(1)

Carinska unija temelj je Unije i funkcioniranja unutarnjeg tržišta. U interesu gospodarskih subjekata i carinskih tijela u Uniji Uredbom (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3) u jedinstveni je akt, Carinski zakonik Unije, objedinjeno carinsko zakonodavstvo koje je prije bilo sadržano u nekoliko različitih pravnih akata. Ta uredba sadržava opća pravila i postupke za osiguravanje provedbe tarifnih mjera i drugih mjera uvedenih na razini Unije u odnosu na trgovinu robom između Unije i zemalja ili područja izvan carinskog područja Unije te odredbe koje se odnose na naplatu uvoznih carina. Carinska tijela država članica odgovorna su za provedbu tih pravila u okviru operativnih zadaća kao što su primjena carinskih postupaka, provedba analize i provjera rizika te primjena sankcija u slučaju povreda carinskog zakonodavstva.

(2)

Pri provedbi Uredbe (EU) br. 952/2013 utvrđeni su nedostatci u nekoliko područja. Ti nedostatci uključuju: nedostatne ili nedjelotvorne mjere za osiguravanje zaštite Unije i njezinih građana od nefinancijskih rizika kojima je izložena roba utvrđenih politikama Unije koje nisu carinsko zakonodavstvo; ograničen kapacitet carinskih tijela da djelotvorno obrađuju sve veći obujam robe uvezene iz trećih zemalja prodajom na daljinu (transakcije e-trgovine); ograničen kapacitet arhitekture informacijskih sustava uspostavljene Uredbom (EU) br. 952/2013 za digitalizaciju carinskih postupaka kako bi se držao korak s tehnološkim napretkom, osobito tehnologijama koje se temelje na iskorištavanju podataka i nepostojanje djelotvornih upravljačkih struktura carinske unije, što dovodi do različitih praksi i neujednačene provedbe carinskih pravila u državama članicama. Ti nedostatci otežavaju pravilno funkcioniranje carinske unije, a time i unutarnjeg tržišta, zbog unutarnjih i vanjskih rizika i prijetnji.

(3)

Primjereno je da se u carinskom zakonodavstvu uzme u obzir brz razvoj globalnih trgovinskih tokova, tehnologije, poslovnih modela i potreba dionika, među ostalim poduzeća, potrošača i stanovnika. Stoga je potreban veći broj izmjena Uredbe (EU) br. 952/2013. Radi jasnoće tu bi uredbu trebalo staviti izvan snage i zamijeniti.

(4)

Kako bi se osigurala djelotvorna sredstva za postizanje ciljeva carinske unije, trebalo bi revidirati, pojednostavniti i uskladiti niz pravila i postupaka kojima se uređuje način na koji se roba unosi na carinsko područje Unije ili iznosi iz njega. Trebalo bi osigurati moderan i integriran skup interoperabilnih elektroničkih usluga za prikupljanje, obradu i razmjenu informacija relevantnih za provedbu carinskog zakonodavstva, odnosno Centar Europske unije za carinske podatke („Centar EU-a za carinske podatke”). Trebalo bi se uspostaviti Carinsko tijelo Europske unije („Carinsko tijelo EU-a”) kao središnje operativno tijelo s kapacitetom za koordinirano upravljanje carinskom unijom u određenim područjima.

(5)

Od donošenja Uredbe (EU) br. 952/2013 uloga carinskih tijela razvijala se kako bi se sve više obuhvatila primjena prava Unije i nacionalnog prava kojim se utvrđuju zahtjevi za robu koja podliježe carinskom nadzoru, osobito nefinancijski zahtjevi za robu koje je potrebno ispuniti za ulazak takve robe na unutarnje tržište i njezino kretanje na unutarnjem tržištu. Takvi su se nefinancijski zahtjevi tijekom godina eksponencijalno povećali u skladu sa sve većim očekivanjima poduzeća i stanovnika Unije u pogledu zaštite, sigurnosti, pristupačnosti za osobe s invaliditetom, održivosti, zdravlja i života ljudi, životinja i bilja, okoliša, zaštite ljudskih prava i prava intelektualnog vlasništva te vrijednosti Unije. Treba uvesti nove alate, kao što je digitalna putovnica za proizvode uspostavljena Uredbom (EU) 2024/1781 Europskog parlamenta i Vijeća (4), kako bi se osiguralo da je drugo zakonodavstvo koje primjenjuju carinska tijela, kako je definirano u ovoj Uredbi, u vezi s proizvodima i dalje u skladu s tim očekivanjima. Stoga je potrebno uzeti u obzir sve veći broj i složenost nefinancijskih rizika tako da se u misiju carinskih tijela uključi posebno upućivanje na zaštitu javnih interesa u okviru njihovih nadležnosti i, prema potrebi, u bliskoj suradnji s drugim nadležnim tijelima.

(6)

S obzirom na razvoj uloge carinskih tijela i poslovnih modela u kojima djeluju te kako bi carinska tijela „djelovala kao cjelina” i doprinijela neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, potrebno je preciznije opisati misiju carinskih tijela tako što će se konkretnije definirati njihovi ciljevi i zadaće. Osim toga, brz tehnološki razvoj, posebno umjetne inteligencije, znatno će utjecati na aktivnosti carinskih tijela, među ostalim u području analize rizika u stvarnom vremenu.

(7)

Uz cilj ostvarivanja svoje misije, carinska tijela trebala bi nastojati postići i troškovnu učinkovitost izbjegavanjem udvostručavanja napora te promicanjem djelotvornosti carinskih postupaka i učinkovite upotrebe povezanih resursa na razini Unije i na nacionalnoj razini. Trebala bi prikupljati, analizirati i razmjenjivati relevantne informacije radi podupiranja donošenja odluka na temelju dokaza. Ako je aktiviran režim za izvanredne okolnosti na unutarnjem tržištu u skladu s Uredbom (EU) 2024/2747 Europskog parlamenta i Vijeća (5), carinska tijela mogu doprinijeti protoku robe relevantne u slučaju krize.

(8)

Primjereno je u ovoj Uredbi zadržati pravni okvir za primjenu određenih odredaba carinskog zakonodavstva na trgovinu robom Unije između dijelova carinskog područja na koje se primjenjuju Direktiva Vijeća 2006/112/EZ (6) ili Direktiva Vijeća (EU) 2020/262 (7) i dijelova tog područja na koja se te direktive ne primjenjuju, ili na trgovinu robom Unije između dijelova tog područja na koja se te direktive ne primjenjuju. Uzimajući u obzir da je predmetna roba kojom se trguje roba Unije i uzimajući u obzir fiskalnu prirodu mjera koje su relevantne u takvoj trgovini unutar Unije, opravdano je uvesti primjerena pojednostavljenja carinskih formalnosti koja se trebaju primjenjivati na takvu robu.

(9)

Određene definicije utvrđene Uredbom (EU) br. 952/2013 trebalo bi prilagoditi kako bi se u obzir uzelo šire područje primjene ove Uredbe, kako bi se uskladile s onima utvrđenima u drugim pravnim aktima Unije i kako bi se pojasnila terminologija koja u različitim sektorima ima različito značenje. U carinsko zakonodavstvo trebalo bi uključiti nove definicije kako bi se pojasnile uloge i odgovornosti određenih dionika u carinskim postupcima. Kad je riječ o uvozniku i izvozniku, kako bi se ojačao carinski nadzor, novim bi definicijama te osobe u odnosu s carinskim tijelima trebale biti odgovorne za sukladnost robe kojom trguju, među ostalim za financijske i nefinancijske rizike, u skladu sa zakonodavstvom o određenom proizvodu. Kad je riječ o novom konceptu „uvoznika za prodaju na daljinu”, novim definicijama trebalo bi osigurati da se u nekim slučajevima, u kontekstu internetske prodaje izvan Unije, gospodarski subjekt, za razliku od potrošača, smatra uvoznikom i obvezan je preuzeti odgovarajuće odgovornosti te bi trebalo osigurati da je relevantni gospodarski subjekt obvezan poštovati relevantno carinsko zakonodavstvo i drugo zakonodavstvo koje primjenjuju carinska tijela kad roba ulazi na carinsko područje Unije ili izlazi iz njega te osigurati ili staviti na raspolaganje i voditi odgovarajuću evidenciju o toj usklađenosti. Trebalo bi uvesti i nove definicije u odnosu na šire područje primjene odredaba o carinskom nadzoru, upravljanju rizikom i carinskim provjerama. Također bi trebalo pojasniti da ako se definicije sadržane u carinskom zakonodavstvu Unije odnose na carinske odredbe sadržane u međunarodnim sporazumima, to uključuje relevantne multilateralne sporazume u području okoliša kojih su Unija i države članice stranke, u mjeri u kojoj se tim sporazumima uređuje sukladnost robe.

(10)

Osim svoje tradicionalne uloge u naplati carina, PDV-a i trošarina te primjeni carinskog zakonodavstva, carinska tijela također imaju ključnu ulogu u provedbi drugih pravnih akata Unije i, ako je primjenjivo, drugog relevantnog nacionalnog zakonodavstva. Trebalo bi uvesti definiciju „drugog zakonodavstva koje primjenjuju carinska tijela” radi stvaranja djelotvornog okvira za uređivanje primjene i nadzora posebnih zahtjeva za robu utvrđenih u tim pravnim aktima. Koncept drugog zakonodavstva koje primjenjuju carinska tijela trebao bi uključivati mjere opravdane na temelju, između ostalog, javnog morala, javnog poretka ili javne sigurnosti, zaštite zdravlja i života ljudi, životinja ili biljaka, zaštite okoliša, zaštite nacionalnog blaga s umjetničkom, povijesnom ili arheološkom vrijednošću i zaštite industrijskog ili trgovačkog vlasništva i drugih javnih interesa, uključujući provjere za prekursore za droge, robu koja krši određena prava intelektualnog vlasništva i gotovinu, kao i mjere trgovinske politike, mjere za očuvanje i upravljanje ribarstvom i mjere ograničavanja donesene na temelju članka 215. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Razlike u nacionalnim popisima zabrana i ograničenja uzrokuju znatne poteškoće za uvoz u više država članica. Kako bi se olakšala trgovina i funkcioniranje carina, važno je da Unija nastoji postupno uskladiti nacionalne popise zabrana i ograničenja. Nadalje, kako bi se izbjegla različita tumačenja u državama članicama, važno je donijeti usklađene definicije pravnih pojmova koji se upotrebljavaju ako su predviđene zabrane i ograničenja.

(11)

Kako bi se povećala pravna jasnoća, trebalo bi izmijeniti određena pravila o carinskim odlukama. Prvo, primjereno je pojasniti da je za donošenje carinske odluke nadležno ono carinsko tijelo koje je nadležno za mjesto u kojem podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan jer je poslovni nastan glavno načelo prema kojem određeni gospodarski subjekti, pod određenim uvjetima i u unaprijed utvrđenom roku, podložno preispitivanju, mogu iskoristiti pojednostavnjenja uvedena ovom Uredbom i platiti carine tamo gdje imaju poslovni nastan. Drugo, radi cjelovitosti i pravne jasnoće trebalo bi uvesti i rok od 30 dana do kojeg podnositelj zahtjeva mora pružiti dodatne informacije carinskim tijelima ako ona smatraju da zahtjev za carinsku odluku ne sadržava sve potrebne informacije.

(12)

Trebalo bi pojasniti posljedice propusta carinskog tijela da donese odluku na temelju zahtjeva u utvrđenim rokovima. Trebalo bi utvrditi i načelo prema kojem se u tom slučaju smatra da je izdana negativna odluka o zahtjevu i da podnositelj zahtjeva može podnijeti žalbu, u skladu s općim pravilima o carinskim odlukama.

(13)

Kako je istaknuto u tematskom izvješću Revizorskog suda br. 4/2021 naslovljenom „Carinske provjere: nedovoljna usklađenost nepovoljno utječe na financijske interese EU-a” i u evaluaciji provedbe Uredbe (EU) br. 952/2013, poželjno je i odgovoriti na manjak ujednačenog praćenja ispunjenosti kriterija i usklađenosti s obvezama utvrđenim u carinskim odlukama jačanjem relevantnih odredaba. S jedne strane, korisnici carinskih odluka trebali bi poštovati obveze utvrđene u relevantnoj odluci, ali i stalno pratiti poštuju li se one i osigurati unutarnju organizaciju kojom takve aktivnosti samopraćenja mogu spriječiti, ublažiti ili ispraviti sve moguće pogreške u njihovim carinskim postupcima. S druge strane, carinska tijela trebala bi redovito pratiti provode li korisnici carinskih odluka takve odluke, osobito ako ti korisnici imaju poslovi nastan na carinskom području Unije kraći od tri godine i stoga potencijalno predstavljaju veći rizik, kako bi se osiguralo da korisnik ispunjava obveze utvrđene tom odlukom. Ako carinska tijela saznaju da korisnik carinske odluke više ne ispunjava kriterije ili nije usklađen s obvezama utvrđenim u toj odluci, trebala bi bez nepotrebne odgode poduzeti odgovarajuće mjere u skladu s primjenjivim pravilima. To je posebno važno ako te osobe imaju poseban status, kao što je status ovlaštenog gospodarskog subjekta ili ovlaštenog pouzdanog trgovca („Trust and Check”) i stoga koriste određena pojednostavnjenja u carinskim postupcima. Osim toga, kako bi se poboljšalo upravljanje rizicima na razini Unije, carinska tijela trebala bi obavijestiti Carinsko tijelo EU-a o svim carinskim odlukama donesenima na temelju zahtjeva i obavijestiti ga o aktivnostima praćenja kako bi se te informacije mogle uzeti u obzir za potrebe upravljanja rizikom.

(14)

Osim odluka koje se odnose na obvezujuće tarifne informacije (odluke o OTI-ju) i odluke koje se odnose na obvezujuće informacije o podrijetlu (odluke o OIP-u) koje carinska tijela donose na temelju zahtjeva i podložno određenim uvjetima, u carinsko zakonodavstvo Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2024/1072 (8) uvedene su odluke koje se odnose na obvezujuće informacije o određivanju vrijednosti (odluke o OIV-u). U interesu korisnika carinskog zakonodavstva primjereno je u istom pravnom aktu utvrditi pravila o tim trima vrstama odluka koje se odnose na obvezujuće informacije.

(15)

Trebalo bi jasnije definirati prava i obveze osoba koje su odgovorne za ulazak robe na carinsko područje Unije i izlazak iz njega. Osobe koje obavljaju redovite carinske postupke trebale bi i dalje biti registrirane kod carinskih tijela nadležnih za mjesto njihova poslovnog nastana. Jedinstvena registracija trebala bi vrijediti za cijelu carinsku uniju, ali bi trebala biti redovito ažurirana. Gospodarski subjekti stoga bi trebali imati obvezu obavijestiti carinska tijela o svakoj promjeni svojih podataka o registraciji. Osobe odgovorne za robu koja ulazi na carinsko područje Unije i izlazi iz njega trebale bi osigurati da je roba u skladu s primjenjivim pravom, uključujući pravila zaštite stanovnika i o zaštiti sigurnosti, kao i sa zakonodavstvom usmjerenim na sprečavanje rizika za zdravlje i život ljudi, životinja ili biljaka, okoliš ili potrošače, kao što su Uredba (EU) 2023/988 Europskog parlamenta i Vijeća (9) o općoj sigurnosti proizvoda, Direktiva (EU) 2024/2853 Europskog parlamenta i Vijeća (10) o odgovornosti za proizvode i Uredba (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća (11) o nadzoru tržišta i sukladnosti proizvoda. Trebalo bi utvrditi i obveze uvoznika, posebno obvezu poslovnog nastana na carinskom području Unije i iznimke od te obveze. Te bi obveze trebale biti u skladu s postojećim pravilima o tome da deklarant ima poslovni nastan u Uniji. Slično tome, trebalo bi utvrditi obveze izvoznika.

(16)

Ako osoba koja isporučuje robu na daljinu ili olakšava prodaju robe na daljinu navede da djeluje kao uvoznik, ta bi osoba trebala osigurati da je roba u skladu s carinskim zakonodavstvom i drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela za stavljanje proizvoda na unutarnje tržište Unije.

(17)

Gospodarskim subjektima koji ispunjavaju određene kriterije i uvjete kako bi ih carinska tijela smatrala usklađenim i pouzdanim trgovcima može se dodijeliti status ovlaštenih gospodarskih subjekata, a time i pravo da koriste pojednostavnjenja u carinskim postupcima. Iako se u okviru programa za ovlaštene gospodarske subjekte osigurava pouzdanost trgovaca koji se bave većinom trgovine u Uniji, oni imaju određene nedostatke istaknute u evaluaciji Uredbe (EU) br. 952/2013 i nalazima Revizorskog suda. Kako bi se otklonili ti nedostatci, posebno u pogledu različitih nacionalnih praksi i izazova u pogledu praćenja usklađenosti ovlaštenih gospodarskih subjekata, relevantna pravila trebalo bi izmijeniti kako bi se uvela obveza carinskih tijela da prate tu usklađenost najmanje svake tri godine.

(18)

Za promjene u carinskim postupcima i načinu rada carinskih tijela potrebno je novo partnerstvo između carinskih tijela i gospodarskih subjekata, odnosno program ovlaštenih pouzdanih trgovaca. Kriteriji i uvjeti za stjecanje statusa ovlaštenog pouzdanog trgovca trebali bi se temeljiti na kriterijima za stjecanje statusa ovlaštenih gospodarskih subjekata, ali i osigurati da carinska tijela smatraju trgovca transparentnim. Stoga je primjereno zahtijevati od ovlaštenih pouzdanih trgovaca da carinskim tijelima omogućuju pristup elektroničkim sustavima u kojima vode evidenciju o svojoj usklađenosti i kretanju svoje robe, pod uvjetom da je taj pristup proporcionalan i nužan. Takva transparentnost trebala bi biti popraćena određenim pogodnostima, koje mogu uključivati mogućnost puštanja robe u ime carinskih tijela bez potrebe za njihovom aktivnom intervencijom, osim ako je odobrenje prije puštanja potrebno na temelju drugog zakonodavstva koje primjenjuju carinska tijela, kao i mogućnost odgode plaćanja carinskog duga. Status ovlaštenog pouzdanog trgovca ne bi se trebao dodijeliti osobama koje su počinile opetovane ili teške povrede drugog zakonodavstva koje primjenjuju carinska tijela.

(19)

Kako bi se osigurala cjelovitost carinske unije i dosljedna primjena statusa ovlaštenog pouzdanog trgovca od strane carinskih tijela država članica, potrebno je uspostaviti mehanizam kojim se Carinskom tijelu EU-a i Komisiji omogućuje intervencija u slučajevima u kojima postoje naznake neusklađenosti trgovca sa statusom ovlaštenog pouzdanog trgovca. Takav mehanizam trebao bi Carinskom tijelu EU-a omogućiti da u suradnji s nadležnim carinskim tijelima provjeri usklađenost sa zahtjevima u pogledu statusa ovlaštenog pouzdanog trgovca, posebno ako država članica koja nije država članica u kojoj trgovac ima poslovni nastan ima opravdane sumnje u njegovu usklađenost. Taj je mehanizam ključan za sprečavanje nezakonite primjene statusa ovlaštenog pouzdanog trgovca i potajnog ulaska na carinsko područje Unije. Kako bi se spriječile razlike u provedbi, ako država članica poslovnog nastana ne djeluje pravodobno ili na odgovarajući način, Komisija bi trebala biti ovlaštena intervenirati provedbenim aktom kojim se od te države članice zahtijeva da suspendira ili opozove status ovlaštenog pouzdanog trgovca.

(20)

Mogućnost vođenja carinskog skladišta za prodaju na daljinu trebala bi, u kombinaciji s drugim odredbama o prodaji na daljinu i pojednostavnjenjima, potaknuti upotrebu količina na veliko umjesto paketa, čime bi se carinskim tijelima olakšalo upravljanje pojedinačnim paketima. U carinskom skladištu za prodaju na daljinu trebalo bi predvidjeti puštanje robe u slobodni promet u trenutku prodaje i izlaska iz skladišta, što znači da u trenutku stavljanja robe u skladište roba mora ispunjavati uvjete koji bi se na nju primjenjivali da je u tom trenutku stavljena na tržište Unije. Carinska tijela trebala bi moći provjeriti je li roba unesena na veliko u skladu s tržišnim pravilima Unije u trenutku ulaska u carinsko skladište. Takvo carinsko skladište za prodaju na daljinu trebalo bi biti dostupno samo gospodarskim subjektima koji ispunjavaju kriterije pouzdanosti za status ovlaštenog pouzdanog trgovca kako bi se izbjegla zlouporaba od strane nepouzdanih gospodarskih subjekata.

(21)

Promjene u carinskim postupcima zahtijevaju i pojašnjenje uloge carinskih zastupnika. Izravno i neizravno zastupanje trebalo bi i dalje biti moguće, ali treba pojasniti da neizravni zastupnik uvoznika ili izvoznika preuzima sve obveze tog uvoznika ili izvoznika, odnosno ne samo obvezu plaćanja carinskog duga ili polaganja jamstva za carinski dug, već i usklađenost s drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela. Zbog toga carinski zastupnici moraju imati boravište na carinskom području Unije na kojem predstavljaju uvoznike ili izvoznike kako bi se osigurala odgovarajuća odgovornost za financijske i nefinancijske aspekte obaveza uvoznika i izvoznika. Stoga je angažiranje neizravnog carinskog zastupnika s poslovnim nastanom u Uniji dostupna i proporcionalna alternativa za uvoznike i izvoznike koji nemaju komercijalnu prisutnost u Uniji. Osim toga, carinski predstavnici s poslovnim nastanom u trećim zemljama trebali bi moći nastaviti pružati svoje usluge u Uniji ako predstavljaju osobe koje ne moraju imati poslovni nastan na carinskom području Unije.

(22)

Mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća, kako su definirana u Preporuci Komisije 2003/361/EZ (12), imaju ključnu ulogu u vanjskoj trgovini Unije, ali se pri ispunjavanju carinskih zahtjeva često suočavaju s razmjerno većim administrativnim opterećenjem i opterećenjem u pogledu usklađenosti. Stoga je važno uzeti u obzir njihovu specifičnu situaciju i podupirati mjere kojima se olakšava njihova usklađenost, među ostalim pojednostavnjenim postupcima, jasnim smjernicama i pristupačnim carinskim zastupanjem. Trebalo bi donijeti smjernice kako bi se pružila potpora mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima, prepoznajući jedinstvene izazove s kojima se takva poduzeća suočavaju, uz istodobno očuvanje integriteta i sigurnosti postupaka vanjske trgovine pri primjeni statusa ovlaštenog gospodarskog subjekta i ovlaštenog pouzdanog trgovca. Trebalo bi ulagati stalne napore kako bi se postupci za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća pojednostavnili i učinili pristupačnijima, čime bi se osiguralo olakšavanje i promicanje njihove ključne uloge u vanjskoj trgovini Unije.

(23)

Kako bi se osigurala ujednačena razina digitalizacije i stvorili jednaki uvjeti za gospodarske subjekte u svim državama članicama te doprinijelo neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, trebalo bi uspostaviti Centar EU-a za carinske podatke kao skup centraliziranih, sigurnih i kibernetički otpornih elektroničkih usluga i sustava za carinske svrhe. Centar EU-a za carinske podatke trebao bi omogućiti provedbu carinskog zakonodavstva, kao što su: carinske formalnosti; carinske provjere; izračun carinskog duga, naknade za rukovanje Unije, trošarina i PDV-a te obavješćivanje o njima; upravljanje jamstvom; i carinsko praćenje robe. Centar EU-a za carinske podatke trebao bi doprinijeti i provedbi drugog zakonodavstva koje primjenjuju carinska tijela. Taj bi centar trebao osigurati kvalitetu, cjelovitost, sljedivost i neosporivost podataka koji se u njemu obrađuju kako ni pošiljatelj ni primatelj ne bi poslije mogli osporiti postojanje razmjene podataka. Obrada podataka u Centru EU-a za carinske podatke trebala bi biti u skladu s relevantnim pravilima o kibernetičkoj sigurnosti i obradi osobnih podataka. Komisija i Carinsko tijelo EU-a u suradnji s državama članicama trebali bi zajednički raditi na uspostavi Centra EU-a za carinske podatke. Komisiji bi trebalo povjeriti i zadaću razvoja i održavanja Centra EU-a za carinske podatke i upravljanja njime te bi ona trebala moći tu zadaću povjeriti Carinskom tijelu EU-a.

(24)

Uzimajući u obzir ulogu Centra EU-a za carinske podatke u osiguravanju cjelovitosti i sigurnosti podataka koji se obrađuju u Uniji u carinske svrhe, što je javni interes i može se smatrati temeljnim interesom društva, potrebno je zaštititi podatke kojima se upravlja u Centru EU-a za carinske podatke, uključujući osobne podatke i druge osjetljive podatke povezane s protokom robe i provedbom prava Unije i nacionalnog prava, od neovlaštenog pristupa i svih drugih prijetnji cjelovitosti i sigurnosti takvih podataka. Stoga je potrebno da infrastruktura i usluge putem kojih djeluje Centar EU-a za carinske podatke podliježu određenim uvjetima kako bi se u tom pogledu osigurao suverenitet Unije. Poštovanje tih uvjeta trebalo bi se potkrijepiti dokazima, a u slučaju ključnih usluga važno je da se ti dokazi dopune sigurnosnom provjerom fizičkih i pravnih osoba, kako je predviđeno pravom Unije ili nacionalnim pravom. Nadalje, Centar EU-a za carinske podatke trebao bi u najvećoj mogućoj mjeri biti osmišljen tako da se izbjegnu situacije ovisnosti o određenom pružatelju usluga.

(25)

Kako bi se osigurala pouzdanost, interoperabilnost i dugoročna održivost Centra EU-a za carinske podatke, važno je da njegov razvoj i održavanje budu u skladu s međunarodno priznatim standardima i najboljim praksama u softverskom inženjerstvu, testiranju sustava, pokusnom izvođenju i postupcima prihvaćanja. To uključuje sveobuhvatno funkcionalno i nefunkcionalno testiranje, strukturirane pilot-faze u kojima sudjeluju reprezentativni dionici i jasno definirane kriterije prihvatljivosti za validaciju uspješnosti, usklađenosti i sigurnosti. Svrha je tih mjera osigurati da se sustavom mogu podupirati usklađene carinske formalnosti u cijeloj Uniji i da on ispunjava operativne zahtjeve država članica i gospodarskih subjekata.

(26)

Aktivnosti u okviru operacionalizacije Centra EU-a za carinske podatke trebale bi uključivati mjere za osiguravanje njegove neprekinute dostupnosti i rada, čak i u slučaju ozbiljne krize. Mjere za kontinuitet poslovanja trebale bi posebno uključivati redundanciju, mehanizme za prelazak na pričuvni sustav i protokole za povrat podataka, kao i postupke koje treba slijediti u slučaju nedostupnosti ili greške u sustavu Centra EU-a za carinske podatke. Ako se Centar EU-a za carinske podatke oslanja na fizičku infrastrukturu, trebalo bi razmotriti redundantna rješenja na geografski raspršenim lokacijama kako bi se osigurao kontinuitet poslovanja u slučaju kvara na jednoj lokaciji.

(27)

Cilj je Centra EU-a za carinske podatke zamijeniti postojeće elektroničke sustave koje su razvile države članice i Komisija na temelju članka 16. stavka 1. Uredbe (EU) br. 952/2013, od kojih se neki postupno ukidaju tijekom tranzicije. Ti postojeći nacionalni elektronički sustavi neće se revitalizirati ako funkcionalnosti Centra EU-a za carinske podatke ne budu dostupne u zadanim rokovima. Stoga bi za takav slučaj trebalo predvidjeti privremeno rješenje. U skladu s nedavnom sudskom praksom Suda Europske unije (13) primjereno je pojasniti da automatizirana razmjena informacija između gospodarskih subjekata, carinskih tijela i drugih dionika preko i od strane Centra EU-a za carinske podatke ne isključuje odgovornost tih tijela ili tih gospodarskih subjekata za predmetne carinske postupke. Čak i ako je sudjelovanje nekog carinskog tijela u donošenju određene mjere ograničeno na elektroničku komunikaciju putem Centra EU-a za carinske podatke, trebalo bi smatrati da je predmetnu mjeru donijelo to tijelo, kao da je Centar EU-a za carinske podatke djelovao u njegovo ime.

(28)

Centar EU-a za carinske podatke trebao bi omogućiti razmjenu podataka s drugim sustavima, platformama ili okruženjima radi povećanja kvalitete podataka koje carinska tijela upotrebljavaju pri ispunjavanju svojih zadaća, kao i za razmjenu relevantnih carinskih podataka s drugim tijelima kako bi se povećala djelotvornost kontrola na unutarnjem tržištu. U skladu s pristupom utvrđenim u Uredbi (EU) 2024/903 Europskog parlamenta i Vijeća (14) i komunikaciji Komisije od 23. ožujka 2017. naslovljenoj „Europski okvir za interoperabilnost – strategija provedbe”, Centar EU-a za carinske podatke trebao bi podupirati prekograničnu i međusektorsku interoperabilnost u Europi. On bi trebao iskoristiti potencijal postojećih izvora informacija o riziku dostupnih na razini Unije, kao što su sustavi brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (RASFF) i za neprehrambene proizvode (Safety Gate), Informacijski i komunikacijski sustav za tržišni nadzor (ICSMS) i portal za provedbu prava intelektualnog vlasništva. Trebao bi poduprijeti razvoj strateške i operativne suradnje, uključujući razmjenu informacija i interoperabilnost, između carinskih tijela i drugih tijela, tijela i službi, u okviru njihovih nadležnosti. Nadalje, Centar EU-a za carinske podatke trebao bi osigurati različite vrste napredne analize podataka, među ostalim i primjenom umjetne inteligencije. Ta bi analiza podataka trebala olakšati analizu rizika, ekonomsku analizu i prediktivnu analizu kako bi se predvidjeli mogući rizici u vezi s pošiljkama koje dolaze u Uniju ili iz nje izlaze.

(29)

Kako bi se osigurao bolji nadzor trgovinskih tokova i pojednostavnjeni način suradnje s nadležnim tijelima koja nisu carinska tijela, Centar EU-a za carinske podatke trebao bi moći iskoristiti okvir za suradnju u okviru jedinstvenog sučelja EU-a za carinu i, ako se taj okvir ne može upotrebljavati, tim drugim nadležnim tijelima ponuditi posebnu uslugu s pomoću koje mogu dobiti relevantne podatke, pružiti informacije carinskim tijelima i s njima ih razmjenjivati te osigurati usklađenost sa sektorskim zahtjevima. Ta bi posebna usluga bila potrebna ako druga nadležna tijela nemaju elektronički sustav koji bi se mogao povezati s Centrom EU-a za carinske podatke.

(30)

Kako bi se ispitale funkcionalnosti Centra EU-a za carinske podatke prije njegova puštanja u rad za sve gospodarske subjekte bez obzira na njihov status ili carinski postupak o kojem je riječ, primjereno je dopustiti Komisiji da na dobrovoljnoj osnovi odluči uspostaviti pilot-fazu. Takvom pilot-vježbom testirala bi se provedba određenih procesa i funkcija na dobrovoljnoj osnovi bez pravne obveze. Radi transparentnosti i pružanja informacija zainteresiranim dionicima važno je da Komisija objavi planiranje, organizaciju i trajanje te pilot-faze te funkcionalnosti koje će se primjenjivati i testirati.

(31)

Tijela, poduzeća, potrošači i stanovnici trebali bi moći prijaviti robu koja se uvozi u Uniju ili izvozi iz Unije, a koja nije u skladu s relevantnim zakonodavstvom Unije koje primjenjuju carinska tijela. Prijavljene informacije o toj robi trebale bi biti dostupne u Centru EU-a za carinske podatke i trebalo bi ih biti moguće upotrijebiti za potrebe upravljanja rizikom.

(32)

Uz Centar EU-a za carinske podatke, države članice trebale bi zadržati mogućnost razvoja vlastite aplikacije za upotrebu podataka iz spomenutog centra EU-a. Države članice trebaju osigurati da su njihove aplikacije u skladu s Direktivom (EU) 2022/2555 Europskog parlamenta i Vijeća (15), posebno u pogledu mjera upravljanja kibernetičkosigurnosnim rizicima. Kako bi se skratilo vrijeme potrebno za početak rada, države članice trebale bi moći Carinskom tijelu EU-a povjeriti financije i mandat za razvoj takvih aplikacija. U tim bi slučajevima Carinsko tijelo EU-a trebalo izraditi aplikacije u korist svih država članica. To bi se moglo postići stvaranjem aplikacija otvorenog koda koje ne ovise o pružatelju usluga u skladu s Okvirom za zajedničko korištenje i ponovnu upotrebu informatičkih rješenja.

(33)

Centar EU-a za carinske podatke trebao bi omogućiti protok podataka. Korisnici bi u Centru EU-a za carinske podatke trebali moći prenositi i obrađivati sve relevantne podatke potrebne za ispunjavanje njihovih obveza na temelju carinskog zakonodavstva. Ti bi se podatci trebali obrađivati na razini Unije i dopuniti analizom rizika na razini Unije. Dobiveni podatci trebali bi biti dostupni carinskim tijelima država članica koja bi onda podatke obradila za ispunjavanje svojih obveza. Naposljetku, Centar EU-a za carinske podatke trebalo bi izvijestiti o ishodu provjera provedenih nakon obrade podataka iz tog centra. Važno je da Centar EU-a za carinske podatke u najkraćem mogućem roku omogući obradu podataka koji su u njemu dostupni.

(34)

Podatci dostavljeni Centru EU-a za carinske podatke u velikoj su mjeri neosobni podatci koje o robi kojom trguju dostavljaju gospodarski subjekti. Međutim, ti bi podatci mogli uključivati i osobne podatke, posebno imena pojedinaca koji djeluju u ime gospodarskog subjekta ili tijela. Kako bi se osigurala jednaka zaštita osobnih podataka i poslovnih informacija, trebalo bi utvrditi posebna pravila o pristupu, pravila o povjerljivosti i uvjete za korištenje Centra EU-a za carinske podatke. Posebice, trebalo bi utvrditi koji subjekti mogu pristupiti podatcima dostupnima u Centru EU-a za carinske podatke ili ih obrađivati, osim osoba na koje se odnose, Komisije, carinskih tijela i Carinskog tijela EU-a, pri čemu bi trebalo odvagnuti potrebe tih subjekata u odnosu na potrebu da se osobni i povjerljivi podatci prikupljeni u carinske svrhe upotrebljavaju u druge svrhe samo u najmanjoj mogućoj mjeri.

(35)

Države članice trebale bi imati mogućnost, uz savjetovanje s Komisijom, odrediti posebne podatke čije bi otkrivanje naštetilo njihovim ključnim sigurnosnim interesima, a koje treba tehnički označiti u Centru EU-a za carinske podatke tako da svaka njihova daljnja obrada bude ograničena na nadležna tijela predmetne države članice, osim ako ta tijela izričito odobre daljnju obradu. Osoba koja prenosi podatke Centru EU-a za carinske podatke trebala bi jasno utvrditi ograničenja obrade takvih podataka koji se mogu povezati s određenim lancima opskrbe ili kategorijama podataka. Kako bi iskoristila tu mogućnost, predmetna država članica trebala bi obavijestiti Komisiju o konkretnim ključnim sigurnosnim interesima u pitanju i objasniti zašto smatra da ti interesi ne bi mogli biti dovoljno zaštićeni općim okvirom odredaba o obradi podataka u Centru EU-a za carinske podatke.

(36)

Podložno usklađenosti s pravilima o zaštiti podataka, posebno pravilima o osjetljivim carinskim podatcima i poslovno osjetljivim podatcima, agregirani carinski podatci koji nisu povjerljivi, osobni i poslovno osjetljivi mogli bi se na propisno opravdan zahtjev staviti na raspolaganje trećim stranama u posebne svrhe.

(37)

Kako bi se osiguralo da Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može izvršavati svoje istražne ovlasti u vezi s prijevarnim aktivnostima koje utječu na interese Unije, primjereno je da ima pristup podatcima iz Centra EU-a za carinske podatke koji je vrlo sličan pristupu Komisije. OLAF bi stoga trebao imati pravo obrađivati podatke u skladu s uvjetima koji se odnose na zaštitu podataka navedenima u relevantnom zakonodavstvu Unije, među ostalim Uredbi (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (16) i Uredbi Vijeća (EZ) br. 515/97 (17).

(38)

Isto tako, Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) trebao bi moći na zahtjev dobiti podatke dostupne u Centru EU-a za carinske podatke kako bi se osiguralo da može provoditi istrage o carinskim pitanjima.

(39)

Agencija Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) trebala bi moći na zahtjev dobiti podatke dostupne u Centru EU-a za carinske podatke kako bi obavljala svoje zadaće utvrđene u Uredbi (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća (18). Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) trebala bi moći na zahtjev dobiti neosobne podatke dostupne u Centru EU-a za carinske podatke.

(40)

Kako bi se očuvale funkcije koje se izvršavaju u nacionalnim informacijskim sustavima država članica, porezna tijela država članica trebala bi imati mogućnost obrađivati podatke izravno u Centru EU-a za carinske podatke. Stoga bi tijelima odgovornima za sigurnost hrane u skladu s Uredbom (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća (19) i tijelima nadležnima za nadzor tržišta u skladu s Uredbom (EU) 2019/1020 trebalo osigurati odgovarajuće usluge i alate u Centru EU-a za carinske podatke kako bi mogla upotrebljavati relevantne carinske podatke za doprinos izvršavanju relevantnog zakonodavstva Unije i za suradnju s carinskim tijelima kako bi se rizik od ulaska nesukladnih proizvoda u Uniju sveo na najmanju moguću mjeru.

(41)

Na temelju članka 24. Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939 (20) Carinsko tijelo EU-a i nadležna carinska tijela trebala bi bez nepotrebne odgode izvijestiti EPPO o svakom kažnjivom postupanju u pogledu kojeg bi EPPO mogao izvršavati svoju nadležnost u skladu s člankom 22. te člankom 25. stavcima 2. i 3. te uredbe. Carinsko tijelo EU-a i nadležna carinska tijela trebali bi se suzdržati od poduzimanja mjera kojima bi se mogla ugroziti povjerljivost bilo koje kaznene istrage istih činjenica koju provodi nadležno nacionalno pravosudno tijelo ili tijelo kaznenog progona ili EPPO.

(42)

Pravila i odredbe o pristupu Centru EU-a za carinske podatke i razmjeni informacija ne bi trebali utjecati na Carinski informacijski sustav (CIS) uspostavljen Uredbom (EZ) br. 515/97 i obveze izvješćivanja u kontekstu svjesnosti o stanju na temelju Uredbe (EU) 2019/1896 Europskog parlamenta i Vijeća (21).

(43)

Komisija bi trebala uspostaviti provedbena pravila kojima se utvrđuju modaliteti za pristup predmetnih tijela Centru EU-a za carinske podatke nakon procjene postojećih zaštitnih mjera koje svako tijelo ili kategorija tijela ima za osiguravanje ispravnog postupanja s osobnim i poslovno osjetljivim podatcima.

(44)

Primjereno je da Centar EU-a za carinske podatke pohranjuje osobne podatke na razdoblje od najviše 10 godina. To je razdoblje opravdano s obzirom na mogućnost da carinska tijela obavijeste o carinskom dugu do 10 godina nakon primitka potrebnih informacija o pošiljci te da osiguraju da Komisija, Carinsko tijelo EU-a, OLAF, EPPO, carinska tijela i druga nadležna tijela mogu unakrsno provjeriti informacije u Centru EU-a za carinske podatke s informacijama pohranjenima u drugim sustavima i informacijama razmijenjenima s njima. Osim toga, to bi razdoblje trebalo uskladiti s razdobljem skladištenja koje zahtijeva drugo zakonodavstvo koje primjenjuju carinska tijela ako je takvo zakonodavstvo relevantno za carinske provjere. Također je primjereno da se, kad god su osobni podatci potrebni za sudske i upravne postupke, istrage i tijekom kontrola nakon carinjenja, razdoblje čuvanja obustavi kako bi se izbjeglo brisanje osobnih podataka i time nemogućnost njihove upotrebe u te svrhe.

(45)

Zaštita osobnih i drugih podataka u Centru EU-a za carinske podatke trebala bi uključivati i pravila o ograničenju prava ispitanikâ. Stoga je primjereno da carinska tijela, Komisija ili Carinsko tijelo EU-a prema potrebi mogu ograničiti pravo ispitanikâ kako bi se osiguralo da se aktivnosti izvršenja, analiza rizika i carinske provjere ne dovode u pitanje. Osim toga, takva bi se ograničenja mogla primjenjivati i kad je to potrebno radi zaštite sudskih ili upravnih postupaka pokrenutih nakon aktivnosti izvršenja. Takva ograničenja trebala bi biti propisno opravdana aktivnostima i ovlastima carinskih tijela, Komisije ili Carinskog tijela EU-a i ograničena na razdoblje potrebno za primjenu tih ovlasti.

(46)

Svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe trebala bi se provoditi u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 (22) ili Uredbom (EU) 2018/1725 (23) Europskog parlamenta i Vijeća ili Direktivom (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća (24), u okviru njihova područja primjene. Svako tijelo koje nije carinsko tijelo, Komisija ni Carinsko tijelo EU-a i koje obrađuje osobne podatke u Centru EU-a za carinske podatke treba se smatrati voditeljem obrade u skladu s primjenjivim pravilima.

(47)

Kako bi se osigurale interoperabilnost i razmjena podataka s određenim drugim necarinskim sustavima Unije i u pogledu carinskih formalnosti iz Uredbe (EU) 2022/2399 Europskog parlamenta i Vijeća (25), Centar EU-a za carinske podatke trebao bi integrirati sustav razmjene potvrda u okviru jedinstvenog sučelja Europske unije za carinu (EU CWS-CERTEX) uspostavljen tom Uredbom. Do trenutka u kojem Centar EU-a za carinske podatke u potpunosti integrira EU CWS-CERTEX, Centar EU-a za carinske podatke trebao bi provoditi poslovnu i tehničku transformaciju podataka kako bi se omogućila razmjena podataka putem EU CWS-CERTEX-a.

(48)

Trebalo bi definirati zahtjeve u pogledu podataka kako bi se gospodarskim subjektima pružile zajedničke smjernice u pogledu podataka koji su im potrebni za ispunjavanje njihove svrhe, posebno u vezi s provedbom carinskog zakonodavstva. Centar EU-a za carinske podatke bit će jedinstvena ulazna točka za takve podatke te bi stoga pravila za formatiranje i kodiranje takvih podataka trebalo utvrditi u tehničkim specifikacijama Centra EU-a za carinske podatke, koji je fleksibilniji instrument od pravnih pravila. Međutim, potreban je usklađeni model carinskih podataka sa semantičkim zahtjevima u pogledu podataka.

(49)

Razina za upravljanje rizicima u carinskim pitanjima na razini Unije od presudne je važnosti za osiguravanje usklađene primjene carinskih provjera u državama članicama. Trenutačno postoji zajednički okvir upravljanja rizikom koji obuhvaća mogućnost utvrđivanja zajedničkih prioritetnih područja provjera te zajedničkih kriterija i standarda za rizike u području financijskog rizika za provedbu carinskih provjera, ali sa znatnim manjkavostima. Kako bi se riješio problem neusklađene primjene carinskih provjera i upravljanja rizikom koji šteti financijskim i nefinancijskim interesima Unije i država članica, primjereno je revidirati pravila o upravljanju rizicima kako bi se uspostavio pouzdaniji pristup upravljanju rizikom koji obuhvaća financijske i nefinancijske rizike. To uključuje otklanjanje strukturnih poteškoća povezanih s upravljanjem financijskim rizicima koje je utvrdio Revizorski sud. Posebno je primjereno cikličkim pristupom opisati koje su aktivnosti uključene u upravljanje rizikom u carinskim pitanjima. Također je važno utvrditi uloge i odgovornosti Komisije, Carinskog tijela EU-a i carinskih tijela država članica. Pritom je važno ovlastiti Komisiju da uspostavi zajednička prioritetna područja provjera i zajedničke kriterije i standarde za rizike te utvrdi posebna područja u okviru drugog zakonodavstva koje primjenjuju carinska tijela i koja zaslužuju da ih se postavi kao prioritet zajedničkog upravljanja rizikom i provjera, bez ugrožavanja sigurnosti.

(50)

Stoga je primjereno uvesti aktivnosti i odredbe na razini Unije za upravljanje rizicima kako bi se na razini Unije osiguralo prikupljanje sveobuhvatnih podataka relevantnih za upravljanje rizikom, uključujući rezultate i evaluaciju svih provjera. Trebalo bi predvidjeti zajedničku analizu rizika i izdavanje odgovarajućih preporuka Unije za provjere carinskim tijelima. U skladu s načelom „poštovanja ili obrazloženja” trebalo bi slijediti te preporuke za provjere ili navesti uvjerljive razloge zbog kojih se one ne slijede. Trebalo bi predvidjeti i mogućnost izdavanja upute da se roba čije je odredište u Uniji ne smije utovarivati ili prevoziti. Analiza rizika i prijetnji na razini Unije trebala bi se temeljiti na podatcima na razini Unije koji se stalno ažuriraju i u okviru nje trebalo bi utvrditi mjere i provjere koje treba provesti na graničnim prijelazima ulaska na područje Unije i izlaska iz njega.

(51)

Osobito u kontekstu suradnje s tijelima za izvršavanje zakonodavstva i sigurnosnim tijelima, upravljanje rizicima na razini Unije trebalo bi, ako je to moguće, doprinijeti strateškim analizama i procjenama prijetnji koje se provode na razini Unije, uključujući one koje provode Europol i Frontex kako bi se doprinijelo učinkovitom i djelotvornom sprečavanju i borbi protiv kriminala. Povreda carinskog zakonodavstva i drugog zakonodavstva koje primjenjuju carinska tijela trebala bi utjecati na profil rizičnosti uvoznika, uključujući uvoznike za prodaju na daljinu, ili izvoznika.

(52)

Postupak stavljanja robe u carinski postupak treba se preispitati kako bi se uzele u obzir nove uloge i odgovornosti osoba uključenih u postupak. Stoga odgovornost za pružanje informacija carinskim tijelima treba preuzeti osoba odgovorna za robu, odnosno uvoznik, izvoznik ili korisnik postupka provoza, a ne deklarant. Odgovorna osoba trebala bi dostaviti ili staviti na raspolaganje carinskim tijelima podatke čim oni budu dostupni, a u svakom slučaju prije puštanja robe u carinski postupak, kako bi se carinskim tijelima omogućilo da provedu analizu rizika i poduzmu odgovarajuće mjere.

(53)

Međutim, u slučaju e-trgovine i uzimajući u obzir veći obujam transakcija e-trgovine, primjereno je da osobe koje se koriste posebnim programom utvrđenim u glavi XII. poglavlju 6. odjeljku 4. Direktive 2006/112/EZ (sustav „sve na jednom mjestu” za uvoz ili „sustav IOSS”) dostave podatke o svojoj prodaji robe koja se uvozi najkasnije na dan nakon prihvaćanja plaćanja.

(54)

U propisno opravdanim okolnostima carinska tijela trebala bi moći dopustiti ovlaštenim pouzdanim trgovcima da upotpune podatke o svojoj puštenoj robi u kasnijoj fazi jer ti trgovci kontinuirano dijele podatke o svojim transakcijama s carinskim tijelima i mogu se smatrati pouzdanima. Takve okolnosti mogle bi biti povezane s popratnom dokumentacijom ili s nemogućnošću utvrđivanja konačne carinske vrijednosti robe u trenutku puštanja.

(55)

Kako bi se pojednostavnio carinski postupak za ulazak robe na carinsko područje Unije i istodobno osiguralo postojanje jedinstvene osobe odgovorne za tu robu, različiti subjekti u lancu opskrbe trebali bi pružiti svoj dio relevantnih informacija o predmetnoj robi i povezati ga s određenom pošiljkom. Roba bi trebala ući na carinsko područje Unije samo ako postoji uvoznik ili neizravni zastupnik koji djeluje u ime uvoznika s poslovnim nastanom u Uniji i koji preuzima odgovornost za tu robu. Uvoznik ili neizravni zastupnik koji djeluje u ime uvoznika trebao bi carinskom tijelu pružiti informacije o robi i o carinskom postupku u koji bi trebala biti stavljena te bi to trebao učiniti što prije, po mogućnosti prije fizičkog dolaska robe. Pružatelj usluga ili carinski zastupnik trebao bi moći pružiti informacije u ime uvoznika, ali uvoznik bi trebao ostati odgovoran za osiguravanje usklađenosti robe s financijskim i nefinancijskim rizicima. Prijevoznici koji stvarno unose robu trebali bi pružiti i određene informacije o robi prije utovara ili dolaska („rane informacije o teretu”) i povezati svoje informacije s informacijama uvoznika ako su one prethodno pružene, čak i ako nemaju pristup svim podatcima koje je uvoznik dostavio. Osim toga, kako bi se uzeli u obzir složeniji lanci opskrbe i prometne mreže, trebalo bi biti moguće od određenih drugih osoba zahtijevati da upotpune informacije o robi koja se unosi na carinsko područje Unije. Uvoznik, prijevoznik ili bilo koja druga osoba koja pruža informacije carinskim tijelima trebala bi imati obvezu izmijeniti te informacije ako zna da više nisu točne i to prije nego što carinska tijela otkriju nepravilnosti koje namjeravaju provjeriti.

(56)

Trebalo bi smatrati da je roba koja nije roba Unije unesena na carinsko područje Unije u privremenom smještaju od trenutka kad prijevoznik obavijesti o njezinu dolasku do njezina stavljanja u carinski postupak, osim ako je već stavljena u provoz. Kako bi se osigurao odgovarajući carinski nadzor, ta bi situacija trebala biti vremenski ograničena i ne bi smjela trajati dulje od 90 dana, osim u iznimnim slučajevima.

(57)

Potrebno je zadržati pravila kojima se određuje ima li roba status robe Unije ili robe koja nije roba Unije te može li se pretpostaviti ili treba dokazati status robe Unije, posebno ako roba privremeno napušta carinsko područje Unije.

(58)

Nakon što carinska tijela dobiju informacije potrebne za odgovarajući postupak, na temelju analize rizika, trebala bi odlučiti hoće li provesti daljnje provjere robe, pustiti je, odbiti ili suspendirati njezino puštanje ili pustiti da prođe vrijeme kako bi se roba smatrala puštenom. Carinska tijela takvu bi odluku, prema potrebi, trebala donijeti u suradnji s drugim nadležnim tijelima. U skladu s tim, carinska tijela trebala bi odbiti puštanje robe ako imaju dokaze da roba nije u skladu s primjenjivim pravnim zahtjevima. Utvrđivanje ponovljenih sustavnih povreda u vezi s prodajom na daljinu od strane nekog gospodarskog subjekta trebalo bi predstavljati takav dokaz za razdoblje od najmanje šest mjeseci za svu robu za koju je taj gospodarski subjekt poslao obavijest o dolasku radi puštanja u slobodni promet. Ako se carinska tijela moraju savjetovati s drugim nadležnim tijelima kako bi utvrdila je li roba u skladu s primjenjivim pravnim zahtjevima, trebala bi suspendirati puštanje te robe barem dok se ne provede to savjetovanje. U takvim slučajevima naknadna odluka carinskih tijela o robi trebala bi ovisiti o odgovoru drugih nadležnih tijela. Kako bi se izbjeglo blokiranje i trgovaca i tijela u slučajevima u kojima je za donošenje zaključka o tome je li roba usklađena potrebno određeno vrijeme, carinska tijela trebala bi imati mogućnost puštanja robe pod uvjetom da ih trgovac nastavi obavješćivati o lokaciji robe.

(59)

Kako bi se omogućila pravna sigurnost za trgovce koji su pravodobno pružili informacije bez obvezivanja carinskih tijela da provjere svaku pošiljku, roba koja nije odabrana za provjeru trebala bi se nakon razumnog razdoblja smatrati puštenom. Komisija bi trebala imati pravo definirati to razdoblje u delegiranim aktovima te ga, prema potrebi, prilagoditi predmetnoj vrsti prometa ili vrsti graničnog prijelaza.

(60)

Budući da se ovlašteni pouzdani trgovci smatraju pouzdanima i carinskim tijelima u vremenu koje je tehnički najbliže moguće stvarnom vremenu pružaju podatke o kretanju robe te o usklađenosti, kao i puni pristup svojim sustavima, evidencijama i postupcima, takvi bi trgovci trebali moći pustiti svoju robu pod nadzorom carinskih tijela bez čekanja na njihovu intervenciju. U skladu s tim, ovlašteni pouzdani trgovci trebali bi moći pustiti robu u ime carinskih tijela nakon primitka te robe u mjestu poslovanja uvoznika, vlasnika ili primatelja ili nakon otpreme iz mjesta poslovanja izvoznika, vlasnika ili pošiljatelja. Budući da bi ovlašteni pouzdani trgovci trebali poslovati na transparentan način, svaki dolazak i svaka isporuka robe trebali bi se pravilno evidentirati u Centru EU-a za carinske podatke. Ovlašteni pouzdani trgovci trebali bi biti obvezni obavijestiti carinska tijela ako se pojavi problem kako bi ta tijela mogla donijeti konačnu odluku o puštanju robe. Ako su sustavi unutarnjih kontrola ovlaštenih pouzdanih trgovaca dovoljno stabilni, carinska tijela trebala bi moći, u suradnji s drugim nadležnim tijelima, ovlastiti te trgovce da samostalno provode određene provjere. Međutim, carinska tijela trebala bi zadržati mogućnost provjere robe u bilo kojem trenutku.

(61)

Primjereno je predvidjeti mjere za reguliranje prelaska sa sustava koji se temelji na carinskim deklaracijama na sustav koji se temelji na pružanju ili stavljanju na raspolaganje informacija Centru EU-a za carinske podatke. Gospodarski subjekti bi trebali imati mogućnost podnošenja carinskih deklaracija kako bi deklarirali svoju namjeru stavljanja robe u carinski postupak tijekom prijelaznog razdoblja. Međutim, čim Centar EU-a za carinske podatke za to bude imao mogućnosti, gospodarskim subjektima bi trebalo omogućiti i da carinskim tijelima pruže ili stave na raspolaganje informacije putem tog centra, a carinska tijela više ne bi trebala odobriti nijednom gospodarskom subjektu da podnese zahtjev za pojednostavnjenje u vezi s carinskom deklaracijom. Na kraju prijelaznog razdoblja sva odobrenja trebala bi prestati vrijediti jer carinske deklaracije više neće postojati. Kad je riječ o prodaji robe na daljinu, prijelazno razdoblje za podnošenje carinskih deklaracija trebalo bi biti ograničeno dok Centar EU-a za carinske podatke ne bude imao mogućnosti za obradu relevantnih podataka za prodaju na daljinu.

(62)

Točna identifikacija osobe koja djeluje kao „uvoznik” ovisi o fazi i prirodi predmetnog carinskog postupka. Istodobno bi trebao postojati samo jedan uvoznik.

(63)

U slučaju prodaje na daljinu smatra se da je osoba koja isporučuje robu u prodaji na daljinu ili osoba koja omogućuje prodaju na daljinu osoba koja određuje da se roba iz treće zemlje unosi na carinsko područje Unije jer određuje lanac opskrbe i odgovorna je za rizik od gubitka, oštećenja ili kašnjenja do isporuke robe potrošaču. Stoga, kad je riječ o prodaji na daljinu, kako bi se roba pustila u slobodni promet, uvoznik će biti ili osoba koja isporučuje robu u prodaji na daljinu ili osoba koja omogućuje prodaju robe na daljinu, ovisno o dogovorenim aranžmanima, te bi utvrđenog uvoznika kao takvog trebalo navesti.

(64)

Osoba koja isporučuje robu u prodaji na daljinu ili omogućuje prodaju na daljinu robe koja se uvozi iz trećih zemalja na carinsko područje Unije i koja je uvoznik trebala bi biti odgovorna za pružanje potrebnih informacija o prodaji na daljinu carinskim tijelima prije puštanja robe. Tako utvrđena osoba trebala bi ispuniti obveze uvoznika.

(65)

Ako osoba koja isporučuje robu u prodaji na daljinu ili omogućuje prodaju na daljinu robe koja se uvozi iz trećih zemalja na carinsko područje Unije nema poslovni nastan na carinskom području Unije, trebalo bi biti moguće staviti robu u carinski postupak ako neizravni zastupnik koji ima status ovlaštenog gospodarskog subjekta stavi robu u svoje ime i za račun uvoznika za prodaju na daljinu te u tom pogledu preuzme obveze uvoznika za prodaju na daljinu.

(66)

Odredbe ove Uredbe, uključujući one koje se odnose na uvoznika za prodaju na daljinu, ne čine, ni de jure ni de facto, opću obvezu praćenja za pružatelje posredničkih usluga.

(67)

Člankom 29. UFEU-a zahtijeva se da se smatra da su proizvodi iz trećih zemalja u slobodnom prometu ako je udovoljeno svim uvoznim formalnostima i ako su naplaćene sve propisane carine ili davanja s istovrsnim učinkom. Međutim, puštanje u slobodni promet ne bi se trebalo podrazumijevati kao dokaz usklađenosti s carinskim zakonodavstvom i drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela.

(68)

Postupak iznošenja robe iz carinskog područja Unije trebalo bi racionalizirati i pojednostavniti u skladu s postupkom ulaska. Stoga je primjereno zahtijevati da za robu bude odgovorna određena osoba s poslovnim nastanom u Uniji, odnosno izvoznik. Izvoznik bi carinskom tijelu trebao pružiti ili staviti na raspolaganje relevantne informacije prije iznošenja robe iz Unije u kojima navodi je li riječ o izvozu robe Unije ili robe koja nije roba Unije te prilagoditi potrebne informacije.

(69)

Kako bi se osiguralo pravilno upravljanje rizikom povezanim s robom iznesenom iz carinskog područja Unije, od carinskog tijela nadležnog za izvoz trebalo bi zahtijevati da provede analizu rizika informacija o robi te da poduzme ili zatraži odgovarajuće mjere prije izlaska robe iz carinskog područja Unije. Te bi mjere trebale uključivati zahtjev da provjere provodi carinsko tijelo nadležno za mjesto otpreme robe i za mjesto izlaska te, prema potrebi, druga nadležna tijela, uz mjere predviđene stavljanjem robe u carinski postupak koje se također primjenjuju kad se roba izvozi.

(70)

Kako bi se osigurala transparentnost postupaka s odgodom plaćanja carina, primjereno je pojednostavniti odredbe o zahtjevima za odobrenja za posebne postupke. Posebice, radi jasnoće i pravne sigurnosti, uvjete za utvrđivanje je li mišljenje na razini Unije potrebno kako bi se procijenilo bi li izdavanje odobrenja moglo ugroziti osnovne interese proizvođača iz Unije, odnosno takozvano ispitivanje gospodarskih uvjeta, trebalo bi kodificirati i urediti delegiranim aktima. Osim toga, s obzirom na to da učinak na interese proizvođača iz Unije može ovisiti o količini robe koja je stavljena u posebni postupak, trebalo bi utvrditi određeni prag ispod kojeg se procjenjuje da nema negativnog učinka na takve interese.

(71)

U članku 9. Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom upućuje se na Prilog („Rajnski manifest”) koji je olakšao kretanje robe na rijeci Rajni i njezinim pritocima tako da se ta kretanja smatraju carinskim postupkom provoza preko nacionalnih granica četiriju država članica, odnosno Belgije, Njemačke, Francuske i Nizozemske, kao i Švicarske. Prema informacijama carinskih uprava Rajnski manifest u praksi se više ne upotrebljava kao carinski postupak provoza u državama članicama čijom granicom prolazi Rajna. Umjesto toga, roba na Rajni i njezinim pritocima sada se prevozi u okviru postupka provoza Unije utvrđenog Uredbom (EU) br. 952/2013, putem novog kompjuteriziranog provoznog sustava. Stoga je primjereno ukloniti upućivanje na Rajnski manifest iz slučajeva u kojima se kretanje robe smatra vanjskim ili unutarnjim provozom.

(72)

Kako bi se povećala transparentnost osobe odgovorne za ispunjavanje obveza postupka provoza Unije te sadržaja i rizika povezanih s pošiljkom, primjereno je zahtijevati da korisnik postupka provoza otkrije barem informacije o uvozniku ili izvozniku koji inicira kretanje robe, prijevoznom sredstvu i prepoznavanju robe stavljene u taj postupak. Takve bi informacije omogućile carinskim tijelima da djelotvornije nadziru predmetni postupak provoza Unije i da provedu analizu rizika. Postupak provoza Unije trebao bi biti obvezan, osim ako se roba stavlja u drugi carinski postupak odmah po ulasku na carinsko područje Unije ili izlasku iz njega. Ako uvoznik ili izvoznik još nisu poznati, posjednik robe trebao bi se smatrati uvoznikom ili izvoznikom robe i trebao bi biti odgovoran za plaćanje carina i drugih poreza i davanja. Postupak provoza Unije trebalo bi zamijeniti carinskim nadzorom ako robu uvozi ili izvozi ovlašteni pouzdani trgovac.

(73)

Izmjenom Priloga 6. Carinskoj konvenciji o međunarodnom prijevozu robe uz primjenu karneta TIR („Konvencija TIR”) (26), koja je stupila na snagu 1. lipnja 2021., izmijenjeno je objašnjenje 0.49 kako bi se gospodarskim subjektima koji ispunjavaju određene zahtjeve pružila mogućnost da postanu „ovlašteni pošiljatelji” u skladu s postojećim pojednostavnjenjima odobrenima gospodarskim subjektima koji su priznati kao „ovlašteni primatelji”. Stoga je u ovoj Uredbi potrebno uključiti tu novu mogućnost kako bi se carinsko zakonodavstvo Unije uskladilo s tim međunarodnim sporazumom.

(74)

Ukidanje oslobođenja od carine za uvoz robe čija vrijednost ne premašuje 150 EUR uključuje primjenu odredaba o određivanju carinske vrijednosti radi ubiranja carina prema vrijednosti u odnosu na uvezenu robu kupljenu u transakcijama e-trgovine između poduzeća i kupca, kako je definirano u Direktivi 2006/112/EZ. Takva prodaja na daljinu trebala bi činiti osnovu za deklariranje carinske vrijednosti prema metodi transakcijske vrijednosti. To se načelo primjenjuje i u situacijama u kojima roba nije kupljena u prodaji na daljinu prije nego što je unesena na carinsko područje Unije, nego dok je bila u postupku carinskog skladištenja.

(75)

Transakcije prodaje na daljinu znatno se razlikuju od tradicionalnih transakcija među poduzećima, što postupak čini složenijim. Te razlike utječu na način na koji carinska tijela djelotvorno primjenjuju pravila o određivanju vrijednosti u praksi. Posebni su izazovi golemi razmjeri i brzina zaključivanja transakcija e-trgovine, velik broj uključenih kupaca i prodavatelja te raspršenost prodaje. Uzimajući u obzir posebnost e-trgovine, kao i ulogu carinskih tijela u doprinosu neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, ako u carinskim postupcima čiji je cilj provjera točnosti deklarirane transakcijske vrijednosti robe kupljene na daljinu uvoznik ne otkloni opravdane sumnje u to da deklarirana transakcijska vrijednost odražava stvarno plaćenu ili plativu cijenu za tu robu te se, slijedom toga, prvotno deklarirana transakcijska vrijednost odbije, carinska tijela trebala bi moći iskoristiti fleksibilnost u određivanju odgovarajuće druge metode određivanja vrijednosti za ponovno određivanje carinske vrijednosti te robe.

(76)

Trenutačno carinske dugove naplaćuje država članica u kojoj se podnosi carinska deklaracija. Trgovac odlučuje hoće li to učiniti u zemlji prvog ulaska ili će koristiti carinski postupak i platiti carinu u drugoj državi članici. Za ovlaštene pouzdane trgovce primjereno je upotrebljavati različita pravila kako bi se definiralo mjesto nastanka carinskog duga tako da se uvozne carine plaćaju državi članici u kojoj taj gospodarski subjekt ima poslovni nastan. To je primjereno jer je to mjesto gdje carinsko tijelo ima najpotpunije znanje o evidencijama, postupcima i poslovnom ponašanju relevantnih gospodarskih subjekata. Međutim, carinski dug gospodarskih subjekata koji nisu ovlašteni pouzdani trgovci trebao bi nastati na mjestu gdje se roba fizički nalazi, barem dok se ne procijeni model nadzora.

(77)

U slučaju transakcija e-trgovine uvoznik za prodaju na daljinu osoba je koja je odgovorna za carinski dug. Ako se upotrebljava sustav IOSS, carinski dug trebao bi nastati u trenutku prihvaćanja plaćanja za internetsku prodaju. Ako se taj sustav ne primjenjuje, carinski dug trebao bi nastati kada se u državi članici u kojoj se roba treba isporučiti obavijesti o dostupnosti robe.

(78)

Kako bi se pokrili sve veći troškovi obrade golemog broja zahtjeva za stavljanje robe prodane u prodaji na daljinu u postupak puštanja u slobodni promet, trebalo bi utvrditi naknadu za rukovanje Unije, razmjernu približnom trošku usluga usko povezanih s carinskim nadzorom takve robe, jer se ta roba izravno otprema potrošaču, zbog čega je druga tijela ne mogu provjeriti nakon carinjenja. Iako će države članice biti te koje će odlučiti hoće li od gospodarskih subjekata tražiti naknadu za troškove iznimnih mjera provjere ili troškove tijela koja nisu carinska tijela povezane s provjerom ili uništenjem robe, naknada za rukovanje Unije trebala bi posebno pokriti troškove provjere podataka i provedbe analize rizika te troškove relevantne infrastrukture i provjera, uključujući relevantne usluge koje pruža Carinsko tijelo EU-a.

(79)

Trebalo bi predvidjeti nižu naknadu za rukovanje Unije ako se roba prodaje na daljinu iz carinskog skladišta za prodaju na daljinu jer je carinskim tijelima lakše i učinkovitije nadzirati velike količine robe uskladištene u skladištu nego robu pakiranu u pojedinačnim paketima i izravno otpremljenu potrošaču.

(80)

Osoba koja duguje naknadu za rukovanje Unije trebala bi biti ista osoba koja je dužnik carinskog duga, tj. uvoznik za prodaju na daljinu. Ako se odredbe o uvoznicima za prodaju na daljinu još ne primjenjuju, dužnik bi trebao biti deklarant. U slučaju prodaje na daljinu deklarant bi obično bila osoba koja ima pravo upotrebljavati sustav IOSS ili neizravni carinski zastupnik. Stoga potrošač ne bi trebao biti dužan plaćati naknadu za rukovanje Unije.

(81)

Primjereno je predvidjeti da prvi delegirani akt kojim se utvrđuje iznos naknade za rukovanje brzo stupi na snagu kako bi se omogućila praktična primjena naknade za rukovanje Unije uvedene ovom Uredbom kao odgovor na sve veći pritisak na carinska tijela zbog znatnog obujma paketa koji ulaze na carinsko područje Unije.

(82)

Budući da se za svaku stavku primjenjuje nekoliko mjera, kao što su carine i naknade, primjereno je uvesti njihovu definiciju. Stavku bi trebalo definirati kao jednu ili više roba u pošiljci koje dijele određene podatkovne elemente, uključujući razvrstavanje u carinsku tarifu i podrijetlo, u skladu s primjenjivim zahtjevima u pogledu podataka. Ta bi se definicija trebala primjenjivati i na carinske deklaracije u postojećim nacionalnim digitalnim alatima i digitalnim alatima Unije, među ostalim ako je razvrstavanje predmetne robe u carinsku tarifu u carinskoj deklaraciji samo na razini tarifnih podbrojeva Harmoniziranog sustava, i na odgovarajuće zahtjeve u pogledu podataka utvrđene u tu svrhu nakon što Centar EU-a za carinske podatke postane dostupan.

(83)

Primjereno je poboljšati mehanizam za nadzor dosljedne i djelotvorne provedbe mjera ograničavanja za protok robe koje donosi Vijeće u skladu s člankom 215. UFEU-a. Ako se takve mjere donesu, Carinsko tijelo EU-a trebalo bi pružiti potporu Komisiji i državama članicama kako bi se osiguralo da se te mjere ne zaobilaze. Carinskim tijelima trebale bi se pružiti smjernice u obliku neobvezujućih preporuka, na primjer promicanjem dosljednih carinskih praksi, u okviru odgovornosti država članica za provedbu takvih mjera. Carinska tijela trebala bi osigurati poduzimanje svih potrebnih koraka u okviru svojih nadležnosti za usklađivanje s tim mjerama te bi o tome trebala obavijestiti Komisiju i Carinsko tijelo EU-a. Carinsko tijelo EU-a trebalo bi utvrditi moguće razlike u primjeni tih mjera i pratiti njihovu provedbu te o tome izvijestiti Komisiju.

(84)

Trebalo bi uspostaviti mehanizam upravljanja krizom za rješavanje potencijalnih kriza u carinskoj uniji. Nepostojanje takvog mehanizma na razini Unije istaknuto je u komunikaciji Komisije od 28. rujna 2020. naslovljenoj „Unaprjeđenje carinske unije: plan djelovanja”. Stoga bi trebalo uspostaviti mehanizam koji uključuje Carinsko tijelo EU-a kao važnog dionika u pripremi, koordinaciji i praćenju provedbe praktičnih mjera i aranžmana koje Komisija odluči uspostaviti kad nastupi kriza. Carinsko tijelo EU-a trebalo bi biti u pripravnosti za odgovor na krizu tijekom cijelog trajanja krize.

(85)

Postojeći okvir upravljanja carinskom unijom nema jasnu operativnu upravljačku strukturu i nije u skladu s razvojem carinske unije od njezine uspostave 1968. Na temelju Uredbe (EU) br. 952/2013, aktivnosti povezane s upravljanjem rizicima u trgovinskim tokovima, kao što su provedba provjera na terenu i odluke o njima, odgovornost su nacionalnih carinskih tijela. Intenzitet prometa robom na vanjskim granicama nije jednak u cijeloj Uniji. Unatoč suradnji između nacionalnih carinskih tijela koja postoji od uspostave carinske unije i koja je dovela do razmjene primjera najbolje prakse, stručnog znanja i razvoja zajedničkih smjernica, nije došlo do uspostave usklađenog pristupa i operativnog okvira. Ne postoji središnji kapacitet za analizu rizika, zajedničko stajalište o prioritizaciji rizika Unije, koordinacija carinskog djelovanja i provjera ograničena je, a nema ni okvira suradnje za različita tijela koja djeluju na jedinstvenom tržištu.

(86)

Središnja, operativna struktura Unije za objedinjavanje stručnog znanja i resursa te za pomoć državama članicama i Komisiji u zajedničkom donošenju odluka trebala bi otkloniti takve slabosti. Ona bi se trebala posebno usredotočiti na područja kao što su upravljanje podatcima i upravljanje rizikom te bi trebala pripremiti sadržaj osposobljavanja za carinske službenike i carinske stručnjake u Uniji kako bi se dopunilo i poduprlo osposobljavanje koje pružaju države članice. Njome bi se trebalo doprinijeti i stvaranju sustava Unije za priznavanje izvrsnosti obrazovnih ustanova koje nude osposobljavanje i obrazovanje u području carine, nadovezujući se na inicijativu Komisije naslovljenu „EU potvrda o priznavanju carinskog programa”, te koordinirati i podupirati dobrovoljno osnivanje specijaliziranih centara izvrsnosti u državama članicama. Time se nastoji postići da carinska unija „djeluje kao cjelina”, istodobno uzimajući u obzir da bi različite prakse u državama članicama mogle proizlaziti iz objektivnih posebnosti, na primjer zemljopisnih razlika, korištene vrste prijevoza, vrste robe ili vrste granice. Uspostava novog tijela, tj. Carinskog tijela EU-a, neophodna je za učinkovito i primjereno funkcioniranje carinske unije, za središnju koordinaciju carinskog djelovanja i podupiranje aktivnosti carinskih tijela.

(87)

Upravljanje i rad Carinskog tijela EU-a trebalo bi se voditi načelima iz zajedničke izjave i zajedničkog pristupa Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o decentraliziranim agencijama od 19. srpnja 2012.

(88)

Pri odabiru sjedišta Carinskog tijela EU-a Europski parlament i Vijeće osiguravaju da mu, s obzirom na prirodu tog tijela, njegovo sjedište omogućuje da u potpunosti izvršava svoje zadaće i ovlasti, zapošljava visokokvalificirano i specijalizirano osoblje te nudi odgovarajuće mogućnosti osposobljavanja. Osim toga, Europski parlament i Vijeće trebaju uzeti u obzir sljedeće kriterije za odabir sjedišta Carinskog tijela EU-a: dostupnost odgovarajućih uredskih prostora i mogućnost smještaja relevantnog osoblja prije nego što Carinsko tijelo EU-a započne s radom; dostupnost lokacije i postojanje odgovarajućih obrazovnih ustanova za djecu članova osoblja; odgovarajući pristup tržištu rada, socijalnoj sigurnosti i zdravstvenoj zaštiti za djecu i supružnike članova osoblja; te zemljopisnu ravnotežu. Uzimajući u obzir te kriterije, Carinsko tijelo EU-a trebalo bi se nalaziti u Lilleu u Francuskoj.

(89)

Države članice trebale bi osigurati da carinska tijela raspolažu odgovarajućim resursima, da su osposobljena i opremljena za ispunjavanje svoje misije.

(90)

Važno je da carinska tijela ulažu u dovoljan broj odgovarajuće osposobljenog osoblja kako bi se zajamčilo funkcioniranje carinskih sustava Unije, koji se suočavaju s eksponencijalnim povećanjem potražnje. Bez potrebnih ulaganja u osoblje digitalna rješenja ne mogu ostvariti svoj puni potencijal. Stoga bi se ulaganjima u digitalne sustave trebala zajamčiti dostatna sredstva za osoblje i njihovo osposobljavanje kako bi se osigurale vještine potrebne za korištenje najsuvremenije opreme i tehnologije za analitiku, otkrivanje i kontrolu velikih količina podataka te tako zajamčilo da se carinske provjere provode ujednačeno u cijeloj Uniji.

(91)

Radi djelotvornog funkcioniranja Carinskog tijela EU-a u njegovu upravnom odboru trebale bi biti zastupljene države članice i Komisija. Pri sastavljanju upravnog odbora, uključujući izbor njegova predsjednika i zamjenika predsjednika, trebalo bi poštovati načelo rodne ravnoteže te uzimati u obzir relevantno iskustvo i kvalifikacije. S obzirom na isključivu nadležnost Unije u pogledu carinske unije i blisku vezu između carine i drugih područja politike, predsjednik ili zamjenik predsjednika trebali bi se birati među članovima upravnog odbora koje imenuje Komisija. Radi djelotvornog i učinkovitog funkcioniranja Carinskog tijela EU-a upravni odbor osobito bi trebao donijeti jedinstveni programski dokument, koji obuhvaća godišnje i višegodišnje programiranje, izvršavati svoje zadaće povezane s proračunom Carinskog tijela EU-a, donositi i objavljivati konsolidirano godišnje izvješće o aktivnostima Carinskog tijela EU-a u kojem se ne otkrivaju osjetljive informacije, donositi financijska pravila koja se primjenjuju na Carinsko tijelo EU-a, imenovati izvršnog direktora te utvrditi postupke za donošenje odluka izvršnog direktora povezanih s operativnim zadaćama Carinskog tijela EU-a. Upravnom odboru trebao bi pomagati izvršni odbor.

(92)

Carinsko tijelo EU-a trebalo bi osnovati Savjetodavni odbor za carinu, čija će zadaća biti pružanje savjeta Carinskom tijelu EU-a o provedbi tehničkih mjera i odluka, o pitanjima provedbe i standardizacije, među ostalim aktivnostima usklađivanja, o operativnim aspektima drugog zakonodavstva koje primjenjuju carinska tijela i o svim drugim aktivnostima Carinskog tijela EU-a. Savjetodavni odbor za carinu trebao bi nastojati postići ujednačenu zastupljenost dionika u pogledu komercijalnih i nekomercijalnih interesa te, unutar kategorije komercijalnih interesa, u pogledu mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća i ostalih poduzeća. Sa Savjetodavnim odborom za carinu trebalo bi redovito provoditi savjetovanja te bi on trebao moći pružati savjete Carinskom tijelu EU-a na vlastitu inicijativu.

(93)

Kako bi se zajamčilo njegovo djelotvorno funkcioniranje, Carinskom tijelu EU-a trebao bi se dodijeliti samostalni proračun, s prihodima koji dolaze iz općeg proračuna Unije i svih dobrovoljnih financijskih doprinosa država članica. U iznimnim i propisno opravdanim okolnostima, Carinsko tijelo EU-a trebalo bi moći primati dodatne prihode putem sporazuma o doprinosima ili bespovratnih sredstava te putem naknada za publikacije i druge usluge koje pruža.

(94)

Carinsko tijelo EU-a trebalo bi iskoristiti informacije koje su mu na raspolaganju u pogledu izazova povezanih s carinskim zakonodavstvom i drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela kako bi periodično provodilo procjenu prijetnji. Na temelju takve procjene prijetnji Carinsko tijelo EU-a trebalo bi pripremiti preporuke i proslijediti ih Komisiji. Na temelju tih preporuka Komisija bi trebala utvrditi područja u kojima je potrebno prioritetno postupanje. Važno je da Vijeće održi političku i stratešku raspravu o onim područjima u kojima je potrebno prioritetno postupanje te da Carinsko tijelo EU-a osigura odgovarajuće daljnje postupanje, među ostalim pri pripremi svojeg godišnjeg i višegodišnjeg programa rada i godišnjeg izvješća o svojim aktivnostima.

(95)

Kako bi ispunili svoju misiju, Carinsko tijelo EU-a i carinska tijela trebala bi blisko i redovito surađivati s tijelima za nadzor tržišta, sanitarnim i fitosanitarnim tijelima, tijelima za izvršavanje zakonodavstva, tijelima za upravljanje granicama, tijelima za zaštitu okoliša, statističkim tijelima i poreznim tijelima, stručnjacima za kulturna dobra i mnogim drugim tijelima nadležnima za sektorske politike. S obzirom na razvoj jedinstvenog tržišta i ulogu carinskih tijela koja se mijenja, povećanje zabrana i ograničenja te povećanje e-trgovine, potrebno je strukturirati i ojačati tu suradnju na razini Unije, nacionalnoj razini i međunarodnoj razini. Umjesto suradnje usmjerene na pojedinačne pošiljke ili posebne događaje u lancu opskrbe, trebalo bi uspostaviti okvir za potporu suradnji između carinskih tijela i drugih tijela odgovornih za relevantna područja politike koji bi razvilo i redovito ažuriralo Carinsko tijelo EU-a. Takva suradnja trebala bi uključivati: izradu zakonodavstva i utvrđivanje potreba za politikama u određenom području; razmjenu i analizu informacija; izradu opće strategije suradnje u obliku zajedničkih strategija nadzora; suradnju u operativnoj provedbi, praćenju i provjerama; razmjenu relevantnih vještina i najboljih praksi i inovacijske i istraživačke aktivnosti u područjima relevantnima za carinu.

(96)

Komisija bi ujedno trebala olakšati primjenu dijela drugog zakonodavstva koje primjenjuju carinska tijela tako da sastavi i redovito ažurira popis zakonodavstva Unije kojim se uvode zahtjevi za robu koja podliježe carinskim provjerama radi zaštite javnih interesa kao što su zaštita zdravlja i života ljudi, životinja ili bilja, potrošača i okoliša.

(97)

Kako bi se ojačala suradnja među carinskim tijelima, trebalo bi pojačati zajedničke operativne napore za potporu djelotvornim carinskim provjerama na granicama Unije. Carinsko tijelo EU-a trebalo bi koordinirati i podupirati operativnu koordinaciju u carinskoj suradnji, među ostalim u području upravljanja rizicima. Carinsko tijelo EU-a u suradnji s državama članicama trebalo bi planirati, organizirati i koordinirati zajedničke provjere koje provode carinska tijela unutar Unije i s trećim zemljama. U kontekstu suradnje među carinskim tijelima unutar Unije ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje Konvencija sastavljena na temelju članka K.3 Ugovora o Europskoj uniji o uzajamnoj pomoći i suradnji među carinskim upravama (27) (Napulj II). Carinsko tijelo EU-a trebalo bi održavati potrebnu suradnju s relevantnim tijelima Unije i nacionalnim tijelima koja provode relevantne istrage i aktivnosti borbe protiv prijevara, među ostalim OLAF-om i EPPO-om. Važno je da Carinsko tijelo EU-a surađuje i s Inovacijskim centrom EU-a za unutarnju sigurnost ako je to relevantno za aktivnosti Carinskog tijela EU-a.

(98)

Nadalje, kako bi se razmijenile najbolje prakse i povećala operativna djelotvornost, države članice trebale bi moći, na zahtjev, privremeno staviti carinske službenike na raspolaganje za rad u carinskim tijelima druge države članice. Predmetne države članice trebale bi utvrditi uvjete takvih privremenih raspoređivanja službenika. Carinsko tijelo EU-a trebalo bi na zahtjev pružati potporu ili koordinaciju. Prema potrebi može razviti smjernice ili predloške aranžmana kako bi se olakšao taj oblik suradnje.

(99)

Carinsko tijelo EU-a i Europol trebali bi moći razmjenjivati strateške i druge neoperativne informacije kao što su pokazatelji rizika ako je to potrebno za sprečavanje i borbu protiv teških kaznenih djela koja utječu na dvije ili više država članica, terorizma i oblika kaznenih djela koja utječu na zajednički interes obuhvaćen politikom Unije. Carinsko tijelo EU-a moglo bi upotrebljavati takve informacije za potrebe analize rizika.

(100)

Kako bi se povećala jasnoća i poboljšala učinkovitost okvira za suradnju između carinskih tijela i drugih partnerskih tijela, popisom usluga koje nude carinska tijela trebala bi se jasno definirati moguća uloga carinskih tijela u primjeni drugih relevantnih politika na granicama Unije. Osim toga, primjenu tog okvira za suradnju trebalo bi pratiti Carinsko tijelo EU-a. Carinsko tijelo EU-a trebalo bi blisko surađivati s Komisijom, OLAF-om, drugim relevantnim tijelima, uredima i agencijama Unije, kao što su Europol, EPPO i Frontex, kao i sa specijaliziranim agencijama i mrežama u područjima politike relevantnima za aktivnosti Carinskog tijela EU-a, kao što je Mreža EU-a za sukladnost proizvoda.

(101)

U sve povezanijem svijetu carinska diplomacija i međunarodna suradnja važni su aspekti rada carinskih tijela u cijelom svijetu. Međunarodna suradnja trebala bi moći uključivati mogućnost razmjene carinskih podataka na temelju međunarodnih sporazuma ili samostalnog zakonodavstva Unije i putem odgovarajućih, sigurnih i strogo nadziranih sredstava komunikacije, kao što je Centar EU-a za carinske podatke, podložno poštovanju povjerljivih informacija i zaštiti osobnih podataka.

(102)

Djelotvorna suradnja među susjednim zemljama ključna je za osiguravanje neometanog funkcioniranja carinskih postupaka, olakšavanje zakonite trgovine i zaštitu financijskih interesa i politika Unije. Takva je suradnja posebno važna na zajedničkim carinskim graničnim prijelazima na kojima koordinirane carinske provjere povećavaju učinkovitost i pravnu sigurnost. Države članice stoga bi trebale zadržati sposobnost sklapanja ili održavanja bilateralnih sporazuma sa susjednim trećim zemljama o carinskoj suradnji na zajedničkim graničnim prijelazima ako su takvi sporazumi u skladu s pravom Unije. Ta sposobnost uključuje sporazume koji se odnose na zajedničke granične prijelaze, koji se nalaze ili na državnom području države članice ili na državnom području susjedne treće zemlje, na kojima carinska tijela te države članice i te susjedne treće zemlje primjenjuju svoje carinsko zakonodavstvo na temelju bilateralnog sporazuma.

(103)

U ovoj Uredbi trebalo bi utvrditi zajednički okvir kojim se utvrđuje minimalni popis povreda carinskog zakonodavstva koje podliježu sankcijama i određena pravila za sankcije za nekaznena djela, a koji trebaju provesti države članice. Na državama članicama je da odaberu odgovarajuću vrstu mjere za te povrede. Također je primjereno utvrditi minimalni popis okolnosti koje bi države članice trebale uzeti u obzir, u skladu s nacionalnim pravom, pri odlučivanju o tome hoće li se sankcija izreći i pri odlučivanju o njezinoj vrsti ili težini. Komisija bi prema potrebi trebala pratiti ispravnu provedbu tih odredaba. Sankcije za povrede carinskog zakonodavstva trebale bi biti djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće.

(104)

Ovom se Uredbom ne usklađuju nacionalna postupovna pravila o administrativnim sankcijama niti se uređuje koja tijela izriču sankcije, sve dok se primjenjuje načelo da su sankcije djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće. Na primjer, pravila o sankcijama mogu se primjenjivati tako da sankcije s istovrsnim učinkom izriču izravno nadležna tijela ili nadležni nacionalni sud na zahtjev nadležnog upravnog tijela ili nadležna carinska tijela u okviru postupka nagodbe.

(105)

S obzirom na središnju ulogu uvoznikâ za prodaju na daljinu u organizaciji velikog obujma uvoza male vrijednosti, među ostalim putem internetskih platformi i internetskih stranica, potrebno je uspostaviti dosljedan, proporcionalan i odvraćajući okvir sankcija koje će se primjenjivati ako uvoznici za prodaju na daljinu ne ispune svoje obveze. Sankcije bi trebale biti odvraćajuće i djelotvorne, posebno za kontinuiranu i sustavnu neusklađenost s carinskim zakonodavstvom u slučaju prodaje na daljinu. Razmjer, prekogranični doseg i široko rasprostranjen učinak sustavne neusklađenosti razlog su da se u ovoj Uredbi utvrde visoke minimalne i maksimalne razine novčanih kazni, na temelju ukupne vrijednosti robe koju gospodarski subjekt koji ne ispunjava zahtjeve uvozi u Uniju, uz istodobno zadržavanje mogućnosti da države članice u svojem nacionalnom zakonodavstvu predvide dodatne sankcije. Usklađivanjem sankcija za sustavnu neusklađenost u cijeloj Uniji nastoji se spriječiti „prekogranična kupnja iz poreznih razloga” od strane gospodarskih subjekata koji se bave prodajom na daljinu. Gospodarski subjekti koji sustavno ne ispunjavaju zahtjeve usklađenosti trebali bi se klasificirati kao visokorizični gospodarski subjekti i izgubiti svaku vrstu statusa pouzdanog trgovca i pravo na mjere pojednostavnjenja.

(106)

Ako se sustavna neusklađenost nastavi unatoč uvođenju progresivno visokih novčanih kazni, trebalo bi izreći dodatne sankcija. To je potrebno zbog kontinuiranog nepoštovanja obveza na temelju ove Uredbe, čime se narušava cjelovitost carinske unije i unutarnjeg tržišta, stvaraju nepoštene konkurentske prednosti za gospodarske subjekte koji ne ispunjavaju zahtjeve i može se nanijeti šteta potrošačima. U skladu s tim i kako bi se ispunila misija carinskih tijela, potrebno je uvesti dodatnu razinu strogih sankcija kako bi se odvratilo od svake takve neusklađenosti koja obuhvaća više sustava. Kao odgovor na takvo ponašanje carinska tijela trebala bi moći suspendirati puštanje u slobodni promet sve robe koju gospodarski subjekt uvozi u prodaji na daljinu. Osim toga, ako je to relevantno i opravdano prirodom takvih daljnjih sustavnih povreda, relevantna nadležna tijela trebala bi moći privremeno suspendirati pristup internetskom sučelju gospodarskog subjekta koji je počinitelj povreda. U tu svrhu pravovremeno prosljeđivanje informacija o povredi relevantnim tijelima trebalo bi im omogućiti da dobiju cjelovitu sliku situacije i osiguraju koordinirani odgovor.

(107)

Kako bi se omogućilo djelotvorno praćenje i odgovarajući stupanj transparentnosti, evidencija o svim sankcijama za nekaznena djela koje izriču carinska tijela država članica trebala bi biti dostupna u Centru EU-a za carinske podatke. U toj bi evidenciji trebalo navesti prirodu povrede i iznos izrečene novčane kazne ili navesti sve druge primijenjene sankcija za nekaznena djela. Takav centralizirani sustav trebao bi pružiti podatke potrebne za procjenu praksi provedbe i utvrđivanje mogućih poremećaja na tržištu ili praksi „prekogranična kupnja iz poreznih razloga” gospodarskih subjekata.

(108)

Komisija bi trebala preispitati odredbe ove Uredbe o povredama i sankcijama kako bi osigurala njihovo pravilno funkcioniranje i primjenu te spriječila moguću fragmentaciju unutarnjeg tržišta ili izbjegavanje pravne nadležnosti od strane gospodarskih subjekata. Takvo preispitivanje trebalo bi se provesti nakon procjene podataka o sankcijama zabilježenima u Centru EU-a za carinske podatke, posebno ako se utvrde rizici od razlika ili poremećaja na unutarnjem tržištu. Važno je osigurati jednake uvjete i ukloniti sve regulatorne nedostatke ili nedosljednosti u primjeni sankcija.

(109)

Ako je došlo do povrede carinskog zakonodavstva koja je u nadležnosti više od jedne države članice, potrebna je suradnja tih država članica. U takvim slučajevima nadležna tijela država članica na koje se odnosi ista povreda carinskog zakonodavstva trebala bi surađivati u skladu s primjenjivim pravom. Carinsko tijelo EU-a trebalo bi imati mogućnost poduprijeti i olakšati tu suradnju.

(110)

Uspješnost carinske unije trebala bi se evaluirati najmanje jednom godišnje kako bi se Komisiji omogućilo da uz pomoć država članica usmjeri odgovarajuće politike. Komisija može objaviti verziju izvješća o evaluaciji koja nije povjerljiva. Prikupljanje informacija od carinskih tijela trebalo bi formalizirati i produbiti jer bi se sveobuhvatnijim izvješćivanjem poboljšalo utvrđivanje referentnih vrijednosti i doprinijelo usklađivanju praksi i procjeni učinka odluka o carinskoj politici. Stoga je primjereno uvesti pravni okvir za evaluaciju uspješnosti carinske unije. Kako bi se omogućila dovoljno detaljna analiza, mjerenje uspješnosti carinskih aktivnosti trebalo bi se provoditi ne samo na nacionalnoj, već i na lokalnoj razini.

(111)

Carinsko tijelo EU-a trebalo bi podupirati Komisiju u postupku evaluacije prikupljanjem i analizom podataka u Centru EU-a za carinske podatke i utvrđivanjem načina na koji se carinskim aktivnostima i postupcima podupire postizanje strateških ciljeva i prioriteta carinske unije i doprinosi misiji carinskih tijela. Osobito, Carinsko tijelo EU-a trebalo bi utvrditi ključne trendove, prednosti, slabosti, nedostatke i potencijalne rizike te Komisiji dati preporuke za poboljšanje. Posebno u kontekstu suradnje s tijelima za izvršavanje zakonodavstva, Carinsko tijelo EU-a trebalo bi iz operativne perspektive sudjelovati i u strateškim analizama i procjenama prijetnji koje se provode na razini Unije, uključujući one koje provode Europol i Frontex.

(112)

Ovlaštene pouzdane trgovce trebala bi nadzirati država članica u kojoj imaju poslovni nastan. Iznimno i podložno preispitivanju, gospodarski subjekti koji nisu ovlašteni pouzdani trgovci trebali bi ostati pod nadzorom carinskog tijela države članice u kojoj se roba fizički nalazi. Do 31. prosinca 2031. Komisija bi trebala evaluirati ta dva modela nadzora, uključujući njihovu djelotvornost u otkrivanju i sprečavanju prijevara. U toj bi evaluaciji ujedno trebalo uzeti u obzir aspekte neizravnog oporezivanja. Na temelju te evaluacije, Komisija bi trebala imati pravo odlučiti delegiranim aktom treba li nastaviti primjenjivati ta dva modela nadzora ili bi, u svim slučajevima, carinsko tijelo nadležno za mjesto poslovnog nastana ovlaštenog pouzdanog trgovca trebalo pustiti robu. Mjesto nastanka carinskog duga također treba odrediti u skladu s odlukom nadležnog carinskog tijela.

(113)

Radi osiguranja da carinska pravila Unije ostanu prilagođena gospodarskom, društvenom, političkom i tehnološkom razvoju te potrebama gospodarskih subjekata i carinske uprave, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na sljedeće:

(114)

Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada za donošenje delegiranih akata provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, među ostalim u Kontaktnoj skupini za trgovinu, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (28).

(115)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji za:

Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (29).

(116)

Savjetodavni postupak trebao bi se upotrebljavati za donošenje:

(117)

U propisno opravdanim slučajevima, kad to zahtijevaju krajnje hitni razlozi, Komisija bi trebala donijeti provedbene akte koji se odmah primjenjuju, a odnose se na:

(118)

U skladu s načelom proporcionalnosti, radi ostvarenja temeljnih ciljeva omogućivanja djelotvornog funkcioniranja carinske unije i provođenja zajedničke trgovinske politike potrebno je i primjereno utvrditi pravila i postupke koji se primjenjuju na robu unesenu na carinsko područje Unije ili iznesenu iz njega. Ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva u skladu s člankom 5. stavkom 4. Ugovora o Europskoj uniji.

(119)

Gospodarski subjekti bi od 1. ožujka 2031. trebali moći početi koristiti, na dobrovoljnoj osnovi, mogućnosti Centra EU-a za carinske podatke. Do 1. ožujka 2034. Centar EU-a za carinske podatke trebao bi biti dovršen i svi bi ga gospodarski subjekti trebali koristiti.

(120)

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati u ambicioznom vremenskom okviru, ali postupno. U skladu s tim, odredbe ove Uredbe kojima se Komisiji dodjeljuju provedbene i delegirane ovlasti trebale bi se primjenjivati čim ova Uredba stupi na snagu kako bi se Komisiji omogućilo da revidira postojeće delegirane i provedbene akte i, prema potrebi, čim ova Uredba stupi na snagu, na temelju novih ovlasti i delegiranih ovlasti donese nove delegirane i provedbene akte. S druge strane, kako bi se državama članicama i gospodarskim subjektima omogućila prilagodba novim pravilima, velika većina odredaba ove Uredbe trebala bi se početi primjenjivati 12 mjeseci nakon njezina stupanja na snagu. To uključuje stavljanje izvan snage postojećeg Carinskog zakonika Unije, koje bi trebalo proizvoditi učinke tek nakon tog 12-mjesečnog razdoblja prilagodbe. Naposljetku, odredbe koje se odnose na prodaju na daljinu i Carinsko tijelo EU-a, osim onih kojima se uređuje pravni status Carinskog tijela EU-a i početak njegovih aktivnosti, trebale bi se primjenjivati od 1. srpnja 2028.

(121)

Komisija bi trebala poduzeti sve mjere da delegirani i provedbeni akti predviđeni u ovoj Uredbi stupe na snagu dovoljno rano prije dana početka primjene relevantnih odredaba ove Uredbe kako bi ih države članice mogle pravovremeno provesti.

(122)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 2018/1725 te je on dao mišljenje 11. srpnja 2023.,