1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/15


Tužba podnesena 6. ožujka 2015. – Fortischem protiv Komisije

(Predmet T-121/15)

(2015/C 178/17)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Fortischem a.s. (Nováky, Slovačka) (zastupnici: C. Arhold, P. Hodál i M. Staroň, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi članke 1., 3., 4. i 5. Odluke Europske Komisije od 15. listopada 2014. o državnoj potpori SA.33797 (2013/C) (ex 2013/NN) (ex 2011/CP) koju je provodila Slovačka u korist društva NCHZ;

naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na navodnoj povredi članka 107. stavka 1. UFEU-a

Tužitelj ističe da Odluka Komisije koja proglašenje društva Novácke chemické závody, a.s. v konkurze („NCHZ”) trgovačkim društvom od strateškog značaja u smislu slovačkog zakona od 5. studenoga 2009. o određenim strateškim mjerama u odnosu na trgovačka društva od strateškog značaja u stečaju („Zakon”) smatra državnom potporom u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a krši navedeni članak budući da svi njegovi sastavni elementi nisu ispunjeni.

Tužitelj navodi da to proglašenje nije uzrokovalo prijenos državnih sredstava jer nije bilo dodatnog opterećenja za državu u usporedbi sa situacijom koja bi nastala da su bila primjenjena uobičajena pravila o stečaju. Sporna mjere nije pribavila ni ekonomsku prednost društvu NCHZ jer bi se, kao prvo, vjerovnici u svakom slučaju odlučili za nastavak poslovanja, a privremena zabrana otpuštanja bila je jedino u korist države, ne društva. Kao drugo, primjena Zakona ispunjava kriterije testa subjekta u tržišnom gospodarstvu budući da je predstavljala ekonomsku prednost za javnopravne vjerovnike.

Konačno, tužitelj ističe da čak i da je Komisija u pravu i da se primjena Zakona trebala smatrati državnom potporom u korist društva NCHZ, Komisija je počinila očitu pogrešku u ocjeni prilikom izračuna iznosa državne potpore.

2.

Drugi tužbeni razlog koji se temelji na navodnoj povredi obveze provođenja ispitnog postupka s pažnjom i na nepristran način

Tužitelj navodi da je Komisija trebala, s jedne strane, obavijestiti slovačku vladu o činjenici da je, prema mišljenju Komisije, ex post provedena analiza slovačke vlade nedovoljno temeljita, i s druge strane, naznačiti koje je dodatne informacije ili objašnjenja slovačka vlada trebala dostaviti. Nadalje, tužitelj ističe da Komisija nije zatražila informacije o konačnim podacima prije donošenja odluke o povratu.

3.

Treći tužbeni razlog koji se temelji na navodnoj povredi članka 296. stavka 2. UFEU-a i obveze obrazlaganja

Tužitelj ističe da Komisija nije pružila nikakvo obrazloženje zašto u konkretnom slučaju društvo NCHZ ne bi nastavilo poslovanje bez primjene Zakona niti je Komisija odgovorila na argumente slovačke vlade u vezi s ekonomskim interesima javnopravnih vjerovnika da se nastavi poslovanje.

4.

Četvrti tužbeni razlog koji se temelji na navodnoj povredi članka 107. stavka 1. i članka 108. stavka 2. UFEU-a i članka 14. stavka 1. postupovne uredbe proširenjem povrata potpore i na tužitelja

Tužitelj navodi da nije bilo državne potpore u njegovu korist jer je prodajna cijena bila tržišna cijena. Prema mišljenju tužitelja, argumenti i sumnje Komisije u pogledu toga predstavljaju li cijene koje su platili Via Chem i kasnije Fortishem za imovinu društva NCHZ tržišnu cijenu manjkavi su iz više razloga. Tužitelj ističe kao prvo da, s obzirom na to da je teret dokazivanja na Komisiji, nije dovoljno da Komisija iznese sumnje. Kao drugo, budući da je prodaja bila provedena u stečajnom postupku pod nadzorom stečajnog suda koji je dužan postupati u interesu vjerovnika trgovačkog društva u stečaju, valja pretpostaviti da je imovina društva prodana po najvišoj mogućoj cijeni. Kao treće, postupak prikupljanja ponuda bio je otvoren, transparetan i bezuvjetan te je jamčio najvišu cijenu koju je bilo moguće postići na tržištu, opcija ponude s dodatnim obvezama nije imala nikakav utjecaj na prodajnu cijenu. Kao četvrto, neovisno o činjenici da uvjeti prodaje između društava Via Chem i Fortischem nisu relevantni s obzirom na to da je prva prodaja provedena po tržišnoj cijeni, pretpostavlja se da je prodajna cijena dogovorena između privatnih subjekata tržišnog gospodarstva tržišna cijena čak i bez postupka prikupljanja ponuda.

Nadalje, tužitelj navodi da je očigledno da se prijenos imovine društva NCHZ društvu Via Chem te kasnije tužitelju ne može smatrati pokušajem izbjegavanja odluke Komisije o povratu iz dva razloga. Kao prvo, ovaj predmet je toliko udaljen od klasičnog slučaja izbjegavanja da čak Komisija priznaje da ne posjeduje dokaze o namjeri zaobilaženja odluke o povratu. Kao drugo, Komisija ipak zaključuje da postoji ekonomski kontinuitet kako bi mogla proširiti povrat i na tužitelja. Međutim, odluka Komisije posljedica je manjkave analize koja se temelji na netočnom tumačenju pojedinih kriterija, ignoriranju tereta dokazivanja i netočnom shvaćanju cjelokupnog koncepta ekonomskog kontinuiteta u predmetima državnih potpora.

Konačno, tužitelj ističe da je pristup Komisije ekonomski štetan i nepotreban sa stajališta prava tržišnog natjecanja. Prema mišljenju tužitelja, Komisija pokušava stvoriti novu, strožu sudsku praksu prema kojoj bi opseg transakcije bio odlučujući kriterij dok bi prodajna cijena bila u najboljem slučaju pomoćni kriterij, ako i to.

5.

Peti tužbeni razlog temelji se podredno na povredi članka 107. stavka 1. i članka 108. stavka 2 UFEU-a i članka 14. stavka 1. postupovne uredbe jer proširenje odluke o povratu nije ograničeno na 60 % navodne državne potpore.

6.

Šesti tužbeni razlog koji se temelji na navodnoj povredi članka 296. UFEU-a zbog neodgovarajućeg obrazloženja u pogledu ekonomskog kontinuiteta

Tužitelj navodi da iz obrazloženja navedenih u okviru prvog tužbenog razloga proizlazi da obrazloženje Komisije nije dovoljno kako bi omogućilo da Opći sud provede sudski nadzor pobijane odluke i da tužitelj ne može shvatiti razloge koji su Komisiju doveli do zaključka o postojanju ekonomskogkontinuiteta.