?

28.12.2013    | EN | Official Journal of the European Union | L 354/17128.12.2013    | HR | Službeni list Europske unije | L 354/171
DECISION No 1386/2013/EU OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCILODLUKA br. 1386/2013/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
of 20 November 2013od 20. studenoga 2013.
on a General Union Environment Action Programme to 2020 ‘Living well, within the limits of our planet’o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”
(Text with EEA relevance)(Tekst značajan za EGP)
THE EUROPEAN PARLIAMENT AND THE COUNCIL OF THE EUROPEAN UNION,EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
Having regard to the Treaty on the Functioning of the European Union, and in particular Article 192(3) thereof,uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 3.,
Having regard to the proposal from the European Commission,uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
After transmission of the draft legislative act to the national parliaments,nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
Having regard to the opinion of the European Economic and Social Committee (1),uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),
Having regard to the opinion of the Committee of the Regions (2),uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),
Acting in accordance with the ordinary legislative procedure (3),u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),
Whereas:budući da:
(1) | The Union has set itself the objective of becoming a smart, sustainable and inclusive economy by 2020 with a set of policies and actions aimed at making it a low-carbon and resource-efficient economy (4).(1) | Unija je sebi zadala cilj do 2020. postati pametnim, održivim i uključivim gospodarstvom provedbom skupa politika i mjera usmjerenih na gospodarstvo s niskom razinom ugljičnog dioksida i učinkovitim korištenjem resursa (4).
(2) | Successive environment action programmes have provided the framework for Union action in the field of the environment since 1973.(2) | Djelovanje Unije u području okoliša od 1973. se odvija u okviru uzastopnih programa djelovanja za okoliš.
(3) | The Sixth Community Environment Action Programme (5) (‘6th EAP’) ended in July 2012, but many measures and actions launched under that programme continue to be implemented.(3) | Šesti program djelovanja Zajednice za okoliš (5) („Šesti program djelovanja za okoliš”) završio je u srpnju 2012., ali mnoge mjere i akcije pokrenute temeljem tog programa i dalje se provode.
(4) | The final assessment of the 6th EAP concluded that the programme delivered benefits for the environment and provided an overarching strategic direction for environment policy. Despite those achievements, unsustainable trends still persist in the four priority areas identified in the 6th EAP: climate change; nature and biodiversity; environment and health and quality of life; and natural resources and wastes.(4) | U završnoj ocjeni Šestog programa djelovanja za okoliš zaključeno je da je program osigurao prednosti za okoliš i utvrdio glavni strateški smjer za politiku u području okoliša. Unatoč tim postignućima još uvijek postoje neodrživa kretanja na četirima prioritetnim područjima definiranima u Šestom programu djelovanja za okoliš: klimatske promjene, priroda i bioraznolikost, okoliš i zdravlje i kvaliteta života te prirodni resursi i otpad.
(5) | The final assessment of the 6th EAP highlighted some shortcomings. The achievement of the objectives set out in the Seventh Environment Action Programme (‘7th EAP’) therefore requires the full commitment of the Member States and the relevant Union institutions and the willingness to take responsibility for the delivery of the programme’s intended benefits.(5) | U završnoj ocjeni Šestog programa djelovanja za okoliš istaknuti su neki nedostaci. Za postizanje ciljeva utvrđenih u Sedmom programu djelovanja za okoliš stoga je potrebna potpuna predanost država članica i nadležnih institucija Unije te spremnost za preuzimanje odgovornosti za ostvarenje prednosti predviđenih programom.
(6) | According to the report of the European Environment Agency entitled ‘The European environment – state and outlook 2010’ (‘SOER 2010’)’ a number of major environmental challenges still remain, and serious repercussions will ensue if nothing is done to address them.(6) | Prema izvješću Europske agencije za okoliš naslovljenom „Europski okoliš – stanje i izgledi u 2010.” („SOER 2010”), i dalje postoje brojni značajni izazovi za okoliš te će doći do ozbiljnih posljedica ako se ništa ne poduzme.
(7) | Global systemic trends and challenges, related to population dynamics, urbanisation, disease and pandemics, accelerating technological change and unsustainable economic growth add to the complexity of tackling environmental challenges and achieving long-term sustainable development. Ensuring the Union’s long-term prosperity requires taking further action to address those challenges.(7) | Svjetski sustavni trendovi i izazovi povezani s populacijskom dinamikom, urbanizacijom, bolestima i pandemijama, ubrzanim tehnološkim promjenama i neodrživim gospodarskim rastom čine rješavanje izazova za okoliš i postizanje dugoročnog održivog razvoja još složenijim. Kako bi se dugoročno osiguralo blagostanje Unije potrebne su dodatne mjere za rješavanje tih izazova.
(8) | It is essential that Union priority objectives for 2020 are established, in line with a clear long-term vision for 2050. This would also provide a stable environment for sustainable investment and growth. The 7th EAP should build on policy initiatives in the Europe 2020 strategy (6), including the Union climate and energy package (7), the Commission Communication on a Roadmap for moving to a low-carbon economy in 2050 (8), the EU Biodiversity Strategy to 2020 (9), the Roadmap to a Resource Efficient Europe (10), the Innovation Union Flagship Initiative (11) and the European Union Strategy for Sustainable Development.(8) | Nužno je da se prioritetni ciljevi Unije za 2020. utvrde u skladu s jasnom dugoročnom vizijom za 2050. Time bi se također stvorilo stabilno okruženje za održivo ulaganje i rast. Sedmi program djelovanja za okoliš trebao bi se razvijati na inicijativama politike iz strategije Europa 2020. (6), uključujući Klimatski i energetski paket Unije (7), Komunikaciju Komisije o planu za prijelaz na gospodarstvo s niskom razinom emisije CO2 do 2050. (8), Strategiju EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020. (9), plan za resursno učinkovitu Europu (10), vodeću inicijativu „Unija inovacija” (11) i strategiju Europske unije za održivi razvoj.
(9) | The 7th EAP should help to achieve the environment and climate change targets on which the Union has already agreed and to identify policy gaps where additional targets may be required.(9) | Sedmi program djelovanja za okoliš trebao bi pomoći u postizanju ciljeva koji se odnose na okoliš i klimatske promjene koje je Unija već odredila te u identificiranju propusta u politici u slučajevima gdje su možda potrebni dodatni ciljevi.
(10) | The Union has agreed to achieve a reduction of at least 20 % of its greenhouse gas (GHG) emissions by 2020 (30 %, provided that other developed countries commit themselves to comparable emissions reductions and that developing countries contribute adequately according to their responsibilities and respective capabilities); to ensure that 20 % of energy consumption comes from renewable energy by 2020; and to achieve a 20 % cut in primary energy use compared with projected levels, by improving energy efficiency (12).(10) | Unija se usuglasila da će postići smanjenje svojih emisija stakleničkih plinova od barem 20 % do 2020. godine (30 % pod uvjetom da se druge razvijene zemlje obvežu na slična smanjenja emisija i da zemlje u razvoju daju svoj doprinos na odgovarajući način, prema vlastitim odgovornostima i mogućnostima); osigurati da se do 2020. godine 20 % potrošnje energije dobiva iz obnovljive energije; i postići smanjenje potrošnje primarne energije za 20 % u usporedbi s predviđenim razinama povećanjem energetske učinkovitosti (12).
(11) | The Union has agreed to halt the loss of biodiversity and the degradation of ecosystem services in the Union by 2020, and restore them in so far as feasible, while stepping up the Union contribution to averting global biodiversity loss (13).(11) | Unija se usuglasila da će do 2020. zaustaviti gubitak bioraznolikosti i degradaciju usluga ekosustava u Uniji, vratiti ih u prijašnje stanje koliko je to moguće te istodobno povećati doprinos Unije u sprečavanju svjetskog gubitka bioraznolikosti (13).
(12) | The Union supports the aims of halting global forest cover loss by 2030 at the latest and of reducing gross tropical deforestation by at least 50 % by 2020 compared to 2008 levels (14).(12) | Unija podupire ciljeve zaustavljanja globalnog smanjenja šumskih površina najkasnije do 2030. i smanjenja bruto vrijednosti krčenja tropskih šuma za barem 50 % do 2020. u usporedbi s razinama iz 2008 (14).
(13) | The Union has agreed to achieve good status for all Union waters, including freshwater (rivers and lakes, groundwater), transitional waters (estuaries/deltas) and coastal waters within one nautical mile of the coast by 2015 (15).(13) | Unija se usuglasila da će do 2015. postići dobro stanje svih voda u Uniji uključujući slatke vode (rijeke i jezera, podzemne vode), prijelazne vode (estuarije/delte) i priobalne vode u području od jedne nautičke milje od obale (15).
(14) | The Union has agreed to achieve good environmental status in all marine waters of the Union by 2020 (16).(14) | Unija se usuglasila da će do 2020. postići dobro stanje okoliša svih morskih voda u Uniji (16).
(15) | The Union has agreed to achieve levels of air quality that do not give rise to significant negative impacts on, and risks to, human health and the environment (17).(15) | Unija se usuglasila da će postići razine kvalitete zraka koje ne dovode do značajnih negativnih učinaka i rizika za ljudsko zdravlje i okoliš (17).
(16) | The Union has agreed to achieve, by 2020, the objective that chemicals are produced and used in ways that lead to the minimisation of significant adverse effects on human health and the environment (18).(16) | Unija se usuglasila da će do 2020. postići cilj da se kemikalije proizvode i koriste na način da se smanje bitni negativni učinci na ljudsko zdravlje i okoliš (18).
(17) | The Union has agreed to protect the environment and human health by preventing or reducing the adverse impacts of the generation and management of waste and by reducing the overall impact of resource use and improving the efficiency of such use, by applying the following waste hierarchy: prevention, preparing for re-use, recycling, other recovery, and disposal (19).(17) | Unija se usuglasila da će štititi okoliš i zdravlje ljudi sprečavanjem ili smanjenjem štetnih učinaka stvaranja otpada i upravljanja njime te smanjenjem ukupnog utjecaja korištenja resursa i povećanjem učinkovitosti tog korištenja primjenom sljedeće hijerarhije otpada: prevencija, priprema za ponovno korištenje, recikliranje, drugi načini obnavljanja i zbrinjavanje (19).
(18) | The Union has agreed to stimulate the transition to a green economy and to strive towards an absolute decoupling of economic growth and environmental degradation (20).(18) | Unija se usuglasila da će poticati prelazak na zeleno gospodarstvo i nastojati ostvariti potpuno odvajanje gospodarskog rasta i degradacije okoliša (20).
(19) | The Union has agreed to strive to achieve a land degradation neutral world in the context of sustainable development (21).(19) | Unija se usuglasila da će nastojati da se ostvari svijet bez degradacije zemljišta u okviru održivog razvoja (21).
(20) | Pursuant to Article 191(2) of the Treaty on the Functioning of the European Union (TFEU), Union policy on the environment aims at a high level of protection taking into account the diversity of situations in the various regions of the Union, and is based on the precautionary principle and on the principles that preventive action should be taken, that environmental damage should, as a priority, be rectified at source and that the polluter should pay.(20) | U skladu s člankom 191. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (TFEU), politika Unije u području okoliša usmjerena je prema postizanju visokog stupnja zaštite, uzimajući u obzir raznolike prilike u različitim regijama Unije, i temelji se na načelu opreznosti te na načelu preventivnog djelovanja, načelu da se šteta nanesena okolišu popravlja ponajprije na samom izvoru te na načelu da onečišćivač plaća.
(21) | Action to deliver the priority objectives of the 7th EAP should be taken at different levels of governance, in accordance with the principle of subsidiarity.(21) | U skladu s načelom supsidijarnosti trebale bi se poduzeti mjere za ostvarenje prioritetnih ciljeva Sedmog programa djelovanja za okoliš na različitim razinama upravljanja.
(22) | Transparent engagement with non-governmental actors is important in ensuring the success of the 7th EAP and the achievement of its priority objectives.(22) | Transparentna interakcija s nevladinim sudionicima važna je za osiguranje uspjeha Sedmog programa djelovanja za okoliš i postizanje njegovih prioritetnih ciljeva.
(23) | Not only do biodiversity loss and the degradation of ecosystems in the Union have important implications for the environment and human well-being, they also have impacts on future generations and are costly for society as a whole, particularly for economic actors in sectors that depend directly on ecosystem services.(23) | Gubitak bioraznolikosti i degradacija ekosustava u Uniji imaju ne samo ozbiljne posljedice na okoliš i ljudsko blagostanje, već imaju utjecaj i na buduće generacije te su skupi za društvo u cjelini, posebno za gospodarske sudionike u sektorima koji izravno ovise o uslugama ekosustava.
(24) | There is significant scope for reducing GHG emissions and enhancing energy and resource efficiency in the Union. This will ease pressure on the environment and bring increased competitiveness and new sources of growth and jobs through cost savings from improved efficiency, the commercialisation of innovations and better management of resources over their whole life cycle. In order to realise this potential, a more comprehensive Union policy on climate change should recognise that all sectors of the economy have to contribute to tackling climate change.(24) | U Uniji postoje znatne mogućnosti za smanjenje emisija stakleničkih plinova i poticanje učinkovitog korištenja resursa i energije. Time će se, smanjenjem troškova zbog poboljšanja učinkovitosti, komercijalizacije inovacija i boljeg upravljanja resursima tijekom cijelog njihovog životnog ciklusa, smanjiti pritisak na okoliš, doći će do povećanja konkurentnosti i stvorit će se novi izvori rasta i zapošljavanja. Kako bi se taj potencijal ostvario, obuhvatnija politika Unije u području klimatskih promjena trebala bi prepoznati da svi gospodarski sektori moraju doprinijeti rješavanju problema koji su povezani s klimatskim promjenama.
(25) | Environmental problems and impacts continue to pose significant risks for human health and well-being, whereas measures to improve the state of the environment can be beneficial.(25) | Problemi u vezi s okolišem i utjecaji na okoliš i dalje predstavljaju znatan rizik za ljudsko zdravlje i blagostanje, pri čemu mjere za poboljšanje stanja okoliša mogu biti korisne.
(26) | The full and even implementation of the environment acquis throughout the Union is a sound investment for the environment and human health, as well as for the economy.(26) | Potpuna i jednaka provedba pravne stečevine u području okoliša u cijeloj Uniji dobro je ulaganje za okoliš i ljudsko zdravlje, kao i za gospodarstvo.
(27) | Union environment policy should continue to draw on a sound knowledge base and should ensure that the evidence underpinning policy-making, including cases where the precautionary principle has been invoked, can be better understood at all levels.(27) | Politika Unije u području okoliša trebala bi se i dalje temeljiti na čvrstom znanju i osigurati bolje razumijevanje, na svim razinama, dokaza koji su podloga pri oblikovanju politika, uključujući primjere u kojima se poziva na načelo opreznosti.
(28) | Environment and climate objectives should be supported by adequate investments, and funds should be spent more effectively in line with those objectives. The use of public- private initiatives should be encouraged.(28) | Okolišne i klimatske ciljeve trebalo bi poduprijeti primjerenim ulaganjem, a sredstva bi se trebala trošiti djelotvornije u skladu s tim ciljevima. Trebalo bi poticati javno-privatne inicijative.
(29) | Environmental integration in all relevant policy areas is essential in order to reduce pressures on the environment resulting from the policies and activities of other sectors and to meet environmental and climate-related targets.(29) | Uključivanje pitanja okoliša u sva relevantna područja politike nužno je radi smanjenja pritisaka na okoliš koji proizlaze iz politika i aktivnosti drugih sektora te radi postizanja ciljeva povezanih s okolišem i klimom.
(30) | The Union is densely populated, and over 70 % of its citizens live in urban and peri-urban areas and face specific environmental and climate-related challenges.(30) | Unija je gusto naseljena, a više od 70 % njezinih građana živi u gradskim i prigradskim područjima i suočava se s osobitim izazovima povezanima s okolišem i klimom.
(31) | Many environmental challenges are global and can only be fully addressed through a comprehensive global approach, while other environmental challenges have a strong regional dimension. This requires cooperation with partner countries, including neighbouring countries and overseas countries and territories.(31) | Mnogi izazovi povezani s okolišem globalne su naravi i mogu se potpuno obuhvatiti samo cjelovitim globalnim pristupom, dok ostali izazovi povezani s okolišem imaju značajnu regionalnu dimenziju. Za to je potrebna suradnja s partnerskim zemljama, uključujući susjedne zemlje te prekomorske zemlje i područja.
(32) | The 7th EAP should support the implementation, within the Union and at international level, of the outcomes of, and commitments undertaken at, the 2012 United Nations Conference on Sustainable Development (Rio + 20) and which aim to transform the global economy into an inclusive and green economy in the context of sustainable development and poverty reduction.(32) | Sedmim programom djelovanja za okoliš, unutar Unije i na međunarodnoj razini, trebala bi se poduprijeti provedba rezultata Konferencije Ujedinjenih naroda o održivom razvoju (Rio+ 20) održane 2012. i tamo preuzetih obveza, s ciljem pretvaranja globalnoga gospodarstva u uključivo i zeleno gospodarstvo u kontekstu održivog razvoja i smanjenja siromaštva.
(33) | An appropriate mix of policy instruments would enable businesses and consumers to improve their understanding of the impact of their activities on the environment and to manage that impact. Such policy instruments include economic incentives, market-based instruments, information requirements as well as voluntary tools and measures to complement legislative frameworks and to engage stakeholders at different levels.(33) | Odgovarajuća kombinacija instrumenata politike poslovnim subjektima i potrošačima omogućila bi bolje razumijevanje utjecaja njihovih aktivnosti na okoliš i upravljanje tim utjecajem. Takvi instrumenti politike uključuju gospodarske poticaje, tržišne instrumente, zahtjeve u pogledu informacija kao i dobrovoljne instrumente i mjere kojima se nadopunjuju zakonodavni okviri i uključuju zainteresirane strane na različitim razinama.
(34) | All measures, actions and targets set out in the 7th EAP should be taken forward in accordance with the principles of smart regulation (22) and, where appropriate, subject to a comprehensive impact assessment.(34) | Sve mjere, radnje i ciljevi navedeni u Sedmom programu djelovanja za okoliš trebali bi se provoditi u skladu s načelom pametnog pravnog uređenja (22) te po potrebi podložno sveobuhvatnoj procjeni utjecaja.
(35) | Progress towards meeting the objectives of the 7th EAP should be monitored, assessed and evaluated on the basis of agreed indicators.(35) | Napredak u ostvarivanju ciljeva Sedmog programa djelovanja za okoliš trebalo bi pratiti, ocjenjivati i vrednovati na temelju dogovorenih pokazatelja.
(36) | In accordance with Article 192(3) TFEU, the priority objectives in respect of Union policy on the environment should be set out in a general action programme.(36) | U skladu s člankom 192. stavkom 3. UFEU-a prioritetni ciljevi koji se odnose na politiku Unije u području okoliša trebali bi se odrediti u općem programu djelovanja.
(37) | For the priority objectives set out in this Decision, a number of measures and actions are identified in the 7th EAP set out in the Annex, with a view to achieving those objectives.(37) | Za prioritetne ciljeve navedene u ovoj Odluci, određen broj mjera i radnji utvrđuje se u Sedmom programu djelovanja za okoliš, navedenom u Prilogu, u svrhu ostvarenja tih ciljeva.
(38) | Since the objective of this Decision, namely to set up a General Union Environment Action Programme setting out priority objectives, cannot be sufficiently achieved by the Member States but can rather, by reason of the scale and effects of that action programme be better achieved at Union level, the Union may adopt measures, in accordance with the principle of subsidiarity as set out in Article 5 of the Treaty on European Union. In accordance with the principle of proportionality, as set out in that Article, this Decision does not go beyond what is necessary in order to achieve that objective,(38) | S obzirom na to da cilj ove Odluke, to jest uspostavu općeg programa djelovanja Unije za okoliš kojim se utvrđuju prioritetni ciljevi, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se, zbog opsega i učinka tog programa djelovanja, on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u tom članku, ova Odluka ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenje tog cilja,
HAVE ADOPTED THIS DECISION:DONIJELI SU OVU ODLUKU:
Article 1Članak 1.
A general Union action programme in the field of the environment for the period up to 31 December 2020 (‘the 7th Environment Action programme’ or ‘7th EAP’), as set out in the Annex, is hereby adopted.Usvaja se opći program djelovanja Unije u području okoliša za razdoblje do 31. prosinca 2020. („Sedmi program djelovanja za okoliš”), kako je utvrđen u Prilogu.
Article 2Članak 2.
1.   The 7th Environment Action Programme shall have the following priority objectives:1.   Sedmi program djelovanja za okoliš ima sljedeće prioritetne ciljeve:
(a) | to protect, conserve and enhance the Union’s natural capital;(a) | zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital Unije;
(b) | to turn the Union into a resource-efficient, green and competitive low-carbon economy;(b) | pretvoriti Uniju u resursno učinkovito, zeleno i konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija CO2;
(c) | to safeguard the Union’s citizens from environment-related pressures and risks to health and well-being;(c) | zaštititi građane Unije od pritisaka i opasnosti za njihovo zdravlje i blagostanje povezanih s okolišem;
(d) | to maximise the benefits of Union environment legislation by improving implementation;(d) | povećati koristi zakonodavstva Unije u području okoliša boljom provedbom;
(e) | to improve the knowledge and evidence base for Union environment policy;(e) | poboljšati utemeljenost politike Unije u području okoliša na dokazima i znanju;
(f) | to secure investment for environment and climate policy and address environmental externalities;(f) | osigurati ulaganja u politiku okoliša i klimatsku politiku te rješavati popratne troškove povezane s okolišem;
(g) | to improve environmental integration and policy coherence;(g) | povećati uključenost pitanja u vezi s okolišem i usklađenost politika;
(h) | to enhance the sustainability of the Union’s cities;(h) | poboljšati održivost gradova na području Unije;
(i) | to increase the Union’s effectiveness in addressing international environmental and climate-related challenges.(i) | povećati djelotvornost Unije u rješavanju međunarodnih izazova povezanih s okolišem i klimom.
2.   The 7th EAP shall be based on the precautionary principle, the principles of preventive action and of rectification of pollution at source and the polluter-pays principle.2.   Sedmi program djelovanja za okoliš temelji se na načelu opreznosti, načelima preventivnog djelovanja i popravljanja onečišćenja na samom izvoru te na načelu da onečišćivač plaća.
3.   The 7th EAP shall contribute to a high level of environmental protection and to an improved quality of life and well-being for citizens.3.   Sedmi program djelovanja za okoliš doprinosi visokoj razini zaštite okoliša te boljoj kvaliteti života i blagostanju građana.
4.   All measures, actions and targets set out in the 7th EAP shall be proposed and implemented in accordance with the principles of smart regulation and, where appropriate, subject to a comprehensive impact assessment.4.   Sve mjere, aktivnosti i ciljevi navedeni u Sedmom programu djelovanja za okoliš predlažu se i provode u skladu s načelom pametnog pravnog uređenja te po potrebi podložno sveobuhvatnoj procjeni utjecaja.
Article 3Članak 3.
1.   The relevant Union institutions and the Member States are responsible for taking appropriate action, with a view to the delivery of the priority objectives set out in the 7th EAP. Action shall be taken with due account of the principles of conferral, subsidiarity and proportionality, in accordance with Article 5 of the Treaty on European Union.1.   Nadležne institucije Unije i države članice odgovorne su za poduzimanje odgovarajućih mjera kako bi se osiguralo ispunjavanje prioritetnih ciljeva postavljenih u Sedmom programu djelovanja za okoliš. Mjere se poduzimaju vodeći računa o načelu dodjeljivanja, supsidijarnosti i proporcionalnosti u skladu s člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji.
2.   Public authorities at all levels shall work with businesses and social partners, civil society and individual citizens in implementing the 7th EAP.2.   Tijela javne vlasti na svim razinama surađuju s poslovnim subjektima i socijalnim partnerima, civilnim društvom i građanima pri provedbi Sedmog programa djelovanja za okoliš.
Article 4Članak 4.
1.   The Commission shall ensure that the implementation of the relevant elements of the 7th EAP is monitored in the context of the regular monitoring process of the Europe 2020 Strategy. This process shall be informed by the European Environment Agency’s indicators on the state of the environment as well as indicators used to monitor progress in achieving existing environment and climate-related legislation and targets such as the climate and energy targets, biodiversity targets and resource efficiency milestones.1.   Komisija osigurava praćenje provedbe relevantnih elemenata Sedmog programa djelovanja za okoliš kroz redoviti proces praćenja u okviru strategije Europa 2020. Taj proces temelji se na pokazateljima koje koristi Europska agencija za okoliš za stanje okoliša i pokazateljima koji se koriste za praćenje napretka u postizanju postojećeg zakonodavstva i ciljeva u vezi s okolišem i klimom kao što su klimatski i energetski ciljevi, ciljevi u pogledu bioraznolikosti i etapni ciljevi učinkovitog korištenja resursa.
2.   The Commission shall also carry out an evaluation of the 7th EAP. That evaluation shall be based, inter alia, on the European Environment Agency’s report on the state of the environment and on a consultation with interested stakeholders. The Commission shall submit a report based on this evaluation to the European Parliament and to the Council in due course before the end of the 7th EAP.2.   Komisija također provodi evaluaciju Sedmog programa djelovanja za okoliš. Ta se evaluacija između ostalog temelji na izvješću Europske agencije za okoliš o stanju okoliša i na savjetovanju sa zainteresiranim stranama. Komisija pravovremeno, prije isteka Sedmog programa djelovanja za okoliš, Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće koje se temelji na toj evaluaciji.
3.   In the light of that evaluation and other relevant policy developments, the Commission shall, if appropriate, present a proposal for an 8th EAP in a timely manner, with a view to avoiding a gap between the 7th EAP and the 8th EAP.3.   U svjetlu te evaluacije i drugih relevantnih događanja u području politike Komisija po potrebi pravovremeno predstavlja prijedlog Osmog programa djelovanja za okoliš kako bi se izbjegao prekid kontinuiteta između Sedmog programa djelovanja za okoliš i Osmog programa djelovanja za okoliš.
Article 5Članak 5.
This Decision shall enter into force on the twentieth day following that of its publication in the Official Journal of the European Union.Ova Odluka stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Done at Strasbourg, 20 November 2013.Sastavljeno u Strasbourgu 20. studenoga 2013.
For the European ParliamentZa Europski parlament
The PresidentPredsjednik
M. SCHULZM. SCHULZ
For the CouncilZa Vijeće
The PresidentPredsjednik
V. LEŠKEVIČIUSV. LEŠKEVIČIUS
(1)  OJ C 161, 6.6.2013, p. 77.(1)  SL C 161, 6.6.2013., str 77.
(2)  OJ C 218, 30.7.2013, p. 53.(2)  SL C 218, 30.7.2013., str. 53.
(3)  Position of the European Parliament of 24 October 2013 (not yet published in the Official Journal) and decision of the Council of 15 November 2013.(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 24. listopada 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 15. studenoga 2013.
(4)  COM(2010) 2020 and European Council conclusions of 17 June 2010 (EUCO 13/10).(4)  COM(2010) 2020 i zaključci Europskog vijeća od 17. svibnja 2010. (EUCO 13/10).
(5)  Decision No 1600/2002/EC of the European Parliament and of the Council of 22 July 2002 laying down the Sixth Community Environment Action Programme (OJ L 242, 10.9.2002, p. 1).(5)  Odluka br. 1600/2002/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. srpnja 2002. o utvrđivanju Šestog programa djelovanja Zajednice za okoliš (SL L 242, 10.9.2002., str. 1.).
(6)  COM(2010) 2020.(6)  COM(2010) 2020.
(7)  Regulation (EC) No 443/2009 of the European Parliament and of the Council of 23 April 2009 setting emission performance standards for new passenger cars as part of the Community’s integrated approach to reduce CO2 emissions from light-duty vehicles (OJ L 140, 5.6.2009, p. 1), Directive 2009/28/EC of the European Parliament and of the Council of 23 April 2009 on the promotion of the use of energy from renewable sources and amending and subsequently repealing Directives 2001/77/EC and 2003/30/EC (OJ L 140, 5.6.2009, p. 16), Directive 2009/29/EC of the European Parliament and of the Council of 23 April 2009 amending Directive 2003/87/EC so as to improve and extend the greenhouse gas emission allowance trading scheme of the Community (OJ L 140, 5.6.2009, p. 63), Directive 2009/30/EC of the European Parliament and of the Council of 23 April 2009 amending Directive 98/70/EC as regards the specification of petrol, diesel and gas-oil and introducing a mechanism to monitor and reduce greenhouse gas emissions and amending Council Directive 1999/32/EC as regards the specification of fuel used by inland waterway vessels and repealing Directive 93/12/EEC (OJ L 140, 5.6.2009, p. 88), Directive 2009/31/EC of the European Parliament and of the Council of 23 April 2009 on the geological storage of carbon dioxide and amending Council Directive 85/337/EEC, European Parliament and Council Directives 2000/60/EC, 2001/80/EC, 2004/35/EC, 2006/12/EC, 2008/1/EC and Regulation (EC) No 1013/2006 (OJ L 140, 5.6.2009, p. 114), Decision No 406/2009/EC of the European Parliament and of the Council of 23 April 2009 on the effort of Member States to reduce their greenhouse gas emissions to meet the Community’s greenhouse gas emission reduction commitments up to 2020 (OJ L 140, 5.6.2009, p. 136).(7)  Uredba (EZ) br. 443/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija za nove osobne automobile u okviru integriranog pristupa Zajednice smanjenju emisija CO2 iz osobnih i lakih vozila (SL L 140, 5.6.2009., str. 1.), Direktiva 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ (SL L 140, 5.6.2009., str. 16.), Direktiva 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ u svrhu poboljšanja i proširenja sustava Zajednice za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (SL L 140, 5.6.2009., str. 63.), Direktiva 2009/30/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o izmjeni Direktive 98/70/EZ u pogledu specifikacije benzina, dizelskoga goriva i plinskog ulja i uvođenju mehanizma praćenja i smanjivanja emisija stakleničkih plinova i izmjeni Direktive Vijeća 1999/32/EZ u pogledu specifikacije goriva kojim se koriste plovila na unutarnjim plovnim putovima i stavljanju izvan snage Direktive 93/12/EEZ (SL L 140, 5.6.2009., str. 88.), Direktiva 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o geološkom skladištenju ugljikovog dioksida i o izmjeni Direktive Vijeća 85/337/EEZ, direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2000/60/EZ, 2001/80/EZ, 2004/35/EZ, 2006/12/EZ, 2008/1/EZ i Uredbe (EZ) br. 1013/2006 (SL L 140, 5.6.2009., str. 114.), Odluka br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o naporima koje poduzimaju države članice radi smanjenja emisija stakleničkih plinova s ciljem ostvarenja ciljeva Zajednice vezanih za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2020. godine (SL L 140, 5.6.2009., str. 136.)
(8)  COM(2011) 112. The Roadmap was noted by the Council in its Conclusions of 17 May 2011 and was endorsed by the European Parliament in its Resolution of 15 March 2012 (P7_TA(2012)0086).(8)  COM(2011) 112. Vijeće se u svojim zaključcima od 17. svibnja 2011. osvrnulo na Plan, a Europski parlament ga je priznao u svojoj rezoluciji od 15. ožujka 2012. (P7_TA(2012)0086).
(9)  COM(2011) 244.(9)  COM(2011) 244.
(10)  COM(2011) 571.(10)  COM(2011) 571.
(11)  COM(2010) 546.(11)  COM(2010) 546.
(12)  European Council of 8 and 9 March 2007.(12)  Europsko vijeće od 8. i 9. ožujka 2007.
(13)  European Council conclusions of 25 and 26 March 2010 (EUCO 7/10); Council conclusions of 15 March 2010 (7536/10); COM(2011) 244.(13)  Zaključci Europskog vijeća od 25. i 26. ožujka 2010. (EUCO 7/10); zaključci Vijeća od 15. ožujka 2010. (7536/10); COM(2011)0244.
(14)  Council conclusions of 4 December 2008 (16852/08).(14)  Zaključci Vijeća od 4. studenoga 2008. (16852/08).
(15)  Directive 2000/60/EC of the European Parliament and of the Council of 23 October 2000 establishing a framework for Community action in the field of water policy (OJ L 327, 22.12.2000, p. 1).(15)  Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).
(16)  Directive 2008/56/EC of the European Parliament and of the Council of 17 June 2008 establishing a framework for community action in the field of marine environmental policy (Marine Strategy Framework Directive) (OJ L 164, 25.6.2008, p. 19).(16)  Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji) (SL L 164, 25.6.2008., str. 19.).
(17)  Decision No 1600/2002/EC; Directive 2008/50/EC of the European Parliament and of the Council of 21 May 2008 on ambient air quality and cleaner air for Europe (OJ L 152, 11.6.2008, p. 1).(17)  Odluka br. 1600/2002/EZ; Direktiva 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu (SL L 152, 11.6.2008., str. 1.).
(18)  Decision No 1600/2002/EC; Johannesburg Plan of Implementation (WSSD 2002).(18)  Odluka br. 1600/2002/EZ; Provedbeni plan iz Johannesburga (WSSD 2002).
(19)  Directive 2008/98/EC, of the European Parliament and of the Council of 19 November 2008 on waste (OJ L 312, 22.11.2008, p. 3).(19)  Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).
(20)  Council conclusions of 11 June 2012 (11186/12); COM(2011) 571.(20)  Zaključci Vijeća od 11. lipnja 2012. (11186/12); COM(2011) 571.
(21)  United Nations General Assembly Resolution A/Res/66/288 of 27 July 2012 on the outcome of the Rio + 20 Conference, entitled ‘The Future We Want’.(21)  Rezolucija Opće skupštine Ujedinjenih naroda A/Res/66/288 od 27. srpnja 2012. o rezultatima konferencije Rio+20, nazvana „Budućnost kakvu želimo”.
(22)  COM(2010) 543.(22)  COM(2010) 543
ANNEXPRILOG
THE 7th ENVIRONMENT ACTION PROGRAMME TO 2020 – ‘LIVING WELL, WITHIN THE LIMITS OF OUR PLANET’SEDMI PROGRAM DJELOVANJA ZA OKOLIŠ DO 2020. - „ŽIVJETI DOBRO UNUTAR GRANICA NAŠEG PLANETA”
1. | The following 2050 vision is intended to help guide action up to and beyond 2020: | In 2050, we live well, within the planet’s ecological limits. Our prosperity and healthy environment stem from an innovative, circular economy where nothing is wasted and where natural resources are managed sustainably, and biodiversity is protected, valued and restored in ways that enhance our society’s resilience. Our low-carbon growth has long been decoupled from resource use, setting the pace for a safe and sustainable global society.1. | Sljedećom vizijom za 2050. želi se usmjeriti djelovanje do 2020. godine i nakon toga: | Godine 2050. živimo dobro, unutar ekoloških ograničenja planeta. Naše blagostanje i zdrav okoliš proizlaze iz inovativnog, kružnog gospodarstva u kojem se ništa ne gubi i u kojem se prirodnim resursima upravlja na održiv način, a bioraznolikost se štiti, vrednuje i održava tako da se pojačava otpornost našeg društva. Naš rast s niskom razinom emisije CO2 već je dugo odvojen od korištenja resursa, što određuje tempo za sigurno i održivo globalno društvo.
A PROGRAMME FOR ACTION TO 2020PROGRAM DJELOVANJA DO 2020.
2. | Over the past 40 years, a broad range of environment legislation has been put in place, amounting to the most comprehensive modern standards in the world. This has helped to address some of the most serious environmental concerns of citizens and businesses in the Union.2. | U proteklih 40 godina uveden je velik opseg zakonodavnih akata u području okoliša, koji predstavljaju najobuhvatnije moderne norme u svijetu. To je pomoglo pri rješavanju nekih od najozbiljnijih problema građana i poslovnih subjekata u Uniji povezanih s okolišem.
3. | Emissions of pollutants to air, water and soil have been reduced significantly over the past decades, as have GHG emissions in recent years. Union chemicals legislation has been modernised and the use of many toxic or hazardous substances such as lead, cadmium and mercury has been restricted in products found in most households. Union citizens enjoy a level of water quality that is among the best in the world, and over 18 % of the Union’s territory and 4 % of its seas have been designated as protected areas for nature.3. | Ispuštanje onečišćujućih tvari u zrak, vodu i tlo bitno je smanjeno tijekom posljednjih desetljeća, a isto tako i emisije stakleničkih plinova posljednjih godina. Zakonodavstvo Unije u području kemikalija je modernizirano, a ograničena je upotreba mnogih otrovnih ili opasnih tvari kao što su olovo, kadmij i živa u proizvodima koji se koriste u većini domaćinstava. Građani Unije imaju pristup vodi koja je među najkvalitetnijim u svijetu, a više od 18 % teritorija i 4 % morskih površina Unije proglašeni su zaštićenim područjima prirode.
4. | The Union’s environment policy has stimulated innovation and investment in environmental goods and services, generating jobs and export opportunities (1). Successive enlargements have extended high standards of environmental protection across a large part of the European continent, and the Union’s efforts have contributed to increasing international commitment to combatting climate change and biodiversity loss, and to successful global efforts to eliminate ozone-depleting substances and leaded fuels.4. | Politika Unije u području okoliša potiče inovacije i ulaganja u robu i usluge koje su povezane s okolišem otvarajući radna mjesta i prilike za izvoz (1). Postupnim proširenjem Unije visoki standardi zaštite okoliša preneseni su na veliki dio europskog kontinenta, a napori Unije doprinijeli su jačoj međunarodnoj obvezi borbe protiv klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti te uspješnim globalnim naporima u eliminiranju tvari koje oštećuju ozonski sloj i olovnih goriva.
5. | Considerable headway has also been made in integrating environmental objectives into other Union policies and activities. The reformed Common Agricultural Policy (CAP) has, since 2003, linked direct payments to requirements that farmers maintain land in good agricultural and environmental condition and comply with relevant environment legislation. Fighting climate change has become an integral part of energy policy and progress is being made on integrating resource efficiency, climate change and energy efficiency concerns into other key sectors, such as transport and buildings.5. | Znatan napredak ostvaren je i u uključivanju ciljeva povezanih s okolišem u druge politike i aktivnosti Unije. Reformirana zajednička poljoprivredna politika (ZPP) od 2003. godine povezuje izravna plaćanja sa zahtjevima da poljoprivrednici održavaju zemljište u dobrom poljoprivrednom stanju i stanju okoliša te da poštuju relevantno zakonodavstvo u području okoliša. Borba protiv klimatskih promjena postala je sastavni dio energetske politike, a postignut je napredak u uključivanju zabrinutosti oko učinkovitog korištenja resursa, klimatskih promjena i energetske učinkovitosti u druge ključne sektore, poput prometa i gradnje.
6. | However, many environmental trends in the Union continue to be a cause for concern, not least due to insufficient implementation of existing Union environment legislation. Only 17 % of species and habitats assessed under the Habitats Directive (2) have favourable conservation status, and the degradation and loss of natural capital is jeopardising efforts to attain the Union’s biodiversity and climate change objectives. Such status of species and habitats as well as the degradation and loss of natural capital have high associated costs which have not yet been properly valued in our economic or social system. 30 % of the Union’s territory is highly fragmented, affecting the connectivity and health of ecosystems and their ability to provide services as well as viable habitats for species. While progress has been made in the Union to decouple growth from GHG emissions, resource use and environmental impacts, resource use is still largely unsustainable and inefficient, and waste is not yet properly managed. As a result, businesses in the Union are foregoing the significant opportunities that resource efficiency offers in terms of competitiveness, cost reductions, improved productivity and security of supply. Water quality and air pollution levels are still problematic in many parts of Europe, and Union citizens continue to be exposed to hazardous substances, potentially compromising their health and well-being. Unsustainable land use is consuming fertile soils, and soil degradation continues, resulting in impacts on global food security and the achievement of biodiversity targets.6. | Međutim, mnogi su trendovi u okolišu u Uniji i dalje su razlogom za zabrinutost, između ostalog i zbog nedovoljne provedbe postojećeg zakonodavstva Unije u području okoliša. Samo je 17 % vrsta i staništa procijenjenih u Direktivi o staništima (2) u povoljnom stanju očuvanosti, a degradacija i gubitak prirodnog kapitala ugrožava napore da se postignu ciljevi Unije u vezi s bioraznolikošću i klimatskim promjenama. Takvo stanje vrsta i staništa te degradacija i gubitak prirodnog kapitala povezani su s troškovima koji još nisu ispravno procijenjeni u našem ekonomskom ili socijalnom sustavu. 30 % teritorija Unije izrazito je fragmentirano što utječe na povezivost i zdravlje ekosustava i njihovu sposobnost da pružaju usluge i da budu održiva staništa za vrste. U Uniji je postignut napredak u odvajanju rasta od emisija stakleničkih plinova, korištenja resursa i utjecaja na okoliš, međutim korištenje resursa i dalje je u velikoj mjeri neodrživo i neučinkovito, a otpadom se još uvijek ne upravlja na odgovarajući način. Rezultat toga jest da poduzeća u Uniji propuštaju važne prilike u pogledu konkurentnosti, smanjenja troškova, povećane produktivnosti i sigurnosti opskrbe. Razina kvalitete vode i onečišćenja zraka i dalje je problematična u mnogim dijelovima Europe, a građani Unije i dalje su izloženi opasnim tvarima koje potencijalno ugrožavaju njihovo zdravlje i blagostanje. Neodrživa upotreba zemljišta uništava plodna tla te se degradacija tla nastavlja, a to utječe na globalnu sigurnost hrane i postizanje ciljeva u bioraznolikosti.
7. | Environmental and climate change in the Union is increasingly caused by developments taking place at global level, including in relation to demographics, patterns of production and trade, and rapid technological progress. Such developments may offer significant opportunities for economic growth and societal well-being, but pose challenges and uncertainties for the Union’s economy and society and are causing environmental degradation worldwide (3).7. | Promjene u okolišu i klimatske promjene u Uniji sve su više posljedica događaja na svjetskoj razini, uključujući u odnosu na demografske promjene, obrasce proizvodnje i trgovine te ubrzani tehnološki napredak. Takve promjene mogu pružiti značajne prilike za gospodarski rast i društveno blagostanje, ali predstavljaju izazove i nesigurnosti za gospodarstvo i društvo Unije te uzrokuju degradaciju okoliša u cijelom svijetu (3).
8. | Together with current wasteful production and consumption systems in the world economy, rising global demand for goods and services and the depletion of resources are increasing the cost of essential raw materials, minerals and energy, generating more pollution and waste, increasing global GHG emissions and exacerbating land degradation, deforestation and biodiversity loss. Nearly two-thirds of the world’s ecosystems are in decline (4) and there is evidence that planetary boundaries for biodiversity, climate change and the nitrogen cycle have already been transgressed (5). There is likely to be a global shortfall of 40 % in water by 2030 unless there is significant progress made in improving resource efficiency. There is also the risk that climate change will further exacerbate such problems, and will result in high costs (6). In 2011, disasters partly due to climate change resulted in global economic losses of over EUR 300 billion. The Organisation for Economic Cooperation and Development (OECD) has warned that the continued degradation and erosion of natural capital risks bringing about irreversible changes that could endanger two centuries of rising living standards and entail significant costs (7).8. | Sve veća globalna potražnja za robom i uslugama te iscrpljivanje resursa, zajedno s trenutnim neekonomičnim sustavima proizvodnje i potrošnje u svjetskom gospodarstvu, povećavaju troškove osnovnih sirovina, minerala i energije, stvarajući veće onečišćenje i više otpada, povećavajući globalne emisije stakleničkih plinova te intenzivirajući degradaciju zemljišta, krčenje šuma i gubitak bioraznolikosti. Gotovo dvije trećine svjetskih ekosustava nestaje (4), a postoje dokazi da su granice planeta u području bioraznolikosti, klimatskih promjena i ciklusa dušika već prekoračene (5). Postoji vjerojatnost da će do 2030. godine doći do 40-postotnog nedostatka vode na globalnoj razini, osim ako dođe do znatnog napretka u poboljšanju učinkovitog korištenja resursa. Postoji također rizik da klimatske promjene dodatno pogoršaju takve probleme i dovedu do visokih troškova (6). U 2011. godini katastrofe djelomično izazvane klimatskim promjenama rezultirale su ekonomskim gubicima na globalnoj razini od preko 300 milijardi EUR. Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) upozorila je da nastavak degradacije i erozija prirodnog kapitala mogu izazvati nepovratne promjene koje bi mogle ugroziti dvjestogodišnji rast životnog standarda te znatne troškove (7).
9. | Addressing some of those complex issues requires tapping into the full potential of existing environmental technology and ensuring the continuous development and uptake by industry of the best available techniques and emerging innovations, as well as increased use of market-based instruments. Rapid advances in promising fields of science and technology are also needed. This should be made possible by boosting research and creating conditions conducive to private research-related investments. At the same time, there is a need to better understand the potential risks to the environment and human health associated with new technologies, and to assess and manage such technologies better. This is a precondition for public acceptance of new technologies, as well as for the Union’s capacity to identify and respond to potential risks associated with technological developments in an effective and timely manner. Major technological innovations should be accompanied by public dialogues and participatory processes.9. | Kako bi se pristupilo nekim od tih složenih problema potrebno je iskoristiti puni potencijal postojeće tehnologije u području okoliša i osigurati stalni razvoj i uvođenje najboljih raspoloživih tehnika i novih inovacija u industrijskom sektoru te širu upotrebu tržišnih instrumenata. Potrebna su i brza dostignuća na perspektivnim područjima znanosti i tehnologije. To bi trebalo omogućiti poticanjem istraživanja i stvaranjem povoljnih uvjeta za ulaganja povezana s istraživanjem u privatnom sektoru. U isto vrijeme potrebno je bolje razumijevanje mogućih rizika za okoliš i ljudsko zdravlje koji se povezuju s novim tehnologijama te bolja procjena i upravljanje tim tehnologijama. To je uvjet za prihvaćanje novih tehnologija u javnosti kao i za sposobnost Unije da utvrdi moguće rizike koji se povezuju s tehnološkim razvojem i da na njih djelotvorno i pravovremeno odgovori. Velike tehnološke inovacije trebale bi biti popraćene javnim dijalozima i procesima sudjelovanja u donošenju odluka.
10. | To live well in the future, urgent, concerted action should be taken now to improve ecological resilience and maximise the benefits environment policy can deliver for the economy and society, while respecting the planet’s ecological limits. The 7th EAP reflects the Union’s commitment to transforming itself into an inclusive green economy that secures growth and development, safeguards human health and well-being, provides decent jobs, reduces inequalities and invests in, and preserves biodiversity, including the ecosystem services it provides (natural capital), for its intrinsic value and for its essential contribution to human well-being and economic prosperity.10. | Da bi se u budućnosti živjelo dobro, hitne, usklađene mjere trebale bi se poduzeti sada kako bi se poboljšala ekološka otpornost i maksimizirala korist koju politika u području okoliša može donijeti gospodarstvu i društvu, uz poštovanje ekoloških ograničenja planeta. Sedmim programom djelovanja za okoliš odražava se predanost Unije da se pretvori u uključivo zeleno gospodarstvo koje osigurava rast i razvoj, štiti ljudsko zdravlje i blagostanje, pruža zadovoljavajuća radna mjesta, smanjuje nejednakosti i ulaže u bioraznolikost te je čuva, uključujući usluge ekosustava koje pruža (prirodni kapital), zbog njezine stvarne vrijednosti i temeljnog doprinosa ljudskom i gospodarskom blagostanju.
11. | The transformation into an inclusive green economy requires the integration of environment issues into other policies, such as energy, transport, agriculture, fisheries, trade, economy and industry, research and innovation, employment, development, foreign affairs, security, education and training, as well as social and tourism policy, so as to create a coherent, joined-up approach. Action within the Union should also be complemented by enhanced global action and cooperation with neighbouring countries to tackle common challenges.11. | Ta promjena u uključivo zeleno gospodarstvo zahtijeva uključenje pitanja okoliša u druge vrste politike, npr. u energetsku, prometnu, poljoprivrednu, ribarsku, trgovinsku, ekonomsku i industrijsku politiku, politiku istraživanja i inovacija, politiku zapošljavanja, razvojnu politiku, politiku vanjskih poslova, sigurnosnu politiku, politiku obrazovanja i osposobljavanja, kao i socijalnu i politiku turizma kako bi se stvorio jasan, zajednički pristup. Djelovanje u Uniji trebalo bi biti nadopunjeno pojačanim globalnim djelovanjem i suradnjom sa susjednim zemljama da bi se riješili zajednički izazovi.
12. | The Union has set this transformation in motion with long-term, integrated strategies to halt biodiversity loss (8), improve resource efficiency (9) and expedite the transition towards a safe and sustainable low-carbon economy (10). The Commission has further integrated environmental concerns and objectives in recent initiatives taken in other key policy areas, including energy (11) and transport (12), and sought to enhance the delivery of environmental benefits through reforms of Union policies for agriculture and rural development, fisheries and cohesion, building on achievements to date. In this regard, cross-compliance is particularly important in contributing to the sustainability of agriculture, by promoting the protection of vulnerable ecosystems, such as water bodies, soil and habitats for species.12. | Unija je pokrenula ovu promjenu dugoročnim, integriranim strategijama da bi se zaustavio gubitak bioraznolikosti (8), povećalo učinkovito korištenje resursa (9) i ubrzao prijelaz na sigurno i održivo gospodarstvo s niskom razinom emisije CO2  (10). Komisija je dodatno uključila pitanja i ciljeve povezane s okolišem u nedavne inicijative koje je pokrenula na drugim ključnim područjima politike, uključujući energetiku (11) i promet (12), te je na temelju dosadašnjeg napretka htjela izvući još veću korist za okoliš preko reformi politika Unije, od poljoprivrede i ruralnog razvoja, do ribarske i kohezijske politike. U tom je pogledu višestruka sukladnost osobito važna za doprinos održivosti poljoprivrede promicanjem zaštite osjetljivih ekosustava kao što su vode, tlo i staništa za vrste.
13. | The Union has signed up to a large number of legally binding commitments under multilateral environmental agreements as well as to politically binding environmental commitments, including those agreed at the United Nations Conference on Sustainable Development (‘Rio + 20’) (13). The Rio + 20 outcome document recognises that the inclusive and green economy is an important tool for achieving sustainable development and poverty eradication. The document sets out a framework for action covering all three dimensions of sustainable development (environment, social and economic), many of which are reflected in the priority objectives of the 7th EAP. At Rio + 20, it was also agreed to develop sustainable development goals that are coherent with, and integrated into, the post-2015 UN development agenda, in order to strengthen the institutional framework and develop a financing strategy for sustainable development. Rio + 20 also adopted a global 10-year Framework of Programmes on sustainable consumption and production. The Union and its Member States should now ensure that those commitments are implemented within the Union, and should promote their implementation globally.13. | Unija je preuzela mnoge obveze koje su pravno obvezujuće u okviru multilateralnih sporazuma u području okoliša, kao i političke obveze u tom području, uključujući one dogovorene na Konferenciji Ujedinjenih naroda o održivom razvoju (Rio+20) (13). U zaključnom dokumentu konferencije Rio+20 priznaje se da je uključivo i zeleno gospodarstvo važno sredstvo za postizanje održivog razvoja i iskorjenjivanje siromaštva. Tim se dokumentom postavlja okvir za djelovanje kojim su obuhvaćene sve tri dimenzije održivog razvoja (okolišna, socijalna i ekonomska) od kojih se mnoge odražavaju u prioritetnim ciljevima Sedmog programa djelovanja za okoliš. Na konferenciji Rio+20 također je dogovoreno da se razviju ciljevi održivog razvoja koji bi bili usklađeni s planom razvoja UN-a za razdoblje nakon 2015. i ugrađeni u taj plan kako bi se poboljšao institucionalni okvir i izradila financijska strategija za održiv razvoj. Na konferenciji Rio+20 također je donesen globalni desetogodišnji okvirni program održive potrošnje i proizvodnje. Unija i države članice sada bi trebale osigurati provedbu tih obveza unutar Unije i promicati njihovu provedbu u svijetu.
14. | The 7th EAP complements those efforts by defining priority objectives for the Union to attain over the period up to 2020. The 7th EAP shall support implementation and encourage action at all levels and promote environment and climate-related investment, also beyond 2020.14. | Sedmi program djelovanja za okoliš nadopunjuje te napore određivanjem prioritetnih ciljeva koje Unija treba ostvariti u razdoblju do 2020. Sedmi program djelovanja za okoliš podupire provedbu i potiče mjere na svim razinama te promiče ulaganja koja se odnose na okoliš i klimu, također i za razdoblje nakon 2020.
15. | In many cases, action to achieve the priority objectives will be required primarily at national, regional or local level, in line with the principle of subsidiarity. In other cases, additional measures at Union and international level will be needed. The public should also play an active role and should be properly informed about environment policy. Since environment policy is a sphere of shared competence in the Union, one of the purposes of the 7th EAP is to create common ownership of shared goals and objectives and ensure a level playing field for businesses and public authorities. Clear goals and objectives also provide policy makers and other stakeholders, including regions and cities, businesses and social partners, and individual citizens, with a sense of direction and a predictable framework for action.15. | U mnogim slučajevima djelovanje za postizanje tih prioritetnih ciljeva zahtijevat će se prvenstveno na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini u skladu s načelom supsidijarnosti. U drugim slučajevima, bit će potrebne dodatne mjere na razini Unije i na međunarodnoj razini. Javnost bi također trebala imati aktivnu ulogu i trebala bi biti primjereno informirana o politici u području okoliša. S obzirom na to da je u Uniji politika u području okoliša u sferi podijeljene nadležnosti, jedan od ciljeva Sedmog programa djelovanja za okoliš jest stvaranje zajedničke odgovornosti za ciljeve i osiguranje jednakih pravila igre za poduzeća i tijela javne vlasti. Jasni ciljevi kreatorima politike i drugim zainteresiranim stranama, uključujući regije i gradove, poduzeća i socijalne partnere te građane, daju smjer i predvidiv okvir za djelovanje.
16. | The integrated and coherent development of environment and climate policy can help to ensure that the Union’s economy and society are well-prepared to face the abovementioned challenges. Such action will require focusing on three thematic objectives: | (a) | protecting, conserving and enhancing the Union’s natural capital; | (b) | turning the Union into a resource-efficient, green and competitive low-carbon economy; | (c) | safeguarding the Union’s citizens from environment-related pressures and risks to health and well-being. | Those three thematic objectives are inter-related and should be pursued in parallel. Action taken under one objective will often help to contribute to the achievement of the other objectives. For example, improving resource efficiency will ease the pressure on natural capital, while enhancing the resilience of the Union’s natural capital base will deliver benefits for human health and well-being. Action to mitigate and adapt to climate change will increase the resilience of the Union’s economy and society, while stimulating innovation and protecting the Union’s natural resources.16. | Integrirani i dosljedni razvoj politike u području okoliša i klimatske politike može pomoći da se osigura da gospodarstvo i društvo Unije budu dobro pripremljeni za suočavanje s gore navedenim izazovima. Za takvo će djelovanje biti potrebno usmjeriti se na tri programska cilja: | (a) | zaštitu, očuvanje i povećanje prirodnog kapitala Unije; | (b) | pretvaranje Unije u resursno učinkovito, zeleno i konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija CO2; | (c) | zaštitu građana Unije od pritisaka i opasnosti za njihovo zdravlje i blagostanje koji su povezani s okolišem. | Ta su tri tematska cilja međusobno povezana i trebalo bi im se usporedno pristupiti. Mjere poduzete u okviru jednog cilja često će pomoći doprinijeti ostvarenju drugih ciljeva. Poboljšanje učinkovitosti resursa će primjerice smanjiti pritisak na prirodni kapital, dok će jačanje otpornosti osnove prirodnog kapitala Unije osigurati prednosti za ljudsko zdravlje i blagostanje. Mjere za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu na njih ojačat će otpornost gospodarstva i društva Unije istodobno potičući inovacije i štiteći prirodne resurse Unije.
THEMATIC PRIORITIESTEMATSKI PRIORITETI
Priority objective 1:   To protect, conserve and enhance the Union’s natural capitalPrioritetni cilj 1.:   zaštita, očuvanje i povećanje prirodnog kapitala Unije
17. | The Union’s economic prosperity and well-being is underpinned by its natural capital, i.e. its biodiversity, including ecosystems that provide essential goods and services, from fertile soil and multi-functional forests to productive land and seas, from good quality fresh water and clean air to pollination and climate regulation and protection against natural disasters. A substantial body of Union legislation seeks to protect, conserve and enhance natural capital, including the Water Framework Directive (14), the Marine Strategy Framework Directive (15), the Urban Wastewater Directive (16), the Nitrates Directive (17), the Floods Directive (18), the Priority Substances Directive (19), the Air Quality Directive and related directives (20) and the Habitats and Birds Directives (21). Legislation to tackle climate change, chemicals, industrial emissions and waste also contributes to easing the pressures on soil and biodiversity, including ecosystems, species and habitats as well as reducing nutrient releases.17. | Gospodarsko blagostanje Unije temelji se na njezinom prirodnom kapitalu, tj. bioraznolikosti, uključujući ekosustave koji pružaju temeljna dobra i usluge, od plodnog tla do multifunkcionalnih šuma, produktivnih zemljišta i mora, kvalitetne pitke vode i čistog zraka do oprašivanja, regulacije klime i zaštite od prirodnih katastrofa. Velik dio zakonodavstva Unije, uključujući Okvirnu direktivu o vodama (14), Okvirnu direktivu o pomorskoj strategiji (15), Direktivu o komunalnim otpadnim vodama (16), Direktivu o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima poljoprivrednog podrijetla (17), Direktivu o poplavama (18), Direktivu o prioritetnim tvarima (19), Direktivu o kvaliteti zraka i povezane direktive (20) te direktive o staništima i pticama (21), želi zaštiti, očuvati i povećati prirodni kapital. Zakonodavstvo u području klimatskih promjena, kemikalija, industrijskih emisija i otpada također pridonosi slabljenju pritisaka na tlo i bioraznolikost, uključujući ekosustave, vrste i staništa te smanjenju ispuštanja hranjivih tvari.
18. | However, recent assessments show that biodiversity in the Union is still being lost and that most ecosystems are seriously degraded (22) as a result of various pressures. For example, invasive alien species pose greater risks to plant, animal and human health, the environment and the economy than previously estimated. The EU Biodiversity Strategy to 2020 sets out targets and actions needed to reverse those negative trends, to halt the loss of biodiversity and the degradation of ecosystem services by 2020 and restore them as far as feasible (23). It is necessary to step up the implementation of that Strategy, and meet the targets contained therein in order to enable the Union to meet its biodiversity headline target for 2020. Whereas the Strategy includes built-in measures to improve the implementation of the Birds and Habitats Directives, including the Natura 2000 network, reaching the headline target will require the full implementation of all existing legislation aimed at protecting natural capital.18. | Međutim, nedavne procjene pokazuju da u Uniji i dalje postoji gubitak bioraznolikosti i da je većina ekosustava ozbiljno degradirana (22) što je posljedica različitih pritisaka. Strane invazivne vrste, primjerice, predstavljaju veći rizik za zdravlje biljaka, životinja i ljudi, okoliš i gospodarstvo nego što se prije procjenjivalo. Strategija EU-a o bioraznolikosti do 2020. predviđa ciljeve i mjere potrebne kako bi se obrnuli ti negativni trendovi, zaustavio gubitak bioraznolikosti i degradacija usluga ekosustava do 2020. i kako bi ih se obnovilo u mjeri u kojoj je to ostvarivo (23). Potrebna je intenzivnija provedba te strategije i ostvarivanje ciljeva navedenih u njoj kako bi Unija mogla postići glavne ciljeve bioraznolikosti za 2020. Strategija obuhvaća mjere za poboljšanje provedbe direktiva o pticama i staništima, uključujući mrežu Natura 2000, međutim, postizanje glavnih ciljeva zahtijevat će potpunu provedbu svog postojećeg zakonodavstva koje je usmjereno na zaštitu prirodnog kapitala.
19. | Despite the requirement in the Water Framework Directive to protect, enhance and restore all bodies of surface and ground water, and considerable efforts to date, the objective of ‘good ecological status’ by 2015 is likely to be met only for 53 % of surface water bodies in the Union (24). The Marine Strategy Framework Directive target to achieve ‘good environmental status’ by 2020 is coming under severe pressure, due to, inter alia, continued overfishing, pollution (including underwater noise and marine litter) as well as the effects of global warming such as acidification, in Europe’s seas. In particular in the Mediterranean and the Black Sea, where the majority of coastal states are not Union Member States, close collaboration within the Union and with its neighbours will be essential to tackle such challenges effectively. And while Union air and industrial emissions policies have helped to reduce many forms of pollution, ecosystems continue to suffer from excess nitrogen and sulphur deposition and ozone pollution associated with emissions from transport, power generation and unsustainable agricultural practices.19. | Unatoč zahtjevu iz Okvirne direktive o vodama za zaštitu, poboljšanje i obnavljanje svih površinskih i podzemnih voda i znatnim dosadašnjim naporima, cilj postizanja „dobrog ekološkog stanja” do 2015. najvjerojatnije će ostvariti samo 53 % površinskih voda u Uniji (24). Cilj Okvirne direktive o pomorskoj strategiji u vezi s postizanjem „dobrog ekološkog stanja” do 2020. pod velikim je pritiskom, između ostalog zbog stalnog prekomjernog ribolova, onečišćenja (uključujući podvodno onečišćenje bukom i morski otpad) te učinaka globalnog zatopljenja kao što je kiselost voda, u europskim morima. Uska suradnja unutar Unije i suradnja s njezinim susjedima bit će ključna za djelotvorno rješavanje tih izazova, osobito u Sredozemnom moru i Crnom moru gdje većina obalnih država nisu države članice Unije. Iako su politike Unije u vezi s kvalitetom zraka i industrijskim emisijama doprinijele smanjenju mnogih oblika onečišćenja, ekosustavi su i dalje ugroženi prekomjernim taloženjem dušika i sumpora te onečišćenjem ozonom, što je povezano s emisijama iz prometa, proizvodnjom energije i neodrživim poljoprivrednim postupcima.
20. | Protecting, conserving, enhancing and valuing the Union’s natural capital therefore also requires tackling problems at source through, inter alia, better integration of natural capital objectives in the development and implementation of other policies, and ensuring that policies are coherent and deliver mutual benefits. The environment-related elements set out in the Commission’s reform proposals, in particular for Union agriculture, fisheries and cohesion policy, backed by the proposals for greening the Union budget under the Multi-Annual Financial Framework 2014–2020 are designed to support those objectives. Since agriculture and forestry together represent 78 % of land cover in the Union, they play a major role in maintaining natural resources, especially good quality water and soil as well as biodiversity and diverse cultural landscapes. Greening of the CAP will promote environmentally beneficial agricultural and forestry practices such as crop diversification, the protection of permanent grassland and grazing land, and sustainable agroforestry, and will also promote the establishment and maintenance of ecologically valuable farmland and forest areas, including through extensive and traditional practices. It will also increase the land use, land-use change and forestry sector’s capacity to act as a carbon sink. An essential element in sustainable agriculture is farming with a sense of responsibility for future generations, while at the same time remaining resource-efficient and productive.20. | Zaštita, očuvanje te povećanje prirodnog kapitala Unije i pridavanje vrijednosti tom kapitalu stoga iziskuje rješavanje problema na njihovu izvoru, između ostalog i većim uključivanjem ciljeva u vezi s prirodnim kapitalom u razvoj i provedbu ostalih područja politike te osiguravanje njihove usklađenosti i ostvarenja zajedničkih koristi. Elementi povezani s okolišem sadržani u Komisijinim prijedlozima reformi, i to osobito za poljoprivrednu, ribarsku i kohezijsku politiku Unije, poduprte prijedlozima za ekološki prihvatljiv proračun Unije unutar Višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2014. do 2020., osmišljene su kao potpora ostvarenju tih ciljeva. Budući da poljoprivreda i šumarstvo zajedno čine 78 % zemljišnog pokrova na području Unije, imaju glavnu ulogu u očuvanju prirodnih resursa, osobito kvalitetne vode i tla te bioraznolikosti i raznolikih kulturnih krajolika. Uvođenje ekoloških mjera u ZPP promicat će poljoprivredne i šumarske postupke korisne za okoliš, kao što su diverzifikacija usjeva, zaštita trajnih travnjaka i pašnjaka, te održivo agrošumarstvo, te će također promicati stvaranje i očuvanje ekološki vrijednih poljoprivrednih i šumskih područja, uključujući i raširenim i tradicionalnim postupcima. Također će se povećati kapacitet sektora korištenja zemljišta, prenamjene korištenja zemljišta i šumarstva da djeluje poput ponora ugljika. Osnovni element održive poljoprivrede jest gospodarenje s osjećajem odgovornosti za buduće generacije koje je istodobno resursno učinkovito i produktivno.
21. | The Union has the world’s largest maritime territory and therefore has a significant responsibility for ensuring the protection of the marine environment. In the case of the marine environment, while the maritime sector offers economic opportunities, from fishing, shipping and aquaculture to raw materials and offshore energy and marine biotechnology, care needs to be taken to ensure their exploitation is compatible with the conservation and sustainable management of marine and coastal ecosystems. In conjunction, maritime spatial planning and integrated coastal management within and between Member States can play an effective role in coordinating sustainable use of marine waters and coastal zones, when applying the ecosystem-based approach to the management of different sectoral activities in those areas. The marine environment is not adequately protected partly because completion of the Natura 2000 network is behind schedule, requiring further efforts from Member States. Marine-protected areas also need to be managed more efficiently.21. | Unija ima najveće morsko područje na svijetu te stoga ima veliku odgovornost u osiguravanju zaštite morskog okoliša. Pomorski sektor nudi gospodarske mogućnosti, od ribolova, pomorskog prometa i akvakulture do sirovina i odobalnih izvora energije te biotehnologije mora, međutim u slučaju morskog okoliša treba se osigurati da takvo iskorištavanje bude usklađeno s očuvanjem i održivim upravljanjem morskim i obalnim ekosustavima. Pomorsko prostorno planiranje zajedno s integriranim upravljanjem obalnim područjima između i unutar država članica mogu imati djelotvornu ulogu u koordinaciji održivog korištenja morskih voda i priobalnih zona kad se za upravljanje različitim sektorskim aktivnostima u tom području primjenjuje pristup koji se temelji na ekosustavima. Morski okoliš nije odgovarajuće zaštićen dijelom i zbog toga što se kasni s dovršenjem mreže Natura 2000, za što su potrebni dodatni napori država članica. Zaštićenim morskim područjima također se treba upravljati učinkovitije.
22. | Ecosystem-based approaches to climate change mitigation and adaptation which also benefit biodiversity and the provision of other ecosystem services should be used more extensively as part of the Union’s climate change policy, while other environmental objectives such as biodiversity conservation and the protection of soil and water should be fully taken into account in decisions relating to renewable energy. Finally, measures to address transport-related air pollution and CO2 emissions will need to be taken (25).22. | Pristupi ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbe na njih koji se temelje na ekosustavima, a donose korist bioraznolikosti i pružanju drugih usluga ekosustava, trebali bi se upotrebljavati u većoj mjeri kao dio politike Unije u području klimatskih promjena, dok bi se drugi ciljevi povezani s okolišem, poput očuvanja bioraznolikosti i zaštite tla i vode, trebali u potpunosti uzeti u obzir u odlukama koje se odnose na obnovljivu energiju. Konačno, trebale bi se donijeti mjere za rješavanje problema onečišćenja zraka uzrokovanog prometom te emisija CO2  (25).
23. | The degradation, fragmentation and unsustainable use of land in the Union is jeopardising the provision of several key ecosystem services, threatening biodiversity and increasing Europe’s vulnerability to climate change and natural disasters. It is also exacerbating soil degradation and desertification. More than 25 % of the Union’s territory is affected by soil erosion by water, which compromises soil functions and affects the quality of freshwater. Soil contamination and sealing are also persistent problems. More than half a million sites throughout the Union are thought to be contaminated and until they are identified and assessed, they will continue to pose potentially serious environmental, economic, social and health risks. Every year more than 1 000 km2 of land are taken for housing, industry, transport or recreational purposes. Such long-term changes are difficult or costly to reverse, and nearly always involve trade-offs between various social, economic and environmental needs. Environmental considerations including water protection and biodiversity conservation should be integrated into planning decisions relating to land use so that they are made more sustainable, with a view to making progress towards the objective of ‘no net land take’, by 2050.23. | Degradacija, fragmentacija i neodrživa upotreba zemljišta u Uniji ugrožavaju pružanje nekoliko važnih usluga ekosustava, prijetnja su bioraznolikosti i povećavaju podložnost europskog prostora klimatskim promjenama i prirodnim katastrofama. Uzrokuju također degradaciju tla te dezertifikaciju. Više od 25 % područja Unije izloženo je eroziji tla vodom, što ugrožava funkcije tla i utječe na kvalitetu slatke vode. Trajne probleme predstavljaju i zagađenje i brtvljenje površine tla. Smatra se da je zagađeno više od pola milijuna lokacija širom Unije, a sve dok ne budu utvrđene i procijenjene, one će i dalje predstavljati moguću ozbiljnu opasnost za okoliš, gospodarstvo, društvo i zdravlje. Svake se godine više od 1 000 km2 zemljišta iskoristi za građevinske, industrijske, prometne ili rekreacijske potrebe. Takve dugotrajne promjene teško je ili skupo ispraviti, a one gotovo uvijek iziskuju kompromise u pogledu različitih socijalnih, ekonomskih i okolišnih potreba. Elementi okoliša kao što su zaštita vode i očuvanje bioraznolikosti trebali bi se uključiti u odluke u vezi s planiranjem korištenja zemljišta kako bi bili održiviji, u svrhu postizanja napretka u ostvarenju cilja „neto neprenamjene zemljišta” do 2050.
24. | Varying levels of progress have been made at Member State level to ensure soil protection, including with regard to contaminated site identification, awareness-raising, research and the development of monitoring systems. However, progress with risk-based and other remediation efforts is uneven, and results and Union level reporting are limited. In response to concerns such as adverse impacts on the natural water cycle, the Commission has developed guidelines on soil sealing (26). Further efforts to strengthen the regulatory context, develop networks, share knowledge, produce guidelines and identify examples of best practice can also contribute to better soil protection. The Commission has submitted a proposal for a Directive establishing a framework for the protection of soil and amending Directive 2004/35/EC (27).24. | U državama članicama postignuta je različita razina napretka u osiguravanju zaštite tla, uključujući u odnosu na identifikaciju onečišćenog mjesta, osvještavanje, istraživanje i razvoj sustava praćenja. Međutim, napredak u naporima koji se temelje na riziku i drugim naporima pri zbrinjavanju je nejednak, a rezultati i izvještavanje na razini Unije ograničeni. Kao odgovor na probleme kao što je negativan učinak na prirodni ciklus vode Komisija je sastavila smjernice za brtvljenje tla (26). Dodatni napori za jačanje regulatornog okvira, razvijanje mreža, prenošenje znanja, sastavljanje smjernica i utvrđivanje primjera najbolje prakse također mogu doprinijeti boljoj zaštiti tla. Komisija je podnijela prijedlog direktive o uspostavi okvira za zaštitu tla i o izmjeni Direktive 2004/35/EZ (27).
25. | To reduce the most significant man-made pressures on land, soil and other ecosystems in Europe, action will be taken to ensure that decisions, relating to land use, at all relevant levels give proper consideration to environmental as well as social and economic impacts. The Rio + 20 outcome, recognising the economic and social significance of good land management, called for a ‘land degradation neutral world’. The Union and its Member States should reflect on how best to make such a commitment operational within their respective competencies. The Union and its Member States should also reflect as soon as possible on how soil quality issues could be addressed using a targeted and proportionate risk-based approach within a binding legal framework. Targets should also be set for sustainable land use and soil.25. | Kako bi se smanjili najveći antropogeni pritisci na zemljište, tlo i ostale ekosustave u Europi, bit će poduzete radnje kojima treba osigurati da se pri odlučivanju o korištenju zemljišta na svim razinama temeljito razmotri učinak na okoliš te socijalni i ekonomski učinci. U završnom dokumentu konferencije Rio+20, u kojem se prepoznaje ekonomska i socijalna važnost dobrog upravljanja zemljištem, traži se „svijet u kojem nema degradacije zemljišta”. Unija i države članice trebale bi razmisliti o tome kako najbolje ispuniti tu obvezu u okviru svojih pojedinačnih nadležnosti. Unija i njezine države članice također bi trebale što prije razmisliti o tome kako pronaći rješenja za probleme u vezi s kvalitetom tla koristeći ciljan i proporcionalan pristup zasnovan na riziku u okviru obvezujućeg pravnog okvira. Trebali bi se odrediti i ciljevi za održivo korištenje zemljišta i tla.
26. | Although nitrogen and phosphorus inputs to the Union environment have decreased considerably over the past 20 years, excessive nutrient releases continue to affect air and water quality and to have a negative impact on ecosystems, causing significant problems for human health. In particular, ammonia release from inefficient fertiliser management and inadequate waste water treatment urgently need to be tackled to achieve further significant reductions in nutrient releases. Further efforts to manage the nutrient cycle in a more cost-effective, sustainable and resource-efficient way, and to improve efficiency in the use of fertilisers are also required. Such efforts call for investments in research and improvements in the coherence and implementation of Union environment legislation to address those challenges, tightening standards where necessary and addressing the nutrient cycle as part of a more holistic approach which integrates and creates links between existing Union policies that play a role in tackling eutrophication and excessive nutrient releases, and avoids a situation whereby nutrient emissions are shifted across environmental media.26. | Iako se ispuštanje dušika i fosfora u okoliš na području Unije u velikoj mjeri smanjilo u posljednjih 20 godina, prekomjerno ispuštanje hranjivih tvari i dalje utječe na kvalitetu zraka i vode te ima negativan učinak na ekosustave, uzrokujući ozbiljne probleme za zdravlje ljudi. Naime, hitno treba riješiti ispuštanje amonijaka koji nastaje uslijed neučinkovitog gospodarenja gnojivom i neodgovarajućeg pročišćavanja otpadnih voda kako bi se ostvarila dodatna značajna smanjenja ispuštanja hranjivih tvari. Također su potrebni dodatni napori kako bi se ciklusom hranjiva upravljalo rentabilnije, održivije i uz učinkovitije korištenje resursa te kako bi se povećala učinkovitost primjene gnojiva. Takvi napori zahtijevaju ulaganje u istraživanje i bolju usklađenost i provedbu zakonodavstva Unije u području okoliša kako bi se riješili postojeći izazovi, pooštravanje standarda prema potrebi, a ciklus hranjivih tvari treba promatrati kao dio cjelovitijeg pristupa koji objedinjuje i povezuje postojeća područja politike Unije važna za rješenje pitanja eutrofikacije i prekomjernog ispuštanja hranjivih tvari te izbjegava situaciju u kojoj se emisije hranjivih tvari premještaju kroz sastavnice okoliša.
27. | Action under the EU Biodiversity Strategy to restore at least 15 % of degraded ecosystems in the Union and to expand the use of Green Infrastructure (a tool for providing ecological, economic and social benefits through natural solutions, incorporating green spaces, aquatic ecosystems and other physical features in terrestrial and marine areas) will help to overcome land fragmentation. Such action will, in combination with the full implementation of the Birds and Habitats Directives, supported by Prioritised Action Frameworks, further enhance natural capital and increase ecosystem resilience, and can offer cost-effective options for climate change mitigation and adaptation and disaster risk management. Meanwhile, Member States’ efforts to map and assess ecosystems and their services will improve data availability, and, along with the ‘no net loss’ initiative planned in 2015, will contribute to maintaining the stock of natural capital at a variety of scales. The integration of the economic value of ecosystem services into accounting and reporting systems at Union and national level by 2020 will result in better management of the Union’s natural capital.27. | Mjere u sklopu Strategije EU-a o bioraznolikosti za obnovu najmanje 15 % degradiranih ekosustava u Uniji i za proširenje upotrebe Zelene infrastrukture (alata za postizanje ekološke, gospodarske i društvene koristi preko prirodnih rješenja, ujedinjavanjem zelenih površina, vodenih ekosustava i drugih fizičkih obilježja na kopnenim i morskim područjima) pomoći će u rješavanju fragmentacije zemljišta. Takve će mjere, u kombinaciji s potpunom provedbom direktiva o pticama i staništima, uz potporu prioritetnih akcijskih okvira, dodatno povećati prirodni kapital i otpornost ekosustava, a mogu se ponuditi isplativije opcije za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu na njih te za upravljanje rizicima. U međuvremenu, napori država članica da izrade karte ekosustava i ocijene njih i njihove usluge poboljšat će dostupnost podataka te će, zajedno s inicijativom „Bez neto gubitka” koja je planirana za 2015., pridonijeti održanju zaliha prirodnog kapitala na različitim razinama. Uključivanje ekonomske vrijednosti usluga ekosustava u računovodstvene sustave i sustave izvještavanja na razini Unije i na nacionalnoj razini do 2020. rezultirat će boljim upravljanjem prirodnim kapitalom Unije.
28. | In order to protect, conserve and enhance the Union’s natural capital, the 7th EAP shall ensure that by 2020: | (a) | the loss of biodiversity and the degradation of ecosystem services, including pollination, are halted, ecosystems and their services are maintained and at least 15 % of degraded ecosystems have been restored; | (b) | the impact of pressures on transitional, coastal and fresh waters (including surface and ground waters) is significantly reduced to achieve, maintain or enhance good status, as defined by the Water Framework Directive; | (c) | the impact of pressures on marine waters is reduced to achieve or maintain good environmental status, as required by the Marine Strategy Framework Directive, and coastal zones are managed sustainably; | (d) | air pollution and its impacts on ecosystems and biodiversity are further reduced with the long-term aim of not exceeding critical loads and levels; | (e) | land is managed sustainably in the Union, soil is adequately protected and the remediation of contaminated sites is well underway; | (f) | the nutrient cycle (nitrogen and phosphorus) is managed in a more sustainable and resource-efficient way; | (g) | forest management is sustainable, and forests, their biodiversity and the services they provide are protected and, as far as feasible, enhanced and the resilience of forests to climate change, fires, storms, pests and diseases is improved. | This requires, in particular: | (i) | stepping up the implementation of the EU Biodiversity Strategy without delay, in order to meet its targets; | (ii) | fully implementing the Blueprint to Safeguard Europe’s Water Resources (28), having due regard for Member States’ specific circumstances, and ensuring that water quality objectives are adequately supported by source-based policy measures; | (iii) | urgently increasing efforts, inter alia, to ensure that healthy fish stocks are achieved in line with the Common Fisheries Policy, the Marine Strategy Framework Directive and international obligations. Combating pollution and establishing a Union-wide quantitative reduction headline target for marine litter supported by source-based measures and taking into account the marine strategies established by Member States. Completing the Natura 2000 network of marine protected areas, and ensuring that coastal zones are managed sustainably; | (iv) | agreeing and implementing an EU Strategy on adaptation to climate change (29), including the mainstreaming of climate change adaptation into key Union policy initiatives and sectors; | (v) | strengthening efforts to reach full compliance with Union air quality legislation and defining strategic targets and actions beyond 2020; | (vi) | increasing efforts to reduce soil erosion and increase soil organic matter, to remediate contaminated sites and to enhance the integration of land use aspects into coordinated decision-making involving all relevant levels of government, supported by the adoption of targets on soil and on land as a resource, and land planning objectives; | (vii) | taking further steps to reduce emissions of nitrogen and phosphorus, including those from urban and industrial wastewater and from fertiliser use, inter alia, through better source control, and the recovery of waste phosphorus; | (viii) | developing and implementing a renewed Union Forest Strategy that addresses the multiple demands on, and benefits of, forests and contributes to a more strategic approach to protecting and enhancing forests, including through sustainable forest management; | (ix) | enhancing Union public information provision, awareness and education on environment policy.28. | Kako bi se zaštitio, očuvao i povećao prirodni kapital Unije, Sedmim programom djelovanja za okoliš osigurava se da se do 2020.: | (a) | zaustavi gubitak bioraznolikosti i degradacija usluga ekosustava, uključujući oprašivanje, održe ekosustavi i njihove usluge te se ponovno uspostavi najmanje 15 % degradiranih ekosustava; | (b) | znatno smanji utjecaj pritisaka na prijelazne i priobalne vode te na slatku vodu (uključujući površinske i podzemne vode) kako bi se postiglo, održalo ili poboljšalo dobro stanje, kako je definirano Okvirnom direktivom o vodama; | (c) | smanji utjecaj pritisaka na morsku vodu kako bi se postiglo i održalo dobro stanje okoliša, kako se zahtijeva Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji, te da se priobalnim zonama upravlja na održiv način; | (d) | dodatno smanji onečišćenje zraka i njegovi učinci na ekosustave i bioraznolikost kako bi se ostvario dugoročni cilj da se ne premaše kritična opterećenja i razine; | (e) | u Uniji zemljištem upravlja na održiv način, da je tlo odgovarajuće zaštićeno te da zbrinjavanje onečišćenih lokacija dobro napreduje; | (f) | ciklusom hranjivih tvari (dušik i fosfor) upravlja na održiviji način i uz učinkovitije korištenje resursa; | (g) | održivo upravlja šumama, da su šume, njihova bioraznolikost i usluge koje pružaju zaštićeni i poboljšani u granicama provedivosti te da je poboljšana otpornost šuma na klimatske promjene, požare, oluje, štetočine i bolesti. | Za to je osobito potrebno sljedeće: | i. | poboljšanje provedbe Strategije EU-a o biološkoj raznolikosti bez odgode da bi se postigli njezini ciljevi; | ii. | potpuna provedba Plana zaštite europskih vodnih resursa (28), imajući obzira prema posebnim okolnostima država članica i osiguravajući da su ciljevi za kvalitetu vode utemeljeni na mjerama politike o izvorima emisija; | iii. | hitno intenziviranje napora, između ostalog da bi se osiguralo ostvarenje zdravog ribljeg fonda u skladu sa zajedničkom ribarstvenom politikom, Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji i međunarodnim obvezama. Suzbijanje onečišćenje i uspostavu glavnog cilja kvantitativnog smanjenja morskog otpada na razini cijele Unije koji se temelji na mjerama politike o izvorima emisija i uzimanje u obzir pomorskih strategija koje su uspostavile države članice. Ostvarenje mreže zaštićenih morskih područja Natura 2000 i osiguravanje odgovarajućeg upravljanja priobalnim zonama; | iv. | dogovaranje i provedba strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama (29) te uključivanje prilagodbe klimatskim promjenama u ključne političke inicijative i sektore Unije; | v. | pojačavanje napora oko postizanja potpune usklađenosti sa zakonodavstvom Unije o kvaliteti zraka te definiranje strateških ciljeva i aktivnosti za razdoblje nakon 2020. godine; | vi. | povećanje napora za smanjenje erozije tla i povećanje organske tvari u tlu da bi se sanirala zagađena područja i poboljšala integracija aspekata korištenja zemljišta u koordinirano donošenje odluka koje uključuje sve mjerodavne razine vlasti, uz donošenje ciljeva za tlo i zemljište kao resurse, te u ciljeve za planiranje uporabe zemljišta; | vii. | poduzimanje daljnjih koraka za smanjenje emisija dušika i fosfora, uključujući emisije iz komunalnih i tehnoloških otpadnih voda i nastalih upotrebom gnojiva, između ostalog, boljom kontrolom izvora i nadoknadom izgubljenog fosfora; | viii. | izrada i provedba obnovljene strategije Unije za šumarstvo koja se bavi pitanjima višestrukih zahtjeva prema šumama i koristima od njih te doprinosi jačem strateškom pristupu zaštiti i poboljšanju šuma, uključujući preko održivog upravljanja šumama; | ix. | pojačano informiranje javnosti u Uniji, osviještenost i obrazovanje o politici u području okoliša.
Priority objective 2:   To turn the Union into a resource-efficient, green and competitive low-carbon economyPrioritetni cilj 2.:   pretvaranje Unije u resursno učinkovito, zeleno i konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija CO2;
29. | The Europe 2020 Strategy seeks to promote sustainable growth by developing a more competitive low-carbon economy that makes efficient, sustainable use of resources. Its ‘Resource-efficient Europe’ Flagship Initiative aims to support the shift towards an economy that is efficient in the way it uses all resources, absolutely decouples economic growth from resource and energy use and its environmental impacts, reduces GHG emissions, enhances competitiveness through efficiency and innovation and promotes greater energy and resource security, including through reduced overall resource use. The Roadmap to a Resource Efficient Europe and the Roadmap for moving to a competitive low-carbon economy (30) are key building blocks of the Flagship Initiative, setting out the framework for future actions to deliver on those objectives, and should be supported by the exchange of best practice between Member States. Furthermore, a partnership between the Union, its Member States and industry, under the Union’s integrated industrial policy will provide a means of stepping up investment and innovation in six green economy-related growth markets (31).29. | Strategijom Europa 2020. nastoji se promicati održiv rast razvijanjem konkurentnijeg gospodarstva s niskom razinom emisija CO2 koja koristi resurse na učinkovit i održiv način. Cilj je vodeće inicijative „Europa u kojoj se resursi učinkovito koriste” poduprijeti pomak prema gospodarstvu koje je učinkovito u korištenju svih resursa, potpuno odvaja gospodarski rast od korištenja resursa i energije te njihovog učinka na okoliš, smanjuje emisije stakleničkih plinova, povećava konkurentnost putem učinkovitosti i inovacija te promiče veću sigurnosti u opskrbi energijom i resursima, uključujući smanjenjem ukupnog korištenja resursa. Plan za resursno učinkovitu Europu i plan za prijelaz na učinkovito gospodarstvo s niskom razinom emisija CO2  (30) predstavljaju ključne elemente vodeće inicijative u kojima je naveden okvir budućeg djelovanja kako bi se ostvarilo te ciljeve, te bi trebali biti poduprti razmjenom najbolje prakse među državama članicama. Nadalje, partnerstvo između Unije, njezinih država članica i industrije, u okviru integrirane industrijske politike Unije, osigurat će načine pospješivanja ulaganja i inovacija na šest tržišta u rastu povezanih sa zelenim gospodarstvom (31).
30. | Innovation to improve resource efficiency is required throughout the economy to improve competitiveness in the context of rising resource prices, scarcity, raw material supply constraints and dependency on imports. The business sector is the primary driver of innovation, including eco-innovation. However, markets alone will not yield the desired results, and in order to improve their environmental performance, small and medium-sized enterprises (SMEs), in particular, require specific assistance with the uptake of new technologies, including through research and innovation partnerships on waste (32). Government action, at Union and Member State level, is essential to provide the right framework conditions for investment and eco-innovation, stimulating the development of sustainable business or technological solutions to environmental challenges and promoting sustainable patterns of resource use (33).30. | U svim dijelovima gospodarstva potrebne su inovacije u cilju veće učinkovitosti korištenja resursa kako bi se unaprijedila konkurentnost u kontekstu rastućih cijena resursa, njihove oskudice, ograničene ponude sirovina i ovisnosti o uvozu. Poslovni sektor glavni je pokretač inovacija, uključujući i ekološke inovacije. Tržišta, međutim, neće moći sama dovesti do željenih rezultata te da bi se poboljšala njihova učinkovitost u zaštiti okoliša, malim i srednjim poduzećima (MSP-ovi) osobito je potrebna posebna pomoć u primjeni novih tehnologija, uključujući preko partnerstva za istraživanje i inovacije u području otpada (32). Potrebno je uključiti vlade u djelovanje na razini Unije i država članica kako bi se stvorili dobri okvirni zakonodavni uvjeti za ulaganje i ekološke inovacije, potičući razvoj održivog poslovanja ili tehnoloških rješenja za izazove u vezi s okolišem te promičući održive načine korištenja resursa (33).
31. | This key requirement for meeting environmental challenges also has important socioeconomic benefits and can stimulate competitiveness. Potential job growth brought about by the transformation to a low carbon, resource-efficient, safe and sustainable economy is central to the fulfilment of the Europe 2020 employment objectives (34). Employment in environmental technologies and service sectors in the Union has been growing by around 3 % annually over recent years (35). The global market for eco-industries is estimated to be worth at least one trillion EUR (36), and is forecast to almost double over the next 10 years. European companies already have a global lead in recycling and energy efficiency and should be encouraged to benefit from this growth in global demand, supported by the Eco-innovation Action Plan (37). For example, the European renewables sector alone is expected to generate more than 400 000 new jobs by 2020 (38). A sustainable bioeconomy can also contribute to intelligent and green growth in Europe, and, at the same time, it will benefit from improved resource efficiency.31. | Ovaj ključni zahtjev za suočavanje s izazovima za okoliš također nudi važne društveno-gospodarske koristi i može potaknuti konkurentnost. Potencijalni porast broja radnih mjesta koji donosi prelazak na sigurno i održivo gospodarstvo s niskom razinom emisija CO2 i učinkovitim korištenjem resursa ključan je za ostvarenje ciljeva strategije Europa 2020. u pogledu zapošljavanja (34). Posljednjih je godina zapošljavanje u sektorima tehnologija u području okoliša i usluga u Uniji raslo za oko 3 % godišnje (35). Vrijednost globalnog tržišta ekološke industrije procjenjuje se na najmanje jedan bilijun EUR (36), a predviđa se da će se gotovo udvostručiti u sljedećih deset godina. Europska poduzeća već su vodeća u svijetu po recikliranju i energetskoj učinkovitosti, pa bi ih trebalo poticati da iskoriste takav rast globalne potražnje, uz podršku Akcijskog plana za ekološke inovacije (37). Na primjer, očekuje se da će samo u europskom sektoru obnovljivih izvora do 2020. biti otvoreno više od 400 000 novih radnih mjesta (38). Održivo biogospodarstvo također može doprinijeti pametnom i zelenom rastu u Europi, a istodobno će imati koristi od poboljšanog učinkovitog korištenja resursa.
32. | Fully implementing the Union Climate and Energy Package is essential to reaching the milestones identified for 2020 and for building a competitive, safe and sustainable low-carbon economy by 2050. Whereas the Union is currently on track to reduce domestic GHG emissions 20 % below 1990 levels by 2020, meeting the 20 % energy efficiency target will require far more rapid efficiency improvements and behavioural change. The Energy Efficiency Directive (39) is expected to make a significant contribution in this regard, and could be complemented by efficiency requirements for the energy use of products placed on the Union market. A comprehensive assessment of the availability of sustainable biomass is also important in the light of the increasing demand for energy and the on-going debate on the conflict between land use for food and land use for bio-energy. It is also vital to ensure that biomass in all its forms is produced and used sustainably and efficiently over its whole life cycle, so as to minimise or avoid negative impacts on the environment and climate and with due regard for the economic context of the various uses of biomass as a resource. This would contribute to building a low-carbon economy.32. | Potpuna provedba klimatsko-energetskog paketa Unije neophodna je za ostvarenje ciljeva utvrđenih za razdoblje do 2020. i za stvaranje konkurentnog, sigurnog i održivog gospodarstva s niskom razinom emisije CO2 do 2050. Iako Unija trenutačno dobro napreduje prema smanjenju domaćih emisija stakleničkih plinova do 2020. za 20 % u odnosu na razine iz 1990., poboljšanja učinkovitosti morat će biti mnogo brža, a i morat će se promijeniti ponašanje ako se želi ostvariti cilj poboljšanja energetske učinkovitosti od 20 %. Očekuje se da će Direktiva o energetskoj učinkovitosti (39) dati velik doprinos u tom pogledu, a mogla bi se upotpuniti postavljanjem zahtjeva u pogledu korištenja energije za proizvode koji dolaze na tržište Unije. Sveobuhvatna procjena raspoloživosti zaliha održive biomase također je važna s obzirom na rastuću potražnju za energijom i aktualnu raspravu o različitim interesima u pogledu korištenja zemljišta za proizvodnju hrane i korištenja zemljišta za bioenergiju. Također je nužno osigurati da se biomasa u svim svojim oblicima proizvodi i koristi na održiv i učinkovit način tijekom cijelog životnog ciklusa kako bi se negativni utjecaji na okoliš i klimu sveli na minimum ili izbjegli, uzimajući u obzir ekonomski kontekst različitih upotreba biomase kao resursa. Time bi se doprinijelo stvaranju gospodarstva s niskom razinom emisije CO2.
33. | All sectors of the economy will need to contribute to reducing GHG emissions if the Union is to deliver its fair share of global efforts. The Union needs to agree the next steps for its climate and energy framework beyond 2020 in order to prepare itself for international negotiations on a new legally binding agreement, but also to provide Member States, industry and other sectors with a clear legally-binding framework and target(s) to make the medium- and long-term investments needed in emissions reduction, energy efficiency and renewable energy. Hence the Union needs to consider policy options to make the transition to a low-carbon economy in a gradual, cost-effective way, taking into account the indicative milestones set out in the Low-Carbon Economy Roadmap to 2050, which should serve as the basis for further work. The Green Paper on a 2030 framework for climate and energy policies (40) represents an important step in this regard. The 2050 Energy roadmap and the White Paper on transport need to be underpinned by strong policy frameworks. Moreover, Member States need to develop and put in place long-term, cost-effective low-carbon development strategies aimed at achieving the Union objective of reducing GHG emissions by 80 % to 95 % by mid-century, compared to 1990 levels, as part of a global effort to limit the average temperature increase to below 2 °C compared to pre-industrial levels, and in the context of necessary reductions by developed countries as a group, according to evidence provided by the Intergovernmental Panel on Climate Change (IPCC). The Union Emissions Trading System will continue to be a central pillar of Union climate policy beyond 2020, and should be structurally reformed to incentivise low-carbon investment. Consistent with international commitments, the Union, together with other parties to the United Nations Framework Convention on Climate Change (UNFCCC), should support developing countries in their efforts to mitigate climate change through capacity-building, financial aid and technology transfer.33. | Smanjenju emisija stakleničkih plinova morat će doprinijeti svi gospodarski sektori kako bi Unija razmjerno sudjelovala u globalnim nastojanjima. Unija treba dogovoriti daljnje korake za svoj klimatski i energetski okvir nakon 2020. kako bi se pripremila za međunarodne pregovore o novom, pravno obvezujućem sporazumu, ali i da bi državama članicama, industriji i drugim sektorima ponudila jasan pravno obvezujući okvir i ciljeve za potrebna srednjoročna i dugoročna ulaganja u smanjenje emisija, energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije. Zato Unija mora razmotriti mogućnosti politike da bi prešla na gospodarstvo s niskom razinom emisija CO2 na postupan i isplativ način, uzimajući u obzir indikativne ciljeve utvrđene u Planu za gospodarstvo s niskom razinom emisije CO2 do 2050., što bi trebao biti temelj za daljnji rad. Zelena knjiga o okviru za klimatsku i energetsku politiku do 2030. (40) predstavlja važan korak u tom pogledu. Energetski plan do 2050. i Bijelu knjigu o prometu treba poduprijeti čvrstima okvirima politike. Osim toga, države članice moraju izraditi i uvesti dugoročne, isplative razvojne strategije s niskom razinom emisije CO2 usmjerene na postizanje cilja Unije u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova za 80 do 95 % do sredine stoljeća u odnosu na razinu iz 1990., kao dio globalnog napora oko ograničenja porasta prosječne temperature na manje od 2 °C u usporedbi s predindustrijskim razinama i u kontekstu nužnih smanjenja koja razvijene zemlje kao skupina moraju učiniti u skladu s dokazima Međuvladinog tijela za klimatske promjene (IPCC). Sustav Unije za trgovanje emisijama i dalje će biti središnji stup klimatske politike Unije nakon 2020. i trebalo bi ga strukturno reformirati da bi se potakla ulaganja s niskom razinom emisija CO2. U skladu s međunarodnim obvezama, Unija i druge stranke Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime trebale bi podržavati zemlje u njihovim naporima da ublaže klimatske promjene izgradnjom kapaciteta, financijskom pomoći i prijenosom tehnoloških dostignuća.
34. | The uptake by industry of the ‘Best Available Techniques’ under the Industrial Emissions Directive (41) will deliver improved resource-use patterns and reduced emissions for over 50 000 major industrial installations in the Union, thus making a significant contribution to stimulating the development of innovative techniques, greening the economy and reducing costs for industry in the longer term. This development can be further encouraged by the implementation of enviromental management systems, such as EMAS (42), by industry.34. | Uvođenjem „najboljih raspoloživih tehnika” u industrijskom sektoru u skladu s Direktivom o industrijskim emisijama (41) postići će se bolje korištenje resursa i smanjenje emisija u oko 50 000 najvećih industrijskih postrojenja u Uniji, što će u velikoj mjeri doprinijeti poticanju razvoja inovativnih tehnika, ekološki prihvatljivih rješenja u gospodarstvu i dugoročnom smanjenju troškova u industrijskom sektoru. Taj se razvoj dodatno može potaknuti provedbom, od strane industrije, sustavâ upravljanja okolišem, kao što je EMAS (42).
35. | Some existing policy instruments relating to production and consumption are limited in scope. There is a need for a framework that gives appropriate signals to producers and consumers to promote resource efficiency and the circular economy. Measures will be taken to further improve the environmental performance of goods and services on the Union market over their whole life cycle including measures to increase the supply of environmentally sustainable products and stimulate a significant shift in consumer demand for such products. This will be achieved using a balanced mix of incentives for consumers and businesses (including SMEs), market-based instruments and regulations to reduce the environmental impacts of their operations and products. Consumers should receive accurate, easy to understand and reliable information about the products they purchase, through clear and coherent labelling, including in relation to environmental claims. Packaging should be optimised to minimise environmental impacts, and resource efficient business models such as product service systems, including leasing of products, should also be supported. Existing product legislation such as the Ecodesign and Energy Label Directives (43) and the Ecolabel Regulation (44) will be reviewed with a view to improving the environmental performance and resource efficiency of products throughout their lifecycle, and addressing existing provisions through a more coherent policy and legislative framework for sustainable production and consumption in the Union (45). This framework supported by lifecycle indicators should address the fragmentation and scope limitations of the existing Sustainable Consumption and Production (SCP) acquis, and identify, and where necessary fill, gaps in policy, incentives and legislation to ensure minimum requirements are in place with regard to the environmental performance of products and services.35. | Neki postojeći instrumenti politike koji se odnose na proizvodnju i potrošnju ograničenog su opsega. Postoji potreba za okvirom koji bi slao odgovarajuće signale proizvođačima i potrošačima radi promicanja učinkovitog korištenja resursa i prelaska na kružno gospodarstvo. Bit će poduzete mjere za dodatno poboljšanje učinkovitosti roba i usluga u zaštiti okoliša na tržištu Unije tijekom cijelog njihovog životnog ciklusa, uključujući mjere za povećanje ponude ekološki održivih proizvoda i poticanje značajnog pomaka u potražnji potrošača za tim proizvodima. To će se ostvariti uravnoteženom kombinacijom poticaja za potrošače i gospodarske subjekte (uključujući MSP-ove), tržišnih instrumenata i propisa za smanjenje učinka njihovih djelatnosti i proizvoda na okoliš. Potrošači bi trebali dobiti točne, lako razumljive i pouzdane informacije o proizvodima koje kupuju jasnim i dosljednim označavanjem, uključujući u odnosu na izjave o ekološkim karakteristikama. Pakiranje bi se trebalo optimizirati da bi se utjecaji na okoliš sveli na minimum, a trebali bi se također podržati resursno učinkoviti poslovni modeli kao što su proizvodno-uslužni sustavi, uključujući leasing proizvoda. Postojeće zakonodavstvo o proizvodima, kao što su Direktiva o ekološkom dizajnu i Direktiva o oznakama energetske učinkovitosti (43) te Uredba o znakovima zaštite okoliša (44) bit će preispitano s ciljem unapređenja utjecaja proizvoda na okoliš i njihove resursne učinkovitosti tijekom cijelog životnog ciklusa i razmatranja postojećih odredbi preko usklađenijeg političkog i zakonodavnog okvira za održivu proizvodnju i potrošnju u Uniji (45). Tim okvirom poduprtim pokazateljima životnog ciklusa trebala bi se riješiti fragmentacija i ograničeno područje primjene postojeće pravne stečevine o održivoj potrošnji i proizvodnji te utvrditi i, kad je potrebno, popuniti praznine u politici, inicijativama i zakonodavstvu kako bi se osigurali minimalni zahtjevi u pogledu učinkovitosti robe i usluga u zaštiti okoliša.
36. | Since 80 % of all environmental impacts of a product during its lifecycle originate in its design phase, the Union policy framework should ensure that priority products placed on the Union market are ‘eco-designed’ with a view to optimising resource and material efficiency. This should include addressing, inter alia, product durability, reparability, re-usability, recyclability, recycled content and product lifespan. Products should be sustainably sourced and designed for re-use and recycling. Those requirements will have to be implementable and enforceable. Efforts will be stepped up at Union and national level to remove barriers to eco-innovation (46), and to unlock the full potential of Europe’s eco-industries, thereby generating benefits for green jobs and growth.36. | Budući da 80 % ukupnog utjecaja proizvoda na okoliš u njegovom životnom ciklusu proizlazi iz faze njegovog dizajniranja, okvirom politike Unije trebalo bi osigurati da prioritet pri stavljaju na tržište Unije imaju proizvodi s „ekološkim dizajnom” radi optimiziranja učinkovitosti korištenja resursa i materijala. To bi trebalo uključivati razmatranje, između ostalog, trajnosti, obnovljivosti, mogućnosti ponovnog korištenja i recikliranja, recikliranog sadržaja i životnog vijek proizvoda. Proizvodi bi trebali potjecati od održivih izvora i biti projektirani za ponovnu upotrebu i recikliranje. Ti zahtjevi morat će biti provedivi i primjenjivi. Na razini Unije i nacionalnoj razini ubrzat će se napori oko uklanjanja prepreka eko-inovaciji (46) i ostvarenja cjelokupnog potencijala europske eko-industrije, što će stvoriti prednosti za zelena radna mjesta i rast.
37. | To set a framework for action to improve resource efficiency aspects beyond GHG emissions and energy, targets for reducing the overall lifecycle environmental impact of consumption will be set, in particular in the food, housing and mobility sectors (47). Taken together, those sectors are responsible for almost 80 % of the environmental impacts of consumption. Indicators and targets for land, water, material and carbon footprints as well as their role within the European Semester should also be considered in this regard. The Rio + 20 outcome recognised the need to significantly reduce post-harvest and other food losses and waste throughout the food supply chain. The Commission should present a comprehensive strategy to combat unnecessary food waste and work with Member States in the fight against excessive food waste generation. Measures to increase composting and anaerobic digestion of discarded food, as appropriate, would be helpful in this regard.37. | Kako bi se uspostavio okvir za djelovanje u cilju poboljšanja drugih aspekata učinkovitog korištenja resursa osim emisije stakleničkih plinova i energije, odredit će se ciljevi za smanjenje ukupnog utjecaja potrošnje na okoliš tijekom životnog ciklusa, a osobito u prehrambenom sektoru, sektoru stanogradnje i sektoru mobilnosti (47). Ako se promatraju zajedno, ti su sektori odgovorni za gotovo 80 % utjecaja potrošnje na okoliš. U tom bi se pogledu trebali također razmotriti pokazatelji i ciljevi u odnosu na učinak na zemljište, vodu, materijale i ugljični dioksid, kao i njihova uloga u okviru europskog semestra. U završnom dokumentu konferencije Rio+20 naglašava se potreba za bitnim smanjenjem gubitaka nakon ubiranja ljetine i ostalih gubitaka i rasipanja hrane u cjelokupnom lancu opskrbe hranom. Komisija bi stoga trebala predstaviti sveobuhvatnu strategiju za borbu protiv nepotrebnog rasipanja hrane i surađivati s državama članicama u suzbijanju prekomjernog stvaranja otpadaka hrane. U tom bi pogledu od pomoći bile mjere za povećanje kompostiranja i, prema potrebi, anaerobne digestije odbačene hrane.
38. | In addition to mandatory green public procurement requirements for certain product categories (48), most Member States have adopted voluntary action plans and many have set targets for specific product groups. There is, however, considerable scope for administrations at all levels to further reduce their environmental impact through their purchasing decisions. Member States and regions should take further steps to reach the target of applying green procurement criteria to at least 50 % of public tenders. The Commission will consider proposing sector-specific legislation to set mandatory green public procurement requirements for additional product categories and the scope for periodic monitoring of Member States’ progress on the basis of adequate Member State data, while having regard for the need to minimise the level of administrative burden. Voluntary green purchaser networks should be developed.38. | Osim obveznih zahtjeva u vezi sa zelenom javnom nabavom pojedinih kategorija proizvoda (48), većina država članica usvojila je dobrovoljne akcijske planove, a mnoge su postavile ciljeve za određene skupine proizvoda. Međutim, administracije na svim razinama još uvijek imaju velike mogućnosti svojim odlukama o nabavi dodatno smanjiti utjecaj na okoliš. Države članice i regije trebaju poduzeti daljnje korake za ostvarenje cilja primjene ekoloških kriterija u nabavi na najmanje 50 % javnih natječaja. Komisija će razmotriti predlaganje sektorskih propisa za uspostavu obveznih zahtjeva o zelenoj javnoj nabavi za dodatne kategorije proizvoda i mogućnost periodičnog praćenja napretka država članica na temelju odgovarajućih podataka država članica, uzimajući u obzir potrebu maksimalnog smanjenja razine administrativne opterećenosti. Trebale bi se razviti dobrovoljne mreže kupaca ekoloških proizvoda.
39. | There is also considerable potential for improving waste prevention and management in the Union to make better use of resources, open up new markets, create new jobs and reduce dependence on imports of raw materials, while having lower impacts on the environment (49). Each year in the Union, 2,7 billion tonnes of waste are produced, of which 98 million tonnes (4 %) are hazardous. In 2011, per capita municipal waste generation averaged 503 kg throughout the Union, but ranges from 298 to 718 kg across individual Member States. On average, only 40 % of solid waste is prepared for re-use or recycled whereas some Member States achieve a rate of 70 %, showing how waste could be used as one of the Union’s key resources. At the same time, many Member States landfill over 75 % of their municipal waste (50).39. | Postoji i znatan potencijal za bolje sprečavanje stvaranja otpada i gospodarenja njime u Uniji kako bi se bolje koristili resursi, otvorila nova tržišta, stvorila nova radna mjesta i smanjila ovisnost o uvozu sirovina, uz smanjeni utjecaj na okoliš (49). Svake se godine u Uniji proizvedu 2,7 milijarde tona otpada, od čega je 98 milijuna tona (4 %) opasno. Godine 2011. proizvodnja komunalnog otpada po stanovniku u Uniji iznosila je u prosjeku 503 kg, ali varira od 298 do 718 kg u pojedinačnim državama članicama. U prosjeku se samo 40 % krutog otpada pripremi za ponovno korištenje ili recikliranje, dok neke države članice postignu stopu od 70 %, pokazujući kako se otpad može koristiti kao jedan od ključnih resursa Unije. Istodobno mnoge države članice odlažu više od 75 % svog komunalnog otpada na odlagališta (50).
40. | Turning waste into a resource, as called for in the Roadmap to a Resource Efficient Europe, requires the full implementation of Union waste legislation throughout the Union, based on strict application of the waste hierarchy and covering different types of waste (51). Additional efforts are needed to reduce per capita waste generation and waste generation in absolute terms. Limiting energy recovery to non-recyclable (52) materials, phasing out landfilling of recyclable or recoverable waste (53), ensuring high quality recycling where the use of recycled material does not lead to overall adverse environmental or human health impacts, and developing markets for secondary raw materials are also necessary to achieve resource efficiency objectives. Hazardous waste will need to be managed so as to minimise significant adverse effects on human health and the environment, as agreed at Rio + 20. To achieve that aim, market-based instruments and other measures that privilege prevention, recycling and re-use should be applied much more systematically throughout the Union, including extended producer responsibility, while the development of non-toxic material cycles should be supported. Barriers facing recycling activities in the Union internal market should be removed and existing prevention, re-use, recycling, recovery and landfill diversion targets reviewed so as to move towards a lifecycle-driven ‘circular’ economy, with a cascading use of resources and residual waste that is close to zero.40. | Pretvaranje otpada u izvor, na što se poziva u Planu za resursno učinkovitu Europu, zahtijeva potpunu provedbu zakonodavstva Unije o otpadu diljem Unije koja se temelji na strogoj primjeni hijerarhije otpada i obuhvaća različite vrste otpada (51). Potrebni su dodatni napori za smanjenje stvaranja otpada po glavi stanovnika te stvaranja otpada u apsolutnoj vrijednosti. Ograničavanje obnavljanja energije na materijale koji se ne recikliraju (52), postupno ukidanje odlaganje otpada koji se može reciklirati i oporabiti (53), osiguravanje visokokvalitetnog recikliranja kada upotreba recikliranog materijala ne dovodi do sveukupnih negativnih utjecaja na okoliš ili ljudsko zdravlje i razvijanje tržišta sekundarnih sirovina također su potrebni da bi se postigli ciljevi učinkovitog korištenja resursa. Opasnim otpadom trebat će gospodariti tako da se znatni negativni učinci na ljudsko zdravlje i okoliš svedu na minimum, kao što je dogovoreno na konferenciji Rio+20. Kako bi se postigao taj cilj, u cijeloj bi Uniji trebalo puno sustavnije primjenjivati tržišne instrumente i druge mjere koje daju prednost prevenciji, recikliranju i ponovnom korištenju, uključujući proširenu odgovornost proizvođača, dok bi se trebao podržati razvoj kruženja netoksičnih materija. Trebalo bi ukloniti prepreke u recikliranju na unutarnjem tržištu Unije te preispitati postojeće ciljeve u pogledu prevencije, ponovnog korištenja, recikliranja, oporabe i preusmjeravanja s odlagališta kako bi se napravio pomak prema „kružnom” gospodarstvu koje se temelji na životnom ciklusu, uz kaskadno korištenje resursa i gotovo nultu stopu preostalog otpada.
41. | Resource efficiency in the water sector will also be tackled as a priority to help deliver good water status. Even though droughts and water scarcity are affecting more and more parts of Europe, an estimated 20-40 % of Europe’s available water is still being wasted, for instance, through leakages in the distribution system or inadequate uptake of water efficiency technologies. According to available modelling, there is still considerable scope for improving water efficiency in the Union. Moreover, rising demand and the impacts of climate change are expected to increase the pressure on Europe’s water resources significantly. Against this background, the Union and its Member States should take action to ensure that citizens have access to clean water and that water abstraction respects available renewable water resource limits, by 2020, with a view to maintaining, achieving or enhancing good water status in accordance with the Water Framework Directive, including by improving water efficiency through the use of market mechanisms such as water pricing that reflects the true value of water, as well as other tools, such as education and awareness raising (54). The biggest consuming sectors, such as energy and agriculture, should be encouraged to prioritise the most resource-efficient use of water. Progress will be facilitated by accelerated demonstration and rolling out of innovative technologies, systems and business models building on the Strategic Implementation Plan of the European Innovation Partnership on Water.41. | Učinkovito korištenje resursa u vodnom sektoru također će se rješavati kao prioritetno pitanje kako bi se omogućilo postizanje dobrog stanja vode. Iako je sve više područja u Europi zahvaćeno sušama i nestašicama vode, procjenjuje se da se 20–40 % raspoložive vode u Europi i dalje gubi, na primjer uslijed istjecanja u distribucijskom sustavu ili neodgovarajućeg uvođenja tehnologija za učinkovito korištenje vode. Prema dostupnim modelima, još uvijek postoji mnogo prostora za poboljšanje učinkovitosti korištenja vode u Uniji. Nadalje, očekuju se jači pritisci na europske vodne resurse uslijed rastuće potražnje i učinaka klimatskih promjena. S obzirom na to, Unija i njezine države članice trebale bi poduzeti mjere kako bi osigurale da građani imaju pristup čistoj vodi i da zahvaćanje vode bude u skladu s ograničenjima s obzirom na raspoložive obnovljive vodne resurse do 2020., u cilju zadržavanja, postizanja ili poboljšanja dobrog stanja vode u skladu s Okvirnom direktivom o vodama, uključujući unapređenjem učinkovitosti korištenja vode primjenom tržišnih mehanizama kao što je određivanje cijena vode na način koji odražava njezinu pravu vrijednost, kao i drugih alata, poput obrazovanja i osvješćivanja (54). Najveće potrošačke sektore, kao što su sektor proizvodnje energije i poljoprivrede, trebalo bi poticati da daju prednost najučinkovitijem korištenju vode. Napredak će biti olakšan ubrzanim predstavljanjem i uvođenjem inovativnih tehnologija, sustava i poslovnih modela koji se temelje na Strateškom provedbenom planu Europskog inovacijskog partnerstva za vode.
42. | A long-term and predictable policy framework in all those areas will help to stimulate the level of investments and action needed to fully develop markets for greener technologies and promote sustainable business solutions. Resource efficiency indicators and targets underpinned by robust data collection would provide the necessary guidance for public and private decision-makers in transforming the economy. Once agreed at Union level, such indicators and targets will become an integral part of the 7th EAP. Methodologies to measure the resource efficiency of water, land, material and carbon should be developed by 2015 to assist this process.42. | Dugoročan i predvidljiv okvir politike u svim tim područjima pomoći će u poticanju razine ulaganja i djelovanja potrebnih da se potpuno razviju tržišta zelenih tehnologija i promiču održiva poslovna rješenja. Pokazatelji i ciljevi učinkovitog korištenja resursa koji se temelje na snažnom prikupljanju podataka bili bi nužna smjernica javnim i privatnim donositeljima odluka pri transformaciji gospodarstva. Takvi pokazatelji i ciljevi, kad budu dogovoreni na razini Unije, postat će sastavni dio Sedmog programa djelovanja za okoliš. Metodologije za mjerenje učinkovitog korištenja vode, zemljišta, materijala i ugljika trebale bi se izraditi do 2015. kako bi se pomoglo tom procesu.
43. | In order to turn the Union into a resource-efficient, green and competitive low-carbon economy, the 7th EAP shall ensure that by 2020: | (a) | the Union has met its 2020 climate and energy targets and is working towards reducing by 2050 GHG emissions by 80–95 % compared to 1990 levels, as part of a global effort to limit the average temperature increase below 2 °C compared to pre-industrial levels, with the agreement of a climate and energy framework for 2030 as a key step in this process; | (b) | the overall environmental impact of all major sectors of the Union economy is significantly reduced, resource efficiency has increased, and benchmarking and measurement methodologies are in place. Market and policy incentives that foster business investments in resource efficiency are in place, while green growth is stimulated through measures to foster innovation; | (c) | structural changes in production, technology and innovation, as well as consumption patterns and lifestyles have reduced the overall environmental impact of production and consumption, in particular in the food, housing and mobility sectors; | (d) | waste is safely managed as a resource and to prevent harm to health and the environment, absolute waste generation and waste generated per capita are in decline, landfilling is limited to residual (i.e. non-recyclable and non-recoverable) waste, having regard to the postponements provided for in Article 5(2) of the Landfill Directive (55) and energy recovery is limited to non-recyclable materials, having regard to Article 4(2) of the Waste Framework Directive (56); | (e) | water stress in the Union is prevented or significantly reduced. | This requires, in particular: | (i) | fully implementing the Climate and Energy Package and urgently agreeing on the Union’s 2030 climate and energy policy framework, with due regard for the most recent IPCC assessment report, taking into account the indicative milestones set out in the Low-Carbon Roadmap, as well as developments within the UNFCCC and other relevant processes; | (ii) | generalising the application of ‘Best Available Techniques’ in the context of the Industrial Emissions Directive and enhancing efforts to promote the uptake of emerging innovative technologies, processes and services; | (iii) | giving impetus to the public and private research and innovation efforts required for the development and uptake of innovative technologies, systems and business models which will speed up and lower the cost of transition to a low-carbon, resource-efficient, safe and sustainable economy. Further developing the approach set out in the Eco-innovation Action Plan, identifying priorities for incremental innovation as well as system changes, promoting a larger market share of green technologies in the Union and enhancing the competitiveness of the European eco-industry. Establishing indicators and setting realistic and achievable targets for resource efficiency; | (iv) | developing measurement and benchmarking methodologies by 2015 for resource efficiency of land, carbon, water and material use and assessing the appropriateness of the inclusion of a lead indicator and target in the European Semester; | (v) | establishing a more coherent policy framework for sustainable production and consumption including, where appropriate, the consolidation of existing instruments into a coherent legal framework. Reviewing product legislation with a view to improving the environmental performance and resource efficiency of products throughout their lifecycle. Stimulating consumer demand for environmentally sustainable products and services through policies which promote their availability, affordability, functionality and attractiveness. Developing indicators and realistic and achievable targets for the reduction of the overall impact of consumption; | (vi) | developing training programmes geared towards green jobs; | (vii) | increasing efforts to reach existing targets and reviewing approaches to green public procurement, including its scope, in order to increase its effectiveness. Establishing a voluntary green purchaser network for Union businesses; | (viii) | fully implementing Union waste legislation. Such implementation will include applying the waste hierarchy in accordance with the Waste Framework Directive and the effective use of market-based instruments and other measures to ensure that: (1) landfilling is limited to residual (i.e. non-recyclable and non-recoverable) waste, having regard to the postponements provided for in Article 5(2) of the Landfill Directive; (2) energy recovery is limited to non-recyclable materials, having regard to Article 4(2) of the Waste Framework Directive; (3) recycled waste is used as a major, reliable source of raw material for the Union, through the development of non-toxic material cycles; (4) hazardous waste is safely managed and its generation is reduced; (5) illegal waste shipments are eradicated, with the support of stringent monitoring; and (6) food waste is reduced. Reviews of existing product and waste legislation are carried out, including a review of the main targets of the relevant waste directives, informed by the Roadmap to a Resource Efficient Europe, so as to move towards a circular economy; and internal market barriers for environmentally-sound recycling activities in the Union are removed. Public information campaigns are required to build awareness and understanding of waste policy and to stimulate a change in behaviour; | (ix) | improving water efficiency by setting and monitoring targets at river basin level on the basis of a common methodology for water efficiency targets to be developed under the Common Implementation Strategy process, and using market mechanisms, such as water pricing, as provided for in Article 9 of the Water Framework Directive and, where appropriate, other market measures. Developing approaches to manage the use of treated wastewater.43. | Kako bi se Unija pretvorila u resursno učinkovito, zeleno i konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija CO2, Sedmim programom djelovanja za okoliš osigurava se da do 2020.: | (a) | Unija ostvari svoje klimatske i energetske ciljeve za 2020. godinu i radi na smanjenju emisija stakleničkih plinova za 80–95 % do 2050. u odnosu na razine iz 1990., kao dio globalnog napora oko ograničenja porasta prosječne temperature za manje od 2 °C u usporedbi s predindustrijskim razinama, uz sporazum o klimatskom i energetskom okviru za 2030. kao ključnom koraku u tom procesu; | (b) | dođe do znatnog smanjenja ukupnog utjecaja na okoliš svih velikih sektora gospodarstva Unije i povećanja učinkovitog korištenja resursa te da su uspostavljene metodologije za usporedbu referentnih vrijednosti i mjerenje. Na snazi su tržišni i politički poticaji kojima se stimuliraju poslovna ulaganja u učinkovito korištenje resursa, a zeleni se rast stimulira mjerama koje potiču inovacije; | (c) | strukturne promjene u proizvodnji, tehnologiji i inovacijama, te potrošačke navike i način života smanjili su ukupan utjecaj proizvodnje i potrošnje na okoliš, a osobito u prehrambenom sektoru, sektoru stanogradnje i sektoru mobilnosti; | (d) | otpadom se sigurno upravlja kao resursom, a kako bi se spriječila šteta po zdravlje i okoliš apsolutno stvaranje otpada i stvaranje otpada po stanovniku su u padu, odlaganje je ograničeno na preostali otpad (tj. onaj koji se ne može reciklirati i oporabiti), uzimajući u obzir odgode navedene u članku 5. stavku 2. Direktive o odlagalištima (55) i obnavljanje energije ograničeno je na materijale koji se ne mogu reciklirati, uzimajući u obzir članak 4. stavak 2. Okvirne direktive o otpadu (56); | (e) | problem opskrbe vodom u Uniji spriječen je ili znatno smanjen. | Za to je osobito potrebno sljedeće: | i. | potpuna provedba klimatsko-energetskog paketa Unije i hitno dogovaranje okvira klimatsko-energetske politike Unije za 2030., uzimajući u obzir najnovija izvješća o procjeni Međuvladinog tijela za klimatske promjene (IPCC), indikativne ciljeve utvrđene u Planu za gospodarstvo s niskom razinom emisije CO2, kao i razvoje u okviru UNFCCC-a i drugih relevantnih postupaka; | ii. | generalizacija primjene „najboljih raspoloživih tehnologija” u kontekstu Direktive o industrijskim emisijama i jačanje napora oko promicanja uvođenja novih inovativnih tehnologija, procesa i usluga; | iii. | poticanje istraživačkih i inovacijskih aktivnosti u javnom i privatnom sektoru koje su potrebne za razvoj i uvođenje inovativnih tehnologija, sustava i poslovnih modela kojima će se ubrzati prelazak na sigurno i održivo gospodarstvo s niskom razinom emisije CO2 i učinkovitim korištenjem resursa te sniziti troškovi tog prelaska. Dodatan razvoj pristupa utvrđenog u akcijskom planu za ekološke inovacije, utvrđivanje prioriteta za povećane inovacije, kao i sustava promjena, promicanje većeg tržišnog udjela zelenih tehnologija u Uniji te povećanje konkurentnosti europske eko-industrije. Određivanje pokazatelja i postavljanje realističnih ciljeva koji se mogu postići u pogledu učinkovitog korištenja resursa; | iv. | izrada metodologija za mjerenje i usporedbu referentnih vrijednosti do 2015. za učinkovito korištenje zemljišta, ugljika, vode i materijala i procjena prikladnosti uključivanja glavnog pokazatelja i cilja u europski semestar; | v. | uspostava usklađenijeg okvira politike za održivu proizvodnju i potrošnju koji po potrebi uključuje objedinjavanje postojećih instrumenata u skladan pravni okvir. Revidiranje zakonodavstva o proizvodima s ciljem unapređenja učinkovitosti u zaštiti okoliša i učinkovitosti korištenja resursa kod proizvoda tijekom njihovog životnog vijeka. Poticanje potrošačke potražnje za ekološki održivim proizvodima i uslugama preko politika koje promiču njihovu dostupnost, cjenovnu pristupačnost, funkcionalnost i privlačnost. Izrada pokazatelja i postavljanje realističnih ciljeva koji se mogu postići za smanjenje ukupnog utjecaja potrošnje. | vi. | osmišljavanje programa osposobljavanja usmjerenih na zelena radna mjesta; | vii. | povećanje napora za postizanje postojećih ciljeva i pregled pristupa zelenoj javnoj nabavi, uključujući njezino područje primjene, kako bi se povećala njezina djelotvornost. Uspostava dobrovoljne mreže kupaca ekoloških proizvoda za poduzeća u Uniji; | viii. | potpuna provedba zakonodavstva Unije o otpadu. Takva provedba će uključivati primjenu hijerarhije otpada u skladu s Okvirnom direktivom o otpadu i učinkovito korištenje tržišnih instrumenata i drugih mjera kako bi se osiguralo: 1. da je odlaganje ograničeno na preostali otpad (tj. onaj koji se ne može reciklirati i oporabiti), uzimajući u obzir odgode navedene u članku 5. stavku 2. Direktive o odlagalištima; 2. da je obnavljanje energije ograničeno na materijale koji se ne mogu reciklirati, uzimajući u obzir članak 4. stavak 2. Okvirne direktive o otpadu; 3. da se reciklirani otpad koristi kao glavni, pouzdani izvor sirovina za Uniju, razvojem kruženja netoksičnih materija; 4. da se opasnim otpadom gospodari na siguran način, a njegovo stvaranje je smanjeno; 5. da su nezakonite pošiljke otpada iskorijenjene, uz strogo praćenje; i 6. da je otpad od hrane smanjen. Provodi se pregled postojećeg zakonodavstva o proizvodima i otpadu, uključujući pregled glavnih ciljeva relevantnih direktiva o otpadu, na temelju Plana za resursno učinkovitu Europu, kako bi se prešlo na kružno gospodarstvo; te se uklanjaju prepreke na unutarnjem tržištu za ekološki prihvatljivo recikliranje u Uniji. Potrebne su kampanje za javno informiranje kako bi se razvila svijest i razumijevanje politike otpada i kako bi se potaknula promjena ponašanja; | ix. | poboljšanje učinkovitosti korištenja vode postavljanjem i praćenjem ciljeva na razini riječnog sliva na temelju zajedničke metodologije za razvoj ciljeva učinkovitosti korištenja vode u okviru Strategije zajedničke provedbe, te korištenje tržišnih mehanizama, kao što je određivanje cijena vode, kako je utvrđeno člankom 9. Okvirne direktive o vodama i, prema potrebi, drugim tržišnim mjerama. Razvoj pristupâ za upravljanje korištenjem pročišćene otpadne vode.
Priority objective 3:   To safeguard the Union’s citizens from environment-related pressures and risks to health and well-beingPrioritetni cilj 3.:   zaštita građana Unije od pritisaka i opasnosti za njihovo zdravlje i blagostanje koji su povezani s okolišem
44. | Union environment legislation has delivered significant benefits for the health and well-being of the public. However, water pollution, air pollution and chemicals remain among the general public’s top environmental concerns in the Union (57). The World Health Organisation (WHO) estimates that environmental stressors are responsible for between 15 % and 20 % of all deaths in 53 European countries (58). According to the OECD, urban air pollution is set to become the primary environmental cause of mortality worldwide by 2050.44. | Zakonodavstvo Unije u području okoliša donijelo je znatne koristi za javno zdravlje i dobrobit. Međutim, onečišćenje vode, onečišćenje zraka i kemikalije ostaju glavni ekološki razlozi za brigu opće javnosti u Uniji (57). Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da su uzročnici stresa povezani s okolišem odgovorni za između 15 % i 20 % svih smrtnih slučajeva u 53 europske zemlje (58). Prema OECD-u, gradsko onečišćenje zraka vjerojatno će diljem svijeta do 2050. postati primarni uzročnik smrtnosti izazvan okolišem.
45. | A substantial proportion of the Union’s population remains exposed to levels of air pollution, including indoor air pollution, exceeding WHO recommended standards (59). For example, local coal-fuelled heating and combustion engines and installations are a significant source of mutagenic and carcinogenic poly-aromatic hydrocarbons (PAH) and dangerous emissions of particulate matter (PM 10, PM 2,5 and PM 1). Action is especially needed in areas, such as in cities, where people, particularly sensitive or vulnerable groups of society, and ecosystems, are exposed to high levels of pollutants. In order to ensure a healthy environment for all, local measures should be complemented with adequate policy at both national and Union level.45. | Znatan udio stanovništva Unije i dalje je izložen razini onečišćenja zraka, uključujući onečišćenje zraka u zatvorenim prostorima, koja prelazi standarde koje je preporučio WHO (59). Na primjer, lokalno grijanje na ugljen i motori s unutarnjim izgaranjem te postrojenja predstavljaju znatan izvor mutagenih i kancerogenih poliaromatskih ugljikovodika (PAH) te opasnih emisija čestičnih tvari (PM 10, PM 2.5 i PM 1). Mjere su posebno potrebne u područjima, poput gradova, u kojima su ljudi, posebno osjetljive ili ranjive skupine društva i ekosustavi izloženi visokim razinama onečišćujućih tvari. Kako bi se osigurao zdrav okoliš za sve, mjere na lokalnoj razini trebale bi se dopuniti odgovarajućom politikom na nacionalnoj razini i razini Unije.
46. | Access to water of satisfactory quality remains problematic in a number of rural areas in the Union. Yet ensuring the good quality of Europe’s bathing waters benefits both human health and the Union’s tourism industry. The adverse consequences of floods and drought for human health and economic activity are being experienced more frequently, partly due to changes to the hydrological cycle and land use.46. | Pristup vodi zadovoljavajuće kvalitete ostaje problematičan u brojnim ruralnim područjima Unije. Istodobno, osiguranje dobre kvalitete vode za kupanje u Europi pogoduje ljudskom zdravlju i turističkoj industriji Unije. Štetne posljedice poplava i suša za ljudsko zdravlje i gospodarske djelatnosti sve su češće, dijelom zbog promjena hidrološkog ciklusa i korištenja zemljišta.
47. | The failure to fully implement existing policy is preventing the Union from achieving adequate air and water quality standards. The Union will update targets in line with the latest science and seek more actively to ensure synergies with other policy objectives in areas such as climate change, mobility and transport, biodiversity and the marine and terrestrial environment. For example, reducing certain air pollutants, including short-lived climate pollutants, can make an important contribution to climate mitigation. Further work in this direction will be informed by a comprehensive review of Union air quality legislation and by the implementation of the Blueprint to Safeguard Europe’s Water Resources.47. | Neprovođenje postojeće politike u potpunosti sprečava Uniju u postizanju odgovarajućih standarda kvalitete zraka i vode. Unija će ažurirati ciljeve u skladu s najnovijim znanstvenim otkrićima te će aktivnije nastojati osigurati sinergiju s ciljevima drugih politika u područjima kao što su klimatske promjene, mobilnost i prijevoz, bioraznolikost te morski i kopneni okoliš. Na primjer, smanjenje određenih tvari koje onečišćuju zrak, uključujući one klimatske kratkoga vijeka, može bitno doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena. Dodatni napori u ovom smjeru temeljit će se na sveobuhvatnom pregledu zakonodavstva Unije o kvaliteti zraka te na provedbi Plana zaštite europskih vodnih resursa.
48. | Tackling pollution at source remains a priority and the implementation of the Industrial Emissions Directive will further reduce emissions from major industrial sectors. Achieving the goals set out in the Roadmap to a Single European Transport Area will also lead to more sustainable mobility in the Union, thereby addressing a major source of noise and local air pollution.48. | Rješavanje onečišćenja na izvoru i dalje je prioritet, a provedba Direktive o industrijskim emisijama daljnje će smanjiti emisije vodećih industrijskih sektora. Postizanje ciljeva postavljenih u Planu za jedinstveno europsko prometno područje također će dovesti do održivije mobilnosti u Uniji, čime će se razmotriti veliki izvor buke i onečišćenja zraka na lokalnoj razini.
49. | Available data on long-term average exposure show that 65 % of Europeans living in major urban areas are exposed to high noise levels (60), and more than 20 % to night time noise levels at which adverse health effects occur frequently.49. | Dostupni podaci o dugoročnoj prosječnoj izloženosti pokazuju da je 65 % Europljana koji žive u velikim gradskim područjima izloženo visokim razinama buke (60), a više od 20 % razinama buke u noćnim satima pri kojima se često pojavljuju negativni učinci na zdravlje.
50. | Horizontal chemicals legislation (REACH (61) and the Classification, Labelling and Packaging (62) Regulations), as well as legislation on biocidal products (63) and plant protection products (64), provides baseline protection for human health and the environment, ensures stability and predictability for economic operators, and promotes the uptake of evolving non-animal testing methods. However, there is still uncertainty about the full impacts on human health and the environment of the combined effects of different chemicals (mixtures), nanomaterials, chemicals that interfere with the endocrine (hormone) system (endocrine disruptors) and chemicals in products. Research indicates that some chemicals have endocrine-disrupting properties that may cause a number of adverse effects on health and the environment, including with regard to the development of children, potentially even at very low doses, and that such effects warrant consideration of precautionary action. | In light of this, efforts need to be stepped up to ensure that, by 2020, all relevant substances of very high concern, including substances with endocrine-disrupting properties, are placed on the REACH candidate list. There is a need for action to deal with such challenges, especially if the Union is to attain the goal agreed at the World Summit on Sustainable Development in 2002, reaffirmed at Rio + 20, and accepted also as the goal of the Strategic Approach to International Chemicals Management, namely to ensure ‘the minimisation of significant adverse effects’ of chemicals on human health and the environment by 2020 and to respond to new and emerging issues and challenges in an effective, efficient, coherent and coordinated manner. | The Union will further develop and implement approaches to address combination effects of chemicals and safety concerns related to endocrine disruptors in all relevant Union legislation. In particular, the Union will develop harmonised hazard-based criteria for the identification of endocrine disruptors. The Union will also set out a comprehensive approach to minimising exposure to hazardous substances, including chemicals in products. The safety and sustainable management of nanomaterials and materials with similar properties will be ensured as part of a comprehensive approach involving risk assessment and management, information and monitoring. There are also concerns about the potential impacts on the environment and human health of materials that contain particles of a size that falls outside the scope of the nanomaterials definition but which may have similar properties to nanomaterials. Such concerns should be examined further in the planned Commission review of the definition of nanomaterials in 2014 in the light of experience and of scientific and technological developments. Together, those approaches will increase the chemical knowledge base and provide a predictable framework driving the development of more sustainable solutions.50. | Horizontalno zakonodavstvo u području kemikalija (Uredba REACH (61) te uredbe o razvrstavanju, označivanju i pakiranju (62)), kao i zakonodavstvo o biocidnim pripravcima (63) i sredstvima za zaštitu bilja (64), osigurava temeljnu zaštitu ljudskog zdravlja i okoliša, gospodarskim subjektima osigurava stabilnost i predvidljivost te promiče proširenje metoda testiranja koje ne uključuju životinje i koju su u razvoju. Međutim, još uvijek je nejasan cjelokupni utjecaj kombiniranog učinka različitih kemikalija (smjesa), nanomaterijala, kemikalija koje ometaju rad endokrinog (hormonskog) sustava (endokrini disruptori) i kemikalija u proizvodima na ljudsko zdravlje i okoliš. Istraživanja pokazuju da neke kemikalije imaju svojstva koja ometaju rad endokrinog sustava i koja mogu izazvati brojne negativne učinke na zdravlje i okoliš, uključujući u odnosu na razvoj djece, potencijalno i u vrlo niskim dozama, te da takvi učinci opravdavaju razmatranje mjera predostrožnosti. | U svjetlu toga, trebaju se pojačati napori kako bi se osiguralo da do 2020. sve relevantne tvari koje izazivaju veliku zabrinutost, uključujući tvari koje imaju svojstva koja ometaju rad endokrinog sustava, budu na popisu kandidata Uredbe REACH. Postoji potreba za mjerama koje će se suočiti s ovim izazovima, osobito ako Unija želi ostvariti cilj koji je dogovoren na Svjetskom sastanku na vrhu o održivom razvoju 2002., ponovno potvrđen na konferenciji Rio+20 i također prihvaćen kao cilj strateškog pristupa međunarodnom upravljanju kemikalijama, to jest da se do 2020. osigura „minimiziranje bitnih negativnih učinaka” kemikalija po ljudsko zdravlje i okoliš na minimum te da se učinkovito, djelotvorno, dosljedno i usklađeno odgovori na nova pitanja i izazove koji se pojavljuju. | Unija će i nadalje razvijati i provoditi pristupe za suzbijanje kombiniranih učinaka kemikalija i rješavanje sigurnosnih problema povezanih s endokrinim disruptorima u cjelokupnom relevantnom zakonodavstvu Unije. Unija će posebno razviti usklađene kriterije koji se temelje na riziku za utvrđivanje endokrinih disruptora. Unija će također osmisliti sveobuhvatni pristup za smanjenje izlaganja opasnim tvarima, uključujući kemikalije u proizvodima. Sigurnost nanomaterijala i materijala sa sličnim svojstvima i održivo upravljanje njima bit će osigurani kao dio sveobuhvatnog pristupa koji uključuje procjenu rizika i upravljanje rizicima, informiranje i praćenje. Postoji također zabrinutost oko mogućih utjecaja materijala koji sadrže čestice čija je veličina izvan područja definicije nanomaterijala, a koji mogu imati slična svojstva nanomaterijalima, na okoliš i ljudsko zdravlje. Toj bi se zabrinutosti trebala posvetiti dodatna pozornost pri pregledu definicije nanomaterijala koji Komisija planira u 2014. u svjetlu iskustva te znanstvenog i tehnološkog razvoja. Ti će pristupi zajedno povećati bazu znanja o kemikalijama i ponuditi predvidljiv okvir kojim se pokreće razvoj održivijih rješenja.
51. | Meanwhile, the growing market for bio-based products, chemicals and materials may offer advantages such as lower GHG emissions and new market opportunities, but care needs to be taken to ensure that the full life-cycle of such products is sustainable and does not exacerbate competition for land or water, or increase emission levels.51. | U međuvremenu rastuće tržište bioloških proizvoda, kemikalija i materijala može ponuditi prednosti kao što su niže emisije stakleničkih plinova i nove tržišne prilike, ali treba osigurati da cijeli životni ciklus takvih proizvoda bude održiv i ne pogorša natjecanje za upotrebu zemljišta i vode ili poveća razine emisija.
52. | Climate change will further aggravate environmental problems by causing prolonged droughts and heat waves, floods, storms, forest fires, soil and coastal erosion, as well as new or more virulent forms of human, animal or plant disease. Dedicated action should be taken to ensure that the Union is adequately prepared to face the pressures and changes resulting from climate change, and to strengthen its environmental, economic and societal resilience. Since many sectors are and will be increasingly subject to the impact of climate change, adaptation and disaster risk management considerations need to be further integrated into Union policies.52. | Problemi u vezi s okolišem dodatno će se pogoršati uslijed klimatskih promjena koje uzrokuju duga sušna razdoblja, toplinske valove, poplave, oluje, šumske požare, eroziju tla i obale, kao i nove ili virulentnije vrste ljudskih, životinjskih i biljnih bolesti. Trebalo bi poduzeti posebne mjere kako bi se osiguralo da Unija bude spremna suočiti se s pritiscima i promjenama koje su posljedica klimatskih promjena, te pojačati njezinu okolišnu, ekonomsku i socijalnu otpornost. Budući da su mnogi sektori izloženi utjecaju klimatskih promjena, a u budućnosti će im biti sve više izloženi, u područja politike Unije treba ugraditi dodatna razmatranja o prilagodbi i upravljanju rizicima od katastrofa.
53. | In addition, measures to enhance ecological and climate resilience, such as ecosystem restoration and green infrastructure, can have important socioeconomic benefits, including for public health. The synergies and potential trade-offs between climate-related and other environmental objectives, such as air quality, need to be adequately managed. For example, switching to certain lower carbon emission fuels in response to climate-related or security of supply considerations could lead to substantial increases in particulate matter and dangerous emissions, especially in the absence of appropriate abatement technologies.53. | Osim toga, mjere za unapređenje ekološke i klimatske otpornosti, poput sanacije ekosustava i zelene infrastrukture, mogu ponuditi važne društveno-ekonomske prednosti, uključujući i prednosti za javno zdravlje. Treba prikladno upravljati sinergijama i potencijalnim kompromisima između ciljeva povezanih s klimom i drugih ciljeva u vezi s okolišem, poput kvalitete zraka. Na primjer, prijelaz na određena goriva s nižom razinom emisija CO2 kao odgovor na pitanja povezana s klimom ili problem osiguranja opskrbe može uzrokovati znatno povećanje čestičnih tvari i opasnih emisija, posebno kada ne postoje odgovarajuće tehnologije ublažavanja.
54. | In order to safeguard the Union’s citizens from environment-related pressures and risks to health and well-being, the 7th EAP shall ensure that by 2020: | (a) | outdoor air quality in the Union has significantly improved, moving closer to WHO recommended levels, while indoor air quality has improved, informed by the relevant WHO guidelines; | (b) | noise pollution in the Union has significantly decreased, moving closer to WHO recommended levels; | (c) | citizens throughout the Union benefit from high standards for safe drinking and bathing water; | (d) | the combination effects of chemicals and safety concerns related to endocrine disruptors are effectively addressed in all relevant Union legislation, and risks for the environment and health, in particular in relation to children, associated with the use of hazardous substances, including chemicals in products, are assessed and minimised. Long-term actions with a view to reaching the objective of a non-toxic environment will be identified; | (e) | the use of plant protection products does not have any harmful effects on human health or unacceptable influence on the environment, and such products are used sustainably; | (f) | safety concerns related to nanomaterials and materials with similar properties are effectively addressed as part of a coherent approach in legislation; | (g) | decisive progress is made in adapting to the impact of climate change. | This requires, in particular: | (i) | implementing an updated Union air quality policy, aligned with the latest scientific knowledge, and developing and implementing measures to combat air pollution at source taking into account the differences between the sources of indoor and outdoor air pollution; | (ii) | implementing an updated Union noise policy aligned with the latest scientific knowledge, and measures to reduce noise at source, and including improvements in city design; | (iii) | increasing efforts to implement the Water Framework Directive, the Bathing Water Directive (65) and the Drinking Water Directive (66), in particular for small drinking water supplies; | (iv) | continuing to implement REACH in order to ensure a high level of protection for human health and the environment as well as the free circulation of chemicals within the internal market while enhancing competitiveness and innovation, while being mindful of the specific needs of SMEs. Developing by 2018 a Union strategy for a non-toxic environment that is conducive to innovation and the development of sustainable substitutes including non-chemical solutions, building on horizontal measures to be undertaken by 2015 to ensure: (1) the safety of manufactured nanomaterials and materials with similar properties; (2) the minimisation of exposure to endocrine disruptors; (3) appropriate regulatory approaches to address combination effects of chemicals and (4) the minimisation of exposure to chemicals in products, including, inter alia, imported products, with a view to promoting non-toxic material cycles and reducing indoor exposure to harmful substances; | (v) | monitoring the implementation of Union legislation on the sustainable use of biocidal products and plant protection products and reviewing it, as necessary, to keep it up to date with the latest scientific knowledge; | (vi) | agreeing and implementing an EU Strategy on adaptation to climate change, including the integration of climate change adaptation and disaster risk management considerations into key Union policy initiatives and sectors.54. | Kako bi se građani Unije zaštitili od pritisaka i opasnosti za njihovo zdravlje i blagostanje koji su povezani s okolišem, Sedmim programom djelovanja za okoliš osigurava se da do 2020.: | (a) | kvaliteta zraka na otvorenim prostorima u Uniji bude znatno poboljšana i da se približi razinama koje preporučuje WHO te da kvaliteta zraka u zatvorenim prostorima bude poboljšana, na temelju relevantnih smjernica WHO-a; | (b) | onečišćenje bukom u Uniji bude znatno smanjeno i da se približi razina koje preporučuje WHO; | (c) | građani diljem Unije profitiraju od visokih standarda za pitku vodu i vodu za kupanje; | (d) | kombinirani učinci kemikalija i sigurnosni problemi povezanih s endokrinim disruptorima budu učinkovito obuhvaćeni cjelokupnim relevantnim zakonodavstvom Unije te da se rizici za okoliš i zdravlje, posebice u vezi s djecom, povezani s primjenom opasnih tvari, uključujući kemikalije u proizvodima, procjenjuju i svode na minimum. Utvrdit će se dugoročne mjere za ostvarenje cilja netoksičnog okoliša; | (e) | upotreba sredstava za zaštitu bilja nema nikakve štetne učinke na ljudsko zdravlje ni neprihvatljiv utjecaj na okoliš te da se takvi proizvodi koriste na održiv način; | (f) | sigurnosni problemi povezani s nanomaterijalima i materijalima sa sličnim svojstvima djelotvorno se rješavaju kao dio usklađenog pristupa u zakonodavstvu; | (g) | ostvari se značajan napredak u prilagodbi utjecaju klimatskih promjena. | Za to je osobito potrebno sljedeće: | i. | provođenje ažurirane politike Unije o kvaliteti zraka, usklađene s najnovijim znanstvenim spoznajama, te izrada i provođenje mjera za suzbijanje onečišćenja zraka na izvoru uzimajući u obzir razlike između izvora onečišćenja zraka u zatvorenim i otvorenim prostorima; | ii. | provođenje ažurirane politike Unije o buci, usklađene s najnovijim znanstvenim spoznajama, i mjere za smanjenje buke na izvoru, uključujući poboljšanja na razini urbanističkog projektiranja; | iii. | povećanje napora za provedbu Okvirne direktive o vodama, Direktive o vodi za kupanje (65) i Direktive o pitkoj vodi (66), posebno za male opskrbljivače pitkom vodom; | iv. | nastavak provedbe Uredbe REACH kako bi se osigurala visoka razina zaštite ljudskog zdravlja i okoliša, kao i slobodni protok kemikalija u okviru unutarnjeg tržišta, istodobno jačajući konkurentnost i inovacije i imajući na umu posebne potrebe MSP-ova. Razvijanje strategije Unije za netoksični okoliš do 2018. koja potiče inovacije i razvoj održivih zamjenskih rješenja, uključujući nekemijske otopine, koja se temelji na horizontalnim mjerama koje se trebaju poduzeti do 2015. za osiguravanje: 1. sigurnosti nanomaterijala i materijala sa sličnim svojstvima; 2. minimiziranja izloženosti endokrinim disruptorima; 3. odgovarajućih regulatornih pristupa za rješavanje kombiniranih učinaka kemikalija; i 4. minimiziranja izloženosti kemikalijama iz proizvoda, uključujući između ostalih uvezene proizvode, s ciljem promicanja netoksičnih ciklusa materijala i smanjenja izlaganja štetnim tvarima u zatvorenom prostoru; | v. | praćenje provedbe zakonodavstva Unije o održivoj upotrebi biocidnih pripravaka i sredstava za zaštitu bilja i, ako je potrebno, preispitivanje odredbi kako bi bile u skladu s najnovijim znanstvenim spoznajama; | vi. | dogovaranje i provedba strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama te uključivanje prilagodbe klimatskim promjenama i upravljanja rizicima od katastrofa u ključne političke inicijative i sektore Unije.
THE ENABLING FRAMEWORKOKVIR ZA POTPORU
55. | Achieving the abovementioned priority thematic objectives requires an enabling framework which supports effective action. Measures will be taken to improve four key pillars of this enabling framework: to improve the way Union environment laws are implemented in all areas; to strengthen the scientific knowledge and evidence base for environment policy; to secure investments and create the right incentives to protect the environment; and finally, to improve environmental integration and policy coherence both within the area of environment policy and between environment policy and other policies. Those horizontal measures will benefit Union environment policy beyond the scope and timeframe of the 7th EAP.55. | Za postizanje gore navedenih programskih prioritetnih ciljeva potreban je okvir kojim se podupiru djelotvorne mjere. Poduzet će se mjere za poboljšanje četiriju ključnih stupova tog okvira za potporu: poboljšanja načina na koji se provodi zakonodavstvo Unije o okolišu u svim područjima; poboljšanja znanstvene utemeljenosti politike u području okoliša na dokazima i znanju; osiguranja ulaganja i stvaranja pravih poticaja za zaštitu okoliša; i konačno, povećanje integriranosti pitanja u vezi s okolišem i usklađenosti politika, kako u okviru politike u području okoliša, tako i između politike u području okoliša i drugih politika. Te horizontalne mjere donijet će koristi politici Unije u području okoliša izvan opsega i vremenskog okvira Sedmog programa djelovanja za okoliš.
Priority objective 4:   To maximise the benefits of Union environment legislation by improving implementationPrioritetni cilj 4.:   povećanje koristi zakonodavstva Unije u području okoliša boljom provedbom
56. | In addition to the significant advantages for health and the environment, the benefits of ensuring that Union environment legislation is actually implemented are threefold: the creation of a level playing field for economic actors operating in the Internal Market; the stimulation of innovation; and the promotion of first-mover advantages for European companies in many sectors. The costs associated with failure to implement legislation, by contrast, are high, broadly estimated at around EUR 50 billion a year, including costs related to infringement cases (67). In 2009 alone there were 451 infringement cases related to Union environment legislation, with a further 299 reported in 2011 together with an additional 114 new proceedings being initiated (68), making the environment acquis the area of Union law with most infringement proceedings. The Commission also receives numerous complaints directly from Union citizens, many of which could be better addressed at Member State or local level.56. | Osim znatnih prednosti za zdravlje i okoliš, osiguravanje stvarne provedbe zakonodavstva Unije u vezi s okolišem ima trostruku korist: stvaranje jednakih tržišnih uvjeta za gospodarske sudionike na unutarnjem tržištu, poticanje inovacija i promicanje prednosti prvoga na tržištu za europska poduzeća u mnogim sektorima. Troškovi povezani s neprovođenjem zakonodavstva su, naprotiv, visoki i ugrubo procijenjeni na oko 50 milijardi EUR godišnje, uključujući troškove povezane sa slučajevima kršenja (67). Samo 2009. godine bio je 451 slučaj kršenja povezan sa zakonodavstvom Unije u području okoliša, a 2011. prijavljeno je dodatnih 299 zajedno sa započetih 114 novih postupaka (68), čime pravna stečevina u području okoliša predstavlja područje prava Unije s najvećim brojem postupaka u vezi s kršenjem. Komisija također prima brojne pritužbe izravno od građana Unije, a bilo bi bolje da se mnoge od njih upute državi članici ili na lokalnoj razini.
57. | Improving the implementation of the Union environment acquis at Member State level will therefore be given top priority in the coming years. There are significant differences in implementation between and within Member States. There is a need to equip those involved in implementing environment legislation at Union, national, regional and local levels with the knowledge, tools and capacity to improve the delivery of benefits from that legislation, and to improve the governance of the enforcement process.57. | Stoga će u idućim godinama najveći prioritet imati poboljšanje provedbe pravne stečevine Unije u području okoliša na razini država članica. Postoje znatne razlike u provedbi između i unutar država članica. Sve koji su uključeni u provođenje zakonodavstva u području okoliša na razini Unije te na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini treba oboružati znanjem i dati im oruđe i mogućnost da budu bolji u izvlačenju koristi od tog zakonodavstva te da poboljšaju upravljanje postupkom provedbe.
58. | The high number of infringements, complaints and petitions in the area of the environment shows the need for an effective, workable system of checks and balances at national level to help to identify and resolve implementation problems, along with measures to prevent them from arising in the first place, such as liaison between the relevant administrations responsible for implementation and experts during the policy development phase. In this respect, efforts in the period up to 2020 will focus on delivering improvements in four key areas.58. | Veliki broj kršenja, pritužbi i predstavki u području okoliša pokazuje potrebu za djelotvornim, izvedivim sustavom uzajamnih provjera na nacionalnoj razini koji bi pomogao u utvrđivanju i rješavanju problema s provedbom, zajedno s mjerama za sprečavanje njihovog nastanka na prvom mjestu, kao što je povezivanje relevantnih administracija zaduženih za provedbu i stručnjaka tijekom faze razvoja politike. U tom pogledu napori za razdoblje do 2020. usmjerit će se na poboljšanja u četirima ključnim područjima.
59. | First, the way knowledge about implementation is collected and disseminated will be improved to help the general public and environment professionals fully understand the purpose and benefit of Union environment legislation and how national and local administrations give effect to Union commitments (69). The appropriate use of available online tools could contribute to this goal. Implementation challenges specific to an individual Member State will be targeted for assistance, similar to the tailored approach followed in the European Semester process. For instance, partnership implementation agreements involving the Commission and individual Member States will be drawn up, addressing issues such as where to find financial support for implementation and better information systems to track progress. With a view to maximising the effectiveness of this approach, Member States should, as appropriate and in accordance with their administrative arrangements, encourage participation by local and regional authorities. The Technical Platform for Cooperation on the Environment set up by the Committee of the Regions and the Commission will facilitate dialogue and information pooling, with a view to improving the implementation of legislation at local level.59. | Prvo, način na koji se prikuplja i širi znanje o provedbi poboljšat će se kako bi se pomoglo široj javnosti i stručnjacima u području okoliša da u potpunosti shvate svrhu i korist zakonodavstva Unije u području okoliša i kako nacionalne i lokalne administracije ostvaruju obveze Unije (69). Pravilna upotreba alata dostupnih na internetu trebala bi doprinijeti ovom cilju. U vezi s izazovima pojedinih država članica u području provedbe bit će predviđena pomoć, slična prilagođenom pristupu na kojemu se temelji postupak europskog semestra. Na primjer, bit će sastavljeni sporazumi o partnerskoj provedbi koji uključuju Komisiju i pojedinačne države članice koji obuhvaćaju pitanja kao što su pronalaženje financijske potpore za provedbu i bolji informacijski sustavi za praćenje napretka. S ciljem maksimalnog iskorištavanja djelotvornosti ovog pristupa države članice trebale bi, po potrebi i u skladu sa svojim administrativnim sustavima, poticati sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti. Tehnička platforma za suradnju u području okoliša koju su uspostavili Odbor regija i Komisija olakšat će dijalog i razmjenu informacija, s ciljem poboljšanja provedbe zakonodavstva na lokalnoj razini.
60. | Second, the Union will extend requirements relating to inspections and surveillance to the wider body of Union environment law, and further develop inspection support capacity at Union level, drawing on existing structures, inter alia, to respond to requests from Member States for assistance, to address situations where there is due reason for concern and to facilitate cooperation throughout the Union. Reinforced peer review and best practice sharing, as well as agreements for joint inspections within Member States, at their request, are to be encouraged.60. | Drugo, Unija će proširiti zahtjeve u vezi s inspekcijama i nadzorom na širi dio zakonodavstva Unije u području okoliša te dalje razviti mogućnosti za potporu inspekcijama na razini Unije, polazeći od postojećih struktura, između ostalog da bi se reagiralo da zahtjeve država članica za pomoć, da bi se riješile situacije kod kojih postoji opravdani razlog za zabrinutost i da bi se olakšala suradnja diljem Unije. Treba se poticati osnaženje postupaka ocjenjivanja među stručnjacima i dijeljenje najbolje prakse, kao i sporazumi o zajedničkim inspekcijama u državama članicama, na njihov zahtjev.
61. | Third, the way in which complaints about implementation of Union environment law are handled and remedied at national level will be improved where necessary.61. | Treće, po potrebi će se poboljšati način na koji se na nacionalnoj razini obrađuju i rješavaju pritužbe o provedbi zakonodavstva Unije u području okoliša.
62. | Fourth, Union citizens will have effective access to justice in environmental matters and effective legal protection, in line with the Aarhus Convention and developments brought about by the entry into force of the Lisbon Treaty and recent case law of the Court of Justice of the European Union. Non-judicial dispute resolution will also be promoted as an alternative to litigation.62. | Četvrto, građani Unije dobit će djelotvorniji pristup pravdi u pitanjima okoliša i djelotvornu pravnu zaštitu, u skladu s Konvencijom iz Aarhusa i posljedicama stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona i novijom sudskom praksom Suda Europske unije. Izvansudsko rješavanje sporova također će se promicati kao alternativa sudskom postupku.
63. | The general standard of environmental governance throughout the Union will be further improved by enhancing cooperation at Union level, as well as at international level, between professionals working on environmental protection, including government lawyers, prosecutors, ombudsmen, judges and inspectors, such as the European Union Network for the Implementation and Enforcement of Environmental Law (IMPEL), and encouraging such professionals to share good practices.63. | Opći standard upravljanja okolišem diljem Unije dodatno će se poboljšati jačanjem suradnje na razini Unije, kao i na međunarodnoj razini, između stručnjaka u području zaštite okoliša, uključujući pravnike u javnoj upravi, državne odvjetnike, pravobranitelje, suce i inspektore, kao što je Mreža Europske unije za provedbu i izvršenje prava u području okoliša (IMPEL) te poticanjem tih stručnjaka da dijele dobru praksu.
64. | In addition to helping Member States to improve compliance (70), the Commission will continue to do its part to ensure that legislation reflects the latest science, takes into account experiences at Member State level with regard to giving effect to Union commitments, and is coherent and fit for purpose. As a general rule, where legal obligations are sufficiently clear and precise and where a harmonised application in all Member States is deemed the most effective way of achieving Union objectives, those legal obligations will be enshrined in regulations, which have direct and measurable effects and lead to fewer inconsistencies in implementation. The Commission will step up its use of scoreboards and other means of publicly tracking Member States’ progress in implementing specific pieces of legislation.64. | Osim pružanja pomoći državama članicama da poboljšaju poštovanje propisa (70), Komisija će nastaviti obavljati svoj dio posla kako bi osigurala da zakonodavstvo uvažava najnovija znanstvena dostignuća, uzima u obzir iskustva na razini država članica u pogledu ispunjavanja obveza Unije te da je ono usklađeno i svrsishodno. Općenito, kada su pravne obveze dovoljno jasne i precizne i kada se usklađena primjena u svim državama članicama smatra najdjelotvornijim načinom postizanja ciljeva Unije, te pravne obveze bit će sadržane u uredbama koje imaju izravne i mjerljive učinke te uzrokuju manje nedosljednosti u provedbi. Komisija će povećati primjenu prikaza rezultata i ostalih instrumenata kojima se javnosti omogućuje praćenje napretka država članica u provedbi konkretnih zakonodavnih akata.
65. | In order to maximise the benefits of Union environment legislation by improving implementation, the 7th EAP shall ensure that by 2020: | (a) | the public has access to clear information showing how Union environment law is being implemented consistent with the Aarhus Convention; | (b) | compliance with specific environment legislation has increased; | (c) | Union environment law is enforced at all administrative levels and a level-playing field in the internal market is guaranteed; | (d) | citizens’ trust and confidence in Union environment law and its enforcement is enhanced; | (e) | the principle of effective legal protection for citizens and their organisations is facilitated. | This requires, in particular: | (i) | ensuring that systems at national level actively disseminate information about how Union environment legislation is being implemented, and complementing such information with a Union level overview of individual Member States’ performance; | (ii) | drawing up partnership implementation agreements on a voluntary basis between Member States and the Commission, involving local and regional participation where appropriate; | (iii) | extending binding criteria for effective Member State inspections and surveillance to the wider body of Union environment law, and further developing inspection support capacity at Union level, drawing on existing structures, backed up by support for networks of professionals such as IMPEL, and by the reinforcement of peer reviews and best practice sharing, with a view to increasing the efficiency and effectiveness of inspections; | (iv) | ensuring consistent and effective mechanisms at national level for the handling of complaints about implementation of Union environment law; | (v) | ensuring that national provisions on access to justice reflect the case law of the Court of Justice of the European Union. Promoting non-judicial dispute resolution as a means of finding amicable and effective solutions for disputes in the environmental field.65. | Kako bi se povećale koristi zakonodavstva Unije u području okoliša boljom provedbom, Sedmim programom djelovanja za okoliš osigurava se da do 2020.: | (a) | javnost ima pristup jasnim informacijama o tome kako se provodi pravo Unije u području okoliša, u skladu s Konvencijom iz Aarhusa; | (b) | bude povećana usklađenost s posebnim zakonodavstvom u području okoliša; | (c) | pravo Unije u području okoliša provodi se na svim administrativnim razinama te se jamče jednaka pravila igre za sve na unutarnjem tržištu; | (d) | bude povećano povjerenje građana u pravo Unije u području okoliša i njegovo provođenje; | (e) | bude olakšana primjena načela djelotvorne pravne zaštite za građane i njihove organizacije. | Za to je osobito potrebno: | i. | osiguravanje da sustavi na nacionalnoj razini aktivno šire informacije o tome kako se zakonodavstvo Unije u području okoliša provodi te dopunjavanje takvih informacija pregledom, na razini Unije, uspješnosti pojedinačnih država članica; | ii. | sastavljanje sporazuma o partnerskoj provedbi na dobrovoljnoj osnovi između država članica i Komisije, koji prema potrebi uključuju lokalno i regionalno sudjelovanje; | iii. | proširenje obvezujućih kriterija za djelotvorne inspekcije i nadzor država članica na širi dio zakonodavstva Unije u području okoliša te daljnji razvoj mogućnosti za potporu inspekcija na razini Unije, polazeći od postojećih struktura, uz potporu mrežama stručnjaka kao što je IMPEL te osnaživanje postupaka ocjenjivanja među stručnjacima i dijeljenje najbolje prakse, u cilju povećanja učinkovitosti i djelotvornosti inspekcija; | iv. | osiguravanje dosljednih i djelotvornih mehanizama na nacionalnoj razini za postupanje s pritužbama oko provedbe prava Unije u području okoliša; | v. | osiguravanje toga da nacionalne odredbe o pristupu pravdi odražavaju sudsku praksu Suda Europske unije. Promicanje izvansudskog rješavanja sporova kao sredstva za pronalaženje mirnih i djelotvornih rješenja za sporove u području okoliša.
Priority objective 5:   To improve the knowledge and evidence base for Union environment policyPrioritetni cilj 5.:   poboljšanje utemeljenosti politike Unije u području okoliša na dokazima i znanju
66. | Union environment policy is based on environmental monitoring, data, indicators and assessments linked to the implementation of Union legislation, as well as formal scientific research and ‘citizen science’ initiatives. There has been considerable progress on strengthening this knowledge base, raising awareness and improving the confidence of policy-makers and the public in the evidence which underpins policy, including policies where the precautionary principle has been applied. This has facilitated better understanding of complex environmental and societal challenges.66. | Politika Unije u području okoliša temelji se na praćenju okoliša, podacima, pokazateljima i procjenama povezanima s provedbom zakonodavstva Unije, kao i na formalnom znanstvenom istraživanju i građanskim inicijativama u području znanosti. Ostvaren je znatan napredak u jačanju te baze znanja, podizanju svijesti i unapređenju povjerenja tvoraca politike i javnosti u dokaze na kojima se temelji politika, uključujući i ona područja politike u kojima se primjenjuje načelo opreznosti. To je omogućilo bolje razumijevanje složenih okolišnih i društvenih izazova.
67. | Steps should be taken at Union and international level to further strengthen and improve the science-policy interface and citizen engagement, such as through the appointment of Chief Scientific Advisors, as already done by the Commission and some Member States, or by making better use of institutions or bodies specialising in adapting scientific knowledge for public policy, such as national environment agencies and the European Environment Agency, as well as the European Environment Information and Observation Network (EIONET).67. | Trebalo bi poduzeti mjere na razini Unije i na međunarodnoj razini kako bi se ojačala i unaprijedila povezanost znanosti i politike te angažman građana, na primjer imenovanjem glavnih znanstvenih savjetnika, kao što su već učinile Komisija i neke države članice, ili boljim korištenjem institucija ili tijela specijaliziranih za prilagođavanje znanstvenih dostignuća javnom interesu, kao što su nacionalne agencije za okoliš i Europska agencija za okoliš te Europska informacijska i promatračka mreža za okoliš (EIONET).
68. | However, the pace of current developments and uncertainties surrounding likely future trends requires further steps to maintain and strengthen this knowledge and evidence base in order to ensure policy in the Union continues to draw on a sound understanding of the state of the environment, possible response options and their consequences.68. | Međutim, brzina trenutačnog razvoja i nesigurnosti u vezi s budućim trendovima zahtijeva daljnje korake za održavanje i jačanje tog znanja i utemeljenosti na dokazima kako bi se osiguralo da se politika u Uniji nastavi temeljiti na pravilnom shvaćanju stanja okoliša, mogućim opcijama za djelovanje i njihovim posljedicama.
69. | Over the past decades, there have been improvements in the way environmental information and statistics are collected and used at Union and at national, regional and local level, as well as globally. However, data collection and quality remain variable and the multiplicity of sources can make access to data difficult. Continuous investment is therefore needed to ensure that credible, comparable and quality-assured data and indicators are available and accessible to those involved in defining and implementing policy. Environmental information systems need to be designed in order to enable new information on emerging themes to be easily incorporated. Union-wide electronic data-exchange should be further developed, with enough flexibility to encompass new areas.69. | U prošlim desetljećima unaprijeđen je način prikupljanja i uporabe informacija i statističkih podataka o okolišu na razini Unije, na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te globalno. Međutim, prikupljanje podataka i njihova kvaliteta i dalje su promjenljivi, a obilje njihovih izvora može otežati pristup podacima. Stoga su potrebna stalna ulaganja kako bi se zajamčila dostupnost i pristupačnost vjerodostojnih, usporedivih i kvalitetnih podataka i pokazatelja subjektima koji utvrđuju i provode politiku. Sustavi informacija o okolišu trebaju biti osmišljeni na način koji omogućuje jednostavno ugrađivanje informacija o novim temama. Potrebno je dalje razvijati elektroničku razmjenu podataka na cijelom području Unije uz dovoljno fleksibilnosti da se obuhvate nova područja.
70. | Further implementation of the Shared Environmental Information System (71) principle of ‘produce once, use often’ and the common approaches and standards on acquisition and collation of consistent spatial information under the INSPIRE (72) and Copernicus (73) systems, as well as other environmental information systems for Europe (such as the Biodiversity Information System for Europe (BISE) and the Water Information System for Europe (WISE)), will help avoid duplication of effort and eliminate any unnecessary administrative burden on public authorities, as will efforts to streamline reporting obligations under different relevant pieces of legislation. Progress should also be made to improve the availability and harmonisation of statistical data, including on waste. Member States should make information gathered to assess environmental impacts of plans, programmes and projects (e.g. through Environmental or Strategic Impact Assessments) more accessible to the public.70. | Daljnja provedba načela „proizvedi jednom, koristi često” Zajedničkog informacijskog sustava za okoliš (71) te zajedničkih pristupa i normi za prikupljanje i uspoređivanje dosljednih prostornih informacija u okviru sustava INSPIRE (72) i Copernicus (73), kao i drugih europskih informacijskih sustava u vezi s okolišem (kao što su Europski informacijski sustav za biološku raznolikost (BISE) i Europski informacijski sustav za vode (WISE)) pomoći će u sprečavanju udvostručavanja truda i uklanjanju bilo kakvih nepotrebnih administrativnih opterećenja javnih tijela, a tome će pomoći i napori da se pojednostavne obveze o izvještavanju u okviru različitih relevantnih zakonodavnih akata. Također bi trebalo unaprijediti dostupnost i usklađenost statističkih podataka, uključujući one o otpadu. Države bi članice trebale osigurati da informacije prikupljene za procjenjivanje utjecaja planova, programa i projekata na okoliš (npr. procjenama utjecaja na okoliš i strategiju) budu dostupnije javnosti.
71. | There are still significant gaps in knowledge, some of them relevant to the priority objectives of the 7th EAP. Investing in further data collection and research to fill those gaps is therefore essential to ensure that public authorities and businesses have a sound basis for taking decisions which fully reflect true social, economic and environmental benefits and costs. Five gaps merit particular attention: | (1) | data and knowledge gaps — advanced research is required to fill such gaps and adequate modelling tools are needed to better understand complex issues related to environmental change, such as the impact of climate change and natural disasters, the implications of species loss for ecosystem services, environmental thresholds and ecological tipping points. While available evidence fully warrants precautionary action in such areas, further research into planetary boundaries, systemic risks and our society’s ability to cope with them will support the development of the most appropriate responses. This should include investment in filling data and knowledge gaps, mapping and assessing ecosystem services, understanding the role of biodiversity in underpinning such services, as well as understanding how biodiversity adapts to climate change and how the loss of biodiversity affects human health; | (2) | the transition to an inclusive green economy requires giving proper consideration to the interplay between socioeconomic and environmental factors. Improving our understanding of sustainable consumption and production patterns, how the costs and benefits of action and the costs of inaction can be considered more accurately, how changes in individual and societal behaviour contribute to environmental outcomes and how Europe’s environment is affected by global megatrends can help to better target policy initiatives towards improving resource efficiency and relieving pressure on the environment; | (3) | there are still uncertainties surrounding the human health and environmental implications of endocrine disruptors, the combined effects of chemicals, certain chemicals in products and certain nanomaterials. Filling the remaining knowledge gaps can accelerate decision-making and enable the further development of the chemicals-related acquis to better target areas of concern, and also help to stimulate a more sustainable approach to the use of chemicals. A Union-wide database should be considered, in order to increase the transparency and regulatory oversight of nanomaterials. An improved understanding of the environmental factors and the levels of exposure affecting human health and the environment would allow preventive policy actions to be taken. Targeted human biomonitoring, when justified by specific concerns, can provide authorities with a more comprehensive view of actual exposure of the population to pollutants, especially sensitive population groups such as children, and can provide better evidence for guiding appropriate responses; | (4) | in order to develop a comprehensive approach to minimising exposure to hazardous substances, in particular for vulnerable groups, including children and pregnant women, a chemical exposure and toxicity knowledge base will be established. This, together with the development of guidance documentation on test methods and risk assessment methodologies will accelerate efficient and appropriate decision-making, which is conducive to innovation and the development of sustainable substitutes including non-chemical solutions; | (5) | ensuring all sectors contribute to efforts to combat climate change requires a clear overview of GHG measurement, monitoring and data collection, which is currently incomplete for key sectors. | Horizon 2020 will provide the opportunity to focus research efforts and to deploy Europe’s innovation potential by bringing together resources and knowledge across different fields and disciplines within the Union and internationally.71. | Još uvijek postoje znatne praznine u znanju, od kojih su neke važne za prioritetne ciljeve Sedmog programa djelovanja za okoliš. Ulaganje u daljnje prikupljanje podataka i istraživanje da bi se te praznine otklonile stoga je ključno kako bi se osiguralo da javna tijela i poduzeća imaju solidne temelje za donošenje odluka koje u potpunosti odražavaju prave društvene i ekonomske koristi i troškove te one povezane s okolišem. Posebnu pozornost treba posvetiti pet nedostataka: | 1. | kako bi se otklonile praznine u podacima i znanju, potrebno je napredno istraživanje i odgovarajući alati za modeliranje koji će omogućiti bolje razumijevanje složenih pitanja u vezi s promjenama okoliša, kao što su klimatske promjene i utjecaji prirodnih katastrofa, posljedice gubitka vrsta na usluge ekosustava, okolišne minimalne vrijednosti i ekološke prijelomne točke. Iako raspoloživi dokazi u potpunosti opravdavaju mjere predostrožnosti u tim područjima, dodatno istraživanje o granicama planeta, sustavnim rizicima i sposobnosti našeg društva da se s njima uspješno nosi doprinijet će pronalaženju najprimjerenijih odgovora. To bi trebalo obuhvatiti ulaganja u popunjavanje praznina u podacima i znanju, planiranje i ocjenu usluga ekosustava, razumijevanje uloge bioraznolikosti kao temelja tih usluga kao i razumijevanje načina na koji se bioraznolikost prilagođava klimatskim promjenama i kako gubitak bioraznolikosti utječe na ljudsko zdravlje; | 2. | prijelaz na sveobuhvatno zeleno gospodarstvo zahtijeva odgovarajuće razmatranje uzajamnog utjecaja socijalno-ekonomskih čimbenika i onih povezanih s okolišem. Poboljšanje našeg razumijevanja uzoraka održive potrošnje i proizvodnje, kako se troškovi i koristi poduzimanja te troškovi nepoduzimanja mjera mogu preciznije razmotriti, kako promjene u pojedinčevu i društvenom ponašanju doprinose posljedicama na okoliš i kako na europski okoliš utječu svjetski trendovi može pomoći da se inicijative politika bolje usmjere prema poboljšanju učinkovitosti resursa i smanjivanja pritiska na okoliš; | 3. | još uvijek postoji neizvjesnost u vezi s ljudskim zdravljem i posljedicama na okoliš povezanim s endokrinim disruptorima, kombiniranim učincima kemikalija, nekim kemikalijama u proizvodima i određenim nanomaterijalima. Otklanjanje preostalih praznina u znanju može ubrzati donošenje odluka i omogućiti daljnji razvoj pravne stečevine u području kemikalija kako bi se omogućila bolja usmjerenost na područja od interesa i također doprinijelo poticanju održivijeg pristupa uporabi kemikalija. Trebalo bi razmotriti stvaranje baze podataka za cijelu Uniju kako bi se povećala transparentnost i nadzor regulatornih tijela nad nanomaterijalima. Bolje shvaćanje čimbenika povezanih s okolišem i razina izloženosti koji utječu na ljudsko zdravlje i okoliš omogućilo bi poduzimanje preventivnih mjera politika. Ciljani biomonitoring ljudi, kada je to opravdano konkretnim problemima, može nadležnim tijelima dati potpuniji uvid u stvarnu izloženost populacije onečišćujućim tvarima, a osobito osjetljivih skupina populacije kao što su djeca, te može osigurati bolje dokaze pri odabiru odgovarajućih odgovora; | 4. | kako bi se razvio sveobuhvatan pristup kojim se izloženost opasnim tvarima svodi na najmanju moguću mjeru, osobito kad se radi o ranjivim skupinama kao što su djeca i trudnice, bit će uspostavljena baza znanja o izloženosti kemijskim tvarima i toksičnosti. To će, zajedno s izradom smjernica o metodama ispitivanja i metodologijama ocjene rizika, ubrzati učinkovito i primjereno odlučivanje koje pogoduje inovacijama i razvoju održivih zamjenskih rješenja uključujući i nekemijske otopine; | 5. | kako bi se osiguralo da svi sektori daju svoj doprinos naporima u borbi protiv klimatskih promjena, potreban je jasan pregled mjerenja i praćenja stakleničkih plinova te prikupljanja podataka o njima, što još nije dovršeno u nekim najvažnijim sektorima. | Program Obzor 2020. će objedinjavanjem resursa i znanja koji postoje u različitim područjima i disciplinama unutar Unije i na međunarodnom planu omogućiti da se istraživačke aktivnosti usredotoče i da se iskoristi europski inovacijski potencijal.
72. | New and emerging issues arising from rapid technological developments that outpace policy, such as nanomaterials and materials with similar properties, unconventional energy sources, carbon capture and storage and electromagnetic waves, pose risk management challenges and can give rise to conflicting interests, needs and expectations. This in turn can lead to increasing public concern and potential hostility to new technologies. There is therefore a need to ensure a broader, explicit societal debate about the environmental risks and possible trade-offs that we are willing to accept in the light of sometimes incomplete or uncertain information about emerging risks and how they should be handled. A systematic approach to environmental risk management will improve the Union’s capacity to identify and act upon technological developments in a timely manner, while providing reassurance to the public.72. | Nova i nadolazeća pitanja koja su posljedica brzog tehnološkog razvoja koji je brži od razvoja politike, kao što su nanomaterijali i materijali sličnih svojstava, nekonvencionalni izvori energije, hvatanje i skladištenje ugljika i elektromagnetski valovi, predstavljaju izazove u vezi s upravljanjem rizikom i mogu dovesti do suprotnih interesa, potreba i očekivanja. To pak može dovesti do veće zabrinutosti javnosti i moguće nenaklonjenosti novim tehnologijama. Stoga treba osigurati širu i eksplicitnu društvenu raspravu o rizicima povezanima s okolišem i mogućim kompromisima koje smo spremni prihvatiti u svjetlu ponekad nepotpunih ili nesigurnih informacija o nadolazećim rizicima i o tome kako se s njima treba nositi. Sustavan pristup upravljanju rizicima za okoliš poboljšat će sposobnost Unije da identificira tehnološki razvoj i na njega pravodobno reagira, te da umiri javnost.
73. | In order to improve the knowledge and evidence base for Union environment policy, the 7th EAP shall ensure that by 2020: | (a) | policy-makers and stakeholders have a more informed basis for developing and implementing environment and climate policies, including understanding the environmental impacts of human activities and measuring the costs and benefits of action and the costs of inaction; | (b) | the understanding of, and the ability to evaluate and manage, emerging environmental and climate risks are greatly improved; | (c) | the environment science-policy interface is strengthened, including the accessibility of data for citizens and the contribution of citizens’ science; | (d) | the impact of the Union and its Member States in international science-policy fora is enhanced in order to improve the knowledge base for international environment policy. | This requires, in particular: | (i) | coordinating, sharing and promoting research efforts at Union and Member State level with regard to addressing key environmental knowledge gaps, including the risks of crossing environmental tipping-points and planetary boundaries; | (ii) | adopting a systematic and integrated approach to risk management, particularly in relation to the evaluation and management of new and emerging policy areas and related risks as well as the adequacy and coherence of regulatory responses. This could help to stimulate further research on the hazards of new products, processes and technologies; | (iii) | simplifying, streamlining and modernising environmental and climate change data and information collection, management, sharing and re-use, including the development and implementation of a Shared Environmental Information System; | (iv) | developing a comprehensive chemical exposure and toxicity knowledge base which draws on data generated without animal testing where possible. Continuing the Union’s coordinated approach to human and environmental biomonitoring including, where appropriate, standardisation of research protocols and assessment criteria; | (v) | intensifying cooperation at international, Union and Member State level on the environment science-policy interface.73. | Kako bi se poboljšala utemeljenost politike Unije u području okoliša na dokazima i znanju, Sedmim programom djelovanja za okoliš osigurava se da do 2020.: | (a) | tvorci politike i zainteresirane strane raspolažu s više informacija za izradu i provedbu politike u području okoliša i klime, što uključuje i razumijevanje učinaka ljudskih aktivnosti na okoliš i mjerenje troškova i koristi djelovanja i troškova nedjelovanja; | (b) | bude uvelike unaprijeđeno razumijevanje nadolazećih rizika za okoliš i klimu, kao i sposobnost da ih se procijeni i njima upravlja; | (c) | bude ostvarena jača povezanost politike i znanosti u području okoliša, što uključuje i dostupnost podataka građanima i doprinos građanskih inicijativa u području znanosti; | (d) | bude ojačan utjecaj Unije i država članica u međunarodnim znanstveno-političkim forumima kako bi se unaprijedila baza znanja za međunarodnu politiku u području okoliša. | Za to je osobito potrebno sljedeće: | i. | usklađivanje, dijeljenje i promicanje istraživačkih napora na razini Unije i država članica radi rješavanja ključnih nedostataka u području znanja o okolišu, uključujući rizike u vezi s prelaženjem prijelomnih točaka u području okoliša i granicama planeta; | ii. | usvajanje sustavnog i integriranog pristupa upravljanju rizicima, osobito u vezi s evaluacijom novih i nadolazećih područja politike i povezanih rizika i njihovim upravljanjem te primjerenošću i usklađenošću odgovora regulatornih tijela. To bi moglo doprinijeti poticanju daljnjih istraživanja o opasnostima novih proizvoda, procesa i tehnologija; | iii. | pojednostavljenje, organiziranje i moderniziranje prikupljanja podataka i informacija u vezi s okolišem i klimatskim promjenama te upravljanje njima, dijeljenje i ponovna uporaba, uključujući razvoj i provedbu sustava za razmjenu informacija o okolišu; | iv. | razvoj sveobuhvatne baze znanja o izloženosti kemikalijama i toksičnosti koja se temelji na podacima dobivenim bez ispitivanja na životinjama ako je moguće. Nastavak primjene usklađenog pristupa Unije biomonitoringu ljudi i okoliša, uključujući normizaciju istraživačkih protokola i ocjenjivačkih kriterija ako je potrebno; | v. | intenziviranje suradnje na međunarodnoj razini, na razini Unije i država članica oko povezivanja znanosti i politike o okolišu.
Priority objective 6:   To secure investment for environment and climate policy and address environmental externalitiesPrioritetni cilj 6.:   osiguranje ulaganja u politiku okoliša i klimatsku politiku te rješavanje popratnih troškova povezanih s okolišem
74. | The efforts required to achieve the objectives set out in the 7th EAP will need adequate investment from public and private sources. At the same time, while many countries are struggling to cope with the economic and financial crisis, the need for economic reforms and the reduction of public debts offer new opportunities to move rapidly towards a more resource-efficient, safe and sustainable low-carbon economy.74. | Napori potrebni za ostvarenje ciljeva utvrđenih u Sedmom programu djelovanja za okoliš zahtijevat će odgovarajuća ulaganja iz javnih i privatnih izvora. Dok se mnoge države bore s ekonomskom i financijskom krizom, potreba za ekonomskim reformama i smanjenjem javnog duga nude nove prilike za brz prelazak na sigurno i održivo gospodarstvo s učinkovitijim korištenjem resursa i niskom emisijom CO2.
75. | Attracting investment in some areas is currently difficult in particular because of the absence of, or distortion to, price signals arising from a failure to account properly for environmental costs or from public subsidies for environmentally harmful activities.75. | U ovom trenutku teško je privući ulaganja u nekim područjima, pogotovo zbog nedostatka ili narušavanja cjenovnih signala što je posljedica nemogućnosti da se ispravno obračunaju troškovi u vezi sa zaštitom okoliša ili državnih subvencija aktivnostima koje su štetne za okoliš.
76. | The Union and its Member States will need to put in place the right conditions to ensure that environmental externalities are adequately addressed, including by ensuring that the right market signals are sent to the private sector, with due regard to any adverse social impacts. This will involve applying the polluter-pays principle more systematically, in particular through phasing out environmentally harmful subsidies at Union and Member State level, guided by the Commission, using an action-based approach, inter alia, via the European Semester, and considering fiscal measures in support of sustainable resource use such as shifting taxation away from labour towards pollution. As natural resources become increasingly scarce, the economic rent and profits associated with their ownership or exclusive use may increase. Public intervention to ensure that such rents are not excessive and that externalities are taken into account will lead to a more efficient use of those resources and will help to avoid market distortions, as well as generate public revenue. Environment and climate priorities will be pursued in the framework of the European Semester, including via lead indicators where those priorities are relevant to the sustainable growth prospects of individual Member States to which country-specific recommendations are addressed. Other market-based instruments, such as payments for ecosystem services, should be used more extensively at Union and national level to incentivise private sector involvement and the sustainable management of natural capital.76. | Unija i njezine države članice morat će uspostaviti prave uvjete kako bi osigurale da se popratni troškovi povezani s okolišem odgovarajuće rješavaju, što podrazumijeva i slanje pravih tržišnih signala privatnom sektoru, vodeći računa o mogućim štetnim socijalnim učincima. To će podrazumijevati sustavniju primjenu načela zagađivač plaća, osobito postupnim ukidanjem subvencija štetnih za okoliš na razini Unije i država članica, pod vodstvom Komisije i koristeći pristup usmjeren na djelovanje, između ostalog i u okviru europskog semestra, te razmatranje fiskalnih mjera u cilju potpore održivog korištenja resursa, kao što je prebacivanje tereta oporezivanja s rada na zagađivanje. Budući da je prirodnih resursa sve manje, može doći do povećanja ekonomske rente i dobiti povezanih s njihovim vlasništvom ili ekskluzivnim korištenjem. Javno posredovanje kojim se osigurava da takve rente nisu pretjerane i da se popratni troškovi uzimaju u obzir dovest će do učinkovitijeg korištenja tih resursa i pomoći da se izbjegnu tržišne anomalije te će stvoriti javni prihod. Prioriteti povezani s okolišem i klimom ostvarivat će se u okviru europskog semestra, uključujući i glavne pokazatelje kada su ti prioriteti važni za budućnost održivog rasta pojedinih država članica na koje se odnose preporuke prilagođene pojedinoj zemlji. Ostali tržišni instrumenti, kao što su plaćanja usluga ekosustava, trebali bi se u većoj mjeri koristiti na razini Unije i na nacionalnoj razini kako bi se potaknulo sudjelovanje privatnog sektora i održivo upravljanje prirodnim kapitalom.
77. | The private sector, in particular SMEs, should also be encouraged to take up opportunities offered under the new Union financial framework to step up its involvement in efforts to achieve environment and climate objectives, especially in relation to eco-innovation activities and the uptake of new technologies. Public-private initiatives for eco-innovation should be promoted under European Innovation Partnerships, such as the Innovation Partnership on Water (74). Through the new framework for Innovative Financial Instruments (75), private sector access to finance for investments in environment, in particular biodiversity and climate change, should be facilitated. European enterprises should be further encouraged to disclose environmental information as part of their financial reporting, beyond the extent required under existing Union legislation (76).77. | Privatni sektor, a posebno MSP-ove trebalo bi poticati da koriste prilike koje se nude u okviru novog financijskog okvira Unije kako bi se pojačalo njegovo sudjelovanje u nastojanjima da se ostvare okolišni i klimatski ciljevi, a osobito u vezi s aktivnostima u području ekoloških inovacija i primjene novih tehnologija. Javno-privatne inicijative u području ekoloških inovacija trebalo bi promovirati u sklopu europskih inovacijskih partnerstava, kao što je Inovacijsko partnerstvo za vode (74). Novim okvirom za inovativne financijske instrumente (75) trebalo bi olakšati pristup privatnog sektora financiranju ulaganja u okoliš — osobito u području bioraznolikosti i klimatskih promjena. Europska poduzeća trebalo bi i dalje poticati da objavljuju informacije u vezi s okolišem u sklopu svojeg financijskog izvješćivanja, i to u većoj mjeri nego što se zahtijeva postojećim zakonodavstvom Unije (76).
78. | In its proposals for the 2014–2020 Union Multiannual Financial Framework, the Commission has improved the mainstreaming of environment and climate objectives in all Union funding instruments in order to provide opportunities for Member States to achieve related objectives. It has also proposed raising climate-related expenditure to at least 20 % of the whole budget. In key policy areas such as agriculture, rural development and cohesion policy, incentives for the provision of environmentally-beneficial public goods and services should be enhanced, and funding linked to environment-related ex-ante conditionalities, including supporting (‘flanking’) measures. This should ensure that funds are spent more effectively and in line with environment and climate objectives. Those proposals envisage matching Union policies with coherent financial resources for implementation, and additional funds for the environment and climate change, so as to effectively deliver tangible and coherent benefits on the ground.78. | U svojim prijedlozima za Višegodišnji financijski okvir Unije za razdoblje od 2014. do 2020. Komisija je poboljšala uvrštavanje okolišnih i klimatskih ciljeva u sve instrumente financiranja Unije kako bi državama članicama dala mogućnosti da ostvare povezane ciljeve. Također je predložila da se rashodi u vezi s klimom povećaju na najmanje 20 % ukupnog proračuna. U ključnim područjima politike kao što su poljoprivreda, ruralni razvoj i kohezijska politika, trebalo bi povećati poticaje za osiguranje javnih dobara i usluga koji su korisni za okoliš, a financiranje povezati s prethodnim uvjetima u vezi s okolišem, uključujući i pomoćne („prateće”) mjere. To bi trebalo osigurati učinkovitiju potrošnju sredstava u skladu s ciljevima povezanima s okolišem i klimom. Tim prijedlozima predviđeno je usklađivanje područja politike Unije s koherentnim financijskim resursima za provedbu te dodatnim sredstvima za okoliš i klimatske promjene kako bi se učinkovito ostvarile opipljive i usklađene koristi na terenu.
79. | In addition to such mainstreaming, the LIFE programme (77) will allow funds to be combined and better aligned with policy priorities in a more strategic, cost-effective way, in support of environment and climate-related measures, through the deployment of a range of projects, including ‘integrated projets’.79. | Pored opisanog usmjeravanja, programom LIFE (77) omogućit će se bolje strateško i troškovno učinkovitije objedinjavanje sredstava i njihova usklađenost s političkim prioritetima kako bi se osigurala podrška mjerama u vezi s okolišem i klimom, i to provedbom niza projekata, uključujući i „integrirane projekte”.
80. | The increased capital provided to the European Investment Bank (EIB) as part of the 2012 Compact for Growth and Jobs provides an additional source of investment (78) which should be spent in line with Union environment and climate objectives.80. | Povećani kapital koji je Europskoj investicijskoj banci (EIB) osiguran u okviru Pakta za rast i radna mjesta iz 2012. predstavlja dodatni izvor ulaganja (78) koji bi se trebao trošiti u skladu s ciljevima Unije u vezi s okolišem i klimom.
81. | Experience gained in the 2007–2013 programming period shows that although significant funds are available for the environment, the uptake at all levels in the early years has been very uneven, potentially jeopardising the achievement of agreed objectives and targets. To avoid repeating this experience, Member States should integrate environment and climate objectives in their funding strategies and programmes for economic, social and territorial cohesion, rural development and maritime policy, prioritise the early uptake of funding for the environment and climate change and reinforce the capacity of implementing bodies to deliver cost-effective and sustainable investments in order to secure the necessary adequate financial support for investments in these areas.81. | Iskustvo stečeno u programskom razdoblju 2007.–2013. pokazuje da, iako su dostupna znatna sredstva za okoliš, njihovo korištenje na svim razinama prvih je godina bilo vrlo neravnomjerno te je potencijalno ugrožavalo ostvarenje dogovorenih ciljeva. Kako se to iskustvo ne bi ponovilo, države članice trebale bi unijeti ciljeve u vezi s okolišem i klimom u svoje strategije i programe za financiranje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije, ruralnog razvoja i pomorske politike, dati prednost ranom korištenju financijskih sredstava za okoliš i klimatske promjene te ojačati sposobnost provedbenih tijela za isplativa i održiva ulaganja kako bi se osigurala potrebna i odgovarajuća financijska potpora za ulaganja u tim područjima.
82. | In addition, it has been difficult to trace biodiversity and climate-related expenditure. To assess progress towards attaining those objectives, a tracking and reporting system should be established at Union and Member State level. Establishing such a system is important for the Union’s overall effort relating to multilateral agreements on climate change and biodiversity. In this context, the Union will contribute to the intergovernmental process launched at Rio + 20 to assess financing needs and propose options for an effective sustainable development financing strategy.82. | Osim toga, bilo je teško pratiti rashode u vezi s bioraznolikošću i klimom. Kako bi se ocijenio napredak u ostvarenju tih ciljeva, trebalo bi uspostaviti sustav praćenja i izvješćivanja na razini Unije i država članica. Uspostava takvog sustava važna je za cjelokupne napore Unije u vezi s multilateralnim sporazumima o klimatskim promjenama i bioraznolikosti. U tom kontekstu će Unija doprinijeti međuvladinom postupku pokrenutom na konferenciji Rio+20 za ocjenu potreba financiranja i predlaganje opcija za održivu strategiju financiranja razvoja.
83. | Work to develop indicators for monitoring economic progress and which complement and go beyond gross domestic product (GDP) should continue. Securing transparent, sustainable investment depends on the proper valuation of environmental goods. Further efforts to measure the value of ecosystems and the cost of their depletion, together with corresponding incentives, will be needed to inform policy and investment decisions. Work to develop a system of environmental accounts, including physical and monetary accounts for natural capital and ecosystem services, will need to be stepped up. This supports the outcome of Rio + 20, which recognises the need for broader measures of progress to measure well-being and sustainability to complement GDP.83. | Trebalo bi nastaviti aktivnosti na razvijanju pokazatelja za praćenje ekonomskog napretka koji su nadopuna bruto domaćem proizvodu (BDP) i imaju širi obuhvat. Osiguranje transparentnih, održivih ulaganja ovisi o pravilnom vrednovanju okolišnih dobara. Kako bi se osigurale potrebne informacije za donošenje političkih i ulagačkih odluka, bit će potrebni dodatni napori na određivanju vrijednosti ekosustava i troška njihova iscrpljivanja, kao i odgovarajući poticaji. Trebat će ubrzati aktivnosti na uspostavljanju sustava okolišnog računovodstva, uključujući fizičke i monetarne račune za prirodni kapital i usluge ekosustava. To je u skladu sa završnim dokumentom s konferencije Rio+20 u kojem se prepoznaje potreba za širim mjerenjem napretka kako bi se izmjerile dobrobit i održivost kao dopuna BDP-u.
84. | In order to secure investment for environment and climate policy and address environmental externalities, the 7th EAP shall ensure that by 2020: | (a) | environment and climate policy objectives are achieved in a cost-effective way and are supported by adequate finance; | (b) | public and private sector funding for environment and climate-related expenditure is increased; | (c) | the value of natural capital and ecosystem services, as well as the costs of their degradation are properly assessed and considered in policy-making and investments. | This requires, in particular: | (i) | phasing out environmentally harmful subsidies at Union and Member State level without delay, and reporting on progress through the National Reform Programmes; increasing the use of market-based instruments, such as Member States’ taxation policies, pricing and charging, and expanding markets for environmental goods and services, with due regard to any adverse social impacts, using an action-based approach, supported and monitored by the Commission, inter alia, via the European Semester; | (ii) | facilitating the development of, and access to, innovative financial instruments and funding for eco-innovation; | (iii) | adequately reflecting environment and climate priorities in policies and funding strategies to support economic, social and territorial cohesion; | (iv) | making dedicated efforts to ensure the full and efficient use of available Union funding for environmental action, including by significantly improving its early uptake under the Union’s Multiannual Financial Framework 2014–2020 and devoting 20 % of the budget to climate change mitigation and adaptation through the mainstreaming of climate action and linking that funding to clear benchmarks, target setting, monitoring and reporting; | (v) | developing and applying a system for reporting and tracking environment-related expenditure in the Union budget, in particular expenditure on climate change and biodiversity, by 2014; | (vi) | integrating environmental and climate-related considerations into the European Semester process, where this is relevant for individual Member States’ prospects for sustainable growth and is appropriate for country-specific recommendations; | (vii) | developing and applying alternative indicators that complement and go beyond GDP to monitor the sustainability of progress and continuing work to integrate economic indicators with environmental and social indicators, including by means of natural capital accounting; | (viii) | further developing and encouraging ‘payments for ecosystem services’ schemes; | (ix) | putting in place incentives and methodologies that stimulate companies to measure the environmental costs of their business and profits derived from using environmental services and to disclose environmental information as part of their annual reporting. Encouraging companies to exercise due diligence, including throughout their supply chain.84. | Kako bi se osigurala ulaganja u politiku okoliša i klimatsku politiku te kako bi se riješili popratni troškovi povezani s okolišem, Sedmim programom djelovanja za okoliš osigurava se da do 2020.: | (a) | ciljevi politike okoliša i klimatske politike ostvaruju se na troškovno učinkovit način i za njih je osigurano odgovarajuće financiranje; | (b) | bude povećano financiranje rashoda u vezi s okolišem i klimom iz javnog i privatnog sektora; | (c) | vrijednost prirodnog kapitala i usluga ekosustava kao i troškovi njihove degradacije pravilno se ocjenjuju i uzimaju u obzir kod utvrđivanja politike i ulaganja. | Za to je osobito potrebno sljedeće: | i. | bez odgađanja, postupno ukidanje subvencija štetnih za okoliš na razini Unije i država članica te izvješćivanje o napretku o okviru nacionalnih programa reforme; veća primjena tržišnih instrumenata, kao što su porezna politika država članica, određivanje cijena i naknada, te širenje tržišta za robu i usluge povezane s okolišem, uzimajući u obzir sve negativne socijalne učinke primjenjujući aktivni pristup uz potporu i praćenje Komisije, između ostalog u okviru europskog semestra; | ii. | olakšavanje razvoja i pristupa inovativnim financijskim instrumentima i financiranju za ekološke inovacije; | iii. | davanje primjerenog prostora okolišnim i klimatskim prioritetima u okviru različitih područja politike i strategija financiranja kako bi se potpomogla ekonomska, socijalna i teritorijalna kohezija; | iv. | poduzimanje napora usmjerenih na osiguravanje potpune i učinkovite primjene raspoloživih sredstava Unije za djelovanje u području okoliša, uključujući i znatno povećanje ranog korištenja sredstava u okviru višegodišnjeg financijskog okvira Unije za razdoblje 2014.–2020. i korištenje barem 20 % proračuna za ublažavanje posljedica klimatskih promjena i prilagodbu na njih uključivanjem djelovanja u području klimatske politike u druga područja, povezujući to financiranje s jasnim referentnim mjerilima, utvrđivanjem ciljeva, praćenjem i izvješćivanjem; | v. | razvoj i primjena, do 2014., sustava za izvješćivanje o rashodima proračuna Unije u vezi s okolišem i njihovo praćenje, a osobito rashoda u vezi s klimatskim promjenama i bioraznolikošću; | vi. | uključivanje pitanja u vezi s okolišem i klimom u proces europskog semestra ako je to važno za izglede pojedinih država članica u pogledu održivog rasta i primjereno za preporuke za pojedine zemlje; | vii. | razvoj i primjena alternativnih pokazatelja koji su nadopuna BDP-u i imaju širi obuhvat u cilju praćenja održivosti napretka te nastavak aktivnosti u području povezivanja ekonomskih pokazatelja s okolišnim i socijalnim pokazateljima, uključujući računovodstvom prirodnog kapitala; | viii. | daljnji razvoj i poticanje sustavâ plaćanja usluga ekosustava; | ix. | uvođenje poticaja i metodologija kojima se poduzeća potiču na mjerenje troškova poslovanja koji su povezani sa zaštitom okoliša te dobiti ostvarene korištenjem okolišnih usluga kao i na objavljivanje okolišnih informacija u sklopu svojih godišnjih izvješća. Poticanje poduzeća na postupanje s dužnom pažnjom, uključujući u cijelom njihovom lancu opskrbe.
Priority objective 7:   To improve environmental integration and policy coherencePrioritetni cilj 7.:   povećanje uključenosti pitanja u vezi s okolišem i usklađenosti politika
85. | Although integrating environmental protection concerns into other Union policies and activities has been a Treaty requirement since 1997, the overall state of Europe’s environment indicates that progress made to date, while commendable in some areas, has not been sufficient to reverse all negative trends. The achievement of many of the priority objectives of the 7th EAP will demand even more effective integration of environmental and climate-related considerations into other policies, as well as more coherent, joined-up policy approaches that deliver multiple benefits. This should help to ensure that difficult trade-offs are managed early on, rather than in the implementation phase, and that unavoidable impacts can be mitigated more effectively. The necessary measures should be developed in a timely manner in order to ensure that relevant targets are met. The Strategic Environmental Assessment Directive (79) and Environmental Impact Assessment Directive (80), when correctly applied, are effective tools for ensuring that environmental protection requirements are integrated in plans and programmes as well as in projects.85. | Mada je uključivanje pitanja u vezi sa zaštitom okoliša u druga područja politike i aktivnosti Unije propisano Ugovorom još od 1997., opće stanje okoliša u Europi pokazuje da, iako je u nekim područjima do sada ostvaren zavidan napredak, on nije dostatan da bi omogućio zaokret svih negativnih trendova. Ostvarenje mnogih prioritetnih ciljeva Sedmog programa djelovanja za okoliš zahtijevat će još učinkovitije uključivanje pitanja u vezi s okolišem i klimatskim promjenama u druga područja politike kao i usklađeniji zajednički politički pristup koji će donijeti višestruke koristi. Time bi trebalo osigurati postizanje teških kompromisa što ranije, a ne u provedbenoj fazi te omogućiti uspješnije ublažavanje neizbježnih učinaka. Trebalo bi pravovremeno razviti potrebne mjere kako bi se osiguralo ostvarenje relevantnih ciljeva. Direktiva o strateškoj procjeni okoliša (79) i Direktiva o procjeni učinka na okoliš (80), ako se ispravno primjenjuju, predstavljaju učinkovito sredstvo kojim se osigurava uključivanje zahtjeva u pogledu zaštite okoliša u planove, programe i projekte.
86. | Local and regional authorities, which are generally responsible for decisions on the use of land and marine areas, have a particularly important role to play in assessing environmental impacts and protecting, conserving and enhancing natural capital, thus also achieving greater resilience to the impact of climate change and to natural disasters.86. | Lokalna i regionalna tijela, koja su općenito odgovorna za odlučivanje o korištenju zemljišta i morskih područja, imaju osobito važnu ulogu u procjeni učinaka na okoliš te zaštiti, očuvanju i poboljšanju prirodnog kapitala, time ujedno postižući veću otpornost na učinak klimatskih promjena i na prirodne katastrofe.
87. | The envisaged expansion of energy and transport networks, including offshore infrastructure, will need to be compatible with protection of nature and climate adaptation needs and obligations. Incorporating green infrastructure into related plans and programmes can help overcome fragmentation of habitats and preserve or restore ecological connectivity, enhance ecosystem resilience and thereby ensure the continued provision of ecosystem services, including carbon sequestration, and climate adaptation, while providing healthier environments and recreational spaces for people to enjoy.87. | Predviđeno širenje energetskih i prometnih mreža, uključujući i infrastrukturu na moru, trebat će se odvijati u skladu s potrebama i obvezama u pogledu zaštite prirode i prilagodbe klimatskim promjenama. Uključivanje ekološki prihvatljive infrastrukture u odgovarajuće planove i programe može pridonijeti prevladavanju problema usitnjavanja staništa i očuvanju ili ponovnom uspostavljanju ekološke povezanosti, većoj otpornosti ekosustava i na taj način osigurati kontinuirano pružanje usluga ekosustava, uključujući skladištenje ugljika, i prilagodbu klimatskim promjenama, osiguravajući u isto vrijeme zdraviji okoliš i prostore za rekreaciju u kojima ljudi mogu uživati.
88. | The 7th EAP includes a number of priority objectives designed to enhance integration. In its proposals for the Common Agricultural Policy, the Common Fisheries Policy, the Trans-European Networks and the Cohesion policy reforms, the Commission has included measures to further support environmental integration and sustainability. For the 7th EAP to succeed, those policies should further contribute to meeting environment-related targets and objectives. Similarly, efforts primarily intended to achieve environmental improvements should be designed to deliver benefits also for other policies wherever possible. For instance, efforts to restore ecosystems can be targeted to benefit habitats and species and to sequester carbon dioxide, while improving the delivery of ecosystem services vital for many economic sectors, such as pollination or water purification for agriculture, and creating green jobs.88. | Sedmi program djelovanja za okoliš obuhvaća određeni broj prioritetnih ciljeva koji trebaju olakšati uključivanje. Komisija je u svoje prijedloge reformi zajedničke poljoprivredne politike, zajedničke ribarstvene politike, transeuropskih mreža i kohezijske politike obuhvatila mjere kojima se treba dodatno podržati uključivanje pitanja u vezi s okolišem i održivost. Da bi Sedmi program djelovanja za okoliš uspio, te bi politike trebale dodatno doprinijeti ostvarenju ciljeva u vezi s okolišem. Slično tomu, napori čija je svrha prije svega postizanje poboljšanja u vezi s okolišem trebali bi biti osmišljeni tako da donesu koristi i u drugim područjima politike kad god je to moguće. Na primjer, mjere za obnavljanje ekosustava mogu biti usmjerene na stvaranje koristi za staništa i vrste te na odvajanje CO2, uz istodobno unapređenje isporuke usluga ekosustava važnih za mnoge ekonomske sektore, kao što su oprašivanje ili pročišćavanje voda za poljoprivredu te otvaranje ekološki prihvatljivih radnih mjesta.
89. | In order to improve environmental integration and policy coherence, the 7th EAP shall ensure that by 2020: | (a) | sectoral policies at Union and Member State level are developed and implemented in a way that supports relevant environment and climate-related targets and objectives. | This requires, in particular: | (i) | integrating environmental and climate-related conditionalities and incentives in policy initiatives, including reviews and reforms of existing policy, as well as new initiatives, at Union and Member State level; | (ii) | carrying out ex-ante assessments of the environmental, social and economic impacts of policy initiatives at appropriate Union and Member State level to ensure their coherence and effectiveness; | (iii) | fully implementing the Strategic Environmental Assessment Directive and the Environmental Impact Assessment Directive; | (iv) | using ex-post evaluation information relating to experience with implementation of the environment acquis in order to improve its consistency and coherence; | (v) | addressing potential trade-offs in all policies in order to maximise synergies and avoid, reduce and, if possible, remedy unintended negative effects on the environment.89. | Kako bi se povećala uključenost pitanja u vezi s okolišem i usklađenost politika, Sedmim programom djelovanja za okoliš osigurava se da se do 2020.: | (a) | sektorske politike na razini Unije i država članica razvijaju i provode na način koji doprinosi ostvarenju relevantnih ciljeva u vezi s okolišem i klimom. | Za to je osobito potrebno: | i. | uključivanje uvjeta i poticaja u vezi s okolišem i klimom u političke inicijative, što podrazumijeva preispitivanja i reforme postojeće politike te nove inicijative, na razini Unije i država članica; | ii. | provođenje prethodnih ocjena okolišnih, socijalnih i ekonomskih učinaka političkih inicijativa na odgovarajućoj razini Unije i država članica kako bi se osigurala njihova usklađenost i učinkovitost; | iii. | puna provedba Direktive o strateškoj procjeni okoliša i Direktive o procjeni utjecaja na okoliš; | iv. | primjena informacija dobivenih naknadnom evaluacijom u vezi s iskustvima u provedbi pravne stečevine u području okoliša kako bi se unaprijedila njezina dosljednost i usklađenost; | v. | razmatranje potencijalnih kompromisa u svim područjima politike kako bi se ostvarili najveći mogući sinergijski učinci i izbjegli, smanjili ili, ako je moguće, otklonili neželjeni negativni učinci na okoliš.
MEETING LOCAL, REGIONAL AND GLOBAL CHALLENGESSUOČAVANJE S LOKALNIM, REGIONALNIM I GLOBALNIM IZAZOVIMA
Priority objective 8:   To enhance the sustainability of the Union’s citiesPrioritetni cilj 8.:   poboljšanje održivosti gradova na području Unije
90. | The Union is densely populated and by 2020, 80 % of its population is likely to live in urban and peri-urban areas. Quality of life will be directly influenced by the state of the urban environment. The environmental impacts of cities also spread well beyond their physical limits, as they rely heavily on peri-urban and rural regions to meet demand for food, energy, space and resources, and to manage waste.90. | Unija je gusto naseljena, a do 2020. u gradskim i prigradskim područjima vjerojatno će živjeti 80 % njezina stanovništva. Na kvalitetu života izravno će utjecati stanje gradskog okoliša. Učinci gradova na okoliš protežu se daleko izvan njihovih fizičkih granica budući da oni u velikoj mjeri ovise o prigradskim i ruralnim regijama da bi zadovoljili svoju potražnju za hranom, energijom, prostorom i resursima te zbrinuli otpad.
91. | Most cities face a common set of core environmental problems, including air quality concerns, high levels of noise, traffic congestion, GHG emissions, biodiversity loss and degradation, water scarcity, floods and storms, diminishing green areas, contaminated sites, brownfields and inappropriate waste and energy management. At the same time, Union cities are standard-setters in urban sustainability and often pioneer innovative solutions to environmental challenges (81) including in relation to resource efficiency and green economy initiatives relevant to Europe 2020. An ever-growing number of European cities are putting environmental sustainability at the core of their urban development strategies.91. | Većina gradova suočava se sa zajedničkim skupom glavnih okolišnih problema, uključujući probleme u vezi s kvalitetom zraka, visoku razinu buke, prometno zagušenje, emisije stakleničkih plinova, gubitak i degradaciju bioraznolikosti, nestašicu vode, poplave i oluje, smanjenje zelenih površina, zagađene prostore, napuštene industrijske objekte, neodgovarajuće gospodarenje otpadom i energijom. Istodobno, gradovi na području Unije postavljaju nove standarde s obzirom na urbanu održivost i često prednjače u primjeni inovativnih rješenja za okolišne probleme (81), uključujući s obzirom na inicijative u području učinkovitog korištenja resursa i ekološki prihvatljivog gospodarstva koje su značajne za program Europe 2020. U sve više europskih gradova održivost u području okoliša je ključni element njihove strategije urbanog razvoja.
92. | Growing urbanisation of the Union has raised awareness of the importance of the natural environment in urban areas. Biodiversity conservation through actions such as the reintroduction of nature into the urban environment and urban landscaping is increasingly evident. European cities’ biodiversity performance needs to be assessed and improved. That assessment could be informed by a specific urban biodiversity index, such as the Singapore index presented at the UN Conference on Biodiversity held in Nagoya in 2010.92. | Uslijed sve veće urbanizacije Unije porasla je svijest o važnosti prirodnog okoliša u gradskim područjima. Očuvanje bioraznolikosti mjerama kao što je ponovno uvođenje prirode u gradski okoliš i uređenje gradskog krajobraza sve je prisutnije. Treba ocijeniti i unaprijediti biološku raznolikost u europskim gradovima. To bi se ocjenjivanje moglo provesti primjenom posebnog indeksa urbane bioraznolikosti, poput singapurskog indeksa koji je predstavljen na Konferenciji UN-a o bioraznolikosti održanoj u Nagoyi 2010.
93. | Union citizens, whether urban or rural dwellers, benefit from a range of Union policies and initiatives that support sustainable development of urban areas. However, such sustainable development requires effective and efficient coordination between different levels of administration and across administrative boundaries and the systematic involvement of regional and local authorities in the planning, formulation and development of policies which have an impact on the quality of the urban environment. The enhanced coordination mechanisms at national and regional level proposed under the Common Strategic Framework for the next funding period and the creation of an ‘Urban Development Network’ (82) would help to ensure this, as well as involve more stakeholder groups and the general public in decisions that affect them. Local and regional authorities would also benefit from the further development of tools to streamline environmental data collection and management, and to facilitate the exchange of information and best practice, as well as efforts to improve implementation of environment law at Union, national, regional and local level (83). This is in line with the commitment made at Rio + 20 to promote an integrated approach to planning, building and managing sustainable cities and urban settlements. Integrated approaches to urban and spatial planning, in which long-term environmental considerations are fully taken into account alongside economic, social and territorial challenges, are essential to ensuring that urban communities are sustainable, efficient and healthy places to live and work.93. | Građani Unije, bez obzira na to žive li u urbanim ili ruralnim područjima, ostvaruju koristi iz čitavog niza politika i inicijativa Unije kojima se potiče održivi rast urbanih područja. Međutim, takav održivi razvoj zahtijeva djelotvornu i učinkovitu koordinaciju među različitim razinama administracije i preko administrativnih granica kao i sustavno uključivanje regionalnih i lokalnih tijela u proces planiranja, oblikovanja i izrade politike u onim područjima koja utječu na kvalitetu urbanog okoliša. Tome bi doprinijeli unaprijeđeni koordinacijski mehanizmi na nacionalnoj i regionalnoj razini predloženi unutar Zajedničkog strateškog okvira za sljedeće razdoblje financiranja i stvaranje „Mreže za urbani razvoj” (82), a to bi omogućilo i uključivanje više zainteresiranih strana i široke javnosti u donošenje odluka koje na njih utječu. Lokalna i regionalna nadležna tijela također bi ostvarila koristi od daljnjeg razvoja alata za jednostavnije prikupljanje podataka o okolišu i upravljanje njima te za lakšu razmjenu informacija i najbolje prakse kao i od napora usmjerenih na bolju provedbu prava u području okoliša na razini Unije, na nacionalnoj i lokalnoj razini (83). To je u skladu s obvezom preuzetom na konferenciji Rio+20 koja se odnosi na promicanje integriranog pristupa planiranju i gradnji održivih gradova i urbanih naselja i njihovom upravljanju. Integrirani pristup urbanom i prostornom planiranju, pri čemu se u potpunosti uvažavaju dugoročna okolišna pitanja kao i ekonomski, socijalni i teritorijalni izazovi, presudan je kako bi se osiguralo da urbane zajednice budu održiva, učinkovita i zdrava mjesta za život i rad.
94. | The Union should further promote and, where appropriate, expand existing initiatives that support innovation and best practice in cities, networking and exchanges and encourage cities to showcase their leadership with regard to sustainable urban development (84). The Union’s institutions and the Member States should facilitate and encourage the uptake of Cohesion policy funding and of other funds to support cities in their efforts to enhance sustainable urban development, raise awareness and encourage the involvement of local actors (85). The development of, and agreement on, a set of sustainability criteria for cities, informed by consultation with Member States and other relevant stakeholders, would provide a reference base for such initiatives and promote a coherent, integrated approach to sustainable urban development (86).94. | Unija bi trebala nastaviti promicati i, gdje je potrebno, proširiti postojeće inicijative kojima se podržavaju inovacije i najbolja praksa u gradovima, stvaranje mreža i razmjena te potiče gradove da preuzmu ulogu predvodnika u održivom urbanom razvoju (84). Institucije Unije i države članice trebale bi olakšati i poticati korištenje financijskih sredstava u okviru kohezijske politike kao i ostalih fondova kako bi podržale napore gradova usmjerene na unapređenje održivog urbanog razvoja, podigle svijest i potakle sudjelovanje lokalnih subjekata (85). Razradom i postizanjem dogovora oko skupa kriterija održivosti za gradove, utvrđenih u procesu savjetovanja s državama članicama i drugim relevantnim zainteresiranim stranama, stvorila bi se osnovica za te inicijative i potakao usklađen, integrirani pristup održivom urbanom razvoju (86).
95. | In order to enhance the sustainability of Union cities, the 7th EAP shall ensure that by 2020: | (a) | a majority of cities in the Union are implementing policies for sustainable urban planning and design, including innovative approaches for urban public transport and mobility, sustainable buildings, energy efficiency and urban biodiversity conservation. | This requires, in particular: | (i) | agreeing on a set of criteria to assess the environmental performance of cities, taking into account economic, social and territorial impacts; | (ii) | ensuring that cities have information about, and better access to, financing for measures to improve urban sustainability; | (iii) | sharing best practice between cities at Union and international level in relation to innovative and sustainable urban development; | (iv) | in the context of ongoing Union initiatives and networks, developing and promoting a common understanding of how to contribute to improved urban environments by focusing on the integration of urban planning with objectives related to resource efficiency, an innovative safe and sustainable low-carbon economy, sustainable urban land-use, sustainable urban mobility, urban biodiversity management and conservation, ecosystem resilience, water management, human health, public participation in decision-making and environmental education and awareness.95. | Kako bi se poboljšala održivost gradova na području Unije, Sedmim programom djelovanja za okoliš osigurava se da do 2020.: | (a) | većina gradova u Uniji provodi politike održivog urbanog planiranja i projektiranja, što uključuje i inovativnost u pogledu gradskog javnog prijevoza i mobilnosti, održive zgrade, energetsku učinkovitost te očuvanje bioraznolikosti u gradovima. | Za to je osobito potrebno: | i. | dogovor oko niza kriterija za procjenu okolišne uspješnosti gradova, uzimajući u obzir ekonomske, socijalne i teritorijalne posljedice; | ii. | osiguravanje da gradovi raspolažu informacijama o financiranju i imaju bolji pristup financiranju mjera za unapređenje urbane održivosti; | iii. | razmjena najbolje prakse među gradovima na razini Unije i na međunarodnoj razini s obzirom na inovativni i održivi urbani razvoj; | iv. | u kontekstu aktualnih inicijativa i mreža unutar Unije, razvoj i promicanje zajedničkog shvaćanja mogućeg doprinosa unaprijeđenom urbanom okolišu, pri čemu je naglasak na povezivanju urbanog planiranja s ciljevima koji se odnose na učinkovito korištenje resursa, inovativno, sigurno i održivo gospodarstvo s niskim emisijama CO2, održivoj urbanoj uporabi zemljišta, održivoj urbanoj mobilnosti, upravljanju urbanom bioraznolikošću i njezinom očuvanju, otpornosti ekosustava, gospodarenju vodom, ljudskim zdravljem, sudjelovanju javnosti u odlučivanju, obrazovanju i svijesti o okolišu.
Priority objective 9:   To increase the Union’s effectiveness in addressing international environmental and climate-related challengesPrioritetni cilj 9.:   povećanje djelotvornosti Unije u rješavanju međunarodnih izazova povezanih s okolišem i klimom:
96. | Ensuring the sustainable use of resources is one of the most pressing challenges facing the world today and is central to ending poverty and securing a sustainable future for the world (87). At Rio + 20, world leaders renewed their commitment to sustainable development and to ensuring the promotion of an economically, socially and environmentally sustainable future for the planet, for present and future generations. They also recognised that the inclusive and green economy is an important tool for achieving sustainable development. Rio + 20 outlined that in the light of a growing population and in an increasingly urbanised world, such challenges require that international action be taken in a number of areas, such as water, oceans, sustainable land and ecosystems, resource efficiency (in particular waste), sound management of chemicals, sustainable energy and climate change. The phasing-out of environmentally harmful subsidies, including fossil fuel subsidies also requires additional action. In addition to translating these commitments into action at local, national and Union level, the Union will engage proactively in international efforts to develop the solutions needed to ensure sustainable development globally.96. | Osiguravanje održivog korištenja resursa jedan je od najhitnijih izazova s kojima se današnji svijet suočava te je ključno za iskorjenjivanje siromaštva i osiguravanje održive budućnosti i dobrobiti za cijeli svijet (87). Na konferenciji Rio+20 svjetski čelnici obnovili su svoju predanost održivom razvoju i osiguravanju promicanja ekonomski, socijalno i okolišno održive budućnosti planeta, za sadašnje i buduće generacije. Također su potvrdili da je uključivo i zeleno gospodarstvo važno sredstvo za postizanje održivog razvoja. Na konferenciji Rio+20 naglašeno je da, u kontekstu rastuće populacije i sve veće urbanizacije u svijetu, ti izazovi zahtijevaju poduzimanje međunarodnog djelovanja na brojnim područjima, kao što su voda, oceani, održivo korištenje zemljišta i ekosustava, učinkovito korištenje resursa (a osobito otpada), savjesno gospodarenje kemikalijama, održivo korištenje energije i klimatske promjene. Postupno ukidanje subvencija štetnih za okoliš, uključujući subvencije za fosilna goriva, također zahtijeva dodatno djelovanje. Osim poduzimanja mjera u vezi s tim obvezama na lokalnoj i nacionalnoj razini te na razini Unije, Unija će se proaktivno uključiti u međunarodne napore za razvijanje rješenja potrebnih za osiguravanje globalnog održivog razvoja.
97. | Rio + 20 decided to replace the UN Commission on Sustainable Development with a High-Level Political Forum, which will enhance the integration of the three dimensions of sustainable development and follow up and review progress on the implementation of the outcomes of Rio + 20 and relevant outcomes of other UN summits and conferences, thereby contributing to the implementation of sustainable development goals as part of the overarching post-2015 framework.97. | Na konferenciji Rio+20 odlučeno je da se Komisija UN-a za održivi razvoj zamijeni Političkim forumom na visokoj razini koji će pospješiti povezivanje navedenih triju dimenzija održivog razvoja te pratiti i preispitivati napredak u provedbi zaključaka konferencije Rio+20 kao i relevantnih zaključaka drugih sastanaka na vrhu i konferencija UN-a, time doprinoseći provedbi ciljeva održivog razvoja u sklopu sveobuhvatnog okvira nakon 2015.
98. | Many of the priority objectives set out in the 7th EAP can only be fully achieved as part of a global approach and in cooperation with partner countries, and overseas countries and territories. That is why the Union and its Member States should engage in relevant international, regional and bilateral processes in a strong, focused, united and coherent manner. Particular emphasis should be given to the Black Sea and the Arctic regions, where there is a need for intensified cooperation and increased Union involvement, including through membership of the Convention on the Protection of the Black Sea against Pollution and by gaining permanent observer status in the Arctic Council, in order to address new and shared environmental challenges. The Union and its Member States should continue to promote an effective, rules-based framework for global environment policy, complemented by a more effective, strategic approach in which bilateral and regional political dialogues and cooperation are tailored towards the Union’s strategic partners, candidate and neighbourhood countries, and developing countries, respectively, supported by adequate finance.98. | Mnogi prioritetni ciljevi iz Sedmog programa djelovanja za okoliš mogu se u potpunosti ostvariti samo u sklopu globalnog pristupa i surađujući sa zemljama partnericama te prekomorskim zemljama i područjima. Zato bi Unija i njezine države članice trebale aktivno, usredotočeno, ujedinjeno i dosljedno sudjelovati u relevantnim međunarodnim, regionalnim i bilateralnim procesima. Poseban naglasak trebao bi biti na crnomorskoj regiji i arktičkoj regiji gdje postoji potreba za intenzivnom suradnjom i snažnijim sudjelovanjem Unije, što uključuje pristupanje Konvenciji o zaštiti Crnog mora od zagađenja i stjecanje statusa trajnog promatrača u Arktičkom vijeću radi rješavanja novih i zajedničkih izazova povezanih s okolišem. Unija i njezine države članice trebale bi i dalje promicati učinkovit okvir za globalnu politiku u području okoliša koji se temelji na pravilima i koji treba biti dopunjen učinkovitijim strateškim pristupom u kojemu su bilateralni i regionalni politički dijalozi i suradnja prilagođeni strateškim partnerima Unije, zemljama kandidatkinjama i zemljama iz susjedstva te zemljama u razvoju, i podržani odgovarajućim financijskim sredstvima.
99. | The time span covered by the 7th EAP corresponds to key phases in international climate, biodiversity and chemical policy. To remain within the 2 °C ceiling, global GHG emissions need to be cut by at least 50 % of their 1990 levels by 2050. However, the pledges countries have made so far to reduce GHG emissions will deliver no more than one third of the reductions required by 2020 (88). Without more resolute global action, climate change is unlikely to be curtailed. Even in a best-case scenario, countries will increasingly face inevitable impacts from climate change because of historical GHG emissions and will need to develop climate adaptation strategies. Under the Durban Platform for Enhanced Action, a comprehensive and robust agreement applicable to all is to be agreed by 2015 and implemented as of 2020. The Union will remain engaged proactively in this process, including in discussions on how to close the gap between current emission reduction pledges by developed and developing countries, and on action needed to stay on an emission pathway compatible with the 2 °C objective, informed by the latest findings from the IPCC. The implementation of the Rio + 20 outcome must also ensure coherence and complementarity with this process so that they are mutually reinforcing. The follow-up to Rio + 20 should also help to reduce GHG emissions, thus supporting the fight against climate change. In parallel, the Union should pursue and further intensify climate change partnerships with strategic partners and should take further action to mainstream environmental and climate-related considerations in its trade and development policies, bearing in mind mutual commitments and benefits.99. | Vremensko razdoblje obuhvaćeno Sedmim programom djelovanja za okoliš u skladu je s ključnim etapama međunarodne politike u vezi s klimom, bioraznolikosti i kemikalijama. Kako se ne bi prešla gornja granica od 2 °C, treba smanjiti globalne emisije stakleničkih plinova do 2050. za najmanje 50 % njihovih razina iz 1990. Međutim, obvezama koje su zemlje dosad preuzele radi smanjenja emisija stakleničkih plinova ostvarit će se najviše jedna trećina smanjenja koja se zahtijevaju za razdoblje do 2020. (88). Bez odlučnijih poteza na svjetskoj razini nije izgledno da će se klimatske promjene ograničiti. Čak i u najboljem slučaju zemlje će sve više osjećati neminovne posljedice klimatskih promjena zbog povijesnih emisija stakleničkih plinova i morat će razviti strategije za prilagodbu klimi. U okviru Durbanske platforme za poboljšano djelovanje do 2015. sklopit će se cjelovit i jak sporazum koji će se primjenjivati na sve, a provodit će se od 2020. Unija će u tom postupku i dalje proaktivno sudjelovati, uključujući i u raspravama o načinu uklanjanja odstupanja kod trenutačnih obveza u vezi sa smanjenjem emisija razvijenih zemalja i onih u razvoju te o mjerama koje su potrebne kako bi se nastavilo ići u smjeru smanjivanja emisija u skladu s ciljem od 2 °C, prema najnovijim nalazima IPCC-a. Provedba zaključaka s konferencije Rio+20 mora također osigurati usklađenost i komplementarnost s tim procesom kako bi se međusobno podupirali. Daljnje aktivnosti nakon konferencije Rio+20 također bi trebale pomoći oko smanjivanja stakleničkih plinova i time podržati borbu protiv klimatskih promjena. Unija bi usporedno s tim trebala težiti partnerstvima sa strateškim partnerima u vezi s klimatskim promjenama i dodatno ih osnaživati te bi trebala poduzimati dodatne mjere za uključivanje pitanja u vezi s okolišem i klimom u svoju trgovinsku i razvojnu politiku, imajući na umu uzajamne obveze i koristi.
100. | The global biodiversity targets (89) laid down under the Convention on Biological Diversity (CBD) need to be met by 2020 as the basis for halting and ultimately reversing the loss of biodiversity worldwide. The Union will contribute its fair share to those efforts, including with regard to the doubling of total biodiversity-related international resource flows to developing countries by 2015 and will at least maintain this level until 2020, as set out among the preliminary targets agreed in the context of the CBD’s resources mobilisation strategy (90). It is also important for the Union to play an active role in the Intergovernmental Science-Policy Platform on Biodiversity and Ecosystem Services (IPBES) once it becomes a full member, in order to link up the local, regional and international levels of biodiversity governance. The Union will continue to support the implementation of the United Nations Convention to Combat Desertification (UNCCD), in particular by taking action in striving to achieve a land degradation neutral world as agreed at Rio + 20. It will also step up efforts to reach the target for the sound management of chemicals throughout their life-cycle and of hazardous waste, as reinforced at Rio + 20, and to support related conventions. The Union will continue to play an active and constructive role in helping to achieve the objectives of such processes.100. | Svjetski ciljevi za bioraznolikost (89) utvrđenu u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti (CBD) trebaju se ostvariti do 2020. kao temelj za zaustavljanje gubitka svjetske bioraznolikosti i konačno preokretanje tog procesa. Unija će dati svoj pravičan doprinos tim naporima, uključujući s obzirom na udvostručenje ukupnih međunarodnih tijekova resursa u vezi s bioraznolikošću namijenjenih zemljama u razvoju do 2015. te će tu razinu u najmanju ruku zadržati do 2020., kako je navedeno među preliminarnim ciljevima dogovorenima u kontekstu strategije CBD-a za mobiliziranje resursa (90). Za Uniju je također važno da ima aktivnu ulogu u sklopu Međuvladine znanstveno-političke platforme o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES) jednom kada postane punopravni član kako bi se povezale lokalna, regionalna i međunarodna razina upravljanja bioraznolikošću. Unija će i dalje podržavati provedbu Konvencije Ujedinjenih naroda o borbi protiv dezertifikacije (UNCCD), osobito poduzimanjem mjera u nastojanju da se ostvari svijet bez degradacije zemljišta, kako je dogovoreno na konferenciji Rio+20. Također će pojačati trud da se postigne cilj za 2020. u vezi s razboritim upravljanjem kemikalijama tijekom njihova životnog ciklusa i opasnim otpadom, kako je utvrđeno na konferenciji Rio+20, te će poduprijeti povezane konvencije. Unija će i dalje aktivno i konstruktivno sudjelovati u ostvarivanju ciljeva tih postupaka.
101. | The Union has a good track-record when it comes to membership of multilateral environmental agreements (MEAs), although a number of Member States have still not ratified key agreements. This compromises the Union’s credibility in related negotiations. Member States and the Union should ensure the ratification and approval, respectively, in a timely manner, of all MEAs to which they are signatories.101. | Unija je ostvarila dobre rezultate kada se radi o članstvu u multilateralnim sporazumima u području okoliša iako određen broj država članica još uvijek nije ratificirao najvažnije sporazume. To narušava vjerodostojnost Unije u povezanim pregovorima. Države članice i Unija trebale bi osigurati pravovremenu ratifikaciju odnosno odobrenje svih multilateralnih sporazuma u području okoliša čije su potpisnice.
102. | The Union and its Member States should proactively engage in international negotiations on new and emerging issues, in particular on new Conventions, agreements and assessments, and, accordingly, reaffirm their strong determination to continue efforts to launch, as soon as possible, negotiations in the framework of a UN General Assembly for an UNCLOS (United Nations Convention on the Law of the Sea) implementing agreement on the conservation and sustainable use of marine biological diversity of Areas Beyond National Jurisdiction and supporting the completion of the first ‘World Ocean Assessment’.102. | Unija i njezine države članice trebale bi proaktivno sudjelovati u međunarodnim pregovorima o novim i nadolazećim pitanjima, a osobito o novim konvencijama, sporazumima i ocjenama, te sukladno tome ponovo naglasiti svoju snažnu odlučnost da će se nastaviti zalagati za pokretanje, u što kraćem roku, pregovora u okviru Opće skupštine UN-a o provedbenom sporazumu u pogledu Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora u vezi s očuvanjem i održivim korištenjem morske biološke raznolikosti u područjima izvan nacionalne jurisdikcije te da će i dalje podržavati dovršetak prve ocjene stanja svjetskih oceana.
103. | The Union should also leverage its position as one of the largest markets in the world to promote policies and approaches that decrease pressure on the global natural resource base. This can be done by changing patterns of consumption and production, including by taking the steps necessary to promote sustainable resource management at international level and to implement the 10-year Framework of Programmes on Sustainable Consumption and Production, as well as ensuring that trade and internal market policies support the achievement of environment and climate goals and provide incentives to other countries to upgrade and enforce their environmental regulatory frameworks and standards, with a view to preventing environmental dumping. The Union will continue to promote sustainable development through the negotiation and implementation of dedicated provisions in its international trade agreements and the bilateral Forest Law Enforcement, Governance and Trade voluntary partnership agreements, which ensure that only legally-harvested timber enters the Union market from partner countries. In this context, the European Union Timber Regulation (91) serves as a legal basis for the Union to address the global problem of illegal logging through its demand for timber and timber products. Other policy options to reduce the impacts of Union consumption on the global environment, including deforestation and forest degradation, will also be explored.103. | Unija bi također trebala iskoristiti svoj položaj kao jednog od najvećih svjetskih tržišta za promicanje politika i pristupa kojima se smanjuje pritisak na svjetsku bazu prirodnih izvora. To je moguće ostvariti ako se izmjene načini potrošnje i proizvodnje, uključujući poduzimanjem potrebnih radnji u cilju promicanja održivog upravljanja resursima na međunarodnoj razini te u cilju provedbe desetogodišnjeg okvira programâ za održivu potrošnju i proizvodnju, te osiguranjem da trgovinska politika i politika unutarnjeg tržišta podržavaju ostvarenje ciljeva u vezi s okolišem i klimom te da daju poticaje ostalim zemljama da unaprijede i provode svoj regulatorni okvir i svoje norme u vezi s okolišem, u cilju sprečavanja okolišnog dampinga. Unija će nastaviti promicati održivi razvoj ugrađujući posebne odredbe u svoje sporazume o međunarodnoj trgovini i bilateralne dobrovoljne partnerske sporazume o provedbi zakonodavstva o šumarstvu, upravljanju i trgovini, kojima se osigurava da samo zakonito posječena drvna građa ulazi na tržište Unije iz partnerskih zemalja, te provodeći te odredbe. U tom kontekstu, Uredba Europske unije o drvu (91) predstavlja pravnu osnovu Unije za rješavanje svjetskog problema nezakonite sječe stabla u okviru svoje potražnje za drvom i proizvodima od drva. Istražit će se i druge mogućnosti u području politike za smanjivanje posljedica potrošnje u Uniji na svjetski okoliš, kao što su prekomjerna sječa i degradacija šuma.
104. | The Union should also further intensify its contribution to initiatives that facilitate the transition towards an inclusive and green economy at international level, such as the promotion of appropriate enabling conditions, the development of market-based instruments and indicators beyond GDP, consistent with its internal policies.104. | Unija bi trebala također dodatno pojačati svoj doprinos inicijativama koje olakšavaju prijelaz na sveobuhvatno i zeleno gospodarstvo na međunarodnoj razini, kao što je promicanje odgovarajućih uvjeta koji to omogućuju, razvoj drugih instrumenata i pokazatelja pored BDP-a koji se temelje na tržištu, u skladu sa svojim internim politikama.
105. | The Union should continue to promote environmentally responsible business practices. New obligations under the Union’s Responsible Business Initiative (92) for listed and large, unlisted, extractive and primary forest logging companies to report payments they make to governments will result in greater transparency and accountability in the way natural resources are exploited. As a leading provider of environmental goods and services, the Union should promote global green standards, free trade in environmental goods and services, the further deployment of environment and climate-friendly technologies, protection of investment and intellectual property rights and the international exchange of best practice.105. | Unija bi trebala nastaviti promicati okolišno odgovorne poslovne postupke. Nove obveze u okviru Inicijative Unije za odgovorno poslovanje (92) za poduzeća uvrštena na burzu kao i velika poduzeća koja nisu uvrštena na burzu, a bave se iskorištavanjem ruda i drugih minerala te sječom stabala u primarnim šumama, prema kojima ta poduzeća moraju izvještavati o plaćanjima koja su izvršila prema državi dovest će do veće transparentnosti i odgovornosti u pogledu iskorištavanja prirodnih resursa. Kao vodeći proizvođač i davatelj robe i usluga povezanih s okolišem, Unija bi trebala promicati zelene standarde na svjetskoj razini, slobodnu trgovinu robom i uslugama povezanima s okolišem, nastavak primjene tehnologija koje nisu štetne za okoliš i klimu, zaštitu ulagačkih prava i prava intelektualnog vlasništva, kao i međunarodnu razmjenu najbolje prakse.
106. | In order to increase the Union’s effectiveness in addressing international environmental and climate-related challenges, the 7th EAP shall ensure that by 2020: | (a) | the outcomes of Rio + 20 are fully integrated into the Union’s internal and external policies and the Union is contributing effectively to global efforts to implement agreed commitments, including those under the Rio conventions and to initiatives aimed at promoting the global transition towards an inclusive and green economy in the context of sustainable development and poverty eradication; | (b) | the Union is providing effective support to national, regional and international efforts to address environmental and climate-related challenges and to ensure sustainable development; | (c) | the impact of consumption in the Union on the environment beyond the Union’s borders is reduced. | This requires, in particular: | (i) | working as part of a coherent and comprehensive post-2015 approach to the universal challenges of poverty eradication and sustainable development, and through an inclusive, collaborative process, towards the adoption of sustainable development goals that: | — | are coherent with existing internationally agreed goals and targets on, inter alia, biodiversity, climate change, social inclusion and social protection floors; | — | address, at national and international level, priority areas such as energy, water, food security, oceans and sustainable consumption and production, decent work, good governance and the rule of law; | — | are universally applicable, covering all three dimensions of sustainable development; | — | are assessed and accompanied by targets and indicators, while taking into account different national circumstances, capacities and levels of development, and | — | are consistent with, and supportive of, other international commitments, such as those concerning climate change and biodiversity; | (ii) | working towards a more effective UN structure for sustainable development, in particular its environmental dimension by: | — | further strengthening the United Nations Environment Programme (UNEP) in line with the outcome of Rio + 20, building on the decision by the UN General Assembly to change the designation of the Governing Council of the UNEP to the UN Environment Assembly of the UNEP (93), while continuing to strive for an upgrade of the UNEP’s status to that of a specialised Agency; | — | supporting efforts to enhance synergies between multilateral environmental agreements, in particular in the chemicals and waste cluster and the biodiversity cluster; and | — | contributing to ensuring a strong and authoritative voice for the environment in the work of the High-Level Political Forum; | (iii) | strengthening the impact of various sources of funding, including taxation and domestic resource mobilisation, private investment, new partnerships and innovative financing sources, and creating options for using development aid to leverage those other sources of financing as part of a sustainable development financing strategy, as well as in the Union’s own policies, including international commitments on climate and biodiversity finance; | (iv) | engaging with partner countries in a more strategic way, for example by focusing cooperation with: | — | strategic partners on the promotion of best practice in domestic environment policy and legislation and convergence in multilateral environmental negotiations; | — | countries covered by the European Neighbourhood Policy on gradual approximation with key Union environment and climate policy and legislation and on strengthening cooperation to address regional environmental and climate-related challenges; | — | developing countries to support their efforts to protect the environment, fight climate change and reduce natural disasters, and implement international environmental commitments as a contribution to poverty reduction and sustainable development; | (v) | engaging in existing and new multilateral environmental and other relevant processes, in a more consistent, proactive and effective way, including through the timely outreach to third countries and other stakeholders, with a view to ensuring that commitments for 2020 are met at Union level and promoted globally, and to agree on international action to be taken beyond 2020, and ratifying and boosting efforts to implement all key multilateral environmental agreements well before 2020. Implementing the 10-year Framework of Programmes on Sustainable Consumption and Production; | (vi) | assessing the environmental impact, in a global context, of Union consumption of food and non-food commodities and, if appropriate, developing policy proposals to address the findings of such assessments, and considering the development of a Union action plan on deforestation and forest degradation; | (vii) | promoting the further development and implementation of emissions trading schemes around the world and facilitating the linking of such systems; | (viii) | ensuring that economic and social progress is achieved within the carrying capacity of the Earth, by increasing understanding of planetary boundaries, inter alia, in the development of the post-2015 framework in order to secure human well-being and prosperity in the long-term.106. | Kako bi se povećala djelotvornost Unije u rješavanju međunarodnih izazova povezanih s okolišem i klimom, Sedmim programom djelovanja za okoliš osigurava se da do 2020.: | (a) | rezultati konferencije Rio+20 u potpunosti budu ugrađeni u unutarnju i vanjsku politiku Unije te da Unija uspješno doprinosi svjetskim nastojanjima da se provedu dogovorene preuzete obveze, uključujući one iz konvencija usvojenih u Riju, te inicijativama usmjerenima na promicanje globalnog prijelaza na uključivo i zeleno gospodarstvo u kontekstu održivog razvoja i iskorjenjivanja siromaštva; | (b) | Unija pruža djelotvornu podršku nacionalnim, regionalnim i međunarodnim naporima usmjerenima na rješavanje izazova u vezi s okolišem i klimom te osiguranje održivog razvoja; | (c) | bude smanjen učinak potrošnje na području Unije na okoliš izvan granica Unije. | Za to je osobito potrebno: | i. | djelovanje, uz primjenu usklađenog i sveobuhvatnog pristupa za razdoblje nakon 2015. pri rješavanju univerzalnih problema iskorjenjivanja siromaštva i održivog rasta te u sklopu uključivog procesa suradnje usmjereno na prihvaćanje ciljeva održivog razvoja koji su: | — | usklađeni s postojećim međunarodno dogovorenim ciljevima koji se, između ostalog, odnose na bioraznolikost, klimatske promjene, socijalnu uključenost i osnovnu razinu socijalne zaštite, | — | usmjereni, na nacionalnoj i međunarodnoj razini, na prioritetna područja kao što su energija, voda, sigurnost hrane, oceani te održiva potrošnja i proizvodnja, dostojanstveni rad, dobro upravljanje te vladavina prava, | — | univerzalno primjenjivi, obuhvaćajući sve tri dimenzije održivog razvoja, | — | ocijenjeni i nadopunjeni konkretnim ciljevima i pokazateljima, uzimajući u obzir različite nacionalne okolnosti, sposobnosti i stupnjeve razvoja, i | — | usklađeni s ostalim međunarodno preuzetim obvezama, kao što su one u vezi s klimatskim promjenama i bioraznolikošću, te doprinose njihovom ispunjenju; | ii. | djelovanje na stvaranju učinkovitije strukture UN-a za održivi razvoj, a osobito njezine okolišne komponente: | — | daljnjim jačanjem Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) u skladu s rezultatima konferencije Rio+20 i na temelju odluke Opće skupštine UN-a o izmjeni naziva Upravnog vijeća UNEP-a u Skupština UN-a za okoliš UNEP-a (93) te daljnjim nastojanjima da se status UNEP-a unaprijedi u status specijalizirane agencije, | — | podržavanjem nastojanja da se povećaju sinergijski učinci među multilateralnim sporazumima u području okoliša, a osobito u području kemikalija, klastera otpada i klastera bioraznolikosti, i | — | zalaganjem da se pitanjima okoliša posveti dužna pozornost u radu Političkog foruma na visokoj razini; | iii. | jačanje utjecaja različitih izvora financiranja, uključujući oporezivanje i mobilizaciju domaćih izvora, privatna ulaganja, nova partnerstva i inovativne izvore financiranja, te stvaranje mogućnosti za korištenje razvojne pomoći kako bi se iskoristili ti drugi izvori financiranja kao dio održive strategije financiranja razvoja, kao i unutar politika Unije, uključujući međunarodno preuzete obveze u vezi s klimom i financiranjem bioraznolikosti; | iv. | jača strateška suradnja s partnerskim zemljama, primjerice usmjeravajući suradnju sa: | — | strateškim partnerima na promicanje najbolje prakse u domaćoj politici i zakonodavstvu u području okoliša te približavanje u okviru multilateralnih pregovora o okolišu, | — | zemljama obuhvaćenima Europskom politikom susjedstva na postupno približavanje glavnim područjima politike i zakonodavstva Unije u vezi s okolišem i klimom te na jačanje suradnje u rješavanju regionalnih okolišnih i klimatskih izazova, | — | zemljama u razvoju na podršku njihovim naporima u zaštiti okoliša, borbi protiv klimatskih promjena i smanjenju prirodnih katastrofa kao i provedbu međunarodnih obveza u području okoliša kao doprinos smanjenju siromaštva i održivom razvoju; | v. | dosljednije, proaktivnije i djelotvornije sudjelovanje u postojećim i novim multilateralnim okolišnim i drugim relevantnim procesima, uključujući i pravovremenim uključivanjem trećih zemalja i drugih zainteresiranih strana, kako bi se osiguralo ispunjenje na razini Unije obveza preuzetih za razdoblje do 2020. i njihovo globalno promicanje te kako bi se dogovorilo međunarodno djelovanje koje će trebati poduzeti nakon 2020., kao i ratificiranje i intenziviranje nastojanja da se provedu svi najvažniji multilateralni sporazumi u području okoliša mnogo prije 2020. Provedba desetogodišnjeg okvira programâ održive potrošnje i proizvodnje; | vi. | ocjena utjecaja potrošnje hrane i neprehrambenih dobara u Uniji na okoliš u globalnom kontekstu te, ako je potrebno, priprema prijedloga politike za postupanje u vezi s nalazima tih ocjena te razmatranje izrade plana djelovanja Unije protiv krčenja i degradacije šuma; | vii. | promicanje daljnjeg razvoja i provedbe sustava trgovanja emisijama u cijelom svijetu i olakšanje uspostave veza među tim sustavima; | viii. | osiguranje postizanja ekonomskog i socijalnog napretka u okvirima kapaciteta Zemlje, boljim razumijevanje granica planeta, između ostalog prilikom utvrđivanja okvira za razdoblje nakon 2015. kako bi se osigurala dugoročna dobrobit i blagostanje ljudskog roda.
(1)  The economic benefits of environmental policy (IES, Vrije Universiteit Amsterdam, 2009); COM(2012) 173; Implementing EU legislation for Green Growth (BIO Intelligence Service 2011).(1)  The economic benefits of environmental policy (IES, Vrije Universiteit Amsterdam, 2009); COM(2012) 173; Implementing EU legislation for Green Growth (BIO Intelligence Service 2011).
(2)  Council Directive 92/43/EEC of 21 May 1992 on the conservation of natural habitats and of wild fauna and flora (OJ L 206, 22.7.1992, p. 7).(2)  Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje flore i faune (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.).
(3)  SEC(2011)1067; The European Environment — state and outlook 2010: Assessment of Global Megatrends (‘SOER 2010’).(3)  SEC(2011)1067; The European Environment - state and outlook 2010: Assessment of Global Megatrends („SOER 2010”).
(4)  UN Secretary-General’s High-Level Panel on Global Sustainability report ‘Resilient People, Resilient Planet: A future worth choosing’, 2012.(4)  Izvješće ekspertne skupine na visokoj razini za globalnu održivost koju je osnovao glavni tajnik UN-a, naslovljeno „Otporni ljudi, otporan planet: budućnost koju vrijedi izabrati” iz 2012.
(5)  Thresholds associated with nine ‘planetary boundaries’ have been identified which, once crossed, could lead to irreversible changes with potentially disastrous consequences for humans, including: climate change, biodiversity loss, global freshwater use, ocean acidification, the nitrogen and phosphorus cycles and land-use change (Ecology and Society, Vol. 14, No 2, 2009).(5)  Utvrđene su granične vrijednosti koje se povezuju s devet „granica planeta” koje bi, nakon što se prekorače, mogle dovesti do nezaustavljivih promjena s mogućim katastrofalnim posljedicama za ljude kao što su: klimatske promjene, gubitak bioraznolikosti, korištenje slatke vode u svijetu, kiselost oceana, kruženje dušika i fosfora te prenamjena korištenja zemljišta (Ecology and Society, vol. 14, br. 2, 2009.).
(6)  According to the Stern Review on the Economics of Climate Change, without action, the overall costs of climate change will be equivalent to losing at least 5 % of global gross domestic product (GDP) each year. Including a wider range of risks and impacts, this figure could increase this to 20 % of GDP.(6)  Prema Sternovom izvješću o ekonomskim aspektima klimatskih promjena, bez djelovanja sveukupni troškovi klimatskih promjena bit će jednaki gubitku barem 5 % globalnog bruto domaćeg proizvoda (BDP) svake godine. Ova brojka mogla bi doseći 20 % BDP-a ako se uključi širi raspon rizika i utjecaja.
(7)  OECD Environmental Outlook to 2050: The Consequences of Inaction (report, 2012).(7)  OECD-ovi izgledi za okoliš do 2050.: Posljedice nedjelovanja (izvješće, 2012.).
(8)  COM(2011) 244.(8)  COM(2011) 244.
(9)  COM(2011) 571.(9)  COM(2011) 571.
(10)  COM(2011) 112.(10)  COM(2011) 112.
(11)  COM(2011) 885.(11)  COM(2011) 885.
(12)  COM(2011) 144.(12)  COM(2011) 144.
(13)  United Nations General Assembly Resolution A/Res/66/288.(13)  Rezolucija A/Res/66/288 Opće skupštine Ujedinjenih naroda.
(14)  Directive 2000/60/EC.(14)  Direktiva 2000/60/EZ.
(15)  Directive 2008/56/EC.(15)  Direktiva 2008/56/EZ.
(16)  Council Directive 91/271/EEC of 21 May 1991 concerning urban waste-water treatment (OJ L 135, 30.5.1991, p. 40).(16)  Direktiva Vijeća 91/271/EEZ. od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL L 135, 30.5.1991., str. 40.).
(17)  Council Directive 91/676/EEC of 12 December 1991 concerning the protection of waters against pollution caused by nitrates from agricultural sources (OJ L 375, 31.12.1991, p. 1).(17)  Direktiva Vijeća 91/676/EEZ od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora (SL L 375, 31.12.1991., str. 1.).
(18)  Directive 2007/60/EC of the European Parliament and of the Council of 23 October 2007 on the assessment and management of flood risks (OJ L 288, 6.11.2007, p. 27).(18)  Direktiva 2007/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. studenoga 2007. o procjeni i upravljanju rizicima od poplava (SL L 288, 6.11.2007., str. 27.).
(19)  Directive 2008/105/EC of the European Parliament and of the Council of 16 December 2008 on environmental quality standards in the field of water policy, amending and subsequently repealing Council Directives 82/176/EEC, 83/513/EEC, 84/156/EEC, 84/491/EEC, 86/280/EEC and amending Directive 2000/60/EC of the European Parliament and of the Council (OJ L 348, 24.12.2008, p. 84).(19)  Direktiva 2008/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o standardima kvalitete okoliša u području vodne politike i o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 82/176/EEZ, 83/513/EEZ, 84/156/EEZ, 84/491/EEZ, 86/280EEZ i izmjeni Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 348, 24.12.2008., str. 84.).
(20)  Directive 2008/50/EC and Directive 2004/107/EC of the European Parliament and of the Council of 15 December 2004 relating to arsenic, cadmium, mercury, nickel and polycyclic aromatic hydrocarbons in ambient air (OJ L 23, 26.1.2005, p. 3).(20)  Direktiva 2008/50/EZ i Direktiva 2004/107/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o arsenu, kadmiju, živi, niklu i policikličnim aromatskim ugljikovodicima u zraku (SL L 23, 26.1.2005., str. 3.).
(21)  Directive 2009/147/EC of the European Parliament and of the Council of 30 November 2009 on the conservation of wild birds (OJ L 20, 26.1.2010, p. 7) and Directive 92/43/EEC.(21)  Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (SL L 20, 26.1.2010., str. 7.) i Direktiva 92/43/EEZ.
(22)  European Environment Agency Technical Report 12/2010.(22)  Tehničko izvješće Europske agencije za okoliš 12/2010.
(23)  Paragraph 14 of the European Council conclusions of 26 March 2010 (EUCO 7/10) states: ‘There is an urgent need to reverse continuing trends of biodiversity loss and ecosystem degradation. The European Council is committed to the long term biodiversity 2050 vision and the 2020 target set out in the Council’s conclusions of 15 March 2010.’.(23)  U stavku 14. zaključaka Europskog vijeća od 26. ožujka 2010. (EUCO 7/10) navodi se: „Postoji hitna potreba za zaustavljanjem trendova gubitka bioraznolikosti i degradacije ekosustava. Europsko vijeće zalaže se za dugoročnu viziju bioraznolikosti za razdoblje do 2050. i cilj za 2020. utvrđene u zaključcima Vijeća od 15. ožujka 2010.”
(24)  COM(2012) 673.(24)  COM(2012) 673.
(25)  COM(2011) 144.(25)  COM(2011) 144.
(26)  SWD(2012) 101.(26)  SWD(2012) 101.
(27)  COM(2006) 232.(27)  COM(2006) 232.
(28)  COM(2012) 673.(28)  COM(2012) 673.
(29)  COM(2013) 216.(29)  COM(2013) 216.
(30)  COM(2011) 112.(30)  COM(2011) 112.
(31)  COM(2012) 582, entitled ‘A stronger European industry for growth and economic recovery’.(31)  COM(2012) 582 pod nazivom „Jača europska industrija za rast i gospodarski oporavak”.
(32)  Principle IX of the Small Business Act for Europe, proposes actions to enable SMEs to turn environmental challenges into opportunities (COM(2008) 394).(32)  Načelom IX. Akta o malom poduzetništvu za Europu predlažu se mjere kojima se MSP-ovima omogućava da pretvore izazove u području okoliša u prilike COM(2008) 394.
(33)  Fostering Innovation for Green Growth (OECD 2011) and The Eco-Innovation Gap: An economic opportunity for business (EIO 2012).(33)  Poticanje inovacija za zeleni rast (OECD, 2011.) i jaz u ekološkim inovacijama: ekonomska prilika za poduzeća (EIO, 2012.).
(34)  COM(2012) 173.(34)  COM(2012) 173.
(35)  The EU eco-industry sector employed around 2,7 million people in 2008 and for 2012 this figure could be around 3,4 million (Ecorys, 2012).(35)  Eko-industrijski sektor u EU-u zapošljavao je 2,7 milijuna ljudi 2008., a ta bi brojka za 2012. mogla biti oko 3,4 milijuna. (Ecorys, 2012.).
(36)  ‘The number of Jobs dependent on the Environment and Resource Efficiency improvements’ (ECORYS 2012).(36)  „Broj radnih mjesta koja ovise o okolišu i napretku učinkovitosti resursa” (ECORYS 2012).
(37)  COM(2011) 899.(37)  COM(2011) 899.
(38)  The impact of renewable energy policy on economic growth and employment in the EU (Employ-RES 2009).(38)  Utjecaj politike obnovljivih izvora energije na gospodarski rast i zapošljavanje u EU-u (Employ-RES, 2009.).
(39)  Directive 2012/27/EU of the European Parliament and of the Council of 25 October 2012 on energy efficiency amending Directives 2009/125/EC and 2010/30/EU and repealing Directives 2004/8/EC and 2006/32/EC (OJ L 315, 14.11.2012, p. 1).(39)  Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti i o izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14.11.2012., str. 1.).
(40)  COM(2013) 169.(40)  COM(2013) 169.
(41)  Directive 2010/75/EU of the European Parliament and of the Council of 24 November 2010 on industrial emissions (integrated pollution prevention and control) (OJ L 334, 17.12.2010, p. 17).(41)  Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenog 2010. o industrijskim emisijama (integrirana prevencija i kontrola zagađenja) (SL L 334, 17.12.2010., str. 17.).
(42)  Regulation (EC) No 1221/2009 of the European Parliament and of the Council of 25 November 2009 on the voluntary participation by organisations in a Community eco-management and audit scheme (EMAS) (OJ L 342, 22.12.2009, p. 1).(42)  Uredba (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS) (SL L 342, 22.12.2009., str. 1.).
(43)  Directive 2009/125/EC of the European Parliament and of the Council of 21 October 2009 establishing a framework for the setting of ecodesign requirements for energy-related products (OJ L 285, 31.10.2009, p. 10) and Directive 2010/30/EU of the European Parliament and of the Council of 19 May 2010 on the indication by labelling and standard product information of the consumption of energy and other resources by energy-related products (OJ L 153, 18.6.2010, p. 1).(43)  Direktiva 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju okvira za određivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda povezanih s energijom (SL L 285, 31.10.2009., str. 10.) i Direktiva 2010/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o označivanju potrošnje energije i ostalih resursa proizvoda povezanih s energijom uz pomoć oznaka i standardiziranih informacija o proizvodu (SL L 153, 18.6.2010., str. 1.).
(44)  Regulation (EC) No 66/2010 of the European Parliament and of the Council of 25 November 2009 on the EU Ecolabel (OJ L 27, 30.1.2010, p. 1).(44)  Uredba (EZ) br. 66/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o znaku za okoliš EU-a (SL L 27, 30.1.2010., str. 1.).
(45)  Ecodesign, Energy Label, Ecolabel, EMAS and Unfair Commercial Practice legislation is due for revision before 2015.(45)  Zakonodavstvo o ekološkom dizajnu, oznakama energetske učinkovitosti, znakovima zaštite okoliša, EMAS-u i nepoštenoj poslovnoj praksi treba se revidirati prije 2015.
(46)  COM(2011) 899.(46)  COM(2011)899.
(47)  Annual food waste generation in the Union is approximately 89 million tonnes, representing 179 kg per capita (BIO Intelligence Service 2010). The aggregated impacts of housing and infrastructure account for around 15-30 % of all consumption-related environmental pressures in Europe and contribute approximately 2,5 tonnes of CO2 equivalent per capita annually (SEC(2011)1067).(47)  Godišnje se u Uniji proizvede 89 milijuna tona otpadaka hrane, što predstavlja 179 kg po glavi stanovnika (BIO Intelligence Service, 2010.). Ukupni utjecaj stanogradnje i infrastrukture čini oko 15–30 % svih pritisaka na okoliš koji su povezani s potrošnjom u Europi te doprinosi s oko 2,5 tona ekvivalenta CO2 godišnje po glavi stanovnika (SEC(2011)1067).
(48)  Regulation (EC) No 106/2008 of the European Parliament and of the Council of 15 January 2008 on a Community energy-efficiency labelling programme for office equipment (OJ L 39, 13.2.2008, p. 1); Directive 2009/33/EC of the European Parliament and of the Council of 23 April 2009 on the promotion of clean and energy-efficient road transport vehicles (OJ L 120, 15.5.2009, p. 5) and the Energy Efficiency Directive.(48)  Uredba (EZ) br. 106/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o programu Zajednice za označivanje energetske učinkovitosti za uredsku opremu (SL L 39, 13.2.2008., str. 1.); Direktiva 2009/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu (SL L 120, 15.5.2009., str. 5.) i Direktiva o energetskoj učinkovitosti.
(49)  For example, the full implementation of Union waste legislation would save EUR 72 billion a year, increase the annual turnover of the Union waste management and recycling sector by EUR 42 billion and create over 400 000 jobs by 2020.(49)  Na primjer, potpuna provedba zakonodavstva Unije o otpadu uštedjela bi 72 milijarde EUR godišnje, povećala godišnji promet sektora gospodarenja otpadom i recikliranja u Uniji za 42 milijarde EUR te stvorila više od 400 000 radnih mjesta do 2020.
(50)  Eurostat Stat 13/33 Municipal Waste 2011.(50)  Eurostat Stat 13/33 Komunalni otpad 2011.
(51)  Directive 2008/98/EC.(51)  Direktiva 2008/98/EZ.
(52)  ‘Recycling’ is defined in point (17) of Article 3 of Directive 2008/98/EC as ‘any recovery operation by which waste materials are reprocessed into products, materials or substances whether for the original or other purposes. It includes the reprocessing of organic material but does not include energy recovery and the reprocessing into materials that are to be used as fuels or for backfilling operations;’.(52)  „Recikliranje” je definirano u članku 3. točki 17. Direktive 2008/98/EZ kao „svaki postupak oporabe kojim se otpadni materijali prerađuju u proizvode, materijale ili tvari za izvornu ili druge svrhu. Recikliranje obuhvaća preradu organskog materijala, ali ne uključuje energetsku oporabu i preradu u materijal koji se koristi kao gorivo ili materijal za nasipavanje;”.
(53)  ‘Recovery’ is defined in point (15) of Article 3 of Directive 2008/98/EC as ‘any operation the principal result of which is waste serving a useful purpose by replacing other materials which would otherwise have been used to fulfil a particular function, or waste being prepared to fulfil that function, in the plant or in the wider economy. […];’.(53)  „Oporaba” je definirana u članku 3. točki 15. Direktive 2008/98/EZ kao „svaki postupak čiji glavni rezultat je otpad koji je koristan jer zamjenjuje druge materijale koje bi inače trebalo upotrijebiti za tu određenu svrhu, ili otpad koji se priprema kako bi ispunio tu svrhu, u tvornici ili u širem gospodarskom smislu. […];”.
(54)  COM(2012) 673.(54)  COM(2012) 673.
(55)  Council Directive 1999/31/EC of 26 April 1999 on the landfill of waste (OJ L 182, 16.7.1999, p. 1).(55)  Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (SL L 182, 16.7.1999., str. 1.).
(56)  Directive 2008/98/EC.(56)  Direktiva 2008/98/EZ.
(57)  Special Eurobarometer survey 365 (2011).(57)  Posebno istraživanje Eurobarometra 365 (2011.).
(58)  ‘SOER 2010’.(58)  SOER 2010.
(59)  SOER 2010.(59)  SOER 2010.
(60)  ‘High noise levels’ are defined as noise levels above 55dB Lden and 50dB Lnight.(60)  „Visoke razine buke” definirane su kao razine buke iznad 55 dB danju (Lden) i 50 dB noću (Lnight).
(61)  Regulation (EC) No 1907/2006 of the European Parliament and of the Council of 18 December 2006 concerning the Registration, Evaluation, Authorisation and Restriction of Chemicals (REACH), establishing a European Chemicals Agency amending Directive 1999/45/EC and repealing Council Regulation (EEC) No 793/93 and Commission Regulation (EC) No 1488/94 as well as Council Directive 76/769/EEC and Commission Directives 91/155/EEC, 93/67/EEC, 93/105/EC and 2000/21/EC (OJ L 396, 30.12.2006, p. 1).(61)  Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94, kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ te direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.).
(62)  Regulation (EC) No 1272/2008 of the European Parliament and of the Council of 16 December 2008 on classification, labelling and packaging of substances and mixtures amending and repealing Directives 67/548/EEC and 1999/45/EC, and amending Regulation (EC) No 1907/2006 (OJ L 353, 31.12.2008, p. 1).(62)  Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31.12.2008., str. 1.).
(63)  Regulation (EU) No 528/2012 of the European Parliament and of the Council of 22 May 2012 concerning the making available on the market and use of biocidal products (OJ L 167, 27.6.2012, p. 1).(63)  Uredba (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda (SL L 167, 27.6.2012., str. 1.).
(64)  Regulation (EC) No 1107/2009 of the European Parliament and of the Council of 21 October 2009 concerning the placing of plant protection products on the market and repealing Council Directives 79/117/EEC and 91/414/EEC (OJ L 309, 24.11.2009, p. 1).(64)  Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, 24.11.2009., str. 1.).
(65)  Directive 2006/7/EC of the European Parliament and of the Council of 15 February 2006 concerning the management of bathing water quality and repealing Directive 76/160/EEC (OJ L 64, 4.3.2006, p. 37).(65)  Direktiva 2006/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o upravljanju kvalitetom voda za kupanje i o stavljanju izvan snage Direktive 76/160/EEZ (SL L 64, 4.3.2006., str. 37.).
(66)  Council Directive 98/83/EC of 3 November 1998 on the quality of water intended for human consumption (OJ L 330, 5.12.1998, p. 32).(66)  Direktiva Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kakvoći vode namijenjene za ljudsku potrošnju (SL L 330, 5.12.1998., str. 32.).
(67)  The costs of not implementing the environment acquis (COWI 2011).(67)  Troškovi neprovođenja pravne stečevine u području okoliša (COWI, 2011.).
(68)  29th annual report on monitoring the application of EU law (2011) (COM(2012) 714).(68)  29. godišnje izvješće o praćenju primjene prava EU-a (2011) (COM(2012) 714).
(69)  COM(2012) 095.(69)  COM(2012) 095.
(70)  COM(2008) 773.(70)  COM(2008) 773.
(71)  COM(2008) 046.(71)  COM(2008) 046.
(72)  Directive 2007/2/EC of the European Parliament and of the Council of 14 March 2007 establishing an Infrastructure for Spatial Information in the European Community (INSPIRE) (OJ L 108, 25.4.2007, p. 1).(72)  Direktiva 2007/2/EZ od Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2007. o uspostavljanju infrastrukture za prostorne informacije u Europskoj zajednici (INSPIRE) (SL L 108, 25.4.2007., str. 1.).
(73)  Regulation (EU) No 911/2010 of the European Parliament and of the Council of 22 September 2010 on the European Earth monitoring programme (GMES) and its initial operations (2011 to 2013)(OJ L 276, 20.10.2010, p. 1) and COM(2013) 312 on a proposal for a Regulation of the European Parliament and of the Council establishing the Copernicus Programme and repealing Regulation (EU) No 911/2010.(73)  Uredba (EU) br. 911/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o europskom programu za praćenje Zemlje (GMES) i njegovim početnim aktivnostima (2011.–2013.) (SL L 276, 20.10.2010., str. 1.) i COM(2013) 312 o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Copernicus i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 911/2010.
(74)  COM(2012) 216.(74)  COM(2012) 216.
(75)  COM(2011) 662.(75)  COM(2011) 662.
(76)  COM(2011) 681.(76)  COM(2011) 681.
(77)  Proposal for a Regulation of the European Parliament and of the Council on the establishment of a Programme for the Environment and Climate Action (COM(2011) 874, 2011/0428(COD)).(77)  Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Programa za djelovanje u području okoliša i klime (COM(2011)08474, 2011/0428(COD)).
(78)  European Council conclusions of 29 June 2012 (EUCO 76/12).(78)  Zaključci Europskog vijeća od 29. lipnja 2012. (EUCO 76/12.).
(79)  Directive 2001/42/EC of the European Parliament and of the Council of 27 June 2001 on the assessment of the effects of certain plans and programmes on the environment (OJ L 197, 21.7.2001, p. 30).(79)  Direktiva 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš (SL L 197, 21.7.2001., str. 30.).
(80)  Directive 2011/92/EU of the European Parliament and of the Council of 13 December 2011 on the assessment of the effects of certain public and private projects on the environment (OJ L 26, 28.1.2012, p. 1).(80)  Direktiva 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni utjecaja određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL L 26, 28.1.2012., str. 1.).
(81)  See, for example, the ‘Cities of tomorrow’ report (European Commission, 2011) and SWD(2012)0101.(81)  Vidjeti npr. izvješće „Gradovi sutrašnjice” (Europska komisija, 2011.) i SWD(2012) 101.
(82)  COM(2011) 615.(82)  COM(2011) 615.
(83)  For example the Water Information System for Europe (WISE), the Biodiversity Information System for Europe (BISE) and the European Climate Adaptation Platform (CLIMATE-ADAPT).(83)  Na primjer, Europski informacijski sustav o vodama (WISE), Europski informacijski sustav o bioraznolikosti (BISE) i Europska platforma za prilagodbu klimatskim promjenama (CLIMATE-ADAPT).
(84)  Examples include the European Innovation Partnership on Smart Cities and Communities COM(2012)4701, the European Green Capital Award and the research Joint Programming Initiative Urban Europe.(84)  Primjeri uključuju europsko inovacijsko partnerstvo za pametne gradove i zajednice COM(2012) 4701, nagradu za europski zeleni glavni grad i inicijativu za zajedničko planiranje istraživačkih programa „Urbana Europa”.
(85)  The Commission has proposed to ring-fence a minimum 5 % of the European Regional Development Fund (ERDF) in each Member State to fund integrated sustainable urban development.(85)  Komisija je predložila da se najmanje 5 % Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF) u svakoj državi članici namijeni za financiranje integriranog održivog urbanog razvoja.
(86)  This approach should draw from existing initiatives such as Local Agenda 21 as well as other best practices.(86)  Ovaj bi se pristup trebao temeljiti na postojećim inicijativama kao što je Lokalna agenda 21 i ostali primjeri najbolje prakse.
(87)  Human Development Report (UNDP, 2011).(87)  Izvješće o ljudskom razvoju (UNDP, 2011.).
(88)  The Emissions Gap Report 2012, United Nations Environment Programme (UNEP), outlines that unconditional pledges amount to reductions of approximately 4 GtCO2e, compared with a median estimate of 14 GtCO2e of reductions necessary to remain below the 2 °C ceiling.(88)  U Izvješću o odstupanju emisija za 2012. Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) navodi se da bezuvjetne obveze predstavljaju smanjenja od oko 4 GtCO2e u odnosu na srednju procjenu od 14 GtCO2e smanjenja potrebnih kako se ne bi prešla gornja granica od 2 °C.
(89)  CBD Strategic Plan for Biodiversity 2011–2020.(89)  Strateški plan CBD-a za bioraznolikost za razdoblje 2011.-2020.
(90)  CBD Decision XI/4.(90)  Odluka CBD-a XI/4.
(91)  Regulation (EU) No 995/2010 of the European Parliament and of the Council of 20 October 2010 laying down the obligations of operators who place timber and timber products on the market (OJ L 295, 12.11.2010, p. 23).(91)  Uredba (EU) br. 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o utvrđivanju obveza gospodarskih subjekata koji stavljaju u promet drvo i proizvode od drva (SL L 295, 12.11.2010., str. 23.).
(92)  Proposals for the revision of the Transparency Directive (COM(2011) 683, 2011/0307(COD)) and the Accounting Directives (COM(2011) 684, 2011/0308(COD).(92)  Prijedlozi izmjene Direktive o transparentnosti (COM(2011) 683, 2011/0307(COD)) i direktiva o računovodstvu COM(2011) 684, 2011/0308(COD)
(93)  Decision taken by the UN General Assembly, A/67/784 of 7 March 2013, on the recommendation of the UNEP Governing Council.(93)  Odluka Opće skupštine UN-a, A/67/784 od 7. ožujka 2013., na temelju preporuke Upravnog vijeća UNEP-a.