201807130122003822018/C 268/231282018CJC26820180730HR01HRINFO_JUDICIAL20180216171822

Predmet C-128/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. veljače 2018. uputio Hanseatisches Oberlandesgericht Hamburg (Njemačka) – kazneni postupak protiv Dumitru-Tudora Dorobantua


C2682018HR1720120180216HR0023172182

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. veljače 2018. uputio Hanseatisches Oberlandesgericht Hamburg (Njemačka) – kazneni postupak protiv Dumitru-Tudora Dorobantua

(Predmet C-128/18)

2018/C 268/23Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Hanseatisches Oberlandesgericht Hamburg

Stranke glavnog postupka

Generalstaatsanwaltschaft Hamburg

protiv

Dumitru-Tudora Dorobantua

Prethodna pitanja

1.

Koje minimalne zahtjeve sukladno članku 4. Povelje moraju ispuniti uvjeti oduzimanja slobode u vezi s Okvirnom odlukom 2002/584 ( 1 )?

a.

Osobito, postoji li sa stajališta prava Unije „apsolutna” donja granica u pogledu veličine pritvorskog prostora ispod koje uvijek postoji povreda članka 4. Povelje?

i.

Je li prilikom određivanja pojedinačnog dijela pritvorskog prostora važno je li riječ o pojedinačnoj ili zajedničkoj ćeliji?

ii.

Treba li prilikom izračuna veličine pritvorskog prostora oduzeti površinu koju zauzima namještaj (krevet, ormar, itd.)?

iii.

Koje su infrastrukturne pretpostavke relevantne za pitanje usklađenosti uvjeta oduzimanja slobode s pravom Unije? Koja je važnost, po potrebi, neposrednog (ili samo posrednog) otvorenog pristupa, iz ćelije, primjerice sanitarnim ili drugim prostorijama te opskrba hladnom i toplom vodom, grijanju, rasvjeti itd.?

b.

Koliko su za procjenu važni različiti „sustavi izvršenja kazne”, naime različita vremena otvaranja ćelija i različiti stupnjevi slobode kretanja unutar zatvora?

c.

Mogu li se – kao što je to ovo vijeće učinilo u svojim odlukama o dopuštenosti predaje – uzeti u obzir i pravna i organizacijska poboljšanja u državi članici izdavateljici (uvođenje sustava ombudsmana, uspostava sudova za izvršenje kaznenih sankcija, itd.)?

2.

Prema kojim kriterijima treba ocjenjivati uvjete oduzimanja slobode u pogledu temeljnih prava Unije? U kojoj mjeri ti kriteriji utječu na tumačenje pojma „stvarne opasnosti” u smislu sudske prakse Suda u predmetima Aranyosi i Căldăraru?

a.

Jesu li pravosudna tijela države članice izvršenja u tom pogledu ovlaštena na opsežan nadzor uvjeta oduzimanja slobode u državi članici izdavateljici ili se moraju ograničiti na „nadzor očitih nezakonitosti”?

b.

Ako Sud prilikom odgovora na prvo prethodno pitanje zaključi da postoje „apsolutni” zahtjevi prava Unije za uvjete oduzimanja slobode: bi li neispunjavanje tih minimalnih uvjeta bilo u tom smislu nemoguće odvagivati tako da bi posljedično uvijek postojala „stvarna opasnost” koja zabranjuje predaju, ili država članica izvršiteljica može ipak provesti odvagivanje? Mogu li se pritom uzeti u obzir aspekti poput održavanja na snazi pravne pomoći unutar Unije, učinkovitost europskog kaznenog pravosuđa i načela uzajamnog povjerenja i priznavanja?


( 1 ) Okvirna odluka Vijeća 2002/584 od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (SL 2002., L 190, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 83.)