6.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/2


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. siječnja 2017. uputio Budai Központi Kerületi Bíróság (Mađarska) – GT protiv HS

(Predmet C-38/17)

(2017/C 178/02)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Budai Központi Kerületi Bíróság

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: GT

Tuženik: HS

Prethodna pitanja

Je li u skladu sa zadaćama Europske unije u pogledu jamčenja visoke razine zaštite potrošača

i jednakosti pred zakonom i temeljnim pravima Europske unije na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje, kao i

određenim dijelovima preambule Direktive 93/13/EEZ (1) („[…] budući da se u dvama programima Zajednice, programom za zaštitu potrošača i programom o politici informiranja, ističe značaj zaštite potrošača kada je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama; budući da bi tu zaštitu trebalo propisati zakonima i propisima koji su ili usklađeni na razini Zajednice ili doneseni izravno na toj razini; budući da u skladu s načelom utvrđenim u dijelu pod naslovom ‚Zaštita ekonomskih interesa potrošača’, a zagovaraju ga i spomenuti programi: ‚onoga koji stječe robu i usluge treba zaštititi od zlouporabe moći koju imaju prodavatelj robe ili pružatelj usluga, posebno od jednostranih standardiziranih ugovora i nepoštenog ispuštanja osnovnih prava iz ugovorâ’; budući da je djelotvorniju zaštitu potrošača moguće postići usvajanjem ujednačenih zakonskih propisa u području nepoštenih ugovornih odredaba; budući da bi se ti propisi trebali primjenjivati na sve ugovore koji se zaključuju između prodavača ili pružatelja i potrošača; budući da zbog toga iz područja primjene ove Direktive treba, između ostalog, isključiti ugovore koji se odnose na zapošljavanje, ugovore koji se odnose na nasljedna prava, ugovore koji se odnose na prava iz obiteljskog zakona i ugovore koji se odnose na osnivanje i ustrojavanje trgovačkih društava ili na ugovore o partnerstvu; budući da potrošači moraju biti jednako zaštićeni prema usmeno sklopljenim ugovorima kao i prema pisanima, bez obzira na to jesu li u ovim potonjima ugovorne odredbe sadržane u jednom ili u više dokumenata; budući, međutim, da nacionalni zakoni za sada dozvoljavaju samo djelomičnu mogućnost usklađivanja; budući da ova Direktiva obuhvaća samo one ugovorne odredbe o kojima nisu vođeni pojedinačni pregovori; budući da bi državama članicama trebalo omogućiti da svojim nacionalnim propisima, strožim od onih iz ove Direktive, uz dužno poštovanje ugovora, svojim potrošačima pruže višu razinu zaštite; […] budući da bi se ugovori trebali sastavljati jasnim, razumljivim jezikom, potrošač bi zapravo trebao dobiti mogućnost da pregleda sve odredbe i, u slučaju kakvih dvojbi, trebalo bi prevagnuti tumačenje koje je za potrošača najpovoljnije; […]”) i, na kraju,

članku 4. stavku 2. i članku 5. Direktive 93/13/EEZ

nacionalna sudska praksa s [obvezujućim] normativnim karakterom koja ((a) i/ili (b)):

(a)

ne obvezuje potrošačeva suugovaratelja da ga kao pretpostavku valjanosti ugovora mora prije sklapanja ugovora upoznati s jasno i razumljivo sročenim ugovornim odredbama koje čine glavni predmet ugovora, uključujući tečaj mjerodavan za otplatu kredita izraženog u stranoj valuti, a radi izbjegavanja ništetnosti ugovora;

(b)

dopušta da potrošačev suugovaratelj jasno i razumljivo sročene ugovorne odredbe koje čine glavni predmet ugovora, uključujući tečaj mjerodavan za otplatu kredita izraženog u stranoj valuti, priopći (primjerice u posebnom dokumentu) tek nakon što je potrošač već preuzeo neopozivu obvezu da će izvršiti ugovor, a da se ta okolnost ne smatra razlogom ništetnosti ugovora?


(1)  Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)