Neispravni proizvodi – odgovornost

KLJUČNE TOČKE

Novom Direktivom prilagođavaju se nova pravila o odgovornosti na sljedeća područja.

• Digitalno gospodarstvo. Definicija „proizvoda” razjašnjena je kako bi se obuhvatio softver, uključujući sustave umjetne inteligencije:
  • sve vrste softvera, uključujući aplikacije i sustave umjetne inteligencije, obuhvaćeni su novom Direktivom;
  • proizvođač je odgovoran za nedostatke koji se mogu pojaviti nakon ažuriranja ili nadogradnje softvera koja se provode pod njegovom kontrolom;
  • proizvođač je odgovoran za nedostatke koji se mogu pojaviti u okviru kontinuiranog učenja sustava umjetne inteligencije kada sustav umjetne inteligencije ostaje pod kontrolom proizvođača;
  • digitalne usluge koje su potrebne za funkcioniranje proizvoda i koje su uključene u proizvod pod kontrolom proizvođača obuhvaćene su Direktivom.
• Globalni lanci vrijednosti. Direktivom se osigurava da u EU-u uvijek postoji odgovorna osoba od koje žrtva može zatražiti naknadu kada proizvođač ima poslovni nastan izvan EU-a:
  • uvoznici i ovlašteni predstavnici mogu se smatrati odgovornima za štete uzrokovane neispravnim proizvodom;
  • ako ne postoji uvoznik ili ovlašteni predstavnik, pružatelji usluga provođenja narudžbi mogu se smatrati odgovornima za neispravan proizvod;
  • internetske platforme koje djeluju kao proizvođač, uvoznik, ovlašteni predstavnik, pružatelj usluga provođenja narudžbi ili distributer mogu se smatrati odgovornima za neispravan proizvod prodan na njihovoj platformi kao i bilo koji drugi gospodarski subjekt;
  • internetske platforme koje djeluju samo kao posrednik za neispravni proizvod mogu se i dalje smatrati odgovornima pod određenim uvjetima.
• Kružno gospodarstvo. Poduzeće ili osoba koja znatno mijenja proizvod izvan kontrole izvornog proizvođača postaje proizvođač proizvoda i može se smatrati odgovornom za svaku neispravnost.

Direktivom su obuhvaćeni i sljedeći glavni elementi.

• Neispravnost. Proizvod se smatra neispravnim kad ne pruža sigurnost koju osoba ima pravo očekivati ili koja je obavezna na temelju prava EU-a ili nacionalnog prava. Procjena neispravnosti mogla bi uključivati, među ostalim:
  • prezentaciju i karakteristike proizvoda, uključujući njegovo označivanje;
  • učinak koji na proizvod može imati bilo koja sposobnost da nastavi učiti ili dobiva nove značajke;
  • razumno predvidljiv učinak na proizvod drugih proizvoda za koje se može očekivati da će se upotrebljavati zajedno s njim.
• Šteta. Pravo na naknadu štete postoji kada je neispravni proizvod prouzročio jednu od sljedećih vrsta štete:
  • smrt ili tjelesnu ozljedu (uključujući medicinski priznatu štetu nanesenu psihičkom zdravlju);
  • oštećenje imovine;
  • uništenje ili oštećenje podataka koji se ne upotrebljavaju u profesionalne svrhe.
• Pristup dokazima. Direktivom se uspostavlja pravo da obje stranke mogu zatražiti pristup dokazima potrebnima za potvrđivanje njihovih tvrdnji.
• Odgovornost i naknada štete.
  • Svaka osoba koja je pretrpjela štetu uzrokovanu neispravnim proizvodom može pred nacionalnim sudom podnijeti zahtjev.
  • Poduzeća su i dalje odgovorna za svoje neispravne proizvode tijekom razdoblja od deset godina nakon stavljanja proizvoda na tržište.
  • Ograničenje od deset godina produljuje se na 25 godina u slučajevima kada se tjelesne ozljede pojavljuju sporo (latentne zdravstvene ozljede).
  • Žrtve imaju tri godine za podnošenje zahtjeva za naknadu štete pred nacionalnim sudom.