17.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 231/52


Tužba podnesena 16. svibnja 2017. – Ceobus i dr. protiv Komisije

(Predmet T-330/17)

(2017/C 231/67)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Ceobus (Génicourt, Francuska), Compagnie des transports voyageurs du Mantois interurbains – CTVMI (Mantes-la-Jolie, Francuska), SA des Transports de St Quentin en Yvelines (Trappes, Francuska), Les cars Perrier (Trappes), Tim Bus (Magny-en-Vexin, Francuska), Transports Voyageurs du Mantois (TVM) (Mantes-la-Jolie) (zastupnik: D. de Combles de Nayves, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

ponajprije, poništi Komisijinu odluku SA.26763 od 2. veljače 2017. koja se odnosi na navodne potpore dodijeljene poduzećima javnog prijevoza u regiji Ile-de-France u dijelu u kojem zaključuje da je program potpora regije Ile-de-France koji se provodio od 1984. do 2008. novi program potpora koji se „nezakonito provodio”;

podredno, poništi Komisijinu odluku SA.26763 od 2. veljače 2017. koja se odnosi na navodne potpore koje je regija Ile-de-France dodijelila poduzećima javnog prijevoza u dijelu u kojem navodi da su pojedinačne potpore iz programa potpora regije Ile-de-France između svibnja 1994. i 25. studenoga 2008. nove potpore koje su se „nezakonito provodile”.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji proizlazi iz prvog dijela tužbenog zahtjeva, temelji se na povredi članka 108. UFEU-a, povredi članka 1. točke (b) Uredbe Vijeća (EU) br. 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (u daljnjem tekstu „Uredba br. 2015/1589”) (SL 2015., L 248, str. 9.), kao i na povredi pravomoćnosti presuda Suda Europske unije koje su donesene nakon podnošenja zahtjeva za prethodnu odluku.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se odnosi na drugi dio tužbenog zahtjeva, temelji se na povredi članka 17. Uredbe br. 2015/1589, s obzirom na to da je Komisija, kao mjeru kojom se prekida zastarni rok, definirala mjeru kojom se nisu poštovali kriteriji definiranja te kategorije mjera predviđene navedenim člankom.

3.

Treći tužbeni razlog, koji proizlazi iz drugog dijela tužbenog zahtjeva, temelji se na povredi postupovnih prava zainteresiranih trećih osoba, s obzirom na to da je Komisija u svojoj odluci o pokretanju postupka navela da zastara nije bila prekinuta podnošenjem tužbe pred upravnim sudovima, nego Komisijinim prvim zahtjevom za informacijama od 25. studenoga 2008.