5.11.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 399/28


Žalba koju su 21. rujna 2018. podnijeli Brugg Kabel AG i Kabelwerke Brugg AG Holding protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 12. srpnja 2018. u predmetu T-441/14, Brugg Kabel AG i Kabelwerke Brugg AG Holding protiv Europske komisije

(Predmet C-591/18 P)

(2018/C 399/36)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelji: Brugg Kabel AG, Kabelwerke Brugg AG Holding (zastupnici: A. Rinne i M. Lichtenegger, odvjetnici)

Druga stranka u žalbenom postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

1.

ukine presudu Općeg suda od 12. srpnja 2018. u predmetu T-441/14 i poništi odluku druge stranke u postupku od 2. travnja 2014. (predmet AT.39610 – električni kablovi), u dijelu u kojem se odnosi na žalitelje;

2.

podredno, ukine presudu navedenu u točki 1. i poništi odluku druge stranke u žalbenom postupku navedenu u točki 1. u dijelu u kojem je

(a)

žaliteljima utvrđena novčana kazna u iznosu od 8 490 000 eura i

(b)

žaliteljima naloženo snošenje troškova,

te da prema ocjeni Suda smanji novčanu kaznu u skladu sa zahtjevima žaliteljâ u prvom stupnju;

3.

podrednije, ukine presudu navedenu u točki 1. i predmet vrati Općem sudu na ponovno odlučivanje;

4.

drugoj stranci u postupku naloži snošenje troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj žalbi žalitelji ističu šest žalbenih razloga.

Prvi žalbeni razlog: povreda prava obrane dostavom zahtjeva za pružanje informacija i obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama na engleskom

U pogledu jezičnih verzija zahtjeva za pružanje informacija te obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama koje su žaliteljima bili na raspolaganju, Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava time što je dostatnim smatrao prenizak stupanj razumljivosti. Dotični adresat trebao bi biti u mogućnosti odabrati jezičnu verziju koja mu je razumljiva da bi u potpunosti razumio optužbe koje mu se stavljaju na teret i na taj način mogao pripremiti svoju sveobuhvatnu obranu. Nije dostatno da se optužbe mogu „dovoljno” razumjeti u pogledu njihove vrste i opsega kako bi se „o tome učinkovito iznijelo stajalište”.

Opći sud usto zanemaruje da u tom pogledu nije važna korisnost Komisijinih odgovora nego jedino to je li dotični poduzetnik bio u mogućnosti sveobuhvatno se obraniti od optužbi, unatoč Komisijinu odbijanju da na raspolaganje stavi neku drugu jezičnu verziju.

Drugi žalbeni razlog: povreda prava obrane uskratom uvida u očitovanja drugih poduzetnika o obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama

Opći sud postavlja previsoke zahtjeve u pogledu toga pod kojim pretpostavkama dotični poduzetnik treba dobiti uvid u odgovore drugih adresata na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama koji nisu povjerljivi. Adresatu obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama uvid bi se morao dati već kada dotični poduzetnik u odnosu na optužbe istakne uvjerljive okolnosti iz ukupnog postupka, koje u svakom slučaju omogućavaju zaključak da se u odgovorima nekog drugog adresata na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama koji nisu povjerljivi nalaze oslobađajući odlomci ili prilozi.

Opći sud zanemaruje činjenicu da se povređuju načela vladavine prava ako jedino Komisija može ispitati odgovore drugih adresata obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u pogledu postojanja (moguće) oslobađajućih odlomaka i priloga. Komisija u tom dijelu istodobno djeluje kao istražno tijelo/tijelo progona, tijelo koje odlučuje te još i kao tijelo obrane u istom predmetu, a da pritom ne može znati nužni činjenični kontekst.

Treći žalbeni razlog: povreda načela presumpcije nevinosti utvrđivanjem 14. prosinca 2001. kao dana početka sudjelovanja u povredi

Opći sud postavlja preniske dokazne standarde u pogledu dokaza početka sudjelovanja u jedinstvenoj i trajnoj povredi. Komisija bi morala prikupiti točne, precizne i dosljedne dokaze koji opravdavaju čvrsto uvjerenje da je odabirom trenutka početka sudjelovanja povrijeđeno tržišno natjecanje. Preostale dvojbe morale bi dotičnim poduzetnicima ići u korist in dubio pro reo.

Opći sud zanemaruje činjenicu da je za pobijanje indicija dostatno da ih se pobije suprotnim indicijama. U interesu jednakosti oružja, konačni oslobađajući dokaz ne može se zahtijevati od dotične osobe u upravnom postupku koji je usmjeren na izricanje sankcija.

Četvrti žalbeni razlog: iskrivljavanje dokaza i povreda presumpcije nevinosti pretpostavkom da postoji neprekinuto sudjelovanje u povredi između 12. svibnja 2005. i 8. prosinca 2005.

Opći sud iskrivljava dokaze u pogledu neprekinutog sudjelovanja žaliteljâ u povredi kada unatoč brojnim ambivalentnim proturječnim indicijama dolazi do čvrstog nedvojbenog uvjerenja o neprekinutom trajanju povrede.

Opći sud u tom pogledu zanemaruje i točan standard za osporavanje indicijskih dokaza.

Peti žalbeni razlog: iskrivljavanje dokaza, povreda presumpcije neovisnosti i načela proporcionalnosti utvrđenjem odgovornosti za sporazume u pogledu podvodnih kablova, nacionalnih tržišta i velikih tržišta.

Opći sud postavlja preniske dokazne standarde i iskrivljava dokaze u pogledu odgovornosti žalitelja za samostalne i odvojene dijelove povrede – poput primjerice podvodnih kablova, nacionalnih tržišta i velikih tržišta – u kojima žalitelji nisu sudjelovali niti su za njih bili zainteresirani.

Takvim širokim tumačenjem pravnog koncepta jedinstvene i trajne povrede Opći sud previđa nerazumne i neproporcionalne rizike koji iz toga proizlaze za poduzetnike koji nisu sudjelovali u svim dijelovima povrede, ali ipak mogu, prema nacionalnom pravu, solidarno odgovarati za štete koje iz toga nastanu.

S obzirom na trenutačno stanje harmonizacije europskog prava naknade štete, regres prema solidarnim dužnicima na nacionalnoj razini nije prikladan instrument da bi se dostatno kompenzirala široka odgovornost prema trećim osobama.

Šesti žalbeni razlog: povreda članka 23. stavaka 2. i 3. Uredbe 1/2003 (1) i načela zakonitosti, proporcionalnosti i ne bis in idem prilikom utvrđivanja kazne

Opći sud pogrešno potvrđuje 2004. kao referentnu godinu za vrijednost prihoda od prodaje koja za žalitelje nije reprezentativna i ne prikazuje ni njihovu stvarnu veličinu ni njihovu gospodarsku snagu.

Usto Opći sud zanemaruje činjenicu da se Komisija, s jedne strane, u svrhu utvrđivanja odgovornosti ne može temeljiti na jedinstvenoj i trajnoj povredi, to jest jedinstvenom zabranjenom sporazumu koji obuhvaća A/R- i R-konfiguraciju, ni s druge strane, radi utvrđivanja kazne ponovno umjetno odvajati različite, navodno nerazdvojive, dijelove povrede.


(1)  SL 2003., L 1, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.)