Socijalna politika

Članak 151. Ugovora o funkcioniranju Europske unije detaljno navodi ciljeve socijalne politike EU-a: promicanje zapošljavanja, poboljšanje radnih i životnih uvjeta, jednak tretman radnika, odgovarajuća socijalna zaštita prema potrebi, socijalni dijalog, razvoj ljudskih resursa s ciljem postizanja visoke i održive razine zaposlenosti, kao i borba protiv isključenosti.

Nadalje, članak 6. Ugovora o Europskoj uniji daje obvezujuću snagu socijalnim pravima u Povelji EU-a o temeljnim pravima. Horizontalna socijalna klauzula uvedena je člankom 9. Ugovora o funkcioniranju EU-a. Definicija i provedba politika i aktivnosti EU-a mora uzeti u obzir sljedeće socijalne zahtjeve:

• promicanje visoke razine zaposlenosti;
• jamstvo odgovarajuće socijalne zaštite;
• borba protiv socijalne isključenosti;
• visoka razina obrazovanja, osposobljavanja i zaštite zdravlja ljudi.

Socijalna politika prvenstveno je odgovornost država EU-a. Međutim, za određene aspekte dijeli nadležnost s EU-om.

Europski parlament i Vijeće mogu usvojiti poticajne mjere za podršku i nadopuniti djelovanje država EU-a u nekim područjima, kao što su borba protiv socijalne isključenosti. Također mogu usvojiti minimalne zahtjeve u obliku direktiva, odnosno zakonodavstva koje državama EU-a omogućava usvajanje dodatnih strožih odredbi. Te direktive odnose se samo na:

• zdravlje i sigurnost radnika;
• uvjete rada;
• socijalnu sigurnost i socijalnu zaštitu radnika (države EU-a i dalje su odgovorne za definiranje temeljnih načela svojih sustava socijalne sigurnosti);
• zaštitu radnika u slučaju prestanka njihovog ugovora o radu;
• informiranje i zaštitu radnika;
• kolektivno zastupanje i obranu interesa radnika i poslodavaca;
• uvjete rada državljana iz država nečlanica, a koji borave zakonito na teritoriju EU-a;
• integraciju osoba isključenih s tržišta rada;
• jednakost između muškaraca i žena vezano uz postupanje u odnosu na zapošljavanje.

Provedbu tih mjera mogu preuzeti socijalni partneri.