravnu podlogu te podudarno s rubom ravne podloge duž koje prolazi glavni dio kabelskog snopa.

5.2.3.   Ako se ispitivanje provodi u prostoru zatvorenome u smislu elektromagnetnog zaslanjanja radijskih frekvencija, prijamni elementi antene ne smiju biti udaljeni manje od 0,5 m od bilo kojega materijala koji upija radijske valove te manje od 1,5 m od zida zatvorenog prostora. Između prijemne antene i električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje ne smije se nalaziti materijal koji upija radijske valove.

5.3.   Usmjerenje i polarizacija antene

U mjernoj se točki rezultati odčitavaju s antenom u vodoravnoj i u okomitoj polarizaciji.

5.4.   Izmjerene vrijednosti

Najveća od dviju izmjerenih vrijednosti (u skladu s točkom 5.3.) na svakoj ispitnoj frekvenciji uzima se kao svojstvena mjerna vrijednost na frekvenciji na kojoj su se obavila mjerenja.

6.   Frekvencije

6.1.   Mjerenja

Mjerenja se obavljaju u cijelome frekvencijskom području od 30 do 1 000 MHz. Smatra se da će električni/elektronički podsklop vrlo vjerojatno ispuniti propisana ograničenja u cijelome frekvencijskome području ako ih ispunjava na sljedećih 13 frekvencija u tome području, npr. 45, 65, 90, 120, 150, 190, 230, 280, 380, 450, 600, 750 i 900 MHz.

Ako se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, potrebno je istragom utvrditi je li uzrok tome električni/elektronički podsklop, a ne zračenje iz okoliša.

6.1.1.   Ograničenja se odnose na cijelo frekvencijsko područje od 30 do 1 000 MHz.

6.1.2.   Mjerenja se mogu obaviti detektorima prividne vršne vrijednosti ili vršne vrijednosti. Ograničenja navedena u točkama 6.2. i 6.5. vrijede za detektor prividne vršne vrijednosti. Ako se rabi detektor vršne vrijednosti, potrebno je dodati 38 dB za širinu pojasa 1 MHz ili oduzeti 22 dB za širinu pojasa 1 kHz.

6.2.   Dopuštena odstupanja

Ispitna frekvencija (MHz)	Dopušteno odstupanje (MHz)
45, 65, 90, 120, 150, 190 i 230	± 5
280, 380, 450, 600, 750 i 900	± 20

Dopuštena se odstupanja primjenjuju na navedene frekvencije, a namijenjena su za izbjegavanje smetnji zbog odašiljača koji u vrijeme mjerenja rade na nazivnim ispitnim ili njima bliskim frekvencijama.

PRILOG VIII.

METODA MJERENJA USKOPOJASNIH ELEKTROMAGNETNIH ZRAČENJA ELEKTRIČNIH/ELEKTRONIČKIH PODSKLOPOVA

1.   Općenito

1.1.   Ispitna metoda opisana u ovome Prilogu primjenjuje se samo na električne/elektroničke podsklopove.

1.2.   Mjerni uređaji

Mjerna oprema mora udovoljavati zahtjevima iz publikacije br. 16-1 (93) Međunarodnog odbora za radiofrekvencijske smetnje (CISFR-a).

Za mjerenje uskopojasnih elektromagnetnih zračenja iz ovog Priloga koristi se detektor prosječne vrijednosti ili detektor vršne vrijednosti.

1.3.   Ispitna metoda

1.3.1.   Ovo je ispitivanje namijenjeno mjerenju uskopojasnih elektromagnetnih zračenja koja mogu stvarati mikroprocesorski sustavi.

1.3.2.   Kao kratak (od 2 do 3 minute) početni korak, uz izabranu polarizaciju antene, dopušteno je pregledati frekvencijsko područje iz točke 6.1. ovog Priloga s pomoću analizatora spektra kako bi se utvrdilo postojanje i/ili položaj vrhova elektromagnetnog zračenja. To može pomoći pri odabiru frekvencija na kojima se obavlja ispitivanje (vidjeti točku 6. ovog Priloga).

2.   Izražavanje rezultata

Rezultati mjerenja izražavaju se u dB mikrovoltima/m (mikrovoltima/m).

3.   Mjerno mjesto

3.1.   Ispitno mjesto mora udovoljavati zahtjevima iz publikacije br. 16-1 (93) Međunarodnog odbora za radiofrekvencijske smetnje (CISPR-a) (vidjeti Dodatak 1. Prilogu VII.).

3.2.   Mjerna oprema, ispitna prostorija ili vozilo u kojemu je smještena mjerna oprema moraju se nalaziti izvan granične crte prikazane u Dodatku 1. Prilogu VII.

3.3.   Može se uporabiti i zatvoreni prostor za ispitivanje ako se može dokazati suodnos između toga zatvorenog ispitnog prostora i ispitnog prostora na otvorenome. Zatvoreni ispitni prostor ne mora ispunjavati dimenzijske zahtjeve iz Dodatka 1. Prilogu VII., osim udaljenosti između antene i električnoga/elektroničkog podsklopa koji se ispituje te visine antene (vidjeti slike 1. i 2. iz Dodatka 2. Prilogu VII.).

3.4.   Okoliš

Kako bi se osigurala odsutnost svih vanjskih šumova ili signala dostatne jačine da znatno utječu na rezultate mjerenja, potrebno je obaviti mjerenja prije i nakon glavnog ispitivanja. Pri obama mjerenjima razina vanjskog šuma ili signala mora biti najmanje 10 dB ispod ograničenja smetnji navedenih u točki 6.6.2.1. Priloga I., uz iznimku namjernih prijenosa uskopojasnih zračenja iz okoliša.

4.   Stanje električnoga/elektroničkog podsklopa tijekom ispitivanja

4.1.   Električni/elektronički podsklop koji se ispituje mora biti u uobičajenome radnome stanju.

4.2.   Ispitivanja se ne provode dok je električni/elektronički podsklop koji se ispituje izložen kiši ili drugim padalinama ili 10 minuta po prestanku padalina.

4.3.   Uvjeti u kojima se obavlja ispitivanje

4.3.1.   Električni/elektronički podsklop koji se ispituje i njegov kabelski snop moraju se nalaziti 50 ± 5 mm iznad drvenog stola ili stola od drugoga odgovarajućeg nevodljivog materijala. Međutim, ako je bilo koji dio električnoga/elektroničkog podsklopa koji se ispituje namijenjen da bude električno spojen s metalnom karoserijom vozila, taj se dio postavlja na ravnu podlogu i s njome se električno spaja. Ravna podloga mora biti metalna ploča najmanje debljine 0,5 mm. Najmanja veličina ravne podloge ovisi o veličini električnoga/elektroničkog podsklopa koji se ispituje, ali je potrebno predvidjeti razmještaj kabelskog snopa i sastavnih dijelova električnoga/elektroničkog podsklopa. Ravnu je podlogu potrebno spojiti sa zaštitnim vodičem sustava uzemljenja. Ravna se podloga postavlja na visini od 1,0 ± 0,1 m iznad poda ispitne prostorije i mora biti usporedna s njime.

4.3.2.   Električni/elektronički podsklop koji se ispituje namješta se i spaja sukladno zahtjevima koji se u vezi s njim postavljaju. Kabeli za dovod električne energije moraju biti postavljeni uzduž i najviše 100 mm od ruba ravne podloge/stola najbližega anteni.

4.3.3.   Električni/elektronički podsklop koji se ispituje spaja se na sustav uzemljenja sukladno proizvođačevoj specifikaciji za ugradnju, a dodatna uzemljenja nisu dopuštena.

4.3.4.   Najmanji razmak između električnoga/elektroničkog podsklopa koji se ispituje i svih ostalih vodljivih struktura, kao što su zidovi zaslonjenog prostora (uz iznimku ravne podloge/stola ispod predmeta koji se ispituje), mora iznositi 1,0 m.

4.4.   Električna se energija u ispitivani električni/elektronički podsklop dovodi putem umjetne mreže (AN-a) s otporom 5 μH/50 Ω koja mora biti električki spojena s ravnom podlogom. Napon električne energije održava se na ± 10 % vrijednosti nazivnog radnog napona sustava. Bilo kakva izmjenična valna komponenta mora biti manja od 1,5 % nazivne vrijednosti radnog napona sustava izmjerenoga na kontrolnoj točki umjetne mreže.

4.5.   Ako se električni/elektronički podsklop koji se ispituje sastoji od više od jedne jedinice, te bi jedinice bilo idealno međusobno povezati kabelskim snopom predviđenim za upotrebu u vozilu. Ako taj snop kabela nije dostupan, razmak između elektroničke upravljačke jedinice i umjetne mreže mora iznositi 1 500 ± 75 mm. Svi kabeli u tome snopu moraju biti završeni što je moguće vjernije i po mogućnosti sa stvarnim opterećenjima i aktuatorima. Ako je za ispravan rad električnoga/elektroničkog podsklopa koji se ispituje potrebna vanjska oprema, pri mjerenju je potrebno uzeti u obzir i zračenja koja dotična oprema stvara.

5.   Tip, položaj i usmjerenost antene

5.1.   Tip antene

Može se uporabiti bilo koja linearno polarizirana antena pod uvjetom da ju je moguće prilagoditi u odnosu na referentnu antenu.

5.2.   Visina i mjerni razmak

5.2.1.   Visina

Središte faze antene mora se nalaziti na 50 ± 10 mm iznad ravne podloge.

5.2.2.   Mjerni razmak

Vodoravni razmak između središta faze ili vrha antene, prema potrebi, i ruba ravne podloge iznosi 1,00 ± 0,05 m. Nijedan se dio antene ne smije nalaziti na udaljenosti manjoj od 0,5 m od ravne podloge. Antena se postavlja usporedno s ravninom okomitom u odnosu na ravnu podlogu te podudarno s rubom ravne podloge duž koje prolazi glavni dio kabelskog snopa.

5.2.3.   Ako se ispitivanje provodi u prostoru zatvorenome u smislu elektromagnetnog zaslanjanja radijskih frekvencija, prijamni elementi antene ne smiju biti udaljeni manje od 0,5 m od bilo kojega materijala koji upija radijske valove te manje od 1,5 m od zida zatvorenog prostora. Između prijamne antene i električnoga/elektroničkog sustava vozila koji se ispituje ne smije se nalaziti materijal koji upija radijske valove.

5.3.   Usmjerenje i polarizacija antene

U mjernoj se točki rezultati odčitavaju s antenom u vodoravnoj i okomitoj polarizaciji.

5.4.   Izmjerene vrijednosti

Najveća od dviju izmjerenih vrijednosti (u skladu s točkom 5.3.) na svakoj ispitnoj frekvenciji uzima se kao svojstvena mjerna vrijednost na frekvenciji na kojoj su se obavila mjerenja.

6.   Frekvencije

6.1.   Mjerenja

Mjerenja se obavljaju u cijelome frekvencijskome području od 30 do 1 000 MHz. To se frekvencijsko područje dijeli na 13 pojaseva. U svakome frekvencijskom pojasu ispituje se po jedna ispitna frekvencija kako bi se dokazalo da su se zadovoljila potrebna ograničenja. Kako bi se utvrdilo da električni/elektronički podsklop koji se ispituje ispunjava zahtjeve iz ovog Priloga, nadležno ispitno tijelo obavlja mjerenja u jednoj takvoj točki u svakome od sljedećih 13 frekvencijskih pojaseva:

od 30 do 50, od 50 do 75, od 75 do 100, od 100 do 130, od 130 do 165, od 165 do 200, od 200 do 250, od 250 do 320, od 320 do 400, od 400 do 520, od 520 do 660, od 660 do 820, od 820 do 1 000 MHz. Ako se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, potrebno je istragom utvrditi da je uzrok tome električni/elektronički podsklop koji se ispituje, a ne zračenje iz okoliša.

6.2.   Ako su tijekom početnog koraka, koji se mogao obaviti kako je opisano u točki 1.3. ovog Priloga, uskopojasna zračenja za bilo koji od frekvencijskih pojasa iz točke 6.1. najmanje 10 dB ispod referentnog ograničenja, smatra se da električni/elektronički podsklop ispunjava zahtjeve iz ovog Priloga s obzirom na taj frekvencijski pojas.

PRILOG IX.

METODA (METODE) ISPITIVANJA OTPORNOSTI ELEKTRIČNIH/ELEKTRONIČKIH PODSKLOPOVA NA ELEKTROMAGNETNA ZRAČENJA

1.   Općenito

1.1.   Ispitna metoda (ispitne metode) opisana (opisane) u ovome Prilogu primjenjuje (primjenjuju) se na električne/elektroničke podsklopove.

1.2.   Ispitne metode

1.2.1.   Električni/elektronički podsklopovi mogu ispuniti zahtjeve bilo koje od kombinacija sljedećih ispitnih metoda po slobodnome izboru proizvođača, pod uvjetom da je ispitivanjem obuhvaćeno cijelo frekvencijsko područje iz točke 5.1. ovog Priloga.

—	ispitivanje trakastim linijama: vidjeti Dodatak 1. ovom Prilogu,

—	ispitivanje uvođenjem struje (bulk current injection — BCI): vidjeti Dodatak 2. ovom Prilogu,

—	ispitivanje TEM komorom: vidjeti Dodatak 3. ovom Prilogu,

—	ispitivanje u slobodnome polju: vidjeti Dodatak 4. ovom Prilogu;

1.2.2.   Zbog zračenja elektromagnetnih polja tijekom ispitivanja, sva je ispitivanja potrebno provoditi u zaslonjenom prostoru (TEM komora je zaslonjeni prostor).

2.   Izražavanje rezultata

Jakost polja pri ispitivanjima opisanima u ovome Prilogu iskazuje se u voltima/m, dok se uvođena struja iskazuje u miliamperima.

3.   Mjerno mjesto

3.1.   Na ispitnom se mjestu mora omogućiti stvaranje potrebnog ispitnog signala u frekvencijskim područjima utvrđenima u ovome Prilogu. To ispitno mjesto mora udovoljavati (nacionalnim) pravnim zahtjevima s obzirom na emisiju elektromagnetnih signala.

3.2.   Mjerna se oprema mora nalaziti izvan ispitne komore.

4.   Stanje električnoga/elektroničkog podsklopa tijekom ispitivanja

4.1.   Električni/elektronički podsklop koji se ispituje mora biti u uobičajenome radnome stanju. Mora biti namješten kako je utvrđeno u ovome Prilogu, osim ako nije drugačije predviđeno pojedinim ispitnim metodama.

4.2.   Električna se energija u ispitivani električni/elektronički podsklop dovodi putem umjetne mreže (AN-a) s otporom 5 μH/50 Ω, koja mora biti električki uzemljena. Napon električne energije održava se na ± 10 % vrijednosti nazivnog radnog napona sustava. Bilo kakva izmjenična valna komponenta mora biti manja od 1,5 % nazivne vrijednosti radnog napona sustava izmjerenog na kontrolnoj točki umjetne mreže.

4.3.   Vanjska oprema potrebna za ispravan rad električnoga/elektroničkog podsklopa mora biti na svojemu mjestu tijekom faze umjeravanja. Vanjska se oprema ne smije nalaziti na udaljenosti manjoj od 1 m od referentne točke tijekom faze umjeravanja.

4.4.   Kako bi se pri ponavljanju ispitivanja i mjerenja osiguralo dobivanje ponovljivih mjernih rezultata, oprema koja stvara ispitni signal i njezin razmještaj moraju odgovarati specifikaciji uporabljenoj tijekom svake odgovarajuće faze umjeravanja (točke 7.2., 7.3.2.3., 8.4., 9.2. i 10.2. ovog Priloga).

4.5.   Ako se električni/elektronički podsklop koji se ispituje sastoji od više od jedne jedinice, te bi jedinice idealno trebalo međusobno povezati kabelskim snopom predviđenim za upotrebu u vozilu. Ako taj snop kabela nije dostupan, razmak između elektroničke upravljačke jedinice i umjetne mreže mora iznositi 1 500 ± 75 mm. Svi kabeli u tome snopu moraju biti završeni što je moguće vjernije i po mogućnosti sa stvarnim opterećenjima i aktuatorima.

5.   Frekvencijsko područje, trajanje ispitivanja

5.1.   Mjerenja se obavljaju u frekvencijskome području od 20 do 1 000 MHz.

5.2.   Kako bi se utvrdilo da električni/elektronički podsklop(ovi) ispunjava(ju) zahtjeve iz ovog Priloga, ispitivanje se obavlja na najviše 14 ispitnih frekvencija u tome području, primjerice:

27, 45, 65, 90, 120, 150, 190, 230, 280, 380, 450, 600, 750 i 900 MHz.

Uzima se u obzir vrijeme odziva opreme koja se ispituje, a trajanje ispitivanja mora biti dostatno kako bi se omogućilo da oprema koja se ispituje djeluje u uobičajenim uvjetima. U svakome slučaju, to vrijeme ne smije biti kraće od dvije sekunde.

6.   Obilježja proizvedenog ispitnog signala

6.1.   Najveći otklon ovojnice

Najveći otklon ovojnice ispitnog signala mora biti jednak najvećemu otklonu ovojnice nemoduliranog sinusnog vala čija je efektivna vrijednost utvrđena u točki 6.4.2. Priloga I. (vidjeti Dodatak 4. Prilogu VI.).

6.2.   Valni oblik ispitnog signala

Ispitni signal mora biti sinusni val radijske frekvencije, amplitudno moduliran sinusnim valom frekvencije 1 kHz i s dubinom modulacije (m) 0,8 ± 0,04.

6.3.   Dubina modulacije

Dubina modulacije (m) utvrđuje se na sljedeći način:

7.   Ispitivanje trakastom linijom

7.1.   Ispitna metoda

Ova se ispitna metoda sastoji od izlaganja kabelskog snopa koji povezuje sastavne dijelove električnoga/elektroničkog podsklopa poljima određene jakosti.

7.2.   Mjerenje jakosti polja u trakastoj liniji

U ispitnome prostoru bez prisutnosti električnoga/elektroničkog podsklopa na svakoj se željenoj ispitnoj frekvenciji u trakastu liniju dovodi razina snage dovoljna za postizanje potrebne jakosti polja te se mjeri razina prenošene snage ili neki drugi parametar izravno povezan s prenošenom snagom potrebnom za postizanje propisane jakosti polja, a rezultati se bilježe. Ti se rezultati rabe za homologacijska ispitivanja tipa, osim ako ne dođe do promjena u ispitnome prostoru ili opremi koje nalažu da se taj postupak ponovi. Tijekom tog postupka glava sonde za mjerenje jakosti polja mora se nalaziti ispod aktivnog vodiča i mora biti centrirana u uzdužnome, okomitome i poprečnome smjeru. Kućište elektronike sonde mora se nalaziti što je moguće dalje od uzdužne osi trakaste linije.

7.3.   Postavljanje električnoga/elektroničkog podsklopa koji se ispituje

7.3.1.   Ispitivanje trakastom linijom od 150 mm

Tom se ispitnom metodom omogućuje stvaranje homogenih polja između aktivnog vodiča (trakasta linija impedancije 50 Ω) i ravne podloge (vodljiva površina nosećega stola), između kojih se može umetnuti dio kabelskog snopa. Elektronička (elektroničke) upravljačka (upravljačke) jedinica (jedinice) ispitivanoga električnog/elektroničkog podsklopa postavljaju se na ravnu podlogu, ali izvan područja trakaste linije, s jednim rubom usporednim s aktivnim vodičem trakaste linije. Taj rub mora biti udaljen 200 ± 10 mm od crte na ravnoj podlozi koja se nalazi neposredno ispod ruba aktivnog vodiča. Udaljenost između bilo kojega ruba aktivnog vodiča i bilo kojega vanjskog uređaja koji se rabi za mjerenje mora iznositi najmanje 200 mm. Kabelski snop električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje postavlja se vodoravno između aktivnog vodiča i ravne podloge (vidjeti slike 1. i 2. Dodatka 1. ovom Prilogu).

7.3.1.1.   Najmanja duljina kabelskog snopa, koji obuhvaća i vodove za napajanje elektroničke upravljačke jedinice, a postavlja se ispod trakaste linije, mora iznositi 1,5 m, osim ako je kabelski snop u vozilu kraći od 1,5 m. U tome slučaju duljina kabelskog snopa mora biti jednaka duljini najdužega kabelskog snopa koji se ugrađuje u vozilo. Svi ogranci iz tog snopa usmjeravaju se okomito u odnosu na uzdužnu os linije.

7.3.1.2.   Kao alternativa, ukupna duljina kabelskog snopa, uključivo s najduljim ogrankom, mora iznositi 1,5 m.

7.3.2.   Ispitivanje trakastom linijom od 800 mm

7.3.2.1.   Ispitna metoda

Trakasta linija sastoji se dviju usporednih metalnih ploča na međusobnoj udaljenosti 800 mm. Oprema koja se ispituje postavlja se u sredinu između ploča i izlaže elektromagnetnome polju (vidjeti slike 3. i 4. Dodatka 1. ovom Prilogu).

Tom se metodom mogu ispitivati cijeli elektronički sustavi uključivo sa senzorima i aktuatorima, upravljačkim jedinicama i kabelskim snopom. Metoda je prikladna za uređaje čija je najveća dimenzija manja od jedne trećine razmaka među pločama.

7.3.2.2.   Postavljanje trakaste linije

Trakasta se linija postavlja u zaslonjenu prostoriju (kako bi se spriječio utjecaj vanjskih zračenja) na udaljenosti 2 m od zidova i metalnih pregrada kako bi se spriječilo odbijanje elektromagnetnih zračenja. Za smanjenje tih odbijanja zračenja može se upotrijebiti materijal koji upija radijske valove. Trakasta linija postavlja se na nevodljive nosače najmanje 0,4 m iznad poda.

7.3.2.3.   Umjeravanje trakaste linije

Sonda za mjerenje jakosti polja postavlja se u središnju trećinu u uzdužnome, okomitome i poprečnome smjeru prostora između usporednih ploča i bez prisutnosti sustava koji se ispituje. Pridružena mjerna oprema postavlja se izvan zaslonjene prostorije.

Na svakoj se željenoj ispitnoj frekvenciji u trakastu liniju dovodi razina snage dovoljna za postizanje potrebne jakosti polja na anteni. Ta razina prenošene snage, ili neki drugi parametar izravno povezan s prenošenom snagom potrebnom za postizanje propisane jakosti polja, rabi se za homologacijska ispitivanja tipa, osim ako ne dođe do promjena u ispitnome prostoru ili opremi koje nalažu da se taj postupak ponovi.

7.3.2.4.   Postavljanje električnoga/elektroničkog podsklopa koji se ispituje

Glavna upravljačka jedinica postavlja se u središnju trećinu u uzdužnome, okomitome i poprečnome smjeru prostora između usporednih ploča. Postavlja se na stalak od nevodljivog materijala.

7.3.2.5.   Glavni kabelski snop i kabeli za senzore/aktuatore

Glavni kabelski snop i kabeli za senzore/aktuatore vode okomito iz upravljačke jedinice do gornje ravne podloge (čime se pojačava spoj s elektromagnetnim poljem). Potom prate donju stranu ravne podloge do jednog od njezinih slobodnih rubova, gdje se svijaju i prate gornju stranu ravne podloge sve do priključaka za napajanje trakaste linije. Od tog se mjesta kabeli usmjeravaju prema odgovarajućoj opremi, koja se mora nalaziti izvan područja utjecaja elektromagnetnih zračenja, npr. na podu zaslonjene prostorije na uzdužnoj udaljenosti 1 m od trakaste linije.

8.   Ispitivanje otpornosti električnoga/elektroničkog podsklopa na elektromagnetna zračenja u slobodnome polju

8.1.   Ispitna metoda

Tom se ispitnom metodom omogućuje ispitivanje električnih/elektroničkih sustava izlaganjem električnoga/elektroničkog podsklopa elektromagnetnome zračenju koje stvara antena.

8.2.   Opis ispitnog uređaja

Ispitivanje se provodi u poluječnoj komori na stolu za ispitivanje.

8.2.1.   Ravna podloga

8.2.1.1.   Za ispitivanje otpornosti na zračenja u slobodnome polju, električni/elektronički podsklop koji se ispituje i njegov kabelski snop moraju se nalaziti 50 ± 5 mm iznad drvenog stola ili stola od drugoga odgovarajućeg nevodljivog materijala. Međutim, ako je bilo koji dio električnoga/elektroničkog podsklopa koji se ispituje namijenjen da bude električno spojen na metalnu karoseriju vozila, taj se dio postavlja na ravnu podlogu i električno se s njome spaja. Ravna podloga mora biti metalna ploča najmanje debljine 0,5 mm. Najmanja veličina ravne podloge ovisi o veličini električnoga/elektroničkog podsklopa koji se ispituje, ali je potrebno predvidjeti i razmještaj kabelskog snopa i sastavnih dijelova električnoga/elektroničkog podsklopa. Ravnu je podlogu potrebno spojiti sa zaštitnim vodičem sustava uzemljenja. Vodljiva se površina postavlja na visini 1,0 ± 0,1 m iznad poda ispitne prostorije i mora biti usporedna s njime.

8.2.1.2.   Električni/elektronički podsklop koji se ispituje namješta se i spaja sukladno zahtjevima koji se u vezi s njime postavljaju. Kabeli za dovod električne energije moraju biti smješteni uzduž i najviše 100 mm od ruba ravne podloge/stola najbližega anteni.

8.2.1.3.   Električni/elektronički podsklop koji se ispituje spaja se na sustav uzemljenja sukladno proizvođačevoj specifikaciji za ugradnju, a dodatna uzemljenja nisu dopuštena.

8.2.1.4.   Najmanji razmak između električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje i svih ostalih vodljivih struktura, kao što su zidovi zaslonjenog prostora (uz iznimku ravne podloge/stola ispod predmeta koji se ispituje), mora iznositi 1,0 m.

8.2.1.5.   Veličina svih ravnih podloga iznosi 2,25 četvorna metra ili više, pri čemu kraća stranica ne smije biti manja od 750 mm. Ravna podloga mora biti spojena s komorom putem trakova tako da otpor priključka na istosmjernu struju ne prelazi 2,5 milioma.

8.2.2.   Postavljanje električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje

Za veću opremu postavljenu na metalni ispitni stalak, ispitni se stalak za potrebe ispitivanja smatra dijelom ravne podloge te se stoga podloga i stalak spajaju. Prednja strana ispitnog uzorka postavlja se najmanje 200 mm od ruba ravne podloge. Svi vodiči i kabeli moraju se nalaziti najmanje 100 mm od ruba ravne podloge, a udaljenost od ravne podloge mora iznositi (od najniže točke kabelskog snopa) 50 ± 5 mm iznad ravne podloge. Električna se energija dovodi u električni/elektronički podsklop koji se ispituje putem umjetne mreže otpora 5 μH/50 Ω.

8.3.   Tip, položaj i usmjerenje generatora elektromagnetnog polja

8.3.1.   Tip generatora elektromagnetnog polja

8.3.1.1.   Odabire (-u) se tip(ovi) generatora elektromagnetnog polja koji može stvoriti željenu jakost polja u referentnoj točki (vidjeti točku 8.3.4. ovog Priloga) na odgovarajućim frekvencijama.

8.3.1.2.   Generator(i) elektromagnetnog polja može (mogu) biti antena (-e) ili pločasta antena.

8.3.1.3.   Konstrukcija i usmjerenost generatora elektromagnetnog polja moraju biti takvi da je polje polarizirano:

od 20 do 1 000 MHz vodoravno ili okomito.

8.3.2.   Visina i mjerni razmak

8.3.2.1.   Visina

Središte faze antene mora se nalaziti na 150 ± 10 mm iznad ravne podloge na kojoj se nalazi električni/elektronički podsklop koji se ispituje. Nijedan dio elemenata antene koji proizvode zračenje ne smije se nalaziti na udaljenosti manjoj od 250 mm od poda ispitne prostorije.

8.3.2.2.   Mjerni razmak

8.3.2.2.1.   Kako bi se približili stvarnim radnim uvjetima, generator se elektromagnetnog polja postavlja što je moguće dalje od električnog/elektroničkog podsklopa. Ta udaljenost obično iznosi od 1 do 5 m.

8.3.2.2.2.   Ako se ispitivanje provodi u zatvorenom prostoru, elementi generatora elektromagnetnog polja koji stvaraju zračenje ne smiju biti udaljeni manje od 0,5 m od bilo kojega materijala koji upija radijske valove te manje od 1,5 m od zida zatvorenog prostora. Između odašiljačke antene i električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje ne smije se nalaziti materijal koji upija radijske valove.

8.3.3.   Položaj antene u odnosu na električni/elektronički podsklop koji se ispituje

8.3.3.1.   Elementi generatora elektromagnetnog polja koji stvaraju zračenje ne smiju biti udaljeni manje od 0,5 m od ruba ravne podloge.

8.3.3.2.   Središte faze generatora elektromagnetnog polja mora se nalaziti u ravnini:

(a)	koja je okomita u odnosu na ravnu podlogu;

(b)	koja presijeca rub ravne podloge na dva dijela i središnju točku glavnog dijela kabelskog snopa; i

(c)	koja je okomita u odnosu na rub ravne podloge i glavni dio kabelskog snopa.

Generator se elektromagnetnog polja postavlja usporedno s tom ravninom (vidjeti slike 1. i 2. Dodatka 4. ovom Prilogu).

8.3.3.3.   Bilo koji generator elektromagnetnog polja koji se postavlja iznad ravne podloge ili električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje mora se protezati preko električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje.

8.3.4.   Referentna točka

U smislu ovog Priloga referentna je točka ona točka na kojoj se uspostavlja polje određene jakosti, a određuje se na sljedeći način:

8.3.4.1.   najmanje 1 m vodoravno od središta faze antene ili najmanje 1 m okomito od elemenata pločaste antene koji stvaraju zračenje;

8.3.4.2.   u ravnini:

(a)	koja je okomita u odnosu na ravnu podlogu;

(b)	koja je okomita u odnosu na rub ravne podloge duž koje prolazi glavni dio kabelskog snopa; i

(c)	koja presijeca rub ravne podloge na dva dijela i središnju točku glavnog dijela kabelskog snopa;

(d)	koja se podudara sa središnjom točkom glavnog dijela kabelskog snopa koji prolazi duž ruba ravne podloge najbližega anteni;

8.3.4.3.   nalazi se 150 ± 10 mm iznad ravne podloge.

8.4.   Stvaranje potrebne jakosti polja: ispitna metodologija

8.4.1.   kako bi se uspostavili propisani uvjeti ispitnog polja, primjenjuje se ”metoda supstitucije”.

8.4.2.   Metoda supstitucije

Na svakoj se željenoj ispitnoj frekvenciji u generator elektromagnetnog polja dovodi razina snage dovoljna za postizanje potrebne jakosti polja u referentnoj točki (kako je utvrđena u točki 8.3.4. u ispitnome prostoru bez prisutnosti električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje), te se mjeri razina prenošene snage ili neki drugi parametar izravno povezan s prenošenom snagom potrebnom za određivanje polja, a rezultati se bilježe. Ti se rezultati rabe za homologacijska ispitivanja tipa, osim ako ne dođe do promjena u ispitnome prostoru ili opremi koje nalažu da se taj postupak ponovi.

8.4.3.   Vanjska oprema mora biti udaljena najmanje 1 m od referentne točke tijekom faze umjeravanja.

8.4.4.   Uređaj za mjerenje jakosti polja

Potrebno je koristiti se prikladnim uređajem za mjerenje jakosti polja kako bi se utvrdila jakost polja tijekom faze umjeravanja metode supstitucije.

8.4.5.   Središte faze uređaja za mjerenje jakosti polja mora se nalaziti u referentnoj točki.

8.4.6.   Električni/elektronički podsklop koji se ispituje, a koji može sadržavati dodatnu ravnu podlogu, uvodi se u ispitni prostor i postavlja se u skladu sa zahtjevima iz točke 8.3. Ako se rabi dodatna ravna podloga, ona se mora nalaziti najviše 5 mm od ravne podloge stola i s njome je električki spojena. Potom se u generator elektromagnetnog polja dovodi potrebna prenošena snaga, određena u točki 8.4.2., na svakoj frekvenciji iz točke 5.

8.4.7.   Parametar odabran u skladu s točkom 8.4.2. za određivanje polja rabi se i za određivanje jakosti polja tijekom ispitivanja.

8.5.   Obris jakosti polja

8.5.1.   Tijekom faze umjeravanja metode supstitucije (prije uvođenja električnoga/elektroničkog podsklopa koji se ispituje u ispitni prostor), jakost polja ne smije biti manja od 50 % nazivne vrijednosti jakosti polja na 0,5 ± 0,05 m sa svake strane referentne točke, na crti usporednoj s rubom ravne podloge koji je najbliži anteni i prolazi referentnom točkom.

9.   Ispitivanje TEM komorom

9.1.   Ispitna metoda

TEM (transverzalni elektromagnetni način) komora stvara homogena polja između unutarnjega vodiča (pregrade) i kućišta (ravne podloge). Rabi se za ispitivanje električnih/elektroničkih podsklopova (vidjeti sliku 1. Dodatka 3. ovom Prilogu).

9.2.   Mjerenje jakosti polja u TEM komori

9.2.1.   Električno polje u TEM komori utvrđuje se s pomoću sljedeće jednadžbe:

E= električno polje (u voltima/m)

P= snaga koja ulazi u TEM komoru (W)

Z= impedancija komore (50 Ω)

d= razmak (u metrima) između gornjega zida i ploče (pregrade).

9.2.2.   Kao alternativa, odgovarajući se senzor jakosti polja postavlja u gornju polovicu TEM komore. U tom dijelu TEM komore elektronička upravljačka jedinica (elektroničke upravljačke jedinice) ima vrlo mali utjecaj na ispitno polje. Izlazni signal tog senzora određuje jakost polja.

9.3.   Mjere TEM komore

Kako bi se održalo homogeno polje u TEM komori i ostvarili ponovljivi rezultati mjerenja, predmet koji se ispituje ne smije biti veći od jedne trećine unutarnje visine komore. Preporučene mjere TEM komore prikazane su na slikama 2. i 3. u Dodatku 3. ovom Prilogu.

9.4.   Vodovi za dovod električne energije, prijenos signala i upravljanje

TEM komora spaja se s priključnom pločom s koaksijalnom utičnicom i što je bliže moguće s utikačem s odgovarajućim brojem zatika. Vodovi za napajanje i signalni vodovi utikača u zidu komore izravno se spajaju na predmet koji se ispituje.

Vanjski sastavni dijelovi kao što su senzori, elementi za dovod električne energije i upravljački elementi mogu se priključiti:

(a)	na zaslonjenu vanjsku jedinicu;

(b)	na vozilo pokraj TEM komore; ili

(c)	izravno na zaslonjenu prespojnu ploču. Pri spajanju TEM komore s vanjskom jedinicom ili vozilom rabe se zaslonjeni kabeli ako se dotično vozilo ili vanjska jedinica ne nalaze u istoj ili susjednoj zaslonjenoj prostoriji.

10.   Ispitivanje uvođenjem električne struje (bulk current injection)

10.1.   Ispitna metoda

Ovo je metoda za ispitivanje otpornosti na elektromagnetna zračenja induciranjem struje izravno u kabelski snop pomoću sonde za uvođenje električne struje. Sonda za uvođenje električne struje sastoji se od sprežne zamke kroz koju se provlače kabeli električnoga/elektroničkog podsklopa koji se ispituje. Ispitivanja se otpornosti mogu obavljati promjenom frekvencije induciranih signala.

Električni/elektronički podsklop koji se ispituje može se postaviti na ravnu podlogu u skladu s točkom 8.2.1. ili u vozilo u skladu s konstrukcijskom specifikacijom tog vozila.

10.2.   Umjeravanje sonde za uvođenje električne struje prije početka ispitivanja

Sonda za uvođenje električne struje postavlja se u uređaj za umjeravanje. Tijekom pregleda ispitnog frekvencijskog područja potrebno je pratiti razinu snage potrebnu za postizanje električne struje utvrđene u Prilogu I. točki 6.7.2.1. Tim se postupkom umjerava prenošena snaga sustava za uvođenje električne struje u odnosu na električnu struju prije ispitivanja, te se ta prenošena snaga dovodi u sondu za uvođenje električne struje kada je preko kabela uporabljenih za umjeravanje spojena na električni/elektronički podsklop koji se ispituje. Potrebno je napomenuti da je praćena snaga koja je dovedena u sondu za uvođenje električne struje prenošena snaga.

10.3.   Postavljanje električnoga/elektroničkog podsklopa koji se ispituje

Svi vodovi kabelskog snopa električnoga/elektroničkog podsklopa, postavljenoga na ravnu podlogu u skladu s točkom 8.2.1., moraju biti završeni što je moguće vjernije i po mogućnosti sa stvarnim opterećenjima i aktuatorima. Za električne/elektroničke podsklopove postavljene u vozilo, kao i one postavljene na ravnu podlogu, sonda za uvođenje električne struje postavlja se oko svih vodova kabelskog snopa na svaki priključak te 150 ± 10 mm od svakog priključka, elektroničke upravljačke jedinice, instrumentalnih modula ili aktivnih senzora električnoga/elektroničkog podsklopa koji se ispituje, kako je prikazano na slici 1. dodatka 2.

10.4.   Vodovi za dovod električne energije, prijenos signala i upravljanje

Kabelski snop električnoga/elektroničkog podsklopa koji se ispituje te je postavljen na ravnu podlogu u skladu s točkom 8.2.1., mora biti spojen između umjetne mreže i glavne elektroničke upravljačke jedinice. Kabelski snop mora biti usporedan s rubom ravne podloge te biti udaljen najmanje 200 mm od njezinog ruba. Odnosni kabelski snop mora sadržavati kabel za dovod električne energije, koji se rabi za spajanje akumulatora vozila s tom elektroničkom upravljačkom jedinicom, i povratni kabel ako se taj rabi na vozilu.

Udaljenost između elektroničke upravljačke jedinice i umjetne mreže mora iznositi 1,0 ± 0,1 m ili mora biti jednaka duljini kabelskog snopa između elektroničke upravljačke jedinice i akumulatora koji se rabi u vozilu, ako je poznata, ovisno o tome što je kraće. Ako se rabi kabelski snop vozila, svi se njegovi ogranci koji se pojavljuju u toj duljini usmjeravaju duž ravne podloge, ali okomito od ruba ravne podloge. U suprotnome se vodovi električnoga/elektroničkog podsklopa koji se ispituje u toj duljini račvaju na umjetnoj mreži.

---