7.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 161/38


Žalba koju je 15. veljače 2018. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 5. prosinca 2017. u predmetu T-728/16, Tuerck protiv Komisije

(Predmet C-132/18 P)

(2018/C 161/42)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: G. Gattinara, B. Mongin, L. Radu Bouyon, agenti)

Druga stranka u postupku: Sabine Tuerck

Žalbeni zahtjevi

ukinuti presudu Općeg suda (prvo vijeće) od 5. prosinca 2017. u predmetu T-728/16, Tuerck/Komisija

odbiti prvostupanjsku tužbu

naložiti drugoj stranci u žalbenom postupku snošenje troškova prvostupanjskog postupka

naložiti S. Tuerck snošenje troškova ovog postupka

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Kada je riječ o postupcima prijenosa mirovinskih prava nastalih u nacionalnom mirovinskom fondu u mirovinski sustav dužnosnika Europske unije, kako su predviđeni člankom 11. stavkom 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije, prvi žalbeni razlog temelji se na povredi koju je Opći sud počinio u odnosu na sudsku praksu koja proizlazi iz Suda Radek Časta (presuda od 5. prosinca 2013., C-166/12, t. 24., 28. i 31.) prema kojoj se radnja konverzije kapitalizirane vrijednosti mirovinskih prava stečenih u nacionalnom sustavu u godinama mirovinskog staža koje treba uzeti u obzir u mirovinskom sustavu Unije provodi sukladno pravu Unije. Ta radnja uključuje uzimanje u obzir povećanja vrijednosti kapitala između datuma podnošenja zahtjeva i datuma stvarnog prijenosa predviđenog Pravilnikom. Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava jer je smatrao da Komisija nije imala ovlast provesti odbijanje povećanja kapitalizirane vrijednosti između datuma registracije zahtjeva za prijenos i stvarnog prijenosa kapitalizirane vrijednosti. Presuđujući da Komisija nije imala ovlast za provođenje tih odbijanja, Opći je sud povrijedio članak 11. stavak 2. podstavak 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju te je zanemario ovlasti koje taj članak priznaje Komisiji i počinio pogrešku koja se tiče prava.

Drugi žalbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava koja se sastoji od zaključka da se odbijanje povećanja kapitalizirane vrijednosti može provesti po stopi različitoj od one predviđene Pravilnikom i samo na temelju prenosive kapitalizirane vrijednosti. Međutim, povećanje kapitalizirane vrijednosti mora se provesti u skladu s Pravilnikom koji propisuje poštovanje aktuarske ravnoteže i koji u tu svrhu propisuje primjenu stope od 3,1 %. Osim toga, Opći je sud, pozivajući se na „prenosiv” iznos, iako članak 11. stavak 2. Priloga VIII. Pravilniku navodi da se pretvaranje iznosa koji predstavljaju mirovinska prava zainteresirane osobe u broj godina mirovinskog staža mora provesti na temelju stvarnog prijenosa, povrijedio taj propis i zanemario presudu Općeg suda donesenu 13. listopada 2015. po žalbi u predmetu Komisija/Verile i Gjergij (T-104/14 P).

Treći žalbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava koja se sastoji od davanja prednosti općim provedbenim odredbama koje je Komisija donijela za provedbu Pravilnika ispred samog Pravilnika koji je u odnosu na njih hijerarhijski viši akt i povredi obveze obrazlaganja. Prvim dijelom trećeg žalbenog razloga, Komisija tvrdi da je Opći sud opće provedbene odredbe tumačio protivno tekstu odredbe Pravilnika koju se tim općim provedbenim odredbama treba provesti te da je proturječio načelu prema kojem Pravilnik, kako ga je Sud tumačio u presudi Radek Časta, ne dopušta pretvaranje iznosa koji materijalno ne predstavljaju mirovinska prava u godine mirovinskog staža. Drugim dijelom trećeg žalbenog razloga Komisija tvrdi da je Opći sud povrijedio obvezu obrazlaganja, zato što je kontradiktornim razlozima obrazložio da je nacionalni mirovinski fond dokazao povećanje kapitalizirane vrijednosti između datuma podnošenja zahtjeva i datuma stvarnog prijenosa.

Četvrti žalbeni razlog temelji se na očitoj pogrešci u ocjeni i povredi obveze obrazlaganja zbog toga što je Opći sud utvrdio stjecanje bez osnove do kojeg nije došlo. Kao prvo, Opći je sud smatrao da je došlo do stjecanja bez osnove zbog pretvaranja samo dijela kapitalizirane vrijednosti u godine mirovinskog staža, iako je taj prijenos povećan na datum zahtjeva za prijenos a zatim slijedi sustav „fiktivnih” fondova koji se temelji na sustavu kapitalizacije. Drugim dijelom četvrtog žalbenog razloga, Komisija se poziva na povredu obveze obrazlaganja: Opći je sud zaključio da je došlo do stjecanja bez osnove, a da nije obrazložio utemeljenost tog zaključka s obzirom na Komisijin argument prema kojemu je iznos koji prekoračuje primjenu stope od 3,1 % bio vraćen dotičnom dužnosniku.