Jednoglasnost

Jednoglasnost, kada se sve države članice EU-a trebaju usuglasiti, jedno je od pravila glasovanja primjenjivo na Vijeće. Vijeće mora jednoglasno glasati u brojnim područjima politika koje države članice smatraju osjetljivima.

Područja politika u kojima Vijeće djeluje jednoglasno iscrpno su popisana ugovorima.

Jedinstvenim europskim aktom, potpisanim 1986., izmijenjen je Rimski ugovor da bi se dao novi zamah europskoj integraciji i dopunilo unutarnje tržište. Njime je smanjen broj područja politika za koja je potrebna jednoglasnost da bi zakoni bili usvojeni.

Najnovijim izmjenama i dopunama ugovora, Ugovorom iz Lisabona, koji je na snagu stupio 2009., povećan je broj područja politika na koja se primjenjuje odlučivanje kvalificiranom većinom u Vijeću.

Ograničen broj područja politika koje se smatraju osjetljivima i dalje podliježu jednoglasnom glasanju:

• oporezivanje;
• socijalna sigurnost ili socijalna zaštita;
• pristupanja novih država članica EU-a;
• zajednička vanjska i sigurnosna politika (ZVSP), uključujući zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku (ZSOP);
• Operativna policijska suradnja između država članica.

Međutim, premošćujuće (pasarela) klauzule, koje dopuštaju iznimke od zakonodavnih postupaka predviđenih ugovorima, omogućuju postupke u kojima je dopušteno da glasanje kvalificiranom većinom zamijeni jednoglasno glasanje ili da se promijene postupci odlučivanja primjenjivi na određena područja.

Na primjer, premošćujućim klauzulama može se ovlastiti Europsko vijeće, koje odluke donosi jednoglasno, da ovlasti Vijeće da djeluje glasovanjem kvalificiranom većinom, vidjeti:

• članak 48. stavak 7. Ugovora o Europskoj uniji (UEU);
• članak 31. stavak 3. UEU-a (ZVSP);
• članak 312. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju EU-a – UFEU (višegodišnji godišnji financijski okvir – VFO).

Nadalje, premošćujućim klauzulama može se ovlastiti Vijeće Europske unije, koje odluke donosi jednoglasno, da nakon savjetovanja s Europskim parlamentom odluči da se redovni zakonodavni postupak primjenjuje na posebne predmete, primjerice:

• članak 81. stavak 3. UFEU-a (obiteljsko pravo s prekograničnim implikacijama);
• članak 153. stavak 2. UFEU-a (Socijalna politika);
• članak 192. stavak 2. UFEU-a (Politika zaštite okoliša).

Konačno, premošćujućim klauzulama može se ovlastiti Vijeće, koje odluke donosi jednoglasno, da odluči odluke donositi kvalificiranom većinom (članak 333. UFEU-a (Pojačana suradnja)).

Također u skladu s člankom 293. stavkom 1. UFEU-a, kada Vijeće odlučuje na prijedlog Komisije, ono može izmijeniti taj prijedlog odlučujući jednoglasno, uz neke iznimke.