This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Ugovor iz Lisabona o izmjeni Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o osnivanju Europske zajednice
sastoji se od šefova država ili vlada, što EU-u daje veći kontinuitet i usklađenost. Formalno je priznat kao institucija EU-a koja postavlja opće političke smjernice i prioritete EU-a.
Većinom glasova bira predsjednika na mandat od 30 mjeseci koji se može obnoviti, zamjenjujući prethodni sustav rotacije od šest mjeseci.
Pri odobravanju zakona primjenjuje nova pravila kvalificirane većine glasova. Za osiguranje kvalificirane većine potrebno je najmanje 55 % zemalja EU-a koje predstavljaju najmanje 65 % stanovništva EU-a. Za blokiranje prijedloga najmanje četiri zemlje moraju biti protiv.
Vijeće se sastaje javno kad raspravlja i glasuje o nacrtu zakonodavnog akta.
Predsjednik Komisije:
Njegova nadležnost obuhvaća sva politička područja EU-a osim zajedničke vanjske i sigurnosne politike.
Europska središnja banka (ESB)
ESB je sada službeno priznata kao institucija EU-a uvrštavanjem u članak 13. Ugovora o Europskoj uniji (UEU).
Zajednička vanjska i sigurnosna politika
Ugovorom se:
Politike EU-a
Prethodna struktura stupova zamjenjuje se novom raspodjelom nadležnosti:
Jačanje demokracije
Ugovorom se:
Napuštanje EU-a
Ugovorom se prvi put predviđa službeni postupak u slučaju da zemlja EU-a odluči istupiti iz EU-a (članak 50. UEU-a – vidjeti sažetak članka 50. pregovori s Ujedinjenom Kraljevinom (1)).
Ugovor je potpisan , a stupio je na snagu
Ugovor iz Lisabona uvelike je inspiriran Ugovorom o Ustavu za Europu. Ustav je bio namijenjen zamjeni osnivačkih ugovora EU-a jednim tekstom. Potpisan je u Rimu . Kako bi stupio na snagu, Ustav je trebalo ratificirati svih (tadašnjih) 27 zemalja EU-a (od kojih ga je 17 ratificiralo). Međutim, odbijen je nacionalnim referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj 2005.
Nasuprot tomu, Ugovor iz Lisabona izmjenjuje te ugovore, baš kao što su to učinili Ugovori iz Amsterdama i Nice. On uključuje većinu institucionalnih i političkih reformi predviđenih Ugovorom o Ustavu.
Ugovor iz Lisabona o izmjeni Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o osnivanju Europske zajednice, potpisan u Lisabonu (SL C 306, , str. 1.–271.)
posljednje ažuriranje
(1) Ujedinjena Kraljevina povlači se iz Europske unije i postaje treća zemlja (država koja nije članica EU-a) od