10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/17


Tužba podnesena 3. kolovoza 2016. – Pometon protiv Komisije

(Predmet T-433/16)

(2016/C 371/20)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Pometon SpA (Martellago, Italija) (zastupnici: E. Fabrizi, V. Veneziano i A. Molinaro, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

podredno, poništi ili smanji novčanu kaznu određenu Pometonu;

naloži tuženiku povrat iznosa koji odgovaraju onima koje je tužitelj eventualno platio tijekom postupka izvršavajući pobijanu odluku, kao i povrat bilo kojeg drugog troška koje je tužitelj imao izvršavajući navedenu pobijanu odluku;

u svakom slučaju, naloži tuženiku snošenje troškova postupka i svih ostalih troškova koja je tužitelj imao u vezi ovim postupkom.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Ova se tužba odnosi na Odluku Komisije C(2016) 3121 final od 25. ožujka 2016. (predmet AT.39792 – Steel Abrasives), koja se odnosi na postupak primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela nepristranosti postupka, načela pretpostavke nedužnosti i prava obrane jer je tuženik Pometonu pripisao specifična ponašanja u okviru Odluke C(2014) 2074 final od 2. travnja 2014. (u daljnjem tekstu: odluka o nagodbi), koja je donesena u odnosu na društva Ervin Industries Inc. i Ervin Amasteel, Winoa SA i WHA Holding SAS, Metalltechnik Schmidt GmbH & Co. KG i Eisenwerk Würth GmbH (u daljnjem tekstu: stranke), te je tako donio pobijanu odluku, a da pritom nije mogao nepristrano i bez utjecaja ocijeniti položaj Pometona i argumente koje je potonji istaknuo u svoju obranu.

U odluci o nagodbi – dakle, prije nego li što je Pometonu dana mogućnost obrane – Komisija je tužitelju izričito pripisala isto ponašanje koje se stavljalo na teret drugim strankama te mu se u odluci o nagodbi, upravo zbog tog ponašanja, pripisala specifična povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u. To je neizbježno i nepovratno umanjilo Komisijinu sposobnost donošenja zaista nepristrane ocjene u odnosu na tužitelja.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi i pogrešnoj primjeni članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u, nedostatku u obrazloženju i njegovoj proturječnosti, povredi prava obrane i načela tereta dokazivanja jer je tuženik tužitelju bez postojanja dokaza pripisao sudjelovanje u navodnom zabranjenom sporazumu u kojem potonji nikada nije sudjelovao.

Komisija se, oslanjajući se na vlastite teze, temeljila na nepreciznim, proturječnim elementima dvojbenog tumačenja koji nisu dostatan dokaz Pometonova sudjelovanja u navedenoj povredi.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi i pogrešnoj primjeni članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u, pogreškama u ocjeni, neprovođenju istrage i očitoj nelogičnosti jer je tuženik smatrao da je predmet ponašanja koje se stavlja na teret Pometonu bilo ograničenje tržišnog natjecanja.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi i pogrešnoj primjeni članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u, nedostatku u obrazloženju i neprovođenju istrage, povredi tereta dokazivanja kad je riječ o trajanju navodnog sudjelovanja u navodnom zabranjenom sporazumu i, slijedom toga, na povredi članka 23. stavka 2., članka 25. stavka 1. i članka 25. stavka 5. Uredbe br. 1/2003 (1) i povredi načela pravne sigurnosti jer je Komisija tužitelju odredila novčanu kaznu unatoč nastupanju zastare.

Prema mišljenju tužitelja, datum prestanka navodnog Pometonova sudjelovanja u navodnoj povredi koja mu se pripisuje u pobijanoj odluci svakako se ne može poklapati s datumom koji je utvrdila Komisija, nego u najboljem slučaju s mnogo ranijim datumom, tako da valja smatrati da je Komisijina ovlast određivanja novčanih kazni zastarjela.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na potpunom nepostojanju obrazloženja, povredi načela proporcionalnosti i jednakog postupanja u određivanju iznosa novčane kazne kad je riječ o izmjeni osnovnog iznosa u smislu točke 37. Smjernica o načinu utvrđivanja novčanih kazni koje se izriču na temelju članku 23. stavku 2. točki (a) Uredbe br. 1/2003.

Komisija je upotrijebila članak 37. Smjernica o načinu utvrđivanja novčanih kazni na očito diskriminatoran način time što je, u slučaju Pometona, primijenila postotak sniženja kazne koji je značajno niži od onoga koji je primijenila na ostale stranke.


(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL 2003., L 1, str.1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku poglavlje 8., svezak 1., str. 165.)