1.   Za potrebe ove Smjernice:

2.   Definicije ostalih stručnih termina koji se upotrebljavaju u ovoj Smjernici navedene su u glosaru priloženom kao Prilog II.

1.   Ova se Smjernica primjenjuje na ESB i na nacionalne središnje banke u računovodstvene svrhe i svrhe financijskog izvještavanja u Eurosustavu.

2.   Područje primjene ove Smjernice ograničava se na računovodstveni režim i režim financijskog izvještavanja u Eurosustavu, koji je utvrđen Statutom ESSB-a. Zbog toga se ne primjenjuje na nacionalne izvještaje i financijske izvještaje nacionalnih središnjih banaka. Kako bi se postigla dosljednost i usporedivost između Eurosustava i nacionalnih režima, preporučuje se da nacionalne središnje banke, u najvećoj mogućoj mjeri, poštuju pravila navedena u ovoj Smjernici za svoje nacionalne izvještaje i financijske izvještaje.

1.   Pristup evidentiranja poslovnih događaja prema datumu sklapanja posla primjenjuje se kao osnova za evidentiranje deviznih transakcija, financijskih instrumenata nominiranih u stranoj valuti i obračuna povezanih s njima. Razvijene su dvije tehnike za provedbu tog pristupa:

2.   Transakcije s vrijednosnim papirima, uključujući vlasničke instrumente nominirane u stranoj valuti, mogu se i dalje nastaviti evidentirati u skladu s pristupom evidentiranja poslovnih događaja na datum plaćanja/namire. S tim povezane obračunate kamate, uključujući premije ili diskonte, evidentiraju se na dnevnoj osnovi od datuma promptne namire.

3.   Nacionalne središnje banke mogu primjenjivati ili pristup evidentiranja poslovnih događaja prema datumu sklapanja posla ili pristup evidentiranja poslovnih događaja prema datumu plaćanja/namire za evidentiranje svih specifičnih transakcija, financijskih instrumenata i povezanih obračuna, nominiranih u eurima.

4.   Izuzevši računovodstvena usklađenja na kraju tromjesečja i na kraju godine te stavke koje se objavljuju pod „Ostala imovina” i „Ostale obveze”, iznosi koji se prikazuju kao dio dnevnog financijskog izvještavanja u svrhe financijskog izvještavanja u Eurosustavu, pokazuju samo novčane tokove u bilančnim stavkama. Na kraju tromjesečja i na kraju godine, amortizacija i svi iznosi indeksacije plativi o dospijeću kao dio glavnice obveznica vezanih uz indeks također se uključuju u knjigovodstvenu vrijednost vrijednosnih papira.

1.   Za vrednovanje bilance upotrebljavaju se tekući tržišni tečajevi i cijene, osim ako je u Prilogu IV. drukčije navedeno.

2.   Revalorizacija zlata, instrumenata u stranoj valuti, vrijednosnih papira (osim vrijednosnih papira koji su razvrstani kao vrijednosni papiri koji se drže do dospijeća, neutrživi vrijednosni papiri i vrijednosni papiri koji se drže za potrebe monetarne politike koji su evidentirani po amortiziranom trošku), kao i financijskih instrumenata, bilančnih i izvanbilančnih, provodi se na datum tromjesečne revalorizacije po srednjim tržišnim tečajevima i cijenama. To ne sprječava izvještajne subjekte da češće revaloriziraju svoje portfelje za interne potrebe, ako za vrijeme tromjesečja prikazuju stavke u svojim bilancama samo po transakcijskoj vrijednosti.

3.   Nema razlikovanja između revalorizacijskih razlika zbog promjene cijene i tečaja u odnosu na zlato, već se evidentira samo jedna razlika zbog revalorizacije zlata, koja se temelji na cijeni određene jedinice težine zlata u eurima, dobivenoj na temelju deviznog tečaja EUR/USD na datum tromjesečne revalorizacije. Za stranu valutu, uključujući bilančne i izvanbilančne transakcije, revalorizacija se provodi za svaku valutu posebno. Za potrebe ovog članka, udjeli u posebnim pravima vučenja, uključujući određene pojedinačne udjele u stranim valutama, koji su osnovica za košaricu valuta za posebna prava vučenja, tretiraju se kao jedan udjel. Za vrijednosne papire, revalorizacija se provodi prema pojedinim oznakama, odnosno prema istom međunarodnom identifikacijskom broju vrijednosnog papira/istoj vrsti, pri čemu se bilo kakve ugrađene opcije neće odvajati za potrebe vrednovanja. Vrijednosni papiri koji se drže za potrebe monetarne politike ili koji su uključeni u stavke „Ostala financijska imovina” ili „Razno” tretiraju se kao zasebni udjeli.

4.   Knjiženje revalorizacije poništava se na kraju sljedećeg tromjesečja osim za nerealizirane gubitke koji se evidentiraju u računu dobiti i gubitka na kraju godine; tijekom tromjesečja transakcije se iskazuju po transakcijskim cijenama i tečajevima.

5.   Utrživi vrijednosni papiri koji se drže za potrebe monetarne politike tretiraju se kao zasebni udjeli i vrednuju se ili po tržišnoj cijeni ili po amortiziranom trošku (podliježu umanjenju), ovisno o stajalištima monetarne politike.

6.   Vrijednosni papiri koji se razvrstavaju kao oni koji se drže do dospijeća tretiraju se kao zasebni udjeli, te se vrednuju po amortiziranom trošku (podliježu umanjenju). Neutrživi vrijednosni papiri tretiraju se jednako. Vrijednosni papiri koji su razvrstani u one koji se drže do dospijeća mogu se prodati prije njihova dospijeća ako nastupi bilo koji od navedenih slučajeva:

1.   Obratna transakcija koja se provodi u sklopu repo ugovora evidentira se kao kolateralizirani primljeni depozit na strani obveza u bilanci, dok stavka koja čini kolateral ostaje na strani imovine u bilanci. Prodane vrijednosne papire, koji se ponovno otkupljuju u skladu s repo ugovorima, izvještajni subjekt od kojeg se traži da ih ponovno otkupi tretira kao da je ta imovina još uvijek dio portfelja iz kojeg je prodana.

2.   Obratna transakcija koja se provodi u sklopu obratnog repo ugovora evidentira se kao kolateralizirani dani kredit na strani imovine u bilanci u visini iznosa kredita. Vrijednosni papiri stečeni u sklopu obratnih repo ugovora ne revaloriziraju se, a dobit ili gubitak koji iz njih proizlaze ne iskazuju se u računu dobiti ili gubitka izvještajnog subjekta koji pozajmljuje sredstva.

3.   U slučaju transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira, vrijednosni papiri ostaju u bilanci prenositelja. Transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira, ako je kolateral dan u obliku gotovine, evidentiraju se na jednak način kao što je onaj propisan za repo transakcije. Transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira, ako je kolateral dan u obliku vrijednosnih papira, evidentiraju se u bilanci samo ako je gotovina:

Stjecatelj mora iskazati obvezu za povratni prijenos vrijednosnih papira, ako su u međuvremenu ti vrijednosni papiri prodani.

4.   Kolateralizirane transakcije zlatom tretiraju se kao repo ugovori. Tokovi zlata koji se odnose na te kolateralizirane transakcije ne evidentiraju se u financijskim izvještajima, a razlika između promptne i terminske cijene transakcije tretira se na obračunskoj osnovi (načelo nastanka događaja).

5.   Obratne transakcije, koje se provode u sklopu programa automatiziranog pozajmljivanja vrijednosnih papira (uključujući transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira), evidentiraju se u bilanci na kraju izvještajnog razdoblja samo ako je kolateral dan u obliku gotovine na računu odgovarajućeg NSB-a ili ESB-a, a ta gotovina još nije uložena.

1.   Ovaj se članak primjenjuje na utržive dionice, bez obzira na to provodi li transakcije izravno izvještajni subjekt ili njegov zastupnik, izuzevši djelatnosti koje se provode za sudjelujuće udjele, ulaganja u društva kćeri ili značajne udjele.

2.   Utržive dionice nominirane u stranoj valuti i objavljene pod „Ostala imovina” ne čine dio ukupne valutne pozicije, već su dio zasebnog valutnog udjela. Izračun povezanih pozitivnih i negativnih tečajnih razlika provodi se pomoću metode neto prosječnog troška ili pomoću metode prosječnog troška.

3.   Revalorizacija utrživih dionica provodi se u skladu s člankom 9. stavkom 3. Između različitih dionica nema netiranja.

4.   Transakcije se evidentiraju u bilanci po transakcijskoj cijeni.

5.   Brokerska provizija evidentira se ili kao transakcijski trošak koji se uključuje u trošak imovine ili kao rashod u računu dobiti i gubitka.

6.   Iznos kupljene dividende uključuje se u trošak utrživih dionica. Na datum prvog dana trgovanja bez dividende, iznos kupljene dividende može se tretirati kao zasebna stavka sve dok nije primljena uplata za dividendu.

7.   Obračuni dividendi ne knjiže se na kraju razdoblja jer se one već odražavaju u tržišnoj cijeni dionica, izuzevši vlasničke instrumente u čiju cijenu nije uključeno pravo na isplatu dividende.

8.   Izdavanja prava na dionice tretiraju se kao zasebna imovina pri izdanju. Trošak stjecanja izračunava se na temelju postojećeg prosječnog troška tog vlasničkog instrumenta, nove izvršne cijene stjecanja te omjera postojećih i novih vlasničkih instrumenata. Isto tako, cijena prava može se temeljiti na vrijednosti prava na tržištu, postojećem prosječnom trošku tog vlasničkog instrumenta i tržišnoj cijeni vlasničkog instrumenta prije izdavanja prava.

1.   Ovaj se članak primjenjuje na utržive investicijske fondove koji udovoljavaju sljedećim kriterijima:

Podložno kriterijima u točkama od (a) do (d), ovaj članak može se također primjenjivati na fondove za dugoročna primanja zaposlenika osim ako se ne primjenjuje drugačiji računovodstveni okvir.

Podložno kriterijima u točkama od (a) do (c) i u skladu s kvalitativnim obilježjima iz članka 3. stavka 1., ovaj članak može se također primijeniti na vlasničke portfelje koji nisu posebni pravni subjekti, ali imaju vanjskog upravitelja i strogo odražavaju djelovanje fonda vezanog uz indeks. Za potrebe ovog članka, takvi vlasnički portfelji smatraju se utrživim investicijskim fondovima.

2.   Utrživi investicijski fondovi nominirani u stranoj valuti i objavljeni pod „Ostala imovina” ne čine dio ukupne valutne pozicije, već su dio zasebnog valutnog udjela. Izračun povezanih deviznih dobitaka i gubitaka provodi se pomoću metode neto prosječnog troška ili pomoću metode prosječnog troška.

3.   Revalorizacija utrživih investicijskih fondova provodi se na neto osnovi, a ne na odnosnoj imovini. Između različitih utrživih investicijskih fondova nema netiranja.

4.   Transakcije se evidentiraju u bilanci po transakcijskoj cijeni.

5.   Brokerska provizija evidentira se ili kao transakcijski trošak koji se uključuje u trošak imovine ili kao rashod u računu dobiti i gubitka.

6.   Iznos kupljene dividende uključuje se u trošak utrživih investicijskih fondova. Na datum prvog dana trgovanja bez dividende, iznos kupljene dividende može se tretirati kao zasebna stavka sve dok nije primljena uplata za dividendu.

7.   Obračun dividendi utrživih investicijskih fondova ne knjiži se na kraju razdoblja jer se one već odražavaju u tržišnoj cijeni utrživih investicijskih fondova, izuzevši vlasničke instrumente u čiju cijenu nije uključeno pravo na isplatu dividende.

1.   Zaštita od kamatnog rizika kod vrijednosnog papira s izvedenicama znači određivanje izvedenice tako da promjena u njezinoj fer vrijednosti kompenzira očekivanu promjenu fer vrijednosti zaštićenog vrijednosnog papira koja proizlazi iz kretanja kamatnih stopa.

2.   Zaštićeni instrument i instrument za zaštitu od rizika priznaju se i tretiraju u skladu s općim odredbama, pravilima vrednovanja, zahtjevima za priznavanje prihoda i posebnim zahtjevima za određeni takav instrument, navedenima u ovoj Smjernici.

3.   Odstupajući od članka 3. stavka 2., članka 9. stavka 4., članka 16. stavaka 1. i 2., članka 17. stavka 1. točke (b), članka 17. stavka 2. točke (d) te članka 18. stavka 2., moguće je primijeniti sljedeći alternativni tretman na vrednovanje zaštićenog vrijednosnog papira i izvedenice za zaštitu od rizika:

4.   Kada se prekida računovodstvo zaštite od rizika, vrijednosni papir i izvedenica, koji su ostali u knjigama izvještajnog subjekta, vrednuju se kao samostalni instrumenti od datuma prekida zaštite u skladu s općim pravilima navedenima u ovoj Smjernici.

5.   Alternativni pristup iz stavka 3. moguće je primijeniti samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

6.   Sljedeće se primjenjuje na zaštitu od rizika za grupu vrijednosnih papira: vrijednosni papiri sa sličnim kamatnim stopama mogu se agregirati i zaštititi od rizika kao grupa samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

1.   Instrumenti kombinirani tako da čine sintetski instrument priznaju se i tretiraju zasebno od ostalih instrumenata, u skladu s općim odredbama, pravilima vrednovanja, zahtjevima za priznavanje prihoda i posebnim zahtjevima za određeni takav instrument, navedenima u ovoj Smjernici.

2.   Odstupajući od članka 3. stavka 2., članka 9. stavka 4., članka 16. stavka 1. i članka 18. stavka 2., na vrednovanje sintetskih instrumenata moguće je primijeniti sljedeći alternativni tretman:

3.   Ako jedan od kombiniranih instrumenata istekne, bude prodan, ukinut ili izvršen, izvještajni subjekt prekida, s prospektivnim učinkom, alternativni tretman naveden u stavku 2., a svi neamortizirani prihodi od vrednovanja, knjiženi u korist računa dobiti i gubitka u prethodnim godinama, odmah se poništavaju.

4.   Alternativni pristup iz stavka 2. moguće je primijeniti samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

1.   Za potrebe primjene članka 49. Statuta ESSB-a novčanice drugih država članica čija je valuta euro, a koje drži NSB, ne evidentiraju se kao novčanice u optjecaju, već kao salda unutar Eurosustava. Postupak tretiranja novčanica drugih država članica čija je valuta euro jest sljedeći:

2.   Iznos „novčanica u optjecaju” u bilancama nacionalnih središnjih banaka rezultat je sljedećih triju komponenata:

1.   Na priznavanje prihoda primjenjuju se sljedeća pravila:

2.   Premije ili diskonti koji proizlaze iz izdanih i kupljenih vrijednosnih papira, izračunavaju se i prikazuju kao dio kamatnog prihoda i amortiziraju se tijekom preostalog ugovornog razdoblja do dospijeća vrijednosnih papira, bilo prema linearnoj metodi ili prema metodi interne stope prinosa. Međutim, metoda interne stope prinosa obvezna je za diskontirane vrijednosne papire koji u trenutku stjecanja imaju preostalo dospijeće dulje od godinu dana.

3.   Obračuni za financijsku imovinu i obveze, npr. pasivne kamate i amortizirane premije/diskonti, nominirani u stranoj valuti, izračunavaju se i evidentiraju na računima, na dnevnoj osnovi, na temelju posljednjih raspoloživih tečajeva. Obračuni za financijsku imovinu ili obveze, nominirane u eurima, izračunavaju se i evidentiraju na računima najmanje jednom u tromjesečju. Obračuni za druge stavke izračunavaju se i evidentiraju na računima barem jednom godišnje.

4.   Bez obzira na učestalost obračuna, no uz primjenu iznimaka iz članka 5. stavka 4., izvještajni subjekti tijekom tromjesečja izvještavaju o podatcima po transakcijskoj vrijednosti.

5.   Obračuni nominirani u stranoj valuti preračunavaju se po deviznom tečaju na datum evidentiranja i utječu na valutnu poziciju.

6.   Općenito, za izračunavanje obračuna tijekom godine moguće je primjenjivati lokalnu praksu, odnosno, oni se mogu izračunavati do posljednjeg radnog dana ili do posljednjeg kalendarskog dana u tromjesečju. Međutim, na kraju godine obvezni je referentni datum 31. prosinca.

7.   Valutni odljevi koji uključuju promjenu u udjelu u određenoj valuti mogu dovesti do realizirane pozitivne ili negativne tečajne razlike.

1.   Sljedeća opća pravila primjenjuju se na trošak transakcija:

2.   Sljedeća posebna pravila primjenjuju se na vrijednosne papire:

3.   Sljedeća posebna pravila primjenjuju se na zlato i stranu valutu:

1.   Terminske transakcije u stranoj valuti, terminske strane valutnih ugovora o razmjeni i drugi valutni instrumenti koji uključuju razmjenu jedne valute za drugu na određeni datum u budućnosti, uključuju se u neto valutne pozicije za izračun prosječnog troška i pozitivnih i negativnih tečajnih razlika.

2.   Kamatni ugovori o razmjeni, budućnosnice, terminski ugovori o kamatnoj stopi, ostali kamatni instrumenti i opcije, osim opcija ugrađenih u vrijednosne papire, evidentiraju se i revaloriziraju po pojedinačnim stavkama. Ti se instrumenti tretiraju odvojeno od bilančnih stavki.

3.   Dobitci i gubitci koji proizlaze iz izvanbilančnih instrumenata priznaju se i tretiraju na sličan način kao i kod bilančnih instrumenata.

1.   Terminske kupnje i prodaje priznaju se u računima izvanbilančne evidencije od datuma trgovanja do datuma namire po promptnom tečaju terminske transakcije. Realizirani dobitci i gubitci od prodajnih transakcija izračunavaju se primjenom prosječnog troška valutne pozicije na datum trgovanja, u skladu s postupkom dnevnog netiranja za kupnje i prodaje.

2.   Razlika između promptnog i terminskog tečaja tretira se kao obveza ili potraživanje na temelju kamata na obračunskom načelu (načelo nastanka događaja).

3.   Na datum namire izvanbilančna se knjiženja poništavaju.

4.   Na valutnu poziciju utječu terminske transakcije od datuma trgovanja po promptnom tečaju.

5.   Terminske pozicije se vrednuju povezano s promptnom pozicijom iste valute, s prebijanjem svih razlika koje mogu nastati unutar jedne valutne pozicije. Saldo neto gubitka evidentira se terećenjem računa dobiti i gubitka kada premašuje prethodne revalorizacijske prihode evidentirane na računu revalorizacije. Saldo neto dobiti knjiži se u korist računa revalorizacije.

1.   Terminske i promptne kupnje i prodaje priznaju se u bilančnim računima na odgovarajući datum namire.

2.   Terminske i promptne kupnje i prodaje priznaju se u računima izvanbilančne evidencije od datuma trgovanja do datuma namire po promptnom tečaju transakcija.

3.   Prodajne transakcije priznaju se po promptnom tečaju transakcije. Stoga ne dolazi do dobitka ili gubitka.

4.   Razlika između promptnog i terminskog tečaja tretira se kao obveza ili potraživanje na temelju kamata na obračunskom načelu (načelo nastanka događaja) i za kupnje i za prodaje.

5.   Na datum namire izvanbilančna se knjiženja poništavaju.

6.   Pozicija u stranoj valuti mijenja se samo zbog obračunatih transakcija nominiranih u stranoj valuti.

7.   Terminska pozicija se vrednuje u vezi s povezanom promptnom pozicijom.

1.   Budućnosnice se evidentiraju na datum trgovanja u računima izvanbilančne evidencije.

2.   Početna marža evidentira se kao zasebna imovina ako je položena u gotovini. Ako je položena u obliku vrijednosnih papira, ostaje nepromijenjena u bilanci.

3.   Dnevne promjene varijacijske marže evidentiraju se u računu dobiti i gubitka i utječu na valutnu poziciju. Jednaki postupak primjenjuje se na zaključni dan otvorene pozicije, bez obzira na to hoće li doći do isporuke. Ako dođe do isporuke, knjiženje kupnje ili prodaje provodi se po tržišnoj cijeni.

4.   Naknade se iskazuju u računu dobiti i gubitka.

1.   Kamatni ugovori o razmjeni evidentiraju se na datum trgovanja u računima izvanbilančne evidencije.

2.   Tekuća kamatna plaćanja, primljena ili plaćena, evidentiraju se na obračunskom načelu (načelo nastanka događaja). Plaćanja mogu biti namirena na neto osnovi za svaki kamatni ugovor o razmjeni posebno, no prihodi i rashodi od obračunatih kamata evidentiraju se na bruto osnovi.

3.   Naknade se iskazuju u računu dobiti i gubitka.

4.   Kamatni ugovori o razmjeni koji nisu poravnati preko središnje klirinške druge ugovorne strane revaloriziraju se pojedinačno i, ako je to potrebno, preračunavaju u euro po promptnom deviznom tečaju. Preporučuje se da se nerealizirani gubitci, iskazani u računu dobiti i gubitka na kraju godine, amortiziraju idućih godina, da u slučaju terminskih kamatnih ugovora o razmjeni amortizacija započne od datuma valute transakcije i da amortizacija bude linearna. Nerealizirani revalorizacijski dobitci knjiže se u korist računa revalorizacije.

5.   Za kamatne ugovore o razmjeni koji su poravnati preko središnje klirinške druge ugovorne strane:

1.   Terminski ugovori o kamatnoj stopi evidentiraju se na datum trgovanja u računima izvanbilančne evidencije.

2.   Iznos nadoknade koju jedna stranka plaća drugoj stranci na datum namire knjiži se na datum namire u računu dobiti i gubitka. Plaćanja se ne evidentiraju na obračunskoj osnovi (načelo nastanka događaja).

3.   Ako se drže terminski ugovori o kamatnoj stopi u stranoj valuti, plaćanja nadoknade utječu na valutnu poziciju. Plaćanja nadoknade preračunavaju se u euro po promptnom tečaju na datum namire.

4.   Svi terminski ugovori o kamatnoj stopi revaloriziraju se pojedinačno i, ako je to potrebno, preračunavaju u euro po promptnom deviznom tečaju. Nerealizirani gubitci, iskazani u računu dobiti i gubitka na kraju godine, ne poništavaju se u idućim godinama na teret nerealizirane dobiti osim ako je instrument dospio ili opozvan. Nerealizirani revalorizacijski dobitci knjiže se u korist računa revalorizacije.

5.   Naknade se iskazuju u računu dobiti i gubitka.

1.   Opcije se priznaju u računima izvanbilančne evidencije od datuma trgovanja do datuma izvršavanja ili datuma isteka prava iz opcije, po izvršnoj cijeni odnosnog instrumenta.

2.   Premije nominirane u stranoj valuti preračunavaju se u euro po deviznom tečaju koji vrijedi ili na datum sklapanja ugovora ili na datum namire. Plaćena premija priznaje se kao zasebna imovina, dok se primljena premija priznaje kao zasebna obveza.

3.   Ako je opcija izvršena, osnovni se instrument evidentira u bilanci po izvršnoj cijeni, uvećanoj ili umanjenoj za prvobitnu vrijednost premije. Iznos prvobitne opcijske premije ispravlja se na temelju nerealiziranih gubitaka, koji se iskazuju na kraju godine u računu dobiti i gubitka.

4.   Ako opcija nije izvršena, iznos opcijske premije, ispravljen na temelju nerealiziranih gubitaka na kraju prethodne godine, iskazuje se u računu dobiti i gubitka, preračunat po deviznom tečaju koji je na raspolaganju na datum isteka prava iz opcije.

5.   Na valutnu poziciju utječu dnevne varijacijske marže za opcije tipa budućnosnica, svako umanjenje opcijske premije na kraju godine, trgovanje odnosnim instrumentom na datum izvršavanja ili, na datum isteka, opcijska premija. Dnevne promjene varijacijske marže iskazuju se u računu dobiti i gubitka.

6.   Uz iznimku opcija ugrađenih u vrijednosne papire, svaki opcijski ugovor revalorizira se pojedinačno. Nerealizirani gubitci iskazani u računu dobiti i gubitka ne poništavaju se u idućim godinama na teret nerealiziranih dobitaka. Nerealizirani revalorizacijski dobitci knjiže se u korist računa revalorizacije. Nerealizirani gubitci po jednoj opciji ne smiju se netirati s nerealiziranim dobitcima po nekoj drugoj opciji.

7.   Za potrebe primjene stavka 6., tržišne vrijednosti jesu one kotirane cijene koje nude burza, trgovci, burzovni posrednici ili slični subjekti. Ako kotirane cijene nisu raspoložive, tržišna vrijednost se određuje pomoću tehnike vrednovanja. Ta tehnika vrednovanja se primjenjuje dosljedno tijekom vremena, te se može dokazati da osigurava pouzdane procjene cijena koje bi se dobile u stvarnim tržišnim transakcijama.

8.   Naknade se iskazuju u računu dobiti i gubitka.

1.   Nacionalne središnje banke izvještavaju ESB o podatcima u svrhu financijskog izvještavanja Eurosustava u skladu s ovom Smjernicom.

2.   Formati izvještavanja Eurosustava obuhvaćaju sve stavke koje su određene u Prilogu IV. Sadržaji stavki koje su uključene u različite formate bilance također su opisani u Prilogu IV.

3.   Formati različitih objavljenih financijskih izvještaja moraju biti u skladu sa svim sljedećim prilozima:

1.   Konsolidirana bilanca Eurosustava obuhvaća sve stavke iz bilance ESB-a i nacionalnih središnjih banaka.

2.   Izvještaji u procesu konsolidacije moraju biti međusobno usklađeni. Svi financijski izvještaji Eurosustava sastavljaju se na sličnoj osnovi, primjenom istih konsolidacijskih tehnika i postupaka.

3.   ESB sastavlja konsolidirane bilance Eurosustava. Te bilance poštuju potrebu za jedinstvenim računovodstvenim načelima i tehnikama, jednakim financijskim razdobljima u Eurosustavu i konsolidacijskim usklađenjima koja proizlaze iz transakcija i pozicija unutar Eurosustava, te uzimaju u obzir sve promjene u sastavu Eurosustava.

4.   Sve pojedinačne bilančne stavke, osim salda unutar Eurosustava koja pripadaju pojedinačnim nacionalnim središnjim bankama i ESB-u, agregiraju se u konsolidacijske svrhe.

5.   Salda nacionalnih središnjih banaka i ESB-a kod trećih osoba evidentiraju se u bruto iznosu u procesu konsolidacije.

6.   Salda unutar Eurosustava prikazuju se u bilancama ESB-a i nacionalnih središnjih banaka u skladu s Prilogom IV.

1.   Odbor ESSB-a za računovodstvo i monetarni prihod izvještava preko Izvršnog odbora Upravno vijeće o razvoju, primjeni i provedbi pravila ESSB-a za računovodstvo i financijsko izvještavanje.

2.   U tumačenju ove Smjernice uzimaju se u obzir pripremni rad, računovodstvena načela usklađena s pravom Unije i općeprihvaćeni međunarodni računovodstveni standardi.

1.   Nacionalne središnje banke provode vrednovanje financijske imovine i obveza u skladu sa zahtjevima iz članka 9., na dan kada postanu članice Eurosustava. Nerealizirani dobitci koji su nastali prije tog datuma ili na taj datum, razdvajaju se od svih nerealiziranih revalorizacijskih dobitaka koji mogu nastati nakon tog datuma i ostaju kod nacionalnih središnjih banaka. Tržišne cijene i tečajevi, koje primjenjuju nacionalne središnje banke u početnoj bilanci na početku sudjelovanja u Eurosustavu, smatraju se prosječnim troškom imovine i obveza tih nacionalnih središnjih banaka.

2.   Preporučuje se da se nerealizirani dobitci, koji su nastali prije početka ili na početku članstva nacionalnih središnjih banaka u Eurosustavu, ne smatraju raspodjeljivim u trenutku prelaska, te da ih je moguće realizirati ili raspodijeliti samo u sklopu transakcija koje nastanu nakon ulaska u Eurosustav.

3.   Dobitci i gubitci u vezi sa stranom valutom, zlatom i cijenama, koji proizlaze iz prijenosa imovine od nacionalnih središnjih banaka na ESB, smatraju se realiziranima.

4.   Ovaj članak ne dovodi u pitanje bilo koju odluku donesenu na temelju članka 30. Statuta ESSB-a.

1.   Smjernica (EU) 2016/2249 (ESB/2016/34) stavlja se izvan snage od 31. prosinca 2024.

2.   Upućivanja na Smjernicu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjem na ovu Smjernicu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga XI.

1.   Ova Smjernica stupa na snagu na dan kad su o njoj obaviještene nacionalne središnje banke država članica čija je valuta euro.

2.   Nacionalne središnje banke država članica čija je valuta euro postupat će u skladu s ovom Smjernicom od 31. prosinca 2024.