25.4.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 145/34


Tužba podnesena 4. ožujka 2016. – Italija protiv Komisije

(Predmet T-98/16)

(2016/C 145/42)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Talijanska Republika (zastupnici: G. Palmieri, agent, S. Fiorentino i P. Gentili, avvocati dello Stato)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Odluku Europske komisije br. C (2015) 9526 final od 23. prosinca 2015., dostavljenu na isti datum, o državnoj potpori SA.39451 (2015/C) (ex 2015/NN) koju je Italija provela u korist društva BANCA TERCAS (Cassa di risparmio della provincia di Teramo S.p.A.);

Komisiji naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Pobijanom odlukom Komisija je utvrdila da je ukupni doprinos od 295,14 milijuna eura dodijeljen društvu Banca Tercas od strane Fondo interbancario di tutela dei depositi kršenjem članka 108. stavka 3. UFEU-a i nespojiv s unutarnjim tržištem, predstavlja državnu potporu. Takav doprinos proizlazi iz triju različitih mjera: bespovratnog doprinosa u visini od 265 milijuna eura (mjera 1), jamstva u visini od 35 milijuna eura (s elementom potpore koja se procjenjuje na 0,14 milijuna eura) odobrenog radi pokrivanja kreditne izloženosti društva Banca Tercas prema skupini talijanskih poduzetnika (mjera 2) i, konačno, još jednog bespovratnog doprinosa u visini od 30 milijuna eura radi pokrivanja poreznih troškova operacije (mjera 3).

U prilog svojoj tužbi, tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 107. stavka 1. UFEU-a i pogrešno utvrđenim činjenicama u vezi s javnom prirodom sredstava na koje se odnose sporne mjere.

U tom pogledu se ističe da su sredstva koja je upotrijebio Fondo interbancario di tutela dei depositi odlukom pogrešno kvalificirana kao javna sredstva, a da pritom nisu uzeta u obzir, osobito, načela koja je Sud utvrdio u presudama od 15. srpnja 2004., predmet C-354/02, Pearle i dr. i od 30. svibnja 2013., predmet C-677/11, Doux Èlevage.

2.

Drugi tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 107. stavka 1. UFEU-a i pogrešno utvrđenim činjenicama u vezi s mogućnošću da se državi pripišu sporne mjere.

U tom pogledu se ističe da su odlukom sporne mjere pogrešno pripisane državi, a da pritom nije uzeta u obzir činjenica da one proizlaze iz samostalne odluke javnopravnog tijela kao što je Fondo interbancario di tutela dei depositi i da nijedno javno tijelo nije izvršilo nikakav neprimjeren utjecaj ili pritisak radi donošenja takve odluke.

3.

Treći tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 107. stavka 1. UFEU-a i pogrešno utvrđenim činjenicama u vezi s davanjem selektivne prednosti. Pogrešna primjena kriterija ulagatelja tržišnog gospodarstva.

U tom pogledu se ističe da je odluka pogrešna jer njome nije utvrđeno da su sporne mjere također u skladu s takozvanim kriterijem ulagatelja tržišnog gospodarstva, jer ih je Fondo interbancario di tutela dei depositi smatrao gospodarski primjerenijim u odnosu na alternativni ishod do kojega bi došlo da je nastupio stečaj društva Banca Tercas.

4.

Četvrti tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 107. stavka 3. točke (b) i pogrešno utvrđenim činjenicama u vezi s procjenom spojivosti navodne državne potpore s unutarnjim tržištem.

U tom pogledu se, naposljetku, ističe da je Komisija pogriješila time što je proglasila nespojivim s unutarnjim tržištem sporne mjere, čak i u slučaju da ih je trebalo kvalificirati kao državnu potporu.