Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32006R0952

Uredba Komisije (EZ) br. 952/2006 od 29. lipnja 2006. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 318/2006 u pogledu upravljanja tržištem šećera Zajednice i sustavom kvota

OJ L 178, 1.7.2006, p. 39–59 (ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, IT, LV, LT, HU, NL, PL, PT, SK, SL, FI, SV)
OJ L 330M , 9.12.2008, p. 328–348 (MT)
Special edition in Bulgarian: Chapter 03 Volume 073 P. 131 - 151
Special edition in Romanian: Chapter 03 Volume 073 P. 131 - 151
Special edition in Croatian: Chapter 03 Volume 025 P. 134 - 154

No longer in force, Date of end of validity: 30/09/2010: This act has been changed. Latest consolidated version: 25/12/2011

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2006/952/oj

03/Sv. 025

HR

Službeni list Europske unije

134


32006R0952


L 178/39

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.06.2006.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 952/2006

od 29. lipnja 2006.

o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 318/2006 u pogledu upravljanja tržištem šećera Zajednice i sustavom kvota

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 318/2006 od 20. veljače 2006. o zajedničkoj organizaciji tržišta u sektoru šećera (1), a posebno njezin članak 40.,

budući da:

(1)

Primjena sustava kvota u sektoru šećera zahtijeva preciznu definiciju proizvodnje šećera, izoglukoze ili inulin sirupa nekog poduzeća. Mogućnost prenošenja dijela proizvodnje jednog poduzeća na drugo poduzeće koje je dalo proizvoditi šećer na osnovi ugovora treba biti ograničeno na određene posebne slučajeve.

(2)

U skladu s člankom 17. Uredbe (EZ) br. 318/2006 države članice, na zahtjev, daju odobrenje poduzećima koja proizvode šećer, izoglukozu ili inulin sirup ili poduzećima koja prerađuju te proizvode u proizvod uvršten na popis iz članka 13. stavka 2. te Uredbe. Treba utvrditi sadržaj zahtjeva za odobrenje koji proizvođači šećera, izoglukoze i inulin sirupa te rafinerije moraju podnijeti nadležnim tijelima država članica. Treba utvrditi obveze koje poduzeća moraju ispuniti u zamjenu za odobrenje, a posebno obvezu vođenja ažurne evidencije o količinama sirovina koje ulaze u poduzeće, koje su u njemu prerađuju i koje ga napuštaju u obliku krajnjeg proizvoda.

(3)

Potrebno je utvrditi obveze država članica u pogledu provjera odobrenih poduzeća, te utvrditi dovoljno odvraćajući sustav kazni.

(4)

Člankom 4. Uredbe (EZ) br. 318/2006 predviđa se informacijski sustav za cijene šećera. U skladu s člankom 17. te Uredbe odobrena poduzeća trebaju davati informacije o količinama prodanog bijelog šećera i odgovarajućim cijenama i uvjetima. Treba utvrditi učestalost i sadržaj informacija o cijenama, koje proizvođači i rafinerije šećera moraju sastavljati i dostavljati Komisiji. Kako bi se dobila predodžba o kratkoročnim izgledima, bilo bi također korisno da poduzeća sastave i dostave predviđanje prosječnih prodajnih cijena za sljedeća tri mjeseca. Odobrena poduzeća koja koriste šećer za preradu u jedan od proizvoda navedenih u članku 13. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 318/2006 moraju također utvrditi i dostaviti Komisiji cijenu kupljenog šećera, u istim vremenskim razdobljima i u istom obliku kako je utvrđeno za proizvođače šećera.

(5)

Kako bi se osigurala objava razina cijena u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 318/2006 uz istodobno jamčenje povjerljivosti podataka, treba utvrditi da Komisija mora dvaput godišnje obavješćivati Upravljački odbor za šećer o prosječnim cijenama bijelog šećera prodanog na tržištu Zajednice u prethodnom polugodištu, zasebno za šećer unutar kvote i za šećer izvan kvote.

(6)

Treba sastaviti izvješće o funkcioniranju sustava za evidenciju i priopćavanje tržišnih cijena predviđenih u ovoj Uredbi u svrhu predlaganja poboljšanja koja se smatraju relevantnima i kompjutoriziranog sustava za prijenos podataka o cijenama. U očekivanju tih poboljšanja, na prijelaznoj osnovi za 2006. i 2007. godinu, cijene koje su utvrdila poduzeća moraju se dostavljati izravno Komisiji u svrhe obavješćivanja Upravljačkog odbora za šećer.

(7)

Ako se primjenjuje članak 14. ili 19. Uredbe (EZ) br. 318/2006 proizvođači trebaju prenijeti dio svoje proizvodnje u sljedeću tržišnu godinu, kako bi se uračunao u proizvodnju u toj godini. Stoga, za tu tržišnu godinu, proizvođači šećera trebaju zaključiti ugovore o isporuci šećerne repe po najnižoj cijeni samo za količinu šećera u okviru njihove osnovne kvote koju još nisu proizveli.

(8)

Kako bi se osiguralo ispravno funkcioniranje sustava kvota moraju se definirati izrazi „prije sjetve” i „najniža cijena” kako se koriste u članku 6. stavku 5. Uredbe (EZ) br. 318/2006. Treba uzeti u obzir specifične poljoprivredne i klimatske uvjete za uzgoj šećerne repe u određenim regijama Italije utvrđivanjem različitog konačnog datuma za sjetvu.

(9)

U skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 318/2006, najniža cijena se prilagođava povećanjima ili smanjenjima cijene kako bi se uzela u obzir odstupanja u kvaliteti šećerne repe od standardne kvalitete. Kvaliteta, a time i vrijednost šećerne repe, uvelike ovisi o sadržaju šećera. Najprikladnija metoda za utvrđivanje vrijednosti šećerne repe, kvalitete koja se razlikuje od standardne kvalitete, je utvrđivanje ljestvice povećanja i smanjenja cijene, izraženih kao postotak najniže cijene.

(10)

Člankom 8. Uredbe (EZ) br. 318/2006 predviđa se dodjela dodatnih kvota za šećer. Ova dodjela, čiji je cilj olakšati prijelaz iz prethodnog sustava kvota u sadašnji sustav, mora biti ograničena na poduzeća kojima je bila dodijeljena kvota 2005./2006. godine. Nadalje, treba utvrditi uvjete pod kojima je dodjela moguća od tržišne godine 2006./2007. nadalje.

(11)

Člankom 9. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 318/2006 predviđa se dodjela dodatnih kvota za izoglukozu. Navedene države članice dodjeljuju te kvote poduzećima, razmjerno kvotama za izoglukozu koje su im dodijeljene, i to tako da se izbjegne bilo koji oblik diskriminacije. Treba utvrditi rok za plaćanje jednokratnog iznosa predviđenog u članku 9. stavku 3. Uredbe.

(12)

Točkom 5. članka 2. Uredbe (EZ) br. 318/2006 definira se proizvodnja šećera unutar kvote kao količina proizvodnje šećera pripisana određenoj tržišnoj godini u okviru kvote navedenog poduzeća, a njezinom točkom 9. članka 2. se definira šećerna repa unutar kvote kao šećerna repa koja se prerađuje u šećer unutar kvote. Stoga je potrebno utvrditi pravilo o dodjeli proizvodnje šećera u određenoj tržišnoj godini, ostavljajući pritom državama članicama mogućnost fleksibilnog postupanja u posebnim slučajevima proizvodnje šećera iz jesenske šećerne repe i proizvodnje šećera iz šećerne trske.

(13)

Kako bi se osiguralo ispravno upravljanje sustavom kvota, odredila mjesečna potrošnja šećera i sastavile opskrbne bilance, potrebno je osigurati priopćavanje između odobrenih poduzeća i država članica, s jedne strane, te država članica i Komisije s druge strane, koje pokriva zalihe, razinu proizvodnje i zasijane površine.

(14)

Člankom 18. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 318/2006 predviđaju se interventne mjere otkupa šećera. Provedba interventnih mjera Zajednice zahtijeva da interventne agencije preuzimaju šećer na određenom mjestu. U skladu s tim, treba utvrditi da se može preuzeti samo šećer koji se u trenutku davanja ponude čuva na odobrenom mjestu skladištenja.

(15)

Kako bi se omogućio pristup intervencijama u područjima u kojima je to posebno potrebno zbog opsega proizvodnje, najveća količina utvrđena u članku 18. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 318/2006 mora početno biti raspoređena između država članica proizvođača na temelju njihovih proizvodnih kvota za šećer. Treba biti moguće prilagoditi ovu dodjelu prije svake nove tržišne godine, kako bi se uzele u obzir promjene izvršene kod dodjele kvota od strane država članica i kako bi se, tijekom svake tržišne godine, prerasporedile eventualne neiskorištene količine.

(16)

U pogledu uvjeta za dodjelu ili povlačenje odobrenja za mjesta skladištenja treba uzeti u obzir zahtjeve za održavanje šećera u dobrom stanju i lako dostupnom za otpremu, kao i kapacitet otpreme iz skladišta.

(17)

Ne treba prihvaćati za intervenciju šećer s karakteristikama zbog kojih će naknadno raspolaganje s njim biti otežano i za koji je vjerojatno da bi mogao izgubiti na kvaliteti tijekom skladištenja. Treba utvrditi najmanju potrebnu kvalitetu. Treba također utvrditi da ugovor o skladištenju, koji je uvjet za otkup šećera za intervenciju, mora biti sklopljen između interventne agencije i prodavatelja.

(18)

Kako bi se olakšalo upravljanje interventnim aranžmanima, šećer treba biti nuđen u serijama. Stoga treba definirati seriju, a posebno njezinu količinu.

(19)

Interventna agencija mora imati na raspolaganju sve činjenice koje su joj potrebne kako bi mogla odrediti udovoljava li ponuda svim zahtjevima. U tu svrhu, stranka koja daje ponudu mora joj dostaviti sve potrebne informacije.

(20)

U skladu s člankom 18. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 318/2006 otkupna cijena se prilagođava ako se kvaliteta šećera razlikuje od standardne kvalitete. Stoga treba utvrditi ljestvice povećanja i smanjenja cijena, primjenjive na otkupnu cijenu, uzimajući u obzir kvalitetu ponuđenog šećera. Te ljestvice i povećanja i smanjenja cijene koja iz nje proizlaze, mogu se odrediti na temelju objektivnih podataka koji se općenito koriste u trgovačkim transakcijama.

(21)

Šećer koji drže interventne agencije mora se prodavati bez diskriminacije između kupaca u Zajednici te pod što je moguće više ekonomskim uvjetima. Općenito, ti ciljevi se mogu postići korištenjem sustava javnih natječaja. Kako bi se izbjeglo raspolaganje šećerom kad su tržišni uvjeti nepovoljni, pozivi za podnošenje ponuda trebaju biti podložni prethodnom odobrenju. U određenim okolnostima može biti primjerenije koristiti druge postupke, a ne javni natječaj.

(22)

Kako bi se osiguralo jednako postupanje prema svim zainteresiranim strankama u Zajednici, pozivi za podnošenje ponuda koje raspisuju interventne agencije moraju udovoljavati jedinstvenim pravilima. U tom je smislu potrebno osigurati da se šećer stvarno koristi za namijenjenu upotrebu.

(23)

Kriteriji koji se koriste za određivanje klase bijelog šećera i prinosa prodanog sirovog šećera trebaju biti isti kao i oni koji se primjenjuju kod otkupa šećera od strane interventnih agencija. Jednako postupanje prema svim zainteresiranim strankama može se osigurati samo uvođenjem jedinstvenih i precizno definiranih odredaba za prilagodbu prodajne cijene ili izvozne subvencije, ovisno o slučaju, i ispravljanjem izvoznih dozvola ako se utvrdi da je šećer drukčije kvalitete od navedene u pozivu za podnošenje ponuda.

(24)

Zbog jasnoće, Uredbe Komisije (EZ) br. 1261/2001 od 27. lipnja 2001. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1260/2001 u pogledu ugovora o isporuci šećerne repe te povećanja i smanjenja cijena primjenjivih za cijenu šećerne repe (2), (EZ) br. 1262/2001 od 27. lipnja 2001. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1260/2001 u pogledu otkupa i prodaje šećera od strane interventnih agencija (3) i (EZ) br. 314/2002 od 20. veljače 2002. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu sustava kvota u sektoru šećera (4) treba staviti izvan snage i zamijeniti novom Uredbom.

(25)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Upravljačkog odbora za šećer,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Područje primjene

Ovom Uredbom se utvrđuju detaljna pravila za primjenu Uredbe (EZ) br. 318/2006 posebno u pogledu određivanja proizvodnje, odobravanja proizvođača i rafinerija, sustava cijena i kvota, te uvjeta za interventni otkup šećera i interventnu prodaju šećera.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

(a)

„sirovina” znači šećerna repa, šećerna trska, cikorija, žitarice, šećer za rafiniranje ili svi drugi prijelazni oblici ovih proizvoda namijenjenih za preradu u krajnji proizvod;

(b)

„krajnji proizvod” znači šećer, inulin sirup ili izoglukoza;

(c)

„proizvođač” znači poduzeće koje proizvodi krajnje proizvode, uz izuzetak rafinerija kako su definirane u točki 13. članka 2. Uredbe (EZ) br. 318/2006;

(d)

„mjesto skladištenja” znači silos ili skladište.

POGLAVLJE II.

UTVRĐIVANJE PROIZVODNJE

Članak 3.

Proizvodnja šećera

1.   Za potrebe glave II. Uredbe (EZ) br. 318/2006, „proizvodnja šećera” znači ukupna količina, izražena kao bijeli šećer:

(a)

bijelog šećera;

(b)

sirovog šećera;

(c)

invertnog šećera;

(d)

sirupa obuhvaćenih jednom od sljedećih kategorija, dalje u tekstu: „sirupi”:

i.

sirupi od saharoze ili invertnog šećera čistoće od najmanje 70 % i proizvedeni iz šećerne repe;

ii.

sirupi od saharoze ili invertnog šećera čistoće od najmanje 75 % i proizvedeni iz šećerne trske.

2.   Proizvodnja šećera ne obuhvaća:

(a)

količine bijelog šećera proizvedene iz sirovog šećera ili sirupa koji nisu proizvedeni u poduzeću koje je proizvelo bijeli šećer;

(b)

količine bijelog šećera proizvedene iz sirovog šećera, sirupa ili šećerne prašine koji nisu proizvedeni tijekom tržišne godine u kojoj je proizveden bijeli šećer;

(c)

količine sirovog šećera proizvedene iz sirupa koji nisu proizvedeni u poduzeću koje je proizvelo sirovi šećer;

(d)

količine sirovog šećera proizvedene iz sirupa koji nisu proizvedeni tijekom tržišne godine u kojoj je proizveden sirovi šećer;

(e)

količine sirovog šećera koje je tijekom navedene tržišne godine preradilo u bijeli šećer poduzeće koje ih je proizvelo;

(f)

količine sirupa koje je tijekom navedene tržišne godine preradilo u šećer ili u invertni šećer poduzeće koje ih je proizvelo;

(g)

količine šećera, invertnog šećera i sirupa proizvedene u okviru postupaka unutarnje proizvodnje;

(h)

količine invertnog šećera proizvedene iz sirupa koje nije proizvelo poduzeće koje je proizvelo invertni šećer;

(i)

količine invertnog šećera proizvedene iz sirupa koji nisu proizvedeni tijekom tržišne godine u kojoj je proizveden invertni šećer.

3.   Proizvodnja šećera se izražava kao bijeli šećer na sljedeći način:

(a)

ako se radi o bijelom šećeru, ne uzimajući u obzir razlike u kvaliteti;

(b)

ako se radi o sirovom šećeru, na temelju prinosa određenog u skladu s točkom III. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 318/2006;

(c)

ako se radi o invertnom šećeru, množenjem proizvodnje invertnog šećera s koeficijentom 1;

(d)

ako se radi o sirupima koji se smatraju međuproizvodima, na temelju sadržaja šećera koji se može ekstrahirati i koji se određuje u skladu sa stavkom 5. ovog članka;

(e)

ako se radi o sirupima koji se ne smatraju međuproizvodima, na temelju sadržaja šećera, izraženog kao saharoza u skladu s člankom 3. stavkom 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 2135/95 (5).

4.   Šećerna prašina iz prethodne tržišne godine izražava se kao bijeli šećer razmjerno sadržaju saharoze.

5.   Čistoća sirupa se izračunava tako da se ukupni sadržaj šećera podijeli sa sadržajem suhe tvari.

Sadržaj šećera koji se može ekstrahirati se izračunava tako da se razlika između sadržaja suhe tvari i stupnja polarizacije tog sirupa, pomnoženog s 1,70 oduzme od stupnja polarizacije navedenog sirupa. Sadržaj suhe tvari određuje se areometrijom ili refraktometrijom.

Međutim, sadržaj šećera koji se može ekstrahirati može se utvrditi, za cijelu tržišnu godinu, na temelju stvarnog prinosa sirupa.

Članak 4.

Proizvodnja izoglukoze

1.   Za potrebe glave II. Uredbe (EZ) br. 318/2006 „proizvodnja izoglukoze” znači ukupna količina proizvoda dobivenog iz glukoze ili njezinih polimera s težinskim sadržajem fruktoze u suhom stanju od najmanje 10 %, bez obzira na njezin sadržaj fruktoze koji premašuje tu granicu. Proizvodnja izoglukoze se izražava kao suha tvar i evidentira u skladu sa stavkom 2.

2.   Proizvodnja izoglukoze se evidentira odmah po završetku postupka izomerizacije, a prije bilo kojeg postupka za separaciju sastojaka glukoze i fruktoze ili za proizvodnju mješavina, fizičkim mjerenjem obujma proizvoda kao takvog i određivanjem sadržaja suhe tvari refraktometrijom.

3.   Sva poduzeća su obvezna bez odlaganja prijaviti sve svoje objekte koji se mogu koristiti za izomerizaciju glukoze ili njezinih polimera.

Prijave se dostavljaju državi članici na čijem se državnom području nalazi objekt. Država članica može zatražiti od poduzeća da u pogledu toga dostavi dodatne informacije.

Članak 5.

Proizvodnja inulin sirupa

1.   Za potrebe glave II. Uredbe (EZ) br. 318/2006 „proizvodnja inulin sirupa” znači količina proizvoda dobivenog nakon hidrolize inulina ili oligofruktoza s težinskim sadržajem fruktoze u suhom stanju od najmanje 10 % u slobodnom obliku ili kao saharoza, bez obzira na njezin sadržaj fruktoze koji premašuje tu granicu, čistoće od najmanje 70 %. Proizvodnja inulin sirupa izražava se kao suha tvar ekvivalenta šećer/izoglukoza.

„Čistoća” znači postotak monosaharida i disaharida u suhoj tvari, određen metodom Međunarodne komisije za jedinstvene metode analize šećera, dalje u tekstu: „metoda ICUMSA” (metoda ICUMSA GS7/8/4-24).

2.   Proizvodnja inulin sirupa evidentira se kombinacijom sljedećih postupaka:

(a)

fizičkim mjerenjem obujma proizvoda kao takvog odmah nakon što napusti prvi evaporator nakon svake hidrolize, a prije bilo kojeg postupka za separaciju sastojaka glukoze i fruktoze ili za proizvodnju mješavina;

(b)

određivanjem sadržaja suhe tvari refraktometrijom i mjerenjem težinskog sadržaja fruktoze u suhom stanju, na temelju svakodnevno uzimanih reprezentativnih uzoraka;

(c)

konverzijom sadržaja fruktoze u 80 % težinski u suhom stanju tako da se količina određena u suhoj tvari pomnoži koeficijentom koji predstavlja omjer između izmjerenog sadržaja fruktoze u toj količini sirupa i 80 %;

(d)

izražavanjem kao ekvivalent šećer/izoglukoza primjenom koeficijenta 1,9.

3.   Sva poduzeća obvezna su bez odlaganja prijaviti sve svoje objekte koji se mogu koristiti za hidrolizu inulina, kao i godišnje količine i upotrebu proizvoda iz stavka 1., ali samo čistoće manje od 70 %.

Ovi se podaci dostavljaju državi članici na čijem se državnom području objekt nalazi. Ta država članica može zatražiti od poduzeća da dostave dodatne informacije, posebno kako bi se osiguralo da se nusproizvodi iz prvog podstavka ne koriste kao sladilo za prehranu ljudi na tržištu Zajednice.

Navedena država članica dostavlja Komisiji najkasnije do 31. siječnja svake godine detaljno izvješće koje sadržava podatke za prethodnu godinu. Prvo izvješće se dostavlja najkasnije do 31. siječnja 2007.

Članak 6.

Proizvodnja određenog poduzeća

1.   Za potrebe glave II. Uredbe (EZ) br. 318/2006 „proizvodnja šećera, izoglukoze ili inulin sirupa određenog poduzeća” znači šećer, izoglukoza ili inulin sirup, kako je definirano u člancima 3., 4. i 5. ove Uredbe, koje je to poduzeće stvarno proizvelo.

2.   U određenoj tržišnoj godini ukupna proizvodnja šećera, izoglukoze ili inulin sirupa određenog poduzeća je proizvodnja iz stavka 1.:

uvećana za količinu šećera, izoglukoze ili inulin sirupa prenesenu u tu tržišnu godinu i umanjena za količinu šećera, izoglukoze ili inulin sirupa prenesenu u sljedeću tržišnu godinu u skladu s člancima 14. i 19. Uredbe (EZ) br. 318/2006,

uvećana za količinu koju su proizveli prerađivači na temelju ugovora u skladu sa stavkom 3. i umanjena za količinu koju je proizvelo poduzeće za naručitelje na temelju ugovora u skladu sa stavkom 3.

3.   Ako dva poduzeća podnesu potpisan zahtjev u pisanom obliku navedenoj državi članici, količina šećera koju proizvede jedno poduzeće, (dalje u tekstu: „prerađivač”), u skladu s ugovorom od isporučenog materijala, smatra se dijelom proizvodnje poduzeća, (dalje u tekstu „naručitelj”), koje je naručilo proizvodnju šećera na temelju tog ugovora, pod uvjetom da je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)

ukupna proizvodnja šećera prerađivača je manja od njegove kvote;

(b)

ukupna proizvodnja šećera prerađivača i naručitelja je veća od zbroja njihovih kvota.

Ukupna proizvodnja šećera iz točke (b) prvog podstavka određenog poduzeća je proizvodnja iz stavka 1., uvećana za količinu prenesenu iz prethodne tržišne godine i količinu koju su za to poduzeće proizveli prerađivači u skladu s ugovorom, umanjena za količinu koju je proizvelo poduzeće u skladu s ugovorom u ime naručitelja.

Umjesto stvarno proizvedenih količina iz podstavka 2., nadležna tijela država članica mogu, ako je ta ukupna količina veća, koristiti procijenjenu proizvodnju izračunanu na temelju ugovora o isporuci koje su poduzeća potpisala.

4.   Ako se tvornice naručitelja i prerađivača nalaze u različitim državama članicama, zahtjev iz stavka 3. podnosi se navedenim dvjema državama članicama. U tom slučaju, navedene države članice se dogovaraju o odgovoru koji trebaju dati, te poduzimaju potrebne korake kako bi provjerile da se poštuju uvjeti iz tog stavka.

5.   Može se smatrati da je količina šećera koju je proizveo prerađivač proizvedena od strane naručitelja ako, zbog više sile koju država članica priznaje, šećerna repa, šećerna trska ili melasa mora biti prerađena u šećer u drugom poduzeću, a ne u poduzeću naručitelja.

POGLAVLJE III.

ODOBRAVANJE PROIZVOĐAČA I RAFINERIJA

Članak 7.

Zahtjev za odobrenje

1.   Odobrenje mogu dobiti poduzeća koja ga zatraže i koja posluju kao:

(a)

proizvođač šećera;

(b)

proizvođač izoglukoze;

(c)

proizvođač inulin sirupa;

(d)

stalna rafinerija u smislu točke 13. članka 2. Uredbe (EZ) br. 318/2006.

Zahtjev iz prvog podstavka se podnosi nadležnim tijelima države članice ili država članica u kojoj ili u kojima navedeno poduzeće posluje.

Poduzeće može predati zahtjev za odobrenje za jednu ili više djelatnosti iz prvog podstavka.

2.   U svom zahtjevu za odobrenje poduzeće navodi svoj naziv i adresu, svoje proizvodne kapacitete za šećer, izoglukozu ili inulin sirup i, prema potrebi, broj proizvodnih lokacija u državi članici s adresom i proizvodnim kapacitetom svake lokacije.

3.   Poduzeće koje podnese zahtjev za odobrenje u skladu s točkom (d) prvog podstavka stavka 1., mora dostaviti dokaz da udovoljava definiciji iz točke 13. članka 2. Uredbe (EZ) br. 318/2006.

Članak 8.

Obveze

1.   U svrhe odobrenja, poduzeće se pismeno obvezuje da će:

(a)

priopćiti bez odlaganja nadležnom tijelu države članice sve izmjene podataka predviđenih u članku 7. stavku 2.;

(b)

staviti na raspolaganje evidenciju u skladu s člankom 9. i prodajne cijene utvrđene u skladu s člankom 13 nadležnim tijelima države članice;

(c)

priopćavati podatke državi članici u skladu s člankom 21.;

(d)

dostaviti na zahtjev nadležnog tijela države članice sve podatke ili prateći dokument potreban za upravljanje i provjeru.

2.   Odobrenje je u obliku akta nadležnog tijela i popraćeno je dokumentom potpisanim od strane poduzeća, u kojemu se navode obveze iz stavka 1.

3.   Odobrenje se povlači ako se utvrdi da neki od uvjeta navedenih u stavku 1. nije više ispunjen. Odobrenje može biti povučeno tijekom tržišne godine. Povlačenje nema retroaktivan učinak.

Članak 9.

Evidencija

Nadležno tijelo države članice određuje evidenciju koju trebaju voditi sva poduzeća odobrena u skladu s člancima 7. i 8., za svaku od svojih proizvodnih lokacija, te učestalost vođenja takve evidencije, koja mora biti najmanje jednom mjesečno.

Poduzeće vodi tu evidenciju najmanje tri godine nakon tekuće godine, a ona obuhvaća najmanje sljedeće podatke:

1.

količine primljenih sirovina i, ako se radi o šećernoj repi i šećernoj trsci, sadržaj šećera kako je određen prilikom isporuke poduzeću;

2.

prema potrebi, primljene krajnje proizvode ili poluproizvode;

3.

količine dobivenih krajnjih proizvoda i količine nusproizvoda;

4.

gubitke nastale pri preradi;

5.

uništene količine i razloge uništenja;

6.

otpremljene količine krajnjih proizvoda.

Članak 10.

Provjere

1.   Svake tržišne godine nadležno tijelo države članice provodi provjere svih odobrenih proizvođača i rafinerija.

2.   Cilj provjera je osigurati točnost i potpunost podataka u evidenciji iz članka 9. i u priopćenjima iz članka 21., posebno analizom usklađenosti između količina isporučenih sirovina i količina dobivenih krajnjih proizvoda, te analizom usuglašenosti evidencije s komercijalnim ispravama ili drugim relevantnim dokumentima.

Provjerama se provjerava točnost mjernih instrumenata i laboratorijskih analiza korištenih za određivanje isporuka sirovina i njihovog ulaza u proizvodnju, dobivenih proizvoda i kretanja zaliha.

Provjere uključuju provjeru točnosti i potpunosti podataka koji se koriste za utvrđivanje prosječnih mjesečnih prodajnih cijena poduzeća iz članka 13. stavka 2.

Provjere proizvođača šećera uključuju i provjeru ispunjavanja obveze plaćanja najniže cijene uzgajivačima šećerne repe.

Najmanje jedanput svake dvije godine, provjere uključuju fizički pregled zaliha.

3.   Ako nadležna tijela države članice utvrde da se određeni elementi provjere mogu provesti i na temelju uzorka, taj uzorak mora jamčiti pouzdanu i reprezentativnu razinu kontrole.

4.   Države članice mogu zatražiti od odobrenih poduzeća da za vođenje računa koriste usluge ovlaštenog tijela, priznatog u državi članici, za potvrđivanje podataka o cijenama iz članka 13.

5.   Za svaku se provjeru na licu mjesta sastavlja izvješće o inspekciji, koje potpisuje inspektor i u kojem se navode pojedinosti o izvršenim provjerama. U izvješćima se posebno navodi:

(a)

datum provjere i prisutne osobe;

(b)

provjereno razdoblje i uključene količine;

(c)

tehnike korištene pri provjeri uključujući, prema potrebi, upućivanje na metode uzimanja uzoraka;

(d)

rezultati provjere i eventualne potrebne korektivne mjere;

(e)

procjena ozbiljnosti, opsega, postojanosti i trajanja svih utvrđenih nedostataka i nepodudarnosti te svih drugih elemenata koje treba uzeti u obzir u svrhe primjene kazni.

Sva izvješća o inspekcijama se arhiviraju i čuvaju najmanje tri godine nakon godine u kojoj je izvršena provjera, i to tako da se osigura da ih odjeli Komisije odgovorni za provjere i inspekciju mogu ponovno lako koristiti.

Članak 11.

Kazne

1.   Ako nadležno tijelo države članice otkrije nepodudaranje između fizičkih zaliha i zaliha zabilježenih u evidenciji iz članka 9., ili neusklađenosti između količina sirovina i dobivenih krajnjih proizvoda ili između relevantnih dokumenata i prijavljenih ili evidentiranih podataka ili količina, utvrđuje ili, prema potrebi, procjenjuje stvarne proizvedene količine i zalihe za tekuću tržišnu godinu i, prema potrebi, za prethodne tržišne godine.

Sve količine koje su netočno prijavljene i zbog kojih je ostvarena nepoštena financijska korist, podložne su plaćanju iznosa od 500 EUR po toni navedene količine.

2.   Ako nadležno tijelo države članice utvrdi da poduzeće nije ispunilo svoje obveze u skladu s člankom 8., te ako nema pratećih dokumenata za postizanje ciljeva kontrole iz članka 10. stavka 2., nadležno tijelo izriče kaznu od 500 EUR po toni, koja se primjenjuje paušalno na količinu krajnjeg proizvoda, koju utvrđuje država članica ovisno o ozbiljnosti prijestupa.

3.   Stavci 1. i 2. se ne primjenjuju ako su otkrivene nepodudarnosti i neusklađenosti manje od 5 % težinski od prijavljene ili evidentirane i provjerene količine krajnjih proizvoda, ili ako su posljedica propusta ili jednostavnih administrativnih pogrešaka, uz uvjet da se poduzmu korektivne mjere kako bi se spriječila ponovna pojava takvih propusta.

4.   Kazne predviđene u stavcima 1. i 2. se ne primjenjuju u slučajevima više sile.

Članak 12.

Priopćenja Komisiji

1.   Države članice priopćavaju Komisiji sljedeće podatke:

(a)

popis odobrenih poduzeća;

(b)

kvotu dodijeljenu svakom odobrenom proizvođaču.

Popis se šalje najkasnije do 31. siječnja svake tržišne godine. Za tržišnu godinu 2006./2007. ovaj popis se po prvi put šalje najkasnije do 31. srpnja 2006.

U slučaju povlačenja odobrenja, države članice odmah o tome obavješćuju Komisiju.

2.   Države članice šalju Komisiji najkasnije do 31. ožujka nakon navedene tržišne godine godišnje izvješće koje uključuje broj provjera izvršenih u skladu s člankom 10. i, za svaku izvršenu provjeru, utvrđene nedostatke, poduzete mjere i primijenjene kazne.

POGLAVLJE IV.

CIJENE

Članak 13.

Utvrđivanje prosječnih cijena

1.   Svaki mjesec, poduzeća odobrena u skladu s člancima 7. i 8. ove Uredbe i prerađivači odobreni u skladu s člankom 17. Uredbe. (EZ) br. 318/2006 utvrđuju za bijeli šećer unutar kvote, odnosno, za bijeli šećer izvan kvote:

(a)

za prethodni mjesec, prosječnu prodajnu cijenu, ili kupovnu cijenu, i odgovarajuću prodanu ili kupljenu količinu;

(b)

za tekući mjesec i za svaki od sljedeća dva mjeseca, predviđenu prosječnu prodajnu, odnosno, kupovnu cijenu i odgovarajuću predviđenu količinu utvrđenu u okviru ugovora ili drugih transakcija.

Cijena se odnosi na bijeli šećer u rasutom stanju ex tvornica i standardne kvalitete, kako je utvrđeno u točki II. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 318/2006.

2.   Kako bi se omogućilo vršenje provjera predviđenih u članku 10., odobrena poduzeća čuvaju podatke koji se koriste za utvrđivanje cijena i količina iz stavka 1. ovog članka najmanje tri godine nakon godine u kojoj su proizvedene.

Članak 14.

Podaci o cijenama

U lipnju i prosincu svake godine Komisija obavješćuje Upravljački odbor za šećer o prosječnoj cijeni za bijeli šećer tijekom prvog polugodišta tekuće tržišne godine odnosno drugog polugodišta prethodne tržišne godine. Međutim, prvi podaci se dostavljaju u lipnju 2007. godine za razdoblje od 1. srpnja 2006. do 31. ožujka 2007.

Cijena se raščlanjuje na bijeli šećer unutar kvote i bijeli šećer izvan kvote.

Podaci se temelje na ponderiranom prosjeku cijena, koje su poduzeća utvrdila i dostavila u skladu s člankom 13. stavkom 1. točkom (a) te priopćila u skladu s člankom 15.

Članak 15.

Prijelazne odredbe za priopćavanje podataka o cijenama

Najkasnije do 20. listopada 2006., 20. siječnja 2007., 20. travnja 2007. i 20. srpnja 2007. poduzeća odobrena u skladu s člancima 7. i 8. ove Uredbe i prerađivači odobreni u skladu s člankom 17. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 318/2006 priopćavaju Komisiji cijene utvrđene u skladu s člankom 13. stavkom 1. ove Uredbe tijekom prethodna tri mjeseca.

Komisija provodi primitak, obradu i pohranu podataka tako da bude zajamčena povjerljivost podataka.

Ostali subjekti u sektoru šećera, a posebno kupci, mogu priopćiti Komisiji prosječnu cijenu za šećer utvrđenu u skladu s aranžmanima utvrđenim u članku 13. Gospodarski subjekti daju svoje ime, adresu i naziv poduzeća.

Članak 16.

Ugovori o isporuci

1.   Za potrebe članka 6. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 318/2006 ugovor zaključen između proizvođača šećera i prodavatelja šećerne repe koji sam uzgaja šećernu repu smatra se ugovorom o isporuci.

2.   Ako, u skladu s člancima 14. ili 19. Uredbe (EZ) br. 318/2006, proizvođač prenese dio svoje proizvodnje u sljedeću tržišnu godinu, smatra se da je kvota tog proizvođača umanjena za tu godinu za količinu prenesenu u svrhe članka 6. stavka 5. te Uredbe.

3.   Samo ugovori zaključeni prije kraja sjetve i u svakom slučaju:

(a)

prije 1. travnja u Italiji; ili

(b)

prije 1. svibnja u drugim državama članicama

smatraju se ugovorima zaključenim prije sjetve.

Članak 17.

Povećanja i smanjenja cijene

1.   Za potrebe primjene povećanja i smanjenja cijene predviđenih u članku 5. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 318/2006, najniža cijena za šećernu repu unutar kvote iz članka 5. stavka 1. te Uredbe za svakih 0,1 % sadržaja saharoze se:

(a)

povećava za najmanje:

i.

0,9 % za sadržaj koji premašuje 16 %, ali ne premašuje 18 %;

ii.

0,7 % za sadržaj koji premašuje 18 %, ali ne premašuje 19 %;

iii.

0,5 % za sadržaj koji premašuje 19 %, ali ne premašuje 20 %;

(b)

smanjuje za najviše:

i.

0,9 % za sadržaj ispod 16 %, ali ne ispod 15,5 %;

ii.

1 % za sadržaj ispod 15,5 %, ali ne ispod 14,5 %.

Cijena za šećernu repu sa sadržajem saharoze većim od 20 % ne iznosi manje od najniže cijene prilagođene u skladu s točkom (a) podtočkom iii.

2.   Ugovorima o isporuci i sporazumima unutar trgovine kako je navedeno u članku 6. Uredbe (EZ) br. 318/2006, mogu se, u usporedbi s povećanjima i smanjenjima iz stavka 1. ovog članka, predvidjeti:

(a)

daljnja povećanja za sadržaj saharoze iznad 20 %;

(b)

daljnja smanjenja za sadržaj saharoze ispod 14,5 %.

Tim se ugovorima i sporazumima, ako se radi o šećernoj repi sa sadržajem saharoze ispod 14,5 %, može definirati šećerna repa pogodna za preradu u šećer ako su u takvim ugovorima i sporazumima utvrđena daljnja smanjenja za sadržaj saharoze ispod 14,5 %, ali iznad najmanjeg sadržaja saharoze utvrđenog tom definicijom.

Ako definicija iz drugog podstavka nije uključena u ugovore i sporazume, navedena država članica može utvrditi tu definiciju. U tom slučaju ona istodobno utvrđuje daljnja smanjenja iz tog podstavka.

POGLAVLJE V.

KVOTE

Članak 18.

Dodatne kvote za šećer

1.   Dodatne kvote za šećer iz članka 8. Uredbe (EZ) br. 318/2006 mogu se dodijeliti samo proizvođačima šećera koji su bili nositelji kvote u 2005./2006.

2.   U svom zahtjevu za dodatne kvote za šećer, poduzeća navode žele li dobiti kvotu za tržišnu godinu 2006./2007. ili 2007./2008.

Ako dodijeli dodatnu kvotu poduzeću, država članica navodi tržišnu godinu od koje dodjela stupa na snagu. Međutim, kvote dodijeljene nakon 1. siječnja 2007. stupaju na snagu od tržišne godine 2007./2008.

Članak 19.

Dodatna kvota za izoglukozu

1.   Italija, Litva i Švedska dodjeljuju dodatne kvote za izoglukozu iz članka 9. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 318/2006, za jednu ili više tržišnih godina 2006./2007., 2007./2008., 2008./2009. i 2009./2010. tako da se izbjegne svaki oblik diskriminacije između navedenih subjekata.

2.   Svako navedeno poduzeće vrši plaćanje jednokratnog iznosa iz članka 9. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 318/2006 do roka koji određuje država članica koji ne može biti kasnije do 31. prosinca tržišne godine iz koje se dodjeljuje dodatna kvota za izoglukozu.

Ako poduzeće ne plati jednokratan iznos u roku iz prvog podstavka, dodatne kvote za izoglukozu ne smatraju se dodijeljenim navedenom poduzeću.

Članak 20.

Raspodjela vađenja šećerne repe

Šećer ekstrahiran iz šećerne repe posijane u određenoj tržišnoj godini pripisuje se sljedećoj tržišnoj godini.

Međutim, podložno zadovoljavajućem sustavu kontrole, Španjolska, Italija i Portugal mogu odlučiti da šećer ekstrahiran iz šećerne repe posijane na jesen određene tržišne godine pripišu tekućoj tržišnoj godini.

Španjolska, Italija i Portugal obavješćuju Komisiju o svojim odlukama u skladu s ovim člankom najkasnije do 30. rujna 2006.

Članak 21.

Priopćenja o proizvodnji i zalihama

1.   Svi odobreni proizvođači i rafinerije obavješćuju nadležno tijelo države članice u kojoj se vrši proizvodnja ili rafiniranje, do 20. svakog mjeseca, o ukupnim količinama šećera i sirupa navedenih u članku 2. stavku 1. točkama (a), (b), (c) i (d) izraženim kao bijeli šećer:

koje posjeduju ili su pokrivene jamstvom, i

koje su bile uskladištene u slobodnom prometu na području Zajednice na kraju prethodnog mjeseca.

Te količine se raščlanjuju po državama članicama skladištenja na:

šećer koje je proizvelo to poduzeće, uz navođenje količina šećera unutar kvote i šećera koji premašuje kvotu ili je prenesen u skladu s člancima 14. ili 19. Uredbe (EZ) br. 318/2006,

ostali šećer.

2.   Svaka država članica obavješćuje Komisiju prije kraja drugog mjeseca nakon dotičnog mjeseca, o količini šećera koji poduzeća navedena u stavku 1. imaju na skladištu na kraju svakog mjeseca, razvrstanoj po vrstama šećera u skladu s njegovim drugim podstavkom.

Ako se skladištenje vrši u državi članici različitoj od države koja obavješćuje Komisiju, potonja obavješćuje navedenu državu članicu do kraja sljedećeg mjeseca o količinama uskladištenim na njezinom državnom području i o njihovim lokacijama.

3.   Svi odobreni proizvođači izoglukoze ili inulin sirupa obavješćuju nadležno tijelo države članice u kojoj je provedena proizvodnja do 30. studenoga o količinama izoglukoze izraženim kao suha tvar, odnosno o količinama inulin sirupa izraženog kao ekvivalent bijelog šećera koje su bile u njihovom vlasništvu i uskladištene u slobodnom prometu na području Zajednice na kraju prethodne tržišne godine, raščlanjenim na:

(a)

izoglukozu ili inulin sirup koje je proizvelo to poduzeće, uz navođenje količina unutar kvote i količina koje premašuju kvotu prenesenih u skladu s člancima 14. ili 19. Uredbe (EZ) br. 318/2006; i

(b)

ostalo.

Države članice obavješćuju Komisiju do 31. prosinca o količinama izoglukoze i inulin sirupa uskladištenih na kraju prethodne tržišne godine, raščlanjenim kako je navedeno u prvom podstavku.

4.   Do 15. svakog mjeseca, sva poduzeća koja proizvode izoglukozu obavješćuju državu članicu na čijem državnom području je provedena proizvodnja o količinama izoglukoze, izraženim kao suha tvar, koje su stvarno proizvedene tijekom prethodnog mjeseca.

Države članice utvrđuju proizvodnju izoglukoze svakog takvog poduzeća u svakom mjesecu i obavješćuju o tome Komisiju prije kraja drugog sljedećeg mjeseca.

O količinama proizvedenim u okviru postupaka unutarnje proizvodnje obavješćuje se zasebno.

Članak 22.

Opskrbne bilance

1.   Za svaku tržišnu godinu sastavljaju se opskrbne bilance Zajednice za šećer, izoglukozu i inulin sirup. Bilance se konsolidiraju na kraju sljedeće tržišne godine.

2.   Države članice utvrđuju privremene količine proizvodnje šećera i inulin sirupa za tekuću tržišnu godinu za svako poduzeće koje se nalazi na njihovom državnom području, te o njima obavješćuju Komisiju do 1. ožujka. Proizvodnja šećera se raščlanjuje po mjesecima.

Privremena proizvodnja šećera iz šećerne trske za francuske departmane Guadeloupe i Martinique, te za Španjolsku utvrđuje se i o njoj se obavješćuje do 1. srpnja.

3.   Države članice obavješćuju Komisiju do 1. lipnja o površinama i proizvodnji, s jedne strane, šećerne repe za proizvodnju šećera, bioetanola, odnosno, drugih proizvoda i, s druge strane, cikorije za proizvodnju inulin sirupa, za tekuću tržišnu godinu, kao i njihove procjene za sljedeću tržišnu godinu.

4.   Do 30. studenoga države članice utvrđuju i obavješćuju Komisiju o stvarnoj proizvodnji šećera, izoglukoze i inulin sirupa u prethodnoj tržišnoj godini za svako poduzeće koje se nalazi na njihovom državnom području. Ukupna proizvodnja šećera se raščlanjuje po mjesecima.

5.   Ako je potrebno izmijeniti stvarnu proizvodnju šećera na temelju podataka priopćenih u skladu sa stavkom 4., razlika koja proizlazi uzima se u obzir kod utvrđivanja stvarne proizvodnje u tržišnoj godini tijekom koje je utvrđena razlika.

POGLAVLJE VI.

JAVNO SKLADIŠTENJE

ODJELJAK 1.

Ponude za intervenciju

Članak 23.

Ponude

1.   Ponude daju u pisanom obliku interventnoj agenciji države članice na čijem se državnom području ponuđen šećer u nalazi vrijeme davanja ponude.

2.   Ponude su prihvatljive samo ako ih dostave odobreni proizvođači u skladu s člancima 7. i 8. za šećer iz njihove proizvodnje unutar kvote za tekuću tržišnu godinu, i koji je u vrijeme davanja ponude uskladišten odvojeno u mjestu skladištenja odobrenom u skladu s člankom 24.

3.   Svake tržišne godine države članice mogu prihvatiti za intervenciju samo najveće količine navedene za svaku od njih u Prilogu. Ako ponude premašuju najveću količinu, nadležno tijelo države članice na ponude primjenjuje jedinstven koeficijent snižavanja tako da ukupna prihvaćena količina bude jednaka raspoloživoj količini.

4.   Prije početka svake tržišne godine Komisija izmjenjuje količine utvrđene u Prilogu ovoj Uredbi na temelju prilagodbi iz članka 10. Uredbe (EZ) br. 318/2006 i unutar ograničenja ukupne količine utvrđenog u članku 18. stavku 2. te Uredbe.

Količine utvrđene u Prilogu ovoj Uredbi izmjenjuju se, prema potrebi, u posljednjem tromjesečju svake tržišne godine, na temelju neiskorištenih količina u skladu s postupkom iz članka 39. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 318/2006 i unutar ograničenja ukupne količine utvrđene u članku 18. stavku 2. te Uredbe.

Članak 24.

Odobravanje mjesta skladištenja

1.   Odobrenje se daje na zahtjev proizvođača interventnoj agenciji, za sva mjesta skladištenja koja:

(a)

su prikladna za čuvanje šećera u dobrom stanju;

(b)

se nalaze na mjestu s mogućnostima prijevoza potrebnim za otpremu šećera;

(c)

omogućavaju odvojeno skladištenje količina ponuđenih za intervenciju.

Interventne agencije mogu nametnuti dodatne uvjete.

2.   Odobrenje mjesta skladištenja daje se za skladištenje šećera u rasutom stanju ili za skladištenje pakiranog šećera. Njime se utvrđuje količinsko ograničenje skladištenja, koje ne premašuje 50 puta dnevnu mogućnost otpreme šećera za koji se podnositelj zahtjeva obvezuje da će ga staviti na raspolaganje interventnoj agenciji. U odobrenju se navodi ukupna količina za koju je dana i dnevna mogućnost otpreme.

3.   Šećer mora biti uskladišten tako da ga se može lako identificirati te da je lako dostupan. Ako je šećer pakiran mora biti stavljen na palete, osim ako je pakiran u „velikim vrećama”.

4.   Interventna agencija povlači odobrenje ako utvrdi da neki od uvjeta iz stavaka 1., 2. i 3. više nije ispunjen. Odobrenje može biti povučeno tijekom tržišne godine. Povlačenje odobrenja nema retroaktivan učinak.

Članak 25.

Minimalna kvaliteta šećera

1.   Šećer ponuđen za intervenciju mora udovoljavati sljedećim zahtjevima:

(a)

mora biti proizveden u okviru kvote tijekom tržišne godine za koju se daje ponuda;

(b)

mora biti u kristalnom obliku.

2.   Bijeli šećer ponuđen za intervenciju mora biti dobre i primjerene tržišne kvalitete, dobre protočnosti, sa sadržajem vlage koji ne prelazi 0,06 %.

3.   Sirovi šećer ponuđen za intervenciju mora biti dobre i primjerene tržišne kvalitete s prinosom, izračunanim u skladu s točkom III. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 318/2006, od najmanje 89 %,

Ako se radi o sirovom šećeru iz šećerne trske, šećer mora imati sigurnosni faktor koji ne premašuje 0,30.

Ako se radi o sirovom šećeru iz šećerne repe, šećer mora:

imati pH vrijednost od najmanje 7,9 u trenutku prihvaćanja ponude,

imati sadržaj invertnog šećera koji ne premašuje 0,07 %,

biti temperature koja ne predstavlja rizik od gubitka na kvaliteti,

imati sigurnosni faktor koji ne premašuje 0,45 kad je stupanj polarizacije 97 ili veći, ili sadržaj vlage koji ne premašuje 1,4 % kad je stupanj polarizacije ispod 97.

Sigurnosni faktor se određuje tako da se postotak sadržaja vlage u navedenom šećeru podijeli razlikom između 100 i stupnja polarizacije tog šećera.

Članak 26.

Serije

Sav šećer ponuđen za intervenciju mora biti u serijama.

Za potrebe ovog odjeljka „serija” znači najmanje 2 000 tona šećera ujednačene kvalitete i pakiranja, uskladištenog na istom mjestu.

Članak 27.

Sadržaj ponude

1.   U ponudama danim interventnoj agenciji navodi se:

(a)

naziv i adresa stranke koja daje ponudu;

(b)

mjesto skladištenja u kojem je šećer uskladišten u trenutku davanja ponude;

(c)

zajamčena mogućnost otpreme ponuđenog šećera;

(d)

neto količina ponuđenog šećera;

(e)

priroda i kvaliteta ponuđenog šećera i tržišna godina u kojoj je proizveden;

(f)

vrsta pakiranja šećera.

2.   Interventna agencija može zatražiti dodatne informacije.

3.   Ponudama se prilaže izjava stranaka koje daju ponudu kojom se potvrđuje da naveden šećer nije prethodno bio otkupljen za intervenciju, da je šećer u njihovom vlasništvu te da udovoljava zahtjevima utvrđenim u članku 25. stavku 1. točki (a).

Članak 28.

Provjera ponuda

1.   Ponude vrijede tri tjedna od dana podnošenja. Međutim, mogu biti povučene tijekom tog razdoblja uz suglasnost interventne agencije.

2.   Interventna agencija provjerava ponude. Prihvaća ih najkasnije do kraja razdoblja iz stavka 1. Međutim, interventna agencija može odbiti ponude ako se tijekom provjere utvrdi da neki od zahtjeva nije ispunjen.

ODJELJAK 2.

Skladištenje

Članak 29.

Ugovori o skladištenju

1.   Ugovori o skladištenju koji se zaključuju prije prihvaćanja ponude između stranaka koje daju ponude i interventne agencije, zaključuju se na neodređeno razdoblje.

Ugovori o skladištenju stupaju na snagu pet tjedana nakon dana prihvaćanja ponude i ističu na kraju desetodnevnog razdoblja, tijekom kojeg je dovršena otprema navedene količine šećera.

Za potrebe ovog članka „desetodnevno razdoblje” znači jedno od sljedećih razdoblja kalendarskog mjeseca: od prvog do desetog, od jedanaestog do dvadesetog ili od dvadeset i prvog do kraja mjeseca.

2.   Ugovorima o skladištenju posebno se:

(a)

predviđa istek ugovora pod uvjetima utvrđenim u ovoj Uredbi uz obavijest danu najmanje deset dana unaprijed;

(b)

navodi iznos troškova skladištenja koje snosi interventna agencija.

3.   Interventna agencija snosi troškove skladištenja od početka desetodnevnog razdoblja tijekom kojeg ugovor stupa na snagu kako je navedeno u stavku 2. do isteka ugovora.

4.   Troškovi skladištenja ne smiju prelaziti 0,48 EUR po toni za desetodnevno razdoblje.

5.   Ugovori o skladištenju ističu po završetku otpreme iz članka 50.

Članak 30.

Prijenos vlasništva

1.   Prijenos vlasništva nad šećerom obuhvaćenim ugovorom o skladištenju provodi se nakon plaćanja navedenog šećera.

2.   Do trenutka otpreme, prodavatelj ostaje odgovoran za kvalitetu šećera iz stavka 1. i za pakiranje u kojem je interventna agencija prihvatila šećer.

Članak 31.

Standardi kvalitete i pakiranja

1.   Ako se utvrdi da navedena količina šećera ne ispunjava zahtjeve kvalitete utvrđene u članku 25., prodavatelj odmah zamjenjuje tu količinu jednakom količinom šećera tražene kvalitete, koja je uskladištena ili u istom mjestu skladištenja ili u drugom mjestu skladištenja odobrenom u skladu s člankom 24.

2.   Ako se navedeni šećer skladišti i ako se utvrdi da pakiranje više nije u skladu sa specifikacijama, interventna agencija zahtijeva od prodavatelja da ga zamijeni pakiranjem u skladu s traženim standardom.

ODJELJAK 3.

Uvjeti za interventni otkup

Članak 32.

Interventna cijena i kvaliteta bijelog šećera

1.   Interventna cijena za bijeli šećer je:

505,52 EUR po toni u tržišnoj godini 2006./2007.,

433,20 EUR po toni u tržišnoj godini 2007./2008.,

323,52 EUR po toni u tržišnim godinama 2008./2009. i 2009./2010.

2.   Bijeli se šećer razvrstava u četiri klase kako slijedi:

(a)

1. klasa: šećer bolje kvalitete od standardne kvalitete;

(b)

2. klasa: šećer standardne kvalitete kako je definirana u točki II. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 318/2006;

(c)

3. i 4. klasa: šećer lošije kvalitete u odnosu na standardnu kvalitetu.

3.   Šećer 1. klase ima sljedeće karakteristike:

(a)

dobre i primjerene tržišne kvalitete, suh, homogeno granuliran, s protočnim kristalima;

(b)

maksimalan sadržaj vlage: 0,06 %;

(c)

maksimalan sadržaj invertnog šećera: 0,04 %;

(d)

broj bodova ne prelazi ukupno osam, ili:

šest za sadržaj pepela,

četiri za tip boje određen u skladu s metodom Instituta za poljoprivrednu tehnologiju i industriju šećera Brunswick, dalje u tekstu: „metoda Brunswick”,

tri za boju otopine određenu u skladu s metodom ICUMSA.

Jedan bod odgovara:

(a)

0,0018 % sadržaja pepela određenog u skladu s metodom ICUMSA na 28° Brix-a;

(b)

0,5 jedinica tipa boje određenog u skladu s metodom Brunswick;

(c)

7,5 jedinica boje otopine određene u skladu s metodom ICUMSA.

4.   Šećer 3. klase ima sljedeće karakteristike:

(a)

dobre i primjerene tržišne kvalitete, suh, homogeno granuliran, s protočnim kristalima;

(b)

minimalna polarizacija: 99,7 °S;

(c)

maksimalan sadržaj vlage: 0,06 %;

(d)

maksimalan sadržaj invertnog šećera: 0,04 %;

(e)

tip boje: najviše br. 6, određen u skladu s metodom Brunswick.

5.   Šećer 4. klase obuhvaća šećer koji nije uključen u 1., 2. i 3. klasu.

6.   Interventna cijena utvrđena u stavku 1. smanjuje se za:

(a)

7,30 EUR po toni za šećer 3. klase;

(b)

13,10 EUR po toni za šećer 4. klase.

Članak 33.

Interventna cijena za sirovi šećer

1.   Interventna cijena sirovog šećera je:

397,44 EUR po toni u tržišnoj godini 2006./2007.,

359,04 EUR po toni u tržišnoj godini 2007./2008.,

268,16 EUR po toni u tržišnim godinama 2008./2009. i 2009./2010.

2.   Interventna se cijena utvrđena u stavku 1.:

(a)

povećava, ako je prinos šećera veći od 92 %;

(b)

smanjuje, ako je prinos šećera manji od 92 %.

3.   Iznos povećanja ili smanjenja, izražen u eurima po toni, jednak je razlici između interventne cijene za sirovi šećer i te iste cijene pomnožene s koeficijentom. Koeficijent se dobiva tako da se prinos navedenog sirovog šećera podijeli s 92 %.

4.   Prinos sirovog šećera se izračunava u skladu s točkom III. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 318/2006.

Članak 34.

Rok plaćanja

Interventna agencija vrši isplatu najranije 120 dana od dana prihvaćanja ponude, uz uvjet da su provjere težine i kvalitete ponuđenih serija provedene u skladu s odjeljkom 4.

ODJELJAK 4.

Provjere

Članak 35.

Uzorak za ispitivanje kvalitete

U roku iz članka 34. ili stručnjaci koje su ovlastila nadležna tijela navedene države članice ili stručnjaci oko čijeg su se imenovanja sporazumjeli interventna agencija i prodavatelj uzimaju četiri reprezentativna uzorka za analizu. Po jedan uzorak se daje svakoj ugovornoj stranci. Preostala dva uzorka zadržava stručnjak ili laboratorij koji su odobrila nadležna tijela.

Svaki se uzorak analizira dva puta, a srednja vrijednost rezultata se uzima kao rezultat analize navedenog uzorka.

Članak 36.

Sporovi u pogledu kvalitete

1.   Ako postoji razlika između rezultata analiza koje su proveli prodavatelj i kupac u skladu s člankom 35., aritmetička sredina dvaju rezultata smatra se zaključnom za utvrđivanje klase navedenog šećera ako razlika iznosi:

za šećer 1. klase, najviše jedan bod za svaku od karakteristika navedenih u članku 32. stavku 3. točki (d),

za šećer 2. klase, najviše dva boda za svaku od karakteristika kojima se definira ta klasa koja se određuje bodovima.

Međutim, na zahtjev jedne od ugovornih stranaka, može se provesti arbitražna analiza u laboratoriju iz prvog stavka članka 35. U tom se slučaju prihvaća aritmetička sredina rezultata arbitražne analize i rezultata analiza prodavatelja i kupca, koji god od njih je bliži rezultatu arbitražne analize.

Ta se srednja vrijednost smatra zaključnom za utvrđivanje klase navedenog šećera. Ako rezultat arbitražne analize leži na sredini između rezultata analiza koje se proveli prodavatelj i kupac, samo se arbitražna analiza smatra zaključnom za utvrđivanje klase navedenog šećera.

2.   Ako je uočena razlika između rezultata analiza koje su proveli prodavatelj i kupac u skladu s člankom 35. veća od navedene u prvoj ili drugoj alineji prvog podstavka stavka 1. ovog članka, ovisno o slučaju, arbitražnu analizu provodi laboratorij odobren od strane nadležnih tijela. U tom se slučaju primjenjuje postupak predviđen u drugom podstavku stavka 1. ovog članka.

3.   Za sporove u pogledu gornje granice za tip boje šećera 3. klase, polarizacije, sadržaja vlage ili sadržaja invertnog šećera, primjenjuje se postupak utvrđen u stavcima 1. i 2.

Međutim, razlike iz stavka 1. zamjenjuju se sa:

1,0 jedinicom tipa boje za šećer 3. klase,

0,2 °S za polarizaciju,

0,02 % za sadržaj vlage,

0,01 % za sadržaj invertnog šećera.

4.   U slučaju spora između ugovornih stranaka u pogledu prinosa sirovog šećera otkupljenog primjenom članka 35., arbitražnu analizu provodi laboratorij iz prvog podstavka tog članka. U tom se slučaju prihvaća aritmetička sredina rezultata arbitražne analize i rezultata ili analize prodavatelja ili analize kupca, koji god od njih je bliži rezultatu arbitražne analize.

Ta se srednja vrijednost smatra zaključnom za utvrđivanje prinosa navedenog sirovog šećera. Ako rezultat arbitražne analize leži na sredini između rezultata analiza koje se proveli prodavatelj i kupac, samo se arbitražna analiza smatra zaključnom za utvrđivanje prinosa navedenog sirovog šećera.

5.   Troškove arbitražne analize iz drugog podstavka stavka 1. snosi ugovorna stranka koja je zatražila analizu.

Troškove arbitražne analize iz stavka 2. snose u jednakoj mjeri interventna agencija i prodavatelj.

Troškove arbitražne analize iz stavka 3. snosi ugovorna stranka koja je osporila rezultat analize izvršene u skladu s člankom 35.

Članak 37.

Provjere mjesta skladištenja

Nadležno tijelo odgovorno za nadzor provodi nenajavljene provjere na mjestima skladištenja u skladu s člankom 4. Uredbe Komisije (EZ) br. 2148/96 (6).

Članak 38.

Provjere težine i povezani troškovi

1.   Stručnjaci iz članka 35. provjeravaju težinu prodanog šećera.

Prodavatelj poduzima sve potrebne korake kako bi se stručnjacima omogućila provjera težine i uzorkovanje.

2.   Troškove provjere težine snosi prodavatelj.

3.   Troškove stručnjaka koji provjeravaju težinu i provode uzorkovanje snosi interventna agencija.

4.   Količina se može utvrditi na temelju evidencije zaliha, koja mora udovoljavati stručnim specifikacijama i zahtjevima interventne agencije, uz uvjet da:

(a)

evidencije zaliha pokazuju težinu zabilježenu kod vaganja i fizičke karakteristike kvalitete u trenutku vaganja. Vaganje ne smije biti izvršeno prije više od 10 mjeseci;

(b)

skladištar izjavi da ponuđena serija u svakom pogledu odgovara pojedinostima sadržanim u evidenciji zaliha;

(c)

su karakteristike kvalitete utvrđene u trenutku vaganja iste kao i karakteristike reprezentativnih uzoraka.

ODJELJAK 5.

Interventna prodaja

Članak 39.

Prodaja

1.   Interventne agencije mogu prodavati šećer tek nakon donošenja odluke u tom pogledu u skladu s postupkom iz članka 39. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 318/2006.

2.   Prodaja šećera pod uvjetima iz članka 18. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 318/2006 provodi se natječajnim postupkom ili drugim postupkom prodaje.

3.   Uvjeti natječajnog postupka, uključujući i namijenjenu upotrebu šećera koji treba biti otpremljen, utvrđuju se prilikom donošenja odluke o raspisivanju poziva za podnošenje ponuda.

Za potrebe ovog odjeljka „namijenjena upotreba” znači:

(a)

hrana za životinje;

(b)

izvoz;

(c)

ostale namjene koje se određuju prema potrebi.

Svrha natječajnog postupka je određivanje prodajne cijene, iznosa premije za denaturaciju ili iznosa izvozne subvencije, ovisno o slučaju.

4.   Uvjetima natječajnog postupka mora se zajamčiti jednak pristup i jednako postupanje za sve zainteresirane stranke bez obzira na to gdje imaju poslovni nastan u Zajednici.

Članak 40.

Obavijest o pozivu za podnošenje ponuda

1.   Poziv za podnošenje ponuda raspisuje navedena interventna agencija za količine šećera koje drži.

2.   Svaka navedena interventna agencija sastavlja poziv za podnošenje ponuda koji objavljuje najmanje osam dana prije početka roka za podnošenje ponuda.

Interventna agencija šalje Komisiji poziv za podnošenje ponuda i sve njegove izmjene prije objave.

3.   U pozivu za podnošenje ponuda posebno se navodi:

(a)

naziv i adresa interventne agencije koja raspisuje poziv za podnošenje ponuda;

(b)

uvjeti natječajnog postupka;

(c)

rok za podnošenje ponuda;

(d)

serije šećera stavljene na prodaju, te za svaku seriju:

referentan broj,

količinu,

kvalitetu navedenog šećera,

vrstu pakiranja,

lokaciju mjesta skladištenja na kojem je šećer uskladišten,

fazu isporuke,

mogućnost skladišta za utovar na sredstvo za prijevoz unutarnjim plovnim putovima, morem ili željeznicom.

Za potrebe ovog odjeljka „serija” znači količinu šećera ujednačene kvalitete, pakiranog na isti način i uskladištenog na istom mjestu. Najmanja ponuda za svaki djelomičan poziv za podnošenje ponuda iznosi 250 tona.

4.   Interventna agencija poduzima mjere koje smatra potrebnim kako bi omogućila zainteresiranim strankama koje to zatraže da pregledaju šećer ponuđen na prodaju.

Članak 41.

Javni natječaj

1.   Dodjela posla uspješnim ponuđačima odgovara sklapanju ugovora o prodaji za količinu dodijeljenog šećera. Dodjela se provodi, ovisno o slučaju, na temelju sljedećih faktora sadržanih u natječaju:

(a)

cijene koju plaća uspješan ponuđač;

(b)

iznosa premije za denaturaciju;

(c)

iznosa izvozne subvencije.

2.   Cijena koju plaća uspješan ponuđač jednaka je:

(a)

cijeni navedenoj u ponudi za slučaj iz stavka 1. točke (a);

(b)

cijeni navedenoj u uvjetima poziva za podnošenje ponuda za slučaj iz stavka 1. točaka (b) i (c).

Članak 42.

Uvjeti natječajnog postupka

1.   Za potrebe natječajnog postupka, prilikom donošenja odluke o raspisivanju poziva za podnošenje ponuda određuju se sljedeći uvjeti natječajnog postupka:

(a)

ukupna količina ili količine stavljene na prodaju;

(b)

namijenjena upotreba;

(c)

rok za podnošenje ponuda;

(d)

cijena koju plaća uspješan ponuđač ako je šećer namijenjen za hranu za životinje ili za izvoz.

2.   Prilikom donošenja odluke o raspisivanju poziva za podnošenje ponuda mogu se odrediti dodatni uvjeti, a posebno:

(a)

najniža cijena za šećer stavljen na prodaju u drugu svrhu osim hrane za životinje ili izvoza;

(b)

najveći iznos premije za denaturaciju ili izvozne subvencije;

(c)

najmanju količinu po ponuđaču ili po seriji;

(d)

najveću količinu po ponuđaču ili po seriji;

(e)

određeno razdoblje važenja potvrde o premiji za denaturaciju ili izvozne dozvole.

Članak 43.

Stalni poziv za podnošenje ponuda

1.   Ako stanje na tržištu šećera Zajednice to zahtijeva, može se raspisati stalni poziv za podnošenje ponuda za prodaju šećera.

Tijekom razdoblja važenja stalnog poziva za podnošenje ponuda raspisuju se djelomični pozivi za podnošenje ponuda.

2.   Stalni poziv za podnošenje ponuda objavljuje se samo u svrhu njegovog raspisivanja. Poziv kako je objavljen može biti izmijenjen ili zamijenjen tijekom razdoblja važenja stalnog poziva za podnošenje ponuda. On se izmjenjuje ili zamjenjuje ako se promijene uvjeti natječajnog postupka tijekom njegovog razdoblja važenja.

Članak 44.

Podnošenje ponude

1.   Ponude se dostavljaju interventnoj agenciji u elektroničkom obliku.

2.   U ponudama se navodi:

(a)

upućivanje na poziv za podnošenje ponuda;

(b)

naziv i adresa ponuđača;

(c)

broj serije;

(d)

količina za koju se podnosi ponuda;

(e)

po toni, prema potrebi izraženo u eurima s dva decimalna mjesta:

predložena cijena, koja ne uključuje unutarnje pristojbe,

predložen iznos premije za denaturaciju, ili

predložen iznos izvozne subvencije.

Interventna agencija može zatražiti dodatne informacije.

3.   Za ponudu koja se odnosi na nekoliko serija smatra se da sadrži onoliko ponuda na koliko se serija odnosi.

4.   Ponude nisu važeće osim ako:

(a)

je dostavljen dokaz prije isteka roka za podnošenje ponuda da je položeno natječajno jamstvo za od 200 EUR po toni šećera;

(b)

uključuju izjavu ponuđača kojom se obvezuje, za sve količine šećera dodijeljenog za ili premiju za denaturaciju ili izvoznu subvenciju:

da će podnijeti zahtjev za potvrdu o premiji za denaturaciju i položiti za to potrebno jamstvo ako se natječajni postupak odnosi na šećer namijenjen za hranu za životinje,

da će podnijeti zahtjev za izvoznu dozvolu i položiti za to potrebno jamstvo ako se natječajni postupak odnosi na šećer namijenjen za izvoz.

5.   U ponudi može biti navedeno da je treba smatrati podnesenom samo ako se dodjela:

(a)

odnosi na cjelokupnu ili određen dio količine navedene u ponudi;

(b)

izvrši najkasnije u vrijeme i na dan koji je naveo ponuđač.

6.   Ponude koje nisu dostavljene u skladu sa stavcima 1., 2., 3., 4. i 5. ili koje sadrže uvjete drukčije od onih navedenih u pozivu za podnošenje ponuda, ne uzimaju se u obzir.

7.   Jedanput podnesena ponuda se ne može povući.

Članak 45.

Provjera ponuda

1.   Ponude provjerava interventna agencija tijekom sjednice zatvorene za javnost. Osobe prisutne na sjednici prisežu da će čuvati tajnost.

2.   Komisiju se bez odlaganja obavješćuje o podnesenim ponudama.

Članak 46.

Utvrđivanje iznosa

Ako se u uvjetima natječajnog postupka ne navodi ni najmanja cijena niti najviši iznos premije za denaturaciju ili izvozne subvencije, oni se utvrđuju u skladu s člankom 39. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 318/2006 nakon što su ponude provjerene, u svjetlu tržišnih uvjeta i mogućnosti prodaje. Međutim, može se donijeti i odluka da se natječaj ne dodijeli.

Članak 47.

Dodjela natječaja

1.   Osim ako se donese odluka da se ne dodijeli natječaj u okviru natječajnog postupka ili djelomičnog natječajnog postupka, te ne dovodeći u pitanje stavke 2. i 3. ovog članka, natječaj se dodjeljuje ponuđaču čija ponuda nije niža od najmanje cijene ili viša od najvišeg iznosa premije za denaturaciju ili izvozne subvencije.

2.   Za svaku seriju, natječaj se dodjeljuje ponuđaču koji predloži ili najvišu cijenu ili najniži iznos premije za denaturaciju ili izvozne subvencije.

Ako ta ponuda ne obuhvaća u potpunosti seriju, ostatak se dodjeljuje drugim ponuđačima ovisno o iznosu njihove ponude, počevši ili sa sljedećom najvišom cijenom, ili sa sljedećom najnižom premijom za denaturaciju ili izvoznom subvencijom.

3.   Ako nekoliko ponuđača predloži ili istu cijenu ili isti iznos premije za denaturaciju ili izvozne subvencije za jednu seriju ili dio serije, interventna agencija dodjeljuje navedenu količinu na jedan od sljedećih načina:

(a)

razmjerno količinama navedenim u navedenim ponudama;

(b)

raspodjelom količine među ponuđačima u dogovoru s njima;

(c)

ždrijebom.

Članak 48.

Prava i obveze koje proizlaze iz dodjele natječaja

1.   Ako je šećer namijenjen za hranu za životinje, iz dodjele proizlazi:

(a)

pravo na izdavanje potvrde za količinu za koju je dodijeljena premija za denaturaciju, u kojoj se posebno navodi premija za denaturaciju navedena u ponudi;

(b)

obveza podnošenja zahtjeva za takvu potvrdu za tu količinu interventnoj agenciji kojoj je podnesena ponuda.

2.   Ako je šećer namijenjen za izvoz, iz dodjele proizlazi:

(a)

pravo na izdavanje izvozne dozvole za količinu za koju je dodijeljena izvozna subvencija, u kojoj se posebno navodi izvozna subvencija i, ako se radi o bijelom šećeru, klasa koja je navedena u pozivu za podnošenje ponuda;

(b)

obveza podnošenja zahtjeva za takvu dozvolu za tu količinu i, ako se radi o bijelom šećeru, i tu klasu, interventnoj agenciji kojoj je podnesena ponuda.

3.   Prava se koriste i obveze izvršavaju u roku od 18 dana od isteka roka za podnošenje ponuda.

4.   Prava i obveze koje proizlaze iz dodjele natječaja nisu prenosive.

Članak 49.

Izjava o dodjeli

1.   Interventna agencija odmah šalje izjave o dodjeli uspješnim ponuđačima i obavješćuje sve ponuđače o ishodu njihovog sudjelovanja u natječajnom postupku.

2.   U izjavama o dodjeli navodi se najmanje:

(a)

postupak na koji se ponuda odnosi;

(b)

broj serije i dodijeljena količina;

(c)

cijena, iznos premije za denaturaciju ili iznos izvozne subvencije, ovisno o slučaju, koji su prihvaćeni za dodijeljenu količinu.

Članak 50.

Otprema kupljenog šećera

1.   Osim u slučaju više sile, kupljen šećer se otprema iz skladišta najkasnije četiri tjedna od dana primitka izjave o dodjeli natječaja iz članka 49. Umjesto otpreme šećera iz skladišta, uspješan ponuđač se može dogovoriti s interventnom agencijom o sklapanju ugovora o skladištenju u tom roku sa skladištarom navedenog šećera.

Međutim, interventna agencija može, prema potrebi, odobriti duži rok za otpremu pojedinih serija iz skladišta ako postoje tehničke poteškoće u pogledu otpreme iz skladišta.

2.   U slučajevima više sile interventna agencija određuje potrebne mjere s obzirom na okolnosti na koje se poziva uspješan ponuđač.

Članak 51.

Nalog za otpremu

1.   Uspješan ponuđač ne smije otpremiti kupljen šećer iz skladišta ili sklopiti ugovor o skladištenju u skladu s člankom 50. stavkom 1. do izdavanja naloga za otpremu za dodijeljenu količinu.

Međutim, nalozi za otpremu se mogu izdati za dijelove te količine.

Naloge za otpremu izdaje navedena interventna agencija na zahtjev zainteresirane stranke.

2.   Interventna agencija ne izdaje nalog za otpremu ako se ne dokaže da je uspješan ponuđač položio jamstvo kako bi jamčio plaćanje cijene za dodijeljen šećer unutar utvrđenog roka, ili dostavio prenosiv instrument.

Jamstvo ili prenosiv instrument odgovaraju cijeni koju uspješan ponuđač treba platiti za količinu šećera za koju je zatražen nalog za otpremu.

Članak 52.

Plaćanje

1.   Plaćanje za dodijeljen šećer mora biti izvršeno na račun interventne agencije najkasnije tridesetog dana od izdavanja naloga za otpremu.

2.   Osim u slučajevima više sile, jamstvo iz članka 51. stavka 2. oslobađa se samo za količinu za koju je uspješni ponuđač platio kupovnu cijenu na račun interventne agencije u roku iz stavka 1. ovog članka. Jamstvo se odmah oslobađa.

3.   U slučajevima više sile, interventna agencija određuje potrebne mjere s obzirom na okolnosti na koje se poziva uspješan ponuđač.

Članak 53.

Prijenos vlasništva

1.   Vlasništvo nad dodijeljenim šećerom u okviru natječajnog postupka prenosi se prilikom otpreme šećera iz skladišta.

2.   Međutim, interventna agencija i uspješan ponuđač se mogu sporazumjeti o prijenosu vlasništva u nekoj drugoj fazi. Ako interventna agencija i uspješan ponuđač postignu dogovor u skladu s člankom 50. stavkom 1., mogu zajednički odrediti u kojoj fazi dolazi do prijenosa vlasništva.

3.   Dogovor o prijenosu vlasništva vrijedi samo ako je sklopljen u pisanom obliku.

Članak 54.

Određivanje klase ili prinosa

Članci 35. i 36. se primjenjuju u svrhe određivanja klase ili prinosa navedenog šećera prilikom njegove otpreme iz skladišta.

Međutim, ugovorne se stranke mogu dogovoriti, nakon dodjele, da se klasa ili prinos određeni prilikom otkupa šećera od strane interventne agencije, primjenjuju na šećer prodan u okviru natječajnog postupka.

Članak 55.

Prilagodba cijene šećera

1.   Ako se primjenom članaka 35. i 36. utvrdi da je bijeli šećer niže klase od klase navedene u pozivu za podnošenje ponuda, cijena tog šećera, namijenjenog za namjene iz članka 39. stavka 3. drugog podstavka točaka (b) i (c) prilagođava se u skladu s člankom 32. stavkom 6.

2.   Ako se utvrdi da je bijeli šećer namijenjen za izvoz klase različite od klase navedene u pozivu za podnošenje ponuda, klasa navedena na izvoznoj dozvoli se ispravlja.

3.   Ako se primjenom članaka 35. i 36. utvrdi da je prinos sirovog šećera različit od prinosa navedenog u pozivu za podnošenje ponuda:

(a)

cijena šećera se prilagođava u skladu s člankom 33.;

(b)

iznos premije za denaturaciju ili izvozne subvencije se prilagođava tako da se pomnoži s koeficijentom jednakim utvrđenom prinosu podijeljenom s prinosom navedenim u pozivu za podnošenje ponuda.

Članak 56.

Oslobađanje jamstva

1.   Osim u slučajevima više sile, natječajno jamstvo se oslobađa samo za količinu za koju:

(a)

je uspješan ponuđač ili:

podnio zahtjev, nakon ispunjenja zahtjeva, ili za potvrdu o premiji za denaturaciju ili za izvoznu dozvolu,

položio jamstvo ili dostavio prenosiv instrument iz članka 51. stavka 2,

otpremio šećer iz skladišta u utvrđenom roku;

(b)

ili nije izvršena dodjela natječaja.

2.   Jamstvo se odmah oslobađa.

3.   U slučajevima više sile, interventna agencija određuje potrebne mjere s obzirom na okolnosti na koje se poziva uspješan ponuđač.

Članak 57.

Obavješćivanje o količinama

Države članice, odmah po saznanju, obavješćuju Komisiju o količinama bijelog šećera i sirovog šećera:

koje su ponuđene, ali koje interventna agencija još nije prihvatila,

koje je interventna agencija prihvatila,

koje je interventna agencija prodala.

POGLAVLJE VII.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 58.

Priopćenja

Priopćenja Komisiji iz članaka 12., 21., 22. i 57. ove Uredbe dostavljaju se elektroničkim putem korištenjem obrazaca koje je Komisija stavila na raspolaganje državama članicama.

Članak 59.

Stavljanja izvan snage

Uredbe (EZ) br. 1261/2001, (EZ) br. 1262/2001 i (EZ) br. 314/2002 se ovim stavljaju izvan snage.

Međutim, Uredbe (EZ) br. 1261/2001 i (EZ) br. 314/2002 i dalje se primjenjuju na proizvodnju u tržišnoj godini 2005./2006., a Uredba (EZ) br. 1262/2001 se i dalje primjenjuje na šećer odobren za intervenciju prije 10. veljače 2006.

Članak 60.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. srpnja 2006.

Članci 23., 24., 25., 26., 27., 28., 29., 30., 31., 32., 33., 34., 35., 36., 37. i 38. se primjenjuju samo do 30. rujna 2010.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 29. lipnja 2006.

Za Komisiju

Mariann FISCHER BOEL

Članica Komisije


(1)  SL L 58, 28.2.2006., str. 1.

(2)  SL L 178, 30.6.2001., str. 46.

(3)  SL L 178, 30.6.2001., str. 48. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 218/2006 (SL L 38, 9.2.2006., str. 19.).

(4)  SL L 50, 21.1.2002., str. 40. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 493/2006 (SL L 89, 28.3.2006., str. 11.).

(5)  SL L 214, 8.9.1995., str. 16.

(6)  SL L 288, 9.11.1996., str. 6.


PRILOG

KOLIČINE PO DRŽAVAMA ČLANICAMA IZ ČLANKA 23. STAVKA 3.

Država članica

Količine

(u tonama)

Belgija

28 204

Češka

15 648

Danska

14 475

Njemačka

117 550

Grčka

10 923

Španjolska

34 298

Francuska (matično područje)

113 141

Francuska (prekomorski departmani)

16 522

Irska

6 855

Italija

53 580

Latvija

2 288

Litva

3 544

Mađarska

13 819

Nizozemska

29 743

Austrija

13 325

Poljska

57 519

Portugal (kontinentalni)

2 398

Portugal (Azori)

342

Slovenija

1 822

Slovačka

7 136

Finska

5 026

Švedska

12 669

Ujedinjena Kraljevina

39 172


Top