201806010421917352018/C 211/121392018CJC21120180618HR01HRINFO_JUDICIAL2018022191021

Predmet C-139/18 P: Žalba koju je 21. veljače 2018. podnio CJ protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 13. prosinca 2017. u predmetu T-602/16, CJ protiv Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC)


C2112018HR910120180221HR001291102

Žalba koju je 21. veljače 2018. podnio CJ protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 13. prosinca 2017. u predmetu T-602/16, CJ protiv Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC)

(Predmet C-139/18 P)

2018/C 211/12Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: CJ (zastupnik: V. Kolias, Δικηγόρος)

Druga stranka u postupku: Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC)

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

u cijelosti ukine presudu Općeg suda od 13. prosinca 2017. u predmetu T-602/16 CJ protiv ECDC-a (EU:T:2017:893);

podredno, u slučaju da žalbu proglasi osnovanom, poništi pobijano izvješće o ocjeni od 21. rujna 2015.;

naloži ECDC-u da snosi sve troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog žalbi, žalitelj se poziva na četiri žalbena razloga:

1.

Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud:

pogrešno tumačio članak 3. stavak 1. u vezi s člankom 3. stavkom 3. ECDC-ovog provedbenog pravila br. 20. kad je utvrdio da drugostupanjski ocjenjivač ne mora biti predsjednik upravnog odbora u slučajevima kao što je ovaj,

pogriješio u pravnoj kvalifikaciji činjenica kad je smatrao da u svakom slučaju postoji mala vjerojatnost da će predsjednik upravnog odbora odlučiti u žaliteljevu korist,

pogrešno tumačio argument prema kojem osoba hijerarhijski podređena ocjenjivaču ne može biti drugostupanjski ocjenjivač, zato što nema potrebnu neovisnost od ocjenjivača.

2.

Drugi žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud:

pogrešno tumačio članak 7. stavak 1. i članak 8. stavke 3. i 4. ECDC-ovog provedbenog pravila br. 20. kad je utvrdio da ocjenjivač ne mora uzeti u obzir ciljeve i pokazatelje uspješnosti određene za službenika u prethodnom razdoblju ocjenjivanja,

podredno, pogriješio u pravnoj kvalifikaciji činjenica kada je utvrdio da je ocjenjivač propisno razmatrao ciljeve i pokazatelje uspješnosti.

3.

Treći žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud:

pogrešno tumačio pojam „razgovora” prema članku 8. stavku 9. ECDC-ovog provedbenog pravila,

podredno, počinio pogrešku koja se tiče prava time što je pravno kvalificirao ocjenjivački „razgovor” kao razgovor koji ECDC može ograničiti na to da potvrditelj službeniku postavi pitanje o dokumentu koji je potvrditelju već bio dostupan; tako što mu je putem svog mobilnog telefona postavio pitanje: „Koje dijelove procjene uspješnosti smatrate pogrešnima?” te mu nije postavio nikakvo dodatno pitanje nakon što mu je službenik u bitnome odgovorio i ponudio da će mu dati dodatne, podrobnije informacije koje bi mogao tražiti.

4.

Četvrti žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud:

pogrešno tumačio članak 22(a) Pravilnika o osoblju kada je u bitnome utvrdio da je, čak i kada službenik in tempore non suspecto iznosi tvrdnje o lošem financijskom upravljanju te u tom pogledu ponudi barem početne dokaze i te su tvrdnje istinite, agencija pravilno postupila kada su njegovu godišnju uspješnost ocjenjivale osobe na koje se odnose njegove tvrdnje,

podredno, počinio pogrešku koja se tiče prava time što je žaliteljeve tvrdnje pravno kvalificirao kao tvrdnje koje nisu iznesene in tempore non suspectu, koje nisu istinite niti potkrijepljene dokazima te time što je ocijenio da su službenici na koje su se tvrdnje odnosile, svejedno mogli nepristrano ocijeniti žaliteljevu uspješnost.