23.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/22


Žalba koju je 5. siječnja 2018. podnio Marine Harvest ASA protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 26. listopada 2017. u predmetu T-704/14, Marine Harvest ASA protiv Europske komisije

(Predmet C-10/18 P)

(2018/C 142/30)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Marine Harvest ASA (zastupnik: R. Subiotto QC)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj od suda zahtijeva da:

u cijelosti ili djelomično ukine presudu Općeg suda;

poništi Komisijinu odluku od 23. srpnja 2014. ili, podredno, poništi kazne izrečene žalitelju tom odlukom, ili, podredno tomu, bitno snizi kazne izrečene žalitelju odlukom;

naloži Komisiji da naknadi žaliteljeve troškove zastupanja i druge troškove, nastale u ovom postupku i u postupku pred Općim sudom;

po potrebi, uputi predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje u skladu s presudom Suda;

poduzme sve druge mjere koje taj sud smatra potrebnima.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu žalbi, žalitelj se poziva na dva žalbena razloga.

1.

Prvim žalbenim razlogom, žalitelj tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava jer nije primijenio članak 7. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 139/2004 (1) (u daljnjem tekstu: Uredba o koncentracijama) u ovom predmetu.

a.

Kao prvo, Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prva pri tumačenju pojma „pojedinačna koncentracija” osobito jer je odbio to da se na temelju uvodne izjave 20. Uredbe o koncentracijama zaključi da je namjera EU zakonodavca bila da se „pojedinačnom koncentracijom” smatraju sve koncentracije koje „povezuje određeni uvjet”.

b.

Kao drugo, Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava pri tumačenju smisla članka 7. stavka 2. Uredbe o koncentracijama.

2.

Drugim žalbenim razlogom žalitelj tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je izrekao dvije kazne za jedno te isto postupanje.

a.

Presudom je povrijeđeno načelo ne bis in idem jer je Marine Harvest kažnjen dvaput zbog stjecanja vlasništva na udjelu u visini 48,5 % gospodina Maleka: jedanput iznosom od 10 milijuna eura na temelju članka 14. stavka 2. točke (a) Uredbe o koncentracijama jer je koncentracija navodno provedena prije prijavljivanja (navodna povreda članka 4. stavka 1. Uredbe o koncentracijama) i daljnjih 10 milijuna eura na temelju članka 14. stavka 2. točke (b) Uredbe o koncentracijama zbog navodnog provođenja koncentracije prije nego što je proglašena sukladnom s unutarnjim tržištem (navodna povreda članka 7. stavka 1. Uredbe o koncentracijama).

b.

Podredno, presudom je povrijeđeno načelo uračunavanja jer se pri određivanju druge kazne nije uzla u obzir prva kazna.

c.

Podredno tomu, u presudi je počinjena pogreška koja se tiče prava jer se nije primijenilo načelo stjecaja povreda: navodna povreda obveze prijavljivanja iz članka 4. stavka 1. je bila specijalnija povreda i stoga ju je konzumirala navodna povreda obveze odgode iz članka 7. stavka 1. Uredbe o koncentracijama, koja je bila općenitija povreda.


(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ o koncentracijama) (SL 2004., L 24., str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 73.)