24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/53


Tužba podnesena 29. svibnja 2017. – Koninklijke Luchtvaart Maatschappij. protiv Komisije

(Predmet T-325/17)

(2017/C 239/67)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Koninklijke Luchtvaart Maatschappij NV (Amstelveen, Nizozemska) (predstavnik: M. Smeets, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi odluku Komisije C(2017) 1742 final od 17. ožujka 2017. o postupku primjene članka 101. UFEU-a, članka 53. Sporazuma o EGP-u i članka 8. Sporazuma o zračnom prometu između Europske zajednice i Švicarske konfederacije (predmet AT.39258 – Airfreight) u cijelosti zbog povrede zabrane proizvoljnosti i načela jednakog postupanja, u skladu s prvim tužbenim razlogom; zbog nepostojanja nadležnosti u području zračnog prometa izvan EGP-a, u skladu s drugim tužbenim razlogom (ponajprije); zbog povrede članka 49. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članak 101. UFEU-a, članka 53. Sporazuma o EGP-u i članka 8. Sporazuma o zračnom prometu između Europske zajednice i Švicarske konfederacije i Smjernica o utvrđivanju kazni (1) u skladu s četvrtim tužbenim razlogom (ponajprije); ili

poništi članak 1. stavak 2. točku (d) i članak 1. stavak 3. točku (d) pobijane odluke, u dijelu u kojem se tim odredbama utvrđuje da je tužitelj počinio povredu odredaba o zračnom prijevozu iz zračnih luka izvan EGP-a prema zračnim lukama u EGP-u, u skladu s drugim tužbenim razlogom (podredno); i

poništi članak 1. i članak 1. stavak 1. točku (d), članak 1. stavak 2. točku (d) članak 1. stavak 3. točku (d) i članak 1. stavak 4. točku (d) pobijane odluke, u dijelu u kojem se tim odredbama utvrđuje postojanje jedinstvene i kontinuirane povrede koja se sastoji u nenaplaćivanju naknada u skladu s trećim tužbenim razlogom;

alternativno, ako sud ne poništi pobijanu odluku u cijelosti u skladu s prvim, drugim i četvrtim tužbenim razlozima, da u skladu s diskrecijskom nadležnošću snizi visinu novčane kazne koja je tužitelju određena člankom 3. točkom (c) i člankom 3. točkom (d) pobijane odluke u skladu s prvim, drugim, trećim i četvrtim tužbenim razlozima; i konačno,

naloži Komisiji plaćanje troškova tih postupaka ako Sud poništi pobijanu odluku u cijelosti ili djelomično ili snizi visinu novčane kazne.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi zabrane proizvoljnosti i načela jednakog postupanja.

Tužitelj navodi da je pobijanom odlukom povrijeđena zabrana proizvoljnosti time što su poduzeća isključena iz izreke pobijane odluke koja su, u skladu s njezinim obrazloženjem, sudjelovala u istom djelovanju kao adresati pobijane odluke.

Tužitelj nadalje navodi da se je pobijanom odlukom povrijeđeno načelo jednakog postupanja time što je tužitelj sankcioniran za povredu i što je tužitelju određena novčana kazna te je time izložen građanskoj odgovornosti, dok su poduzeća isključena iz izreke pobijane odluke koja su, u skladu s njezinim obrazloženjem, sudjelovala u istom djelovanju kao adresati pobijane odluke.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju nadležnosti za zračni prijevoz tereta iz zračnih luka izvan EGP-a u zračne luke u EGP-u.

Tužitelj navodi da pobijana odluka pogrešno počiva na pretpostavci da je u EGP-u počinjena jedinstvena i kontinuirana povreda pravila o zračnom prijevozu iz zračnih luka izvan EGP-a u zračne luke u EGP-u.

Tužitelj nadalje navodi da pobijana odluka pogrešno počiva na pretpostavci da je jedinstvena i kontinuirana povreda pravila o zračnom prijevozu iz zračnih luka izvan EGP-a u zračne luke u EGP-u imala značajan, trenutan i previdljiv utjecaj na tržišno natjecanje u EGP-u.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju obrazloženja i očitoj pogrešci u ocjeni prilikom utvrđivanja da je nenaplaćivanje naknada posebna povreda.

Tužitelj navodi da su, s obzirom na ekonomski i regulatorni kontekst dotične industrijske grane, proturječne dvije pretpostavke na kojima počiva pobijana odluka, a koje se odnose na zaključak da nenaplaćivanje naknada predstavlja posebnu povredu.

Tužitelj nadalje navodi da ne nenaplaćivanje naknada nerazdruuživo povezano s praksama koje se tiču naknada za gorivo i sigurnost te da ne predstavlja posebnu povredu.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je novčanom kaznom povrijeđeno načelo zakonitosti i proporcionalnosti iz članka 49. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članak 101. UFEU-a i Smjernica o utvrđivanju kazni, i da je ona očito pogrešna.

Tužitelj navodi da se vrijednost prodaje KLM Cargoa, na koje se odnosi povreda, tiče vrijednosti goriva i naknada za sigurnost, a ne na ukupni promet KLM Cargoa

Vrijednost KLM-ovog prijevoza tereta na kojoj se temelji osnovni iznos novčane kazne ne treba uključivati KLM-ove prodaje koje se tiču prijevoza tereta, a koje su učinjene izvan EPG-a.

Sniženje novčane kazne od 15 % na temelju vladine intervencije ne odgovara razini vladine intervencije u vrijeme povrede.


(1)  Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003 (SL 2006., C 210, str. 2.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 58.).